KULTURNA DOBRA U CRNOJ GORI PADAJU PRED NALETOM INVESTITORA: Svijet se klanja, mi rušimo

Na izložbi u Njujorku posjetioci se dive Zlatku Ugljenu čiji je hotel „Fjord“ u međuvremenu strušen i arhitekturi hotela „Podgorica“ koja je nezaštićena i prepuštena uništavanju. Uprava kojoj je posao da se bavi očuvanjem kulturnog dobra ne radi svoj posao - tvrde arhitekte iz grupe KANA

Da se kojim slučajem „Tajna večera“ Leonarda da Vinčija nalazi u Crnoj Gori, sigurni smo da bismo je prekrečili pod izgovorom da je trošna i da sa nje otpada malter na prolaznike, dok naši najbliži susjedi razvijaju svjetski turizam i u muzeje pretvaraju ostatke stare i više od 2000 godina.

Tako je grupa arhitekata KANA ocijenila ponašanje institucija koje su u Crnoj Gori zadužene za očuvanje kulturnih dobara. One su zaključile da Uprava koja je zadužena da zaštiti kulturna dobra – ne radi svoj posao. Kao primjere navode rušenje hotela „Durmitor“ na Žabljaku, „Mimoze“ u Tivtu, hotela „Crna Gora“ u Podgorici, kao samo neke od brojnih slučajeva na koje je Uprava zatvarala oči, ne čineći ništa da ih zaštiti.

Iz KANE ističu da se čitav proces zaštite graditeljskog nasljeđa odvija pod uslovima koje određuju prvenstveno interesi krupnog kapitala, pa tako nijedan objekat na stateški vrijednoj lokaciji nije zaštićen.

„Prije svega, mislimo na najznačajnija djela arhitekata Svetlane Kane Radević (hotel „Podgorica“), Vujadina Popovića (hotel „Crna Gora“), Radosava Zekovića (zgrada stare Vlade, hotel „Bjelasica“), Ilije Šćepanovića (zgrada RZUP-a i Pobjede), Vlade Plamenca (hoteli „Mogren“ i „Palas“). Tu su i mnogi značajni hoteli od primorja do sjevera Crne Gore koji čekaju ili su već dobili novog investitora – nekoga ko nije zadužen da se brine o kolektivnom nasljeđu, već isključivo o svom profitu“, zaključili su iz organizacije KANA.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se kulturnim dobrom od nacionalnog značaja može proglasiti objekat koji, između ostalog, ima izuzetan značaj za društveni, istorijski ili kulturni razvoj Crne Gore i naroda; predstavlja jedinstveni primjerak stvaralaštva svog vremena ili jedinstveni primjerak iz istorije prirode i ako svjedoči o društvenim ili prirodnim pojavama, odnosno o uslovima ekonomskog ili kulturno-istorijskog razvoja u određenom razdoblju.

Statisov vještak im rekao da sruše „Durmitor“

Iako je Uprava ranije prihvatila inicijativu za zaštitu hotela „Durmitor“ na Žabljaku, kasnije je odustala od zaštite tog objekta. Stari hotel je srušen, a na njegovom mjestu kompanija Adriatic Properties grčkog biznismena Petrosa Statisa namjerava da gradi hotel sa pet zvjezdica.

Nevladina organizacija Expeditio je prije pet godina poslala inicijativu za zaštitu hotela, a obnovila je nedavno tražeči da se objekat hitno zaštiti od rušenja. Vještaci, koje je angažovala Statisova kompanija, dali su mišljenje da stari hotel ne bi izdržao rekonstrukciju i da ga treba srušiti.
Iz Uprave su potvrdili da su prihvatili inicijativu NVO Expeditio i uradili Elaborat o utvrđivanju kulturnih vrijednosti hotela „Durmitor“ na Žabljaku. Međutim, kako im je tokom procesa utvrđivanja statusa kulturnog dobra dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, odustali su od zaštite hotela.

Iz KANE se pitaju da li je mišljenje sudskog vještaka, koga, po pravilu, finansira privatni investitor, relevantnije od značaja nekog djela za kulturu društvene zajednice?

