LIČNI SUSRET SA COVID-19 U VRELIMA RIBNIČKIM: Hoću da budem negativan

Nekoliko dana prije nego što je otkriveno da je jedna osoba sa Vrela Ribničkih zaražena, u njegovom domu je boravila novinarska ekipa, želeći da ilustruje nemaštinu i nevolje pripadnika RE populacije u ovom kraju. Sada su i oni u neizvjesnosti i podvrgnuti testiranju

Slike iz doma B.B. prve osobe iz populacije Roma i Egipćana kod kojeg je registrovan COVID-19, kao u neprekinutom filmu, neprestano mi se vrte pred očima. Kao da neki unutrašnji odbrameni sistem nastoji da otkloni, ili bar ublaži nemir koji me je obuzeo dok se vraćam iz Instituta za javno zdravlje, gdje sam testiran na virus korona. Počinje odbrojavanje do trenutka kada će iz Instituta zazvoniti telefon i neki glas saopštiti…

Spoznajem na najneprijatniji način šta znači neizvjesnost. Prvi put u životu želim da mi neko kaže da sam - negativan.

Prije nekoliko dana sa kolegom sam pošao da napravim priču o 39-godišnjem B. B. njegovim životnim problemima i da o tome upoznamo javnost. Gorke slike nemaštine koje su se urezale u pamćenje, kao da pokušavaju da priguše unutrašnje otkucaje koji mjere rastojanje do životno važnog telefonskog poziva. Tužni pogled čovjeka koji vapi za pomoć da prehrani jedanaestoro djece. Ispovijest o obrocima iz narodne kuhinje, koji donekle utole njihovu glad. Ne prima socijalnu pomoć. Sada i kada bi htio, nema gdje da zaradi, jer je sve stalo, ili zabranjeno.

Saopštenje Instituta za javno zdravlje Crne Gore o tome da je jedna osoba na Vrelima ribničkim inficirana novim COVID-19 virusom, podsjetilo me na intervju koji sam radio, kako se to kaže “u cilju podizanja svijesti o egzistencijalnim problemima RE populacije”, na primjeru nevolja sa kojima se suočavaju B.B (39) i njegova višečlana porodica. Kratkom provjerom, moje zebnje su potvrđene.

Svjestan ozbiljnosti, nazvao sam 1616 i prijavio da sam bio u kontaktu sa inficiranim. Doktorka, čije ime nijesam zapamtio, jer su mi se razne misli rojile kroz glavu, počela je sa ispitivanjem. Dao sam lične podatke, zatim objašnjavao kako se osjećam, imam li neki od simptoma koji ukazuje na zaraženost virusom. Nijesam imao.

Razgovorali smo desetak minuta. Doktorka je pokušavala da me smiri, savjetovala je da odmah započnem samoizolaciju, te najavila da će me ubrzo zvati neko iz Instituta za javno zdravlje da me upozna sa narednim koracima. Nazvao sam kolegu koji je bio sa mnom u domu B.B. da i on zakaže testiranje. Sat uoči ponoći javio se neki “doktor Toni” i kazao da dođem sjutra u dva popodne. To je otjeralo san i započelo dugu noć.

Opet slike. Žena sa bebom u naručju koja pokazuje prazne kuhinjske elemente i moli da se snimi. I frižider otvara i pokazuje. Prazan. Prizor sitne djece, zbijene jedno pored drugog na kauču u dnevnom boravku, dok gledaju u crni ekran televizora, u nadi da cemo im našim dolaskom pomoći da dobiju struju. Odzvanjaju brižne riječi B.B. dok suznih očiju priča o jedanaestom djetetu, smještenom u bolnici u BIjelom Polju, jer boluje od cerebralne paralize.

Nakon izlaska iz stana saletjele su nas komšije. Pitaju da li smo došli da pružimo neku pomoć. Pokušavajući da nadglasaju jedan drugog, opisuju svoje nevolje, objašnjavaju da je njihova muka slična onoj koju ima naš doskorašnji domaćin. Danima ne mogu da rade i strahuju.

Objašnjavamo da radimo na tome da upoznamo javnost i nadležne sa njihovim problemima i da se nadamo da će nešto preduzeti. Pričamo šta smo do sada uspjeli, od početka pandemije, organizovani u Ujedinjeni pokreta Roma i Egipćana (UPRE), koje smo još inicijative pokrenuli.

Živim u tom naselju sa porodicom i znaju me. Dijelio sam isti strah od budućih dešavanja u romskoj zajednici, najugroženijoj u crnogorskom društvu. Od potpisivanja Dekade Roma 2005-2015, a kasnije usvajanjem Strategije za socijalnu inlkuziju Roma i Egipćana, iz vlasti se šalje poruka međunarodnoj zajednici da se radi na socijalnoj inkluziji. U široj javnosti kreiran je narativ o tome da se sve daje romskoj zajednici. Sve šta se dešava zadnjih dana u vezi sa pandemijom, priče koje se objavljuju u medijima, uslovi u kojima boravi romska zajednica bez struje i vode, bolno demantuju hvalospjevima ispunjeni izveštaji koji se podnose Briselu.

