Jedan od ključnih instrumenata Sjedinjenih Američkih Država, lista nepoželjnih osoba, poznata kao „crna lista“, postala je svakodnevna pojava na Balkanu. Na meti poznate američke „disciplinske mjere” su političari, biznismeni i tajkuni. Ali da li je to donijelo rezultate - to je drugo pitanje.
Za više od dvije decenije, više desetina političara i biznismena, predstavnika pravosuđa iz Makedonije, samostalno ili „u paketu” sa porodicama, iznenada se našlo na američkoj crnoj listi. Većini njih je zabranjen ulazak u Sjedinjene Države. Najnovija ažurirana lista iz Stejt departmenta uključuje Artana Grubija i njegovu užu porodicu i sudiju Envera Bedžetija. Njima je zabranjen ulazak u SAD, a Vašington je najavio moguće dodatne sankcije. Bivši potpredsjednik vlade i visoki političar u stranci DUI, zajedno sa sadašnjim sudijom Apelacionog suda Enverom Bedžetijem, optuženi su za korupciju putem podmićivanja u sudskim postupcima vezanim za krivičnu osudu bivšeg moćnika za vrijeme vlade Nikole Gruevskog, Saša Mijalkova, koji se takođe nalazi na crnoj listi SAD-a.
Krajnji cilj sankcija nije kažnjavanje, već podsticanje pozitivnih promjena u ponašanju, navodi se u saopštenju američkog Ministarstva finansija iz aprila 2022. godine, kada je na listu sankcija Sjedinjenih država dodat bivši predsjednik zajedničke države Srbije i Crne Gore i bivši potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS), sada odbegli, Svetozar Marović. Ova izjava možda najbolje pokazuje da stavljanje na crne liste najčešće ima samo politički, a ne suštinski uticaj na pojedince i kompanije.
Kancelarija za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC) stavila je nekoliko crnogorskih državljana na svoju listu sankcija u proteklih deset godina, zbog ozbiljnih optužbi za korupciju, organizovani kriminal i zlonamjerni ruski uticaj, ali niko od njih nije pretrpio značajnije posljedice.
A u Bosni i Hercegovini, samo u posljednjih 10 godina, više od 60 osoba stavljeno je na listu sankcija američkog Ministarstva finansija zbog nepoštovanja Dejtonskog sporazuma, podrivanja državnih institucija, kriminala i korupcije, te ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu. Većina njih su visoki zvaničnici i nalaze se u Republici Srpskoj. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dva puta je bio na američkoj crnoj listi. Prvi put je sankcionisan u januaru 2017. Godine, zbog ometanja implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. U tadašnjoj odluci OFAC-a navodi se da je američkim vlastima dozvoljeno da blokiraju Dodikov pristup bilo kojoj njegovoj imovini ili imovini pod jurisdikcijom SAD. Takođe, ovom odlukom američkim pojedincima je zabranjeno da s njom obavljaju transakcije.
Čak i u Albaniji, većina pojedinaca na američkoj crnoj listi su „visoko profilisani“ i obično političari. Reč je o Aćifu Rakipiju, bivšem poslaniku, Iliju Ndrokiju, vlasniku Ora TV, kao i o lideru demokratske opozicije, Sali Berishi, umešanom u korupciju 2021. godine.
Ali šta se dešava nakon stavljanja na crnu listu? Šta se dešava sa tim ljudima i da li snose posljedice? U Centralnoj banci Crne Gore (CBCG), koja je nadležna za nadzor nad primjenom Zakona o restriktivnim mjerama, kažu da nema građana Crne Gore pod restriktivnim mjerama, koje su finansijske institucije u Crnoj Gori dužne da poštuju.
"Sankcione liste Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija SAD služe finansijskim institucijama van SAD za dodatne kontrole u vidu praćenja rizika lica sa kojima stupaju ili imaju uspostavljene poslovne odnose. Takođe, na osnovu procjene, preduzimaju mjere i radnje prema njima, u skladu sa internom politikom", kaže jedan od direktora sektora banke Nikola Bašanović.
