Ne znaju šta imaju, a kiriju plaćaju

Crna Gora još nema registar državne imovine, pa čak ni podatak o broju državnih organa, lokalnih samouprava i javnih službi koje je osnovala država

Za zakup objekata i poslovnog prostora Uprava za imovinu prošle godine potrošila je rekordnih 4,7 miliona eura, dok je i dalje javnosti nepoznat podatak o tome koliko nekretnina je u vlasništvu države, te koja suma novca se sliva u budžet od njihovog iznajmljivanja ili prodaje.

Samo u 2018. godini, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Uprava za imovinu (UZI) potpisala je ugovore o zakupu vrijedne oko 3,6 miliona za potrebe državnih organa, javnih ustanova, političkih partija. Sa druge strane, kapitalnim budžetom za prošlu godinu namijenjeno je oko dva miliona eura za izgradnju i rekonstrukciju administrativnog prostora za rad državnih organa. Za dvije godine, svega pet poslovnih prostora država je dala u zakup.

Iako je naplata poreskog duga preuzimanjem imovine dužnika  trebalo do dovede do ušteda u budžetu i smanjivanja sume novca koja se izdvaja za zakup poslovnih prostora, to se nije dogodilo. Naprotiv, u 2018. godini značajno su porasli troškovi za smještaj državnih organa, javnih ustanova i političkih partija.

Tokom 2016. godine, kada je usvojena Uredba o postupku naplate poreskih potraživanja imovinom poreskih obveznika, za zakup je iz budžeta isplaćeno 2.578.688 eura, naredne godine 2.423.688, a lani 4.725.700 eura.

Na pitanje, o tome da li je isplativije da se novac koji se izdvaja za zakup iskoristi za izgradnju novih ili rekonstrukciju starih prostora u vlasništvu države, iz UZI su samo odgovorili da su u prethodnom periodu preduzeli sve potrebne aktivnosti kako bi se svi organi državne uprave smjestili u prostore koji su u svojini države.

Skupština Crne Gore je još 2009. godine usvojila Zakon o državnoj imovini, prema kojem su organi i javne službe u vlasništvu države, kao i opština, trebalo da naprave popis, procjenu i evidentiranje nepokretnih stvari koje su u njihovom vlasništvu i u roku odm godinu dana dostave podatke UZI. Sa druge strane, Uprava je bila dužna da uspostavi jedinstvenu evidenciju nepokretnih stvari iz državne imovine u roku od 90 dana nakon što im se podaci dostave.

U 2019. godini, UZI nema čak ni podatak o tome koliko je ukupno organa državne uprave, lokalne samouprave i javnih službi koje je osnovala država, a kamoli koje nepokretnosti posjeduju, te ko u njima boravi.

Na pitanje u kojoj je fazi formiranje registra državne imovine, iz Uprave za imovinu odgovorili su da je firma Atos iz Beograda potpuno uradila softversko rješenje, ali iz tehničkih razloga još nije pušten u “produktivni rad”, kao i da očekuju popravku. Navodni kvar, prema zvaničnim podacima UZI, aktuelan je bio i tokom prošle, kao i 2017. godine.

Inspekcijski nadzor nad državnom imovinom je skroman. Za osamnaest mjeseci obavljene su samo 32 kontrole.

Hrvatska i Srbija korak ispred u popisu imovine

Nepostojanje kvalitetne evidencije državne imovine problem je i zemalja u regionu, iako te zemlje godinama posjeduju registar. Na sajtu Direkcije za imovinu Republike Srbije postoji elektronski registar imovine, kojem mogu pristupiti svi njegovi korisnici, iako nije otvoren za građane kao u Hrvatskoj. Ipak, i hrvatski registar, koji je na sajtu njihovog Ministarstva državne svojine, nije još pretraživ za građane, niti kompletiran.

Iz Direkcije za imovinu Republike Srbije nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa evidencijom državne imovine, te sumom novca kojom država raspolaže od iznajmljivanja svojih nepokretnosti.

Iz hrvatskog Ministarstva državne imovine kazali su da je registar kod njih prvi put objavljen 15. januara 2014. godine.

“Trenutno su obuhvaćeni podaci o nefinansijskoj (devet pojavnih oblika nekretnina) i finansijskoj (dionicama i poslovnim udjelima) imovini. Ministarstvo državne imovine te podatke prikuplja od obveznika”, kazali su za CIN-CG iz tog ministarstva.

