“Političari bi trebalo da daju primjer dobre prakse građanima, ali to za sada djeluje nemoguće u našem društvu”

Kristina RADOVIĆ

Na javnoj sceni svakodnevno svjedočimo nedozvoljenom govoru, uključujući govor mržnje, koji često dolazi od onih na najvišim funkcijama. Prijetnje koje je bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović uputio tokom intervjua na Anteni M trenutno ispituje Specijalno državno tužilaštvo. Ipak, pitanje je da li će Đukanović odgovarati i u slučaju da se nedozvoljeni govor dokaže.  Crna Gora još nema adekvatne sankcije za širenje govora mržnje, pa on postaje sve učestaliji. 

Govor mržnje definisan je još 1966. godine Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, u kome se navodi da se pod govorom mržnje podrazumijeva “zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”. 

“Političari i građani u podjednakoj mjeri šire govor mržnje. Građani vjerovatno misle da ukoliko predstavnici vlasti i opozicije mogu međusobno razgovarati na takav način onda mogu i oni” – kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) profesorica novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Podgorici dr Nataša Ružić. 

Zašto neki od najodgovornijih nosilaca političkih funkcija kod nas podstiču, pa i koriste govor mržnje?

Zbog niskog stepena političke kulture i polarizovanosti društva nijesu u stanju da pariraju svojim oponentima na osnovu činjenica, već se služe neprimjerenim rječnikom, a naši ljudi vole takav način izražavanja. Ali stvar je u tome da se riječ kada ode u etar više ne može povući. Osim toga, nosioci političkih funkcija nijesu uvijek najinteligentniji, niti najkulturniji ljudi. U suštini kada čovjek ne može govoriti na osnovu činjenica i argumenata onda prelazi na vrijeđanje i širenje govora mržnje. Ne želim generalizovati, ali to zavisi od osobe do osobe. 

Šta znači za društvo ako takav govor ostane nekažnjen?

To je pogubno po društvo jer se šalje poruka građanima da se možemo ponašati kako želimo. U takvim slučajevima stepen govora mržnje će se postepeno povećavati. Problem je u tome da prema piramidi govora mržnje koju je predstavio Savjet Evrope sve počinje od pristrasnosti i predrasuda, a završava se nasiljem, pa čak i genocidom. Upravo zbog toga neophodne su rigorozne kazne u pogledu širenja govora mržnje po bilo kom osnovu. 

Kakav je Vaš utisak - ko su glavni inspiratori govora mržnje kod nas i uopšte? Koja bi najefikasnija sredstva bila da se on obuzda?

Političari i građani u podjednakoj mjeri šire govor mržnje. Građani vjerovatno misle da ukoliko predstavnici vlasti i opozicije mogu međusobno razgovarati na takav način onda mogu i oni. Političari bi trebalo da daju primjer dobre prakse građanima, ali mislim da je to zasada nemoguće u našem društvu. Samo kroz kampanje javnog zagovaranja i edukaciju građana i upoznavanje sa kaznama za širenje govora mržnje moguće je suzbiti ovu pojavu, ali taj proces će biti dugotrajan imajući u vidu da u društvu već odavno vlada nekultura komentarisanja. Mislim da će kazne o kojima će javnost biti informisana biti najdjelotvorniji mehanizam u borbi protiv govora mržnje, jer ipak smo mi društvo koje se najviše plaši sankcija.

Crna Gora ima zakone koji tretiraju problem govora mržnje, tužioci po službenoj dužnosti mogu sami da pokrenu postupak. Međutim, vidimo da se zakoni ne sprovode, niti tužioci pokreću ove postupke. Šta nam to govori i ko bi onda trebalo da bude odgovoran za regulisanje govora mržnje, posebno kada on dolazi od osoba na visokim položajima u državi?

Tužioci u saradnji sa ombudsmanom, Direktoratom za medije, Agencijom za elektronske medije, nevladinim sektorom i medijima koji su prešli na predmoderaciju mogu zajedničkim snagama da se izbore protiv govora mržnje. Mislim da je isključivo kroz ujedinjenje različitih aktera moguće regulisati govor mržnje bilo da je u pitanju funkcioner ili građanin. To je samo stvar volje da se zaista riješe neki problemi. Funkcioneri imaju veću odgovornost u pogledu širenja govora mržnje i moraju biti sankcionisani da bi svi shvatili da takvo ponašanje neće biti tolerisano. Mediji koji se bave predmoderacijom takođe bi mogli prijaviti komentare koje su uklonili, a koje sadrže govor mržnje.

Kako komentarišete prilike u Crnoj Gori kada se radi o govoru mržnje u javnom prostoru?

Istraživanja i analize su pokazale da u Crnoj Gori građani nikada nijesu posjedovali kulturu komentarisanja počevši od portala pa do društvenih mreža. Suština komentara je da služe kao forum za razmjenu mišljenja i kritike, pa čak i da pruže ideje o obradi određene teme novinarima. Umjesto toga možemo vidjeti da internet korisnici na društvenim mrežama vrijeđaju i šire govor mržnje udaljavajući se najčešće od teme teksta. Mislim da smo se malo zaigrali sa pričom o slobodi izražavanja, pa smo zaboravili da je ipak sloboda izražavanja ograničena i da smo dužni po principu štete i paternalizma voditi računa da ne nanesemo štetu drugima, pa i sebi takvim ponašanjem.

U Crnoj Gori su često predmet govora mržnje druge religije, nacionalne i etničke grupe, žene, ali i ugroženi slojevi stanovništva, kao što su LGBT, OSI i drugi. Šta to govori o našem društvu?

Nikola Rot je objašnjavao uslove u kojima se razvijaju predrasude i stereotipi i posebno je upozoravao da se teško osloboditi od pomenutih pojmova u tradicionalnim i patrijarhalnim društvima, jer su duboko ukorijenjene. Mi smo još patrijarhalno društvo koje ne prihvata različitosti. Naravno, tu su i drugi faktori koji utiču na predrasude kao što su okruženje u kojem osoba živi, ekonomska situacija u zemlji, kulturološki, društveno-istorijski faktori, itd. Istraživanja prema kojima anketirani građani priznaju da osjećaju otpornost prema Romima, LGBTIQ+ zajednici naprosto potvrđuju naš stepen patrijarhalnosti.

Kako razumjeti korijene i uzroke govora mržnje, ali i posljedice?

U svakom od ljudi postoji gen agresivnosti koji se može u određenim situacijama stimulisati. Osim toga, okruženi smo nasiljem i svakog dana se informišemo o različitim tragedijama u okviru crne hronike, gledamo filmove koji su prepuni nasilja, igramo video-igre u kojima takođe nalazimo elemente nasilja. Ono što je najgore u tim igrama smo u ulozi učesnika, a ne samo posmatrača. Djeca konzumiraju crtaće koji su prepuni nasilja, tako da se od malih nogu kao društvo navikavamo na nasilje. Ponašanje čovjeka najbolje objašnjava teza o habitualizaciji prema kojoj stalnim konzumiranjem nasilja naša osjećanja otupljuju i mi to doživljavamo kao dio svakodnevice. S druge strane, čovjek živi ubrzanim načinom života i pod konstantnim stresom, nezadovoljstvo životom rezultira time da ponekad društvene mreže predstavljaju svojevrsni odušak, odnosno kroz psovke i vrijeđanje drugih komentatora internet korisnici se oslobađaju agresije i stresa.

Koji bi to bili alati za borbu protiv govora mržnje u politici i javnom diskursu?

Mislim da je važno edukovati građane kroz kampanje javnog zagovaranja i objasniti razliku između uvrede i govora mržnje, direktnog i indirektnog govora mržnje, medijski opismeniti društvo sa posebnim fokusom na pismenost na društvenim mrežama. Medijski pismeni građani će više poštovati ljudska prava, biće spremni da prijave osobe koje šire govor mržnje i neće se upuštati u prepirku sa takvim osobama. Političari kao nosioci javnih funkcija moraju biti svaki put sankcionisani ukoliko šire govor mržnje da bi bili svjesni da snose odgovornost za svaku izgovorenu riječ. 

foto: Vijesti.me/Vesko Belojević

Sudska praksa u 23 presude za silovanje tokom posljednje tri godine pokazuje da je većina kazni za ovo krivično djelo blizu zakonskog minimuma

Maja Boričić/Tijana Lekić

Devetnaestogodišnjak, koji je više puta silovao godinu mlađu djevojku, dobio je tri mjeseca kućnog pritvora!

“Kako je odrastao u patrijarhalnoj sredini, a školovan u Podgorici, sistem vrijednosti mu je bio pomiješan, zbog čega je kod optuženog došlo do situacije da nagoni nadvladaju razum”, dio je obrazloženja olakšavajućih okolnosti ove presude Višeg suda u Podgorici.

Protiv ove presude žalbu je izjavilo Više državno tužilaštvo u Podgorici (VDT), a Apelacioni sud je odlučio da preinači presudu, ali na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što je minimalna kazna za to krivično djelo.

Ovo je jedna u nizu presuda koje su ispod ili blizu zakonskog minimuma za silovanje, za koje kazna zatvora može ići i do 15 godina.

Nedavno je buru u javnosti digla i odluka Apelacionog suda da povratniku za silovanje djevojčice u više navrata, pod prijetnjom da će joj ubiti oca ako nešto kaže, smanji kaznu sa 15 na osam godina zatvora.

U toj presudi Apelacionog suda se potvrđuje da nema olakšavajućih okolnosti na strani okrivljenog.

“Utvrđenim otežavajućim okolnostima (broj izvršenih radnji i ranija osuđivanost) prvostepeni sud je dao prenaglašen značaj, a koji nije takvog karaktera da bi se u konkretnom slučaju izrekla maksimalna kazna zatvora”, piše u odluci sudija tog suda.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) analizirao je 23 dostupne presude za silovanje, u posljednje tri godine, sa zabrinjavajućom sudskom praksom, kojom se žrtve silovanja obeshrabruju da prijave ova krivična djela.

O situaciji u praksi najbolje govore djevojke i žene koje su preživjele silovanje, naglašava za CIN-CG Jovana Hajduković iz Sigurne ženske kuće (SŽK).

“Većina njih ne prijave silovanje, jer vjeruju da nasilnik ne bi bio kažnjen i da ne bi dobile adekvatnu podršku. Ovaj podatak treba da bude alarm nadležnima, poruka društvu i jasna ocjena poštovanja međunarodnih standarda”, ocjenjuje Hajduković.

Neophodno je, ističe ona, unaprijediti znanja i vještine tužilaca i sudija, uz obuku o razumijevanju fenomenologije seksualnog nasilja:

“Neophodno je pooštriti kaznenu politiku i propisati hitnost u postupanju”.

Ne poštuju standarde, Apelacioni smanjuje kazne

Osnovni standardi Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, tzv. Istanbulske konvencije, a kojih bi se morala pridržavati i naša zemlja, koja je potpisnica ove konvencije, obuhvataju efikasno krivično gonjenje, izricanje sankcija koje počinioce odvraćaju od vršenja krivičnih djela, ali i obavezno uzimanje otežavajućih okolnosti u obzir.

Apelacioni sud je preinačio još četiri presude viših sudova, ali takođe na gotovo minimalne. U dva slučaja, Apelacioni sud smanjuje kaznu osuđenima.

U dva slučaja osuđeni su dobili po četiri godine zatvora, iako je predviđena kazna od pet do 15 godina, dok je u jednom slučaju optuženi osuđen na godinu i po zatvora, iako je zaprijećena kazna od dvije do 10 godina.

U jednom predmetu je sa pet godina zatvora, taj sud smanjio kaznu na četiri, iako se radilo o povratniku i konstatovano da nema olakšavajućih okolnosti na njegovoj strani.

“Optuženom je izrečena prevelika kazna, jer je u vrijeme kritičnog događaja bio u stanju bitne smanjene uračunljivosti, koja je izazvana njegovom psihičkom bolešću”, navodi se u presudi.

Višestrukog povratnika su za silovanje žene pred djetetom osudili na tri godine zatvora, a predviđena kazna bila je od dvije do 10 godina.

Iako u presudi konstatuju da je Viši sud sud pogrešno konstatovao da su porodične prilike optuženog olakšavajuća okolnost, te da sud nije dovoljno cijenio otežavajuće okolnosti da je višestruki povratnik, a ženu silovao u prisustvu svog maloljetnog djeteta, Apelacioni sud mu kaznu sa dvije, povećava na tri godine zatvora.

U drugom slučaju je sa četiri godine zatvora, kazna smanjena na dvije, za pokušaj silovanja maloljetnice, iako je predviđena kazna zatvora bila od pet do 15 godina zatvora.

Apelacioni sud je ranije potvrdio osam godina zatvora za silovanje drugog djeteta. Viši sud u Bijelom Polju, a što je potvrdio i Apelacioni sud, je u ovom postupku, umjesto za silovanje za koje je bila predviđena kazna od minimum 10 godina zatvora, odlučio da optuženog kazni za drugo krivično djelo - obljubu nad djetetom, za koje je bila predviđena kazna od tri do 12 godina.

Apelacioni sud je u tri slučaja potvrdio oslobađajuće presude, a u tri slučaja vratio procese na ponovno suđenje.

Nema protokola, suđenja predugo traju

Osim problematične sudske prakse u predmetima silovanja i dalje smo daleko od ispunjenja i ostalih međunarodnih standarda kada govorimo o postupanju pravosuđa - suđenja predugo traju, a žrtve se nerijetko saslušavaju više puta čime se dodatno viktimizuju.

Problem je prilično nevidljiv za crnogorske institucije, jer se većina silovanja uopšte ne prijavi, ne postoje krizni centri ili slične ustanove za žrtve seksualnog nasilja.

Ne postoje ni protokoli o postupanju sa žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode, niti postoje besplatne službe za žrtve silovanja i drugih seksualnih zločina.

Nalazi CIN-CG slični su i zaključcima studije koji je Sigurna ženska kuća (SŽK) uradila za period od 2014 do 2018, što dosta govori o tome da se situacija nije promijenila.

“Postupanje nadležnih institucija u procesuiranju slučajeva silovanja ostalo je nepromijenjeno, jer nije bilo kontinuiranih specijalizovanih obuka o seksualnom nasilju nad ženama”, kaže Hajduković.

SŽK je u svojoj analizi sudske prakse istakla da se učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode izriču kazne zatvora koje su blizu propisanog minimuma. Posebno zabrinjava podatak da je manje od jedne trećine procesuiranih prijava za krivično djelo silovanje za ishod imalo osuđujuću presudu.

Dodaju da broj prijavljenih slučajeva ne odražava stvarno stanje u praksi.

