ZVIŽDAČ SINIŠA RAIČEVIĆ UPORNO TVRDI DA DRŽAVA TRPI ŠTETU PRILIKOM UVOZA PLINA: Na plus 40 isparile stotine hiljada eura

Više od 1.300 tona plina uvezeno je od juna do septembra navodno “za grijanje” i uz plaćanje najniže akcizne tarife. Uprava carina kaže da je sve po zakonu, ali Vlada, zbog „nenamjenskog korišćenja u praksi“, predlaže da se ova tarifa - ugasi 

 Piše: Predrag NIKOLIĆ

Carinski inspektor Siniša Raićević godinama upozorava da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin, nanosi velika šteta državnom budžetu. Iako su mu priznali status zviždača, njegovi nadređeni iz Uprave carina (UC) kao i do sada odbijaju odgovornost i tvrde da je sve po zakonu. Vlada je posredno dala za pravo Raičeviću usvajanjem Predloga izmjena Zakona o akcizama koji je uputila Skupštini na usvajanje, a u čijem obrazloženju navodi praksu „nejasnog definisanja namjena tečnog naftnog gasa (TNG) i njegovo nenamjensko korišćenje”.

Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je UC ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. Iz UC i na ove optužbe odgovaraju da ne stoje navodi, da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.

Povodom spornih akciza za plin, Raičević u pismu koje je u decembru uputio Vladanu Jokoviću, direktoru UC, opisuje da do mahinacija dolazi tako što se u ljetnim mjesecima i na plus 40 stepeni Celzijusovih prijavljuje uvoz TNG za grijanje i plaća najniža od tri akcizne tarife od 26 eura po toni. Druge dvije tarife su 58,5 eura za motorno gorivo za industrijske i komercijalne svrhe i 125 eura za motorno gorivo za automobile.

Od juna do kraja septembra prošle godine u Crnu Goru uvezeno je oko šest miliona kilograma plina. Po najnižoj tarifi na kraju je plaćeno za oko 1.330 tona plina. U zavisnosti od stvarne namjene, prema računici izvedenoj iz tvrdnji Raičevića, šteta za budžet u ovom periodu bi mogla da iznosi i do 130 hiljada eura. Kako se godišnje uveze oko 17 hiljada tona, potencijalna šteta bi mogla biti i višestruko veća.

Novina u odnosu na njegova ranija reagovanja je to što je UC postupila u skladu sa Zakonom o sprečavanju korupcije i Raičeviću priznala status zviždača. Primio ga je direktor Joković, saslušala unutrašnja kontrola i osoba za prijem žalbi uzbunjivača.

I to je je jedina razlika, jer je epilog isti. Carinik je, prije zakonskog roka od 45 dana u pismenom odgovoru koji su potpisali inspektor za unutrašnju kontrolu Božidar Lazarević, koji je i „lice za prijem i postupanje po prijavi zviždača“, i Ana Vuletić, načelnica Odjeljenja za unutrašnju kontrolu, obaviješten da je nakon provjera zaključeno kako su „neosnovani navodi o prouzrokovanju štete za Budžet Crne Gore“.

Joković je to, prethodno, rekao i novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), koje je u upravnoj zgradi sačekao zajedno sa osmoro saradnika, objašnjavajući ovu „borbenu gotovost“ kao dobar test za postupanje u budućim kriznim situacijama u carini.

Raičević je tokom ljeta obišao uvoznike i na pitanje kako uvoze plin za grijanje na + 40 stepeni, objasnili su mu da ga istaču u veće tankove i potom pune u male boce od 10 kilograma i nude u maloprodaji, kao i ostalim firmama koje to prodaju na svojim benzinskim pumpama. Kao firme koje ovo rade, u pismu Jokoviću, naveo je Energogas i Novi gas i špeditere Zetatrans i Jadroagent. On se pozvao i na član Zakona o akcizama, koji glasi:  “Mineralna ulja koja se upotrebljavaju za grijanje ne smiju se stavljati u promet na benzinskim pumpama ili drugim maloprodajnim mjestima određenim za prodaju naftnih derivata.”

