Podgoričanin Milovan Maksimović (45), brat od ujaka premijera Mila Đukanovića, stoji iza firme “E-Gambling Montenegro”, koja je izdavala lažne licence za internet klađenje i za koju se sumnja da je nanijela milionsku štetu državi.
Maksimović je izvršni direktor of-šor kompanije “Royale Online Limited”, sa Britanskih djevičanskih ostrva, koja je jedan od dva osnivača “E-Gamblinga”.
Član premijerove šire porodice je to vješto skrivao godinama, preko izvršnog direktora Mađara Endrija Kodolanjija, “Royale Online Limited” i ofšor firme “Merig International inc” sa Sejšelskih ostrva, koja je drugi formalni osnovač “E-Gamblinga”.
To je epilog istraživanja koje je sproveo Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Maksimović je u telefonskom razgovoru negirao te podatke, tvrdeći da on nema nikakve veze sa internet klađenjem i da je “sigurno u pitanju neka druga osoba, koja ima isto ime i prezime”.
“Ja nemam nikakvu ulogu u toj firmi. Vidio sam da se u novinama pominje ime i prezime kao moje i povezuje sa tom firmom, ali to nijesam ja. Ne znam postoji li neki drugi Milovan Maksimović, ali ja sa tim nemam ništa”, kazao je on.
Da to što je kazao brat od ujaka premijera nije istina potvrđuje dokumentacija o osnivanju kompanije “Royale Online Limited”, a do koje je došao CIN-CG.
Tu firmu na Britanskim djevičanskim ostrvima osnovala je agentska kuća “Icaza, Gonzalez - Ruiz & Aleman (BVI) Trust Limited”, koja je 15. avgusta 2011. prilikom registracije kao jedinog izvršnog direktora imenovala Milovana Maksimovića, i to na njegov pristanak. U nekoliko dokumenata istaknut je matični broj (JMB) Maksimovića, koji je ujedno i jedan od menadžera u vladinoj Agenciji za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore.
Kada se taj matični broj ukuca na sajt Centralnog registara privrednih subjekata (CRPS) pojavljuje se i firma “Montenegro conection” gdje je Milovan Maksimović predsjednik borda direktora.
U telefonskom razgovoru sa novinarkom CIN-a CG premijerov brat od ujaka Maksimović je potvrdio da je on bio u toj firmi, ali da je tražio da ga izbrišu iz registra jer su mu ostali “dužni plate i doprinose”.
To, između ostalog, potvrđuje da je on Maksimović čiji se matični broj nalazi u dokumentima firme koja je osnovala E-Gambling. Maksimović ima prebivalište u Podgorici, ali i pored toga u registraciji “Royala” navedeno je da mu je adresa u kiparskom gradu Limasol (Anexartisias & Kyriakou Matsi, 3 Roussos Limassol Tower, 10-i sprat).
Na toj adresi se nalazi nekoliko firmi. U dokumentaciji koju je dobio CIN-CG može se vidjeti i da je ofšor firma Maksimovića prilikom osnivanja plasirala 50.000 akcija, koje vrijede po jedan dolar. Kao jedini akcionar firme “Royale Online Limited” navedena je kiparska of-šor kompanija "Nak Shareholders Limited". Ta firma se kao akcionar i vlasnik pojavljuje u još najmanje 75 kiparskih kompanija. Nepuna dva mjeseca nakon osnivanja, Maksimovićeva “Royale Online Limited”, sa firmom sa Sejšela “Merig International inc”, 11. oktobra 2011. u Podgorici otvara “E-Gambling Montenegro", sa upisanim kapitalom od jedan euro. Čak je i podgorička notarka Tanja Čepić nešto više od deset dana prije osnivanja “E-Gamblinga”, konstatovala da lično premijerov brat priznaje da je potpis na dokumentima o osnivanju firme “Royale Online Limited” njegov (identitet utvrdila i na osnovu JMB i broja lične karte).
Prilikom osnivanja firme “E-Gambling” prvi put se pojavljuje kao izvršni direktor Mađar Endri Kodolanji.
Prema dostupnoj dokumentaciji, izvjesni Mađar Sardi Laszlo u ime partnerske kompanije Maksimovića - “Merig International inc” dao je punomoćje Podgoričanki Snežani Perović da za račun te firme obavlja potrebne poslove u "E-Gamblingu". Nije poznato ko je stvarni vlasnik "Meriga".
Inspekcija Uprave za igre na sreću pokrenula je inspekcijski nadzor zbog prijave da firma "E-Gambling" klađenje priređuje na sajtovima za koje nema licencu, kao ni desetine drugih povezanih firmi, nanijevši tako državi moguću višemilionsku štetu.
