Iako ovdje već godinama osobe koje koriste droge konzumiraju i fentanil, lijek protiv bolova, koji kada se neadekvatno uzima izaziva strašne posljedice i može biti smrtonosniji i do 50 puta od heroina, ta se supstanca ne detektuje na testovima, jer je registri u našoj zemlji još zvanično ne prepoznaju. Podaci sa terena pokazuju da je samo u Podgorici i Baru u posljednjih nekoliko mjeseci od predoziranja umrlo oko 15 osoba, ali ni o tome nema zvaničnih podataka

Tijana Lekić/Andrea Perišić

„Probao sam fentanil. Još prije desetak godina. Drug kod koga sam inače nabavljao heroin, kad ga jednom nije imao, ponudio mi je flastere fentanila“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) momak u tridesetim godinama, koji je želio da ostane anoniman. On je već duže vrijeme u oporavku, odnosno više ne koristi droge, a otvoreno govori o pogubnosti fentanila.

Fentanil je 1959. godine razvila kompanija Janssen Pharmaceuticals (danas Johnson&Johnson Innovative Medicine). Radi se o lijeku za jake bolove koji je i do 100 puta snažniji od morfijuma. Pripada kategoriji opioida, sintetičkih supstanci, a pacijentima se može davati u vidu injekcija, tableta i flastera za kožu. Sve do sredine 90-ih prošlog vijeka ovaj lijek se brzo širio u Americi i u Evropi, pa se sve lakše mogao naći na ilegalnom tržištu.

Od heroina fentanil je 50 puta smrtonosniji. Brzo dovodi do razvijanja bolesti zavisnosti, a lako može doći i do predoziranja. Samo jedna upotreba fentanila može izazvati probleme sa disanjem i radom srca i dovesti do predoziranja.

"Fentanilske flastere koristio sam oko mjesec dana. Onda su prestali da budu dostupni, morao sam se vratiti heroinu. Imao sam sreće da ih nijesam više imao gdje kupiti, jer znam da su ljudi propadali od toga. Krize su im bile užasne, milion puta teže od heroinske. Neki su jedva preživjeli, neki su i danas na dopu (heroinu), a neki su umrli", kaže CIN-CG-ov sagovornik.

Jedan od njegovih prijatelja koji je takođe koristio fentanil išao je na liječenje u JU "Kakaricka gora".

"Mislili su da mu nema spasa, ali sad je dobro", priča ovaj momak.

Iz JU "Kakaricka gora" za CIN-CG kažu da je nekoliko njihovih klijenata prijavljivalo da su koristili fentanil.

"To su često pratile 'rupe u sjećanju' koje su trajale od nekoliko sati do nekoliko dana. Najčešće su ga miješali sa drugim supstancama ili koristili flastere fentanila otapajući ih u usnoj duplji".

Trenutno se u ovoj ustanovi liječi 25 osoba koje su koristile razne droge.

Dejstvo fentanila, kažu iz JU "Kakaricka gora", obično počinje osjećajem opuštenosti i euforije, ali nakon toga slijede disforija i apatija.

"Zavisnost od fentanila se može prepoznati po određenim znacima u ponašanju korisnika. Ti znaci se razlikuju od osobe do osobe. Mogu biti sasvim očigledni, ali su vrlo često i skriveni i razvijaju se postepeno. Veoma je važno uočiti simptome na vrijeme i započeti liječenje zavisnosti od fentanila što prije da bi se izbjegle najteže posljedice".

Neki od tih simptoma su nezainteresovanost za aktivnosti u kojima se nekad uživalo, nesposobnost obavljanja svakodnevnih obaveza, udaljavanje od porodice i prijatelja…

Iz NVO Juventas, koja godinama kroz razne projekte i aktivnosti pomaže osobama koje koriste droge (OKD), su testovima koje su dobili preko međunarodnog projekta u kojem su učestvovali u toku više mjeseci 2023. godine otkrili da se u opojnoj drogi heroin nalazi fentanil. Kod nas samo Forenzički centar može da analizira sastav supstanci. Kada bi takve analize mogli da sprovode i drugi akteri uključeni u aktivnosti koje se vezuju za prisutnost droga na tržištu, to bi pomoglo da Crna Gora obezbijedi servise koji bi služili da se upozore ljudi o posljedicama konzumiranja nepoznatih supstanci i drugim rizicima koji postoje na crnom tržištu.

Sve dok Forenzički centar ne objavi da je u okviru analiza pronađena neka nova supstanca, ona zvanično ne postoji u Crnoj Gori. Fentanil je ovdje u upotrebi preko 10 godina. CIN-CG, do objavljivanja ovog teksta, iz Forenzičkog centra nije dobio odgovore na brojna pitanja.

Crno tržište droga se razvija, pojavljuju se nove psihoaktivne supstance (NPS), čija je hemijska struktura izmijenjena tako da oponašaju efekte kontrolisanih supstanci, odnosno supstanci čije je korišćenje ilegalno (heroin, kokain, marihuana, fentanil, LSD…). Kako međunarodna kontrola, registri i zakonska regulativa nijesu dovoljno efikasni da isprate trendove, NPS se legalno konzumiraju u brojnim zemljama. Crnogorski sistem još nije u stanju ni da odgovori na izazove koje predstavljaju kontrolisane supstance.

U Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal upozorava se da je rat u Ukrajini poremetio rute trgovine heroinom i kokainom.

"To bi moglo da pokrene ekspanziju proizvodnje i trgovinu sintetičkim drogama", piše u ovom dokumentu.

Crna Gora trenutno nema ažuriranu Nacionalnu strategiju za borbu protiv droga. Posljednja je rađena 2013. godine.

Nema testova koji pokazuju prisustvo novih psihoaktivnih supstanci

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da OKD u Crnoj Gori ne mogu sa sigurnošću da znaju šta kupuju.

"Heroin koji stigne do nas uglavnom je izmiješan sa raznim drugim supstancama. Jedna od njih može da bude i fentanil", objašnjavaju iz ove NVO.

U Crnoj Gori test na korišćenje droga iz urina može da pokaže prisustvo oko 10 kontrolisanih supstanci - marihuane, benzodizepina, amfetamina, metilenedioksimetamfetamina, barbiturata, metamfetamina, metadona, kokaina, opijata, tricikličnih antidepresiva. Prema saznanju CIN-CG-a, NPS se ne mogu identifikovati na taj način.

To znači da ljekari ne mogu da znaju kako da reaguju kada im dođe osoba koja se predozirala nekom novom psihoaktivnom supstancom.

"Podržavamo ideju o neophodnosti detekcije NPS, međutim, vođeni iskustvom u pojedinim slučajevima predoziranja, smatramo jednako važnim sprovoditi prevenciju upotrebe benzodiazepina i alkohola", kaže za CIN-CG psihijatar i koordinator Centra za supstituciju Centra za mentalno zdravlje (CZMZ) Kotor Jovo Đedović.

Nova psihoaktivna supstanca se, prema godišnjim izvještajima o drogama Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, pojavljuje na tržištu praktično svake nedjelje. U 2021. su, putem Evropskog sistema ranog upozoravanja (EWS) prvi put izvijestili o 52 nove droge, a ukupan broj NPS koje je tada pratio Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA) bio je 880.

Najveći talas novih droga u Crnu Goru, kao i najvećih broj slučajeva predoziranja, kako navode iz NVO Juventas, obično se događa oko Nove godine i tokom ljeta.

Osim novih droga, pojavljuju se i novi trendovi konzumiranja kontrolisanih supstanci. Kokain se, recimo, u Crnoj Gori sve češće injektira. To u nekim slučajevima može da dovede do određenih zdravstvenih komplikacija.

Crna Gora ima "sistem ranog upozorenja", ali u njega nijesu uključeni svi akteri u državnom i društvenom sistemu koji se bave pitanjem droga. Idealno bi bilo kada bi, smatraju iz NVO Juventas, u tom sistemu bile sve zainteresovane strane.

U posljednjih nekoliko mjeseci 15 osoba umrlo usljed predoziranja u Podgorici i Baru

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju osoba koje su umrle od predoziranja. Obično se kao uzrok smrti navodi stanje povezano sa predoziranjem, kao što je, recimo, prestanak rada srca. Porodice preminulih često zbog stigme ne žele da se zna uzrok smrti pokojnika. Međutim, ovi podaci bili bi važni da bi se poboljšalo stanje u prevenciji bolesti zavisnosti.

Iz KCCG su CIN-CG-u kazali da u Intenzivnoj jedinici Interne klinike niko nije preminuo od trovanja opijatima posljednjih pet godina.

CIN-CG se obratio i svim domovima zdravlja u Crnoj Gori. Mnogi nijesu odgovorili, a iz onih koji jesu, kazali su da u posljednjih pet godina nije bilo slučajeva predoziranja.

U tom vremenskom periodu, u Kolašinu je testirano 87 osoba.

"Sve je uvedeno kroz protokole i kompjuterski", kazali su iz kolašinskog Doma zdravlja.

Od 2015. do danas, u kotorski Centar za mentalno zdravlje nije se javila nijedna osoba sa kliničkom slikom koja je upućivala na predoziranje.

"Osim toga, ustanove koje tretiraju predoziranje opijatima ne dostavljaju podatke o ovim incidentima u Dom zdravlja Kotor, sve informacije koje o tome dobijamo se zasnivaju na nepouzdanim podacima, tako da ne postoji registar ovih događaja", kaže Đedović.

Međutim, podaci sa terena organizacija koje pomažu osobama koje koriste droge (NVO Juventas i Crnogorske mreže za smanjenje štete - Link) pokazuju drugačije.

"Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, oko 15 ljudi je preminulo od predoziranja - u Podgorici i Baru", kažu za CIN-CG iz Link-a.

Dobro upućeni izvori su CIN-CG-u kazali da su u Podgorici početkom avgusta ove godine, u roku od dva dana, preminule tri osobe koje su često zajedno upotrebljavale drogu. Ti izvori tvrde da je moguće da te osobe tada nijesu znale šta konzumiraju, niti koje su moguće posljedice.

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2021. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), u SAD-u i Kanadi, smrtni slučajevi predoziranjem, pretežno kao posljedica epidemije nemedicinske upotrebe fentanila, nastavljaju da obaraju rekorde. Preliminarne procjene u SAD-u ukazuju na više od 107 hiljada smrtnih slučajeva predoziranja drogom u 2021. godini, što je porast u odnosu na skoro 92 hiljade u 2020. godini.

Psihijatrica Sanela Kusturica koja radi u hercegnovskom Domu zdravlja za CIN-CG kaže da bi se predoziranje kao uzrok smrti moglo evidentirati u Registru narkomanije Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

"U ovom elektronskom registru, uz dijagnozu bolesti zavisnosti obavezni smo ispuniti prijavu. U slučaju smrti korisnika dužni smo ga odjaviti iz registra - a odjava podrazumjeva da se navede razlog, iseljenje, smrt… To bi moglo biti to zvanično mjesto gdje bi se predoziranje kao uzrok smrti (ukoliko je ono uzrok) moglo evidentirati".

Brojna istraživanja sprovedena u skorije vrijeme upozoravaju na trend rasta broja osoba koje koriste psihoaktivne supstance, kao i na to da prvo konzumiranje neke supstance počinje sve ranije.

