ZAGLUŠUJUĆA TIŠINA (5): Seksualno zlostavljanje djece u Crnoj Gori – ćutanje o zlostavljanju djece je saučesništvo

Svi oni koji prećute saznanje da je neko dijete zlostavljano, saučesici su u tom zločinu.
“Ljekari i medicinsko osoblje, prosvjetni radnici, komšije, čak i vjerske vođe i lideri lokalnih zajednica, treba da usvoje stav da,  ako posumnjaju na nasilje i zlostavljanje djece, to i prijave, jer u suprotnom postaju saučesnici”, kazao je šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks za CIN-CG.
On smatra da se mogu  izgrađivati kapaciteti policije ili socijalnih radnika u pogledu zaštite djece od nasilja, ali oni ne mogu da rade izolovano jedni od drugih.
U posljednjih deset godina registrovano je preko dvije stotine seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori. Istraživanje CIN-CG pokazuje da svi slučajevi seksualnog zlostavljanja djece u Crnoj Gori, koji su  prijavljeni policiji, nijesu prijavljeni i socijalnoj službi. Zbog toga je mnogo  zlostavljane djeca bilo lišeno njihove brige i zaštite.
“U  savremenom demokratskom društvu treba da postoji sistem dječje zaštite koji kombinuje policiju, zdravstvo, obrazovanje, socijalne radnike i sudije. Svojom međusektorskom saradnjom ove službe treba da budu sposobne da sarađuju na poštovanju i zaštiti najboljeg interesa djeteta u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava”, kazao je Perks.

Na pitanje CIN-CG kakve podatke posjeduje o tretmanu djece koja su bila žrtve nekog vida zlostavljanja ili zanemarivanja u zdravstvenom sektoru i sektoru socijalnog staranja u Crnoj Gori i kakvo je njegovo mišljenje  o tretmanu djece u dijelu koji se odnosi na postupanje policije, tužilaštva i sudstva  Perks je rekao da je prva otvorena i javna diskusija o ovom problemu u Crnoj Gori održana tek 2013. godine.
“U brojnim slučajevima, situacija se popravlja. Na primjer, tamo gdje su se napuštena ili zlostavljana djeca dodatno traumatizovala smještanjem u institucije, sada postoji češća praksa smještanja takve djece u hraniteljske porodice, jer je djeci porodica  neophodna. Socijalni radnici i službenici policije sada su bolje obučeni za razgovor i brigu o djeci koja su žrtve nepovoljnih iskustava ili zločina. Radimo sa jedinicom za borbu protiv sajber-kriminala kako bi se pozabavili pitanjem onlajn nasilja. Zdravstvo ili obrazovanje dva su sektora koja su najsklonija tome da podignu uzbunu i obavijeste socijalnog radnika ili policiju ukoliko primijete da je dijete ugroženo. Ali,  trenutno ne postoje garancije da će se to uvijek desiti”, kazao je Perks.
On tvrdi da je svijet o nepovoljnim iskustvima u djetinjstvu naučio više u posljednjih dvadeset godina, nego ikada do tada. O tome smo, kaže Perks, naučili tri posebno važne stvari. Prva da su nepovoljna iskustva u djetinjstvu daleko  raširenija nego što smo ikada ranije to pretpostavljali - svako treće dijete na svijetu ugroženo je nasiljem u određenoj mjeri.
Druga je da je veća  vjerovatnoća da se ljudi koji su propatili nepovoljne okolnosti u djetinjstvu daleko lošije ostvare u životu u smislu zaposlenja, obrazovanja, zdravlja i društvenog života. I treća je ta  što takozvani 'toksični stres' i strah izazvan takvim nepovoljnim okolnostima vremenom narušavaju biološki i razvoj mozga djeteta.
On je rekao da zlostavljanje djece često počine oni koji su im najbliži.

U Crnoj Gori misle da se taj užasan zločin ne dešava ovdje

Bendžamin Perks je kazao da problemi seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece pogađaju sva društva, pa tako i crnogorsko.
“Zbog tabua koji prati ovu temu, veći dio takvih nepovoljnih iskustava ostaje skriven i nikada im se ne posveti potrebna pažnja. Upravo zbog toga što se o njima rijetko govori, većina ljudi nije svjesna štetnog uticaja ovih iskustava i kako se njima treba pozabaviti”, kazao je on.
“Prva otvorena i javna diskusija sa konkretnim crnogorskim podacima o seksualnom zlostavljanju djece, primjera radi, održana je tek 2013. godine. U Skandinaviji ili u Ujedinjenom Kraljevstvu, ta je priča pokrenuta sedamdesetih godina prošloga vijeka. Tada su tamo, kao što je danas slučaj ovdje, mnogi ljudi smatrali da je nemoguće da se tako užasne stvari dešavaju u njihovom društvu”, kazao je Perks.
On je rekao da se, “uz izuzetan rad i hrabrost pojedinih crnogorskih organizacija za prava žena, taj tabu razbija”.
“Čak i u ovakvoj atmosferi tabua, u kojoj većina žrtava nikada neće progovoriti o svojim iskustvima, svaka deseta osoba u Crnoj Gori poznaje nekoga ko je konkretno bio žrtva seksualnog zlostavljanja djece”, kazao je Perks.

Olivera Lakić