Iz iskustva 100 žena i djevojčica koje su preživjele seksualno nasilje, dodaje se u studiji SŽK, samo 12 odsto njih je seksualno nasilje formalno prijavilo institucijama, a u 70 odsto slučajeva državni tužioci su odbacili krivičnu prijavu.

“Od 100 žena i djevojčica koje su doživjele seksualno nasilje, dva odsto počinilaca je kažnjeno, i od toga samo jedan je dobio kaznu zatvora”.

Dvije trećine žena koje su učestvovale u istraživanju nikada nikom nijesu pričale o svom iskustvu seksualnog nasilja.

“Najčešči razlozi da ne prijave seksualno nasilje su strah i sramota od javnosti, nedostatak povjerenja u institucije, patrijarhalno vaspitanje i tradicija, te sumnja da bi im iko povjerovao”.

Više od polovine ispitanica, 64 odsto, seksualno nasilje je doživjelo od strane partnera.

“Neophodno je ograničiti upotrebu dokaza koji se odnose na seksualnu prošlost i ponašanje žrtve, kako bi bila zaštićena od ponovne viktimizacije tokom postupka”, ističe se u studiji SŽK.

Ovo je jedan od standarda i Istanbulske konvencije, gdje se naglašava da prethodno seksualno ponašanje žrtve ne smije biti izgovor za smanjenje odgovornosti počinitelja seksualnog nasilja.

“Žrtve treba da imaju pristup pravnim ljekovima bez prolaska kroz dodatnu traumu zbog svoje seksualne istorije ili ponašanja”, piše u Konvenciji.

U tom dokumentu se ističe i da treba obaviti forenzički pregled bez obzira na to hoće li slučaj biti prijavljen policiji, te pružiti mogućnost uzimanja i spremanja uzoraka tako da se odluka o prijavi silovanja može donijeti i kasnije.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je, još u decembru 2003. u presudi protiv Bugarske, zaključio da se svaki polni čin bez pristanka, uključujući i nepostojanje fizičkog otpora žrtve, mora efikasno procesuirati i kazniti:

“Bilo kakav rigidni pristup procesuiranju seksualnih prestupa, kao što je zahtijevanje dokaza o fizičkom otporu u svim okolnostima, nosi rizik da određene vrste silovanja ostanu nekažnjene te tako ugrožava učinkovitu zaštitu polne autonomije pojedinca”.

Tužilaštvu nedostaju adekvatne prostorije

Iz SŽK ističu da žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode potrebno obezbijediti poseban status u okviru krivičnog postupka, te da je raširena štetna praksa suočavanja žrtava sa počiniocima:

“Alarmantno je što se to dešava i u predmetima gdje su žrtve djeca, a zakonske odredbe izričite da je to zabranjeno”.

Suprotno Zakonu o krivičnom postupku, koji pruža mogućnost da osoba sa iskustvom seksualnog nasilja svjedoči samo jednom tokom postupka, oštećene budu saslušavane najmanje tri puta, navodi se u analizi SŽK.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici za CIN-CG kažu da je problem nedostatak adekvatnih prostorija za saslušanje.

“Kako Više državno tužilaštvo u Podgorici nema prostorije za snimanje saslušanja, u tu svrhu se koriste prostorije Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici”.

U postupku se najčešće koristi Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja o porodici ili u porodičnoj zajednici, dodaju iz tužilaštva.

Oni tvrde da se sve maloljetne žrtve silovanja saslušavaju u posebnoj prostoriji opremljenoj audio vizuelnom opremom.

“Prethodno se vrši procjena o sposobnosti saslušanja maloljetne žrtve od strane stručnih lica Stručne službe, a po procjeni se i postavlja punomoćnik žrtvi iz reda advokata koji imaju specijalistička znanja za postupanje prema maloljetnicima, čiji troškovi padaju na teret budžetskih sredstava”.

Ovo ne važi za punoljetna lica. Iz VDT kažu da se saslušanja punoljetnih žrtava uglavnom ne snimaju.

“Punoljetne žrtve silovanja se u toku istrage uglavnom saslušavaju samo jednom. Izuzetno, saslušavaju se i drugi put, i to u situacijama kada to zahtijevaju interesi postupka ili sama žrtva. Maloljetne žrtve se uvijek saslušavaju samo jednom”.

Prema propisima, žrtva krivičnog djela protiv polne slobode, kao i dijete koje se saslušava kao svjedok, ima pravo da svjedoči u odvojenoj prostoriji pred sudijom i zapisničarem, a tužilac, okrivljeni i branilac da gledaju prenos iz druge prostorije, uz mogućnost da postavljaju pitanja svjedoku.

Oštećeni koji je žrtva krivičnog djela protiv polne slobode ima pravo i da ga u policiji i državnom tužilaštvu ispita osoba istog pola, kao i da i postupak vodi sudija istog pola, ako to omogućava kadrovski sastav suda, da uskrati odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na privatni život, zahtijeva da bude ispitan putem audio-video uređaja.

U Italiji minimalna kazna zatvora šest godina

U Italiji je minimalna kazna zatvora za silovanje šest godina, a ukoliko se radi o djetetu može ići i do 24 godine zatvora. Italijanskim Krivičnim zakonikom detaljno su opisane otežavajuće okolnosti koje uvećavaju kaznu minimum za trećinu, a to su ako je osuđeni roditelj ili staratelj žrtve, ukoliko je korišćeno oružje, ili je žrtva pod dejstvom alkohola ili droge, ukoliko je u pitanju bivši ili sadašnji partner, ako je žrtva trudna...

Ta zemlja ima sve potrebne protokole za postupanje u ovim slučajevima.

Iz Centra za ženska prava (CŽP) navode da su tokom boravka 2022. u Švedskoj posjetili krizni centar za žrtve silovanja. Prostorije kriznog centra su adekvatno opremljene, posebno prostorija u kojoj psihološkinja obavlja razgovor sa žrtvom.

“Razgovor se snima sa čim je žrtva upoznata, s tim da kamere nisu na vidljivom mjestu. Sami izgled prostorije podsjeća na dnevni boravak što doprinosi da se žrtva osjeća slobodnije i sigurnije”.

U drugoj prostoriji, pojašnjavaju, predstavnici Centra za socijalni rad, policije i tužilaštva prate razgovor i imaju mogućnost da postavljaju dodatna pitanja žrtvi posredstvom psihološkinje.

Na taj način se žrtva saslušava samo jednom, čime su ispoštovani standardi Istanbulske konvencije.

“Takođe, u okviru kriznog centra postoji adekvano opremljena ordinacija u kojoj se obavljaju potrebni pregledi u cilju prikupljanja potrebnih dokaza”.

I Direktivom Evropske unije (EU) o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja je nedavno usvojena, sve države članice su obavezane da u roku od tri godine primijene njena pravila. Ta pravila se, između ostalog, odnose i na to da istrage i krivično gonjenje za silovanje ne bi trebalo da zavisi od prijave žrtve, te da krivični postupak treba da se nastavi i ako žrtva povuče prijavu.

“Žrtvama seksualnog nasilja potrebna je neodložna podrška u vezi s traumom, u kombinaciji sa hitnim forenzičkim pregledima radi čuvanja dokaza potrebnih za buduće krivične procese. Krizni centri za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja trebali bi biti dostupni u dovoljnom broju i raspoređeni na državnom području svake države članice, uzimajući u obzir geografske karakteristike i demografski sastav države članice. Takvi centri mogu biti dio postojećeg zdravstvenog sistema”.

U Hrvatskoj kazna zatvora zamijenjena radom u javnom interesu

Međutim, situacija u regionu je slična kao u Crnoj Gori, čak ima i gorih slučajeva. Sud u Strazburu je, u martu ove godine, u presudi protiv Hrvatske, utvrdio kršenje Konvencije o ljudskim pravima i dosudio odštetu, zbog zamjene desetomjesečne kazne zatvora u društveno koristan rad, osuđenom za seksualno nasilje.

Podnositeljka predstavke je, u junu 2015. godine, podnijela krivičnu prijavu protiv svog kolege s posla, ​​optužujući ga za seksualno nasilje, praćeno i prijetnjama da će biti otpuštena, ako ikome ispriča šta se dogodilo.

On je 2018. osuđen na deset mjeseci zatvora, zato što je tokom aprila, maja i juna, u više navrata seksualno zlostavljao podnositeljku predstavke. Međutim, u julu naredne godine, drugi sud je odlučio da mu kaznu zatvora zamijeni kaznom rada u javnom interesu.

Pristup domaćih sudova, naglašava se u odluci, može ukazivati na izvjesnu popustljivost u kažnjavanju nasilja nad ženama, umjesto da prenese snažnu poruku zajednici da se nasilje nad ženama neće tolerisati.

“Takva popustljivost može zauzvrat obeshrabriti žrtve da prijave, iako je nasilje nad ženama zabrinjavajuće uobičajeno i nedovoljno prijavljeno”, ističe se u odluci suda u Strazburu.

Psihijatrica Maida Burdžović za CIN-CG ističe da silovanje ima nesagledive posljedice po život žrtve, njene porodice i društva u kome se dešava.

“Svaki neadekvatan tretman žrtve, kao i silovatelja, povećava mogućnost da se takav događaj u budućnosti ponovi, a samu žrtvu čini još bespomoćnijom, vrlo često prepuštenoj samoj sebi”.

Takva situacija kod nje, pojašnjava psihijatrica, produbljuje patnju i onemogućava potpuni oporavak i vraćanje u svakodnevne životne tokove, povećava nepovjerenje i sumnju da će ikada moći da živi normalnim životom.

Ona ističe da je psihijatrijski pregled žrtve i počinioca važno uraditi što prije tokom postupka, “kako bi se na adekvatan način ocijenio stepen patnje i duševne boli žrtve, a istovremno i kompletan uvid u psihičko zdravlje počinioca”.

Iskustvo seksualnog nasilja ima ogroman uticaj na život žena i djevojčica koje su ga preživjele, upozorava i Hajduković.

“Posljedice silovanja prevazilaze nanesene fizičke povrede. Ono što ostaje je nastavak života sa osjećanjem straha, krivice, izgubljenog povjerenja, bespomoćnosti, nedostatka podrške i izolacije”, zaključuje ona.

Crna Gora je još daleko od toga da se na valjan način uhvatiti u koštac sa svim vidovima seksualnog nasilja. Sudska praksa, umjesto da demotiviše počinioce i dalje obeshrabruje žrtve da nasilje prijave i da očekuju pravednu kaznu za taj gnusni čin.

Infobox (Boks): Policija registrovala 36, tužilaštvo 55 prijava

Iz policije su saopštili za CIN-CG da su od početka 2021. do kraja 2023. godine registrovali 36 krivičnih djela silovanja. Međutim, podaci iz izvještaja Tužilačkog savjeta (TS) govore da je bilo 55 prijava silovanja i još četiri pokušaja.

U Izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za prošlu godinu se navodi da je povećan broj prijavljenih zbog krivičnih djela protiv polne slobode za 28,79 odsto.

“Zbog krivičnog djela silovanje prijavljena su 22 lica”, piše u izvještaju TS za 2023. Policija je te godine registrovala 14 silovanja.

U izvještaju TS za 2022. se navodi da je te godine za silovanje prijavljeno 16 osoba, a zbog pokušaja silovanja troje. Policija ih je registrovala 15.

U 2021. je zbog silovanja prijavljeno 17, a zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju jedno. Policija je registrovala sedam.

Iz TS za CIN-CG objašnjavaju da se “broj prijavljenih lica u izvještajima može razlikovati po broju prijava koje je podnijela Uprava policije, koje je podnijelo fizičko lice ili po broju prijava koje su prevedene u predmete po poznatim punoljetnim učiniocima”.

Od 36 slučajeva, koje je u ove tri godine registrovala policija, u dva slučaja žrtve su bile osobe muškog pola.

Sa lažnim diplomama za poslove se prijavljivali policijski službenici, direktori, urednik, književnik, zaposleni u opštinama…Institucije imaju pravne mehanizme da detaljno ispituju diplome, ali ih uglavnom ne koriste

Andrea Perišić / Kristina Radović

Dvije vaspitačice koje rade u državnoj predškolskoj ustanovi vrtiću Eko bajka u Pljevljima, stekle su obrazovanje na sumnjivom univerzitetu u entitetu Bosne i Hercegovine - Republici Srpskoj, a na osnovu tih diploma obračunava im se veća mjesečna zarada.

To se vidi iz dokumentacije i odgovora koje su iz Eko bajke na osnovu zahtjeva po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) dostavili Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Obje su diplomirale na Pedagoškom fakultetu Nezavisnog univerziteta Banja Luka (NUBL). Ovaj univerzitet je trenutno pod istragom Tužilaštva Bosne i Hercegovine i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) zbog nezakonitog izdavanja i prodaje fakultetskih diploma. Nekadašnji rektor ovog univerziteta, Zoran Kalinić, koji je potpisao jednu od ove dvije diplome u koje je CIN-CG imao uvid, uhapšen je u februaru 2023. godine zbog optužbi da je učestvovao u nezakonitim radnjama oko diploma.

CIN-CG je u toku ovog istraživanja došao do više desetina sumnjivih diploma sa različitih fakulteta iz regiona. Sve te diplome su bez problema priznate u Crnoj Gori, u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), preciznije Nacionalnom informacionom centru Crne Gore (ENIC centru), koji je posebna organizaciona jedinica MPNI zadužena za poslove priznavanja diploma iz inostranstva.

Neke diplome su posebno zanimljive i na prvi pogled se vidi da nešto nije u redu, pa čudi kako je to prošlo mimo nadležnih. Jedna od takvih diploma koju je priznalo MPNI je ona Podgoričanina XX koji je na Fakultetu za menadžement Internacionalnog univerziteta Brčko distrikt u Bosni i Hercegovini stekao diplomu inženjera građevinarstva 2014. godine, iako je taj univerzitet osnovan 2011, a studije traju četiri godine.

Većina diploma u koje je CIN-CG imao uvid potiče sa Univerziteta Union Nikola Tesla, Nezavisnog univerziteta Banja Luka (NUBL), Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, Evropskog univerziteta u Brčkom, Univerziteta u Travniku, Internacionalnog univerziteta Travnik, kao i Visoke škole za primijenjene i pravne nauke Prometej iz Banja Luke.

“U Crnoj Gori, prema našim analizama, ima oko 25 hiljada lažnih diploma”, kaže za CIN-CG Zarija Pavićević, koordinator Alternative Crne Gore, organizacije koja se već duže vrijeme bavi problemom lažnih diploma.

Neke od tih diploma, navodi za CIN-CG bivša poslanica u Skupštini Crne Gore Branka Bošnjak, imaju pojedini poslanici, direktori i članovi odbora, pa i ministri…

“Sve diplome, naročito onih ljudi koji su na važnim javnim funkcijama i odlučuju o strateški važnim pitanjima, treba dobro prečešljati”, smatra ona.

