REAGOVANJE: Dostavljeni podaci uključuju i predmete koji su u radu

Kabinet Vrhovnog državnog tužilaštva reagovao je na odgovor novinarke u vezi teksta „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„ Odgovor novinarke CIN-CG na ispravku navoda teksta pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ potvrđuje navode iz reagovanja da je za ozbiljnu temu izostala ozbiljna analiza.

Bez namjere da ulazimo u serijsku prepisku sa autorkom teksta ističemo da je Državno tužilaštvo u svom regovanju ukazalo na netačno tumačenje dobijenih podataka zbog čega još jednom podsjećamo da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća i da su se u tekstu i za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

To potvrđuju i podaci iz Višeg suda ,na koje se autorka teksta poziva, a koji govore o broju optužnica koje nijesu okončane pravosnažnom osuđujućom presudom, što znači da dostavljeni podaci uključuju i predmete koji su u radu.

Pokušali smo da autorki teksta objasnimo da to što broj optuženja koji nije rezultirao osuđujućom presudom ne znači da su ta optuženja rezultirala oslobađajućim presudama, ali se iz njenog odgovora može zaključiti da se ta činjenica nije shvatila.

Tačno je da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru dostavilo podatak o broju optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom i to niko nije ni osporio Ponavljamo da se taj broj ne može poistovjetiti sa brojem optuženja koja su „ pala“ pred sudom kako je to navedeno u tekstu, jer je, kao što je objašnjeno u reagovanju, u slučaju od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, za više od pet godina, donijeto je 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa.

U svom odgovoru autorka teksta,međutim, propušta da napomene da je od Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, takođe, dobila podatak o broju odbijajućih presuda i obustavljenih postupaka. Zbog toga još jednom napominjemo da odbijajuća i oslobađajuća presuda nijesu isto i nikako se ne mogu izjednačavati.

Istovremeno napominjemo da tužilaštva ne kriju, već podatke objavljuju isključivo u skladu sa zakonskim propisima. 

Državno tužilaštvo takođe nije sugerisalo čime bi Tužilački savjet trebalo da se bavi, a čime ne, već je autorku teksta podsjetilo na zakonom jasno definisane nadležnosti Suda i Tužilačkog savjeta.

U komentare, između ostalog, i o tome šta bi Tužilaštvo trebalo da uradi a šta ne, nećemo ni ulaziti, već samo podsjetiti na Kodeks novinara/ki Crne Gore koji predviđa da vijest i komentar  obavezno moraju biti razdvojeni, a da su novinari/novinarke obavezni da, u profesionalnom smislu, preduzmu sve kako bi bili sigurni da objavljuju isključivo tačne informacije, i da su njihovi komentari čestiti.

Ovim zaključujemo svaku dalju polemiku sa autorkom teksta i želimo joj puno uspjeha u daljem ozbiljnom istraživačkom radu za koji je preduslov konstantna edukacija i kao što Kodeks novinara/ki propisuje, objavljivanje isključivo tačnih informacija što, nadamo se, neće izostati, kao što je to slučaj sa predstavljanjem podataka iz Tužilaštva“.