Prema rezultatima ESPAD (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) izvještaja iz 2019. godine, najvećeg međunarodnog istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, u Crnoj Gori je u periodu od 2007. do 2019. značajno porasla upotreba raznih droga (kokaina, ekstazija/MDME, amfetamina, metamfetamina, heroina, marihuane (kanabisa), LSD-a ili drugih halucinogenih droga, magičnih gljiva, GHB-a) među maloljetnicima.

Analiza za potrebe ovog izvještaja, koja je u Crnoj Gori sprovedena na uzorku od oko 6.200 učenika prvog razreda srednjih škola u Crnoj Gori, pokazala je da oko 18 odsto učenika do svoje šesnaeste godine nije nikada probalo nijednu psihoaktivnu supstancu. Oko devet odsto učenika u Crnoj Gori je nekada probalo kanabis. Ova stopa je veća u odnosu na zemlje regiona, sa izuzetkom Hrvatske u kojoj je oko 20 odsto učenika nekada konzumiralo kanabis. Maloljetnici u Crnoj Gori najčešće sa 15 godina probaju kanabis.

U zdravstvenom sistemu Crne Gore postoje supstitucione terapije (terapija metadonom i terapija buprenorfinom) koje pružaju isključivo javne zdravstvene ustanove i zatvori, međutim podaci o broju i karakteristikama korisnika/ca terapija se ne prikupljaju adekvatno. Prema podacima iz publikacije "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link, broj korisnika/ca OST terapija u 2021. godini na dan prvog septembra bio je 1.110.

Nakon uvođenja buprenorfinske terapije, upozorava se u ovoj publikaciji, došlo je do znatnog opterećenja određenih zdravstvenih ustanova. Po broju korisnika/ca posebno se ističu Dom zdravlja Podgorica (457), KCCG (113) i Uprava za izvršenje krivičnih sankcija (127).

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, u svijetu je 2021. od 17 osoba - jedna koristila droge, što je 23 odsto više nego u protekloj deceniji. Procjenjuje se da da je broj ljudi koji injektiraju droge u 2021. godini porastao čak 18 odsto u odnosu na 2020. godinu. Do predoziranja najčešće dovodi korišćenje opioida, a glavni uzrok smrtnih slučajeva povezanih sa drogom obično se pripisuje hepatitisu C i pratećim bolestima jetre.

"Najčešće naši klijenti počinju sa konzumacijom marihuane u tinejdžerskim godinama, a nakon toga skoro po pravilu počinju sa upotrebom sintetičkih droga i psihostimulansa (kokain). Uglavnom to kasnije prati i upotreba sedativa i opijata (među kojima je i heroin). Ovo je najčešći put kojim OKD prolaze prije nego se odluče da potraže pomoć", kažu iz JU "Kakaricka gora".

Teško do lijeka koji spašava živote

Prema saznanju CIN-CG-a, u Crnoj Gori lijek nalokson, koji, ako se da na vrijeme, osobi koja se predozirala može spasiti život, nije lako dostupan onima kojima je potreban. On djeluje tako da raskida veze receptora i opijata, pri čemu opijatu prestaje dejstvo.

Iz Kliničkog centra Crne Gore su CIN-CG-u kazali da ovaj lijek imaju u Urgentnom centru (UC) i da ga najčešće životno ugroženim pacijentima daje anesteziolog kada budu primljeni u Intenzivnu jedicu Interne klinike nakon dijagnostikovanja u UC-u, sa izvjesnim protokom vremena od momenta trovanja.

"Pacijenti sa hitnim i urgentnim stanjima, pa i oni sa intoksikacijom opijatima, uglavnom budu primljeni u UC gdje im se primarno ukaže urgentna medicinska pomoć. Urgentni centar ne vodi poseban protokol pacijenata koji se jave sa intoksikacijom opijatima, već jedinstven protokol za sve pacijente koji se obrate za medicinsku pomoć. Ukoliko je neophodno dalje bolničko liječenje, budu primljeni na odgovarajuće odjeljenje", navode iz KCCG-a.

Nalokson u Crnoj Gori osobama koje su se predozirale smiju jedino da daju zdravstveni radnici. Međutim, postavlja se pitanje koliko su često oni u mogućnosti da stignu da pravovremeno upotrijebe ovaj lijek, koliko su osobe koje su se predozirale svjesne da treba da pozovu pomoć i da li imaju nekog uz sebe ko to može i želi da učini umjesto njih. Među tim ljudima, ima onih koji se na to teško odlučuju, budući da u ovakvim slučajevima sa hitnom obično dolazi i policija. Zbog stigme i diskriminacije, mnogi ne žele da se sazna za njihovo stanje.

U pojedinim državama u Evropi i Americi nalokson imaju razni subjekti koji mogu da dođu u kontakt sa osobama koje su u riziku od predoziranja. U Škotskoj i SAD-u ovaj lijek je dio standardne policijske opreme. Imaju ga i taksisti.

"Činjenica je da bi nalokson kao antidot trebalo učiniti dostupnijim, jer spašava živote. Nalokson bi trebale primjenjivati osobe koje su adekvatno edukovane, iz medicinske struke. Kao i u svakoj situaciji, treba odmjeriti korist u odnosu na potencijalne rizike i štetu. Ujedno treba raditi na opštem podizanju svijesti i edukciji stanovništva (posebno osoba koje u porodici ili svom okruženju imaju korisnike opioida) o načinu prepoznavanja simptoma predoziranja i načina kako bi u tom slučaju trebalo reagovati", navodi psihijatrica Kusturica.

"Mislio sam da će mi droga pomoći da se izborim sa životnim izazovima sa kojima sam se suočavao. Želio sam da zaboravim na probleme i živio u zabludi da u drogama nalazim rješenja. Nijesam bio svjestan toga šta će mi se sve dogoditi i koliko droge zapravo unište život. Sa psihičkim posljedicama sam se borio i dugo nakon što sam ušao u proces oporavka", kaže za CIN-CG Marko Dragićević, član Link-a.

On je 20 godina koristio droge, a u procesu oporavka je preko četiri godine.

"Odlučio sam se na liječenje tek kada sam poželio da umrem".

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da je mnogo više onih koji kriju da su u procesu oporavka od onih koji koriste droge. Zbog stigme ne žele da se zna da se liječe.

Proces oporavljanja je vrlo dug i težak, ali moguć, kaže Dragićević.

"Da sam u trenutku kada sam počinjao da koristim droge imao priliku da vidim nekoga ko je dugo u toj priči i ko bi mi eventualno rekao, nemoj, desiće ti se to i to kroz par godina, možda bi to nešto promijenilo", ističe Dragićević.

Naš sagovornik sa početka teksta govori o teškom procesu oporavka, nakon uzimanja fentanila.

"Prolazili smo kroz pakao, kroz mnogo teže krize od heroinskih. Neki su jedva preživjeli nakon fentanila", kaže on.

Iako su fentanil, ali i nove psihoaktivne supstance, opasni, problem je što ih naše institucije ne detektuju, pa nema ni cjelovite strategije za smanjenje štete.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) održao je krajem oktobra u Budvi trening: „Odgovorno izveštavanje o problemima i posljedicama korišćenja droga u Crnoj Gori“. Trening je dio istoimenog projekta, podžanog kroz subgranting šemu programa: “Kompetentno, transparentno, efikasno i odgovorno civilno društvo koje pruža usluge osobama koje koriste droge u Crnoj Gori”, koji implementiraju NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete Link, a finansira Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Trening su vodili iskusni predavači/ce iz zemlje i regiona. Oni su novinarima približili ovu važnu temu, koja nije dovoljno istražena. Govorili su i o metodama  i tehnikama istraživanja i izvještavanju o socijalnim, psihološkim, ekonomskim i društvenim posljedicama konzumacije droga, pravima ranjivih grupa, ključnim izazovima sa kojima se susreću pojedinci, ali i institucije koje se bave ovim problemom.  Poseban akcenat stavljen je na pitanja vezana za terminologiju i etiku izvještavanja kada su ove teme u pitanju, te o specifičnostima intervjuisanja korisnika droga, prikupljanja podataka, dokumenata i tako dalje.  

Jedan od ciljeva treninga bio je jačanje saradnje među novinarima i ekspertima, u cilju zajedničkog djelovanja. Ta saradnja je ovim treningom već počela, a dogovorene su i buduće aktivnosti.

 

Neprovjerene supstance koje se uzimaju bez kontrole da bi se poboljšao izgled i sportski performansi, lako su dostupne i široko rasprostranjene u Crnoj Gori, iako mogu izazvati ozbiljne psihičke i fizičke bolesti 

Andrea JELIĆ 
Tijana LEKIĆ


,,Steroide sam probao u srednjoj školi, 2006. ili 2007. godine. Tada se još nijesam počeo profesionalno baviti sportom. Sjećam se kao juče – uzeo sam metan, takozvana plava srca. Ruke su mi od njega postale ogromne i u organizmu mi se skupilo mnogo vode, jer se nijesam pravilno ni hranio. Dvjesta komada metana koštalo je tada 20 eura. Sad razmislite kakvog je to kvaliteta kad sam toliko plaćao“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vaso Bakočević, poznati crnogorski Mix Martial Arts (MMA) borac. 

Kada je počeo da koristi metan, anabolički steroid, Bakočević nije bio informisan o  posljedicama koje oni mogu imati na zdravlje. 

,,Danas postoje internet, nutricionisti, stručnjanci koji o tome dosta znaju. Ja sam steroide tada uzimao isključivo iz neznanja“, navodi Bakočević. 

Steroidi mu, kako ističe, uopšte nijesu pomogli tokom karijere, koju su obilježile mnoge pobjede u raznim kategorijama. 

Crna Gora je prva u Evropi po broju maloljetnika koji koriste anaboličke steroide (AAS), pokazao je izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine. Za potrebe ovog istraživanja u Crnoj Gori je anketirano 6224 učenika - 3162 dječaka (50,8 odsto) i 3062 djevojčice (49,2 odsto).  Pokazalo se da čak tri odsto dječaka koristi ove supstance. Interesantno je i da je kod nas jedna od 50 učenica takođe koristila AAS. 

Anabolički steroidi su sintetički derivati testosterona koji se u medicini koriste kao ljekovi za tretman hormonskih poremećaja kao i za razne bolesti, poput onih koje uzrokuju gubitak mišića, određene vrste raka i tako dalje. Američki naučno-istraživački institut za upotrebu droga i bolesti zavisnosti, The National Institute on Drug Abuse (NIDA) objašnjava da neadekvatna upotreba AAS u svrhu poboljšanja izgleda i sportskih performansi može da izazove psihičke i fizičke probleme. Posljedice mogu biti ozbiljne, dugotrajne i nepopravljive, može doći do ranih srčanih udara, moždanog udara, tumora jetre, otkazivanja bubrega, seksualnih problema i psihijatrijskih problema. Anabolički steroidi mogu da utiču na raspoloženje, a ako se neadekvatno koriste može se razviti i bolest zavisnosti. Prestanak upotrebe steroida može izazvati depresiju, zbog čega mnogi i nastavljaju da ih koriste. 

,,Ljekari anaboličke steroide nikada ne propisuju mladim zdravim osobama za izgradnju mišića. Neki bodibilderi i sportisti koriste ova sredstva za izgradnju mišića, sagorijevanje masti i poboljšanje sportskih rezultata – povećanjem snage i izdržljivosti. Uzimaju ih oralno, ubrizgavanjem ili kremama i gelovima. Često ih uzimaju bez uputa ljekara i u velikim količinama, što nije ni legalno ni bezbjedno”, kaže za CIN-CG neuropsihijatrica Marina Roganović koja se tokom svoje karijere posebno posvetila bolestima zavisnosti.