Carinik tvrdi je da ovu praksu posebnom instrukcijom omogućio upravo Joković.

,,Nažalost, direktor Uprave carina donosi instrukciju za Obračun i naplatu akcize kod uvoza TNG za namjenu grijanja, kojom uvoznicima omogućava da daju izjavu da će navedeni gas koristiti za grijanje i na taj način izbjegavaju da plaćaju akcizu kako je propisano za industrijske i komercijalne svrhe. Oni daju izjavu, plaćaju umanjeni iznos akcize, uskraćuju bužet za značajna sredstva, a u stvari oni taj plin pune u manje boce od 10 kilograma (18 litara) i prodaju po 14,50 eura, što iznosi 0,80 eura po litru, ili dvadeset centi skuplje od plina koji se prodaje na pumpama i koristi kao auto gas na koji je plaćena akciza po najvećoj stopi od 125 eura'', tvrdi Raičević u svojoj prijavi.

On je zbog ovoga sačinio zapisnik o carinskom prekršaju, ali je onda, šef  Carinske ispostave Podgorica Rajko Pejović zatražio da napiše izjavu o tome zbog čega ne poštuje instrukciju o uvozu TNG.

,,Na TNG čim se puni u plinske boce, mora biti plaćena akciza po stopi od 58,5/1000 kg, jer plin iz plinske boce može se koristiti za razne namjene (pokretanje viljuškara, koji koriste plin kao pogonsko gorivo, za osvetljenje – plinske lampe itd). Zakonodavac je to upravo i predvidio (za industrijske i komercijalne svrhe), a stopu od 26 eura za grijanje škola, bolnica, kuća i drugog”, napisao je Raičevič.

U razgovoru za CIN-CG direktor Joković i šef ispostave Pejović su kazali da je i njima čudan uvoz plina za grijanje usred ljeta, ali da je sve skladu sa Zakonom o akcizama, uredbom za njegovu primjenu, te Akciznim predlogom za tekuću godinu. Na primjedbu novinara, da ljeti taj plin eventualno može služiti restoranima, kafanama i u domaćinstvima za kuvanje, roštilje i slično i da je van logike bilo kakvo grijanje, rekli su kako je ustanovljena praksa, da se tako tretira sve što se prodaje u bocama.

Uvjerenje Raičeviča, za koga i šef Pejović kaže da uprkos ubjeđivanjima godinama ostaje pri svome, nasuprot odgovorima iz UC posredno je potvrđeno iz Vlade. Predlogom izmjena Zakona o akcizama koje je parlamentu dostavila posljednjeg dana prošle godine, predviđeno je da se tarifa od 26 eura ukine, a pored one od 125 eura za motorno gorivo, biće ustanovljena samo još jedna od 42,25 eura za sve ostale namjene.

,,Predmetnom izmjenom bi se omogućio kvalitetniji i efikasniji nadzor korišćenja TNG, posebno iz razloga što se dosadašnjim definisanjem različitih namjena ovog mineralnog ulja često u praksi isti koristio nenamjenski”, obrazloženo je u predlogu.

Ministarstvo finansija do objavljivanja teksta nije odgovorilo na pitanje CIN-CG o tome kako su i koliko utvrdili nenamjensko korišćenje plina u praksi. Tim prije, što UC tvrdi da toga nije bilo, pozivajući se u razgovorima sa novinarima CIN-CG upravo na rezultate stalnih provjera i nadzora.

Iz UC na kraju su poučili Raičevića da, u skladu sa Zakonom o sprečavanju korupcije, ukoliko nije zadovoljan odgovorima može podnijeti prijavu Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), kao i drugim nadležnim državnim organima.

Potvrđujući da je nezadovoljan, Raičević kaže da je tako nešto i očekivao, ali da još nije siguran u svoje sljedeće korake. On tvrdi da je odmazda protiv njega počela i prije obraćanja direktoru, te da je po kazni premješten iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu, iako posjeduje specijalne vještine za analizu slike skenera, neophodne za rad na centralnom terminalu u glavnom gradu, što bi trebalo da ga izuzme od promjene radnog mjesta.

