SKADARSKO JEZERO I KLIMATSKE PROMJENE: Usud i šansa   

Skadarsko jezero je jedno od najvažnijih močvarnih ekosistema na području Evrope. Uz Ulcinjsku Solana i Tivatska Solila, zaštićeno je Ramsarskom konvencijom kao močvarno stanište od međunarodne važnosti. Obzirom da je močvarno stanište koje pirpada Sredozemlju, posebno je ugroženo zbog klimatskih promjena, odnosno varijacija u temperaturi i vodostaju, što vodi do ugroženosti svih grupa vrsta koje ga nastanjuju. Nemaran odnos institucija prema močvarama doprinosi degradaciji već ugroženih staništa. Pravilan tretman ovako vrijednog močvarnog staništa od krucijalne je važnosti i za ciljeve Crne Gore u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero je takozvana vruća tačka biodiverziteta kada je u pitanju vrsta vilinog konjica, Lindenia, koja je na evropskom nivou ranjiva, što znači da je korak pred stadijum gdje bi se smatrala ugroženom“, tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Bogić Gligorović, međunarodni ekspert za biodiverzitet i ekologiju. 

Najveći broj jedinki Lindenie na svijetu nalazi se na Skadarskom jezeru, kaže Gligorović. „Od opstanka ove vrste kod nas, zavisi i njen status na evropskom i svjetskom nivou, ali je ključna i za ravnotežu biodiverziteta na samom jezeru“, tvrdi on. 

Zbog nedostatka zaštite močvarnih staništa i ranjivosti u vremenu klimatskih promjena, Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN) uvrstila je u decembru 2021. čak 40 000 vrsta vilinog konjica u listu ugroženih vrsta. 

Mediteranske močvare poput delte Bojane koja sa Skadarskim jezerom čini jedinstven kompleks, smatraju se najpodložnijim na svijetu kada su u pitanju loši uticaji klimatskih promjena, tvrdi Gligorović. 

„Smanjuje se broj jedinki, a u budućnosti je izvjesno i smanjenje broja vrsta, zbog sve većih pritisaka na ovaj tip staništa“, objašnjava on. 

Izvještaj Ramsarske konvencije „Globalni pregled močvara“ iz 2021. navodi da močvare nestaju „alarmantnom brzinom“, odnosno čak tri puta brže nego šume, te da je između 1970. i 2015. nestalo čak 35 odsto svjetskih močvara. „Uticaji klimatskih promjena na močvarna staništa se odvijaju brže nego što se pretpostavljalo“, navodi se u ovom izvještaju. 

Koliko su močvare važne za život na planeti govori činjenica da 40 odsto biljnih i životinjskih vrsta nastanjuje močvare, iako one zauzimaju svega šest odsto kopna planete. 

„Močvare su tip staništa koja proizvode mnogo veću količinu organske materije, nego šume ili bilo koji drugi tip staništa, i upravo zbog toga su od nemjerljive su važnosti za život na planeti “, objašnjava Gligorović. 

Nepredvidivi vodostaj remeti cikluse vrsta

Na Skadarskom jezeru ključni negativni uticaj klimatskih promjena na vrste ogleda se u promjenama vodostaja koje je sve teže predvidjeti, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Sve vrste, a naročito beskičmenjaci, imaju evolutivno pamćenje na sezonske promjene nivoa vode. Usljed klimatskih promjena dolazi do promjena vodostaja i pošto životinje ne mogu da se prilagode toj promjeni one nestaju iz staništa, što je jedan segment nestajanja vrste na globalnom nivou“, objašnjava Gligorović. 

„Jedna od najugroženijih grupa vrsta na svijetu, pa tako i na Skadarskom jezeru jesu vodozemci, koji prirodno naseljavaju močvarna staništa“, objašnjava za CIN-CG Irma Muhović, biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE), koja se naročito bavi ovim vrstama. 

Broj jedne vrste vodozemca, pedomorfnog tritona opao je za jednu petinu u odnosu na sedamdesete godine prošlog vijeka. 

„Svi vodozemci u potpunosti zavise od vodostaja i vodenih tijela, a naročito dok su reproduktivnoj fazi, što njihovu ugroženost čini još podložnijom klimatskim promjenama“, objašnja Muhovićeva. 

Dugotrajna izloženost UV zracima do koje dolazi zbog promjene vodostaja veoma je štetna za vodozemce i dovodi do brojnih bolesti, što utiče na broj jediniki, tvrdi ona. 