U ESPAD izvještaju za 2019. godinu navodi se da se u slučajevima neadekvatne upotrebe anaboličkih steroida koriste doze koje su od 10 do 100 puta jače nego one koje propisuju doktori za tretman određenih stanja. Istraživanja, navodi se u ovom izvještaju, pokazuju i da se korisnici steroida lakše prebace na druge droge, kao opijate, kako bi olakšali probleme sa spavanjem i iritabilnost koju prouzrokuju steroidi. 

Iz JU “Kakaricka gora” za CIN-CG su kazali da do sada nijesu imali slučajeve da se neko prijavio za liječenje bolesti zavisnosti a da je koristio ili da koristi anaboličke steroide. 

Iz Direktorata za javno zdravlje, sprečavanje zloupotrebe droga i drugih psihoaktivnih supstanci pri Ministarstvu zdravlja, kao ni iz Komisije za antidoping Crne Gore do objavljivanja ovog teksta nijesu odgovorili CIN-CG-u na brojna pitanja. 

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik oko upotrebe anaboličkih steroida u Crnoj Gori. Anketirano je oko 900 osoba. Rezultati su pokazali da je svaka četvrta osoba makar jednom koristila anaboličke steroide, a da ih je svaka osma koristila više puta. Najveći broj njih ih je koristio za potrebe poboljašnja fizičkog izgleda (svaka peta osoba) i da bi imali bolji sportski performans – svaka sedma. 

Najviše njih koristilo je steroide, metan, klenbuterol, diuretike, laksative… Većinom su se oko upotrebe AAS savjetovali onlajn, a potom sa trenerima. Ipak, njih 25 odsto kosultovalo se sa ljekarima. Od posljedica zbog upotrebe ovih supstanci mnogi ispitanici/e naveli su probleme sa srcem, jetrom, bubrezima, nesanicom, seksualne teškoće. Jedan broj naveo je da su imali napade agresije, ali i ginekomastiju, pojavu povećanja jedne ili obje dojke kod muškaraa usljed disbalansa polnih hormona.  

Na spisku nedozvoljenih sredstava na takmičenjima i van njih 144 supstance

Zakonom o sportu Crne Gore zabranjen je doping, a AAS se smatra vrstom dopinga.

Na utvrđivanje povreda antidoping pravila primjenjuju se odredbe Međunarodne konvencije protiv dopinga u sportu, Evropske konvencije protiv​​ dopingovanja u sportu, Svjetskog kodeksa protiv dopinga i antidoping pravila koja donosi Komisija za antidoping.

Na spisku nedozvoljenih sredstava koji sačinjava Antidoping komisija Crna Gora, a koji predstavlja međunarodni standard Svjetske Antidoping Agencije (World Anti-doping Agency – WADA) nalaze se 144 supstance čija je upotreba zabranjena na takmičenjima i van njih. Među njima su metan, oksandrolon, klenbuterol, salbutamol, mildronat, razni diuretici, peptidni hormoni, mimetici…   

Klenbuterol i salbutamol povećavaju mišićnu masu, a neželjeni simptomi mogu biti tahikardija, nesvjestica, preznojavanje, tremor, mišićna slabost i agitarnost.

Diuretike sportisti obično uzimaju da bi maskirali postojanje drugih doping supstanci u urinu, a dovode do elektrolitnog disbalansa i tako do aritmija. 

Peptidni hormoni, mimetici i analozi pomažu sportistima da održe snagu i mišičnu masu, ali dugotrajnom upotrebom većih doza dovode do kardiomiopatije, tromboze, embolije, arterijske hipertenzije i moguće srčane disfunkcije. Dokazano je i fatalno smanjenje srčane funkcije tokom sna.

Neuropsihijatrica Roganović ističe da je korišćenje steroida postalo sasvim uobičajeno i da predstavlja dio kulture u teretanama. ,,Široka dostupnost anaboličkih sredstava čak i preko interneta dovodi do sve masovnijeg korišćenja. Mislim da njihova proizvodnja, prodaja i reklamiranje nijesu adekvatno zakonski regulisani”. 

CIN-CG je jednostavnom internet pretragom utvrdio da se do steroida, pa i onih koji su zabranjeni, lako može doći. Na raznim javnim oglasima i otvorenim Fejsbuk stranicama nude se i prodaju različite supstance. CIN-CG je kontaktirao jednu od ovakvih stranica, radi informacija o nabavci. 

Prodavac je novinarke upitao koliko godina imaju i šta žele da kupe i za koje potrebe. Rekao im je da sada u ponudi ima najjači klenbuterol koji “miče svaki gram sala” i koji žene mogu da koriste samo mjesec dana, jer duže šteti, a muškarci i do tri mjeseca mogu da ga uzimaju. 

Predložio je i oksandrolon koji se prodaje pod imenom anavar. ,,To je hormon sreće, antidepresiv, ima da sijaš. Uzmi jednu prije treninga, uveče izbjegavaj, a manje doze da se održavaš kad ne treniraš. Pije se pet puta nedjeljno, najbolje mjesec dana. Ima najmanje štetnih posljedica, zato je i najskuplji – košta 70 eura”, kazao je i dodao da ga može poslati kurirom na odgovarajuću adresu.

Nije precizirao da štetne posljedice oksandrolona mogu biti problem sa bubrezima, gubitak kose, visok krvni pritisak, povećanje holesterola, trovanje jetre.   

Krivični zakonik Crne Gore propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine onome ko protivno propisima stavi u promet ljekove ili supstance koje sadrže hormone ili ostale stimulanse rasta. Takođe, onaj ko proizvodi radi prodaje, prodaje ili stavlja u promet životne namirnice, jelo ili piće ili druge proizvode škodljive za zdravlje ljudi, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

CIN-CG nije uspio da dođe do podataka da li je bilo slučajeva procesuiranja zbog prodaje ovih štetnih supstanci.

,,Nijesam imao problem, do skoro, kad sam nakon upotrebe AAS dobio baš izražen osip po stomaku i grudima. To se desilo jer sam koristio neprovjerene steroide”, napisao je jedan ispitanik CIN-CG-a u anketi koju smo sproveli. 

Drugi korisnik navodi da je zbog upotrebe steroida, koji su proizvedeni na “divlje”, završio u bolnici, gdje je bio na liječenju pet dana, zbog upale crijeva.

Estetski standardi vode do steroida   

Roganović objašnjava da se danas stiče utisak da je dovoljno upaliti neki ekran, pritisnuti odgovarajuće dugme i dobiti sve. ,,Postoji niz olakšica za mlade kako da lakše i brže prečicom dođu do cilja. Jedna od takvih ‘prečica’ je neadekatna upotreba anaboličkih steroida”. 

Ona navodi da postoji pritisak društva da mladi izgledaju na određeni način. ,,Mladi momci žele da budu mišićavi, nabildovani i da imaju oblikovano tijelo. Žele da ubrzaju pubertet i fizičko razvijanje ili da izgledaju kao učesnici raznih rijalitija. Smatra se da je grupa mladih od 18 do 34 godine najosetljivija kada je u pitanju izgled, mada se, mislim, ta granica sada spušta na 15,16 godina. Veliki broj ljudi će reći ‘vidi kako si debeo, kako su ti uska ramena’, ne razmišljajući kakav će to uticaj imati na mladu osobu”. 

Ova sagovornica CIN-CG-a ističe da zbog mišljenja drugih i neprimjerenih komentara mladi vrlo često stvore negativnu sliku o sebi, postaju nesigurni, neraspoloženi, anksiozni i javljaju im se brojni kompleksi. ,,Mnogi sebe doživljavaju kao ružne, mlitave, nesposobne te korišćenjem steroida žele uticati na poboljšanje fizičkog izgleda, ali i da se osjećaju hrabro, moćno, snažno”, kaže ona i zaključuje da pretjerano razmišljanje o fizičkom izgledu adolescente često navodi da posegnu za anaboličkim steroidima. 

Opsesija izgradnjom mišićne mase može da dovede do psihičkog poremećaja poznatog kao bigoreksija ili mišićna dismorfija. Osoba koja pati od ovog poremećaja je ubijeđena da je njeno tijelo previše malo i nedovoljno mišićavo. Neki od simptoma bigoreksije mogu da budu provođenje mnogo vremena u teretani i iscrpljivanje tijela do krajnjih granica, detaljno razrađena ishrana posvećena gubljenu težine i povećanju mišićne mase, mržnja prema sopstvenom tijelu i ubjeđenje da drugi vide sve tvoje nedostatke. Ukoliko se ne liječi, bigoreksija može da dovede do neadekvatne upotrebe steroida, depresije, bijesa i suicidalnih misli. 

Prema istraživanju iz 2023. objavljenom u medicinskom časopisu JAMA Pediatrics koji izrađuje Američka medicinska asocijacija, jedan od pet adolescenata u svijetu se bori sa nekim poremećajem u ishrani. Poremećaj u ishrani uključuje ponašanja kao što je ograničavanje unosa hrane i vrste hrane, opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom, kao i iskrivljenu sliku o sebi i prejedanje. Studija u JAMA Pediatrics-u je pokazala da je 17 odsto tinejdžera i 30 odsto tinejdžerki imalo ovakve poremećaje i u njoj se zaključuje da broj dječaka sa ovim problemom raste.  

,,Koristio sam sve što je bilo dostupno kod nas, tačnije, malo šta nijesam”, kaže za CIN-CG Nikola koji se profesionalno bavio dizanjem tegova i koji je osvajao medalje na raznima takmičenjima. 

On upozorava da steroidi, kad se neadekvatno koriste, imaju posljedice po mentalno zdravlje. ,,Strašno utiču na ego, povećavaju osjećaje neustrašivosti i snage… Mogu da djeluju kao droga i diluju se kao droga. Kad ih koristim, u roku od tri mjeseca, ugojim se ili smršam i po 25 kila”. 

Može se razviti bolest zavisnosti od anaboličkih steroida 

Iz Instituta za javno zdravlje za CIN-CG kažu da sada postoje uvjerljivi dokazi o razvoju zavisnosti o AAS kod nekih pojedinaca. ,,Istraživači navode da oko 32 posto ljudi koji neadekvatno upotrebljavaju anaboličke steroide postanu zavisni o njima”.

Roganović objašnjava da anabolički steroidi utiču na dopamin, neurotransmiter koji povezuje nervne ćelije: ,,Postoji utvrđena veza između dopaminergičkog sistema i razvoja bolesti zavisnosti. Kada povećana količina dopamina kao posljedica unosa supstance uđe u organizam stvara se osećaj zadovoljstva i tako se razvija zavisnost”. 

Ona navodi da kod steroida posebno postoji osjećaj zadovoljstva i zbog “dobrog”, poželjnog izgleda, moći, snage… ,,Jedna od karakteristika bolesti zavisnosti je da se, i pored pojave mnogih somatskih-zdrastvenih problema koje izazivaju i negativnih efekata na socijalni život, nastavlja sa uzimanjem steroida. Slijedi trošenje velike količine novca za ove supstance. Vremenom se uzimaju sve veće količine. Kao i kod drugih bolesti zavisnosti, teško je stati, vratiti se u realnost i prihvatiti pad snage i mase. Gubi se i realna slika o sebi i o okolini”. 