Spiskovi takozvanih ciljanih lica sa Balkana su prilično dugački i na njima se mogu "sresti" mrtve osobe. U Crnoj Gori se na američkoj „crnoj listi“ trenutno nalaze pokojni Branislav Mićunović, odbjegli Svetozar Marović, Miodrag Daka Davidović, Sergej Kokorev i njegova kompanija International Business Corporation Bar, te kompanije Nasera Keljmendija i njegove porodice u Crnoj Gori – kompanija Donata i hotel Kasa Grande u Ulcinju. Sankcije uključuju zamrzavanje njihove imovine u Americi ili imovine i kompanija koje kontrolišu ljudi bliski njima u toj zemlji. Marović je na spisak dodat 2022. godine, a Mićunović i Davidović 2023. godine, dok su ostali od ranije na ovoj listi. Koliko crna lista utiče na njihove živote najbolje govori podatak da Marovićev advokat Zdravko Begović i ne zna da je njegov klijent na listi. On je u razgovoru sa novinarom naveo da on i Marović o ovome i ne razgovaraju.
Prije skoro deceniju, Marović je postigao dogovor sa tužilaštvom i priznao optužbe za korupciju kao gradonačelnik Budve.Osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora i trebao je da plati oko milion evra, ali je prije izdržavanja kazne pobjegao u Srbiju. Tada je dobio srpsko državljanstvo, a vlasti u Srbiji godinama ignorišu zahtjeve Crne Gore da ga izruče na izdržavanje kazne, koja zastarijeva u oktobru sljedeće godine.
Prali su novac decenijama i niko ih nije „vidio”
Ministarstvo finansija SAD saopštilo je u novembru 2023. da je Miodrag „Daka“ Davidović na listi, jer je „decenijama prao novac za kriminalne sindikate, stvarajući kriminalnu imperiju zasnovanu na švercu cigareta, nafte i oružja u Crnu Goru“. On je, dodaje se, umiješan i u skandal koji je doveo do hapšenja generalnog sekretara Vlade Severne Makedonije Dragija Raškovskog.
Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore nije odgovorilo na pitanje da li je pokrenut postupak protiv Miodraga Dake Davidovića ili Sergeja Kokoreva i, ako jeste, u kojoj su fazi i za koja krivična djela se terete.
Davidović takođe nije odgovorio na pitanja da li je stavljanje na crnu listu SAD uticalo na njegov život i poslovanje. Da Davidović nije snosio nikakve posljedice zbog sankcija, svjedoči i njegovo nesmetano učešće na tenderu za kupovinu željezare u Nikšiću.
Branislav "Brano" Mićunović stavljen je na crnu listu 2023. godine, optužen da je "decenijama bio jedna od vodećih ličnosti organizovanog kriminala u Crnoj Gori". Bio je suvlasnik i vlasnik više kompanija koje se bave kockarskim i građevinskim poslovima u Crnoj Gori. Preminuo je u aprilu prošle godine, ali je i dalje na američkoj listi. Crnogorske "Vijesti" su pisale da je imovina njegove kompanije "Zeta film" udvostručena od 2022. godine.
Naser Keljmendi, njegova porodica i njihove kompanije stavljeni su na crnu listu 2015. Ministarstvo finansija SAD je naknadno saopštilo da je Keljmendi poznat kao narko bos i da je više od 35 godina bio umiješan u kriminalne aktivnosti na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope.
U saopštenju iz 2015. se objašnjava da njegova organizacija vodi mrežu za distribuciju droge koja se proteže od Avganistana do Turske i Evrope, uglavnom za prodaju heroina, ali i za šverc kokaina i ekstazija. Američka odluka je uključila i Keljmendijevo četvoro dece - Besnika, Elvisa, Donatu i Liridona "zbog podrške njegovim aktivnostima trgovine drogom ili delovanja u njegovo ime".