,,Pokušaj da se obavlja posao na korektan način i da vam to nakon toliko godina radnog staža bude valorizovano je nemoguć, ako nijeste rođak, prijatelj, partijski kolega ili iz određenog lokaliteta. Već duži vremenski period ja sam takoreći izopšten iz svih grupa koje se određuju za seminare, komisije i one koje dobijaju nagrade, kako periodične, tako i one koje određeni dobijaju po više puta i to po desetak i više hiljada eura, a o stanovima da i ne govorim’’, navodi u pismu Raičević.

Predstavnici UC odbacili su te navode u razgovoru sa novinarima CIN-CG, a i cariniku su zvanično otpisali „da ni u ovom dijelu nijesu utvrđene nepravilnosti“.

Iz UC su novinarima rekli da Raičević nije premješten po kazni već u skladu sa Programom periodične promjene rada (“da se carinik ne uhljebi”), prema kojem je istovremeno još 40 carinskih službenika dobilo privremeni preraspored.

Na pitanje CIN-CG, može li carinski inspektor, ipak, doživjeti odmazdu zbog prijave, uslijedio je složni odgovor da toga nema i neće biti. U razgovoru, Jokoviću i saradnicima se ipak “omaklo” da je protiv Raičevića već vođeno sedam disciplinskih postupaka i da je pet puta kažnjen, a više puta je ponovljeno da o primjeni zakona i pravilima u UC brinu ljudi koji su završili “državni ekonomski fakultet” (Raičević ima diplomu privatnog fakuleta), što nijesu podaci koji se baš znaju napamet i nagovještava da zviždač pored provjere argumentacije prolazi i kroz pretres ličnog dosijea. To tvrdi i Raičević u pismu koje je, u međuvremenu, poslao Jokoviću.

“Moja nada, da ćete ozbiljno preispitati način rada i donešene akte, što ste i u neposrednom razgovoru obećali, nažalost, kako sam se, moram priznati pomalo i pribojavao, otišao je  drugom smjeru. U fokus sam stavljen ja, koji sam na to ukazao, tako što sam po mojim saznanjima stavljen pod posebne mjere, ekspresno su se uključili drugi organi i institucije, vrše provjere po svim osnovama i pokrenuli ste, kako bih ja to nazvao specijalni rat. No, za mene ništa novo, kako sam vas upoznao u prethodnom obraćanju, bilo je i ranijih napada (kako institucionalnih, tako i vaninstitucionalnih)”, napisao je Raičević.

U pouci UC Raičeviću nema ni slova o tome kako da eventualno od ASK zatraži i - zaštitu.

Može i bez markice

Raičević u pismu Jokoviću tvrdi da je svojevermeno bilo problema i prilikom izvoza cigareta bez akciznih markica za Libiju u režiji Duvanskog kombinata Podgorica.

,,Uz izvozne papire su priložili najblaže rečeno sumnjivu izjavu da za Libiju nije potrebno obilježavati cigarete akciznim markicama. Navedena izjava je bila fotokopija bez mjesta i datuma izdavanja. Kada sam stopirao izvoz bilo je 17 časova. Sjutra u devet sati sam pozvan u kancelariju upravnika Pejovića, gdje su bili predstavnici Duvanskog kombinata – Podgorica, sa novom ispravljenom izjavom od nekog ministarstva iz Libije, da nijesu potrebne akcizne markice. Na konstataciju da je to za mene, gledajući sa profesionalne strane, jako problematično i da sumnjam da će određeni broj cigareta završiti nelegalno na crnogorskom tržištu i da ja to neću da radim, ‘mišljenje’ u UC je bilo da je sve u redu i oni su mimo mene to odrađivali duže vrijeme’’, naveo je Raičević.

On kaže da se kasnije pokazalo da je određeni broj cigareta nelegalno završio na teritoriji Crne Gore i podsjeća da je 2017. zbog šverca uhapšen Isat Boljević.

