PROFESIONALNA OBOLJENJA VELIKI PROBLEM ZA VATROGASCE: Za potvrdu u inostranstvo

U Crnoj Gori ne postoji institut za dokazivanje profesionalnih oboljenja, a pravilnik o profesionalnim bolestima nije revidiran od 2004. godine. Pacijente po navici šaljemo u Beograd, gdje treba da se verifikuje i utvrdi profesionalno oboljenje. U posljednjih pet godina nijesmo imali slučajeve u vezi sa profesionalnim oboljenjima, kazala je doktorka Milenka Ušćumlić

Crnogorske vatrogasce ne muče samo nadolazeće vrućine i okidači za piromane, kakve su sretali prethodnih godina. Pored vatre, svaki ljekarski pregled za njih je poseban izazov koji ih može izbaciti iz stroja i poslati na biro rada, bez prava na zaštitu, kakve postoje u razvijenim zemljama.
Vatrogascima, s druge strane, nije lako dokazati profesionalno oboljenje, već za to, kao i kolege iz drugih branši, moraju ići u inostranstvo. Ne postoji institut za dokazivanje profesionalnih oboljenja, a pravilnik o profesionalnim bolestima, koji nije mijenjan od 2004. godine, tretira tek 56 profesionalnih bolesti. To su, uglavnom, one prouzrokovane hemijskim dejstvom, trovanjem metalima i metaloidima, gasovima, rastvaračima i pesticidima, bolesti prouzrokovane fizičkim dejstvom ili biološkim faktorima, kao i oboljenja pluća, kože i maligniteti. Sve to je nedovoljno, jer se brojne profesije ne mogu pronaći u ovom pravilniku. Među njima su i vatrogasci - spasioci. U razvijenom svijetu, ali i u neposrednom okruženju prepoznato je najmanje još desetak novih profesionalnih oboljenja.
Iz Sindikata vatrogasaca Crne Gore upozoravaju da ovakva praksa dovodi u pitanje ono što je propisano Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu.
Specijalista medicine rada Milenka Ušćumlić, potvrđujući da u Crnoj Gori ne postoji institut gdje bi se mogla utvrditi i liječiti profesionalna oboljenja, kaže da je Centar za medicinu rada u podgoričkom Domu zdravlja „u ovoj oblasti najveća ustanova u Crnoj Gori“.
„Imamo radiologe, oftalmologe, psihologe i možemo da odgovorimo na zahtjeve propisane zakonom, ali za dokazivanje profesionalnih bolesti nemamo uslove. Zato, pacijente po navici šaljemo u Beograd, gdje bi trebalo da se verifikuje i utvrdi profesionalno oboljenje. Po povratku, sa uspostavljenom dijagnozom odlaze u PIO i dobijaju rješenje. Zaposleni nerado priznaju bolest i 99 odsto njih želi da nas ubijedi da nemaju problem sa pritiskom, strahovima, upravo zato što je krajnji cilj plata koju donose kući. S druge strane, mi se moramo rukovoditi Pravilnikom o profesionalnim oboljenjima, u kome je navedeno 56 profesionalnih bolesti i tačno određeni kriterijumi koje moramo da poštujemo. U poslednjih pet godina nijesmo imali slučajeve iz oblasti profesionalnih oboljenja“, kaže Ušćumlićeva.
Nekad ni želja, motivacija i nesebičan rad nijesu dovoljni za zadržavanje posla, a takav slučaj je sa vatrogascima koji su poslije dugogodišnje posvećenosti primorani da napuste radno mjesto za koje su dali pola života.
Predrag Milikić iz Sindikata vatrogasaca Crne Gore kaže da postoji niz problema i neriješenih pitanja u vezi sa ljekarskim pregledima pripadnika službe, za koje nemaju kategorije po godinama starosti.
„Svi vatrogasci, bez obzira na starosnu dob, podliježu istim pregledima. To stvara problem, jer ako se pojavi bilo koja zdravstvena tegoba, konstatuje se da su nesposobni za poslove vatrogasca i prijeti im raspoređivanje na lakše radno mjesto koje ne postoji u službama zaštite. Potom se preraspoređuju u organe i službe lokalne samouprave, a ako ni tamo nema mjesta šalju se na biro za nezaposlene. Vatrogascima na ljekarskom pregledu prave problem čak i ako se pojavi i najmanja dioptrija, isto važi i za sluh, iako takve dijagnoze ne mogu uticati na njihovu sposobnost prilikom obavljanja svakodnevnih zadataka. Znamo da pritisak u srednjoj životnoj dobi ne može biti idealan (120/80) što je kriterijum koji se, takođe, traži na ljekarskim pregledima“, kazao je Milikić.
On pojašnjava da profesionalna oboljenja kojima mogu da podliježu vatrogasci nijesu jasno definisana i taj problem bi trebalo da riješi nadležno ministarstvo sa vatrogasnim stručnjacima.
Doktorka Milenka Ušćumlić objašnjava da posao vatrogasca zahtijeva velika psihofizička naprezanja, zbog čega je detaljan ljekarski pregled od izuzetnog značaja.
„U centru za medicinu rada se prije zasnivanja radnog odnosa obavlja pregled koji je preventivni. Zatim, tu su periodični pregledi koji se obavljaju kontinuirano, zadatom dinamikom, u cilju utvrđivanja promjene zdrastvenog stanja i sprečavanja daljeg pogoršanja zdravlja. Kontrolni pregledi se obavljaju po preporuci ljekara specijaliste medicine rada. Vanredni zdravstveni pregled obavlja se prije vremenskog roka za periodične preglede, zbog vanrednog medicinskog razloga, najčešće nakon incidenta u kome je povrijeđen vatrogasac, nakog dužeg bolovanja, postojanja nove bolesti ili medicinskog stanja vatrogasca“, istakla je Ušćumlićeva.
Komandir Službe zaštite Glavnog grada Andrija Čađenović kaže da svaki vatrogasac mora proći kroz rigorozne ljekarske preglede, koji su po kriterijumima u rangu zdravstvenim pretragama za posao pilota.
„Onaj službenik koji ne prođe ljekarski pregled, vraća se na ponovni ili ide na konsultaciju kod izabranog ljekara, vrši detaljne pretrage i kontrole. Sve dok od ljekara medicine rada ne dobijemo izvještaj da je sposoban za posao vatrogasca, mi ga ne možemo angažovati, već mu dajemo mogućnosti za lakše poslove ovdje u službi. Obično u aprilu raspisujemo oglas za prijem sezonskih operativnih izvršilaca i jedan od uslova da bi bili primljeni je obavezni ljekarski pregled, koji važi godinu dana“, pojasnio je Čađenović.
On kaže da, ukoliko neko od zaposlenih ostane bez radnog mjesta, trude se da mu obezbijede lakši posao u službi, a ako nema, primorani su da ga šalju dalje.
„Dosad je u par slučajeva zabilježeno da za pojedine kolege stigne nalaz koji nije u redu. U slučaju da nema odgovarajućeg radnog mjesta u službi, dužni smo da o tome obavijestimo poslodavce, odnosno Glavni grad, i da ga stavimo na raspolaganje ostalim službama“, kaže Čađenović.
On ističe da su u Službi zaštite Glavnog grada primijenjeni svi standardi poslovanja kao u Evropi i regionu, a vatrogasci su kvalitetno obučeni za rad i spremni da se nose sa svakom situacijom na terenu.
„Svake godine nabavljamo novu opremu, vozila, uniforme, čizme, šljemove. Ne kupujemo sve novo za svakog, ali se oprema obnavlja onima kojima nedostaje, ili ako su u pitanju novi standardi. U ljetnjim mjesecima koristimo opremu za šumske požare, a posjedujemo i posebne radne opreme za djelovanje u zatvorenom prostoru kao i saobraćajnu opremu koja se više koristi zimi i nije prilagođena ljetnim uslovima“, kaže Čađenović.