Ipak, na spisku sankcija Srbiji su i neki Crnogorci. Među njima je i brat Radovana Karadžića, Luka Karadžić.
U Makedoniji, pored bivšeg zamenika premijera Artana Grubija i sudije Envera Bedžetija, na crnoj listi su i bivša specijalna javna tužiteljka Katica Janeva i gradonačelnik skopske opštine Karpoš Stevče Jakimovski. Janeva je iza rešetaka dobila vijest da je na crnoj listi Stejt departmenta i da joj je zabranjen ulazak u SAD. Kada je u pitanju bivša specijalna tužiteljka, istaknuto je da postoje vjerodostojne informacije da je tražila i primala mito da bi uticala na tužilaštvo. Osim Janeve, na američkoj crnoj listi nalazi se i njena uža porodica. Gradonačelniku je, međutim, objašnjeno da je umiješan u korupciju. Ali to nije ugrozilo njegovu političku karijeru i on trenutno služi svoj četvrti mandat kao gradonačelnik jedne od ključnih skopskih opština, Karpoš.
Još jedan bivši potpredsednik vlade i poslovni tajkun –Kočo Anđušev, nalazi se na crnoj listi u Makedoniji, gdje ga „prate” supruga i dvoje djece. Razlog je, kako navode Sjedinjene Američke Države, njegova umešanost u korupciju dok je bio na vladinoj funkciji. Anđušev je 2021. godine imenovan za počasnog konzula Malte, ali nakon što su ga SAD stavile na crnu listu, tamošnje Ministarstvo spoljnih poslova mu je oduzelo ovu titulu. To su jedine posljedice koje je osjetio na svojim leđima.
Na pitanje da li su američke crne liste efikasne ili samo neka vrsta poruke lokalnim vlastima, prema riječima direktora Makedonskog centra za međunarodnu saradnju (MCMS) Aleksandra Kržalovskog, riječ je o kombinaciji „pomalo i jednog i drugog“, ali ocjenjuje da crne liste u Sjevernoj Makedoniji nemaju nikakav poseban efekat.
„Kako kažu iz same ambasade, ovo je pokazatelj njihovog istraživanja i kontrole slučajeva i uputstvo ili preporuka lokalnim pravosudnim organima da postupaju i kontrolišu počinioce takvih djela“, kaže on. Problem je, dodaje Kržalovski, što se to obično dešava nakon završetka političkih funkcija, a ne dok se te stvari rade.
„Onda je kasno, prođu godine dok se neke od tih stvari ne kontrolišu i od svega toga nema efekta“, smatra on.
Ofanziva protiv Dodika
U Bosni i Hercegovini se, međutim, stezao obruč čak i za saradnike Milorada Dodika. Nikoli Špiriću, visokom funkcioneru Dodikove stranke, izrečene su sankcije zbog umiješanosti u korupciju. Pored njega, istom odlukom sankcionisani su i njegova supruga, sin i ćerka. Godine 2020. sankcije su uvedene i Amiru Zukiću, tadašnjem funkcioneru SDA (Stranke demokratske akcije), takođe zbog umiješanosti u korupciju.
Pola godine kasnije, u januaru 2022, počela je „ofanziva“ američkih sankcija protiv Dodika, njegove porodice i „Dodikove mreže podrške“. Dodiku su 5. januara 2022. produžene sankcije „zbog koruptivnih aktivnosti i prijetnji stabilnosti Bosne i Hercegovine“. Osim Dodika, sankcije su uvedene i Alternativnoj televiziji iz Banjaluke, čiji se vlasnički udjeli vezuju za Milorada Dodika, tačnije, pod njegovom kontrolom. U odluci o sankcijama je navedeno da su blokirana sva imovina i prava na imovinu koja se nalazi u Sjedinjenim Državama.