„Da li takvo mišljenje može da utiče na odluku institucije koja okuplja konzervatore koji su učeni da svakom djelu povrate stari sjaj? Da li je sudski vještak relevantniji od konzervatora da daje sud o utvrđivanju kulturne vrijednosti objekta, ili je on dao sud o statičkoj vrijednosti konstrukcije? Kakav je to konzervator koji prihvata takvo mišljenje i odlučuje da objekat ipak nema kulturnu vrijednost“, pitaju se u KANI.

Hotel „Durmitor“ na Žabljaku izgrađen je 1939. godine i bio je jedini takav objekat koji je Crna Gora imala i prije Drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme je bio i partizanska bolnica. Zapalio ga je okupator, a nakon oslobođenja je obnovljen. Statisova kompanija ga je kupila za 650.000 eura prije dvije godine. Tri godine ranije vrijednost hotela je procijenjena na 6,5 miliona eura.
Uz hotel su mu pripale i renta vile i oko deset hektara zemljišta.
Nijesu obaviješteni o rušenju „Mimoze“

Slična situacija dogodila se i prilikom rušenja hotela „Mimoza“ u Tivtu. Uprava je, takođe, prije četiri godine prihvatila inicijativu za zaštitu tog objekta, da bi se kasnije pravdali kako nijesu imali rok za izradu elaborata, te da nijesu obaviješteni o rušenju hotela.

Iz Uprave su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) rekli da Zakonom o zaštiti kulturnih dobara nije propisan rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti, niti se prihvatanje inicijative kao teret evidentira u katastarsku evidenciju. Kažu da su opštinu 2016. godine obavijestili da je prihvaćena inicijativa za zaštitu hotela.

„Međutim, o pokretanju postupka uklanjanja hotela, odnosno o namjeri njegovog rušenja, Uprava nije bila obaviještena od strane postupajućih organa“, odgovor je Uprave na pitanje zašto nijesu zaštitili stari hotel.

„Mimoza grupa“, čija je izvršna direktorica ruska državljanka Anastazija Lašmanova, koja je nedavno ubijena, prije dvije i po godine kupila je stari hotel „Mimoza“ i plac od oko 4.600 kvadrata u centru grada za 6,5 miliona eura. Najstariji tivatski hotel iz 1958. godine, za koji je takođe procijenjeno da je kulturno dobro koje treba zaštiti, nedavno je srušen, a na njegovom mjestu planirana je izgradnja hotela sa pet zvjezdica.

Iz KANE ističu da još jednom imamo slučaj namjernog propusta u kreiranju propisa, koji ne definiše rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti.

„Tako imamo prihvaćene inicijative koje već šest godina čekaju na izradu elaborata, a po svemu sudeći čekaće do ko zna kad. Čemu onda takav propis, čemu uopšte pokretanje inicijativa za hitnu zaštitu objekta, kada se po njima nikad ne postupi? Čemu Uprava za zaštitu kulturnih dobara? Nije prihvatljivo da institucija koja postoji da bi štitila kulturna dobra svako novo uništavanje vrijednog nasljeđa dočeka sa istim „nijesmo mi nadležni“ stavom“, ocijenila je grupa arhitekata.

Oni tvrde da je nekoliko dana dovoljan rok da se prikupi materijal za izradu elaborata o zaštiti, a za to, kao primjer nude njihovu inicijativu za hitnu zaštitu hotela „Podgorica“ iz decembra 2015. godine.
Zajednička dobra prelivamo u džepove privilegovanih

Arhitekta Andrija Markuš uputio je još 2012. godine inicijativu da se 48 arhitektonskih djela zaštiti kao posebno vrijedno nasljeđe crnogorske kulture XX vijeka. Iz Uprave su za CIN-CG rekli da su prihvatili Markuševu inicijativu i za sada zaštitili četiri objekta.

„Predstoji nam izrada elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti i za ostala djela obuhvaćena inicijativom i oni će pokazati da li svi predloženi objekti imaju vrijednosti koje ih preporučuju za status kulturnog dobra Crne Gore“, naveli su iz Uprave.