Za rješavanje problema lažnih diploma potrebna je međuresorna saradnja, navode iz MPNI-a.

“U pripremi je formiranje interresorne radne grupe koju će činiti predstavnici različitih ministarstava i svih relevantnih institucija”, najavljuju iz ovog Vladinog resora.

Sociolog Andrija Đukanović za CIN-CG ističe da je pojava lažnih diploma negativno uticala na percepciju akademskog obrazovanja.

“Akademska postignuća manje se vrednuju, jer se sada sve dovodi u sumnju. Važno je uspeti se na društvenoj ljestvici, zauzeti mjesto, omogućiti sebi položaj i materijalnu korist. Znanje više nije neophodno za napredovanje u društvu. Opšti ambijent podstiče kršenje zakona koje je izdignuto na nivo vrline”.

Đukanović smatra da je društvo koje se bazira na neznanju i kršenju zakona osuđeno na sigurnu propast.

“Šteta je ogromna i sigurna kada ljudi bez znanja zauzimaju pozicije sa kojih donose odluke. Oni su tu zbog ličnog interesa i često interesa određene političke elite, odnosno partije koja žmuri na njihovo obrazovanje i kupuje njihovu lojalnost. Svi su zadovoljni, ali nesvjesni štete koju će napraviti društvu. Biće potrebno mnogo napora da se stvari promijene”.

Institucije imaju pravne mehanizme da temeljno provjere sve diplome iz inostranstva. Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da ih uglavnom ne koriste.

Najčešće bez detaljnog “češljanja”

CIN-CG-u je i više dobro upućenih izvora potvrdilo da institucije ne ispituju detaljno sve okolnosti u postupku priznavanja inostrane diplome.

U 2011. godini Crna Gora je donijela Zakon o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija (Zakon) koji se temelji na EU preporukama i standardima u ovoj oblasti. MPNI, prema ovom Zakonu, može da utvrđuje, odnosno cijeni nekoliko kriterijuma prije nego prihvati stranu diploma. Može da ispituje da li je ustanova koja je izdala diplomu priznata, odnosno akreditovana od nadležnog organa u zemlji u kojoj je stečena obrazovna isprava, sistem obrazovanja u zemlji u kojoj je stečena inostrana obrazovna isprava, trajanje i nivo, odnosno stepen obrazovanja bez upoređivanja obrazovnog programa, vjerodostojnost obrazovne isprave, ali i druge okolnosti od značaja za priznavanje isprave radi zapošljavanja.

Istraživanje CIN-CG-a je pokazalo da su obrazovne institucije sa kojih mahom dolaze lažne diplome bez problema akreditovane i priznate u državama u kojima su osnovane, pa bi, u tim okolnostima, bilo neophodno da institucije dodatno obrate pažnju i ipak ispitaju sve druge pojedinosti.

Recimo, diploma sa NUBL jedne od dvije vaspitačice iz vrtića Eko bajka u Pljevljima, izdata je u oktobru 2023. godine, što znači da je proces priznavanja diplome u Crnoj Gori morala proći nakon toga. Taj univerzitet je prije toga, još od februara 2023, pod istragom bosansko-hercegovačkog tužilaštva. To su neke okolnosti u koje je MPNI moralo biti upućeno i zbog toga detaljnije analizirati zahtjev za priznanje diplome, prije nego ga je odobrilo.

CIN-CG je pitao MPNI da li je do sada taj Vladin resor postupao po posljednjem stavu, odnosno da li je u postupku priznavanja diploma ispitivao i druge okolnosti od značaja, kao i da li nam mogu navesti neke primjere u kom je po tom osnovu otkriveno da diploma nije prava.

Iz tog Ministarstva je rečeno za CIN-CG da to čine, iako nemaju obavezu da ispituju sve od navedenih kriterijuma.

“Naši ovlašćeni službenici za vođenje postupka ispituju sve kriterijume pojedinačno, kao i ‘druge okolnosti od značaja’ za priznavanje isprave radi zapošljavanja u koje ubrajamo: osnov upisa, odnosno prepisa na ustanovu visokog obrazovanja u inostranstvu u kom slučaju tražimo imaocu isprave dodatni dokaz o priznatim ispitima, zatim cijene se i godine života kada je upisana obrazovna ustanova, odnosno kada je stečeno obrazovanje”, navode.

Poseban je problem i što se Zakonom o priznavanju inostranih obrazovnih isprava i izjednačavanju kvalifikacija predviđa da jednom izvršeno priznavanje isprave ne podliježe ponovnom preispitivanju.

Ovo pravilo pruža stabilnost i predvidljivost osobama koje su stekle kvalifikaciju u inostranstvu, olakšava im proces zapošljavanja ili daljeg obrazovanja, objašnjava za CIN-CG viša pravna savjetnica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Snežana Kaluđerović. To, međutim, navodi ona, ne isključuje mogućnost krivične odgovornosti, ako postoji sumnja u autentičnost ili zakonitost obrazovne isprave ili procesa priznavanja.

“To može imati pravne posljedice osude u vidu gubitka određenog prava zbog lažne ili falsifikovane isprave, poput prava na zapošljavanje na osnovu te isprave ili prava na dalje obrazovanje na osnove iste isprave”, ističe Kaluđerović.

Zarija Pavićević smatra da bi ovaj član Zakona ipak trebalo mijenjati.

“Pokušavamo da, u dogovoru sa MPNI, dođemo do zajedničkog predloga u kom pravcu bi se trebalo mijenjati ovo zakonsko rješenje. Zbog toga je formiran i poseban tim”, navodi on.

U 75 odsto presuda samo uslovna kazna

CIN-CG je analizirao 58 pravosnažnih presuda koje su se ticale krivičnog djela - falsifikovanje obrazovne isprave, a koje su crnogorski sudovi donijeli između 2009. i 2023. godine. Najviše osuđujućih presuda donio je Osnovni sud u Podgorici - 49, jednu Viši sud u Podgorici, po dvije Osnovni sud u Kotoru, Kolašinu i Cetinju i po jednu Osnovni sud u Rožajama i Baru. U najvećem broju presuda, njih 45, okrivljeni su dobili uslovnu i novčanu kaznu za falsifikovanje diploma, a u samo u devet slučajeva radilo se o zatvorskoj kazni, dok je u jednoj presudi okrivljeni osuđen na rad u javnom interesu, u drugoj na kućni pritvor, a u dva slučaja su oslobođeni.

Uslovne kazne su uglavnom bile na godinu ili dvije, a novčane od 30 do 1.250 eura. Najniža kazna zatvora izrečena je na 40 dana i to čovjeku koji je sa lažnom diplomom aplicirao za posao policijskog službenika u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP).

U najvećem broju slučajeva, 44, falsifikovane su diplome srednje škole, u devet slučajeva radilo se o fakultetskoj diplomi, a u jednom slučaju okrivljeni je pokušao da falsifikuje prosjek kako bi mogao da aplicira za radno mjesto na Istorijskom institutu Crne Gore.

Dogodilo se i falsifikovanje diplome osnovne škole. Okrivljeni je 2017. Ministarstvu prosvjete predao na nostrifikaciju lažnu diplomu o završenoj osnovnoj školi. U odbrani je naveo da je to uradio jer nigdje nije mogao da se zaposli bez osnovne škole.

Jedan od okrivljenih falsifikovao je diplomu Filozofskog fakulteta u Nikšiću, što se otkrilo kada je 2010. aplicirao za mjesto urednika u jednom crnogorskom dnevnom listu, koji je tada bio u državnom vlasništvu i vršio je ulogu javnog glasila. Bio je izabran, a onda ga je neko anonimno prijavio. U odbrani je naveo da se na taj korak odlučio “zbog velike podrške iz rukovodeće strukture javnog servisa”.

Interesantan je i primjer čovjeka koji je sa lažnom diplomom Tehničke škole za mašinstvo i saobraćaj iz Kragujevca godinama radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Specijalnoj antiterorističkoj jedinici. On je za to krivično djelo dobio dvije godine uslovne kazne i ostao je bez posla.

U presudi iz 2015. opisuje se slučaj jednog zaposlenog u Opštini Bijelo Polje koji je duže vrijeme tu radio sa lažnom diplomom ekonomiste za marketing i trgovinu jedne beogradske škole za više obrazovanje. Prvo je bio namještenik zadužen za vođenje biračkog spiska, a potom i savjetnik u Kancelariji za mlade. Imao je čak i uvjerenje o položenom stručnom ispitu za rad u državnim organima. Dobio je tri godine uslovne kazne.

Javnosti je ranije bio poznat slučaj Zorice Stanković, koja je sa lažnom diplomom Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu obavljala funkciju direktorice JU Druga osnovna škola u Budvi. Ona je dobila godinu dana uslovne kazne. Za ovo se možda ne bi ni saznalo da se u medijima nije pojavila informacija da je njena diploma lažna. U odbrani je Stanković navela da je posrednik u njenom slučaju bila agencija Obrazovni centar Akademija znanja iz Beograda.

Istraživanje CIN-CG-a pokazalo je da gotovo uvijek neko posreduje u procesu nabavke lažnih diploma.

Samo u jednom sudskom postupku okrivljen i posrednik

Hana (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), nekadašnja studentkinja jednog fakulteta u Novom Pazaru za CIN-CG je opisala kako je izgledalo njeno “studiranje”.

“Upisala sam se na fakultet u Novom Pazaru, po savjetu i uputstvu žene koja je tu radila i koja mi je rekla da ću lako doći do diplome. Prilikom upisa objašnjeno mi je da se ne brinem za predavanja. Tako sam se ja tamo pojavila svega par puta, čisto onako”, počinje priču ona.

Svaka godina “studiranja” koštala ju je oko hiljadu i po eura. Čitav taj proces je prvobitno trebalo da traje četiri godine. Ipak, na drugoj godini joj je ponuđeno da diplomu dobije i ranije, ali da za nju više plati. Tu je počela da sumnja da će i sama biti prevarena.

“Ta žena, posrednica, rekla mi je da prvu ratu za fakultet uplatim na njeno ime u pošti. Bilo mi je čudno zašto uplata nije išla fakultetu, ali sam uradila kako je rekla. Kada god bih tamo otišla, ona bi mi pokazala koje sam sve ispite položila, a ja sam joj svaki put odnijela neki poklon, parfem, cvijeće ili nešto slično”, navodi Hana.

Kasnije je saznala da ti ispiti nijesu upisani kao položeni i da je ta žena zapravo sve vrijeme uzimala novac za sebe.

“Nikad nijesam ni vidjela indeks”, tvrdi ona i nakon toga je odlučila da napusti sve.

Osjeća se prevareno, jer joj nikada nije vraćen novac za fiktivne ispite.

U presudama koje smo analizirali, samo u jednom slučaju okrivljeni je i posrednik. U 2018. je Hercegnovljanin osuđen na uslovnu kaznu od dvije godine, jer je učestvovao u nabavci i upotrebi lažnih diploma o završenoj JU Srednjoj mašinsko-tehničkoj školi u Sarajevu.

U mnogima slučajevima su oni koji su htjeli da dođu do lažne diplome tvrdili da su i sami bili prevareni.

Tako je 2018. Cetinjanin osuđen na godinu dana uslovne kazne, jer je htio da nostrifikuje lažnu diplomu o položenom završnom ispitu koju je navodno izdala Srednja tehnička i srednja stručna škola u Trebinju.

On je u odbrani naveo da je na ljetovanju upoznao Lj. iz Trebinja koja mu je kazala da ima tetka koji ima značajne veze u toj školi, pa mu je ponudila da “preko veze” završi četvrti razred. Za diplomu joj je platio 300 eura i bio je uvjeren da je regularna. Međutim, ispostavilo se da je prevaren.

U drugom slučaju, nekadašnji student Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, koji je imao problem da položi preostalih pet ispita, dao je 8.500 eura izvjesnom čovjeku da mu pomogne da dođe do diplome jednog fakulteta u Srbiji. Upoznao ga je preko prijatelja. Nakon što je preuzeo novac, taj posrednik dao mu je da potpiše 33 blanko priznanice za koje je rekao da će iskoristiti za uplatu 33 ispita na fakultetu. Rekao mu je i da ne mora da se pojavljuje ni na ispitima. U procesu priznavanja diplome otkriveno je da nikada nije ni bio u evidenciji tog fakulteta u Srbiji.

I književnik je falsifikovao diplomu jedne srednje škole iz regiona. Za nju je platio 900 eura čovjeku kojeg je upoznao u firmi u kojoj se zaposlio, a koja mu je kao uslov tražila tu diplomu. Kada su ga iz Ministarstva prosvjete obavijestili da diploma nije validna, tvrdio je da je prevaren.

Međutim, sudovi u ovakvim slučajevima obično nijesu prihvatali odbrane, već su tvrdili da su okrivljeni bili svjesni da diplome nijesu važeće.

MPNI u posljednjih 16 godina podnijelo 122 krivične prijave

Od 2008. godine do danas Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija podnijelo je 122 krivične prijave tužilaštvima zbog sumnji u falsifikat obrazovne isprave. To je informacija koju su iz tog Vladinog resora dostavili CIN-CG-u.

U toku 2023, podnijeli su 28 krivičnih prijava zbog sumnje u falsifikat inostranih obrazovnih isprava svih nivoa obrazovanja. Od toga se pola prijava odnosi na falsifikat diploma srednjeg, a pola na falsifikat diploma visokog nivoa obrazovanja.

Samo od početka 2024. MPNI je podnijelo 18 krivičnih prijava zbog sumnje u falsifikat diploma. Od toga se u 14 prijava radi o diplomama srednjeg nivoa obrazovanja, a u preostala četiri slučaja o diplomama osnovnog i visokog obrazovanja.

Crna Gora je 2004. godine ratifikovala Lisabonsku konvenciju o priznavanju diploma u oblasti visokog obrazovanja u regionu Evrope, koja je bila i osnov za izradu Zakona o priznavanju i vrednovanju obrazovnih isprava iz 2008. godine.

Ta Konvencija je važan međunarodni dokument za sve zemlje članice ENIC/NARIC mreže koja je zadužena za pružanje savjeta i informacija o nacionalnim i inostranim obrazovnim sistemima. I Crna Gora je dio te mreže.

“Jedan od osnovnih principa Lisabonske konvencije je da priznavanje ne podrazumijeva detaljno upoređivanje studijskih programa. Dakle, u postupku priznavanja ne vrši se izjednačavanje kvalifikacije, već se formalno potvrđuje stečena kvalifikacija”, navode za CIN-CG iz MPNI-a.