Istog dana, od Stejt departmenta su sankcionisani i Dodikov tadašnji savjetnik i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija, kao i njegova supruga Tijana i predsjednik stranke PDA (Pokret za demokratsku akciju) Mirsad Kukić (sada pokojni). Tegeltia je navodno koristio svoj položaj za dobijanje beneficija u zamjenu za miješanje u sudski proces i manipulaciju imenovanjima na pravosudne funkcije i zapošljavanjem na drugim javnim pozicijama.
U aprilu 2022. na američku crnu listu stavljeni su i Asim Sarajlić, visoki funkcioner stranke SDA i tadašnji poslanik, i Gordana Tadić, bivša glavna tužiteljka Tužilaštva BiH, kao i članovi njihovih porodica. Obrazloženje je da korupcijom i kriminalom ugrožavaju stabilnost regiona. U junu te godine, tadašnji predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Marinko Čavara i tadašnji ministar zdravlja Republike Srpske Alen Šeranić stavljeni su na listu sankcija zbog „podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i demokratskih institucija Bosne i Hercegovine“.
U septembru 2022. godine, tadašnja državna tužiteljka Bosne i Hercegovine Dijana Kajmaković dodata je na spisak sankcija zbog „nastavka podrivanja demokratije i vladavine prava u Bosni i Hercegovini“. U obrazloženju se navodi da je ona "eklatantan primjer korumpiranog državnog tužioca u Bosni i Hercegovini, povezanog sa kriminalnim organizacijama".
Čini se da je Bosna i Hercegovina na vrhu balkanske liste sankcionisanih od strane SAD, a na njoj se nalazi i nekoliko desetina premijera i ministara, poput premijera Fadila Novalića, članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, premijera i ministara iz Republike Srpske, koji se navode kao Dodikovi saradnici, šefovi obavještajnih službi itd.
Posljednje u nizu sankcija, praktično u posljednjim danima Bajdenovog mandata kao predsjednika SAD, najavljene su u januaru ove godine i usmjerene su na zvaničnike Republike Srpske poput ministra unutrašnjih poslova Siniše Karana, Džerarda Selmana, predsjednika Ustavnog suda i drugih, a sve zbog „antidejtonskog ponašanja, korupcije ili drugih radnji koje destabilizuju ili ugrožavaju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine“.
Treba napomenuti da je pooštravanje sankcija na osnovu izvršne naredbe predsjednika SAD prošle godine u Bosni i Hercegovini bilo praćeno zatvaranjem bankovnih računa sankcionisanih fizičkih i pravnih lica.
Sali Beriša ljut na Soroša
Kako prenose naši medijski saradnici iz Albanije, ukupan broj ljudi na američkoj crnoj listi je 22. Zanimljivo, svi oni, uključujući i one koji su bili dio aktivnog političkog života u vrijeme proglašenja sankcija, nastavili su nesmetano da obavljaju svoje funkcije. Čak i oni koji su kasnije bili optuženi i osuđeni od strane suda, kao što su javni tužilac Adriatik Lala i gradonačelnik Drača Vanđuš Dako, suočili su se sa posljedicama, ne zbog toga što su ih SAD stavile na crnu listu, već za potpuno različite slučajeve, koji se odnose na njihov javni položaj ili njihovo bogatstvo.
Jedan od ilustrativnih primjera je primjer sa Salijem Berišom. Lulzim Baša, tadašnji predsjednik Demokratske partije, odlučio je da izbaci Berišu iz poslaničke grupe te stranke, jer je bio na crnoj listi SAD. To je izazvalo unutrašnji sukob i podjele u stranci, ali je posle tri godine ponovo ujedinjena i Beriša se ove godine kandiduje za poslanika kao predsjednik Demokratske stranke.
Beriša je tada okrivio Soroša za odluku SAD.
