BEZBJEDNOST NA RADU I  ŽENE: U vrtlogu tržišta rada

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Žena i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi. Zakon, međutim, u praksi – ne važi

U smislu neposredne opasnosti po život, žene su u Crnoj Gori  na poslu bezbjednije od muškaraca. Ali samo zbog toga što ne rade građevinske poslove na kojima muškarci najčešće stradaju. Ako se, međutim, bezbjednost posmatra kao skup uslova za rad koji obezbjeđuju prihode od kojih se može pristojno živjeti, radno vrijeme usklađeno sa zakonom, uredne sedmične i godišnje odmore, obavljanje ugovorenih, ne proizvoljno određenih poslova - daleko su od bezbjednosti.

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Decidno se navodi da  žene i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Zakon, međutim, u praksi – ne važi.

U Uniji slobodnih sindikata objašnjavaju da je jedan od najvećih problema sa kojima se zaposleni u Crnoj Gori inače suočavaju neadekvatna primjena zakona i međunarodnih propisa u praksi. Uzalud nacionalno zakonodavstvo garantuje širok spektar prava i zaštite, a Ustav Crne Gore propisuje da se potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava neposredno primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

,,Ako se zakoni ne primjenjuju, nije teško zaključiti koliko su bezbjedni, humani i dostojanstveni uslovi u kojima radi većina zaposlenih u Crnoj Gori, tim prije uslovi u kojima rade žene", kaže za Monitor/CIN CG Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

Žene zaposlene u trgovini zbog toga ne mogu sebi priuštiti ni da razmišljaju  o uslovima za rad, niti o tome kako poslovi koje obavljaju utiču na njihovo zdravlje.

,,To što sam zaposlena kao kasirka, ne znači da radim samo taj posao. Po potrebi istovaram robu, vučem preteške pakete. Pada li kiša ili je u magacinu hladno, nikoga ne interesuje. Ako treba da se čisti - čistim. Radiš sve što ti šef kaže, strah od gubitka posla daleko je ispred svake pomisli na poštovanje ugovora. Ne znam ni šta piše u zakonu. Bojiš se da ne ostaneš bez posla i da ćeš time ugroziti svoju porodicu, svoju djecu", kaže Monitorova/CIN CG sagovornica, zaposlena u jednom od podgoričkih hipermarketa. Razgovor se, naravno, vodi pod uslovom da njeno, niti ime firme u kojoj radi ne bude pomenuto.

Prema Monstatovim podacima, u novembru 2018. u Crnoj Gori je bilo 199.555 zaposlenih. Najveći broj njih radi u sektoru: trgovina na veliko i malo -  46.300 zaposlenih , od čega je 26.100 žena i 20.100 muškaraca. No, prema nezvaničnim procjenama, u trgovini radi dvostruko više žena nego što kaže zvanična statistika - oko 50 hiljada. U novembru ove godine prosječna plata u trgovini iznosila je 366 eura. Po visini plata to je pretposljednje mjesto u državi.

,,Žene zaposlene u ovom sektoru, pored svojih osnovnih - prodavačica ili kasirka - dužne su da rade sve poslove. To podrazumijeva istovar robe, izlaganje, stajanje na nogama cijelo radno vrijeme, sve to, naravno, bez obezbijeđenih adekvatnih uslova za rad, preventivnih ljekarskih pregleda i svega drugog što podrazumijeva bezbjedan rad i zdravu radnu sredinu", upozorava Ivana Mihajlović iz Unije sindikata.

Osim što obavljaju teške fizičke poslove, a što zakon zabranjuje, one najčešće rade i praznicima, praktično bez odmora.

,,Žene u trgovini, po pravilu, rade duže od osam sati, pri čemu im prekovremeni rad nije plaćen. Često rade sa samo jednim slobodnim danom u toku mjeseca, sa samo jednim ili nijednim slobodnim danom za vrijeme državnih, vjerskih i dugih praznika. Za rad praznikom ne dobijaju naknadu predviđenu zakonom”, objašnjava Ivana Mihajlović.

,,Imam slobodnu svaku drugu nedjelju. To su uglavnom dva dana mjesečno, ponekad tri. Rad tokom praznika se podrazumijeva. Tad je najveća gužva, vratim se kući sa natečenim nogama, svaka kost me boli. Godišnji odmor nam je deset dana. Najčešće to bude pet radnih dana koji se spoje sa dva vikenda", kaže naša sagovornica, prodavačica. Zakon propisuje sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno i godišnji odmor od najmanje 20 radnih dana.

Dodatni problem su nesigurni ugovori. ,,Veliki broj njih radi pod nesigurnim ugovorima, poput ugovora o radu na određeno vrijeme, agencijskih ugovora, te za minimalnu zaradu od 193 eura,  bez prava na sindikalno organizovanje i udruživanje. Jasno je da u takvim okolnostima ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu", kaže Ivana Mihajlović.

Postoji, međutim,  i izuzetak od ,,pravila", da je ženama goli život na poslu manje ugrožen nego muškarcima. Riječ je o novinarkama, ako rade u nepodobnim medijima i pišu o zabranjenim temama.