U Crnoj Gori se, inače, u postupku priznavanja inostranih obrazovnih isprava o stečenom visokom obrazovanja u svrhu zapošljavanja ne vrši nostrifikacija, odnosno detaljno upoređivanje nastavnih planova i programa, saznaje CIN-CG.

Umjesto toga, samo se formalno potvrđuje stečeni stručni naziv, odnosno naziv kvalifikacije i nivo obrazovanja, bez obaveze polaganja dopunskih ispita.

Iz MPNI-a kažu da se kriterijumi koji se cijene prilikom priznavanja inostrane obrazovne isprave, između ostalog, odnose na provjeru vjerodostojnosti obrazovne isprave, kao i provjeru statusa ustanove koja je izdala diplomu - odnosno to da li je ustanova akreditovana od nadležnih institucija u zemlji porijekla obrazovne isprave.

Svake godine raste broj zahtjeva za priznavanje diploma, najviše sa privatnih univerziteta

Evidentno je da je svake godine broj zahtjeva za priznavanjem u svrhu zapošljavanja veći i da su diplome najčešće sa privatnih ustanova visokog obrazovanja, ističu iz MPNI-a.

Tako su 2018. godine bila 3 074 podnijeta zahtjeva, 2019 - 3 059 zahtjeva, 2020 - 3.505, 2021 - 3.046, a 2022. godine 5.346 zahtjeva.

U 2023. godini se ovaj trend rasta broja zahtjeva za priznavanje obrazovnih isprava nastavio, pa je tako zabilježen 5.151 upit. Mahom se radilo o diplomama stečenim u Ruskoj Federaciji, Turskoj i Ukrajini. Od tog broja 1 646 zahtjeva stiglo je iz regiona. Iz Srbije - 1.238, Bosne i Hercegovine - 323, Sjeverne Makedonije - 47, Slovenije - 23 i Hrvatske - 15 zahtjeva.

U najvećem broju pristiglih upita za priznavanje diploma sa privatnih obrazovnih ustanova radilo se o univerzitetima MB, Edukons, Union Nikola Tesla iz Beograda, kao i NUBL.

Kada su u pitanju državne ustanove, najviše upita pristiglo je od diplomiranih sa Univerziteta u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu, kao i onih sa Univerziteta Istočno Sarajevo i Univerziteta u Sarajevu.

Iako je u prošloj godini više od polovine zatvorenika primalo neki vid terapije za zavisnost, droge su veoma dostupne, a programi liječenja još samo u planovima

Đurđa Radulović

U zatvoru je izuzetno lako upasti u zamku bolesti zavisnosti. I od droga, ali i od ljekova. U zatvoru postaneš zavisan od standardne terapije koja se djeli, poput ljekava protiv bolova za glavu, zatim bromazepana, leksilijuma, do buprenorfina..., kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ivan (ime izmijenjeno zbog čuvanja identiteta), sagovornik koji je pristao na razgovor pod uslovom anonimnosti.

Služio je više puta kaznu u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS). U zatvoru je imao najteže trenutke bolesti zavisnosti, ali je, kako kaže, tu i odlučio da promijeni smjer života.

"U jednom trenutku sam shvatio da moram da počnem da se liječim", kaže on.

Ipak, UIKS mu nije pomogao u tome.

"Odmah nakon zatvora, otišao sam na tretman rehabilitacije", kaže Ivan.

Zatvor i dalje nema i ne sprovodi programe za bolest zavisnosti, konstatovano je iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u Godišnjem izvještaju ove institucije za 2023. godinu.

Nadalje se navodi da se psihijatrijsko liječenje u UIKS-u uglavnom svodi na medikamentozni tretman, da je psihoterapijski tretman za lica zavisna od psihoaktivnih supstanci ograničenog dometa, kao i da se ni radno-okupaciona terapija ne sprovodi u potrebnom obimu.

U UIKS-u se sprovodi program terapije za bolest zavisnosti ljekovima buprenorfin i metadon.

"Prema preliminarnim podacima, ukupan broj pritvorenih i zatvorenih lica koji je u 2023. godini bilo na terapiji buprenorfinom je 1.242, dok je 131 lice bilo na terapiji metadonom", navodi se u izvještaju Zaštitnika.

"S obzirom da u prosjeku ukupan broj zatvorenih lica godišnje bude oko 2.000, može se reći da je preko polovine primalo neki vid terapije za bolest zavisnosti", pojasnili su za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika.

Mreža snabdijevanja drogom

Ivan priča da je tokom boravka u zatvoru koristio nelegalne supstance, ali i neadekvatno upotrebljavao one legalne, odnosno ljekove koje u zatvoru prepisuje psihijatar.

"Zatvor je dug i kad je kratak. Supstance ti pomažu da preguraš", objašnajva Ivan.

"Prema podacima koje dobijamo od osoba na izdržavanju zatvorske kazne, i od onih koji su ranije bili u zatvoru, u UIKS-u postoji mreža snabdijevanja drogom", kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK, koja u okviru svojih programa radi sa zatvorenim osobama koje pate od bolesti zavisnosti.

Iz ove organizacije naglašavaju da nemaju podatke o načinima na koje droga ulazi u zatvorski sistem.

"Postoje načini na koji se droga nabavlja i plaća unutar samog zatvora, ali o načinima na koje ulazi u zatvor nemamo relevatne podatke", kažu iz LINK-a.

Kako objašnjavaju, najčešće se preprodaju terapijski ljekovi za bolest zavisnosti, poput buprenorfina, ali ima i takozvane "ulične droge" (marihuana, heroin, kokain...).

"Međutim, koliko se često ove droge mogu naći na tržištu u UIKS-u i u kojoj količini, nije nam poznato", objašnjavaju iz LINK-a, napominjući da nije riječ o zvaničnim podacima.

CIN-CG-a je razgovarao sa sedmoricom muškaraca koji su proveli duže vrijeme kao zatvorenici u Spužu. Šestorica od njih su ušli u zatvor zbog problema direktno povezanih sa bolešću zavisnosti - kriminalnih djela povezanih sa preprodajom i posjedovanjem droge, ili zbog pljački, a sve da bi došli do novca za psihoaktivne supstance. Oni nisu dobili odgovarajući tretman za bolest zavisnosti kada su došli u zatvor. Svih sedam izvora, koji su nepovezani među sobom, tvrde da su nelegalne supstance tokom njihovog boravka, koji obuhvata period od 2013. do 2022. godine, bile dostupne, da su su ih oni ili njihovi poznanici u zatvoru koristili. Tvrde i da je neadekvatna upotreba ljekova učestala, a dvojica sagovornika CIN-CG-a su i sami kortistili medikamente mimo propisa. Kažu da u UIKS-u pristup problemu zavisnosti nije odgovarajući, i da im je tokom izdržavanja kazne najviše falila podrška, razgovor sa stručnjacima, resocijalizacija.

Mediji su posljednjih godina izvještavali o više slučajeva prilikom kojih su nelegalne supstance ili pribor za injektiranje pronađene u zatvoru.

"Niti za jedan zatvorski sistem na svijetu ne može se reći da je u potpunosti čist", kaže za CIN-CG v.d. zamjenika direktora UIKS-a Nebojša Janković. Ipak, tvrdi Janković, nivo bezbjednosti u UIKS-u značajno je podignut u posljednje dvije godine, pa je tako i broj nedozvoljenih predmeta, poput telefona, značajno manji.

Iz UIKS-a nisu odgovorili na pitanje CIN-CG da li je i koliko bilo predoziranja zatvorenika tokom posljednje decenije, te da li je i koliko puta u posljednje tri godine primijenjen lijek nalokson, koji se koristi za umanjenje efekta predoziranja opijatima.

Najveći broj zatvorenika zbog povrede zakona u vezi sa drogom

Najveći broj zatovrenika UIKS-a je 2022. služio kaznu zatvora zbog povreda zakona u vezi sa drogom, njih 23 odsto, navodi se u posljednjem Izvještaju o zatvorima (SPACE) Evropskog savjeta. Ovo su pokazali i prethodni izvještaji o Crnoj Gori.

"Bolest zavisnosti, nesrećne porodične okolnosti, uglavnom loše djetinjstvo, to je nešto što prati najveći broj zatvorenika u Spužu. Prosječni zatvorenik u UIKS-u je napaćena osoba, a ljudi obično zamišljaju monstrume", kaže za CIN-CG jedan od izvora, Boris (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), koji je veliki dio svog života proveo u zatvoru.

On je u ranim tinejdžerskim godinama ušao u kriminal i bolest zavisnosti.

"Misliš da si kul, da si konačno moćan, jer je do tad tvoj život bio samo dno. Trebalo mi je mnogo da ukapiram koliko je to daleko od istine", kaže Boris.

Istraživanje koje je radio Institut za javno zdravlje Crne Gore 2021. godine, a tiče se HIV-a i AIDS-a među zatvorenicima, na uzorku od oko 40 odsto osoba na izdržavanju zatvorske kazne u UIKS-u, pakazalo je da je većina, preko 60 odsto njih, probala drogu nekad u životu, od čega je trećina koristila drogu injektiranjem.

Oni koji počine krivična djela i uđu u sistem pravosuđa i zatvora, u prosjeku češće i duže koriste droge od generalne populacije, i to na rizičnije načine, uključujući injektiranje, navodi Evropski moniotirng centar za droge i zavisnost o drogama (EMCDDA) u publikaciji iz 2023. "Zatvori i droge: zdravstveni i socijalni odogovor". Zbog toga su zatvori važna ustanova za intervencije u vezi sa bolešću zavisnosti, navodi EMCDDA.

I u Evropi, slično kao u Crnoj Gori, veliki procenat zatvorenih lica služi kaznu zbog djela u vezi sa drogom.

U Crnoj Gori do sada nisu rađene detaljne analize koje se tiču upotrebe droga u zatvoru.

"Trenutno ne sakupljamo podatke iz Crne Gore za analize, ali je tako nešto u planu za naredni period", kazali su za CIN-CG iz EMCDDA.

Generalno je u zatvorima visoka potražnja za drogama, a u mrežu nabavke mogu biti umiješani prijatelji i porodica, zaposleni u zatvoru i organizovane kriminalne grupe, a koriste se i prednosti savremenih tehnologija, pa su i dronovi bili popularni, navodi EMCDDA.

Ušli i izašli sa bolešću zavisnosti

Sagovornici CIN-CG-a koji su imali iskustvo zatvora uz bolest zavisnosti vjerovali su da će odlazak u zatvor doprinijeti da makar riješe problem sa zavisnošću od psihoaktivnih supstanci.

"Vjerovao sam da će mi droga biti nedostupna, i odlučio da iskoristim priliku da prekinem upotrebu", kaže za CIN-CG Darko (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta).

"Zatvorski psihijatar mi je prepisao ksalol, da mogu da se smirim i da zaspim. Međutim, ubrzo nisam mogao bez njih, i trebala mi je sve jača doza", kaže Darko.

Izašao je iz zatvora, tvrdi, sa novim problemom.

"Bio sam non-stop kao poluživ, pospan, sa stalnom potrebom za ksalolima, nisam bio ja", kaže on.

Ivan se, kako kaže, nije ni trudio da dođe do terapije u zatvoru, iako je patio od bolesti zavisnosti.

"Iako sam bio duboko u zavisnosti, nadao sam se da neću imati nikakav dodir sa drogom", kaže on za CIN-CG.

Međutim, nije bilo tako. On je prilikom svog prvog boravka u Istražnom zatvoru koristio kokain.

"Momak iz sobe je imao svoje načine nabavke velikih količina. Dijelio je to, besplatno", rekao je u razgovoru za CIN-CG, ne želeći da dalje da objašnjava.

Ipak, supstanca koju je najčešće koristio na neadekvatne načine, koja mu nije bila ni prepisana, bio je agonistička terapija za zavisnost od opijata - buprenorfin.

"Buprenorfin mi nikada nije bio prepisan, ali sam ga u zatvoru dosta koristio. Cimer iz sobe bi ga podijelio sa mnom, ili bih ga kupovao, za cigarete, od onih kojima ljekar daje tu terapiju", objašnjava on.

Buprenorfin bi trebalo koristiti isključivo kao lijek prepisan od strane terapeuta, da bi se kontrolisala bolest zavisnosti od opijata, poput heroina. Buprenorfin je i sam opijat, ali ima agonističko dejstvo, što znači da ima i efekat smanjenja potrebe za upotrebom droge. Ipak, upotreba, bez ljekarskog nadzora, može dovesti do svih štetnih posljedica bolesti zavisnosti, kao i bilo koja droga.

"Buprenorfin prima samo određeni broj zatovrenika, ali se i mnogi drugi bore sa bolešću zavisnosti", kaže Ivan.

Zbog toga se, objašnjava, u zatvoru ovaj lijek preprodaje, dijeli, a nekad i otima od onih koji ga dobijaju na recept, objašnjava Ivan.

Više zatvorenih lica, koja pate od bolesti zavisnosti, potvrdilo je za CIN-CG da je do buprenorfinske terapije teško doći, te da su je i sami kupovali "na crno" od zatvorenika koji dobijaju ovu terapiju.

"Problem je što ukoliko neko ko uđe u zatvor nije dobio tu terapiju prije zatvora, teško će je dobiti kada uđe u zatvor", kaže Ivan.

"Zatvorenici često traže da im pomognemo da dođu do buprenorfinske terapije. To je jedan od najčešćih zahtijeva kada se obraćaju zaštitniku ljudskih prava i sloboda, međutim to nije naša nadležnost, o tome donosi odluku ljekar", kažu za CIN-CG iz kancelarije Zaštitnika.

Zvuk kolica sa ljekovima

Iz UIKS-a kažu za CIN-CG da je zatvorski psihijatar nadležan za prepisivanje ove terapije i da je za uvođenje te terapije potrebna procedura.

"Ukoliko nekom licu nije prepisana ova terapija prija dolaska u UIKS, za uvođenje je potrebno izvršiti odgovarajuću procjenu zavisnosti od psihoaktivnih supstanci od strane psihijatara i tek se tada uključuje terapija", kažu iz UIKS-a.

Kako kažu sagovornici CIN-CG-a, do neadekvatne upotrebe buprenorfina dolazi i zbog načina na koji se lijek dijeli.

"Medicinska lica koja dijele terapiju nikada ne ostaju dovoljno dugo da provjere da li se tableta istopila ispod jezika pacijenta, što je pravilan način upotrebe lijeka", kaže Ivan.

Zatvorenici koji dobijaju terapiju stave je pod jezik i trude se da lijek ostane očuvan. Pravilo je da se broj koji pokazuje gramažu na tableti mora vidjeti da bi mogla da "uđe na tržište", objašnjava Ivan.

U zatvoru su glavna "valuta" cigarete, objasnili su sagovornici CIN-CG-a.