"Moje proglašenje kao 'persona non grata' je djelo Soroša da pomogne vladi Edija Rame, najkorumpiranijoj u Evropi, da nanese štetu albanskoj opoziciji i okalja njeno 30-godišnje nasleđe," izjavio je on.
Ali, mišljenje van Berišine orbite ne prihvata njegove argumente.
„Vjerujem da je crna lista imala efekte. Možda izgledaju nemjerljivi, ali su vidljivi. Na primjer, u slučaju gospodina Beriše – političari njegovog kalibra, oni koji su vodili državu kao premijeri ili predsjednici, provode pola vremena razmišljajući o svom političkom nasleđu. Završetak karijere na crnoj listi je mrlja koju niko ne želi na njihovoj političkoj biografiji," kaže Afrim Krasnići, izvršni direktor Instituta za političke studije u Albaniji - nevladine organizacije koja prati korupciju u institucijama.
Zbog crne liste, Tom Doši, bivši predsjednik Socijaldemokratske partije Albanije, takođe je napravio pauzu od politike, ali se poslije četiri godine vratio i ušao u trku za parlamentarne izbore u maju ove godine.
Ali u isto vrijeme u Albaniji postoje i optužbe za stavljanje pojedinaca na crnu listu. Takav je slučaj generalnog tužioca Adriatika Lale, koji je osuđen na zatvorsku kaznu, nakon čega je pobjegao, ali ga je Interpol uhapsio u Rimu i izručio albanskim vlastima, kao i slučaj bivšeg gradonačelnika Drača Vanđuša Dakoa, koji je osuđen na zatvorsku kaznu, ali je pošteđen zbog proceduralnih grešaka i trenutno se nalazi u kućnom pritvoru.
Eugen Beci, bivši tužilac za teške zločine u Albaniji, kaže da crna lista ima uticaj i nije samo simbolična, već i praktična, jer orjentiše birače i često služi kao veoma efikasan alat za rješavanje pitanja sa kojima lokalne institucije za sprovođenje zakona nijesu u stanju da se izbore.
"Ali da bi se pokrenula krivična istraga, potrebni su mnogo sadržajniji dokazi od prostog mišljenja ili stava strane države. Međutim, to svakako može poslužiti kao značajan razlog za fokusiranje pravnih mehanizama, kako bi se omogućilo otvaranje krivičnog postupka", naglasio je Beci.
U Makedoniji je američka crna lista postala dio političke i pravne debate u zemlji o tome da li ona može biti osnova za preduzimanje mjera države. Zatraženo je ograničavanje ekonomskih i političkih aktivnosti sankcionisanih lica. Na primjer, zabrana pojedincima da se kandiduju za javne funkcije ili zabrana sporazuma sa državom, kao npr. učešće na tenderima, za pravna lica. Međutim, nova vlast smatra da u sistemu postoje kvalitetne procedure za procesuiranje ovakvih krivičnih dela.
Na ovoj liniji je i naš sagovornik, advokat Zvonko Davidović.
"Naš pravni okvir je dovoljan. Problem je što ne sprovodimo zakone. On predviđa zatvorske kazne i konfiskaciju imovine, ali je problem što izvršna vlast usmjerava sav rad pravosuđa i zakonodavne vlasti. Američke crne liste nemaju nikakvog uticaja, ti ljudi koji su na crnim listama nastavljaju da rade, žive, ostvaruju i uvećavaju svoje bogatstvo, a veliki broj njih aktivno učestvuje u odlučivanju", smatra Davidović.
Takav je slučaj i sa makedonskim biznismenom Kočom Anđuševom. Naime, prošlog oktobra se pojavio na javnom događaju kod ministra prosvjete, gdje je govorio o tome kakvi su kadrovi potrebni državi.
Tužilaštvo tvrdi da vodi postupke protiv svih koji su na crnim listama. Ali sudskog epiloga nema.