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju da neplodnost kod muškaraca može uzrokovati korišćenje anaboličkih steroida. ,,Neplodnost kod muškaraca može biti uzrokovana abnormalnom funkcijom i kvalitetom sperme. Stanja ili situacije koje uzrokuju abnormalni oblik (morfologiju) i kretanje (pokretljivost) spermatozoida negativno utiču na plodnost. Na primjer, upotreba anaboličkih steroida može izazvati abnormalne parametre sperme kao što su broj i oblik spermatozoida”, navodi se na zvaničnom sajtu WHO. 

Steroidi u sportu tabu tema 

Naš sagovornik Nikola ističe da je upotreba steroida u sportu tabu tema. ,,Nekad su legende jugoslovenske košarke mogle da igraju tri meča i imali su u prosjeku 20 skokova. Danas NBA igrači igraju 40 utakmica sa prosjekom od oko 40 skokova. Nijesu bolji igrači, nije se ništa promijenilo, samo su vjerovatno dopingovani posebnom vrstom hemije koja ne može da se registruje testovima”. 

Tokom godina profesionalnog bavljenja sportom, Nikola nikada nije bio na doping kontroli. ,,Treba reći i da oni sa dubljim džepom pojačavaju svoje performanse hormonom rasta, peptidima i insulinom, a neki i izrađuju specijalno steroide tako da ih je nemoguće otkriti kontrolama”. 

Iz Doma zdravlja Kolašin, jednog od rijetkih koji nam je odgovorio na pitanja, kažu da je upotreba ovakvih stimulansa posebno štetna za sportiste, koji anaboličke steroide obično koriste u dozama koje su od 50 do 100 puta veće od terapijskih. ,,Neželjeni efekti koji prate ovakvu nemedicinsku upotrebu kreću se od bezazlenih (npr. akne, hirzutizam) do veoma ozbiljnih (npr. virilizacija, žutica, sterilitet), pa čak i fatalnih (infarkt miokarda, karcinom jetre, suicidalna depresija). U težim slučajevima može doći i do nagle smrti. Nakon što stimulansi uđu u ljudsko tijelo, najdirektniji uticaj imaju na nervni sistem u smislu širenja zjenica, porasta krvnog pritiska, pojačanog osjećaja uzbuđenosti. Nakon što prođe djelovanje stimulansa, sportisti često imaju osjećaj umora i pospanosti. U kasnijoj fazi može se razviti i bolest zavisnosti o ljekovima koji će smanjiti imunitet tijela, što može uzrokovati druge tjelesne bolesti”, kaže se u odgovoru Doma zdravlja Kolašin.

U nekim slučajevima može doći i do razvijanja steroidnog bijesa, poznatog kao roid rage.

,,Jedna studija govori o tome da se kod 12,2 odsto osoba koje koriste steroide mogu javiti simptomi psihoze, a kod 25 odsto manični simptomi. Druga studija je pokazala da 90 odsto svih sportista koji neadekvatno koriste steroide primjećuju kod sebe stanja agresije. Jedna od težih posljedica je i depresija koja može trajati i više od godinu dana poslije prestanka uzimanja steroida” navodi Roganović. 

Stepen i ozbiljnost neželjenih efekata zavise od pola korisnika, izbora steroida (oralni, parenteralni, kombinacija), doze, dužine trajanja steroidnog ciklusa i individualne osjetljivosti koja zavisi od genetskog faktora, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja, upozoravaju još iz Doma zdravlja Kolašin. 

,,Nabaviti bilo šta danas je lako. Ko poznaje stvari, nema toga što mu ne može stići poštom preko Deep web-a. Kada sam radio sa čovjekom koji je na steroidima godinama, a nikad nije upoznao dilera, iznenadio sam se. I po EU se naručuju i može da se plaća kriptovalutama ili na neke druge načine. Kod nas na Balkanu najveći broj ljudi uzima steroide od dilera koje poznaju. Neki proizvodi se nalaze po apotekama kao letrox t4, insulin, hormon rasta, testosterone enanthate, femara arimidex, hcg, nolvadex... Najveci dio ipak koristi crno tržište”, kaže za CIN-CG Saša Drašković, jedan od najuspješnijih bodibildera na Balkanu, inače iz Bosne i Hercegovine (BiH). On od 2009. godine radi i kao trener. 

Sport na visokom nivou, tvrdi Drašković, kompromitovan je supstancama. ,,Nije pitanje da li je sportista nešto uzimao, već da li je pao na testiranju. Ljudi zapravo i ne žele od dopinga oslobođen sport, jer taj sport ne bi pravio pare kao kad je potpomognut supstancama. A rekordi moraju da se ruše”, navodi on. 

Turinabol, kaže Drašković, dugo je bio tajna istočne Njemačke. ,,Bilder nije tada mogao da ga uzima, niti je znao da postoji. Uzimali su ga atletičari i neki važni sportisti i dugo godina su prolazili kontrole bez problema”. 

On objašnjava i da se ne može uvijek na osnovu izgleda utvrditi da neko koristi AAS. ,,Recimo, i biciklisti i bodibilderi upotrebljavaju anaboličke steroide, ali tijelo bicikliste na duge staze ne asocira ljude na upotrebu dopinga toliko, prosto jer su mršavi. Izgled bildera, s druge strane, automatski ljudi povezuju sa suspstancama, što nije u redu”. 

Problem, smatraju iz kolašinskog Doma zdravlja, nije samo u tome što sportista direktno nanosi štetu sebi i svom zdravlju, “već što takav stil života indirektno propagira kao nešto normalno”. 

Najveći broj onih koji koriste anaboličke steroide, ističe Drašković, čine ljudi koji samo žele da izgledaju dobro za ljeto. 

Češće organizovati edukacije o štetnom uticaju dopinga

,,Zabrinjava spoznaja da čitava javnost nije ni svjesna ni upoznata sa opasnostima korišćenja steroida”, upozorava još Roganović. 

Preventiva je uvijek bolja od liječenja posljedica loših odluka zbog neznanja i nedovoljne informisanosti, navode iz Doma zdravlja Kolašin. ,,Edukacije o štetnom uticaju dopinga treba stalno da se organizuju, posebno za medicinske radnike, kako bi znali da pruže dodatne informacije sportistima kada im se obrate kao pacijenti. Edukacijom treba raditi i na podizanju svijesti sportista”. 

Iz Doma zdravlja u Plavu su za CIN-CG istakli problem nepostojanja preventivnog edukativnog centra u ove svrhe. ,,ESPAD izvještaj iz 2019. godine koja je pokazala da je Crna Gora prva u Evropi po broju maloletnika koji koriste anaboličke steroide, treba da zabrine”.

U primarnu prevenciju treba uključiti različite profesije - ljekare, psihologe, defektologe, socijalne radnike, ali i nastavnike, vaspitače, sudije, advokate, službenike Ministarstva unutrašnjih poslova,… ,,Mladima treba razviti samopouzdanje i ljubav prema sopstvenom tijelu i ličnosti. Četrdeset godina rada za osoba koje su razvile bolesti zavisnosti čine me hrabrom da kažem da treba uvesti predmet Bolesti zavisnosti u nastavu kao redovan i obavezan”, zaključuje Roganović.

,,Da mogu da vratim vrijeme, ne bih nikada takao steroide“, kaže Vaso Bakočević, koji je odavno prestao da koristi steroide, ali je i dalje uspješan sportista.

Kipar, Bugarska i Poljska nakon Crne Gore

Izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine, najveći međunarodni istraživački projekat o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti u svijetu, pokazao je da Crnu Goru, po upotrebi anaboličkih steroida među maloljetnicima, slijede Kipar, Bugarska i Poljska. 

U Kirpu je 2,5 odsto svih maloljetnika koristilo anaboličke steroide tokom svog života, u Bugarskoj 2,4 odsto, a u Poljskoj 2 odsto. 

Podaci pokazuju da žene iz Crne Gore više koriste anaboličke steroide od žena iz ovih država – u Crnoj Gori njih koristi 2,3 odsto žena, a na Kipru 0,7 odsto, Bugarskoj 1,1 odsto, a Poljskoj 1,6 odsto.

Hrvatska po grlu buše izdvaja 400 eura, Srbija 333, a Crna Gora svega 150 i krije ko je dobio pomoć. Na niske premije žale se i uzgajivači balkanske koze i upozoravaju da ih je ostalo veoma malo

Biljana Matijašević

Nikoga nije briga hoće li opstati buša, zetska žuja…Premije za očuvanje autohtonih (izvornih) vrsta domaćih životinja su niske, a i to malo se dijeli nepravedno, kriju se spiskovi onih koji su dobili novac, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) predsjednik hercegnovske NVO “Buša” Predrag Vujnović.

Sa njim su saglasni uzgajivači autohtone balkanske koze Svetlana Vuković i Ranko Mrvaljević.

“Razočarana sam odnosom nadležnih, živim 3,5 kilometra od Podgorice u Vranićima, a nemam riješeno ni vodosnabdijevanje”, ističe Vuković za CIN-CG”.

Mrvaljević kaže da se premije selektivno daju, pa ih dobijaju samo uzgajivači crvene koze, a zna se da je šarena uvijek bila zastupljena na ovm prostorima.

“Premije su toliko niske da je ostao mali broj koza”, rekao je Mrvaljević za CIN-CG.

Vlasnik farme magaraca u Martinićima Darko Saveljić ima razumijevanja za “državu koja je u ogromnim problemima i gdje je poljoprivreda na koljenima”.

“Nije se ni toliko očekivalo”, rekao je Saveljić odgovarajući na pitanje CIN-CG o visini premija.

Poručuje da uvijek može bolje.

Autohtone vrste domaćih životinja za koje se daju podsticaji iz budžeta su rasa goveda - buša, zatim rase ovaca - žuja, sora, jezersko-pivska pramenka i ljaba, domaća balkanska koza (prioritetno crvene boje) i domaći magarac.

NVO “Buša” se više puta dopisima obraćala Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i upozoravala na nebrigu o autohtonim rasama, zbog čega je, kako kažu, došlo do smanjenja njihovog broja i skoro nestajanja. Sumnjaju da je novac za podršku uzgajivačima godinama dijeljen po “partijskoj preporuci”.

Iz Ministarstva, na čijem je čelu u posljednjih godinu i po Vladimir Joković, odgovaraju da podršku ostvaruju poljoprivrednici koji se “blagovremeno prijave i ispunjavaju kriterijume poziva za dodjelu premija (podsticaja)”, ne odgovarajući precizno na pitanje CIN-CG da li su ove optužbe tačne.

Prema aktuelnom Zakonu o stočarstvu, autohtone rase i sojevi domaćih životinja koje su nastale i gaje se na teritoriji Crne Gore dio su nacionalne biološke baštine i pod posebnom su zaštitom države.

Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli da se proteklih godina broj poljoprivrednih proizvođača koji su uzgajali neku od rasa koje se smatraju genetičkim resursom u poljoprivredi kretao oko 30.

“Zavisno od broja zahtjeva i veličine stada, broj grla varira i može se reći da smo do sada u prosjeku podršku dodjeljivali za oko 100 ovaca rase zetska žuja, sora, ljaba i pivska pramenka, 200 grla buše, 60 grla balkanske koze i 60 grla domaćeg magarca”, kazali su.

Premije po grlu za bušu iznosi 150, ovcu pivsku pramenku, soru i ljabu 15 eura, dok je za žuju 50 eura. Premije za koze su 15 eura po grlu, a za magarce 60 eura.

