ZAPADNI BALKAN I ISELJAVANJE: EU ĆE PRIMITI "PRAZNE DRŽAVE"

• Zemlje Zapadnog Balkana imaju svoje sličnosti i razlike, ali iseljavanje je njihova zajednička komponenta.
• Demografi su zabrinuti da taj trend neće prestati i pored obećanja iz EU da će do kraja ove decenije doći do proširenja sa novim članicama i to iz našeg regiona.
• Dok EU taktizira sa proširenjem, na Zapadnom Balkanu dešava se egzodus i ubrzano se iseljava radno sposobna populacija.

Rekorderi

Uvijek kada u Crnoj Gori moram završavati neku dokumentaciju i komucirati sa javnim ustanovama, osjećam se kao Asteriks, kada traži formular 38 u opštini u animiranom filmu „ 12 Asteriksovih podviga“. To je možda i najveći razlog zašto bih ostao u Pragu, šaljivo, ali nažalost, istinito odgovara Podgoričanin Predrag Peđa Bulatović na pitanje da li bi se vratio u Crnu Goru.

"Sistem u Češkoj funkcioniše skoro savršeno. Možete da doznate sve na internetu i da dobijete istinske informacije. Uvijek možete da dobijete tačne i konkretne informacije od ljudi koji rade u javnim institucijama" kaže Bulatović, sa nadom da će se i kod nas poboljšati stanje.

Predrag je otišao u Prag na poziv prijatelja koji dugo živi tamo, dobio je poziv da radi u restoranu i ostao je da živi tamo. Prvo je uzeo turističku vizu, a ubrzo je aplicirao i za radnu dozvolu. Nije znao češki jezik prije svog dolaska, ali počeo je da ga uči nakon dolaska.

"U većini kompanija u Pragu možete raditi na engleskom jeziku, ali poznavanje češkog jezika definitivno je prednost, posebno u svakodnevnom životu", kaže on.

U Češkoj, dodaje Bulatović, ima mnogu ljudi iz nekadašnje Jugoslavije. Prema njegovoj procjeni, najviše ih je iz Hrvatske.

"Mnogo ljudi iz naše branše vodi restorane, tako da mnogo ljudi radi u ugostiteljskoj industriji, ali veliki broj njih je i u IT-sektoru i na drugim pozicijama u velikim korporativnim firmama", kaže on.

Balkan je pun, ako možemo da ih tako nazovemo, savremenim odisejama. Podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije pokazuju da je u 2002. godini broj žitelja bio 7.500.031, dok je u 2022. godini taj broj bio 6.664.449. To znači da je Srbija u periodu od 20 godina ostala bez 835.582 stanovnika. I Makedonija doživljava za oko devet procenata manje stanovnika u poređenju sa popisom iz 2002. godine, u skladu sa podacima iz zadnjeg sprovedenog popisa iz 2021. godine. U toku 20 godina, broj je umanjen za 185 hiljada stanovnika.

Bosna i Hercegovina je rekorder u iseljavanju

Crna Gora godinama ima problem sa iseljavanjem stanovnika sa sjevera zemlje, a to je potvrđeno i popisom iz 2023. godine. U poređenju sa popisom iz 2011. godine, iz Andrijevice, Berana, Bijelog Polja, Kolašina, Mojkovca, Nikšića, Plužina, Šavnika i Žabljaka, prema popisu iz 2023. godine iselilo se 28.238 stanovnika.

Ukupan broj stanovnika Crne Gore se povećao sa 620.029 na 633.158. Ali, prema podacima crnogorskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), u toj zemlji živi oko 100 hiljada stranaca, što znači da je broj lokalnog stanovništva ustvari umanjen.