„Protiv Koče Anđuševa je pokrenut postupak, ali izmjenama Krivičnog zakonika mnogi slučajevi koje smo vodili su propali. Uradićemo šta možemo, ali je teško doći do dokaza“, rekao je nedavno glavni državni tužilac Makedonije Ljupčo Kocevski.
Slično je i sa drugim funkcionerom, Ramizom Merkom, predsjednikom opštine Struga, koji se zajedno sa porodicom nalazi na crnoj listi. Podstaknut crnom listom, protiv njega je u toku devet postupaka za razna krivična djela, ali on je i dalje gradonačelnik, dok je njegov sin Genc Merko, koji je takođe na američkoj crnoj listi, ranije dobio dozvolu za otvaranje Medicinskog fakulteta na kome je njegova stranka DUI bila koalicioni partner, ali je sadašnja vlast tu dozvolu ukinula.
Na spisku su i premijer od 2006-2016 Nikola Gruevski i njegov rođak, tada šef tajne službe Sašo Mijalkov sa porodicama. Ali, osim što je Gruevski morao da pobjegne i da je u azilu u Mađarskoj da bi izbjegao domaću pravdu, nema značajnih posledica ni za jednog ni za drugog, a Mijalkov nije ni odgovarao po lokalnom zakonu za teška krivična djela, jer je poslije odsluženja dijela zatvorske kazne postao slobodan građanin „zahvaljujući” izmjenama Krivičnog zakonika u Makedoniji, koje su uništile pravni sistem.
Crna lista nije „ocrnila” biznismene Jordana Kamčeva i njegovu porodicu, kao ni njegovog poslovnog partnera Sergeja Samsonenka, jer su oni i danas na poslovnoj sceni nakon što su zatvorskim kaznama i konfiskacijom imovine „otplatili” dugove makedonskom pravosudnom sistemu. Zanimljivo je da je Kamčev stavljen na crnu listu nakon što je pravosudni sistem završio s njim. Ruski tajkun sa makedonskim državljanstvom Samsonenko nastavio je da gradi svoj hotel u centru Skoplja kao da se ništa nije dogodilo.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je istragu i protiv nekoliko osoba sa američke crne liste. Kako su rekli, predmeti u procesu formirani su odmah nakon što su pojedinci i zvaničnici stavljeni na crnu listu američke vlade. Međutim, nisu otkrili ko su ti ljudi. Slične izjave iz ove pravosudne institucije stizale su i ranije, tačnije tokom 2023. i 2022. godine, ali konkretnog epiloga nije bilo.
Međutim, ranije ili istovremeno su pokrenute istrage protiv pojedinih lica koja su stavljena na crnu listu za korupciju i zloupotrebu službenog položaja, što je, kao i u slučaju bivšeg premijera Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, rezultiralo optužnicama i osudama. Među njima je i Milorad Dodik.
Neki od pojedinaca koji su navedeni na crnoj listi pristali su da govore o svojim iskustvima. Milovan Bjelica, bivši načelnik opštine Sokolac i jedan od osnivača Srpske demokratske stranke (SDP), izjavio je za bosanskohercegovački medij „Fokus” da se nalazi na američkoj crnoj listi od 2003. godine. Te godine je smijenjen sa dužnosti gradonačelnika tadašnjeg srpskog grada Sarajeva, pod optužbom da je pomagao haškom odbjeglom optuženiku Radovanu Karadžiću.
"Bio sam među prvima na crnoj listi i Amerike i EU. Tada se govorilo da će mjere ostati na snazi dok Karadžić ne bude uhapšen i izručen Haškom tribunalu. Karadžić je 2008. godine uhapšen, a njegovim hapšenjem su prestali razlozi za sankcije protiv mene", kaže Bjelica.
On kaže da je uklonjen sa crne liste EU tek 2011. i sugeriše da vjeruje da se to odnosi i na crnu listu SAD.