Dok čekamo Upravu za zaštitu kulturnih dobara da utvrdi da li neko prije šest godina predloženo djelo ima kulturnu vrijednost, u čuvenom njujorškom Muzeju moderne umjetnosti MoMA, od polovine jula izložene su fotografije i makete jugoslovenske moderne arhitekture, podsjetili su iz KANE. Ova izložba, koja pokazuje jugoslovensku arhitekturu iz perioda 1948-1980. godine trajaće do 13. januara iduće godine.

„Tamošnji kustosi već su pri prvom pogledu utvrdili da određena djela iz Crne Gore vrijedi pokazati najširoj svjetskoj publici, rame uz rame sa mnogim drugim vrijednim djelima bivše Jugoslavije“, istakle su arhitekte. Među autorima koji su predstavljeni je i Zlatko Ugljen, čiji je hotel „Fjord“ srušen.

Među djelima koja su izložena je i hotel „Podgorica“, koji je, kako kažu, nepovratno devastiran, a za koji, podsjećaju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije našla da ima kulturnu vrijednost, pa je tako odbila i inicijativu za hitnu njegovu zaštitu, pored svih dostavljenih dokaza o nagradama i priznanjima ovog izvrsnog objekta.

„Dok traje izložba u Njujorku i dok se ponosimo nasljeđem koje su nam prethodne generacije ostavile u amanet, mi to nasljeđe rušimo i sa njega skidamo željezo da bismo ga prodali kao sekundarnu sirovinu, kao u slučaju Doma revolucije u Nikšiću. Zajednička dobra, prošla i sadašnja, uporno prelivamo u džepove privilegovanih pojedinaca i tako sabotiramo sopstvenu budućnost“, zaključili su iz KANE.

Ne zna se gdje idu pare

Ministarstvo kulture je programom zaštite kulturnih dobara za 2016. godinu predvidjelo 13.000 eura za „valorizaciju objekata arhitekture XX vijeka sa potencijalnim kulturnim vrijednostima“, a realizator posla je Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Iz KANE su istakli da niko ne zna šta je rezultat te aktivnosti, te da bi bilo za očekivati da Uprava predlaže Ministarstvu projekte i aktivnosti koje bi bilo važno realizovati.

„S obzirom na evidentnu nezainteresovanost Uprave za ovaj važan dio našeg arhitektonskog nasljeđa, može se naslutiti da je i nedostatak finansija posljedica upravo takvog ponašanja. Na to upućuje i činjenica da Uprava ne prepoznaje subjekte sa kojima bi na zaštiti ovog vrijednog nasljeđa mogla sarađivati, mada ih ima i u Crnoj Gori i u okruženju, a – kako pokazuje aktuelna izložba u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti – i daleko van granica našeg regiona“, zaključile su arhitekte.

Zaštitili osam objekata

Iz Uprave navode da su u posljednje četiri godine zaštitili osam objekata arhitekture XX vijeka - Zgradu Zetske banovine, Kuću Đukanovića, Kuću Vukotića, Zgradu bivše Muške zanatske škole (Umjetnička škola za muziku i balet Vasa Pavić), Labud plažu, zgradu Opštine Podgorica, zgradu Pošte 1 u Podgorici, kao i Spomen dom u Kolašinu.
Iz Uprave, međutim, kažu da nijesu nadležni za finansiranje, pa nijesu željeli da kažu koliko je novca izdvojeno za objekte koji su zaštićeni.

Iz KANE su ocijenili da je sramno hvaliti se kako su postigli veliki uspjeh zaštitivši osam objekata.

Oni postavljaju pitanje čemu služi ta organizacija i koliki trošak oni predstavljaju za budžet i građane Crne Gore:

„Da li se bez tih zaposlenika može ili se oni mogu angažovati honorarno nekoliko dana godišnje, da se ovim tempom svi objekti zaštite u narednih 50 godina, ili i prije – pošto više ništa od njih neće ostati“, kažu iz KANE.

Maja BORIČIĆ