Profesor beogradskog Fakulteta veterinarske medicine Vladimir Dimitrijević upozorava da jednom kada neka rasa ili soj nestane, mogućnosti za njihov povratak su veoma male do nikakve.

“Nešto što je obitavalo i bilo od koristi, ne samo ljudima, stotinama godina nestaje zauvijek. Tako smo mi, kao vrsta, ‘uspjeli’ da nepovratno izbrišemo između deset i 40 odsto rasa i sojeva domaćih životinja sa liste nekada postojećih. Nestanak ovako velikog broja rasa i sojeva domaćih životinja nepovratno i razarajuće utiče na genetičku različitost, kao bazični i neprocenjivi potencijal opstanka populacija domaćih životinja”, kazao je Dimitrijević za CIN-CG.

CIN-CG nije uspio da pronađe uzgajivače ovce - zetske žuje.

Svetlana Vuković ima 80 koza, tzv. balkanike, ali zbog odnosa nadležnih nikada nije tražila premiju.

“Dolazile su savjetodavne službe da broje, testiraju i upišu, na tome se završilo. Niko ne vodi računa o stočarima koji se time odavno bave”, priča Vuković, ističući da se o životinjama brine ona i njen sin, a prethodno su to radili njen suprug i svekar.

Pored koza imaju i ovce, svinje, pčele, vinograde...

Ranko Mrvaljević u blizini Nikšića uzgaja oko 140 koza i smatra da sve balkanike treba da dobiju premiju, jer ih je u Crnoj Gori vrlo malo ostalo.

Premija u Hrvatskoj 400 eura po buši, a u Crnoj Gori svega 150

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Agrobudžetom za 2023. godinu opredijeljeno je ukupno 100.000 eura za genetičke resurse u poljoprivredi, što obuhvata autohtone rase u stočarstvu i biljnoj proizvodnji. Za iste namjene je 2022. godine bilo opredijeljeno 80.000 eura, odnosno 60.000 u 2021. godini i 40.000 u toku 2020.

“Iznosi se ne opredjeljuju po rasama ili vrstama već za stočarstvo ili biljnu proizvodnju, dok je Agrobudžetom opredijeljen iznos po grlu zavisno od rase. Tako je plaćanje po grlu buše 2020. godine iznosilo 80 eura, dok poljoprivrednici ove godine mogu ostvariti podršku od 150 eura po grlu”, pojasnili su.

Predrag Vujnović navodi da je, na primjer, Hrvatska po grlu buše izdvajala i hiljadu eura, dok nije povećala broj grla. Sada je, kaže, premija u Hrvatskoj 400 eura po grlu, a u Crnoj Gori svega 150 eura.

“Srbija je podigla premiju za buše na 333 eura, s tim što se premije na junad i telad posebno isplaćuju. A mi koji imamo otvorene EU fondove nećemo da podignemo premije”, rekao je i dodao da premije nijesu povećavane posljednje dvije godine.

Smatra da, s obzirom na to da je brojno stanje buše u Crno Gori jako nisko, oko 100 grla i od svih država u okruženju ima najmanje, realno bi bilo da premija bude 200 eura po grlu.

Srbija, prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO) od ove godine, ima između 2.000 do 3.000 grla buše i njihov broj raste od 2015. godine.

Na sajtu UNFAO buša je opisana kao mala rasa krave, nesrazmjerne građe:

“Glava joj je svijetla, mala, pravougaonog oblika sa finim rogovima, zakrivljenim nagore. Tijelo je slabo mišićavo sa kratkim, kosim i zašiljenim kukovima. Prinos mlijeka u odnosu na njihovu tjelesnu masu i uslove proizvodnje je zadovoljavajući. Veoma pozitivno reaguje na poboljšane uslove ishrane i njege”.

Hrvatska, prema podacima UNFAO (posljednji za 2022), ima između 3.500-4.000 grla buše i njihov broj takođe raste. Federacija BiH ima 201 grlo buše, pokazuju podaci Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

“Navedeni podaci se odnose na grla koja su u sistemu podsticaja, tj. grla koja su uzgajivači navedenih životinja prijavili za novčane podrške, tako da je njihov broj zasigurno veći jer se svi ne prijavljuju”, kazali su za CIN-CG iz Federalnog Ministarstva poljoprivrede napominjući da se podaci ne odnose na Republiku Srpsku i Distrikt Brčko.

Federalno Ministarstvo je ove godine za izvorne (autohtone) pasmine životinja (domaća buša, domaći magarac, bosanski brdski konj, pas tornjak) izdvojilo oko 165.000 eura.

Subvencije crnogorske Vlade za genetičke resurse za ovu godinu još nijesu dodijeljene, jer, kako je objašnjeno iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, procedura još nije završena. Podrška se daje po podnesenom zahtjevu uz dostavljeno mišljenje ovlašćene naučno-istraživačke institucije, odnosno Biotehničkog instituta u Podgorici.

Iako su subvencije povećane posljednjih godina, uzgajivači nijesu zadovoljni opredijeljenim iznosima, niti onima koji su za to nadležni, odnosno Biotehnički institut koji, kako kažu, godinama upravlja genetskim resursima.

“Čuvaju” domaće sorte 15 godina, a rezultati nikad gori

U jednom od dopisa Ministarstvu poljoprivrede iz 2021. godine, u koji CIN-CG ima uvid, NVO “Buša” navodi da se projekat očuvanja genetskih resursa sprovodi već 15 godina, a rezultati su gori nego na početku projekta.

“Toliko neodgovoran odnos Ministarstva poljoprivrede i ljudi koji su vodili ovaj dio doveo je do ovako dramatične situacije sa autohtonim rasama u Crnoj Gori. Pojam ‘očuvanje genetskih resursa’ označavao je frazu za neke druge stvari, to je služilo za lov u mutnom”, naveli su iz te NVO.

Dekanica Biotehničkog instituta koji je zadužen za genetske resurse Božidarka Marković nije željela da komentariše navode ove NVO, ali je za CIN-CG rekla da sa dodjelom novca ona nema ništa, “sve je na Ministarstvu poljoprivrede”.

Prema riječima Vujnovića, NVO “Buša” je od Ministarstva tražila spiskove dobitnika premija, jer sumnjaju da se ne dijele pravedno, ali ih nijesu dobili.

CIN-CG je takođe po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, preko platforme NVO MANS, tražio spiskove, ali Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev.

Iz Ministarstva naglašavaju da poljoprivredni proizvođači, pored plaćanja za autohtone vrste, kao i svi drugi poljoprivrednici koji se bave stočarstvom ostvaruju pravo na osnovnu premiju u stočarstvu, koja je ove godine za goveda 85 eura.

Profesor Vladimir Dimitrijević ukazuje da siromašni dio svijeta veliki dio svojih prihoda (oko 70 odsto) ostvaruje kroz stočarsku proizvodnju, koja se bazira, uglavnom, na uzgoju autohtonih rasa.

“U takvim djelovima svijeta, uzgoj autohtonih rasa ne obezbjeđuje samo hranu, sirovine za odjeću, gradnju, đubrivo, već je i važan dio socijalnog i kulturnog nasljeđa. Takođe, ove autohtone rase imaju veću genetičku različitost koja utiče da su ove životinje prilagodljivije na promjene uslova u kojima se drže, promjenu klime, kao i na nove uzročnike bolesti sa kojima se do tada nisu susretale”, rekao je Dimitrijević.

Kaže da se razlozi za očuvanje autohtonih rasa mogu nabrajati do unedogled.

“Možda je jednostavnije reći da ne postoji niti jedan razlog, bio on etički, socijalni, kulturni, komercijalni, ako hoćete i religijski, da se bogatstvo koje u sebi nose autohtone rase i sojevi domaćih životinja ne sačuva”, poručuje.

Prema podacima koje je CIN-CG dostavio Dimitrijević, prijavljenih odgajivača izvornih rasa u Srbiji trenutno ima oko 1.600. Osim buše, Srbija ima balkanskih magaraca od 500 do 1.000, balkanske koze od 1.000 - 2.000, mangulice (svinja) 2.000 - 4.000... Od ovaca, zastupljeno je osam autohtonih vrsta, a najviše ima sjeničke, između 200.000 i 300.000.

Srbija je, kaže Dmitrijević, za podsticaje za ovu godinu opredijelila nešto preko milion eura.

“Ono što se mora priznati je da do skoro država nije prepoznavala problem i ni na koji način nije podsticala očuvanje genetičkih resursa, a sada tu ipak postoje izvjesni pomaci. Teško da ću lično u potpunosti biti zadovoljan mjerama koje se preduzimaju u cilju očuvanja autohtonih rasa, što zbog obima, obuhvata i selektivnosti, tako i zbog ažurnosti”, poručio je.

 

Crna Gora je dužna da poštuje međunarodne konvencije

Međunarodna zajednica usvojila je u septembru 2007. godine Globalni akcioni plan za životinjske genetičke resurse, koji se sastoji od 23 strateška prioriteta usmjerena na borbu protiv smanjenja genetičke raznovrsnosti životinja i na održivo korišćenje životinjskih genetičkih resursa.

Crna Gora kao članica UN i zemlja kandidat za članstvo u EU, dužna je na svojoj teritoriji da sprovodi mjere očuvanja i održivog korišćenja genetičkih resursa u skladu sa međunarodnim konvencijama i principima, piše u Agrobudžetu.

Zahvaljujući Saveljiću magarac više nije najugroženiji

Darko Saveljić kaže da je počeo da uzgaja balkanskog magarca prije 8,5 godina.

Magaraca je tada bilo ukupno 150.

“To je postala jedna od najugroženijih vrsta i na stočnoj pijaci se magarac mogao kupiti za 25 eura, a kupovali su ga jedino lovci, za lovačke pse. Nakon 8 godina nije više najugroženija vrsta”, ističe Saveljić.

Dodaje da sada, kako su mu rekli sa Biotehničkog fakulteta, ima ukupno 500-600 magaraca u Crnoj Gori.

“Afirmativno je što postoji Agrobudžet i da su magarci prije pet godina ušli u sistem zaštite. Za magarca koji je reproduktivno zreo bila je premija 50 eura, ali je pitanje hoće li ove godine biti toliko jer se prijavio veliki broj ljudi za premiju”, rekao je Saveljić.

Loša iskustva farmera iz Ulcinja i Nikšića

U razgovoru sa jednim od odgajivača iz Ulcinja predočeno nam je da je zbog loše saradnje i neprofesionalnosti osoba koje su do sada vodile ovu oblast prekinuo svaki vid saradnje i prestao sa gajanjem buša, navodi se u jednom od dopisa NVO Buša Ministarstvu.

“Loš pristup i loš iskustvo imao je i farmer iz Nikšića kojem je osoba zadužena za genetske resurse obišla farmu, evdentirala sva grla koja ispunjavaju kriterijume, uzela ličnu kartu i obećala da će dobiti premiju koju zaslužuje. Poslije par dana se javila i rekla da nema para za premiju za njihovu farmu”.

Iz te NVO ukazuju i da se dešava da nadležni ne priznaju neka grla kao autohtone buše, iako su tipični predstavnici svoje rase (visoke jedan metar), dok neke koje su visine 1,25 metara priznaju i dodjeljuju im premije.