"Međutim, ostao sam na toj listi. Uskoro će se navršiti 22 godine kako sam na američkoj crnoj listi. Nikada nisam putovao u Sjedinjene Američke Države, ne posjedujem nikakvu imovinu, a ne poslujem sa američkim državljanima. U Bosni i Hercegovini nisam imao drugih prepreka da živim i radim bezbjedno. Početkom prošle godine, kada su pooštrene američke sankcije grupi oko Milorada Dodika, pooštrene su mjere u vezi sa bankarskim sistemom. Morali smo da zatvorimo račune. Dobrovoljno sam otišao u banku da ljudi ne trpe posljedice zbog mene, a dobrovoljno sam raskinuo ugovor da ne bih imao otvorene račune u banci“, priznaje Bjelica.
Ostali sankcionisani funkcioneri, poput Milorada Dodika, zadržali su svoje funkcije. Među njima su bivši predsjednik Bosne i Hercegovine Marinko Čavara, premijer Fadil Novalič, Željka Cvijanović, premijer, ministar zdravlja i predsjednik Skupštine Republike Srpske Radovan Višković, Alen Šeranić i Nenad Stevandić i drugi. Neki su kasnije smijenjeni nakon što im je istekao mandat ili kada su nove stranke došle na vlast i prešle na druge funkcije. Veliki broj sankcionisanih zvaničnika izjavio je tada da nije ni osjetio sankcije koje su im nametnute i da nemaju namjeru da putuju u SAD.
Samo tokom 2024. godine sankcije SAD protiv pojedinaca i kompanija sa crne liste su značajno porasle. Banke su počele sa zatvaranjem računa. Ugašeni su računi firmi Gorice Dodik, ćerke Milorada Dodika, kao i firmi njenog brata Igora. Ugašeni su i računi političke stranke SDP, ali i još nekoliko sankcionisanih lica, među kojima je i Marinko Čavara, koji je zatražio pomoć od institucija Bosne i Hercegovine, jer zbog zatvorenog računa nije mogao da primi platu. Prošle jeseni zatvorena su preduzeća povezana sa porodicom Dodik, a nakon što su vlasnici počeli da ih preregistruju ili kreiraju nove, sankcije su uvedene i novim firmama.
Predsjednik Transparency International za Bosnu i Hercegovinu Srđan Blagovčanin je na našoj platformi prokomentarisao da su ove sankcije imale veoma značajne efekte.
"Sankcije su jasno potvrdile ono na šta su upozoravali mediji i organizacije civilnog društva. Da zapravo imamo kriminalnu hobotnicu u državi, čiji je centar na čelu vlade. U stvari, godinama je situacija bila takva da tu hobotnicu nije procesuirao pravosudni sistem", kaže on.
Blagovčanin dodaje da su neki od ljudi koji su bili na crnoj listi u Bosni i Hercegovini bili onemogućeni da rade.
"Ova vrsta kriminalne hobotnice, ako je možemo tako nazvati, očigledno je imala velike implikacije. Njihovi bankovni računi su zatvoreni, a da nemaju pristup bankovnim računima, ne bi mogli legalno da rade", kaže on.
Znatiželja i razočaranje
U Finansijsko-obavještajnoj upravi (FIU) Crne Gore kažu da ako se neko nađe na crnoj listi, neće moći da otvori poslovni račun u crnogorskim poslovnim bankama.
„Međutim, ako to lice već radi u Crnoj Gori, onda će njegov rad uključivati mjere dubinskog skrininga“, kažu u Upravi.
Međutim, pravnik i profesor međunarodnog javnog prava Miloš Vukčević smatra da postoji i mogućnost ograničavanja poslovnih aktivnosti ovih lica.
U Crnoj Gori postoji dovoljno zakonskih osnova za preduzimanje određenih radnji, posebno sada kada je na snazi Zakon o restriktivnim mjerama, koji uključuje i nacionalne restriktivne mjere“, naglašava Vukčević.
Na pitanje zašto ljudi na crnoj listi nisu imali veće posljedice u Crnoj Gori, Vukčević kaže da na to treba da odgovaraju državni organi.