Rekord u iseljavanju, kako se čini, drži Bosna i Hercegovina. Prema najnovijim zvaničnim informacijama iz Ministarstva za ljudska prava i izbeglice, Bosna i Hercegovina je među 11 vodećih emigrantskih država u svetu. Više od 2,2 miliona ljudi sa porijeklom iz Bosne i Hercegovine žive u inostranstvu, a iz ove brojke, 1,8 miliona ljudi su rođeni u Bosni i Hercegovini. Stopa iseljavanja iz BiH je oko 50 procenata iz ukupnog procenta stanovništva. Najnoviji podaci iz Ministarstva za ljudska prava i izbeglice Bosne i Hercegovine, ukazuju da se ukupna vrijednost "izvezenog" ljudskog kapitala u periodu 2014-2018 godine procjenjuje na 4,5 milijardi KM (2,3 milijardi evra) ili 56. 872 KM (29 hiljada evra) po osobi.

Prema podacima Unije za održivi povratak i izbeglica Bosne i Hercegovine, od 2013. do 2023. godine 600.000 stanovnika su napustili BiH.

"Građani osjećaju da se niko ne brine o njima. Vlada nije uradila apsolutno ništa. Rade se strategije, plaćaju se studije koje nama ne znače ništa. Nama znači da ljudima bude ponuđeno nešto realno, nešto što je sigurno, istinito. To nisu niti strategije, niti bilo kakve priče, već nešto što će njih stvarno zadržati", izjavila nam je predsjednica Unije za održljivi povratak i izbeglice Bosne i Hercegovine, Mirhunisa Zukić.

Dramatično i u Makedoniji

Stanje sa iseljavanjem je dramatično i u Makedoniji. Prema izvještaju IOM (Međunarodna organizacija za migraciju) za 2020. godinu, Makedonija se nalazi među top 20 zemalja sveta sa najvećom emigracijom u inostranstvu, dok je prema procenama Svetske banke, skoro 40 procenata iz visokoobrazovanih kadrova su napustili državu. Prema Indeksu odliva mozgova iz "Global Economy", Makedonija je na visokom petom mestu (iz 41 evropske zemlje), što jasno pokazuje da se država suočava sa velikim gubitkom talenata.

Državni zavod za reviziju iz Makedonije, u izvještaju posvećenom (ne)uspješnim politikama Makedonije protiv iseljavanja, međutim, notira da nije uspostavljen sistem praćenja i upravljanja intelektualnom emigracijom i ne postoje baze podataka visokoobrazovanih osoba koji žive i rade u inostranstvu, te da nisu adresovani razlozi za emigraciju.

Tako, prema najnovijim analizama "Mladi i popis stanovništva" i "Finansiranje omladinskih politika", promovisane prošle godine u avgustu u okviru konferencije "Omladinska stanja i finansiranje omladinskih politika u Sjevernoj Makedoniji", više od 77 hiljada mladih osoba, rođenih u Makedoniji, pošli su u inostranstvo u zadnjih nekoliko godina. To je skoro kao stanovništvo grada Bitola (74.550) – drugi po veličini grad u državi.

U analizama je ukazano da je država u 2002. godini imala 480.848 mladih, dok u 2021. godini ima 326.733. Najveći trend iseljavanja  mladih dešava se u opštinama Aerodrom, Mavrovo i Rostuše, dok porast od dva procenta ima samo u Lipkovu.

"Amerika me primila otvorenih ruku"

Boris Stojkovski (27), mladi iseljenik iz Makedonije u SAD, otišao je u 2012. godini kao srednjoškolac, te počeo je drugu godinu srednjeg obrazovanja u Americi. "Iako mi je teško da priznam ovo, smatram da je odlazak za mene bio ispravna odluka. Znao sam da će mi Amerika ponuditi mnogo više mogućnosti za uspjeh, ali sa velikom cijenom – život daleko od porodice i društva sa kojim sam porastao, bez mnogo prilika da se vratim kući", kaže on.