Molimo vas da popunite upitnik koji se tiče upotreba anaboličkih steorida i drugih sličnih supstanci u Crnoj Gori u svrhe sporta, poboljšanja fizičke snage i izgleda. Upitnik je u potpunosti anoniman, a odgovori će biti korišćeni isključivo u svrhe istraživanja koje sprovodi Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Sud pred kojim se sudi Medenici, Jovaniću, Čađenoviću, Lazoviću, šefovima narko kartela i ostalim optuženima za korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal nije funkcionalan i rijetko donosi odluke

Maja BORIČIĆ

Specijalno odjeljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupcije, organizovanog kriminala i ratnih zločina je, za gotovo četiri godine, presudilo samo 19 puta.

To su podaci koji su Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dostavljeni slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Od 19 presuda, donijetih od januara 2020. do oktobra ove godine, u odjeljenju koje sudi predmete koje pokreće Specijalno državno tužilaštvo, njih 11 je bilo osuđujućih, pet oslobađajućih i tri odbijajuće.

Prema podacima iz izvještaja, godišnje je u radu bilo između 109 predmeta, koliko je bilo 2020, do 150 predmeta prošle godine.

Prošle godine donijeto je, tako, svega osam presuda.

Osim zabrinjavajuće malog broj presuda za najteža krivična djela, problem je što suđenja dugo traju, a broj optuženih se iz godine u godinu povećava.

Raste i broj starih predmeta. Sve bi to moglo dovesti do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, ali u nekim slučajevima i do zastare.

Do 12.oktobra ove godine u radu Specijalnog odjeljenja VS je bilo čak 44 predmeta starija od tri godine, rekli su za CIN-CG iz Sudskog savjeta (SS).

U podgoričkom Višem sudu je, prema izvještaju SS, na početku prošle godine bilo neriješeno 1967 predmeta, od čega je 661 predmet bio stariji od tri godine, a na kraju godine-3185, od čega se broj starih predmeta gotovo duplirao- 1008.

Viši sud u Podgorici, pored neefikasnog vođenja najosjetljivijih postupaka, dodatno je kompromitovan nedavnim upadom u depo u kome se čuvaju dokazi za najteža krivična djela. Koliko dokaza nedostaje i koliko će ta situacija dodatno zakomplikovati vođenje procesa u tom sudu, ostaje da se vidi.

Dužina trajanja postupaka jedan je od glavnih pokazatelja efikasnosti pravosuđa u predmetima organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou,  naglašava za CIN-CG zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Pravosudni organi moraju uložiti napore koji garantuju suđenje u razumnom roku, izgovori preopterećenosti predmetima se ne mogu uzeti u obzir: “Realno je očekivati da će doći do podnošenja predstavki ako je neko proveo tri godine u pritvoru da nije donijeta prvostepena presuda, pod uslovom da nema njegovog doprinosa za odugovlačenje postupka”, ističe Pavlićić.

Zastupnica pred sudom u Strazburu podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u brojnim odlukama istakao da je „da su države dužne da pruže obezbjeđivanje pravde bez odugovlačenja koje bi moglo ugroziti njenu djelotvornost i kredibilitet”.

Procesi protiv funkcionera još ne počinju ili su na samom početku

O efikasnosti pravosuđa svjedoče aktuelni procesi protiv čelnika pravosuđa, tužilaštva i policije, ali i ostalih visokih funkcionera, koji ili još nijesu počeli, ili su na samom početku.

Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, ali i dugogodišnjoj šefici Tužilaštva Vesni Medenici još nije počelo suđenje u Višem sudu u Podgorici, iako je optužnica podignuta prije godinu dana. Vanraspravno vijeće Višeg suda je tek u februaru ove godine potvrdilo optužbu. Suđenje je trebalo da počne u maju, ali je nekoliko puta odgođeno. Zatim je razdvojen postupak protiv Medenice i njene koleginice iz Privrednog suda sutkinje Milice Vlahović Milosavljević u odnosu na ostale optužene. Sudi im vijeće sutkinje Nade Rabrenović.

Specijalno državno tužilaštvo je u oktobru prošle godine podiglo optužnicu protiv Medenice, zbog optužbi da je dio kriminalne organizacije koju je stvorio njen sin Miloš Medenica.

Bivša “prva žena pravosuđa” tereti se da je posredovala da se predmeti pred sudovima završe u korist privatnih firmi, te da je za to primila mito.

Kriminalna grupa koju je, prema navodima optužnice, osnovao njen sin, tereti se i za krijumčarenje cigareta, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, vršenje protivzakonitog uticaja…

Medenica je u novembru prošle godine, nakon nešto manje od sedam mjeseci provedenih u pritvoru, puštena da se brani sa slobode.

Njenom kolegi, bivšem šefu Privrednog suda Blažu Jovaniću suđenje je počelo tek krajem juna ove godine, iako je optužnica podignuta u novembru prošle godine. Optužen je da je bio šef kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu. Njemu sudi vijeće na čijem je čelu sudija Zoran Radović.

Specijalni državni tužilac Saša Čađenović, uhapšen je u decembru prošle godine zbog sumnji da je sarađivao sa “kavačkim klanom”. Optužnica je predata Višem sudu u junu ove godine, a potvrđena je prije nekoliko dana. On je optužen za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i četiri krivična djela zloupotrebe službenog položaja. Taj proces tek treba da krene.

Specijalno državno tužilaštvo početkom januara ove godine podiglo optužnicu protiv bivšeg službenika za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, Radoja Zvicera, policajca Ljuba Milovića i još nekoliko osoba. Lazović se nalazi u pritvoru od jula prošle godine, a optužnica,  u ovom slučaju, još nije ni potvrđena. On je više puta nudio višemilionsko jemstvo u zamjenu za slobodu, ali je sud to odbio.

Specijalno državno tužilaštvo je u martu ove godine predalo Višem sudu optužnicu protiv šest bivših rukovodilaca u kompaniji "Plantaže" koji se terete za krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Ni u ovom predmetu još nije ni potvrđena optužba.

U slučaju Abi Dabi fonda, u kome je među osumnjičenima i bivši visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Petar Ivanović zakazalo je tužilaštvo. Optužnica za zloupotrebu službenog položaja više puta je najavljivana, ali se na kraju ispostavilo da se istraga vraća na ponovno postupanje, zbog propusta tužilaca koji su postupali u predmetu. Istraga je započeta početkom 2021. Ivanović je osumnjičen da je zaključio više ugovora o kreditu iz Abu Dabi fonda sa domaćim firmama, koje nijesu ispunjavale uslove za dobijanje kredita i tako oštetio budžet za osam miliona dolara.

U Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) piše da je tužilac dužan da odmah obavijesti neposredno višeg državnog tužioca (u ovom slučaju Vrhovnog) o razlozima zbog kojih nije okončana istraga, ako se ne završi u roku od šest mjeseci: “Neposredno viši državni tužilac će preduzeti potrebne mjere da se istraga okonča”.

Iako je izviđaj u tom slučaju pokrenut još 2019, a istraga tek početkom 2021, sa uveliko probijenim rokovima, o tome je tek nedavno obaviješteno Vrhovno državno tužilaštvo, a Tužilački savjet je tek u septembru ove godine zatražio izvještaj o tom slučaju.

Sudije neće u Viši sud

Specijalno odjeljenje Višeg suda (VS) trenutno radi samo sa šest sudija, od kojih je moguće sastaviti samo dva vijeća. To dodatno komplikuje situaciju jer, između ostalog, sudija koji je učestvovao u donošenju odluke o potvrđivanju optužnice, ne može učestvovati i u suđenju okrivljenom.

Više stručnjaka iz oblasti prava je za CIN-CG ocijenilo da su za situaciju u Višem sudu odgovorni predsjednik tog suda, koji treba da brine o rasporedu sudija, ali i SS, koji je dozvolio da sudije budu izabrane u više sudove, a da ostave nezavršene predmete za najteža krivična djela.

Vršiteljka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Vučković u oktobru je uputila dopis predsjedniku Apelacionog suda Crne Gore Mušiki Dujoviću i sudijama Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda Seki Piletić, Milenki Seki Žižić i Zoranu Šćepanoviću da se izjasne na mogućnost slanja sudija iz ova dva suda na ispomoć u Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici:“Predsjednik Apelacionog suda odgovorio je da niko od sudija ovog suda nije u mogućnosti da bude poslat na ispomoć, a isti stav zauzele su i sudije Vrhovnog suda”, rekli su za CIN-CG iz Vrhovnog suda.

Iz Sudskog savjeta pojašnjavaju da trenutno samo postoji mogućnost da se sudije viših sudova privremeno upute, na do godinu dana u Viši sud, te da je za to potreban njihov pristanak.

Pavličić, koja je i bivša sutkinja Višeg suda, objašnjava da organizaciju i raspored rada u sudu svakako određuje predsjednik suda.

Predsjednik Višeg suda Boris Savić nije odgovorio na pitanje CIN-CG da li sebe smatra odgovornim za neefikasno djelovanje Specijalnog odjeljenja, ali ni na ostala pitanja oko funkcionisanja tog suda.

„Praksa pokazuje da trenutni broj angažovanih sudija nije dovoljan, te da je svakako trebalo preventivno djelovati da do ovakve situacije ne dođe. Radi se o najosetljivijoj i možda najurgentnijoj kategoriji sudskih postupaka koji zahtjevaju više od formalnog pristupa”, kaže Pavličić.

Ona ocjenjuje da se upravo u radu na predmetima organizovanog kriminala i korupcije pokazuje snaga autoriteta, stručnog znanja i procesnih sposobnosti suda da takve predmete okonča u razumnom roku.

Godišnje “rješavaju” petinu predmeta

U izvještajima SS se može vidjeti da se u Specijalnom odjeljenju Višeg suda, od januara 2020. do decembra 2022, godišnje rješavalo oko 20 do 30 odsto predmeta, od čega je najmanji broj rješavan presudama.

Kao razlozi nedovoljne efikasnosti u izvještaju SS, pored malog broja sudija, navodi se pandemija, ali i veliki broj optuženih i branilaca u većini predmeta što zahtijeva dodatno vrijeme. Navodi se i da je prošle godine iz tog Odeljenja pošlo “troje iskusnih sudija”.

Izvještaj se nije bavio eventualnim propustima sudija.

Pri tom, iz statistike se može vidjeti da je Viši sud, prošle godine, u samo 45 odsto predmeta u kojima su izrečene kazne, osuđene kaznio zatvorskom kaznom.

Specijalno odeljenje VS je, u 2021. u radu imalo 138 predmeta, od kojih je ostalo neriješeno 95, odnosno malo manje od 69 odsto. U Višem sudu je u svim predmetima te godine takođe samo u oko 40 odsto riješenih, presuda bila zatvorska kazna.

Tokom 2020. u radu je bilo 109 predmeta, a ostalo neriješeno 81, odnosno nešto malo više od 74 odsto.

Opet je bilo samo oko 44 odsto zatvorskih kazni izrečeno u svim predmetima u Višem sudu.

Ažurnost svih sudova pogoršana

Akcija za ljudska prava (HRA) u Analizi primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku 2017-2022 zaključuje da je ažurnost sudova značajno pogoršana u periodu od 2017-2022. godine:

“Sudstvo je podbacilo u ostvarenju cilja smanjenja broja zaostalih predmeta, koji je bio predviđen Akcionim planom za implementaciju Strategije reforme pravosuđa, jer se, umjesto smanjenja, broj takvih predmeta povećao za čak 49,5 odsto u odnosu na postavljeni cilj”.