"E-Gambling" je sa samo jednom licencom, koju državi plaća 10.000 mjesečno, otvoritio 21 sajt za klađenje. Druga dva priređivača igara na sreću preko interneta "Vezuv" i "Sporting group" ni približno nijesu tako povlašćena - za svaki sajt pojedinačno moraju da imaju licencu, koja košta po 10.000 eura mjesečno. Ugovor sa E-Gamblingom kojim mu omogućava da sa jednom licencom priređuje igre na sreću na 21 sajtu je potpisao tadašnji direktor Uprave Marko Ćulafić, koji ne odgovara na pozive i poruke. Da stvar bude gora, postoji još najmanje 15 sajtova na kojima piše da su licencu dobili od firme "E-Gambling", koja je time praktično preuzela ulogu Uprave za igre na sreću, odnosno države. Partneri kojima je "E-Gambling" izdao ili prodao sajtove - licence, ne plaćaju ništa državi.
Uprava za igre na sreću posjeduje i dokaz da je E-Gambling u februaru 2014. na sajmu za igre na sreću u Londonu reklamirao usluge izdavanja licenci za igre na sreću preko interneta.
Postoji takođe i prijava partnera kojem je prodao licencu, kao i žalbe igrača koji su koristili neke od tih sajtova.
Ko povezuje najmanje 11 firmi
Prije nekoliko dana dnevne novine "Vijesti" objavile su tekst o sedamdesetsedmogodišnjoj tkalji, direktorici firmi "Sonya" i "Serpil", koje su dobile licencu za internet kockanje od "E-Gamblinga". Starica je kazala novinarima da ne zna za te dvije firme, da nikada nije sjela za kompjuter i da joj je snaha J. K. uzela ličnu kartu i matični broj jer joj je “to trebalo za neke potpise”.
CIN-CG otkriva identitet J. K., s obzirom na to da se radi o jednoj od ključnih osoba koja je povezana direktno sa Maksimovićevim "E-Gamblingom", ali i sa drugih 11 umreženih firmi.
U pitanju je Beograđanka Jelena Knežević, koja je upisana kao izvršni direktor firme "Soft Cube International", koja je takođe dobila licencu za kockanje od "E-Gamblinga".
Osnivač firme "Soft Cube International" je državljanin Turske Cem Kara, koji je ovlastio direktora Maksimovićeve firme Mađara Endrija Kodolanjija da mu osnuje firmu u Podgorici.
U zapisnicima sa ročišta u Upravi za igre na sreću iz 2013. godine o utvrđivanju obaveza E-Gamblinga za koncesione naknade evidentirano je da je Kodolanji kazao da je Kneževićeva (za koju nije navedena uloga u E-Gamblingu) u ime njega pisala tadašnjem direktoru Uprave za igre na sreću Marku Ćulafiću i tražila ukidanje naknade jer firma navodno “nije bila u mogućnosti da posluje i ostvaruje ikakav profit”.
Nekoliko članova porodice Kneževićeve bili su ili su i dalje izvršni direktori podgoričkih firmi: "Exclusive Limited", "Parnassa", "Bet-Football Limited", "Ungm Group", "Multi Index", "Alltex" i cetinjske "Tiger Tree Holdings" . Na sajtovima tih firmi navedeno je da su dobili licencu za internet klađenje od kompanije “E-Gambling”. CIN-CG nije uspio da stupi u kontakt sa Kneževićevom, jer je njen mobilni telefon danima bio isključen.
Perovićeva radila kod osuđenog prevaranta
Podgoričanka Snežana Perović, koja je dobila ovlašćenje da za račun “Merig International inc” obavlja potrebne poslove u "E-Gamblingu", je prema podacima CRPS-a izvršna direktorka firme "Title Development Ltd", čiji je jedan od vlasnika i Veselin Ražnatović.
Ražnatović je početkom maja 2013. ekstradiran iz Srbije u Crnu Goru na osnovu tri naredbe Osnovnog suda u Kotoru, radi privođenja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, zbog više krivičnih djela prevara. Perovićeva je ovlašćeni zastupnik u podgoričkim firmama “Vert” i “Amigos”.
Internet klađenje paravan za pranje novca
Uprava policije Crne Gore u svojoj Procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA) pominje i internet kladionice. Navode da organizovane kriminalne grupe sve više koriste internet kladionice kao paravan za pranje novca.
