RUSKI OLIGARH NASTAVIO SPOR SA CRNOM GOROM: Deripaska preko švedskog suda traži stotine miliona eura

Bivši vlasnik KAP-a ne odustaje od arbitraže, želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog sankcija, a Crnu Goru optužuje da je prisilno oduzela fabriku aluminijuma tako što je otjerala u stečaj i da je ubrzala naplatu kredita kod Dojče banke. Rus tokom postupka potvrdio da je kupoprodaju Kombinata aluminijuma dogovorio sa Milom Đukanovićem koji mu je navodno obećao i Termoelektranu Pljevlja

Bivši vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) i nikšićkih Rudnika boksita Oleg Deripaska nastavio je arbitražni spor sa Crnom Gorom iz kojeg želi da izvuče stotine miliona eura, nakon što je izgubio prethodne tri arbitraže.

Prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u Apelacionom sudu u Stokholmu u utorak je počela rasprava po žalbi ruskog oligarha, na odluku švedskog Arbitražnog tribunala koji se ranije proglasio nenadležnim u sporu sa Crnom Goru.

Deripaska je arbitražni postupak protiv Crne Gore pokrenuo 2016. godine, tvrdeći da je uvođenjem stečaja u KAP i Boksite prekršen Sporazum o zaštiti investicija između bivše Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Ruske Federacije. U tužbi tada nije navedena vrijednost spora, ali je prethodno najavljivano da će biti zahtijevana naknada štete ne manja od 600 miliona eura, a što su potvrdili i iz crnogorske Vlade.

Deripaska se u januaru 2020. obratio Apelacionom sudu u Stokholmu i zatražio da poništi odluku Arbitražnog tribunala.

Iz Apelacionog suda u Stokholmu za CIN-CG su rekli da će rasprava trajati sedam dana.

”Rasprava će se održati tokom sedam dana, odnosno 20, 21, 22, 23, 27, 29. i 30. septembra”, kazala je šefica administracije suda Meri Lingander.

Švedski mediji objavili su da na ovaj način Deripaska želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog međunarodnih sankcija.

”Oligarhu i kralju aluminijuma, kojeg nazivaju ‘Putinovim miljenikom’ treba novac nakon uvođenja sankcija. Sada se nada da će mu Apelacioni sud Švedske dati pravo da se približi šest milijardi kruna (600 hiljada eura) koliko traži od Crne Gore”, objavio je SvD.

Švedski novinar Knut Kainz Rognerud za CIN-CG je kazao da su na prvom ročištu u utorak Deripaskini advokati počeli da predstavljaju njegov slučaj i svoje argumente - uglavnom iste kao i prije - zašto ranija odluka Arbitražnog tribunala treba da se poništi.

”Malo je više fokus bio na to da su odnosi između Crne Gore i Rusije bili jaki prije nezavisnosti i nakon toga, kao i da je formalno razdvajanje sa Srbijom počelo kad su ugovori potpisani”, rekao je Rognerud.

U četvrtak su, kako je kazao, argumente iznijeli zastupnici Crne Gore.

Ruski tajkun je KAP i Rudnike boksita kupio 2005. godine i njima je upravljao do 2009. na osnovu većinskog vlasništva. Od tada do uvođenja stečaja 2013. godine KAP-om je upravljao sa 29,36 odsto akcija, a Boksitima sa 31,82 odsto, koliko je imala i Vlada, na osnovu Sporazuma o poravnanju.

Deripaska je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Đukanović je direktno sa Deripaskom dogovorio prodaju KAP-a, a kasnije se uključivao u rješavanje sporova.

Đukanović je Deripaski tada obećao i Termoelektranu Pljevlja, što je Rus pomenuo u raspravama tokom arbitraže, pokazuju dokumenta u koje CIN-CG ima uvid.

Spekulisalo se da je Deripaska pomogao referendum za nezavisnost Crne Gore 2006. godine, na šta ukazuju i audio-snimci razgovora Roćena i ruskog oligarha, objavljeni 2019. godine. U razgovoru Roćen, tada ambasador Državne zajednice Srbije i Crne Gore u Moskvi, moli Deripasku da iskoristi svoj uticaj na kanadskog milijardera Pitera Manka (koji je kasnije kupio Arsenal u Tivtu i napravio Porto Montenegro), kako bi on izlobirao odgovarajuće uslove referenduma kod Amerikanaca, odnosno Kontakt grupe.