Po nagodbi sa Specijalnim tužilaštvom, kako su objavile „Vijesti“, Boljević je osuđen na devet mjeseci zatvora i 50.000 eura, zato što je kao predsjednik Borda direktora Novog duvanskog kombinata, bez ovlašćenja i znanja vlasnika, iz magacina fabrike duvana iznio cigarete vrijedne gotovo 7,5 miliona eura, a potom ih prebacio u iznajmljene magacine na Karabuškom polju.

Rukovodioci UC tvrde da slučaj Boljević nije u vezi sa praksom izvoza bez akciza. Sedam šlepera zaplijenjenih Boljevićevih cigareta, ipak se nalazi u skladištima Zetatransa pod carinskim nadzorom, pa su rekli da će pokrenuti pitanje troška čuvanja.

Ne komentarišući „sumnjivi dopis iz Libije“ u UC kažu da je zakonom propisano da duvanski proizvodi koji se izvoze ne moraju biti obilježeni posebnom izvoznom markicom, ako zakonom države uvoznice nije propisana ta obaveza.

„Dalje je pravilnikom propisano da se na ovaj način mogu izvoziti cigarete ako ih prati odgovarajuća potvrda nadležnog organa zemlje uvoznice kojom se dokazuje nepostojanje obaveze obilježavanja tih proizvoda posebnom izvoznom markicom, tako da povodom ovog pitanja ne stoje navodi kolege Raičevića'', tvrde u Upravi carina.

Na podsjećanje, da je na sličan način formalno svojevremeno izvezeno cigareta u vrijednosti 180 miliona njemačkih maraka na Maltu, gdje nikada nijesu stigle, te da je prethodnih godina bilo zaplijene brodova u Grčkoj sa cigaretama iz Crne Gore, Joković je rekao da je za UC najvažnije da je roba napustila teritoriju države u skladu sa zakonom, a da za ostalo nijesu odgovorni.

Tajna službene zabilješke

U dopisu Jokoviću, Raičević je naveo i slučaj iz 2008.godine, kada je od Aleksandra Aca Mrkića iz firme Montenegro Tabaco Company (MTC), zapravo mojkovačke fabrike duvana, dobio telefonske prijetnje „da se ne igra sa poslom i porodicom“. Bio je to, kaže, pritisak da ne oduzima neprijavljene mašine koje je otkrio prilikom kontrole uvoza opreme za proizvodnju cigareta.

,,Ja sam naravno oduzeo tu robu i sačinio zapisnik o carinskom prekršaju i službenu zabilješku o napadima na mene. Napadači su izmislili da sam ih ja napadao i vrijeđao i pokušali da izdejstvuju kod tužioca da pokrene postupak. Prijava protiv mene u tužilaštvu je odbačena kao neosnovana’’, tvrdi Raičević.

Upravnik Carinarnice Rajko Pejović kazao je za CIN-CG da su o ovome napravili službenu zabilješku 7.aprila 2008. i procesuirali je Osnovnom državnom tužiocu u Podgorici: ,,Naša je bila ljudska i profesionalna obaveza da zaštitimo našeg službenika. Mi smo to i uradili, tužilac je vjerovatno uradio neke procesne radnje i nije nas ponovo kontaktirao. Bili smo u kontaktu sa Raičevićem o tome da li je imao daljih prijetnji, ali do toga nije došlo''.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici su na pitanje CIN-CG o prijavi UC odgovorili da je ,,Postupajući tužilac našao da prijavljene radnje ne čine elemente bića bilo kog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti, pa je iz navedenih razloga krivična prijava odbačena''.

Joković je potvrdio da UC posjeduje Raičevićevu službenu zabilješku i obećao je da će provjeriti može li da je dostavi, ali je kasnije pismeno novinara CIN-CG uputio da dokument zatraži u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama. Na takav zahtjev iz UC još nije stigao odgovor.

Inspektor Raičević je uvjeren da su sporne mašine kasnije završile u Mojkovcu, dok je njegov šef Pejović, iako se „ne sjeća“ bio kategoričan da je ta roba “trajno oduzeta u skladu sa zakonom”.