"Buprenorfin od dva grama je bio četiri pakovanja cigareta, buprenorfin od osam, osam pakovanja", kaže Ivan.

Zavisnost može doći i od različitih vrsta ljekova za smirenje, antidepresiva, antipsihotika.

"Kada se predveče čuje zvuk zatvorskih kolica sa terapijom, odmah znamo da će nam makar privremeno biti lakše", objašnjava Ivan sumornu atmosferu, u kojoj se predugačak dan, bez odgovarajuće sistemske podrške, prekrati supstancama.

Od 1.059 osoba lišenih slobode, koje su 22. marta ove godine boravile u UIKS-u, njih 112 koristilo je buprenorfin. Osam zatvorenika koristilo je drugu vrstu terapije za opijatsku zavisnost - metadon. Antipsihotik "leponeks" koristilo je njih 35, bromazepam (leksilijum) koristilo je 40, a 90 je koristilo klonazepam, dok je njih 162 koristilo različite vrste antidepresiva.

Iako sve osobe lišene slobode nemaju prepisanu terapiju, upućeni sagovornici tvrde da svako može da dođe do makar neke tablete.

"Dovoljno je da pitaš sestru ili medicinskog tehničara sa kolicima sa ljekovima, da ti da nešto za spavanje. Ponekad ti možda kaže da treba da napraviš pauzu, ali uglavnom dođeš do tablete", kaže Ivan.

Ipak, iz UIKS-a nisu potvrdili ove navode.

Kombinacije tableta, koje se neadekvatno koriste, mogu biti jedanko štetne kao nelegalne supstance, objašnjavaju sagovornici.

"U zatvoru sam svjedočio da se sve što ti padne na pamet može koristiti na pogrešne načine, mrvljenje i ušmrkivanje tableta, ubrizgavanje", kaže Ivan.

"Liftovi" za razmjenu droge, telefona, ljekova...

Takozvani "liftovi" su glavno sredstvo razmjene robe u zatvoru, uglavnom nelegene, potrvrdilo je više sagovornika CIN-CG.

Za "lift" je potrebna najlonska kesa i neko sredstvo, obično čaršav ili metla koje će spustiti tu kesu, u susjedne sobe, uzduž ili poprijeko. Osim toga, razmjene se dogovoraju i dovikivanjem.

"Kad jedna grupa šeta, onda možete doviknuti nekome i dogovoriti što god vam treba", kaže za CIN-CG Marijan (ime je pseudonim).

Liftovima se razmjenjuju i telefoni, droga, ljekovi.

"To se odigrava pred očima komandira i veoma rijetko se desilo u mom sedmogodišnjem zatvorskom iskustvu da komadir kaže 'skloni taj lift'. I to je uglavnom to, jednostavna opomena da se lift vrati nazad u ćeliju", kaže za CIN-CG Ivan.

Više sagovornika CIN-CG-a tvrdi da su uvjereni da pojedini korumpirani zaposleni UIKS-a, naročito komandiri, učestvuju u nabavci droga ili "gledaju kroz prste" zatvorenicima kada su u pitanju razne aktivnosti, a sve za određenu svotu novca. Sagovornici CIN-CG-a tvrde da oni nijesu učestvovali u ovakvim radnjama, ali da su svjedočili ili čuli priče o tome od zatvorenika kojim vjeruju.

"Za vrijeme mog boravka u zatvoru pekla se rakija u ćeliji, i to sve na znanje komandira", kaže za CIN-CG Petar (ime je izmijenjeno zbog zaštite identiteta)

Već pomenuti Darko tvrdi da je svjedočio zlostavljanju jednog zatvorenika od strane komandira.

"On mu je platio veću svotu novca da mu nabavi telefon. To se kreće i do 1.000 eura. Dobio je telefon, ali bi mu ga komandir uzimao i tražio dodatni novac da mu ga da na korištenje", objašnjava ovaj sagovornik CIN-CG-a.

"Činjenica je da se dešavalo da se kod zaposlenih UIKS-a nađu nedozvoljene stvari namijenjene unosu u zatvor, u odnosu na to vodili su se disciplinski i krivični postpuci", kazali su iz UIKS-a.

Stav menadžmenta je da je za takvu zloupotrebu položaja, jedina odgovarajuća mjera, prestanak radnog odnosa", kaže Janković.

Ipak, takvi su slučajevi rijetki.

"Apelujemo na javnost da dostave podatke vezane za zaposlene koji vrše zloupotrebu bilo koje vrste, kazao je Janković.

Iz UIKS-a nisu dostavili podatke za CIN-CG o tome protiv koliko zaposlenih u UIKS-u se vode disciplinski i krivični postupci i zbog čega.

Sagovornici CIN-CG sa iskustvom bolesti zavisnosti u zatvoru kazali su da im je tokom boravka u UIKS-u nedostajalo da iskreno porazgovaraju sa stručnim licem, redovna psihoterapija, programi resocijalizacije. Fali aktivnosti, većina lica nema nikakav posao unutar UIKS-a, a to je naročito slučaj u Istražnom zatvoru. Problem je što se dnevne aktivnosti mnogih svedu isključivo na dvije polusatne šetnje zatvorskim dvorištem, na šta je Evropski komitet za sprečavanje torture upozoravao više puta.

Funkcionalan tretman još samo u planovima

Jedno osuđeno lice se u pritužbi žalilo na to što UIKS "po pitanju zavisnika ne radi ništa", navodi se u Izvještaju Zaštitnika. Zaštitnik je tada dao UIKS-u preporuke da: kontinuirano sprovodi psihijatrijsku, psihoterapijsku, psihosocijalnu i radno okupacionu terapiju u tretmanu bolesti zavisnosti kod lica na izdržavanju zatvorske kazne; da razmotri formiranje odjeljenja ili zone bez droge; uključi psihologe u rad zdravstvene službe posebno u radu osoba koje koriste droge, i da se osigura da se u UIKS-u uspostavi politika tretiranja zavisnosti od psihoaktivnih supstanci koja je u potpunosti saglasna sa nacionalnom politikom.

Zaštitnik je u izvještaju za 2023. ustanovio da se u UIKS-u i dalje ne sprovodi skrining na prisustvo zaraznih bolesti (hepatitis, AIDS) kao dio standardne procedure na prijemu, već samo u slučaju sumnje na postojanje ovih oboljenja, iako su zatvorenici/ce generalno rizična grupa, a naročito ako injektiraju droge.

Zatvorska populacija generalno ima više stope HIV-a, hepatitisa B i C, i tuberkuloze, generalno je lošijeg zdravlja i imaju kraći predviđeni vijek života u odnosu na generalnu, navodi EMCDDA.

NVO Juventas koja se bavi bolešću zavisnosti i zatvorskom populacijom, apeluje godinama da je neophodno hitno otvoriti specijalnu zatvorsku bolnicu, ali i ublažiti kaznenu politiku kada su u pitanju prestupi zbog upotrebe droga.

Iz UIKS-a nisu odgovorali na pitanje koje se mjere preduzimaju kod zatvorenika kod kojih se nađu psihoativne supstance.

Čiste igle i špricevi trebalo bi da budu dostupni u svim ustanovama zatvorenog tipa, osobe koje pate od zavisnosti od opijata moraju imati dotupan izbor terapije buprenorfinom, a svi koji se suočavaju sa bolešću zavisnosti moraju imati jednake opcije za tretman kao i oni koji nijesu lišeni slobode, navodi Juventas u dokumentu "Smjernice za implementaciju programa smanjenja štetnih posljedica uptrebe droga u Crnoj Gori", i preduzeti mjere rehabilitacije.

Janković ne spori da je bolest zavisnosti izazovan problem za UIKS, i smatra da je potrebno da se na državnom nivou ulože značajna sredstva i energija.

"Činjenica da je broj osuđenih lica zbog upotrebe opojnih droga veliki, a kao i broj onih kojima je potrebna pomoć. Zbog toga je, između ostalog, u izgradnji specijalna zatvorska bolnica, koja će pomoći u rješavanju tog problema", tvrdi Janković.

Međutim, još je dugačak put do funkcionalnosti ovog objekta. Izgradnja je počela prošle godine, a rok završetka je dvije godine. Tek je onda na redu zapošljavanje kadra, što je problem sa kojim zatvorski zdravstveni sistem godinama ima izazove, o čemu je CIN-CG već pisao.

Sve preporuke govore da treba ponuditi opcije liječenja, što dokazano ima pozitivniji efekat u odnosu na kaznenu politiku.

U Crnoj Gori, za sada, za djela izvršena zbog bolest zavisnosti, ipak slijedi samo kazna.

UIKS ne odgovara da li je bilo smrti zbog posljedica upotrebe droge

Bio je simpatičan momak, znali smo da sjedimo, razgovaramo. Iz veoma siromašne porodice, kaže za CIN-CG Mladen (ime je pseudonim) govoreći o slučaju koji se desio u UIKS-u 2022.

“Desio se incident u vezi sa korištenjem psihoaktivnih supstanci”, kaže Mladen. Svjedočio je, kako kaže, da je njegov poznanik prvo mučen od strane zaposlenih. Zatim je disciplinski poslat u samicu.

“To je bilo nedaleko od moje ćelije, čuo sam ga kako vrišti. Cijelu noć”.

Kako tvrdi Mladen, ovom zatvoreniku je tokom noći pozlilo i hitno je sjutra prebačen u bolnicu. Ubrzo su saznali da je preminuo. Kaže da nekolicina njih vjeruje da je mladić preminuo zbog posljedice neadekvatne upotrebe droga. CIN-CG je preko posrednika došao da informacije od strane zaposlenih u UIKS-u da tako nešto može biti tačno.

Međutim, iz UIKS-a nisu odogvorili na pitanje CIN-CG-a da li je tačno da je taj zatvorenik preminuo usljed posljedica upotrebe psihoaktivnih supstanci, i da li je neposredno prije nego što mu je pozlilo bio smješten na disciplinsko odjeljenje.

Evropski komitet za sprečavanje torture, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i nevladine organizacije, poput HRA, upozoravali su više puta da je detaljan ljekarski pregled neophodan neposredno pred vršenje bilo kakve disciplinske mjere, poput smještanja u samicu.

CIN-CG je već pisao o propustima ljekarske službe UIKS-a i kada je u pitanju vršenje pregleda pred disciplinsku mjeru, ali i o mogućim propustima ljekarske službe, zbog toga što nema stalno dostupnog ljekara sve vrijeme.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi istraživanje o lažnim diplomama u zdravstvenom sistemu. Pomozite nam da dođemo do svih relevatnih informacija vezano za posljedice koja ova štetna pojava ostavlja po cjelokupno društvo i državu.

Upitnik je anoniman i namijenjen je medicinskom osoblju u privatnom i javnom sektoru zdravstvenog sistema Crne Gore. Ukoliko neko ima saznanja o ovoj temi i želi da ih podijeli može da nam se obrati i na mejl: redakcijacincg@gmail.com. CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi.

Iako veliki broj anketiranih tvrdi da je dao mito zaposlenima u zdravstvu, u posljednjih deset godina nema nijedne sudske odluke o korupciji u zdravstvenom sistemu

Maja Boričić

Trećina građana je medicinskom osoblju dala mito za zdravstvene usluge koje su besplatne, a oko 60 odsto njih kažu da su dali mito u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). To su rezultati upitnika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), sprovedenog tokom aprila.

Međutim, u posljednjih deset godina, nije donesena nijedna presuda za davanje ili primanje mita, u kojoj je okrivljen član medicinskog osoblja.

Prema podacima dobijenim slobodnim pristupom informacijama, nijedna presuda se ne odnosi na korupciju u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

Podmićivanje u pružanju zdravstvenih usluga je samo jedan vid korupcije u zdravstvenom sistemu, ali svakako najvidljiviji građanima. Međutim, institucijama i pravosuđu izgleda da je ova pojava praktično nevidljiva.

Nedostatak presuda za primanje i davanje mita u zdravstvenom sistemu Crne Gore je zabrinjavajući, a posebno ukoliko je izostanak takvih presuda sistematski, onda ukazuje na prećutno odobravanje takve prakse, ističu za CIN-CG iz Centra za monitoring i istraživanje (CEMI).

Prema istraživanju CIN-CG, nema ni krivičnih postupaka koji se vode za primanje i davanje mita, a da su osumnjičeni ili okrivljeni doktori ili članovi medicinskog osoblja.

Iz Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici su za CIN-CG rekli da je bio formiran jedan predmet protiv doktora zbog krivičnog djela primanje mita, koji je ustupljen Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu, u oktobru prošle godine. U ODT-u kažu da je ta krivična prijava odbačena.

U Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju su rekli da nijesu imali takvih predmeta u radu.

Krivičnim zakonikom (KZ) je za onog koji primi mito predviđena kazna zatvora od 2 do 15 godina, a za onog koji daje mito od jedne do osam godina, s tim da se od kazne može osloboditi onaj ko prijavi da je dao mito, prije nego što nadležni otkriju.

Izvještaj Evropske komisije (EK) za 2023. napominje da Crna Gora mora imati odvraćujuću i efikasnu politiku sankcionisanja korupcije, kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti.

“Napori u ovoj oblasti prvenstveno bi trebalo da budu usmjereni na one sektore koji su najranjiviji na korupciju, za koju je potrebna solidna procjena rizika i posvećena akcija”, piše u izvještaju EK.

Šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju Nemanja Stankov naglašava da podaci iz istraživanja javnog mnjenja godinama ukazuju da je zdravstveni sektor najkoruptivniji sektor u državi.

“Ovakva situacija je u najmanju ruku zabrinjavajuća, jer koruptivne prakse mogu u potpunosti urušiti zdravstveni sistem, doprinijeti neravnomjernoj raspodjeli zdravstvenih resursa, i u krajnjoj liniji onemogućiti pristup zdravstvenoj zaštiti onima kojima je najpotrebnija”, ocjenjuje Stankov.

Dva doktora odbila da uzmu mito

Prema podacima iz upitnika CIN-CG sprovedenog putem elektronske ankete na 662 ispitanika, novac se najviše davao za operacije, specijalistima, koji prema posljednjim podacima Ministarstva finansija imaju najveće zarade u našoj zemlji - od 3.000 do 4.000 eura.

“To je toliko rasprostranjeno, da doktori mito među sobom zovu običajno pravo”, “Mi njima darove, oni nama termin za operacije, to tako ide”, “Niko ne traži direktno, ali zato direktno uzmu”, “Kad se plati može preko reda”...

Ovo su samo neki od stotina komentara anketiranih kojima objašnjavaju zašto crnogorski građani daju novac ili poklone za zdravstvene usluge, koje ne bi trebalo plaćati.