O Deripaskinoj podršci nezavisnosti Crne Gore, pisao je 2018. godine američki Tajm, navodeći da je Rus ponudio pomoć nekoliko svojih savjetnika uključujući Pola Manaforta, nekadašnjeg šefa kampanje bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, osuđivanog na kaznu zatvora na osnovu optužbi o mogućem ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine i zbog finansijskih malverzacija.

”Oni su nam pomogli da dobijemo podršku koja nam je bila potrebna od naših međunarodnih partnera, iz Rusije i Zapada”, kazao je neimenovani crnogorski zvaničnik za Tajm.

Ključni crnogorski izvoznik, KAP, prodat je Deripaski za 48 miliona eura uoči referenduma o nezavisnosti.

Privatizacija KAP-a bila je više od prodaje fabrike ruskom oligarhu, to je bilo važno i ruskom državnom vrhu jer je u sve bio uključen Sergej Šojgu, tada ministar za vanredne situacije, koji je danas ministar odbrane i jedan od ključnih Putinovih vojnih stratega. Š

ojgu je dolazio u Crnu Goru kad god bi nastao neki problem, pa je došao i 2009. kada je počela kriza u KAP-u zbog pada cijene aluminijuma, a Deripaska se počeo žaliti na crnogorske vlasti da mu nijesu dali prave podatke o fabrici. Nakon posjete Šojgua, zaključen je Sporazum o poravnanju kojim je bilo predviđeno i međusobno povlačenje tužbi, jer su Rusi bili pokrenuli arbitražu pred sudom u Frankfurtu tražeći odštetu od 300 miliona eura. Crna Gora je odgovorila kontratužbom.

Vlada je tim sporazumom Rusima dala subvencije za struju od 60 miliona i garancije za kredite od 135 miliona eura, koje su na kraju platili građani Crne Gore.

Međutim, ni to nije riješilo probleme u KAP-u, koji se, uvođenjem stečaja 2013. godine, vratio državi, odnosno Privrednom sudu, koji ga je (imovinu) 2015. prodao crnogorskom biznismenu Veselinu Pejoviću, kao i Rudnike boksita, a Deripaska se obratio međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći, u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma koji je zaključen između SRJ i Ruske Federacije.

Arbitražni tribunal je u odluci, u koju CIN-CG ima uvid, utvrdio da taj sporazum nije primjenljiv na Crnu Goru jer je ona proglasila nezavisnost 2006. godine. Tribunal je odlučio da pune troškove arbitraže snosi tužilac, odnosno Deripaska.

Arbitražni tribunal u postupku protiv Deripaske činili su predsjedavajuća Jean Kalicki, i ko-arbitri Brigitte Stern i Zachary Douglas QC. Crnu Goru su zastupali advokatske kancelarije Moravčević-Vojnović i partneri u saradnji sa Schönherr iz Beograda i David Pawlak iz Varšave i Vašingona. Tužioca su u ovom postupku zastupali Egorov Puginsky Afanasiev & Partners (Moskva), Guglielmo Verdirame i Kate Parlett (London) i Hecate Legal Advisory LLC (Moskva).

Prethodna dva postupka protiv Crne Gore pokrenula je Deripaskina Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC) registrovana na Kipru. Jedan postupak je pokrenut po osnovu navodnog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti stranih investicija između Srbije i Crne Gore i Kipra, a drugi po osnovu navodnog kršenja Sporazuma o poravnanju.

Deripaskini zastupnici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kakav ishod očekuju u švedskom Apelacionom sudu i koliko tačno novca Dripaska traži od Crne Gore. Deripasku u sporu zastupaju Ginta Ahrel, Therese Isaksson, Emma Bliman Blomstervall i Kristians Goldsteins iz advokatske kancelarije Westerberg and partners iz Stokholma.

U žalbi ruskog oligarha, u koju CIN-CG ima uvid, navedeno je da Deripaska traži odštetu za pravne troškove, a iznos će biti naknadno preciziran.

Deripaska je, zbog ruske agresije na Ukrajinu, pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD, a od kraja jula ove godine i Crne Gore.  

Deripaska: KAP oduzet i otjeran u stečaj

U žalbi Apelacionom sudu u Stokholmu, Deripaska je naveo da je Arbitražni tribunal dao pogrešnu ocjenu o valjanosti ugovora između Crne Gore i Rusije.

”Netačna je ocjena Arbitražnog suda da nije nadležan za rješavanje spora jer ugovor ne obavezuje Crnu Goru i Rusiju. Crna Gora je obavezana ugovorom u odnosu na Rusiju. U ugovoru, Crna Gora daje stalnu ponudu za rješavanje investicijskih sporova putem arbitraže... Arbitražni sud bio je nadležan da raspravi Deripaskin zahtjev”, navodi se u žalbi.