"Amerika mi je dozvolila da imam uspješnu karijeru i istovremeno da slijedim svoje snove. Tu sam služio šest godina u Armiji kao obavještajac (Nacionalna garda, slično kao rezervisti). Znam da postoje ljudi koji bi se naljutili zbog ove stvari, ali Amerika me primila otvorenih ruku kao svojeg i daje mi mogućnosti o kojim bih mogao samo da sanjam u Makedoniji", dodao je Stojkovski.

Stojkovski nam je izjavio da želi da ima svoju porodicu prema makedonskim, a ne prema zapadnim vrijednostima. "Ali, to ne znači da bih se vratio da živim u Makedoniji, zato što – nažalost – ne znam da li bi mi država ponudila dovoljno za dobar život, posebno zbog politika koje vode", kaže on.

"Vratio bih se u Makedoniju pod uslovom da je pravedna država, sa iskrenom politikom koja ne uništava svoju naciju radi džeparca. Pod uslovom da bude fer država, a ne samo oni povezani sa politikom da zarađuju deset puta višu platu", ističe Stojkovski.

Stefan Atanasovski-Trajković, omladinski aktivista iz Makedonije, kaže da se poklapaju razlozi za iseljavanje mladih i starijih, ali ukoliko napravimo razliku, mladi se iseljavaju zbog lošeg obrazovnog sistema koji im ne daje prikladne vještine, kako bi bili kompetentni na tržištu rada.

"Mladi uče na univerzitetima sa zastarjelim podacima, koji funkcionišu na zastarjeli način u dijelu administracije sa previše birokratije, proces nije digitalizovan, a ako jeste, tada je to u djelovima, samo na nekim fakultetima. Kvalitet izvođenja nastave, sva ona rangiranja koje vidimo, gde je nedozvoljivo da najveći univerzitet u zemlji tek tako dozvoli sebi da pada na svjetskim rang-listama", smatra on.

Kao krivac za ovo stanje on ukazuje i na politiku. "Jedini oblik komunikacije sa mladima sa strane zvaničnih institucija i političara, narodnih zastupnika, nažalost se najviše odvija u predizbornom periodu. Ali iako je prisutna, ipak se svodi na deklarativna zalaganja koje se najčešće nadovezuju sa poznatom rečenicom ili frazom koju političari često koriste – 'mladi su budućnost'. A to je veoma pogrešno", ukazuje Atanasovski-Trajković.

U Njemačkoj lakše do posla nego u Srbiji

Prvog jula stupila je na snagu treća faza zakona donešenog 2023. godine, prema kome stranci koji hoće da rade u Njemačkoj lakše dobijaju radnu dozvolu. Jelena Memedović, profesorka engleskog jezika u školi za strane jezike "Kosmos" u Novom Sadu, kaže da predaje grupi odraslih, a veliki dio njih uče jezik radi rada. Ipak, dodaje ona, za razliku od prethodnih godina, veći dio njih ne uči da bi otišli, već da bi mogli da rade u stranim kompanijama u Srbiji.

"Mnogo ljudi javili su se da pitaju, postoji povećan interes. Znam i mnogo njih koji idu na časove njemačkog i engleskog, jer planiraju da idu u inostranstvo. Uslovi u inostranstvu su bolji i ne treba im članska knjižica, kako bi se zaposlili. Nekoliko njih rekli su mi da je to uslov ovdje", precizira Memedović.

Željko Pjević i Jasmina Babić Pjević, bračni par iz Bačkog Jarka iz Srbije, u 40-tim godinama života tražiće budućnost u Njemačkoj, u Štutgartu. Željko, koji je mašinski inženjer, već deset mjeseci je u Njemačkoj, a Jasmina je u tom periodu dva puta boravila po jedan mjesec u mjestu gdje će njihova porodica produžiti svoje živote.

Jasmina pojašnjava da su njih dvoje diplomirali na državnim fakultetima, ali da svoju budućnost ne vide u Srbiji, gdje je "društvo potpuno potonulo" i gdje se ne vrednuje ni znanje, ni rad, ni posvećenost, već je ulaz svuda stranačka "karta".