„Ali ako se analiziraju u formalno-pravnom aspektu, akti koje je donijela druga država ne podliježu zakonskoj primjeni kod nas u Zakonu o restriktivnim mjerama, jer se pozivaju na Rezoluciju UN i akte EU. Čak je i Centralna banka, koja je nadležna za praćenje finansijskih transakcija, reagovala da postojeći zakon ne daje dovoljan pravni osnov, ali ako država razmišlja u tom pravcu, zakon predviđa i mogućnost nacionalnih restriktivnih mjera“, naglasio je Vukčević.
Stiče se utisak da Balkan sa radoznalošću čeka crne liste, ali onda počinje razočarenje odnosom vlasti prema njima. Izreka koja najbolje odgovara temi crnih lista je: „Svako čudo traje tri dana“. Ili kako kaže naš sagovornik Nurko Pobrić, bivši sudija i profesor ustavnog prava u Bosni i Hercegovini, zabrinjavajuće je da oni koji su sankcionisani, poput Dodika, i dalje obavljaju važne javne funkcije u Bosni i Hercegovini.
„Katastrofalno je što ove sankcije nisu ohrabrile pravosuđe u Bosni i Hercegovini da se pozabavi korupcijom na visokom nivou, odnosno da u potpunosti ispita navode američke Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC)“, kaže on.
Sankcije SAD mogu imati ograničen uticaj na određene pojedince, posebno u zemljama sa ograničenim kapacitetom ili nespremnošću da ih sprovedu, ističe se u izvještaju pod naslovom „Koliko su efikasne sankcije na Zapadnom Balkanu?“, koju je u decembru prošle godine pripremila međunarodna organizacija Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.
„Vlasti kojima nedostaje jasna volja da se pozabave vezama organizovanog kriminala i politike potencijalno se suočavaju sa nedostatkom stručnosti o tome kako sankcije mogu uticati na odnos između kriminalnih aktera i najviših nivoa društva“, navodi se u izvještaju.
On dodaje da vlade rijetko osporavaju opravdanost sankcija i generalno priznaju da su svjesne navodnih djela sankcionisanih pojedinaca. „Međutim, nespremnost da se preduzme odlučna akcija ostaje uobičajen izazov“, kaže se u izvještaju.
Takođe se ocjenjuje da mnogi sankcionisani pojedinci na Zapadnom Balkanu imaju značajan uticaj i da vladajuće strukture nastavljaju da sarađuju sa sankcionisanim pojedincima ili subjektima, prikriveno ili otvoreno.
„Takvu praksu trebaju javno osuditi subjekti koji uvode sankcije, sa jasnim posledicama za one koji podrivaju sprovođenje sankcija“, navodi se u izveštaju.
U dokumentu se takođe ističe da bi EU trebalo da slijedi primjer SAD i Velike Britanije u uvođenju sankcija, jer EU igra ključnu ulogu na Zapadnom Balkanu i mnogi pojedinci pod sankcijama posjeduju imovinu u državama članicama EU i često putuju u zemlje EU. „Stoga bi zabrana putovanja i druge sankcije od strane EU bile efikasnije od onih koje bi uvele Velika Britanija ili SAD. To bi takođe podstaklo političare da izbjegavaju ponašanje koje podriva demokratiju i destabilizuje region“, zaključuje se u izveštaju.
Prevedeno na „naš balkanski jezik“, crne liste se mogu sažeti i kao „psi laju, karavan ide dalje“, što je još jedan verbalni izum za talas korupcije i kriminala, koji koči napredak regiona.
Ovaj sadržaj je proizveo Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Maja Boričić (CIN Crna Gora), Jona Plumbi (Faktoje Albanija), Amil Dučić (Fokus Bosna i Hercegovina)
Snimatelji: Slaven Tomović, Damir Begović
Montaža: Fani Goševska Živković