Iz košmara, nemira i slika bijede za koje nedostaju riječi, izranja pitanje: Kako je moguće da se, uprkos milionskim izdvajanjima stranih i domaćih fondova u zadnjih deset godina, romska zajednica i dalje bori za goli opstanak?

Stižem kući  i novinarskom rutinom otvaram portale, sajtove, društvene mreže. Čitajući komentare na različitim portalima obuzima me nova zebnja. Kao članu ovog društva, koji kroz svoj rad nastoji da  doprinosi demokratizaciji, odbijam da vjerujem da u 21. vijeku među nama ima i onih koji se raduju situaciji koja je pogodila romsku i egipćansku zajednicu na Vrelima ribničkim.

Izgleda da uvijek ima i nešto gore, čak i od bolesti i nemaštine.

Društvene mreže posebno bole

-Strah je zaposjeo naselje na Vrelima ribničkim. S obzirom da B.B. ima brojnu djecu, ostali stanari zgrade, ali i komšije iz naselja brinu šta im je mogla donijeti zajednička igra mališana prethodnih dana – opisuje Marijeta Jašaraj, jedna od polaznica treninga za novinare, koji organizuje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u projektu osnaživanja zapošljivosti RE populacije.

Njen suprug je bio sa Serđanom Baftijarijem kod B.B na novinarskom zadatku.

-On je novinar i kamerman. Posjećivao je ugrožene porodice zajedno sa svojim kolegom. Prije desetak dana imao je kontakt sa oboljelom osobom. Nosio je masku, rukavice i  poštovao distancu, ali smo se ipak uplašili, naročito zbog naše bebe. Suprug je pozvao broj 1616 i prijavio kontakt sa zaraženom sobom, dobio instukcije za izolaciju i testirao se. Na sreću, nalaz je negativan – kaže Marijeta.

Iako se još ne zna kako je došlo do zaraze, ona vjeruje da je uzrok nemaština, jer je zaraženi čovjek morao da izađe i pokuša da negdje zaradi neki euro da prehrani porodicu.

-Sada je potrebno prije svega empatije, razumijevanja kao i profesionalizma ljekara. Portal RomaNet je pisao da je oboljela osoba zvala hitnu pomoc, ali da je reakcija stigla tek tri dana kasnije kada su komšije alarmirale policiju, koja je patolirala naseljem, kaže ona.

Ovaj dio ostao je nejasan, jer su prvo pitanja TV Vijesti o tome ostala bez odgovora na konferenciji za novinare, a kasnije je stiglo pisano saopštenje Instituta za javno zdravlje o tome da zaraženi B.B. u razgovoru sa epidemiolozima nije pomenuo epizodu sa službom hitne pomoći.

- Iako živi 400 metara dalje od zgrade u kojoj stanuje B.B. zabrinuta je i Elhana Baftijari.

Strahujemo, jer mi se čini da ljudi koji žive u ovom naselju još nijesu shvatili ozbiljnost situacije. I odrasli i djeca su u velikom broju napolju, umesto da ostanu doma  – kaže Elhana.

Elvis Januzi vjeruje da je vijest o oboljelom tek sada osvijestila mnoge na Vrelima ribničkim.

Do ove vijesti su se pripadnici RE populacije koji žive u kampu broj jedan okupljali bez obzira na zabrane i razilazili samo kad je nailazila inspekcija ili policija – kaže Januzi.

Nardi Ahmetović, mladi aktivista iz Nikšića i takođe polaznik treninga CIN-CG, kaže da je jako pogođen prvim komentarima na društvenim mrežama i uplašen kako će se razvijati novonastala situacija.

“Predrasude sa Fejsbuka me veoma brinu”, kaže Ahmetović.

Elvis Beriša: I Vlada i mi smo radili pogrešno

Sada, kada se pojavio jedan slučaj zaraze u romskoj zajednici, procjene su da će se virus proširti značajno brže unutar nje zbog načina života, velikog broja članova u domaćinstvu, česte posjete rodbini, mobilnosti u samoj zajednici, ali i prinuđenosti da žive u skučenim objektima, jedni pored drugih – ocjenjuje poznati romski aktivista Elvis Beriša u tekstu za CIN-CG.

- Građanska inicijativa UPRE koju čine 70 aktivista iz romske i egipćanske zajednice aktivno radi na informisanju zajednice o simptomima virusa i mjerama zaštite, ali i o mjerama Vlade i Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT). Naporno radimo i na tome da nađemo sredstva kojima bi se obezbjedila pomoć u hrani i higijenskim paketima za ugrožene porodice.