Pojašnjavaju da je to pogoršanje posebno vidljivo u 2022., čemu je doprinijela nepopunjenost sudijskih mjesta od oko 21 odsto tokom 2021. i 2022. godine:

“Pažljivom analizom treba ispitati da li ostali pokazatelji možda upućuju na to da je padu ažurnosti doprinijelo i slabije upravljanje ljudskim resursima i predmetima u sudovima, nego što je to ranije bio slučaj”.

Oni podsjećaju da treba imati u vidu da je Crna Gora u odnosu na broj stanovnika i dalje druga po broju sudija u Evropi, čak ih je dvostruko više od evropskog prosjeka.

Iako ih je toliko više, očito je da nijesu dobro raspoređeni, a ni efikasni. Posebno u ključnim slučajevima.

Više neće biti ročišta za potvrđivanje optužnice?

Izmjenama ZKP-a, koje se nalaze u Skupštini na čekanju, predviđeno je da više nema ročišta za potvrđivanje optužnica, kako se postupak ne bi nepotrebno odugovlačio.

Obaveza suda je, po izmijenjenim odredbama, da optužnicu dostavi okrivljenom i braniocu koji se mogu pisano izjasniti:

„Sud donosi rješenje o potvrđivanju optužnice u slučaju da su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi. Okrivljeni i branilac imaju pravo žalbe na rješenje o potvrđivanju optužnice. Pravosnažnošću rješenja o potvrđivanju, optužnica stupa na pravnu snagu“.

I EU upozorava da nema presuda

U tkz.non paperu Evropske komisije (EK) iz juna ove godine se ističe da treba popraviti percepciju javnosti o nekažnjivosti za krivična djela visoke korupcije i organizovanog kriminala, te da je neophodno sprovesti odvraćajuću, dosledniju i efikasniju politiku kažnjavanja za najteža krivična djela,

Oni naglašavaju da su rezultati istraga i krivičnog gonjenja u visokoprofilisanim slučajevima poboljšani, ali da ih ne prate efikasna suđenja, te da epiloga tih slučajeva i osuđujućih presuda gotovo da i nema.

I u izvještaju o napretku iz 2022, se dodaje da podaci o dužini trajanja postupka još nijesu dostupni, te da se statistički podaci o učinku pravosudnog sistema ne analiziraju, niti koriste u svrhe upravljanja i kreiranja politika.

Montenegro currently has just 46 mediators working across social protection, child welfare, employment, healthcare, and education. Although domestic and international organizations have been raising alarms for years about the critical need for more mediators, no government has yet taken meaningful action to address the issue.

Andrea Jelic

Sanja Selimović serves as a mediator for the Roma and Egyptian communities in the fields of social protection in Bijelo Polje and Berane. On a daily basis, she helps families access material assistance, disability benefits, and other social services. She also assists with scheduling medical appointments, obtaining necessary documentation, and navigating school requirements. On average, she supports up to five individuals each day. In these cities, as in many other parts of Montenegro, the demand for mediators far exceeds the supply.

"The biggest problem is that there is no healthcare mediator in Bijelo Polje, so I take on that responsibility as well," Selimović explains to the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

According to the 2011 Census, around 6,000 Roma and 2,000 Egyptians live in Montenegro. Nearly 1,000 of them reside in Bijelo Polje and Berane.

In recent years, almost every European Commission report on Montenegro has emphasized the urgent need for more mediators and called for their formal inclusion in the public administration system. However, no government has yet tackled this issue in a substantial way, despite some ministries suggesting future increases in mediator numbers. Many people, in fact, are unaware that these services even exist.

Data from the NGO HELP reveals that of the 34 individuals who completed certified mediator training, 21 are now working in local institutions (social work centers, employment offices, and healthcare centers) in nine municipalities. Of these, seven are employed at social work centers, six at employment offices, and eight at healthcare centers. Since the completion of HELP's training program at the end of 2022, mediators have been contracted through the Ministry of Human and Minority Rights, with positions lasting for one year, beginning in January of this year.

Sanja's sister, Tanja, also works as a social protection mediator in Berane and Bijelo Polje. They commute between the two cities, covering their transport and accommodation costs from their minimum wage of €450.

In Berane, many Roma and Egyptians speak Albanian or Sinti Roma, languages that the Selimović sisters do not understand, making their work even more challenging.

"The number of mediators in all institutions in Montenegro should be increased. It would make our work much easier and create a network that we could all rely on to help users," says Tanja Selimović.

The Role of Mediators in Accessing Services

According to HELP, mediators have made it easier for members of these communities to access essential services in healthcare, education, employment, and social protection.

"The number of people using healthcare services has increased... More individuals are now registered with employment agencies and are attending various retraining programs for faster access to work," the NGO notes. "In addition to helping with social protection rights, mediators often provide additional support to vulnerable or dysfunctional families."

Unmet Needs: A Story of Desperation

Arnela (name changed for privacy) is a mother of seven living in dire conditions in Konik, Podgorica. She lives in an improvised hut with her husband and children, some of whom are of school age but do not attend school. Due to their extreme poverty, they are forced to beg. Despite their obvious neglect and malnutrition, Arnela doesn't know where to turn for help.

"I’ve never heard of any mediators who could show me a way out of this situation. I don’t even know how to approach them, what I would say, or where to start," says Arnela, who is in her early thirties.

She has been pregnant 10 times, with three pregnancies ending in abortion, leaving her with serious health complications. Despite these challenges, she remains unaware of her rights or available support services.

The Ministry of Labor and Social Welfare (MRSS) told CIN-CG that there are only nine mediators employed within Montenegro’s social and child protection system.

Research by the DeFacto Consultancy Agency in 2020 for the Strategy for the Social Inclusion of Roma and Egyptians (2021-2025) showed that nearly half of Roma and Egyptians access social services through centers for social work, with one-third receiving monthly financial assistance. However, barriers such as lack of information, language difficulties, and discrimination prevent many individuals from fully utilizing their rights to social benefits.

Mediators and the Prevention of Child Marriages

The role of mediators is also crucial in addressing serious issues like child marriage within Roma and Egyptian communities. According to a 2017 study by the Center for Roma Initiatives Nikšić (CRINK), the rate of child marriages is significantly higher in these communities, with over 28% of women and 16.5% of men aged 15-19 being married or in a union.

"Promoting the engagement of Roma and Egyptian mediators in awareness campaigns is essential," the study argues.

Zena Dubović, a mediator from Berane, has worked for years to prevent child marriages in her community, despite facing resistance. "It would help a lot if there were more mediators to share the workload," she says.

The Employment Crisis

Data from the Strategy for the Social Inclusion of Roma and Egyptians shows that only about 800 Roma and Egyptians are registered with Montenegro's Employment Agency, with most of them being women. The Roma and Egyptian communities account for about 2% of the country's total unemployment rate, with more than 90% of those registered lacking formal qualifications. Many households have no employed members at all, while a significant portion has just one employed person.

The Ministry of Labor and Social Welfare has stated that in the near future, efforts will be made to bring the social and child protection system closer to young people from these communities.

Healthcare: A Major Gap in Mediators

In Podgorica, the capital city, there are only three mediators in healthcare for the Roma and Egyptian communities. The Ministry of Health did not respond to CIN-CG's questions regarding the total number of mediators in the healthcare system.

The Strategy for Social Inclusion stresses that the number of healthcare mediators should be increased, particularly to support displaced and internally displaced Roma and Egyptians who face significant challenges in accessing healthcare.

Education: Mediators in Short Supply

In the education system, there are just 25 mediators for approximately 1,750 Roma and Egyptian students. The standard quota is one mediator for every 70 children, though the system is struggling to meet even this minimum. Veljbana Naza, a mediator at an elementary school in Nikšić, serves around 200 students from the Roma and Egyptian communities. "It would be ideal to have one mediator for every 30 students," she says.

The Ministry of Education acknowledges the need for more mediators and plans to address this issue in the coming period. However, organizations like HELP have warned that the current quota system is inadequate, as one mediator cannot provide quality support to so many children.

The Lack of Mediators Hampers Social Inclusion

The insufficient number of mediators is preventing the social inclusion of Roma and Egyptian communities in Montenegro, according to HELP. Mediators in healthcare, social protection, and employment still lack formal recognition in the public administration system. HELP advocates for the systematization of these positions and better working conditions for mediators, who often work under short-term contracts and receive minimal pay, with most of their salary going towards transportation costs.

The COVID-19 pandemic underscored the vital role of mediators, with some being forced to visit multiple households and schools per day without proper resources. "Mediators need additional funding for transport and communication costs, especially when working with families that lack internet access," the NGO Mladi Romi argued during the crisis.

A Missed Opportunity

Despite the crucial role they play, many mediators work under challenging conditions, and the lack of proper recognition and support remains a significant barrier. If the state invested in more mediators, and if more people were aware of these services, lives like Arnela’s might be different—her children might attend school, and her family could escape the cycle of poverty and neglect. But for now, the lack of mediators means that many, like Arnela, are left without the help they desperately need.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) će u periodu od 1. oktobra 2023. do 30. septembra 2025. godine sprovesti projekat Promovisanje odgovornosti putem onlajn medija.

Cilj projekta je jačanje finansijske transparentnosti i odgovornosti političkih i ekonomskih elita. CIN-CG će istraživati najvažnije aspekte pojedinih stranih investicija u Crnoj Gori, njihov uticaj na politiku i upravljanje, al i moguće zloupotrebe koje mogu ugroziti javni interes.

Predviđeno je da se tokom projekta sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, i organizuje obuka za novinare i saradnike CIN-CG-a radi jačanja kapaciteta organizacije.

CIN-CG će nastojati da kroz ovaj projekat uključi u istraživanja i najznačajnije stručnjake iz zemlje i okruženja, kako bi odgovorili na ključne nedoumice koje prate proces investicija u Crnoj Gori.

Projekat se realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) počinje realizaciju projekta: „Profesionalno novinarstvo za bolju zaštitu ljudskih prava” koji sprovodi Media centar u partnerstvu sa Institutom za medije Crne Gore i CIN-CG-om. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Predviđeno je da se za mlade novinare tokom projekta sprovedu obuke o istraživačkom novinarstvu, i da se u saradnji sa sa njima objavi više dubinskih istraživanja i tekstova koji se odnose na osetljive društvene teme. 

Projekat će trajati dvije godine. 

Vlast krši Zakon i smjernice o zaštićenoj baštini

 

Zabrinjavajuće je što Crna Gora nije dostavila niz dokumenata oko Boke kotorske koje je od države tražio Centar za svjetsku baštinu, piše u Odlukama Organizacije za obrazovanje nauku i kulturu (UNESCO) iz septembra ove godine. To, kažu oni, čini situaciju “teškom za tačnu procjenu progresa u sistemu upravljanja i zaštite područjem’’.  

„Ove konstatacije u zvaničnom dokumentu UNESCO-a jasno ukazuju da su oni svjesni da situacija ovdje nije dobra“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Sandra Kapetanović iz NVO ,,Expeditio’’, koja se godinama bavi zaštitom baštine Boke kotorske. 

Informacije o zaštićenim područjima neophodne UNESCO-u radi procjene stanja na terenu, nijesu poslate vjerovatno i zbog toga što ključna upravljačka tijela Savjet za upravljanje područjem Kotora i Komisija za saradnju sa UNESCO-m,  koja bi trebalo da se staraju o baštini Kotora nijesu funkcionalna. Uz to, odluke o prostornom planiranju u ovom području se donose već duže bez konsultacija i saglasnosti ovih tijela, čime se krši Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, kao i osnovne smjernice UNESCO-a. 