,,Ženama zaposlenim u medijima, prije svega novinarkama, ugrožena je fizička bezbjednost zbog prijetnji i fizičkih napada, ali trpe i nasilje na društvenim mrežama. Problem je i što se kod nas taj oblik nasilja još ne shvata ozbiljno, a trebao bi jer sva istraživanja rađena u regionu pokazuju da su žene znatno izloženije sajber maltretiranju u u odnosu na kolege muškarce. To se i kod nas primjećuje, naročito na društvenim mrežama i u komentarima ispod tekstova gdje su česte uvrede, ali i prijetnje po osnovu roda", kaže za Monitor/CIN CG Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore.

Ona objašnjava da zaposlene u medijima često rade u lošim uslovima, imaju manje zarade i teže napreduju u poslu u odnosu na muškarce. ,,Česti su slučajevi da su samohrane majke angažovane kao honorarne saradnice, odnosno da rade na crno bez ugovora o radu. Prema podacima koje dobijamo od članstva najlošija situacija je u štamparijama, gdje su i inače najmanje zarade ali i najteži posao, koji se u najvećoj mjeri obavlja u trećoj smjeni", kaže Camovićeva.

Ona kaže da u Sindikatu medija nemaju informaciju da neki medij u Crnoj Gori ima akt o procjeni bezbjednosti na radu. ,,Samim tim je nemoguće pratiti da li su poslodavci preduzeli sve potrebene mjere kako bi stvorili bezbjednu radnu okolinu".

Situacija je posebno loša u slučaju žena koje rade na crno. Tu, pored ostalih, spadaju žene koje dobrostojećim sugrađanima čuvaju djecu i  čiste kuće. Zanimanje "kućna pomoćnica" praktično ne postoji. Zovu ih, prosto ,,žene". Plaćaju ih po dogovoru, ako čuvaju djecu, dužne su da budu na raspolaganju i van dogovorenog radnog vremena. Recimo, kad gazda sa suprugom ide u večernji izlazak i slično.

,,Ako ne pristanem, dobiću otkaz. Ima puno žena kojima treba bilo kakav posao, znam da začas mogu da me zamijene nekom dugom, pa pristajem. Jedino tako mogu da zaradim", kaže jedna od Monitorovih/CIN CG sagovornica.

Žene koje čiste po kućama jednako su nezaštićene. Jednoj od naših sagovornica dešavalo se da, kad završi poslove, ne dobije dogovoreni iznos novca. Dobiju obećanje da će ostatak biti sjutra,preksujutra, iduće sedmice, pa ne stigne nikad.

No, nijesu samo manje obrazovane žene u riziku od loših poslova.

,,Radila sam u dvije velike firme. U jednoj su me na intervjuu pitali da li imam momka i kada mislim da se udajem. Iako sam magistrirala pravo, moji zadaci uključivali su kuvanje kafa, čišćenje prostorija i sekretarske poslove. Sa jednog posla otpustili su me kada sam bila u bolnici zbog mononukleoze. Na drugom poslu radila sam šest dana nedjeljno. Godišnji odmor smo imali, ali ga nijesmo mogli koristiti ljeti, zbog povećanog obima posla. U prostorijama nije bilo dnevne svjetlosti, tople vode ni telefonskog dometa. Vjerujem da je bolje u zatvoru", objašnjava za Monitor/CIN CG mlada djevojka, kojoj se na kraju osmjehnula sreća pa je našla ,,državni" posao. Ovaj i slični primjeri pokazuju zašto su u Crnoj Gori mladima privlačniji poslovi u državnim firmama od onih u privatnim i onda kad su ovi drugi bolje plaćeni.

Da je ,,praksa'' propitivanja o porodičnim planovima uobičajena, kažu i u Uniji slobodnih sindikata. ,,Nerijetko se dešava da su koleginice koje konkurišu za posao doživljavale na intervjuima pitanja vezana za porodični i bračni status, te u vezi sa planiranjem porodice. Radi se o intervujima 'u četiri oka', pa takvi slučajevi ne mogu dobiti svoj epilog na sudu jer zbog nedostatka adekvatnih dokaza teško da se ijedna koleginica odlučuje za pokretanje postupka pred sudom", kaže Ivana Mihajlović.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da se najveći broj pritužbi koje dobijaju, uglavnom i na nemogućnost napredovanja na poslu, koje je obično uslovljeno porodičnim statusom. Tu su i pritužbe zbog gubitka posla, raspoređivanja na poslove nižeg ranga i sa manjom zaradom nakon povratka sa porodiljskog bolovanja, kao i zbog nepoštovanje osnovnog principa ,,jednaka zarada za jednak rad''.

,,Žene na tržištu rada jesu ranjiva kategorija i svi društveni akteri moraju sa više senzibilnosti i volje da pristupe kreiranju politika koje će uspostaviti balnas između privatnog i poslovnog života, te omogućiti zaposlenim ženama dostojanstvene uslove rada i podršku u napredovanju u karijeri", kaže Ivana Mihajlović.

U Crnoj Gori studira više žena nego muškaraca, više ih je na postdiplomskim i specijalističkim studijama. Ipak, među 42 hiljade nezaposlenih u Crnoj Gori, 25 hiljada je žena. Sve dok je tako, važiće omiljena rečenica poslodavaca ,,Ako nećeš ti, ima ko hoće". I uslovi za rad na listi prioriteta biće ispod potrebe da se sačuva posao. Kakav - takav.

Miloš BAKIĆ