Oslanjaju se na dobru obuku

Vatrogasac Savo Ćetković, koji se deset godina bavi ovim poslom, kaže da ga ljubav pokreće da preuzme svaki rizik koji ova profesija nosi sa sobom.
„Samo čovjek koji voli ovaj poziv, može svjesno da se izloži riziku koji on nosi. Da bismo se čuvali, oslanjamo se na obuku, kroz koju prolazimo sve situacije sa kojima se možemo sresti na terenu. Imamo lavirinte gdje se izvodi simulacija zadimljenog prostora i savladavanje prepreka koje vatrogasac mora da pređe. Na ovaj način se pripremamo da što efikasnije odgovorimo intervencijama, a uvijek moramo paziti jedan na drugog i timski rad je veoma bitan u našem poslu i od njega zavisi uspjeh akcije“, naglasio je Ćetković.

Pravilnik postoji, ali ne i uniforme za sve

Predrag Milikić navodi da su uslovi radnika u vatrogasnoj profesiji različiti od opštine do opštine.
„Sjeverni dio je u težem stanju od centralnog i južnog dijela Crne Gore. Zaštitna oprema vatrogasaca u pojedinim opštinama je prilično loša. U Podgorici smo prvi put u dvadeset godina mog rada dobili nove uniforme, dok ih naše kolege u nekim opštinama nemaju ni danas. Strukovni sindikat vatrogasaca Crne Gore se prošle godine izborio da se po evropskim standardima uradi pravilnik o uniformama, gdje su precizno definisane vrste uniformi, njihov rok trajanja i kvalitet“, ističe Milikić.

Milica NIKČEVIĆ / Dejana RISTIĆ