Tokom rasprave pred Arbitražnim tribunalom, Deripaska je iznio niz optužbi na račun Crne Gore, koje su zastupnici Crne Gore odbacili.

U presudi Arbitražnog tribunala navodi se da su ročišta održana 19. i 20. novembra 2017. u Hagu i da je tužilac tražio deklaratorno i kompenzaciono obeštećenje za navodnu povredu ugovora SRJ i Rusije, da Crna Gora obezbijedi pravičan tretman njegovoj investiciji i da plati nadoknadu za eksproprijaciju.

Deripaska je, preko svojih zastupnika, tvrdio da je Crna Gora preduzela niz mjera koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Rudnike boksita nakon njihove privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i sprovela stečajni postupak na način koji je tužiocu uskratio “mogućnost da zaštiti investiciju”.

”Tužilac tvrdi da je tuženi uznemiravao jednog od njegovih predstavnika u Crnoj Gori, pokrećući krivičnu istragu protiv njega”, navodi se u presudi u dijelu koji se odnosi na istorijat postupka.

U drugoj polovini 2013. godine uhapšen je tadašnji finansijski direktor KAP-a Dmitrij Potrubač zbog sumnje da je omogućio krađu 190.515 megavat sati struje iz evropske interkonekcije u vrijednosti 9,5 miliona eura za fabriku, a na štetu Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES). Potrubač je bio u pritvoru sedam dana, a pušten je nakon što je En plus grupa uplatila jemstvo od 100.000 eura. Početkom 2014. godine tužilaštvo je odustalo od njegovog gonjenja zbog nedostatka dokaza.

Do krađe je došlo jer je Elektroprivreda odbila da snabdijeva KAP strujom zbog duga.

Potrubač je tvrdio da je postojao interni dogovor da CGES za potrebe KAP-a, bez ugovora o snabdijevanju, od 22. februara do 25. maja 2013. povlači iz evropske interkonekcije nedostajuće količine električne energije. Potrubač je zbog hapšenja podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici i tražio odštetu od pet miliona eura. Sud je utvrdio da mu je “povrijeđeno pravo na slobodu, čast i ugled” i dosudio mu deset hiljada eura nadoknade.

Električnu energiju iz interkonekcije platile su državne firme - CGES i Montenegro bonus.

Sa Đukanovićem dogovarao i kupoprodaju Termoelektrane

U presudi Arbitražnog tribunala podsjeća se da je Vlada Crne Gore u januaru 2003. godine odlučila da privatizuje KAP, zbog problema s kojim se fabrika suočavala.

”Krajem marta 2004. godine, gospodin Deripaska je s tadašnjim crnogorskim premijerom (sadašnjim predsjednikom države) Milom Đukanovićem razgovarao o mogućnosti ulaganja u KAP, Rudnike boksita, koji su snabdijevali KAP boksitom, kao i u Termoelektranu Pljevlja, koja je snabdijevala KAP električnom energijom”, kazali su Deripaskini zastupnici.

Time su potvrdili medijske objave da su Đukanović i Deripaska kupoprodaju KAP-a dogovorili u jednom podgoričkom kafiću, “uz čivas”, ali i spekulacije da je Deripaski obećana Termoelektrana.

Tender za prodaju 65,4 odsto akcija državnih fondova u KAP-u raspisan je 9. avgusta 2004, a za 32 odsto akcija Boksita u januaru 2005. Na oba tendera je pobijedio CEAC.

Deripaska je, prema navodima njegovih zastupnika, uz saglasnost Savjeta za privatizaciju, čiji je predsjednik bio tada Đukanović, “pregovarao sa Crnom Gorom, između 2006. i početka 2007. godine, o uslovima prodaje i kupoprodajnog ugovora za TE Pljevlja”.

Tender za oko 31,11 odsto akcija TE, kako se podsjeća u dokumentima, raspisan je 30. maja 2005. Deripaskina En plus grupa je dostavila ponudu 31. maja 2006. i proglašena pobjednikom 16. juna 2006. Međutim, Vlada je 3. jula, na predlog Skupštine, odnosno tadašnje opozicije i Socijaldemokratske partije (tada koalicionog partnera Đukanovićevog DPS-a), poništila tender za TE i prekinula pregovore o prodaji sa En plus grupom.

Deripaska se, prema tvrdnjama njegovih zastupnika, ubrzo nakon toga lično sastao sa Đukanovićem i tražio objašnjenje.

”Đukanović je potvrdio opredijeljenost Crne Gore da podmiri potrebe KAP-a za električnom energijom i da mu pruži još jednu priliku da kupi TE Pljevlja”, naveli su.

