Žene u politici: Povratak tradicionalizma ili prilika za promjene?

Trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama

Danijela Lasica

U svjetlu posljednjih lokalnih izbora u Podgorici, tema uloge žena u politici ponovno je u fokusu. Na žalost, situacija u Crnoj Gori odražava zabrinjavajući trend: od 13 izbornih lista koje su se takmičile krajem septembra 2024. godine, samo jedna je imala ženu kao nositeljku. Dodatno, trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama.

Kaća Đuričković iz UNDP-a, koja se dugi niz godina bavi pitanjima osnaživanja žena, upozorava na šire sistemske uzroke ovog problema.

"Prisustvo duboko ukorijenjenih tradicionalnih društvenih normi jedan je od glavnih razloga za trenutno stanje rodne ravnopravnosti, a tom sistemu utemeljno je uvjerenje da javna sfera, donošenje odluka i moć pripadaju muškarcima, dok su žene usmjerene na brigu o porodici i majčinstvo. Ova sistemska diskriminacija nije nova, a njeno uklanjanje je dugotrajan proces, jer je usađena u društvene vrijednosti koje neravnomjerno raspodjeljuju resurse – vrijeme, moć i novac”, kaže Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi.

“Snaženje nacionalizama dio su istog paketa i mit o ženama majkama uzdignut je do narativa o opstanku u jačanju nacija. Pored toga, ovaj porast retrogradnih snaga dovodi u pitanje i druga prava žena poput reproduktivnih koja su u ovakvom ambijentu postala laka meta. Ovaj otpor nije samo lokalni fenomen, već dio globalnog trenda što sveukupno sliku čini kompleksnijom”, kaže Đuričković.

Zdenka Popović, potpredsjednica Skupštine Crne Gore, slaže se da zakonske kvote za žene nisu dovoljne, ali dodaje i da bez kvota ne bi bilo ni ovoliko žena u politici koliko ih je trenutno.

"Iako kvote garantuju minimalno prisustvo žena na listama, stvarni uticaj žena na ključne političke odluke ostaje ograničen, kaže Popović.

“Uvođenje strožih mjera, poput povećanja kvota na 40% i garancije da najmanje 40% izabranih kandidatkinja budu žene, predlaže se kao rješenje. Iako žene čine više od polovine populacije u Crnon Gori, istraživanja pokazuju da 92% žena više od muškaraca preuzima neplaćene poslove u domaćinstvu, što utiče na njihovu mogućnost političkog angažmana. Socijalne predrasude i kulturološke norme dodatno ih sputavaju”, objašnjava Popović.

Univerzitetska profesorica, i dugodišnja poslanica Branka Bošnjak, kaže da se stiče utisakm da bez obzira na važnost balansirane zastupljenosti i rodne ravnopravnosti na mjestima odlučivanja za dobrobit društva, da se i dalje ova tema uporno odbija kad je u pitanju realizacija.

“Deklarativno su uvijek svi “ZA” ali činjenice demantuju. Dakle stagniramo, puna su nam usta priče o rodnoj ravnopravnosti, ali na djelu ništa od toga, makar ne tamo gdje je moć, tu žena nema. Ako i uspiju vrlo brzo ih potisnu. Muškarci vole moć i smatraju da im to pripada, oni su u tome ujedinjeni i solidarni, dok nama ženama uvijek nedostaje te solidarnosti”, kaže Bošnjak.

Podaci govore sami za sebe

Prema trenutnim statistikama, žene zauzimaju samo 27,16% mjesta u parlamentu Crne Gore, što je ispod prosjeka regiona. Ovaj podatak ne iznenađuje ako uzmemo u obzir da Crna Gora nikada nije imala ženu na poziciji premijerke ili predsjednice države. Kaća Đuričković istakla je da je od 1946. godine, kada su žene prvi put dobile pravo glasa, samo 26 žena obnašalo funkcije ministarki.

“Da se okupe sve žene koje su ikada bile na pozicijama ministarki, ne bi mogle sastaviti vladu prosječne veličine”, slikovito opisuje Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi. Sumornu statistiku potvrđuju I ostale sagovornice.