Tako smo u saradnji sa Helpom i uz podršku Evropske unije, uspjeli da obezbjedimo 600 paketa za oko 400 porodica u Herceg Novom, Nikšiću, Beranama i Bjelom Polju. Pozivamo i druge aktere, posebno Romski savjet, da se uključe.

Većina romske zajednice živi od sakupljanja sekundarnih sirovina, prodaje na buvljaku i radi u sivoj zoni. Sada, gotovo nijedna porodica ne može da privređuje, jer ne mogu da se kreću i zarade za obrok porodici. Porodice koje su formalno registrovane da su u socijalnoj potrebi dobili su od Vlade po 50 eura, ali nama se svakodnevno javljaju oni koji nemaju riješen pravni status u Crnoj Gori niti bilo kakva primanja, a njima je najteže.

Uz potpuno uvažavanje privremenih mjera koje je Vlada donijela radi zaštite i sprečavanja širenja novog koronavirusa, a poznavajući lošu situaciju naselja u kojima živi romska i egipćanska zajednica u Crnoj Gori, tvrdim da se one ne mogu sprovesti. Neophodan je dodatni set, kako bi se omogućila adekvatna zaštita: maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju, a posebno prehrambeni paketi.

Ne možemo tražiti od zajednice koju je godinama unazad zadesio virus siromaštva, da ostane kući, ako znamo da nemaju ni obrok dnevno. Potrebno je da Vlada i Institut za javno zdravlje sve mjere i informacije koje objavljuju prevede i na romski jezik kako bi ih ova  zajednica razumjela i poštovala.

Do sada, nijesmo dobili konkretan odgovor Vlade ni za jednu od predloženih mjera. U saradnji sa Crvenim krstom pravimo listu najugroženih porodica kojima treba hitno da se pomogne, ali nedostaje odgovor Vlade hoće li obezbijediti sredstva za sve kojima je hrana potrebna. Sve što je distribuirano do sada, urađeno je od donacija nevladinih organizacija i pojedinaca. Vlada, prema našim saznanjima, nije obezbijedila nijedan paket i to mora da se promijeni. Mi smo do sada informisali blizu 40.000 osoba putem online kampanje na romskom i albanskom jeziku, o mjerama zaštite od koronavirusa.

Sa prvim slučajem zaraze u romskom naselju, NKT razmatra da li da se izolovanje proširi sa jedne zgrade na čitavo naselje. Mi smo ispred UPRE predlagali i da se predstavnik romske zajednice uključi u NKT, zbog efikasnije analize, ali nijesmo dobili odgovor.

Svjesni smo teške situacije, ali pored ovih sve strožih mjera očekujemo da će u narednom periodu porodice biti u još nezavidnijoj situaciji.

Zbog toga, protivepidemijske mjere koje preduzima Vlada Crne Gore mogu, uz svu neophodnost, pokrenuti i socijalnu krizu koja će voditi dodatnom širenju i produbljivanju siromaštva.

S obzirom da je Vlada Crne Gore većinski vlasnik EPCG, pozivamo da:

• Svim građanima, u naredna tri mjeseca (od 1. aprila), uvede sniženje sadašnje cijene za 30 odsto;
• Svim građanima se odloži plaćanje računa za električnu energiju dok traju aktuelne mjere – osim za one koji imaju mogućnost i žele da to izvršavaju redovno;
• Da se ne isključuju korisnici sa mreže, dok traju ove mjere;
• Da uključe sve isključene korisnike, kako bi im omogućili da sprovode mjere Vlade I NKT, a odnose se na održavanje higijene.
• Da lokalne samouprave svim građanima u naredna tri mjeseca obezbijede pristup vodi i snize cijene za 50 odsto;
• Pozivamo telekomunikacione i kablovske operatere da demonstriraju društvenu odgovornost spuštanjem cijena, ili odobravanjem plaćanja u ratama duga koji nastane tokom vanrednih mjera.

Brojne porodice nam se ovih dana obraćaju i za pomoć za praćenje nastave. Često se dešava da u nekim porodicama nijedan član porodice nema pametni telefon, putem kojeg se mogu dobiti uputstva i zadaci za djecu. U porodicama u kojima samo jedan roditelj ima telefon, a angažovan je u gradskim preduzećima za održavanje higijene, djeca, takođe, nemaju mogućnost da prate i izvršavaju zadatke dok se on ne vrati sa posla. Imamo porodice u kojima više djece pohađaju školu, a imaju samo jedan telefon.

Poslije svega što se desilo, zaključujem da smo prethodnih 10 godina radili pogrešno i mi iz civilnog sektora, ali i Vlada. Kada epidemija prođe, moramo se fokusirati da svim romskim naseljima obezbijedimo infrastrukturu, pristup vodi, struji i osnovne uslove za život. Bez toga, ne možemo očekivati napredak ni na nijednom polju života, najmanje u obrazovanju – zaključuje Beriša.

Serdjan BAFTIJARI