Tender za prodaju TE više nije raspisivan.  

”Značajne neprikazane obaveze KAP-a”

Deripaska tvrdi da je nakon preuzimanja KAP-a u novembru 2005. otkrio značajne neprikazane obaveze KAP-a.

”Novi menadžerski tim g. Deripaske je naručio izvještaje o procjeni imovine KAP-a i procjeni uticaja na životnu sredinu i o finansijskoj situaciji”, naveli su Deripaskini zastupnici u sudskim spisima u kojima su pojedini djelovi, posebno finansijski podaci, zatamnjeni jer se smatraju poslovnom tajnom.

Kako se dodaje, ovi izvještaji su pokazali da je Crna Gora pogrešno prikazala operativnu i finansijsku situaciju KAP-a. Tužilac takođe tvrdi da se Crna Gora u periodu od 2005. do 2006. godine miješala u poslove KAP-a i nije mu pomogla da riješi radne sporove i smanji troškove proizvodnje.

Deripaska tvrdi da je, ubrzo nakon stupanja na snagu Sporazuma o poravnanju 2009, Crna Gora počinila seriju “nepoštenih, nepravedenih i na kraju ekspropriacionih djela” koja su kreirala neprijateljsko okruženje za njegov biznis.

Zbog problema u poslovanju, KAP je tokom 2009. i 2010. godine sklopio nekoliko finansijskih aranžmana sa tri glavna kreditora - OTP, Dojče bank i ruskom VTB bankom, a Vlada Crne Gore, na čijem čelu su u tom periodu bili Đukanović i Igor Lukšić, je izdala garancije za te kredite od 135 miliona eura.

U prvoj polovini 2011. KAP nije mogao da vraća kredite, pa je Dojče banka od države zatražila otplatu na osnovu državne garancije. Crna Gora je vratila kredit u potpunosti 2012. godine, a građanima je zbog toga uvedena taksa od jednog eura na SIM kartice, brojila, kablovsku, zamrznute su penzije, uveden krizni porez, povećan porez na dodatu vrijednost (PDV).

Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je da su garancije date bez odgovarajućih kontragarancija, zbog čega su u aprilu prošle godine hapšeni bivši ministar ekonomije Branko Vujović i 11 državnih službenika. Oni su odmah pušteni da se brane sa slobode, a predsjednik države je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Iz Tužilaštva su još prošle godine “Vijestima” rekli da je izviđaj pri kraju i da se narednih dana očekuje donošenje odluke u tom predmetu. Međutim, odluka još nije donijeta.

Ministarstvo finansija je sredinom 2013. podnijelo zahtjev za stečaj KAP-a zbog nemogućnosti da otplati dug Crnoj Gori za izmirenje kredita Dojče banke.

Stečaj je trajao do oktobra prošle godine. Stečaj u Rudnicima boksita, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), uveden je krajem 2013. godine i još traje.

CEAC i En plus grupa su Crnu Goru optužili da je prekršila ugovorne i zakonske obaveze podnošenjem zahtjeva za stečaj u KAP-u, da je opstruirala planove za restrukturiranje fabrike i da je nezakonito prouzrokovala ubrzanje naplate kredita kod Dojče bank.

CEAC je 20. marta 2014. godine pokrenuo drugi arbitražni postupak protiv Crne Gore zbog kršenja sporazuma između Kipra i Crne Gore.

Arbitražni sud je utvrdio da nema nadležnost da održi rasprave jer nije utvrđeno da CEAC ima “sjedište” na Kipru da bi se kvalifikovao kao “investitor” prema sporazumu sa Crnom Gorom.

CEAC je, kako je ranije saopšteno iz Vlade, odbio da isplati iznose na koje je obavezan arbitražnim odlukama.

Deripaska i o arbitraži pokušao da pregovara sa Đukanovićem

U sudskim spisima navodi se da je Crna Gora obaviještena o novom sporu kao rezultat sastanaka na visokom nivou 2015. i 2016.

”G. Deripaska tvrdi da je on lično pokušao da pregovara sa g. Đukanovićem tokom dva sastanka, i ističe da dok tuženi postavlja pitanje dovoljnosti dokaza podnijetih u ovom pogledu, ne poriče da su se ti sastanci desili”, naveli su Deripaskini zastupnici.

Zastupnici Crne Gore odgovorili su da tužilac nije bio “aktivno uključen” i “nije direktno i aktivno učestvovao” u namjeravanim investicijama.

Kazali su da nije bilo “dokaza da je bilo koja osoba djelovala kao podnosilac tužbe ili u njegovo ime na bilo kojim sastancima sa Vladom”.

