GOVOR MRŽNJE PREMA LGBTIQ: Slobodu najbolje razumiju oni kojima je oduzeta  

Više od četvrtine pripadnika/ca zajednice krije identitet od porodice, prijatelja, partnera... Stigma i predrasude široko rasprostranjeni, a prekršajni postupci traju dugo, što rezultira zastarama. Na društvenim mrežama najlakše se širi netrpeljivost, a najtaže se dokazuje 

Tijana Lekić

“Danas se desilo nešto izuzetno važno, lider zapadnog čovječanstva, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, saopštava da imaju dva pola – muški i ženski. Amerika će da se posveti vraćanju zdravog razuma”. To je izjavio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić u jednoj emisiji. Samo nekoliko dana prije ovog Mandićevog nastupa, u Podgorici su u dva navrata napadnuti strani državljani, pripradnici LGBTIQ zajednice, od strane grupe maloljetnih osoba.

Prema informacijama nevladine organizacije (NVO) Queer prvi napad dogodio se 15. januara, u večernjim satima. Oko 15 maloljetnika gađali su ove ljude kamenicama i staklenim flašama, uzvikujući homofobne uvrede. Jedna od žrtava zadobila je lakše povrede ruku.

Drugi napad desio se 17. januara ispred iznajmljenog stana žrtvi, kada je grupa maloljetnih lica, naoružana metalnim šipkama i kamenjem, opkolila taksi vozilo u kojem su se nalazili strani državljani. Napadači su pokušali nasilno otvoriti vrata vozila i tom prilikom su oštetili automobil.

“Pozivamo nadležne institucije da brzo i efikasno procesuiraju i sankcionišu počinitelje, a društvo da iskaže solidarnost i osudi svaki oblik nasilja. Takođe apelujemo na obrazovne institucije da hitno uključe u školske kurikulume teme o ljudskim pravima, različnosti i nenasilju”, apelovali su iz te NVO.

Ovo nasilje samo je nastavak široko rapsrostranjenih predrasuda i govora mržnje prema LGBTIQ. Psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić ističe za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da bi bilo važno, kako bi se spriječilo nasilje i diskriminacija, edukovati građane i građanke. U obrazovani sistem trebalo bi uvesti nove predmete, poput emocionalne pismenosti. Prema njegovom mišljenju, saosjećanje i razumijevanje potreba drugih ljudi, koji se mogu razlikovati od nas, ključni su za društvo. Stvaranje uslova u kojima ljudi mogu ispoljavati slobodno svoj identitet, odlika je zrelih i stabilnih društava, ali i ličnosti koje doprinose zdravoj zajednici.

Crna Gora je donekle prilagodila svoj pravni okvir, kada je ova oblast u pitanju. Ali, postojanje zakona nije dovoljno – potrebna je efikasna primjena od strane institucija. Za to su neophodne pozitivne akcije, kao što su adekvatno djelovanje policije, implementacija zakona od strane sudova i mjera koje provode vladini organi.

Prema istraživanju LGBTIQ Socijalnog centra (Socijalni centar) Uticaj govora mržnje na sigurnost LGBTI osoba iz 2023. godine, 84 odsto ispitanika iskusilo je govor mržnje, dok 55 odsto nikada nije prijavilo takvo ponašanje. Ovo istraživanje obuhvatilo je ukupno 62 ispitanika.

“Država sa niskom kaznenom politikom i apsolutnim nečinjenjem, odnosno neprocesuiranjem ovakvih slučajeva, osim po prijavama, daje vjetar u leđa nasilnicima i tako ih ohrabruje da šire mržnju,” kaže za CIN-CG, Bojana Jokić predsjednica Upravnog odbora u nevladinu organizaciju LGBT Forum Progres (Forum Progres). 

Jokić tvrdi da Forum Progres podnosi najveći broj prijava nadležnima, a da efikasniji rad Uprave policije (UP) može značajno doprinijeti zaštiti manjinskih grupa u toj oblasti. Takođe, smatra da govor mržnje treba biti procesuiran po službenoj dužnosti, jer kako kaže, možda bi bilo manje mržnje i nasilja.

Prema podacima nevladinih organizacija, najveći broj govora mržnje širi se na društvenim mrežama, a najteže ih je dokazati.

Izvještaj Višeg suda za prekršaje Crne Gore o procesuiranim slučajevima diskriminacije, nasilja i drugih oblika napada na pripadnike LGBTIQ populacije, koji su bili u radu sudova za prekršaje od 2021. do prve polovine 2024. godine, ukazuje na značajne izazove u procesuiranju tih predmeta. Postupci traju dugo, često dolazi do zastare predmeta i gotovo uvijek se koristi neadekvatna pravna kvalifikacija. 