Iz hrvatskog ministarstva državne imovine odgovorili su i da je do oktobra 2018. pod šifrom poslovnih prostora upisano 14.908 nekretnina, ali da taj broj nije konačan jer podatke nijesu dostavili svi obveznici. U odgovorima hrvatskog Ministarstva državne uprave, piše i da je u toj državi, radi ostvarivanja dobiti, osnovano trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o, koje upravlja sa 1.476 poslovnih prostora na području čitave države. U 2017. godini, prema podacima ministarstva, prihod od zakupa poslovnih prostora iznosio je 50 miliona kuna, odnosno 6,7 miliona eura.

Crnogorska UZI nije dostavila odgovore na pitanja o tome koliko je poslovnih prostora u vlasništvu države, te koliko novca prihoduje od davanja u zakup. Prema zvaničnim podacima, tokom prošle godine Uprava za imovinu je dala tri nepokretnosti u zakup, a tokom 2017. godine svega dvije, ali se ne navodi koliko je država ubirala novca po tom osnovu.

Revizori upozoravaju, ali bez rezultata

Državna revizorska institucija (DRI) još 2011. godine je utvrdila da državni organi i jedinice lokalne samouprave nijesu u skladu sa zakonom dostavili zaključene ugovore o sticanju i raspolaganju nepokretnim i pokretnim stvarima i drugim dobrima veće vrijednosti, radi vođenja evidencije. Ministarstvu finansija tada su dali preporuku, kao nadležnom organu za nadzor nad primjenom zakona, da pokrene prekršajne postupke.

Senator DRI Branislav Radulović, koji je rukovodio revizijom, kazao je za CIN-CG da ta institucija, usljed nepostojanja evidencije jedinstvene državne imovine, danas ne može da potvrdi da UZI, koja je dužna da to vodi, raspolaže tačnim i sveobuhvatnim podacima čime upravljaju, odnosno šta koriste državni organi i lokalne samouprave, a samim tim i šta se daje u zakup ili prodaje.

“DRI je kroz revizije završnog računa budžeta Crne Gore, gdje je Ministarstvo finansija - Uprava za imovinu bilo subjekat revizije , utvrdila da preporuke iz Izvještaja o reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja i reviziji efektivnosti evidentiranja državne imovine UZI nijesu realizovane, pa tako ni nakon deset godina od donošenja Zakona o državnoj imovini nije uspostavljena jedinstvena evidencija državne imovine iako je bila propisana obaveza da se to uradi do sredine 2010. godine “, istakao je Radulović.

UZI još nije  realizovala ni 11 preporuka koje je DRI dala u Izvještaju o reviziji uspjeha  „Efikasnost naplate poreskog duga imovinom poreskog obveznika” iz 2016. godine. Tada im je, između ostalog, preporučeno da formiraju bazu podataka  državnih  organa,  organa  lokalne samouprave  i  javnih službi,  prikupe pravne, fizičke, finansijske i ekonomske podatke o državnoj  imovini, preduzmu sve aktivnosti kako bi se državne nepokretnosti blagovremeno uknjižile u katastar sa titularom svojinskih prava i ovlašćenja u skladu sa zakonom…

Radulović je za CIN-CG kazao da se na osnovu izjašnjenja može utvrditi da te preporuke nijesu realizovane ili da je realizacija u toku, a posljedica je da država ne raspolaže potpunim i tačnim podacima o imovini u njenom vlasništvu.

On je rekao da DRI trenutno sprovodi reviziju „Uspješnost uspostavljanja, vođenja i kontrole evidencije državne imovine kod državnih organa”, sa ciljem da se utvrdi koliko su državni organi uradili svoj posao, , da li se evidencija propisno vodi i da li se sprovode adekvatne kontole.

“Državni revizori sada sprovode terensku reviziju kod uzorkom definisanih subjekata revizije (Ministarstva finasija, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Uprave za imovinu, Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Uprave za nekretnine i Uprave za željeznice). Revizija će obuhvatiti period 2015-2018. godine. Shodno planu, revizija će, u formi konačnog izvještaja, biti završena do kraja juna 2019. godine”, pojasnio je Radulović.

On je rekao da je cilj da se na bazi utvrđenih činjenica formulišu preporuke za unapređenje sistema evidencije državne imovine i sistema kontrole i nadzora.

Radulović je istakao da se predstudijskim istraživanjem, obavljenim u periodu od oktobra do decembra prošle godine, došlo do niza informacija o evidenciji imovine kod državnih organa, koja su uslovila da se DRI opredijeli za vršenje te revizije.