"Kako bih imao dobar posao u ovom totalitarnom sistemu, moram da se uhvatim u stranačko kolo i da igram kao što kaže partija. Ako si na poziciji, dio dohodka daješ partiji, to mogu da otvoreno kažem, jer su mom suprugu sa takvim uslovom nudili posao u raznim institucijama", kaže naša sagovornica. U Njemačkoj, dodaje ona, neće joj biti potrebna partijska knjižica, niti veze ili "bratska linija".

"Mom suprugu, kao mašinskom inženjeru, bukvalno je dozvoljeno da izabere posao, a plate su u rasponu od četiri hiljade evra do 10 hiljada, u zavisnosti od toga gdje će raditi. A ovdje treba da radi u Liru ili Delfiju, gdje će ’gladiti laktove’ onim sa partijskim knjižicama, i gdje – umjesto inženjera – radi član SNS-a, koji je po zanimanju mašinbravar koji se prekvalifikovao na nekom privatnom fakultetu", kaže Jasmina Babić Pjević.

Mladi se osećaju isključeno

Gordana Adamov, predsjednica Upravnog savjeta KOMS (Organizacija mladih Srbije, koja je "kišobran" za 109 organizacija za lokalne i nacionalne omladinske politike), kaže da svaki drugi mladi čovjek u Srbiji planira da sa iseli iz države, dok skoro 40 procenata mladih ne isključuju tu mogućnost.

U poređenju sa rezultatima iz 2020. godine, ukazuje ona, možemo vidjeti da bolje javne usluge i veća sloboda postaju sve jači motivi za iseljavanje mladih, zato što prije četiri godine samo su pet procenata naveli ove razloge za napuštanje države.

"U 2023. godini, skoro 12 procenata mladih navode veću slobodu kao razlog za iseljavanje, a više od 15 procenata mladih navode bolje javne usluge kao motivaciju da spakuju kofere i da kupe kartu u jednom pravcu", kaže Adamov.

Među prioritetima za poboljšanje pozicije mladih, ukazuje ona, na prvom mjestu je veće i podjednako učešće mladih u odlučivanju, dok je na drugom mjestu poboljšanje zapošljavanja i osnovnog sistema.

"Mladi smatraju da imamo loš obrazovni sistem, koji ih ne priprema za tržište rada, tako da samo 22 procenata rade na poziciji za koju su se obrazovali. Osim toga, smatraju da je za pristojan život u Srbiji potrebna plata viša od 110 hiljada dinara, a samo 12 procenata kažu da zarađuju toliko. U vezi toga, treći najviši prioritet je poboljšanje stambene nezavisnosti mladih, zato što samo 18 procenata od njih žive u vlastitom stanu, dok većina – ili skoro 60 procenata – živi sa porodicom", precizira Adamov.

Podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije pokazuju da stopa nezapošljenosti kod mladih iz starosne grupe od 15 do 24 godina, u prvom kvartalu 2024. godine iznosi 24,5 procenata.

Crna Gora stari

Zemlje zapadnog Balkana imaju svoje sličnosti i razlike, ali iseljavanje je njihova zajednička konstanta. Demografi su zabrinuti da taj trend neće prestati i pored obećanja EU da će do kraja ove decenije doći do proširenja sa novim članicama i to iz našeg regiona. Ali, dok EU taktizira sa proširenjem, na zapadnom Balkanu dešava se egzodus i iz njega se ubrzano prazni radno sposobno stanovništvo.

Demograf Miroslav Dederović ukazuje da se u zadnjih 10 godina povećava broj umrlih i rođenih u Crnoj Gori, starenje stanovništva je sve prisutnije, a stanovništvo se sve više koncentiriše u gradove. On kaže da raste negativni migracijski saldo, prisutan na ovim prostorima u prethodnih 50 godina, a pritom Crnu Goru napušta reproduktivni i radnosposobni dio stanovništva.