Uglavnom se krivično ne odgovara

Akcija za ljudska prava (HRA) bavila se 2022. godine govorom mržnje u Priručniku - Suzbijanje govora mržnje: evropski standardi i praksa. U toj analizi HRA ukazuje da se posljednjih godina sve pritužbe govora mržnje protiv LGBTIQ osoba usmjeravaju na sudove za prekršaje i tretiraju kao prekršaji na osnovu Zakona o javnom redu i miru, a ne kao krivična djela.

„Nejasno je po kom se kriterijumu u praksi odlučuje da se radi o prekršaju, a ne krivičnom djelu“, navodi se u priručniku HRA.

U tom dokumentu oni tvrde da se krivičnim djelom rasna i druga diskriminacija kažnjava onaj ko „propagira mržnju ili netrpeljivost”, a prekršajem onaj ko „vrijeđa drugog”, po osnovu seksualne orijentacije.

HRA ukazuje da su najčešće prijave govora mržnje vezane za vrijeđanje LGBTIQ osoba kao „bolesnih“ ili „izopačenih“, što je propagiranje mržnje, kako je to prepoznao i Evropski sud za ljudska prava (ESLJP). 

CIN-CG je utvrdio da od 2021. do kraja 2024. nijedan Osnovni sud u Crnoj Gori nije razmatrao niti donio pravosnažnu presudu za krivično djelo rasne i druge diskriminacije.

Iz Višeg suda za prekršaje Crne Gore (Viši sud) su potvrdili nalaz HRA da je najveći izazov u procesuiranju predmeta diskriminacije i govora mržnje protiv LGBTIQ osoba upravo taj što to djelo procesuiraju uglavnom sudovi kao prekršaj javnog reda i mira.

„Kada se kvalifikuje predmet kao narušavanje javnog reda i mira, sankcije su dosta minorne u odnosu na one propisane Zakonom o zabrani diskriminacije”, kaže za CIN-CG Bojana Jokić.

Od ukupno 93 predmeta u radu sudova za prekršaje Crne Gore u prvoj polovini 2024. godine, samo pet postupaka je procesuirano na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije. Svih pet u sudu u Bijelom Polju. 

Forum Progres ukazuje u posljednjem polugodišnjem izvještaju za 2024: Tragovima mržnje: izvještaj slučajeva govora mržnje i verbalnog nasilja nad LGBTIQ zajednicom u Crnoj Gori da najveći broj komentara na online prostoru koji sadrže govor mržnje nije upućen konkretnoj osobi, već cjelokupnoj LGBTIQ zajednici.

Oni ističu da, prema Zakonu o zabrani diskriminacije, kao pripadnici LGBTIQ populacije imaju pravo da, nakon podnošenja prijave, budu tretirani kao oštećene strane u postupku, a ne samo kao svjedoci, što je slučaj u najvećem broju postupaka. Ovaj pristup bi smanjio šanse za donošenje oslobađajućih presuda.

Veliki problem predstavlja trajanje postupka

U ovom polugodišnjem izvještaju Forum Progres ukazuje i na problem da predmeti zastarijevaju nakon dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen. Tada često sudovi donose rješenja o obustavljanju postupka zbog zastare, a okrivljeni ostaju nekažnjeni. 

“Relativno kratak rok zastare od dvije godine, kao i veliki broj predmeta u radu prvostepenih sudija, kao i druge okolnosti koje utiču na trajanje postupka, npr. postupanje policije po izdatim naredbama za vođenje okrivljenih i svjedoka, dovode do toga da u dijelu predmeta dođe do nastupanja apsolutne zastarjelosti” odgovorili su iz Višeg suda za CIN-CG.

U prvoj polovini 2024. godine, sudovi su imali ukupno 93 predmeta u radu, od kojih su tri započela 2021. godine, 30 su pokrenuta u 2022. godini, a 59 u 2023. godini. Samo jedan predmet je pokrenut u prvoj polovini 2024. godine.

„Podatak velikog broja slučajeva još u radu otvara pitanje kapaciteta sudova, njihovih resursa, kao i neophodnosti ubrzavanja sudskih procedura u cilju pružanja pravovremene zaštite žrtvama“, upozorava se u posljednjem izvještaju Foruma Progresa.

Često policija ne pokreće istrage zbog ograničenih resursa 

U prvoj polovini 2024. godine Forum Progres podnio je 142 prijave Upravi policije za govor mržnje upućen LGBTIQ osobama.

U izvještaju te NVO navodi se da su u prvih šest mjeseci 2024. godine zabilježeni verbalni napadi na LGBTIQ aktiviste, posebno u toku javne kampanje za donošenje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja i Parade ponosa.