“Činjenica da nijedna žena nije bila na mjestu predsjednika vlade i da trenutno nemamo potpredsjednicu vlade, uprkos velikom broju potpredsjedničkih mjesta, sugeriše duboko ukorijenjene društvene, kulturne i političke barijere. Međutim u 44. Vladi ipak imamo 5 ministarki koje vode jedne od najznačajnijih resora što predstavlja pozitivan podstrek i motivaciju za sve mlade žene koje sebe vide u politici”, kaže Popović.

“Samo je jedna žena je na mjestu potpredsjednice Skupštine, I to je puko ispunjavanje Poslovnikam koji smo mi kao Ženski klub prošlog saziva Skupštine uspjele da izmijenimom da makar jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu, i eto to jedno što su morali su ispunili, sumnjam da bi da nije bila obaveza”, dodaje Bošnjak.

Još alarmantniji je pad prisustva žena na lokalnom nivou. Prije petnaest godina, Crna Gora je imala četiri do pet predsjednica opština, što danas nije slučaj.

"To je porazno za društvo i pokazuje koliko je neophodno sistemsko osnaživanje žena. Rodna ravnopravnost nije samo pitanje pravde i jednakih mogućnosti, već i pitanje kvalitetnijeg upravljanja, jer različite perspektive doprinose donošenju boljih odluka. Ako društvo zanemaruje potencijal žena, propušta šansu za inkluzivniji i uravnoteženiji razvoj", navodi Popović.

Izazovi digitalnog doba

Jedan od novih aspekata koji dodatno otežava situaciju jeste negativan uticaj digitalnih platformi. Društvene mreže, iako pružaju prostor za javni diskurs, postale su sredstvo za napade na žene u politici.

"Digitalno nasilje i mizoginija obeshrabruju žene da se uključe u političke tokove", upozorava Đuričković.

“Ovi napadi, koji uključuju i verbalno i medijsko nasilje, dodatno obeshrabruju veliki broj žena da se uključe u politiku i prihvate odgovorne i značajne pozicije", slaže se Popović.

Potencijal za promjene

Ipak, iako situacija izgleda obeshrabrujuće, postoje mogućnosti za napredak. Proces pristupanja Evropskoj uniji predstavlja jedinstvenu priliku za promovisanje rodne ravnopravnosti.

“Crna Gora ne smije sebi dopustiti luksuz da zanemari više od polovine svog ljudskog kapitala – žene. Bez njihovog punog doprinosa, društvo ne može ostvariti svoj razvojni potencijal. Potrebno je aktivno raditi na većem uključivanju žena u procese odlučivanja, kako u politici, tako i u ekonomiji, jer bez njihovog učešća društvo gubi dragocjenu perspektivu i doprinos”, kaže Đuričković.

Dodaje da je usklađivanje zakonodavstva s EU standardima može biti katalizator za promjene. Kao primjer, navela je zakon koji osigurava finansijska sredstva za ženske organizacije unutar političkih partija.

Popović dodaje da je važno raditi na promjeni percepcije žena u politici.

"Društvo mora prepoznati vrijednost koje žene donose u procese odlučivanja. Bez njihovog doprinosa, gubimo dragocjene perspektive", zaključuje ona.

Bošnjak kaže da je potrebno insistirati na afirmativnoj akciji, jer mi kao tradicionalna sredina još nismo zreli da sami shvatimo da je rodni balans nešto što je dobro za društvo.

“Ženski klub mora se izdići iznad dnevne politike i partijskih rigidnih pravila i jedinstveno nastupiti po pitanju afirmativne akcije kada se budu donosili izborni zakoni, zatim Zakon o Vladi i Zakon o Skupštini, jer ako se to prepusti muškarcima žena na pozicijama moći biti neće, po koja kao dekor i ništa više od toga. Snaga je u ženama i našem jedinstvu”, zaključuje profesorica.

Uprkos svim preprekama, borba za ravnopravnost žena u politici ne smije stati. Crna Gora i širi region imaju priliku da kroz obrazovanje, promjenu zakonodavstva i osnaživanje žena grade inkluzivnija društva. Emancipacija žena nije samo pitanje pravde, već i ključni preduslov za razvoj i napredak.