Ovaj demograf kaže da su, prema nekim procjenama, oko 10 hiljada ljudi napustili Crnu Goru u zadnje dvije decenije.

Razlozi migracijskog odliva iz Crne Gore u današnje vrijeme su prije svega ekonomski, ali donekle i kulturni", izjavio je Doderović.

Prema podacima sa veb-stranice njemačke ambasade, u 2023. godini bile su izdate 1.793 vize crnogorskim državljanima, od kojih su dvije trećine za rad u Njemačkoj – 1.205. Isto je bilo i u 2022. godini. U 2020. godini bile su izdate ukupno 1.697, od kojih su dvije trećine takođe bile za rad u Njemačkoj – 1.148.

Kao pokazatelj strukture i obima migracije ka zemljama EU, mogu da se koriste podaci EUROSTAT-a za dozvole za boravak crnogorskih državljana na teritoriju EU u trajanju od 12 mjeseci. Prema ovim podacima, broj osoba sa državljanstvom Crne Gore koji su prvi put dobile dozvolu za boravak u EU, povećan je skoro četiri puta u periodu od deset godina (2010. – 2019. godina).

Posljednje istraživanje iz 2022. godine pokazalo je i da trećina mladih želi da napusti Crnu Goru, a kao najčešći razlozi za nezadovoljstvo navode kvalitet života, nemogućnost zapošljavanja, te kvalitet obrazovanja i različite sadržaje u njihovim zajednicama.

"Bježite odavde što brže"

"Virus" iseljavanja pustoši i Srbiju. U prvoj deceniji 21. veka, iz Srbije je emigriralo oko 150 hiljada ljudi, ili u prosjeku 16 hiljada godišnje, prosječni uzrast iseljenika je 28,7 godina, a jedna petina njih su diplomirali na višoj školi ili na fakultetu.

Studentkinja novinarstva Mila Pajić kaže da još ne planira da napusti Srbiju, navodeći da zasad nije izgubila motivaciju da se ovdje bori za bolji život. Ali, dodaje da većina njenih kolega žele da napuste Srbiju.

"Njima se nudi mnogo više šansi, stabilniji život, nudi im se da budu studenti, da budu mladi ljudi koji žive vlastiti život. Ključni dio njihovog života tamo nije borba za egzistenciju i opstanak", kaže Pajić.

U sličnom pravcu govori i studentkinja komunikacijskih studija, Jelena Mihajlović. Ona bi živjela, kaže, "svuda", te želela bi da vidi "sve i svašta", ali na kraju bi ipak željela da živi u Srbiji.

"Većina mojih prijatelja i poznanika žele da pobjegnu odavde najbrže što mogu i to mi kažu svi, ne samo mladi, već i stariji. Svi kažu: Što brže bježite odavde jer ćete shvatiti da se ništa ne menja", rekla nam je Mihajlović.

Treba imati u vidu da najveći broj iseljenika ne prijavljuju svoje prebivalište u Srbiji, pa zato nisu uključeni u podatke o broju iseljenih osoba. To znači da je taj broj značajno viši zbog promjena u metodologiji popisa, kao i zbog nedostatka podataka o statistici migracije i registrima stanovništva.

Prosječni godišnji broj iseljenika iz Srbije, samo u zemljama-članicama EU u  periodu od 2005. do 2014. godine iznosi 31.000. U 2014. godini emigriralo je 57 hiljada ljudi, a u 2015. godini taj broj je dosegao rekordnih 60 hiljada. Različite studije ukazuju da iznos godišnjeg iseljavanja iz Republike Srbije iznosi od 30 hiljada do 60 hiljada ljudi, a u najnovijem izvještaju Svjetske banke navodi se da je 14 procenata stanovništva napustilo Srbiju u zadnje dvije decenije.

Prema mišljenju studenta kultoroloških studija Lazara Dinića, ključni argument je stanje društva u Srbiji, stabilnost koja ne postoji i koja onemogućava planiranje budućnosti.