"Očekuje se da će se i u Crnoj Gori u narednom periodu za pranje novca uglavnom koristiti elektronske transakcije i sistemi za elektronsko plaćanje preko interneta. Nove tehnologije nude mogućnosti koje će svakako biti interesantne i za one koji se bave kriminalom i pranjem novca, jer pružaju uslugu brzog i sigurnog međunarodnog transfera često neograničenih količina novca uz garantovanje anonimnosti", piše u SOCTA-i iz februara 2014. Kao preporuka za policijske snage u tom dokumentu navodi se da u narednih par godina treba da se poveća ulaganje službi za sprovođenje zakona u specijalizaciju službenika za istraživanje i nadzor sistema elektronskog plaćanja preko interneta, kao i za nabavku adekvatnih softverskih alata za istrage u ovoj oblasti.
U Njegoševoj 97, fiktivni automat klub i osam firmi sa 12 sajtova
Osnov E-Gamblingu za dobijanje koncesije za priređivanje igara na sreću preko interneta bilo je dobijanje licence za automat klub 4. februara ove godine.
Ugovor za priređivanje klađenja preko interneta potpisan je 10. februara.
Prema podacima sa sajta Uprave za igre na sreću taj automat klub E-Gamblinga nalazi se na Cetinju na adresi Njegoševa 97.
Ova ulica u Prijestonici nema jasno numerisane brojeve, ali su komšije “Vijestima” pokazale ulaz gdje je taj broj, međutim tamo niti bilo gdje blizu u toj ulici nema automat kluba E-Gamblinga. Na taj adresi “Vijesti” nisu zatekle nikoga, a kroz prozor se može vidjeti mašina za šivenje i oprema kakvu bi mogla imati krojačka radnja.
Njegoševa 97 na Cetinju je i zvanična adresa najmanje osam firmi kojima je E-Gambling izdao ili prodao licencu za priređivanje igara na sreću preko interneta. Ne postiji nikakva tabla koja označava postojanje tih firmi na toj adresi.
Na te kompanije vodi se 12 sajtova za klađenje.
Kada je E-Gambling prvi put dobio licencu za internet klađenje, u maju 2012. osnov je bio njegova kladionica na adresi Cetinjski put b.b. u Podgorici. Međutim, inspekcija je tek dvije godine kasnije otkrila da prema evidenciji i žiro- računu, za to vrijeme uopšte nije bilo uplata za tu kladionici, a nijesu mogli otkriti ni gdje se ona fizički nalazi.
Zbog svega toga postoje sumnje da i automat klub na Cetinju postoji samo fiktivno. G. K.
HRONOLOGIJA
11. oktobra 2011.
E-Gambling registrovan u Crnoj Gori za djelatnost kockanje i klađenje. Osnivači of šor firme Royale Online Limited i Merig International INC.
20. aprila 2012.
Dobija licencu za kladioničarske igre, što je zakonski osnov za dobijanje licence za priređivanje igara na sreću preko interneta.
14. maja 2012.
E-Gambling dobija prvu licencu za priređivanje igara na sreću preko interneta.
januar - novembar 2013.
Dopisivanje predstavnika E-Gambling i Ministarstva finansija o oslobađanju plaćanja naknade i da li je pravno moguće na jednu licencu otvoriti više sajtova za klađenje kojim bi upravljale druge firme preko poslovno-tehničke saradnje. Ministar Radoje Žugić u novembru odgovorio da je poslovno-tehnička saradnja moguća, ali ne i prenošenje licence.
29. aprila 2014.
Uprava za igre na sreću raskida ugovore za kladioničarske igre i za priređivanje igara preko interneta jer koncesionar 23 mjeseca nije plaćao koncesiju. Uprava nije naplatila ni bankarsku garanciju od 30.000 u Prvoj banci, već je pustila da istekne.
4. februara 2015.
E-Gambling dobija novu licencu za automat klub, što je osnov za dobijanje koncesije za priređivanje igara na sreću preko interneta.
10. februara 2015.
E-Gambling dobija licencu za priređivanje igara na sreću preko interneta iako nije platio dug od oko 260 hiljada eura na osnovu ranijih koncesija. U ugovoru naveden 21 sajt za koncesiju i obaveza da plate ukupno 10.000 mjesečno, koliko se do tada plaćalo za jedan sajt.
5. avgust 2015.
Udruženje priređivača igara na sreću Montenegro bet podnosi prijavu protiv E-Gamblinga novom direktoru Uprave za igre na sreću. Montenegro bet tvrdi da E-Gambling i njegovi partneri priređuju igre na najmanje 44 sajta i da bi mjesečno trebalo da plaćaju 440.000 eura, a ne svega 10.000 eura.
25. avgusta 2015.
Inspekcija za igre na sreću pokreće inspekcijski nadzor nad E-Gamblingom. G. K.
CIN-CG objavljuje dokumenta vezana za osnivanje E-Gamblinga:
Vladimir Otašević i Ana Komatina.
U istraživanju za ovaj tekst doprinio novinar "Vijesti" Goran Kapor