Jokić tvrdi da bi efikasniji rad UP značajno doprinio u suzbijanju govora mržnje protiv manjina. Ona smatra da bi govor mržnje u praksi trebao biti procesuiran po službenoj dužnosti.

„Činjenica da nas petoro, koji smo u timu za monitoring društvenih mreža, možemo u jednoj godini da podnesemo oko 300 prijava, da idemo na bezbrojna ročišta, da damo toliko izvještaja UP, da stignemo da obradimo sve te podatke i da na kraju imamo ljude koji bivaju sankcionisani zbog toga, postavlja pitanje – zašto tako efikasno i UP ne radi?” ističe predsjednica Upravnog odbora Foruma Progresa.

Iz UP navode da u većini slučajeva, policijske istrage o govoru mržnje započinju nakon što građani, organizacije ili druge institucije podnesu prijavu.

“Ovo je uobičajeno jer policija često ne može da isprati sve online aktivnosti zbog ograničenih resursa”, kažu iz UP.

Iz Uprave policije kažu da u pojedinim situacijama, policijski organi pokreću istrage i samoinicijativno, posebno kada se govor mržnje širi u većem obimu ili predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom redu i miru ili ako se detektuje sadržaj koji poziva na nasilje ili terorizam. 

“Kombinacija proaktivnog i reaktivnog pristupa ključna je za efikasno suočavanje s ovim problemom, ali zahtijeva adekvatan pravni okvir, tehničke resurse i međusobnu saradnju policije, društvenih mreža i građana”, ukazuju iz UP. 

Najviše govora mržnje širi se na društvenim mrežama, ali neke čuvaju podatke

Kada su u pitanju istrage na online prostoru, iz resora Danila Šaranovića tvrde da način na koji se pristupa ovim slučajevima zavisi od pravnog sistema, prioriteta organa, raspoloživih resursa kao i mjesta izvršenja krivičnog djela tj. društvene mreže putem koje je iskazan govor mržnje.

„Najviše govora mržnje primjećujemo na društvenoj mreži X, međutim tamo imamo najmanje prostora za reakcije, jer ta platforma ima politiku kojom bolje štiti podatke i informacije o svojim korisnicima. Zbog te politike, prijave često nemaju pravni efekat, jer je teško pratiti te osobe, budući da uglavnom komentarišu pod lažnim imenima i bot profilima”, kaže za CIN-CG Jokić. 

Iz UP ukazuju da većina poznatih društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju ima odjeljenja za odgovore na pravne zahtjeve, međutim, stepen i način saradnje variraju. 

“Većina platformi zahtijeva pravni dokument za dostavljanje identifikacionih podataka o korisnicima, kao i u hitnim zahtjevima za slučajeve gdje postoji neposredna opasnost po život ljudi. Ukoliko su platforme registrovane u drugoj zemlji, zahtjev se često mora podnijeti putem mehanizma međunarodne pravne pomoći” ukazuju iz UP.

Veoma važna okolnost u istragama je protok vremena 

Iz UP dodaju da Internet servis provajderi (ISP) mogu otkriti identitet korisnika IP adrese samo uz sudski nalog, a proces dobijanja naloga može biti dugotrajan. 

ISP-ovi su kompanije koje omogućavaju korisnicima pristup internetu u bilo kojoj formi, pružaju usluge poput hostinga web stranica, e-mail servisa i sigurnosnih mrežnih rješenja. 

“Pošto mnogi ISP-ovi čuvaju podatke o saobraćaju samo na određeno vrijeme, ako se prijava ne izvrši u kratkom vremenskom roku onda je moguće da ti provajderi nemaju više evidenciju o korisniku IP adrese”, ukazuju iz UP. 

Oni navode da se dešava da IP adresa krajnjeg korisnika bude dinamična, odnosno da se mijenja ili da istovremeno jednu istu adresu koristi veći broj korisnika. Do toga dolazi zato što većina ISP dodjeljuje IP adrese iz svog mrežnog opsega za određeni vremenski period. Iz UP zaključuju da često krajnji korisnici koriste i alate za anonimizaciju. 

Izuzetno izražen stepen društvene distance – Nepoželjni kao komšije

Zabrinjavajući podatak proističe iz Izvještaja o istraživanju stavova građana i građanki o prisustvu stereotipa, predrasuda i društvenom prihvatanju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, koji je odradio Socijalni Centar u 2023. godini gdje su anketirana 284 građana.

Na pitanje u kojoj mjeri za svaku od navedenih grupa ne bi željeli da ih imaju za komšije, 68 odsto ispitanika u studiji izjasnilo se da ne bi voljeli da to budu LGBTIQ osobe, dok svega 18 odsto nema ništa protiv toga.