"Prije svega, ključno je društveno-političko stanje. Kako ne bih morao svakog dana sa sobom da nosim suzavac, gdje god da pođem", ukazuje Dinić, koji je aktivan u studentskim organizacijama.

Ne postoji dilema da će se egzodus iz balkanskih zemalja u pravcu savremene Evrope, koji se u novije vreme naziva i odliv mozgova – produžiti i dalje. Bez članstva u EU, zemlje se suočavaju sa niskim ekonomskim standardom i povišenim stepenom korupcije. Ali, statistike iz država koje su se zadnje priključile Uniji, govore i o jednom drugom procesu: Siromašnije članice Unije se prazne i zato što su olakšane procedure za zapošljavanje u bogatijim zemljama-članicama. Ali, ispred zapadnog Balkana je dug put kako bi dosegao do ovakvih stanja.

MJEŠTANI OTIŠLI, DOŠLJACI ZAUZELI NJIHOVA MJESTA

Pražnjenje zapadnog Balkana dovelo je do nedostatka radnika u nekim oblastima. Čedanka Andrić, predsjednica Ujedinjenog građanskog sindikata "Nezavisnost" iz Srbije, u razgovoru sa nama rekla je da sindikat godinama upozorava da u Srbiji više ne postoji samo odliv mozgova, već odliv cjelokupne radne snage.

"Svi nas napuštaju, od vozača autobusa, poštara, visokoobrazovanih, medicinskih sestara, teško možete izdvojiti iz kojih djelatnosti ne odlaze ljudi", kaže ona.

Dodaje da je stanje već takvo da se sve više penzionera vraća na posao u određena zanimanja, jer ne može da se pokrije nedostatak radne snage.

Ona upozorava i da je na fakultetima za nastavni kadar upisano samo nekoliko studenata, s tim što nije sigurno da li će i oni završiti obrazovanje, pa realno se postavlja pitanje ko će predavati fiziku, matematiku, hemiju ili slične predmete. Ipak, dodaje Andrić, plate su samo jedan nivo. Večina ljudi napušta javni sektor zbog političkih pritisaka.

"Ako nisi u vladajućoj stranci, ne možeš napredovati, ne možeš preći sa privremenog rada na stalni posao, postoje razni pritisci da li ćeš glasati, ideš li na mitinge ili ne. Jednostavno, mladi imaju niži prag tolerancije od starijih, što je sasvim prirodno i neće da trpe takav pritisak", ukazuje ona.

Iako ne postoje sveobuhvatne brojke, nedostatak je moguće procijeniti na osnovu medijskih natpisa u vezi različitih istraživanja. Posljednji takav uvid može da ponudi i vijest da su pet hiljada radnika iz Srbije otišli samo u Sloveniju u toku prethodne godine. Za Srbiju se u različitim izvještajima najčešće uzimaju procjene za oko 50 hiljada emigranata godišnje, iako su to samo procjene.

Prema podacima Ministarstva inostranih poslova, objavljenih u dokumentu "Migracijski profil Republike Srbije", u toku 2022. godine bila je izdata 21.841 viza stranim državljanima, a najveći broj izdate su državljanima Kine (29,78%), Indije (14,18%) i Uzbekistana (4,52%).

Građanima ovih azijskih zemalja bila je odobrena skoro svaka druga viza od ukupnog broja viza, sa trendom višestrukog povećanja u poređenju sa prethodnim godinama. To ukazuje na značajni udio radne migracije iz ovih azijskih zemalja, navodi se u dokumentu Komesarijata za izbjeglice Srbije.

U istom dokumentu, takođe, navodi se da u odnosu na prethodnu deceniju, u toku 2022. godine, u Srbiji je boravio rekordan broj stranaca, a među njima najbrojniji su strani državljani koji borave na osnovu rada, t.j. na osnovu angažmana u IT-sektoru, te stranci angažovani u realizaciji infrastrukturnih projekata.