„Podizanje nivoa mora u budućnosti može dovesti do zaslanjivanja močvarnih staništa Skadarskog jezera, a i do naseljavanja riba grabljivica koje su pogubne za vodozemce“, tvrdi Muhovićeva. 

„Nestanak, odnosno smanjenje brojnosti jedne vrste iz staništa kritično je za ravnotežu u ekosistemu i momentalno se odražava na druge vrste“, objašnjava Gligorović. 

Tako smanjenje broja vilinih konjica i  vodozemaca vodi do prekomjernog množenja komaraca, ali i širenja bolesti, tvrdi Gligorović.

„Sa klimatskim promjenama, mogu se lako proširiti i vrste komaraca iz drugih podneblja koje su nosioci bolesti poput groznice Zapadnog Nila i Denga virusa“, tvrdi on. 

Ptice su takođe veoma osjetljive na promjenu vodostaja. 

„Vrsta bjelobrada čigra se gnijezdi na lokvanjima koji se nalaze na samoj površini vode. Ona postavlja samo par grančica na taj list i na njima gradi gnijezdo. Nagle obilne padavine koje su sve nepredvidivije lako uništavaju gnijezda ovih ptica“, objašnjava Marija Šoškić-Popović, ornitološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). 

Velike fluktuacije vode, u rasponu od čak šest metara nadmorske visine, negativno se odražavaju i na pelikane, tvrdi Darko Saveljić, ornitolog. 

„Nekada su pelikani počinjali da se gnijezde u januaru ili februaru, a sada usljed klimatskih promjena počinju i u decembru“, objašnjava Saveljić. 

Nakon obilnih kiša u februaru i martu dolazi do potapanja i jaja i gnijezda. Da bi se to amortizovalo postavljeni su splavovi za gniježdenje pelikana. Tim se aktivnostima donekle nastoje ublažiti pogubni uticaji klimatskih promjena na biodiverzitet. 

Opstanak pelikana na Skadarskom jezeru danas u potpunosti zavisi od čovjeka, uvjerena je i Šoškić-Popović. 

Broj pelikana znatno je opao još tokom devedesetih, naročito zbog aktivnosti kao što je nekontrolisana upotreba motornih plovila zbog šverca na jezeru tokom sankcija. Kako je riječ o veoma osjetljivoj vrsti, veliki broj pelikana je zauvijek napustio Skadarsko jezero tokom devedesetih. „Iako se broj pelikana zahvaljujući pozitivnim aktivnostima poput izgradnje splavova značajno povećao u posljednje vrijeme, nekadašnja brojnost još se nije povratila“, objašnjava Šoškić- Popović. 

„Kapacitet Skadarskog jezera je da na njemu gnijezdi makar duplo više ptica nego što danas gnijezdi i najmanje 500 hiljada ptica na zimovanju “, objašnjava Saveljić. 

Na osnovu prisustva ptica na Skadarskom jezeru tokom zimovanja, može da se vidi i kakvo je vrijeme u sjevernim djelovima Evrope. Skadarsko jezero je u tom smislu postalo indikator klimatskih prilika. Kada močvare na sjevernoj i istočnoj Evropi ne zalede, ptice nemaju potrebe da dolaze na Skadarsko jezero, objašnjava Saveljić.  

Brojnost vrsta smanjuje se i zbog toga što mnoge ptice gnijezde uz samu vodu, što dovodi do izvjesnog uništavanja njihovih gnijezda, tokom sve nepredvidljivijih godina i vodostaja usljed klimatskih promjena, kazao je Saveljić.

Močvare - staništa ključna u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero jedno je od najvećih tresetišta u Evropi, i kao takvo predstavlja skladište ugljenika koje treba dugoročno održavati“, navodi se u Nacionalnoj strategiji biodiverziteta sa akcionim planom (2016-2020). Tresetište je tip močvarnog staništa koje akumulira više ugljen dioksida nego bilo koji drugi tip staništa na planeti. U tom smislu ovo jezero je važno u ublažavanju efekata klimatskih promjena, zajedno sa ostalim močvarama, šumama i marinskim eko sistemima, istuču u strategiji. 

„Tresetišta, koja pokrivaju svega tri odsto kopnene površine planete, akumuliraju 30 odsto ugljen-dioksida koji dolazi sa zemlje. Da bi se dostigli ciljevi Pariškog sporazuma o sprečavanju povećanja temperature, moramo spriječiti dalje uništavanje netaknutih tresetišta i obnoviti 50 odsto svih izgubljenih tresetišta prije 2030. godine“, navodi se u Globalnom pregledu močvara iz 2021. 