Od građana koji su odgovorili na upitnik CIN-CG, od 9. do 17. aprila ove godine, trećina, tačnije njih 220, je odgovorilo da je dalo novac ili skupocjeni poklon, ili oboje.

“Niko mi nije tražio, novac se podrazumijeva, inače će vas tretirati kao smeće”, tvrdi jedan ispitanik.

“Prilikom oba porođaja, dala sam novac doktorima i babicama, jer su mi svi rekli da to mora tako”, kaže se u jednom odgovoru.

Samo dvoje anketiranih je reklo da je doktor odbio da uzme novac ili poklon.

Međutim, prema upitniku koji je sproveo CIN-CG, samo jedan odsto anketiranih građana je prijavilo da im je neko tražio mito, a svi su rekli da se ništa nije desilo nakon prijave.

Stankov navodi da dio problema korupcije u zdravstvu jesu i sami pacijenti. Dodaje da istraživanje CeMI-ja iz marta 2023. pokazuje da bi 19,1 odsto građana bilo spremno da ponudi mito ukoliko bi im to omogućilo bolju zdravstvenu zaštitu.

“Iz tog razloga, neophodno je kontinuirano i intenzivno sprovođenje medijske kampanje o borbi protiv koruptivnog djelovanja i pravima pacijenata”, ističe Stankov.

Ovi podaci CEMI-ja poklapaju se i sa upitnikom CIN-CG, u kome takođe oko 19 odsto građana misli da je u redu dati novac ili skupocjeni poklon za zdravstvenu uslugu koja se ne plaća.

Međutim, većina je onih koji misle da su primorani na to. Samo oko 10 odsto onih koji su dali novac ili poklon, misle da je u redu to učiniti.

“Nije u redu, jer su plaćeni za to, ali narod svjestan da ako ne ponese pare ili poklon može umrijeti pored njih”, jedan je od komentara građana.

Gotovo 30 odsto onih koji misle da nije u redu dati novac ili skupocjeni poklon, to je ipak učinilo: “Pojedini ljekari zakažu operaciju za neki datum, a ako ne donesete pare, odlažu operaciju dok ne date pare”.

Interesantno je da je dosta onih koji misle da ako daju novac nakon završene zdravstvene usluge, da to nije mito. Jedan od učesnika ankete koji je novac dao u privatnoj klinici, kaže da se jedino privatno može blagovremeno dobiti usluga koja se inače ne plaća:

“Naravno kod istog doktora koji radi u KCCG, ali tamo nema termina po šest mjeseci! To je legalizovana korupcija”.

Strateški dokumenti ne prepoznaju korupciju u zdravstvu

U Strategiji razvoja zdravstva od 2023. do 2027, koja ima 105 strana, korupcija se pominje u samo jednoj rečenici, i to da je potrebno “adresirati problem korupcije u sektoru zdravstva kroz uvođenje većeg nivoa transparentnosti u radu i implementaciju mjera za borbu protiv korupcije”.

U Nacrtu strategije za borbu protiv korupcije 2024. do 2028. se ističe da je zdravstvo jedna od oblasti sa posebnim rizikom za nastanak korupcije, međutim, gotovo da nema nikakvih konkretnih rješenja kako se boriti sa ovom počašću u zdravstvenom sistemu. Napominje se i da istraživanja percepcije javnog mnjenja govore da je zdravstvo u vrhu kada govorimo o oblastima u kojima je korupcija najzastupljenija.

U ovim dokumentima nema ni riječi o opasnostima od davanja mita medicinskom osoblju. Jedini cilj koji se pominje u Nacrtu strategije u vezi sa borbom protiv korupcije u zdravstvenom sistemu je uspostavljanje digitalizovanog sistema koji objedinjuje poslovne procese zdravstvenog sistema i to sa planom da do 2028. bude završeno samo pola posla.

U CEMI-ju ističu da do značajnog napretka nije došlo i zbog čestih izmjena na rukovodećim pozicijama u Ministarstvu zdravlja i Kliničkom centru Crne Gore, a iz strateških dokumenata koja bi trebalo da adresiraju taj problem stiče se utisak da je korupcija u zdravstvu potisnuta u drugi plan.

Stankov navodi i da to pokazuje nespremnost državnih institucija da se problemom korupcije u zdravstvu pozabave na ozbiljan i sistematičan način.

“Ukoliko je zdravstveni sektor identifikovan kao jedan od najranjivijih, onda je potpuno nerazumljivo da u toku četvorogodišnjeg perioda nije planirana implementacija rješenja za ovaj gorući problem u Crnoj Gori”, ocjenjuje šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju.

Stankov dodaje da jedino što se može zaključiti je da korupcija u zdravstvu ne predstavlja veliki problem za crnogorske institucije ili da nemaju jasnu viziju kako ograničiti, a onda i iskorijeniti takve prakse:

“Oba zaključka su pogubna za budućnost zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG kažu da u posljednjih nekoliko godina nije bilo prijava na sumnju na korupciju u zdravstvu.

Oni su, kako kažu, svjesni nespremnosti da se korupcija prijavi nadležnim organima, te nepovjerenju u one koji treba da postupe po prijavi.

Iz Ministarstva dodaju da će raditi na podizanju svijesti o pravima pacijenata, te o štetnosti koju događaji kao što je korupcija nanose funkcionisanju čitavog sistema i države:

“Posebno na edukaciji i podizanju svijesti građana o štetnosti davanja i primanja mita, potencijalnim zakonskim posljedicama, potrebe da se identifikuju i prijave nadležnim organima”.

U Ministarstvu tvrde da će se realizacijom svih ciljeva Strategije razvoja zdravstva uslovi za mogućnost pojave korupcije svesti na najmanju moguću mjeru. Ono što je identifikovano kao prvi prioritet, dodaju, jesu liste čekanja “jer je obezbjeđivanje dostupne zdravstvene usluge jedno od glavnih načina da se potencijalna sumnja nakorupciju svede na najmanju moguću mjeru”.

Planiraju i različite kampanje kojima će se zalagati za nultu toleranciju na korupciju u zdravstvu, ali će razmisliti, kažu, i o izradi posebne Strategije za borbu protiv korupcije u zdravstvu.

U Procjeni rizika korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore za period od 2020. do 2022, koju je izradio CEMI, kažu da je preduslov za borbu protiv korupcije na svim nivoima zdravstvenog sektora, snažna politička volja, kao i sistematičniji i ozbiljniji pristup zdravstvenih vlasti u identifikovanju problema korupcije i definisanju i sprovođenju antikorupcijskih mjera u ovoj oblasti.

I istraživanja javnog mnjenja, kažu u CEMI-ju, pokazala su da je godinama došlo do povećanja percepcije korupcije u zdravstvu.

“Zabrinjava i podatak da je 86 odsto ispitanika izjavilo da su oni ili članovi njihove porodice platili uslugu, najčešće su novac dali hirurzima, ginekolozima, babicama, medicinskim sestrama i tehničarima, laborantima, radiolozima, anesteziolozima ili sužbenicima i zdravstvenoj ustanovi, kao i izabranom ljekaru”, ističe se u studiji CEMI-ja.

Stankov zaključuje da su neke od ključnih preporuka uvođenje mehanizama za redovnu evaluaciju kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga, koje bi mogli poslužiti za identifikovanje koruptivnih pojava u zdravstvenom sektoru. Neophodno je, ocjenjuje on, i uspostavljanje sistema periodičnog izvještavanja o sprovođenju antikorupcionih mjera u zdravstvu:

“U normativnom smislu, potrebno je doraditi pravnu regulativu, i stvoriti pravni osnov za precizno i sistematično postupanje u obrađivanju pritužbi pacijenata”.

Stankov dodaje da se na aplikaciji www.zazdravijezdravstvo.me građani mogu informisati o pravima pacijenata, ali i prijaviti nepravilnosti ovoj nevladinoj organizaciji.

Ljekari praktično nedodirljivi

Da su doktori i medicinsko osoblje u Crnoj Gori nedodirljivi, govori i podatak da u posljednjih deset godina, ima samo nekoliko pravosnažnih presuda i za nesavjesno liječenje pacijenata. Na sajtu sudova mogu se naći samo tri pravosnažne presude - jedna uslovna, jedna oslobađajuća i jedna odbijajuća presuda. Jedina osuđujuća presuda i to uslovna potvrđena je 2019. godine, kada je medicinska sestra osuđena za zamjenu beba u KCCG. Njoj se sudilo za nesavjestan rad u službi, za šta je predviđena novčana kazna ili zatvor do tri godine.

Gotovo deset godina traje suđenje zbog infekcije beba iz 2014. godine, od kojih je jedna preminula. Okrivljeni su bivši ljekari bolnice u Bijelom Polju. Više od decenije traje i suđenje doktorima za smrt Ivane Šoć 2011. godine.

Korupcija u zdravstvu urušava sistem, koji je ionako ranjiv radi brojnih izazova. Institucije od Vlade do pravosuđa očito su nijeme na masovne zloupotrebe koje pogađaju sve građane, ali najviše one koji su najranjiviji, stare i siromašne, koji nekad čekaju mjesecima samo da bi došli do ljekara. Zato bi nadležni morali konačno da počnu da rade na iskorjenjivanju ovog “običajnog prava”.

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Đurđa Radulović, jedna je od četiri dobitnika Nagrade za etičko novinarstvo, čiji je pokrovitelj organizacija Article 19, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, u okviru kampanje ,,CheckItFirst“.

Cilj kampanje je da se na nivou Zapadnog Balkana unaprijedi medijska pismenost i izvještavanje po najvišim novinarskim standardima.

Radulović je nagrađena za tekst "Ravnopravnosti nema dok tradicija krvavih čaršava opstaje“, objavljen u martu 2023. Tekst istražuje nasilne procedure pregleda nevinosti i himenoplastike koje ljekari u privatnim klinikama Crne Gore praktikuju, iako predstavljaju prekršaje ljudskih prava, fizičko povređivanje i poniženje žena.

Nagrađene su još tri priče sa Kosova, iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Sa Kosova je nagrađena priča ,,Izgubići sve ako objavi snimke“, novinara Aulone Kadriu i Dardana Hotija Kosovo 2.0. koja govori o problemu zloupotrebe intimnih snimaka. Iz Srbije su nagrađene novinarke/r Centra za istraživačko novinarstrvo Srbije (CINS) Ivana Milosavljević, Teodora Ćurčić i Vladimir Kostić za priču ,,CINS u kol centru SNS-a: Agencija za hostese, kupovina glasova i miloni u kešu“, koja je razotkrila mrežu kupovine glasova Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića. U BiH je nagrađen novinar Deutche Wele, Dragan Maksimović za tekst o ekološkim posljedicama eksploatacije uglja.

Article19 je međunarodna organizacija za ljudska prava, osnovana 1987, koja se bavi slobodom izražavanja i informisanja širom svijeta.

Firma Branimira Martinovića izrasla u Đukanovićevo vrijeme u glavnog farmaceutskog distributera u decenijama za nama ostvarila promet od više stotina miliona, ali i dalje drži potpuni monopol i čini bespredmetnim tendere u ovoj oblasti

Predrag NIKOLIĆ

Na osnovnoj, doplatnoj i listi ljekova sa posebnim režimom, koje idu na teret Republičkog fonda za zdravstvo (FZO), nalazi se 906 brendiranih medikamenata. Za 92 odsto ovih ljekova zastupnik ili ovlašćeni distributer je Glosarij, Branimira Martinovića, sa firmama kćerkama Glosarij CD i Medica! Kompanija Farmerga, koja je u vlasništvu njemačke grupacije Fenix, zastupnik je za 7,5 odsto ljekova, dok ostatak od 0,5 odsto otpada na par manjih crnogorskih farmaceutskih kompanija.

“To faktički znači da je za 92 odsto ovih ljekova koji se pojavljuju na tenderima u sistemu javnih nabavki unaprijed poznat dobavljač jer je on ovlašćeni zatupnik i distributer, tj. u ovom slučaju kompanija Glosarij sa firmama kćerkama. Isto se odnosi na kompaniju Farmerga i ostale koji učestvuju u prometu. Ovakvo stanje pokazuje svu besmislenost organizovanja javnih tendera jer je na svakom unaprijed poznat pobjednik”, piše u oktobru prošle godine Goran Marinović, donedavni direktor Montefarma, institucijama i predlaže izmjenu takve prakse u sklopu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojom bi ova državna kompanija ili FZO preuzeli makar dio poslova oko nabavke ljekova.

Umjesto reakcije Vlade i plana za prekid višedecenijskog monopola privatne kompanije na tržištu ljekova koje stalno raste i premašuje 100 miliona eura, uslijedila je Marinovićeva smjena. Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun, iz Pokreta Evropa sad (PES), zaprijetio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Marinovića, zbog navodnih zloupotreba.

Marinović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrdi da je njegovo razrješenje politički motivisano. Tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) opozicija je optuživala firmu Glosarij za privilegovanu poziciju, tvrdila je i da je ova kompanija jedna od najznačajnijih pokrovitelja stranke Mila Đukanovića.

Nakon smjene vlasti 2020, predsjednik Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević tvrdio je da Milojko Spajić dok je bio ministar finansija u 42. Vladi sklopio nelegalan posao sa ovom firmom, a kasnije i da je ona jedan od finansijera izborne kampanje PES-a.

Prije nego što se povukao, na početku izborne trke za predsjednika države, Spajić je u februaru 2023. predizbornu kampanju počeo iz Gradske kafane na Cetinju, koja je u vlasništvu Martinovića.

DOMINACIJA

Glosarij nakon promjene vlasti nije samo zadržao monopol koji je imao za vrijeme DPS-a, već su profiti i skočili, pa je ova firma dvije godine zaredom 2021. i 2022. dobila priznanje za najveću rastuću kompaniju.

Glosarij je u posljednje tri godine imao poslovne prihode veće od trećine milijarde eura, tačnije 340 miliona (2021 - 99.895.446, 2022 - 112.776.871, 2021 - 128.268.040), sa neto dobiti koja je svake godine iznosila preko pet miliona eura - za tri posljednje godine preko 16 miliona eura.

CIN-CG je došao do dokumentacije koja govori o sistemski ozakonjenom monopolu.

Budžet Montefarma za nabavku ljekova u prošloj godini bio je 99,1 milion eura. Udio Glosarija u tom budžetu je bio 83,15 odsto. Nakon rebalansa budžet je povećan na 115,4 miliona eura, a Glosariju je ukupno otišlo 71,38 odsto novca. Ukupno 82,4 miliona eura. Većinski udio ova je kompanija imala i u prethodne dvije godine.

“Pretpostavlja se da učesnik na tržištu ima dominantan položaj na tržištu proizvoda (roba ili usluga) ako je njegov udio na relevantnom tržištu veći od 50 odsto”, navodi se u članu 14 Zakona o zaštiti konkurencije.