Makedonija uvozi iz Indije, Nepala, sa Filipina...

Iz makedonske Agencije za zapošljavanje kažu da je dnevno u prosjeku oglašeno između šest hiljada slobodnih radnih mjesta sa strane poslodavaca iz različitih branši. Najveći broj slobodnih radnih mjesta je objavljeno za higijeničare, prodavce, opšte radnike, zaštitare, vozače kamiona, kelnere, kasijerke, magacionere, programere, vozače taksija i transportnih vozila, tesare, kuvare, građevinske radnike itd. Na početku ljetnje sezone "uvezeno" je stotine radnika iz Indije, iz Nepala i sa Filipina, da bi radili u hotelsko-ugostiteljskom sektoru na ohridskom priobalju. Očekivanja su da dođe oko 600 radnika, koji će nadopuniti radnu snagu koja nedostaje zbog odliva lokalnog stanovništva, koje najčešće ide da radi na hrvatskom priobalju.

Nedostatak radnika, osim u ugostiteljstvu, pogodio je i tekstilni sektor, prerađivačku industriju, ali i građevinarstvo. Zato je Sjeverna Makedonija prošle godine povisila kvotu za uvoz od pet hiljada na sedam hiljada stranih radnika. Ali oni su dobili samo desetine radnika iz Bliskog istoka, uglavnom zbog birokratskih prepreka. Agencija za posređivanje i kompanije koje su primile radnike kažu da je taj proces veoma složen, postoje birokratske procedure i traje dugo. Eklatantan primer je deficit radne snage za izgradnju Koridora 8 i 10d, projekat koji realizuje tursko-američki konzorcijum "Behtel i Enka".

U toku prethodne godine, prema podacima Agencije za zapošljavanje, izdato je 5.894 pozitivnih mišljenja o zapošljavanju stranih radnika, a dio njih tek treba da dođe da radi u Makedoniji.

Crnu Goru napustilo oko 300 ljekara

I u Crnoj Gori postoji nedostatak radne snage u turizmu i građevinarstvu. Sektori hrana i ugostiteljstvo, drvna industrija i transport su među onima koji nemaju dovoljno kadrova. Neke procjene pokazuju i da je nešto manje od 300 ljekara napustilo Crnu Goru u zadnjoj deceniji. Ono što je alarmantno je da je veliki dio njih iskusni specijalisti sa dugogodišnjim iskustvom. Isto je stanje i sa medicinskim sestrama.

Prema Izvještaju za sprovođenje Strategije o migraciji i reintegraciji povratnika u Crnoj Gori, objavljen u aprilu ove godine, prošle godine su izdate 38.943 dozvole za privremeni boravak i rad stranaca, što je za 32,83 procenata više dozvola u odnosu na 2022. godinu. Od ukupnog broja dozvola izdatih strancima, 90,41 procenata su izdate za zapošljavanje, a 9,59 procenata za sezonsko zapošljavanje stranaca. Najveći broj odobrenja izdaju se za zapošljavanje u građevinarstvu, smještaj i usluge u vezi sa hranom, trgovinom i drugim uslužnim djelatnostima.

"Najveći broj dozvola izdaju se stranim radnicima koji dolaze sa teritorija nekadašnje Jugoslavije (Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo), a potom slijede Albanija, Turska i Rusija", kaže se u izvještaju.

Procjene kažu da i u Bosni i Hercegovini postoji nedostatak od 30 hiljada radnika, a zbog toga su poslodavci primorani da uvoze radnu snagu. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u 2023. godini su strancima bile izdate 4.586 dozvole za rad, dok je u 2022. godini bilo izdato 3.780 dozvola.

Ovu sadržinu izradio je Institut za komunikacijske studije.

Novinari: Sonja Kramarska, Dalibor Stupar (Autonomija), Maja Boričić (Cin-cg.me), Amil Dučić (Fokus.ba)
Fotografije: Darko Andonovski, Nake Batev