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu navodi da ,,tresetišta akumuliraju duplo više ugljen-dioksida od šuma.”

Na pitanje na koji su način močvare, pa samim tim i Skadarsko jezero kao jedno od najvećih tresetišta u Evropi, uključene u ciljeve borbe protiv klimatskih promjena, iz Direktorata za EU integracije, međunarodnu saradnju i klimatske promjene ističu da će sljedećom revizijom plana aktivnosti ,,uzeti u obzir ova pitanja“. 

,,Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, uvodi obavezu donošenja Plana prilagođavanja na klimatske promjene kako bi se identifikovao uticaj klimatskih promjena na osjetljive sektore i smanjivanja negativnih posljedica na te sektore, a na čijoj se izradi intezivno radi. Upravo kroz Plan prilagođavanja na klimatske promjene, močvare i močvarna staništa, kao ekosistemi ključnih staništa u borbi protiv klimatskih promjena, će (adekvatnije i opsežnije) biti uključeni kroz ciljeve i planove Crne Gore, a sve cilju implementacije Pariškog sporazuma“, navode iz Direktorata.

Iz ovog Direktorata nijesu odgovorili na pitanje koji konkretni koraci su po tom pitanju preduzeti. 

Oslobađanje velike količine štetnih gasova dešava se kada se o velikim akumulacijama ugljen dioksida ne vodi računa. Naročito su štetni požari, kao što je bio onaj veliki kada je gorjelo močvarno stanište Skadarskog jezera 2020. godine.

Požari močvarnih staništa stvaraju otrovni gas dioksin. „Dioksin je jednako kancerogen kao kad se lože gume, otpad, ili bilo šta drugo“, tvrdi Saveljić. 

Osim toga, ova velika površina pod trskom koja je gorjela za laike je samo trska, a za biologe je vrlo važno stanište, u prvom redu za opstanak nekih ptica, obzirom da je nekoliko vrsta na Skadarskom jezerom vezano isključivo za tu trsku, tvrdi Saveljić. 

Uključivanje lokalne zajednice od presudnog značaja

„Crna Gora se nije naročito bavila močvarama osim što je potpisala Ramsarsku konvenciju“ , tvrdi Saveljić. 

Ipak, od samog potpisivanja, Crna Gora nije daleko odmakla u koracima koje najvažnija konvencvija zaštite vlažnih i močvarnih staništa podrazumijeva, uvjeren je Saveljić.

„Nije realizovana čak ni zabrana lova ptica močvarica olovnom sačmom, iako je još 2009. potpisan Sporazum o zaštiti Afričko-Evroazijskih migratornih ptica močvarica, gdje se navodi zabrana lova ovih ptica olovnom sačmom“, tvrdi on.

Globalni pregled močvara 2021. ističe tri elementa, najvažnijih za buduće intervencije na močvarnim staništima, a to su ,,klimatska kriza, globalna ekološka kriza uključujući katastrofalni gubitak biodiverziteta, kao i snažna potreba za transformativnom društvenom promjenom.“

„Od ključne je važnosti za zaštitu močvara razumjeti njihovu povezanost sa stanovništvom. Sama Ramsarska konvencija je prepoznala važnost komunikacije sa lokalnim stanovništom, čak daje i posebne smjernice kad su u pitanju žene kao kategorija koja se inače manje čuje. Nedostaje interdisciplinarni pristup“, tvrdi za CIN-CG Aleksandra Gligorović, biološkinja, aktivna u radu civilnog sektora. 

„Biodiverzitet je možda zanimljiv meni i mojim koleginicama i kolegama, ali pitanje je koliko zanima nekog ko tu živi, a ko je zapravo ključan za očuvanje biodiverziteta“, objašnjava Gligorovićeva. 

Obaveza institucija da uključe lokalno stanovništvo ostala je u slučaju Crne Gore uglavnom samo na papiru, objasnila je Gligorovićeva. 

Bez uključivanja lokalne zajednice nema ni održive zaštite biodiverziteta močvara, a mnogi ljudi koji žive oko jezera još nijesu uključeni u borbu za očuvanje ovog izuzetnog predjela i njegovih vrsta, niti su svjesni koristi koje bi imali ukoliko se ovo močvarno stanište održi.  

Đurđa RADULOVIĆ
foto: Milan MIJAJLOVIĆ
kamera: Milan MIJAJLOVIĆ i Marko MARAŠ

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake – Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar zaštitu i proučavanje ptica, a  finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite nacionalnog parka Skadarsko jezero.