Najveći stepen društvene distance pokazan je prema HIV pozitivnim osobama (86 odsto), prema romskoj i egipćanskoj populaciji (82 odsto), korisnicima droga, osuđivanim licima i migrantima (79 odsto), dok je LGBTIQ zajednica na četvrtom mjestu, a na kraju su siromašne osobe (64 odsto).

“Kao i sve fobije, tako su ksenofobija, homofobija i transfobija su iracionalni strahovi, koji ako ništa drugo, fiksiraju naš neprijatni doživljaj i emocionalni naboj na neki objekat, stvarajući pogrešnu vezu između nekog neodređenog negativnog doživljaja sa jedne strane i konkretnog objekta sa druge”, objašnjava psihoterapeut Al-Ammar Kašić.

Kašić smatra da se predrasude i diskriminacije često koriste kao alat za održavanje društvene kontrole, što imamo priliku da vidimo i u našoj zemlji gdje se iznova i iznova podstiču različiti vještački konflikti koji su u osnovi vezani za nacionalnu, religijsku, seksualnu ili neku drugu pripadnost, otežavajući ljudima da imaju kvalitetne i ispunjene živote koji im pripadaju.

U istom izviještaju navodi se da 44 odsto ispitanika smatra da je homoseksualnost opasna po društvo i čak 62 odsto misli da su LGBTIQ osobe opasne po djecu.

Psihoterapeut ukazuje da LGBTIQ osobe nisu imune na projekcije i etiketiranja proistekale iz predrasuda i stigmatizacije kao ni na diskriminaciju koja ugrožava ostvarivanje mnogih ljudskih i često podrazumijevanih prava i sloboda. 

“Kako to obično biva, slobodu najbolje razumiju oni kojima je oduzeta, a u ovom slučaju možemo da govorimo o slobodi da se živi dostojanstven život sa svim pravima koja ljudi u društvu već ostvaruju i uživaju” ističe on.

Više od četvrtine ispitanika krije da je LGBTIQ

Kašić objašnjava da uvažavanje seksualne orjentacije i rodnog identiteta, kako sebi, tako i drugima, može biti izuzetno teško u uslovima kada je stalno prisutan strah od odbacivanja, osude ili nasilja.

Rezultati studije o mentalnom zdravlju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori koji je odradio Socijalni Centar 2023. godine, pokazuju da 46 odsto LGBTIQ nije priznalo svoju seksualnu orjentaciju ili rodni identitet pred drugima, dok njih 45 odsto jeste. Čak 27 odsto ispitanika to nije saopštio ni prijateljima ni članovima porodice. 

Psihoterapeut objašnjava da svi imamo fundamentalne potrebe vezane za druge ljude – za sigurnošću, prihvatanjem, ljubavlju i samoodređenjem. Kada te potrebe nisu zadovoljenje, uskraćeni smo za važna životna iskustva. On smatra da kod LGBTIQ osoba, zbog neprihvatajućeg društvenog okruženja, dijelovi identiteta često ostaju skriveni i nepotvrđeni. Svakodnevne situacije koje su drugim ljudima uobičajene, LGBTIQ osobama mogu biti neprijatne ili uznemiravajuće.

“Zamislite da ne smijete da kažete nikome ko je vaša simpatija, da svoju najveću ljubav morate da lažno predstavljate kao svog cimera ili prijatelja, ili da nikada ne možete javno da pokažete ni najmanji znak naklonosti osobi sa kojom tajno dijelite čitav jedan život”, ističe psihoterapeut.

Više od polovine ispitanika, odnosno 51 odsto, je navelo da se u javnosti trude da njihov identitet bude manje vidljiv, kako drugi ljudi ne bi pomislili da su pripadnici LGBTIQ manjine.

“Kako društvo ne pokazuje da su ljudi koji su drugačiji na bilo koji način dobrodošli i da su bezbjedni, mnoge LGBTIQ osobe primorane su da sebe umanjuju i da se sakrivaju, krijući djelove svog identiteta od kolega na poslu, prijatelja, članova porodice, u nekim slučajevima čak i od svojih bračnih partnera” objašnjava Kašić.

On ističe da skrivanje tako važnog djela svog identiteta može da dovede do stvaranja dvostrukog ili paralelnog života, što sa sobom povlači mnogo problema i nepotrebne ljudske patnje.

,,Predrasude i diskriminacija duboko prožimaju crnogorsko društvo. Slučajevi nasilja koji su se dogodili 15. i 17. januara, su podsjetnici na urgentnu potrebu za sistemskom borbom protiv mržnje prema manjinama. Neophodno je da institucije, pojedinci i društvo u cjelini preuzmu odgovornost u stvaranju nenasilnog, bezbjednog i inkluzivnog okruženja za sve”, kažu iz NVO Queer Montenegro.