Zastupnici Crne Gore tvrde da tužilac nije dokazao svoju kontrolu nad investicijom.

Iako je 2013. godine izgubio KAP i Boksite, Deripaska u Crnoj Gori ima još vrijedne imovine.

On, preko firme Overseas assets management, posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura, ili svega 18 eura po kvadratu zemlje na obali. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar.

Kvadrat zemljišta, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, na ovom području kreće se od 50 do 300 eura.

Kako je CIN-CG ranije pisao, radi se o raskošnom ljetnjikovcu sa mermerom obložene dvije spojene palate od 1.600 kvadrata, dok ostalih devet vila ima od 100 do 300 kvadrata.

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje.

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd, posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Vlada Crne Gore je ruskog biznismena na listu sankcija dodala tek krajem jula, iako je 8. aprila formalno usvojila sankcije Rusiji zbog vojne agresije na Ukrajinu.

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, glavni izvršni direktor Rosnjefta Igor Sečin, glavni izvršni direktor Transnjefta Nikolaj Tokarev, Banka Rusije…

Iz MUP-a su 10. juna saopštili da su zamrznute 44 nekretnine 34 ruska državljana kojima su prethodno uvedene sankcije. Iz Vlade nijesu objavili imena ruskih državljana kojima je zamrznuta imovina, iako je spisak sa imenima Rusa pod sankcijama objavljen na sajtu Vlade.

Ipak, imena su procurila u javnost, pa je objavljeno da je zamrznuta imovina bivšem šefu Putinovog kabineta Sergeju Ivanovu, zamjeniku šefa kabineta Predsjedničke administracije Alekseju Gromovu, poslanicima Dume iz Putinove Jedinstvene Rusije Viktoru Kazakovu, Ani Kuznjecovoj i Vladimiru Vasiljevu…

I dok Deripaska vodi spor protiv Crne Gore, tražeći stotine miliona eura, još se ne zna da li će njegova imovina u Crnoj Gori biti zamrznuta, jer se iz Vlade tim povodom ne oglašavaju.

Pod ruskom upravom KAP pozitivno poslovao samo dvije godine

KAP je, dok je Deripaska bio njegov vlasnik, poslovao pozitivno samo 2006. i 2010. nakon što mu je država dala subvencije za struju od 60 miliona eura.

KAP je, prema podacima iz izvještaja Državne revizorske institucije, godinu u kojoj je prodat (2005.) završio sa gubitkom od 147.871.000, a akumulirani gubitak prikazan je u iznosu od 271.465.000 eura.

U 2006. godini KAP je prikazao dobit od 47.023.000 eura, a već sljedeće 2007. godine minus od 2.290.000 eura.

U 2008. prikazan je gubitak od 57.881.000 eura, a akumulirani je dostigao 284.325.000 eura.

Prema podacima iz izvještaja o poslovanju objavljenih na sajtu Montenegroberze, u 2009. godini KAP je zabilježio gubitak od 71.616.000 eura, ali je u 2010. ostvario profit od 47.875.085 zbog Sporazuma o poravnanju.

U 2011. godini gubitak KAP-a iznosio je 87.240.471, u 2012. godini 52.444.020, a u prvom kvrtalu 2013. godine 16.232.115. Te godine je uveden stečaj u fabriku, pa podaci o poslovanju nijesu objavljivani.

Nakon što je imovinu preuzeo Uniprom, fabrika posluje u okviru preduzeća Uniprom KAP Veselina Pejovića.

Preduzeće je, prema podacima sa sajta Uprave prihoda, u 2015. godini imalo gubitak od 2.675 eura, a u 2016. godini 896.554.

U 2017. KAP je zabilježio negativan rezultat od 769.181 eura, a u 2018. je imao profit od 4.131.394.

U 2019. ponovo bilježi minus od 538.335, u 2020. profit od 2.139.733 eura. Prošle godine Uniprom KAP je prikazao gubitak od 212.574 eura.

Nakon rasta cijene struje Uniprom je prošle godine tražio da mu se omogući dugogodišnje snabdijevanje po staroj cijeni od 45 eura za megavat. Iz EPCG su to odbili, pa je Uniprom KAP prvo smanjio proizvodnju, a zatim je nedavno najavio otpuštanje 300 radnika.

Ostalo je da Uprava prihoda završi inspekcijski pregled, jer ih je Pejović optužio da neće da vrati poresku pretplatu od 7,8 miliona eura, zbog čega je, kako tvrdi, ugrožena likvidnost fabrike.

Biljana MATIJAŠEVIĆ