Dalje se navodi da se “pretpostavlja da dva ili više učesnika na tržištu imaju dominantan položaj na tržištu roba i usluga ako između njih ne postoji značajna konkurencija i ako je njihov ukupni udio na relevantnom tržištu veći od 60 odsto (kolektivna dominacija)”.

Prema praksi i propisima Evropske unije ovakvi monopoli, posebno u osjetljivoj oblasti nabavke ljekova, veoma su opasni i nezamislivi, jer su prijetnja javnim finansijama i zdravstvenom sistemu. Međutim, crnogorske vlasti, pa ni Agencija za zaštitu konkurencije, nijesu imali adekvatnu reakciju na ovaj problem. Prema informacijama CIN-CG, strani stručnjaci, predstavnici Svjetske banke i drugih relevantnih institucija, upozoravali su na ovaj monopol i opasnosti koje on nosi kako zbog moguće korupcije, tako i zbog nepostojanja prave konkurencije.

Ali, iako je Glosariju i samodozvoljena apsolutna dominacija i monopol na tržištu ljekova, to nije bilo dovoljno, pa sa dvije povezane firme, Glosarij CD i Medica, ostvaruje, kako Zakon kaže, i kolektivnu dominaciju. Glosarij CD je tokom prošle godine iz budžeta za nabavku ljekova prihodovao 13,6 miliona eura, a Medica 6,4 miliona, zajedno sa Glosarijem ukupno 102,5 miliona. Ukupno u ove tri firme prošle godine je otišlo 88,8 odsto budžeta. Pretprošle godine 76,68 odsto, a 2021. 76,30 odsto ukupnog budžeta za ljekove.

Firma Farmerga prošle godine je učestvovala sa 17,29 odsto u novcu iz budžeta, sa 19,9 miliona eura, 2022. 17,17 odsto - 13,1 milion eura, 2021. sa 14,6 miliona, procenat učešća u ukupnom budžetu je bio 18,67 odsto.

Svekupuno, privatne kompanije su tokom prošle godine povukle 106 odsto novca iz opšteg budžeta za nabavku ljekova. Statistika je prebacila 100 odsto, zbog rebalansa budžeta.

MONTEFARM NE UVOZI, OSIM KAD JE HITNO

Državne firme Montefarm u ovim milionskim transakcijama nema.

”Montefarm nije uvezao nijedan lijek posljednjih sedam, osam godina. Sem veoma rijetko preko hitnih nabavki, kada ljekovi nedostaju, i za to odobrenje da Ministarstvo zdravlja”, kaže za CIN-CG Goran Marinović.

“Ovo je ključni momenat da se sa zakonskim rješenjima koja su vrlo jednostavna sa ovakvom praksom raskrsti, spriječi bespotrebno rasipanje sredstava i, u krajnjem, pune privatni džepovi pojedinaca. Dok se ovo ne riješi, potpuno je nebitno ko će organizovati proces javnih nabavki jer je pobjednik svih tendera unaprijed poznat”, navodi Marinović u pismu institucijama koji je uputio u oktobru prošle godine.

Marinović predlaže da se promjenom zakona omogući Montefarmu kao državnoj kompaniji da direktno nabavlja ljekove od proizvođača. U tom slučaju, država bi mogla za sebe da uzme sve rabate ili skrivene rabate koje proizvođači daju distributerima, što predstavlja u prosjeku 30 odsto prometa. Precizira da bi na taj način ušteda u nabavci ljekova koji se nalaze na listama bila između 28 i 30 miliona eura godišnje.

U ovom dokumentu navodi se da sadašnje crnogorsko farmaceutsko tržište karakterišu osobine koje nijesu poznate ni u regionu, niti u Evropi, te da su one produkt decenijske privatizacije države.

Sve je počelo prije tri decenije kada je 1991. Skupština osnovala državnu ustanovu Montefarm, sa ciljem da vrši snabdijevanje stanovništva i zdravstvenih ustanova ljekovima i ostalim sredstvima za liječenje.

Godinu kasnije, na Cetinju se osniva prva privatna veledrogerija u Crnoj Gori - Glosarij. Desetine firmi za trgovinu ljekovima tokom devedesetih su propale, ali ne i Glosarij, on je u novom milenijumu sve bolje poslovao.

Počeci stvaranja monopolske pozicije datiraju s kraja devedesetih.

“Svi ministri zdravstva i direktori Fonda zdravstva primaju mjesečno korupcionašku nadoknadu u kešu od farmaceutske mafije. Tu praksu je uveo Ramo Bralić iz SDP-a sa Acom Đukanovićem”, saopštio je više puta Medojević: “Zato treba svu imovinu ministara zdravstva i Fonda od 1998. koju ne mogu da opravdaju svojim regularnim prihodima konfiskovati!”.

Istraživački centar MANS objavio je da su Glosarij i Farmegra bile među privilegovanim firmama kojima je 2013. godine Investiciono razvojni fond (IRF) pomagao kroz dodjelu povoljnih kredita, ali i kroz otkup njihovih milionskih potraživanja, svakoj po 1,8 miliona eura.

Posao se širio, pa je Martinović 2012. osnovao i firmu Glosarij CD.

U ranijem istraživanju CIN-CG je prezentovano da je Glosarij od 2012. do 2017. za ljekove i medicinska sredstva od države dobio preko 90 miliona eura. To je gotovo polovina sredstava kojima je Monterfam raspolagao za nabavku ljekova iz državnog budžeta.

Znatan dio ove cifre dobio je Glosarij, dok je na čelu Montefarma bio Budimir Stanišić. Nakon što je završio sa direktorskim mandatom, početkom 2017. bivši direktor Montefarma Stanišić kupuje polovinu akcija u firmi Medica, sa kojom je ranije u ime države sklapao ugovore za nabavku ljekova. Drugu polovinu kupuje sin vlasnika Glosarija Goran Martinović, koji napušta ovu kompaniju početkom 2018. i danas radi u Glosariju.

Potreba za ljekovima stalno raste, o tome svjedoči i budžet Montefarma koji je 2012. bio 36,99 miliona, da bi 2016. porastao na 49,43 miliona. Glosarij je 2014. za ljekove dobio 31,6 miliona iz Montefarmovog budžeta, koji je iznosio 42,5 miliona. Zvanični podaci govore da se od 2018. do 2022. farmaceutska potrošnja u Crnoj Gori gotovo udvostručila - sa 61,4 miliona na 119,4 miliona eura. To je rast od u prosjeku 18 odsto godišnje, dok je broj propisanih recepata rastao u prosjeku za pet odsto godišnje - sa pet na 6,2 miliona.

ŠTA SU PRIČALI RADUNOVIĆ, ČIRGIĆ, HRAPOVIĆ

Problemi u tenderima za nabavku ljekova potencirani su i za vrijeme DPS vladavine. Tako je 2012, tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović poručio tadašnjem ministru finansija Miloradu Katniću da će, ukoliko Zakon o javnim nabavkama ne bude hitno izmijenjen, zbog komplikovanih i dugih procedura crnogorsko tržište da zahvati nestašica ljekova većih razmjera.

“Raspisan je tender za nabavku insulina, ali je zbog žalbe za 57 dana odložena nabavka ovog lijeka koji ‘čuva’ zdravlje dijabetičarima. Pitam se ko ima pravo da ugrozi živote 35.000 dijabetičara u Crnoj Gori i to samo zato jer tako kažu procedure koje nemaju veze sa životom”, kazao je tada Radunović.

On je tada naglasio da je “neko ko sjedi u nekim kancelarijama koje su daleko od života, stavio u istu ravan nabavku građevinskog materijala, cementa ili opeke sa nabavkom ljekova”.

Tvrdnje o monopolu u ovom visokoprofitabilnom biznisu mogle su se čuti i 2017. Fond za zdravstvo je od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu bio Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica. Istakli su i da se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu. Naveli su i primjere pojedinih ljekova čija je cijena za dvije godine povećana i do 97 odsto.

Kada je krajem 2018. izbila afera o visokim cijenama ljekova koje su od tri do pet puta skuplji nego u Srbiji, reagovalo je i Ministarstvo zdravlja, na čijem je čelu tada bio Kenan Hrapović. Iz Ministarstva zdravlja su upozorili veledrogerije i nosioce dozvola za promet ljekova u Crnoj Gori da će u slučaju nastavka postojanja dvostrukih cijena, kao i neprimjereno visokih cijena medikamenata biti prinuđeno da o istom obavijesti nadležne organe za zaštitu konkurencije - Ministarstvo ekonomije i Agenciju za zaštitu konkurencije. Od prijave nije bilo ništa, a u to vrijeme iz Atlas grupe su tvrdili da je Hrapovićev prethodnik Budimir Šegrt, koga je Milo Đukanović nametnuo kao direktora bolnice u Meljinama, preko veledrogerije Glosarij i Montefarma zaduživao tu bolnicu i izvlačio pare.

Prije par godina Medojević je u Skupštini izjavio da nadležni ne hapse vlasnika Glosarija zbog nezakonitih radnji jer je kum glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je krajem 2021. otkrila da je Katnić u julu 2009. za 67.800 eura kupio stan od 54 metra kvadratna u podgoričkoj Ulici Vasa Raičkovića. Svega četiri mjeseca nakon toga, Katnić je taj stan prodao kompaniji Glosarij za 96.000 eura. Katnić je povećanje vrijednosti stana od blizu 30 hiljada eura, koja se desila u svega nekoliko mjeseci, pravdao ulaganjima u rekonstrukciju. MANS je tvrdio da je riječ o korupciji kroz poklon.

Kada je počela pandemija, za četiri mjeseca Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) uplaćeno je preko osam miliona eura donacija za borbu protiv korona virusa. NKT je od doniranog novca potrošio 1,7 miliona. Najviše novca iz ovog fonda uplaćeno je firmi Glosarij - 537.837 eura. Opozicija i javnost su se pitali kako to da je humanista Hajriz Brčvak poklonio respiratore koji su prema fakturama, koje je objavio javnosti, koštali 4.700 i 5.000 dolara, dok je Glosarij respiratore kupovao i državi prodavao za 19.000 eura.

FOND PRED KOLAPSOM, POZIVI NOVOVIĆU I IDEJA ABAZOVIĆA

Nakon pandemije i promjene vlasti iz Fond za zdravstveno osiguranje su obavijestili da je zdravstveni sistem pred kolapsom. Ispostavilo se da FZO duguje oko 45 miliona veledrogerijama i dobavljačima koji isporučuju ljekove Montefarmu, od čega čak 75 odsto ili skoro 30 miliona samo jednom privrednom subjektu - Glosariju, saopštio je tadašnji direktor Fonda Dragoslav Šćekić. Krajem 2021. Šćekić je pozvao tužilaštvo da ispita ko je i kako doveo zdravstveni sistem u podređen i kontrolisan položaj. Ukazao je da Montefarm ne može vršiti uvoz, već sve ljekove mora da kupuje od veledrogerije Glosarij, koja je po tom osnovu fakturisala 114 miliona eura u prethodne dvije godine.

Šćekić 2022. postaje ministar zdravlja, a Pokret Evropa sad ga optužuje za brojne propuste u zdravstvu. Iz Montefarma u septembru 2022. odgovaraju na prozivke PES-a koje su upućene njima i ministru, uz optužbe bivših ministara Spajića i Jakova Milatovića.

“Nedospjeli dugovi u 2021. godini, a koji su dospijevali krajem te godine prema dobavljaču Glosarij u iznosu od 15 miliona eura, na vaše insistiranje jednostavno su putem faktoringa prenešeni u 2022. godinu uz čvrsto obećanje da će ta sredstva biti planirana budžetom za 2022. godinu. Naravno, ništa od vašeg obećanja’’, naveli su iz Montefarma.

U isto vrijeme, Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da ispita posao iz 2021. između tadašnjeg ministra finansija Spajića i firme Glosarij, u kome je država dala garancije i preko cesije platila 17 miliona.

U martu prošle godine na sjednici Vlade tadašnji ministar zdravlja Dragoslav Šćekić kazao je da je potrebno stati na put farmaceutskoj mafiji. Tada je premijer Dritan Abazović izjavio da bi Montefarm trebalo da pokrene ideju početka pravljenja fabrike koja bi proizvodila ljekove u Crnoj Gori.

“Montefarm je ciljano u Crnoj Gori postao Glovo za ljekove. On je samo jedan distributivni centar. Umjesto da proizvodi ljekove, Montefarm je sveo sve da bude mjesto gdje razni ljekovi dolaze i onda se transportnim vozilima voze prema apotekama. Možda je to bila vizija prošle vlasti. Odgovorno tvrdim da Montefarm može da počne da radi proizvodnju ljekova, makar onih široke potrošnje”, istakao je Abazović.

ZAUSTAVLJENI PLANOVI ZA FABRIKU LJEKOVA

Marinović za CIN-CG kaže da su napravili predelaborat za fabriku. Po elaboratu nijesu trebali da se zadužuju jer su mogli da gradnju finansiraju placem od 6.300 kvadrata koji Montefarm ima pored Atlas kapital centra. Prema planu, procjenjuje se da bi ljekovi proizvedeni u novoj fabrici zauzeli oko 40 odsto tržišnog udjela, s mogućnošću povećanjau zavisnosti od zahtjeva domaćeg i izvoznog tržišta. Marinović navodi da je planirano 400 zaposlenih, te da bi u prvoj godinu profit bio pet miliona, a u petoj 25 miliona. Pored tržišnog efekta, u sklopu fabrike otvorile bi se i nedostajuće laboratorije, a fabrika bi imala veliki značaj za stvaranje rezervi ljekova koje Crna Gora sada nema.

U Planu razvoja iz okobra prošle godine navodi se da je prioritet da Crna Gora napravi bar jednu fabriku esencijalnih ljekova. Kao jedna od bitnih stavki navodi se i da je Crna Gora jedina u okruženju koja nema svoju galensku laboratoriju (proizvodnja jednostavnih ljekova malih serija) i prijeko je potrebno da se što prije formira.

“Prema planu nova galenska laboratorija u okviru Montefarma proizvodila bi od 180 do 200 galenskih ljekova - preparata na površini od oko 700-900 kvadrata i sredstva potrebna za njeno formiranje iznosila bi između 880 hiljada i milion eura”. Realizacija je stala prošle jeseni u Ministarstvu finansija.

Godinu dana od javnog iniciranja ovog projekta sve je po starom. Glosarij je za posljednje tri godine i tri mjeseca ove dobio 226 tendera. U strukturi kupaca dominira Montefarm sa 94 odsto, slijedi KCCG sa tri odsto, Institut za javno zdravlje i ostali sa po jedan odsto.