Prema crnogorskom zakonu, Savjet za upravljanje područjem Kotora je neophodno nadzorno tijelo za zaštitu ovog područja, dok UNESCO od svake države članice zahtjeva da formira Komisiju koja će održavati redovne sastanke. 

UNESCO je u ovogodišnjim odlukama za zaštićeno područje Kotora problematizovao generalni nedostatak plana upravljanja i zaštite, odsustvo moratorijuma na gradnju od 2020. godine, brojne urbanističke projekte koji niču u Boki Kotorskoj, kao i to što Centar za svjetsku baštinu nije bio informisan o planiranim kamenolomima iznad Risna, čije je projektovanje za sada zaustavila Agencija za zaštitu životne sredine (EPA). 

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine.

Bez Savjeta duže od tri godine

CIN-CG je ranije pisao da Savjet za upravljanje područjem Kotora ne funkcioniše. Iako bi trebalo da se sastaje makar jednom mjesečno, posljednje zasijedanje bilo je davno - 20.05.2020, kako su kazali za CIN-CG iz Opštine Kotor. Time se kontinuirano kršio Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji se odnosi na UNESCO baštinu ovog grada. 

Prema tom Zakonu, Savjet ima ključnu ulogu u očuvanju baštine, i dužan je dati saglasnost na sve projekte koji se vrše u zaštićenom području i njegovoj okolini. Baš 2020. godine kada je Savjet prestao da postoji, moratorijum na gradnju u području Kotora prestao je da važi. Od tada su  odobreni brojni urbanistički i drugi projekti u području, ali bez saglasnosti Savjeta. 

,,Savjet za upravljanje područjem Kotora imenuje Vlada Crne Gore, predsjednik Opštine je i predsjednik Savjeta. Nakon avgustovskih  izbora 2020. izabran je novi predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, ali Vlada nije donijela odluku o imenovanju novog Savjeta, odnosno novog predsjednika Savjeta’’, kazali su za iz Opštine. 

Iz Vlade Crne Gore nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a zašto prethodne tri godine nisu proglasili Savjet i kada će to učiniti, već su kazali da su pitanja CIN-CG-a proslijeđena Ministarstvu kulture i medija (MKM). 

Komisija za saradnju sa UNESCOM od formiranja bez sastanka 

Komisija za saradnju sa UNESCOM formirana je u julu 2022. Ovu Komisiju formiralo je Ministarstvo kulture i medija. Prema smjernicama UNESCO-a Komisija posreduje između države i UNESKA, i od ključne je važnosti za pravilan proces zaštite baštine. 

Iz MKM-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a kada je bio posljednji sastanak, međutim Biljana Gligorić, arhitektica iz NVO Expeditio, koja je članica ove komisije, je potvrdila da se Komisija duže od godinu nije ni jednom sastala. 

,,Saznala sam da je moja prijava prihvaćena iz Odluke o formiranju Komisije, koja je objavljena na sajtu nakon sjednice Vlade’’, kaže Gligoric za CIN-CG. 

Ona je dobila prvi poziv za sastanak 29. oktobra ove godine, samo dan nakon što je CIN-CG poslao MKM-u pitanje o broju sastanaka Komisije od njenog formiranja. Sastanak na koji je Gligorić pozvana održaće se u srijedu, 11. oktobra. 

Prema smjernicama UNESCA, Komisija bi trebalo da bude bude veoma aktivna: da daje smjernice, redovno zasjeda, da pomno prati situaciju sa baštinom i osigura da informacije budu stalno prisutne na javnoj sceni. Osim informacije o formiranju ove komisije, iz jula prošle godine, u crnogorskim medijima se ne može naći nikakv sadržaj o ovoj Komisiji, niti aktivnostima tog tijela. 

Gligorić će na predstojećem sastanku problematizovati to što se Komisija nije do sada ni jednom sastala. ,,Teško je shvatiti razloge zbog kojih nismo mogli da održimo sjednice. Poruka koju šaljemo kao država nije dobra'' kazala je Gligorić. 

Smatra da je od ključne važnosti pomenuti i problem Savjeta, kao i svih dokumenata koje UNESCO traži, a koja još nijesu završena. 

Jedno od ključnih pitanja je i pitanje moratorijuma na gradnju. ,,UNESCO urgira da se to desi''. 

Gligorić navodi da je Crna Gora podbacila u ovom procesu. ,,Minimum je morao da bude ispunjen, a to je da nam insitucije zadužene za upravljanje područjem budu funkcionalne'', kazala je ona. 

UNESCO: Mora se uspostaviti efektan zakonski okvir, pritisak na područje sve veći 

UNESCO ističe da Crna Gora ni ove godine nije  dostavila ažurirani Menadžment plan područja Kotora, kao ni HIA studiju,  odnosno procjenu uticaja na kulturnu baštinu za područje Kotora - dva dokumenta koja UNESCO već godinama traži od Crne Gore. 

Navodi se da revizija Menadžment plana nije završena još od 2018, kada je UNESCO sugerisao da je to neophodno uraditi. 

Menadžment plan područja Kotora jedan je od ključnih dokumenata za upravljanje zaštićenim područjem, i u njemu se navodi da je reviziju potrebno raditi svakih pet godina. Trenutno je na snazi Menadžment plan urađen 2012, čija revizija nikada nije urađena. 

Iz UNESCO-a ističu i da ovaj plan treba da bude integrisan u zakonodavni okvir, te da da smjernice kada su u pitanju veliki turistički infrastrukturni projekti, koji, kako navode, ,,mogu imati negativan uticaj na područje pod zaštitom“. 

Vijesti su u septembru objavile odgovor Vladimira Jokića, predsjednika Opštine Kotor na ovogodišnje smjernice UNESCO-a. Kako se navodi, Jokić je kazao da je revizija Menadžment plana započeta 2019. Jokić je istakao da se nastavak rada na ovom dokumentu i formiranje Savjeta očekuje nakon formiranja nove Vlade, o kojoj se pregovara već duže. 

UNESCO izražava zabrinutost i zbog toga što revidirana HIA nije, kako navode, ,,podijeljena sa Centrom za svjetsku baštinu, niti javno dostupna“, iako su im iz Crne Gore saopštili da je njena izrada završena. 

Navode da veliki broj projekata koji su odobreni u zaštićenom području i okolini upućuju na „hitnost da se planski okvir kompletira“. Naglašavaju da bez obzira na pojednične procjene uticaja koje se vrše za kapitalne projekte, ,,veliki broj predloženih projekata i njihov kumulativni efekat može značajno uticati na zaštićeno područje’’. 

Dodatno se ističe, da Crna Gora mora da se pozabavi ,,sve većim razvojnim pritiskom unutar i u okolini zaštićenog područja’’. 

Potreban ozbiljniji plan zaštite za okolinu zaštićenog područja 

Ove godine UNESCO je tražio od Crne Gore studiju zaštićene okoline, takozvane ,,bafer zone“. Kako navode, neohodno je definisati predjele u okolini područja, u kojima projekti mogu uticati na univerzalnu vrijednost baštine. U skladu sa tim, UNESCO traži i svu dokumentaciju projekata koji će biti predloženi u zaštićene okolini, a mogu imati negativan uticaj na baštinu. Takvi su, kako naglašavaju ,,projekti predloženi na ostrvu Sveti Marko i projekti locirani na obije strane ulaza u zaliv“. 

UNESCO u najnovijim smjernicama urgira da se stavi moratorijum na gradnju, koji je prestao da važi 2020. i od tada nije ponovo uspostavljen. Nabrajaju i niz projekata koji mogu potencijalno negativno uticati na područje, čija je gradnja odobrena posljednjih godina. Iako je za većinu projekata u Crnoj Gori procijenjeno da nemaju veliki uticaj na zaštićeno područje, UNESCO upozorava na kumulativan efekat brojnih projekata: hotel u Muu, rezidencijalni kompleks u Dobroti, izgradnja vila u Prčnju, ,,Sidro Centar“ u Škaljarima. Kako poručuju iz UNESCO-a, većina ovih projekata iziskuje neku vrstu dorade i poboljšanja da bi bili odobreni. 

Zabrinutost budi i izgradnja dva hotela u Orahovcu, za koje je procijenjeno da mogu imati  umjereni negativni uticaj na zaštićenu baštinu. Naglašavaju i da se mora obratiti pažnja na izgradnju projekata namijenjenih masovnom turizmu, kao što je put kroz poluostrvo Luštica. 

Zaštita područja trebalo bi da se detaljno bavi i takozvanim zaštitnim pojasom, odnosno ,,bafer zonom“, koja obuhvata i opštine Tivat i Herceg Novi. Zato je važno i da predstavnici ovih opština budu u Savjetu za upravljenje područjem Kotora, kada se ponovo formira, kaže Kapetanović. ,,To nikada ranije nije bio slučaj“, kazala je ona. 

Predsjednik Opštine Kotor, Vladimir Jokić je 22. septembra u emisiji ,,Okvir’’ na Radio- televiziji Crne Gore izjavio da moratorijuma na gradnju u Kotoru neće biti. 

CIN-CG je ranije pisao kako je izgradnja žičare Kotor-Lovćen, odnosno pristupnih puteva, devastirala područje u okolini zaštićenog područja. Vlada je UNESCO-u dostavila prethodno urađene vizelne prikaze projekta, na osnovu kojih je UNESCO dao saglasnost za projekat. Međutim, na ovim prikazima nije ,,najavljena“ i šteta u vidu razrovanih brda, koja se vidi sa više lokacija u zalivu.

Crna Gora nema realan kapacitet za smjernice UNESCO-a

,,Da bi ispoštovali ove smjernice potrebne su ozbiljne promjene u pristupu prostornog planiranja i upravljanju Svjetskom baštinom’’, kaže Kapetanović. 

Bilo bi neophodno da svaki od dokumenata koji su relevantni za zaštitu Područja Kotora, a na koje ukazuje i UNESCO, budu kvalitetni i usklađeni, te da svi akteri uključeni u proces zaštite, planiranja i upravljanja područjem implementiraju ova dokumenta kao i da se vrši redovni monitoring. U praksi, međutim, ova dokumenta se ne oslanjaju jedan na drugi, niti se poštuju u dovoljnoj mjeri, objašnjava Kapetanović

,,Osnova za zaštitu prostora je Studija zaštite kulturne baštine, koja bi morala, posebno kada imamo područje Svjetske baštine, u potpunosti biti ugrađena u prostorno-urbanistički plan. Po preporukama UNESCO-a treba napraviti i procjenu uticaja na baštinu – HIA, koja je odličan kontrolni mehanizam za izradu prostornog plana. Menažment plan ili plan upravljanja je operativni dokument, koji mora da se oslanja na sva prethodna dokumenta, a koji precizno definiše kako se upravlja područjem i koje su obaveze svih aktera.’’, kaže Kapetanović 

Veoma je važno da sveobuhvatna HIA za cijelo zaštićeno područje mora biti ažurirana, u aktivnoj upotrebi i postati javno dostupna, slaže se Kapetanović sa smjernicama Uneska. ,,U Crnoj Gori se trenutno skoro za svaki pojedinačni projekat radi HIA, što je besmisleno, jer se tada ne uzima u obzir kumulativni efekat projekata na zaštićeno područje. Kada se budemo imali jednu dobru HIA za cijelo područje mnogo ćemo bolje sagledati situaciju’’, objašnjava Kapetanović.