Prema preliminarnim saznanjima, UZI ne posjeduje tačan broj državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi čiji je osnivač Crna Gora, odnosno opština, koji su po Zakonu o državnoj imovini obavezni da dostave podatke o pokretnim I nepokretnim stvarima.

“Organi su UZI dostavljali uglavnom tabelarni prikaz evidencije sredstava bez popunjenih obrazaca  predviđenih Uredbom o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini . Takođe, podaci o evidenciji sredstava dostavljani su i posle roka predviđenog zakonom. Vlada Crne Gore je u septembru 2014. godine formirala radnu grupu za izradu i dopune Uredbe o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini u cilju uspostavljanja jedinstvene evidencije državne imovine. Predstudijskim istraživanjem DRI utvrđeno je da do izrade i dopune pomenute Uredbe nije došlo”, zaključio je Radulović.

Inspekcija vidi samo sitne uzurpacije

U kakvom je stanju upravljanje državnom imovinom, govore i zapisnici inspekcije koja funkcioniše u sklopu Ministarstva finansija, ocijenila je za CIN-CG istraživačica javnih politika u nevladinoj organizaciji Institut alternativa (IA), Milena Muk.

U svom izvještaju o reformi javnih finansija, IA navodi da učinak inspekcije nije zadovoljavajući – tokom 2017. i  prve polovine 2018. godine kada su inspektori ukupno 32 puta izašli na teren.

Prema izvještaju, većina tih pregleda – 18, se odnosi na ažurnost u postupanju područnih jedinica Uprave za nekretnine, a ne direktno na stanje državne imovine.

“Tokom 2017.  godine, ova inspekcija je značajan dio pregleda izvršila vanredno, po prijavama zbog uzurpacije državne imovine. U najmanje sedam slučajeva je utvrđeno da, ili građani bespravno koriste dio državne imovine, ili postoje neriješeni imovinski sporovi, ili su objekti oronuli do te mjere da, u kao u Beranama, ugrožavaju prolaznike. Na drugoj strani, treba naglasiti da je tridesetak inspekcijskih nadzora za  18 mjeseci, odnosno manje od jednog nadzora mjesečno po zaposlenom inspektoru, neprihvatljivo malo u odnosu na vrijednost državne imovine”, ocijenila je Muk.

Ministarstvo finansija, ni nakon pola godine, nije odgovorilo zašto nema više slučajeva kontrole i kako gledaju na nalaze o zapuštenim poslovnim prostorima, šta su preduzeli povodom izvještaja toga i koliko često ponovo idu na teren. Zapisnici inspekcije, dostavljeni po zahtjevima IA, pokazuju, na primjer, da je u Tivtu građanin uzurpirao tri kvadratna metra državne zemlje, gradeći ostavu na parceli kupljenoj od Opštine za koju će se kasnije utvrditi da je u državnom vlasništvu. Naredni primjer pokazuje da je inspekcija kontrolisala slučaj u kojem je Nikšićanin uzurpirao državnu imovinu tako što je posadio krompir ne znajući da je parcela državna. U jednoj katastarskoj opštini u Podgorici, utvrđeno je da je objekat u državnom vlasništvu  oronuo, sa pukotinama u zidovima, kao i da jedan od prostora u Kotoru koriste dvije žene kao garažu…

Devet mjeseci traje pet godina

“Zabrinjavajuće je da posao, za koji je ugovor ukupne vrijednosti 200 000 eura skopljen još 2014. godine a koji je trebalo da traje najviše devet mjeseci, još uvijek nije završen, ocijenila je Milena Muk iz IA na pitanje kako komentariše to što elektronski registar državne imovine još nije uspostavljen.

“Iskustvo sa drugim elektronskim evidencijama koje vode državni organi govori da, uprkos ostvarenim tehničkim preduslovima, one su i dalje neažurne zbog dva ključna propusta: nediscipline korisnika, koji bi trebalo da dostavljaju podatke, i zbog nekažnjavanja te nediscipline”, istakla je Muk.

Prema izvještaju te NVO, svega 32 organa, među kojima su 14 organa uprave, tri agencije i fonda, 12 nezavisnih institucija i javnih ustanova i tri ministarstva, dostavili su podatke o imovini UZI, koji su unijeti u registar. Zbog naknadnih reorganizacija državne uprave, međutim, unijeti podaci su u međuvremenu izgubili vjerodostojnost, jer su neki organi koji su bili dostavili podatke, kao što su Uprava za mlade i sport ili Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, prestali da postoje.

Ana KOMATINA