VEZA V.D. DIREKTORA MONTEFARMA I GLOSARIJA

Posao se širi, pa Martinovići imaju i jednu od najvećih privatnih apoteka Tea Medica, a vlasnik Glosarija Martinović ima 33 odsto udjela u zdravstvenoj ustanovi Moj lab, koja ima tri poliklinike u Podgorici, Ulcinju i Budvi, i laboratorije u 10 crnogorskih gradova. Suvlasnici sa istim udjelom u Moj labu su Dragan Bokan, vlasnik Volija, i nekadašnji direktor KCCG, hirurg Milan Mijović.

Ministar zdravlja Vojislav Šimun iz PES-a optužio je nedavno u Skupštini Marinovića da su u vrijeme njegovog mandata rasli neki lobiji, uz tvrdnju da on sam niti je dio, niti planira da bude dio farmaceutskog lobija.

“Jedna veledrogerija imala je 2021. godine udio u budžetu od 83,8 odsto, naredne godine 106,4 odsto, a 2023. imala je 90 odsto, a druga kompanija 18 iz prostog razloga što je prodavala jedan mnogo skuplji lijek”, istakao je Šimun.

Najavio je i da će sve predati tužilaštvu.

Nakon Marinovićeve smjene, za v.d. direktora Montefarma imenovan je Aleksandar Bogavac. U njegovoj biografiji piše da je radio kao referent prodaje i medicinski predstavnik ​​​u firmi Farmegra, te da je obavljao funkciju ​supervizora marketinga i prodaje ​​​u firmi Alkaloid u Podgorici.

Inače, autorizovani distributer skopske fabrike Alkaloid za Crnu Goru je Glosarij.

Ljekovi, biznis i košarka

Vladimir Martinović je vlasnik četiri firme - Glosarij, Glosarij CD, Keywork Estate i Monte resort. On najveći poslovni prihod ostvaruje preko Glosarija - tokom prošle godine 128 miliona eura, a dobit je bila 5,6 miliona.

Prihod preko Glosarij CD 2023. je bio 14,7 miliona, a neto rezultat 3,1 milion.

Keywork Estate, u kojoj je Martinović takođe stoprocentni vlasnik, imala je u prošloj godini prihod od 411 hiljadu, a dobit od 191.964 eura.

Monte resort u posljednje tri godine imao je prihod od 200 hiljada, s tim da je dobit sa 6.000 iz 2021, pretprošle i prošle godine bila 94.000.

Preko firme Glosarij, Martinović je vlasnik 10 odsto The Badger MNE, a firma posljednje tri godine nije imala poslovnih prihoda, prošle je bila u gubitku od 22 hiljade eura.

Do septembra 2022, Martinović je bio vlasnik i Gradske Cetinje, sada su vlasnici Jovan Martinović i Marko Martinović. Poslovni prihod od 1,3 miliona ostvarila je tokom 2023, uz dobit od 77 hiljada eura.

Martinović je bio suvlasnik i izvršni direktor firme Evergreen koja je od kraja 2005. u blokadi. Iznos blokade 629 eura. Do sredine 2016. Martinović je bio vlasnik 50 odsto udjela u firmi Terra Properties d.o.o. Beograd, koja je u blokadi od oktobra 2018, sa dugom od 152 hiljade eura. Do 2014. bio je suvlasnik u porodičnom preduzeću Monte vila Kotor koje je u likvidaciji.

U Glosariju M i Glosariju PH, koji su takođe u likvidaciji, Martinović je bio indirektni vlasnik. Suvlasnik je bio i u obrisanom preduzeću Sensilab.

Do maja 2008. bio je suvlasnik Baypharm, čiji je zastupnik do 2013. bio Oleg Obradović, nekadašnji predsjednik Odbora Prve banke braće Đukanović i jedan od glavnih aktera afere Telekom. U ovom preduzeću stečajni postupak je uveden krajem 2022. Poreski dug iznosi 352 hiljade eura.

Martinovićevi sinovi vlasnici su jedne od najvećih apoteka u Crnoj Gori Tea Medica, koja je prošle godine imala poslovni prihod od 21 milion eura, i dobit od 972 hiljade.

Sa po trećinu udjela Martinović, Dragan Bokan i Milan Mijović vlasnici su zdravstvene ustanove Moj lab. Profit u ovoj firmi je sa 2,8 miliona 2021, u 2022. pao na 50 hiljada, da bi u prošloj godini bio u minusu od 462 hiljade.

Pored zdravstva, navedenu trojicu povezuje i košarka. Mijović je bivši ljekar Košarkaškog kluba Budućnost i košarkaške reprezentacije Crne Gore. Bokan je na čelu uprave, a Martinović član Uprave Budućnost Volija.

Da podsjetimo da je dugogodišnji predsjednik Košarkaškog saveza bio Milo Đukanović.

. 

“Ubij, zakolji...”, “Nož, žica Podgorica”, skandiranja su koja se mogu čuti na stadionima i ispred njih. Sankcija za ovakve izlive mržnje nema, pa se nacionalističko navijanje nastavlja

Predrag NIKOLIĆ

Nacionalističke uvrede na račun Albanaca postale su sastavni dio navijanja na fudbalskim derbijima između podgoričke Budućnosti i Dečića iz Tuzi. Posljednju utakmicu ova dva tima, koja je održana početkom aprila, prekinuli su navijači Budućnosti - “varvari”.

“Varvarima” je zabranjeno da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. Kažnjavanje klubova zbog uvreda na nacionalnoj osnovi je novijeg datuma.

Uvrede i govor mržnje uslijedile su nakon naglog uspona Dečića koji posljednjih godina igra sve zapaženiju ulogu u crnogorskom fudbalu, a ove se bori za titulu. Prvi put su pogrdna skandiranja na račun Albanaca sa tribine “varvara” mogla da se čuju još tokom finala Kupa Crne Gore 2021. godine.

Budućnost je ove sezone već kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola “varvari” vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.

Pravilnik FSCG je jasan pri ponovljenom prekršaju - koji se odnosi na uvrede navijača “gestom ili pisanim transparentom” na račun protivničkog igrača, kluba, saveza, fudbalskog funkcionera ili gledalaca - izriče se kazna oduzimanja devet bodova. Pri trećem prekršaju, klub se izbacuje u niži takmičarski rang.

Dan nakon odluke Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore da kazni Budućnost sa 10.000 eura, kao i sa četiri utakmice bez podrške svojih navijača, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj.

“Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, što je i tendencija same UEFA kroz kampanju Say No To Racism, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.

On je poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala - UEFA i FIFA.

UEFA kažnjavala zbog rasizma

UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.

Zbog rasizma, FSCG kažnjen je i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila “majmunske krike”.

Dok su pravila u Evropi jasna, sportski novinar Aleksandar Radović za CIN-CG kaže da je pitanje šta državni organi i sistem u cjelini radi po pitanju govora mržnje.

“Nisam upoznat da su pojedinac ili pojedinci na bilo koji način kažnjeni zbog uvreda na nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi tokom fudbalskih utakmica, a nije prvi put da se takva skandiranja čuju na utakmicama između Budućnosti i Dečića. Koliko znam, ni najblaža kazna kao što je zabrana ulaska na stadione ili sportske objekte nije izrečena, da ne govorimo o novčanim, ili zatvorskim”.

Navijačko nacionalističko divljanje prisutno je i u nižim ligama. Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023, nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.

Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput “ubij, zakolji, da Š***** ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.

Fudbalski savez je u izjašnjenju dostavljenom Zaštitniku ukazao da je za slučajeve pojavljivanja vjerske, rasne, polne i bilo koje druge diskriminacije na tribinama ili u dvoranama nadležna Disciplinska komisija FSCG, koja je donijela odluku o pokretanju postupka protiv FK Grbalj.

OFK Grbalj je u izjašnjenju naveo da su utakmicu organizovali u skladu sa propozicijama takmičenja usvojenim od strane FSCG, te da su angažovali osam pripadnika ovlašćene agencije za obezbjeđenje i da je, u skladu sa obavezama koje se tiču javnih okupljanja, klub blagovremeno obavijestio Upravu policije, čijih pripadnika na stadionu nije bilo. Ukazali su da OFK Grbalj nema organizovanu navijačku grupu, već da prisutni gledaoci pojedinačno reaguju na zbivanja na terenu, te konstatovali da je pri kraju susreta došlo do huliganskih ispada grupice maloljetnih gledalaca, koje nijesu mogli spriječiti i čije skandiranje najoštrije osuđuju.

Klub ćuti, uticaj navijača veliki

Reakcije klubova su uglavnom nemušte ili izostaju.

Radović napominje da se ta praksa ponovila i nakon posljednjeg incidenta.

“Budućnost se nije ogradila ili osudila skandiranja na posljednjoj utakmici protiv Dečića, što, vjerujem, više govori o tome da navijačke strukture imaju jak uticaj na čelnike kluba, a ne o tome da čelnici kluba podržavaju ili ohrabruju takvo ponašanje”, kaže Radović.

Prošlog maja, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”, što referiše na povike mržnje navijačkih grupa iz Srbije i BiH koje veličaju genocid u Srebrenici.

Odmah nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe “vojvode” i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.

Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi i svi neophodni podaci, ali je “tužilaštvo ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva. Naprotiv, zaključeno je da su “u radnjama više lica sadržani elementi prekršaja iz Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama”.

Fudbalski savez Crne Gore je osudio “skandalozne i apsolutno neprihvatljive poruke” navijača iz Nikšića, te pokrenuo disciplinski postupak protiv FK Sutjeska zbog nedoličnog ponašanja njihovih simpatizera. Oglasili su se i navijači Sutjeske, demantirajući da njihovo skandiranje “ima veze sa genocidima i prozivanjem manjinskih naroda”.

Stanje u ovoj zapuštenoj oblasti pokušao je da promijeni Marko Begović, koji je u septembru 2021. izabran na čelo Uprave za sport.

“Po stupanju na dužnost, inicirao više analiza, a rezultati su potvrdili da je sistem sporta u Crnoj Gori prilično zapušten. Imajući u vidu lokalnu nespremnost, bilo je neophodno uspostaviti strateško partnerstvo sa Savjetom Evrope i Evropskom komisijom. Sa prvim je rezultiralo omogućavanjem Crnoj Gori razvoj zajedničkog projekta na temu suzbijanja govora mržnje, koji se nastavio i nakon moje ostavke aprila, 2022. godine”, kaže za CIN-CG Begović, koji je sada univerzitetski profesor u Norveškoj.

On kaže da je, dok je bio na čelu Uprave, od Evropske komisije zatražio finansijsku podršku i mogućnost da Crna Gora učestvuje u različitim projektima.

“No, intenzivirana međunarodna aktivnost nije pratila nužne reformske zahvate, koji priznajem, jesu neprijatni ali su ljekoviti. Nespremnost i nedovoljna stručnost predstavnika javnih vlasti i sportskih organizacija, pored brojnih zloupotreba javnih finansija, posljednično su erodirali integritet sporta, pa su tako nasilje i diskriminacija u sportu svakodnevica. Kako Ministarstvo sporta i Ministarstvo unutrašnjih poslova nijesu uradili domaći zadatak, Crna Gora još nije pristupila temeljnim konvencijama Savjeta Evropa koje tretiraju ovu oblast, tj. nije uspostavljen odgovarajući institucionalni aranžman za sistemski odgovor protiv negativnih pojava u sportu”.

Primjera iz sudske prakse u kojima je sankcionisan govor mržnje u sportu nema. Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: “Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS - Belgrade - hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice za prekršaj iz čl. 19 Zakona o javnom redu i miru, jer nije dokazano ko je konkretnog dana i vremena bio oštećen predmetnom radnjom, a “oštećeni ne može biti neodređeni i neidentifikovani broj građana, koji moguće nijesu ni bili upoznati sa postojanjem spornog natpisa”. Zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka okrivljenima se ne stavlja na teret da su vrijeđali konkretno određena lica - već da su vrijeđali građane Crne Gore po osnovu nacionalne pripadnosti i etničkog porijekla. Interesantno je obrazloženje suda koji smatra da nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.

“U Crnoj Gori žive i građani koji u pogledu nacionalne pripadnosti i etničkog porijekla nijesu Crnogorci i Srbi na koje se odnosi sporni natpis, pa ti građani ovo ne bi ni doživjeli kao vrijeđanje, dok, sa druge strane, predmetnim natpisom je mogla biti izvršena radnja prekršaja i prema nekom licu koje nije građanin Crne Gore, već i one osobe van CG koje se osjećaju kao Crnogorci ili Srbi”, navodi se u obrazloženju.

Kazne i edukacija

Za razliku od Crne Gore, u Hrvatskoj se ovakvi ispadi sankcionišu. Navijači FK Dinamo iz Zagreba - “Bad Blue Boys” su se 11.6.2020. godine po dogovoru okupili na zagrebačkoj Kustošiji i mahali bakljama, skandirali: “Ubij Srbina”, noseći transparent: “J***t ćemo srpske žene i djecu”. Opštinski kazneni sud u Zagrebu je u februaru 2021. godine proglasio krivim pet navijača uzrasta od 20 do 22 godine za javno podsticanje na mržnju i nasilje. Četvorica su osuđeni na po šest mjeseci zatvora uslovno, a u kaznu im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru s rokom provjeravanja od dvije godine. Jedan je osuđen na pet mjeseci zatvora, ali mu je kazna zamijenjena društvenokorisnim radom u trajanju od 450 sati. Obavezani su da plate i 500 kuna sudskih troškova. Okrivljeni su priznali krivicu i pokajali se.

“U svijetu je, recimo, edukacija mladih ljudi koji su na bilo koji način vezani za fudbal, i sport uopšte, važna za sprečavanju ovakvih incidenata. Kod nas takva vrsta prevencije jednostavno ne postoji, mada bi zbog našeg mentaliteta i podjelama po raznim osnovama, možda bila i uzaludna. I zakašnjela”, ističe Radović.

Svojevremenu zakašnjelost u Velikoj Britaniji su uspjeli da riješe rigoroznim kaznama, tako da im stadioni sada nemaju ni ograde između terena i navijača.

Kod nas i dalje ostaje da roditelji dobro razmisle hoće li djecu povesti na stadion i umjesto fer-pleja i sportskog takmičenja izložiti ih gledanju nasilja i izliva nacionalne i druge verbalne mržnje.

Druga epizoda podkasta Istražuj.me Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sa sudijom i piscem iz Beograda, Miodragom Majićem, u kojoj je više riječi o njegovim knjigama i vezama sa Crnom Gorom i Skadarskim jezerom.

Istražuj.me je podcast u kome će CIN-CG nastojati da osvijetli neke od ključnih procesa u društvu.

Prvu epizodu pogledajte na linku: