Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Činjenicom da je od ukupnog broja od 667 podnesenih pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca u pogledu zakonitosti rada za poslednjih 7 godina svega 39 pritužbi proglašeno osnovanim, objektivnost ovakvog sistema funkcionisanja i u normativnom i u institucionalnom smislu dovodi se u pitanje, zaključio je CEGAS prilikom izlaganja ključnih nalaza na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva”.

Taj trend se održava i u 2023. godini, pa je od januara do 30.juna 2023. godine od ukupnog broja od 70 pritužbi svega 6 bilo u cjelosti osnovano, a njih 3 djelimično osnovano.

Evropska komisija je više puta navodila da je potrebno revidirati disciplinski i etički okvir za tužioce, kako bi se pojačala objektivnost, proporcionalnost i djelotvornost. Analogno tome, jednako moramo pristupiti i samim pritužbama od strane fizičkih i pravnih lica a sve na račun rada državnih tužilaca u pogledu njihove zakonitosti rada, koje mahom sačinjavaju advokati, kao stručna lica, pa se i ovdje postavlja pitanje, kako je moguća tolika disproporcija, tj. neznatan broj osnovanih pritužbi u odnosu na podnesene.

CEGAS je mišljenja da Komisija koja je nadležna da odlučuje po pritužbama, kao i sami Tužilački savjet, u ovom dijelu moraju imati veće nadležnosti i mogućnosti tokom ovog postupka, kako bi sa sigurnošću mogli donositi objektivne odluke.

CEGAS smatra da je u dijelu povećanja transparentnosti rada Tužilačkog savjeta jako važno sve pritužbe sa odlukama Tužilačkog savjeta nakon anonimizacije okačiti na zvanični sajt ovog tijela.

Podsjećamo da se tokom cjelokupnog postupka prilikom donošenja odluka po pritužbi nikada nije pozvao ni jedan pomenuti tužilac na razgovor od strane pomenute Komisije i Tužilačkog savjeta.

Na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” CEGAS je objavio podatak da je od 2016. do kraja izvještajne 2022.godine, rad Komisije za Etički kodeks bilježio od 2 do 4 predloga za utvrdjivanje povrede načela Etičkog kodeksa, sa razlikom za 2019., kada taj broj iznosi 12 predloga. Uzevši u obzir to da je od 44 podnesena predloga, u periodu od 7 godina (2016-2022.), u samo 6 slučajeva utvrdjena povreda načela Etičkog kodeksa, postavlja se pitanje svrsishodnosti ove Komisije.

Evropska komisija ukazuje na ograničen bilans ostvarenih rezultata u ovom dijelu, i navodi nužnost regilisanja kroz posebna zakonska rješenja. Zakon o državnom tužilaštvu ne propisuje da kršenje Kodeksa predstavlja disciplinski prekršaj i ne utiče na napredovanje tužilaca, takodje, postojanje pravnog lijeka protiv jedne ovakve odluke nije predviđen zakonskim rješenjem.

CEGAS poručuje da princip utvrđenog kršenja pravila načela Etičkog kodeksa mora imati sagledivu posledicu. On mora imati uticaj sa vođenjem disciplinskog postupka kao i načinom ocjenjivanja tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

CEGAS smatra da mora postojati pravni lijek protiv odluke Komisije o utvrdjenoj povredi pravili Etičkog postupka sa zakonskim uporištem.

CEGAS je na Okruglom stolu ”Dokle je stigla reforma tužilaštva” među ključnim nalazima projekta ”Istraživanje istraga” objavio podatak da je od ukupnog broja podnesenih predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca (svega 20) utvrđeno 10 disciplinskih odgovornosti, u periodu od 2016-2022. godine, i zaključio da način vođenja disciplinskih postupaka i utvrđivanje odgovornosti ne vode svrsi.

Cijeneći po broju podnesenih prijava i izrečenih kazni, sistem utvrđivanja disciplin­ske odgovornosti državnih tužilaca za disciplinske prekršaje u vezi sa vršenjem tužilačke funkcije nije funkcionalan. 

CEGAS poziva da ponovo razmotrimo prepo­ruku Venecijanske komisije da na poziciju disciplinskog tužioca bude izabrana osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja disciplinske odgovornosti.

Po broju maloljetnih kockara prednjačimo u Evropi. Iako zakon zabranjuje objekte za kockanje i igre na sreću u krugu od 250 metara od osnovnih i srednjih škola, u zoni zabrane samo oko podgoričke OŠ "Milorad Musa Burzan" ima ih šest

Tijana Lekić

Aleksej (pravo ime poznato redakciji) prvi susret s kockanjem imao je još u sedmom razredu osnovne škole. Bio je izložen vršnjačkom nasilju, pa je često bježao sa časova. U kockarnicu, nadomak škole.

"Tu sam osjećao kao da pripadam negdje i niko me nije uznemiravao", priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Krenuo je s ruletom. Dopala mu se ta zabava.

"Nekad bih i zaradio male pare", prisjeća se.

Kada je napunio 18 godina počeo je intenzivno da kocka. Prvo je uplaćivao tikete po kladionicama, igrao takozvane leptire i voćkice na apartima, kladio se i onlajn.

Igre leptira i voćkica su veoma popularne na slot-mašinama. Ima ih u kazinima, automat klubovima, kafićima koji nude tu vrstu zabave, ali i onlajn. Slot mašine su aparati u koje se ubacuju kovanice od 50 centi do dva eura. Postoje i besplatne verzije tih igara, da bi se igrači navukli učeći pravila.

Nakon što mu je otac preminuo, Aleksej je počeo da se kladi na veće sume novca.

"Uplaćivao sam tikete, nekad i više od 50 eura. Očev odlazak je, vjerovatno, bio okidač. Osjećao sam veliku usamljenost, mučilo me mnogo toga što nijesam mogao da ispričam drugima. Ipak, vjerovanje da ću moći da ostvarim neki dobitak i pobjegnem od realnosti bilo je zabluda", priča s uzdahom.

Danas Aleksej ima 34 godine i jedan je od korisnika programa za rehabilitaciju u Javnoj ustanovi (JU) Kakaricka gora.

Istraživanje Evropskog Centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (ESPAD) iz 2019. godine obuhvatilo je omladinu uzrasta od 15 do 16 godina iz 35 država. Najveća stopa učenika s kockarskim iskustvom je u Grčkoj i na Kipru (33 odsto), a odmah potom u Crnoj Gori (32 odsto), dok je najveći procenat adolescenata koji se klade onlajn na Kipru i Kosovu (16 odsto). Crna Gora je i po tom osnovu na trećem mjestu, sa 13 odsto, ali je na prvom mjestu u Evropi po broju studenata koji prekomjerno kockaju - njih je čak 35 odsto.

Igre na sreću tik uz škole, uprkos zakonu

Crnogorski Zakon o igrama na sreću predviđa da objekti s igrama na sreću moraju biti udaljeni najmanje 250 metara od osnovnih i srednjih škola, međutim, to se u praksi ne poštuje.

Novinarka CIN-CG-a je obišla prostor oko četiri osnovne i dvije srednje škole u Podgorici. Međutim, objekti za igre na sreću bili su daleko, ne 250 metara, već svega 250 koraka od tih škola. Najupečatljiviji je primjer OŠ "Milorad Musa Burzan" - u krugu od 250 koraka ima čak šest različitih objekata s igrama na sreću.

U Crnoj Gori nikad niko nije kažnjen što je objekat u kome se priređuju igre na sreću u zakonom nedozvoljenoj blizini škole. Takođe, nije zabilježen slučaj da je zbog nepropisne udaljenosti odbijen zahtijev za koncesiju priređivačima igara na sreću. Inspekcija za igre na sreću prilikom kontrole nije nadležna da mjeri udaljenost ovih objekata od škola. Naime, podrazumijevaju da je uslov neophodne udaljenosti od škole ispunjen ako je data koncesija za igre na sreću.

Uprava za igre na sreću, koja dijeli koncesije, međutim nije nadležna za kontrolu udaljenosti od škola. Uprava i ne zna kako se mjeri udaljenost - vazdušnom linijom ili tlom; od ulaznih vrata škole ili dvorišne ograde...

"Priređivači igara na sreću su u obavezi da uz Zahtjev za dodjelu koncesije, pored potrebne dokumentacije predviđene Zakonom o igrama na sreću, dostave potvrdu udaljenosti objekta u kome će se priređivati igre na sreću od vaspitno-obrazovanih ustanova", kazali su za CIN-CG iz Uprave.

Potvrda o udaljenosti je u nadležnosti geodetskih agencija koje imaju licencu i kojima se potencijalni priređivač igara na sreću obrati. Zakonom, međutim, nije definisan način mjerenja minimalne udaljenosti objekata za igre na sreću od škola, tako da ostaje širi prostor za interpretaciju.

Postojeće nepreciznosti i nelogičnosti, bilo zbog pravnog okvira ili njegovog tumačenja u praksi, ionako složenu situaciju na tržištu igara na sreću još više komplikuju, navodi se u Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu.

"To doprinosi konfuziji koja vlada u ovoj pravnoj oblasti, pa višegodišnje iskustvo upućuje na zaključak da je uz novi pravni okvir, prijeko potrebna reforma sistema - institucionalnog okvira za priređivanje i kontrolu priređivanja igara na sreću. Očekuje se da će novi zakon odgovoriti na uočene probleme", ističe se u Izvještaju.

Direktorica OŠ "Milorad Musa Burzan" Milica Vuković je za CIN-CG kazala da se njihov posao svodi na rad u školskom prostoru i vremenu, tako da ne mogu da znaju šta djeca rade van škole i nakon nastave.

Kad završe sa časovima, učenike već na izlazu čekaju kazina, automati, kladionice i slični sadržaji.

CIN-CG je slikao i brojio reklame na bilbordima po Podgorici. Krajem maja, samo na potezu od 500 metara u Ulici kralja Nikole, od Sahat-kule do hotela Hilton, bilo je čak pet bilborda na kojima se reklamiraju igre na sreću. Takve reklame imaju i skoro sva autobuska stajališta u gradu, a neki autobusi su pokretne reklame za igre na sreću.

Problem je što oglašivači ne ističu upozorenja o rizicima igara na sreću, kao što je to praksa u većini zemalja Evrope. Naprotiv, ovdje šire pozitivne poruke: "Od sreće se ne može pobjeći"; "Vrti i osvoji svaki dan, 9.000 eura mjesečno"; "Odigraj tiket i osvoj"; "Ti si moj jackpot"; "Uplati depozit, dobitak do 10.000 eura"...

Osim ovakvih obmanjujućih poruka, često ove reklame nemaju ni znak zabrane za maloljetnike.

Desetostruko povećan broj patoloških kockara koji traže pomoć

Aleksej, nakon godina s kockom, kaže da mu se dešavalo da ga djeca od 13 ili 14 godina mole da im uplati tiket. Više puta je vidio da mladi pitaju nekog punoljetnog, druga ili brata, da to urade za njih.

"Posebno je opasno kada stariji šalju djecu da uplaćuju tikete, što nije rijetkost, jer tako se počinje", objašnjava on.

Socijalna radnica Aida Kerović, koja radi u JU Kakaricka gora, kaže da raste broj štićenika koji se obraćaju za pomoć zbog patološkog kockanja.

"Broj klijenata s teškim problemima s kockom porastao je u posljednjih osam godina. Ranije je taj broj od ukupnih korisnika bio dva odsto, a danas je oko 20 odsto", kaže ona.

Porastu broja liječenih od ove bolesti zavisnosti doprinosi i veća svijest o ovoj pošasti. Činjenica je da sve više zavisnika i njihovih porodica prepoznaju ovaj problem, čiji je ključni uzrok upravo dostupnost igara na sreću.

Na liječenje od zavisnosti u JU Kakaricka gora mogu da dođu samo punoljetni građani i građanke Crne Gore. Međutim, ovoj se ustanovi često obraćaju i zbog pomoći maloljetnim osobama.

"Maloljetnike upućujemo u Centar za mentalno zdravlje, gdje postoji servis psiho-socijalne podrške", kaže Kerović.

"To je jedino što možemo da uradimo. Inače, u tom je dobu teško utvrditi da li se radi samo o problematičnom ponašanju ili patologiji", objašnjava ona.

Psihijatrica Branka Purlija iz Centra za mentalno zdravlje kaže za CIN-CG da se maloljetnici najčešće javljaju zbog problema koji su često posljedica njihovog stila života, s psihološkim tegobama poput anksioznosti i suicidalnih misli.

"Najmlađa osoba kod koje je ustanovljeno da ima problem s kockanjem javila se zbog vršnjačkog nasilija. Ta je osoba imala svega 16 godina", ističe Purlija.

Maloljetnici koji se obrate za pomoć Centru zbog problema s prekomjernim kockanjem najčešće se klade i igraju poker onlajn. Kako se ne javljaju s eksplicitnim problemima koje vezuju za kockanje, kroz dalji rad se otkrije da je to često uzrok anksioznosti i drugih psihičkih problema, objašnjava Purlija.

Ona konstatuje da se kockanje u Crnoj Gori još uvijek nedovoljno tretira kao problem društva.

"Rijetko se za pomoć obrate direktno zavisnici", kaže psihoškinja Maja Lješnjak za CIN-CG.

Lješnjak radi u Savjetovalištu Entera, koje je u sklopu NVO Zid, nude servis za psihološku pomoć i podršku osobama s problemom kockanja i članovima njihovih porodica.

Mladi se najčešće klade onlajn na sportske trke, trke pasa, zatim na tombolu i slot-aparate, ističe Lješnjak.

"U posljednje vrijeme starosna granica kada počinju s kockanjem se spušta. Djeca starosti od sedam ili osam godina u prosjeku prvi put dolaze u kontakt s kockom", kaže Lješnjak.

Skoro svaki peti patološki kockar pokušao je samoubistvo

Postoje tri vrste kockanja, kaže Aida Kerović. Prva se odnosi na takozvano društveno-rekreativno kockanje - kada se osoba u društvu kocka, s određenim, obično manjim svotama novca. Taj prvi stepen nema generalno neke ozbiljnije posljedice, više je vid zabave. Većina ljudi se kocka na taj način.

Druga vrsta kockanja je problematično kockanje, tada igrač pravi određene probleme u različitim sferama života - u partnerskim odnosima, finansijama, sa zakonom, ali ne u velikoj mjeri. U toj fazi kocka je problem i osoba se nalazi na ivici da razvije patologiju.

Treća vrsta kockanja je patološko kockanje i to je bolest koju prate različiti osjećaji - napetost i uzbuđenje koje osoba ima dok kocka, te osjećaj zadovoljstva i rasterećenja dok to radi. U klasifikaciji medicinskih bolesti, objašnjava Kerović, patološko kockanje ima posebnu dijagnozu u poremećaju kontrole impulsa, poput kleptomanije.

"Kao prvo, osoba je preokupirana kockanjem, kocka se i postepeno ulaže sve više novca. To je kao kad zavisnik od psihoaktivnih supstanci ima potrebu da uzima više droga. Tako nekome ko je zavisnik od kocke treba sve više i više novca da bi se kockao. U ovim slučajevima primjećuje se pojava nemira i razdražljivosti", upozorava ona na simptome patološkog kockanja.

Posljedice se, ističe psihoterapeutkinja, dijele u nekoliko kategorija. Osoba često pozajmljuje novac, a pozajmice su sve veće i veće. Dolazi do gubitka socijalnog statusa i ugrožava se finansijsko stanje, bez obzira na zaradu koju je ostvarivala prije nego što je počela da se patološki kocka. Gubi se i interesovanje za druge aktivnosti.

Aida Kerović kaže i da patološki kockari obično ostaju bez prijatelja, a u njihovim porodicama dolazi do disfunkcionalnosti.

"Često imamo klijente koji su razvedeni i ne žive s djecom, ostali su bez posla, a porodica je dugo vraćala njihove dugove", objašnjava ona, dodajući da su to često znakovi da osoba pati od patološkog kockanja.

Ona upozorava da je u ovakvim slučajevima često prisutno i nasilje.

"U fazama razdražljivosti, kada osobe nemaju mogućnost da stignu do novca da bi se kockale, mogu i da pribjegnu porodičnom nasilju. Patološki kockari često pate i od kliničke depresije."

Psihijatrica Elvira Kojić u istraživanju "Problematično i patološko kockanje" kaže da je kod kockara povećan rizik od suicida. Između 48 i 70 odsto patoloških kockara razmišlja o suicidu, a od 13 do 20 odsto liječenih od patološkog kockanja pokušalo je samoubistvo.

"Kad sam prokockao 13.500 eura u deset dana, rekao sam sebi: Ti si bolestan!"

Aleksej kaže kako u jednom momentu njegova plata nije više bila dovoljna da bi se kockao, pa je podigao više kredita.

"Na računu sam imao nekih 13.500 eura i to sam prokockao za 10 dana. Kada mi je stigla na telefon poruka od banke da je na računu nula, sam sam sebi rekao, sjećam se kao da je bilo juče - ti si bolestan."

Aleksej je mnogo puta rekao ovo je zadnji put, nikad više. I uvijek bi se vraćao kocki.

"Kada sam tek stigao ovdje na liječenje, još nijesam prihvatao da sam zavisnik. Ali, sad vidim, kada uporedim sebe tada i danas - to su dva različita svijeta", priča smireno.

Između tih svjetova, dugačak je put. Prošlo je mnogo vremena od trenutka kada je postao svjestan problema do priznanja.

"Kada sam napravio dug od 11 hiljada eura, koji sam morao da vratim u roku od mjesec dana, sva vrata oko mene bila su zatvorena. Tada sam se povjerio majci, slomio sam se u 100 komada i priznao sve", prisjeća se on.

To prvo priznanje se desilo kad nije više imao za šta da se uhvati.

"Majka mi je tada uz pomoć rodbine pomogla oko dugova, ali ubrzo nakon toga sam opet upao u problem. Još jednom ista situacija. Nije tako lako čovjeku da prizna da ima problema..., da je bolestan... Sam sebe sam takođe manipulisao. Govorio sam da imam zavisničku ličnost, a kad kažeš da si zavisnik, nekako to prilijepiš za sebe. Nijesam to htio kao etiketu zauvijek", kaže Aleksej s osmjehom, ali i grčem koji imaju samo ljudi koji su mnogo patili.

"Otkad sam bistrog uma kad vidim reklamu za klađenje - osjetim gađenje".

Socijalna radnica u JU Kakaricka gora ističe da je vrlo važno kako izgledaju reklame za igre na sreću.

"Ovdje postoji ozbiljna zamjena teza jer se glorifikuje kockanje kao način života. Plasiranje reklama s pozitivnim porukama, u kojima je dobitak jedina opcija, suprotno je od realnosti i posljedica koji takav način života može da ima", upozorava ona.

Tretman liječenja u JU Kakaricka gora traje godinu dana. Kada se liječenje završi, korisnik izlazi iz izolacije. Ta tranzicija je delikatan period tokom kog bi osoba trebalo da izbjegava bilo šta što je asocira na kockanje. U periodu tranzicije, koji traje još jednu godinu, korisnici mogu bilo kada doći u JU Kakaricka gora kad osjete potrebu za podrškom ili savjetovanjem.

Aleksej uskoro izlazi iz izolacije. Komentariše slike reklama.

"Sada, kad ih vidim iz ove perspektive, i bistrog uma, osjećam gađenje. Sjećam se svojih stanja, koja su bila zaista mračna. Imao sam i suicidalne misli".

I on upozorava da se u crnogorskom društvu promoviše, pa čak i glorifikuje, pogrešan način života. Ima i poznatih umjetnika i umjetnica koje gledamo svaki dan kako reklamiraju igre na sreću.

"Vjerujem da napolju ima mnogo momaka i djevojaka, koji pate i proživljavaju ono što ja prolazim. Bio bih srećan kad bi oni pročitali o mom iskustvu i odlučili da priznaju da su nemoćni pred svojom bolešću i obratili se nekome za pomoć", zaključuje Aleksej.

Bilo bi dobro da njegovu priču čuju u Crnoj Gori i oni koji odlučuju o zakonskim rješenjima i primjeni. Dostupnost igara na sreću već je uništila mnoge mlade živote.

Inspektori ne mogu kazniti ni vlasnike ilegalnih kladionica ako ih ne uhvate na djelu

U Izvještaju o radu Uprave za inspekcijske poslove za 2022. godinu piše da je u Crnoj Gori u toj godini bilo zvanično 1.079 objekata u kojima se priređuju igre na sreću.

Inspekcija za igre na sreću je odradila 555 kontrola u prošloj godini, što je oko 51 odsto od ukupnog broja objekata. Iste godine u Italiji su sprovedene inspekcijske kontrole u samo 20 odsto objekata koji priređuju igre na sreću.

Međutim, dok su u izvještaju iz 2022. u Crnoj Gori utvrđene 32 nepravilnosti (svega 5,7 odsto slučajeva od ukupnog broja kontrola) - u Italiji je taj broj čak 30 odsto.

U ocjeni stanja i predlogu mjera u ovom izvještaju crnogorske Uprave za inspekcijske poslove, uviđa se da je neophodno promijeniti zakonska rješenja, kako bi kontrola bila efikasnija.

"Još nije donesen novi Zakon o igrama na sreću, a činjenica je da nedostatak valjanog zakona i odgovarajućih podzakonskih akata predstavlja limitirajući faktor za efikasniji inspekcijski nadzor", ističe se u Izvještaju.

Iz Inspekcije za igre na sreću navode konkretne primjere slabih mehanizama kontrole.

"Činjenica da je u određenom prostoru prisutno sredstvo (uređaj na kojem se mogu priređivati igre na sreću) - ne predstavlja prekršaj iako za taj uređaj ne postoji saglasnost nadležnog organa, zbog toga jer je Zakonom o igrama na sreću sankcionisano samo priređivanje igara na sreću bez koncesije. To znači da, ako u momentu kontrole uređaj nije u funkciji, ili čak i kada je u funkciji, ali nije moguće dokazati priređivanje igara na sreću na njemu, inspektor ne može preduzeti mjere protiv priređivača, iako taj subjekat za te uređaje ne posjeduje koncesiju."

Čak ni kod internet priređivanja igara na sreću bez saglasnosti nadležnog organa, Inspekcija ne može preduzeti prekršajne mjere, jer to Zakonom o igrama na sreću nije propisano kao prekršaj.

U izvještaju o radu Inspekcije za igre na sreću još piše da se od 32 pronađene neregularnosti najveći broj odnosi na rad bez koncesija, višak automata za igre na sreću u regularnim automat klubovima i učešće maloljetnih lica.

U Engleskoj, Italiji, Monte Karlu ograničenja, u Crnoj Gori sve dozvoljeno

Kada je riječ o igrama na sreću države se mogu podijeliti u tri kategorije - one koje su zabranile igre na sreću, u kojima je sistem poluliberalan i one koje su liberalizovale igre na sreću.

Crna Gora je u ovoj trećoj kategoriji. Međutim, liberalizacija ne znači da ne postoje jasni zakoni i pravila.

Sektor igara na sreću predstavlja jednu vrstu zabave, podstiče turizam, otvara radna mjesta i donosi prihod državi. Ali je takođe važno zaštiti javni interes - kao što je zaštita stanovništva od zavisnosti. U zemlji u kojoj je aktivan kockarski turizam, a takva je Crna Gora, postoji i dodatna odgovornost da se zaštite mladi.

Evropski standardi iz preporuka Evropske komisije iz 2014. godine predviđaju konkretne načine oglašavanja igara na sreću.

U oglašavanjima ne bi trebalo biti neosnovanih izjava o mogućnostima dobitaka, niti bi se smjele prikazivati kao društveno privlačne i sadržati iskaze slavnih osoba kojima se sugeriše da igranje doprinosi društvenom uspjehu. Takođe se ne bi trebalo tvrditi da igre na sreću mogu riješiti društvene, profesionalne ili privatne probleme. Posebno je opasno sugerisati da kockanje može biti alternativa poslu, rješenje za finansijske probleme ili oblik ulaganja.

Države treba da osiguraju da se u oglašavanju uzimaju u obzir i rizici. Natpis "zabranjeno igranje za maloljetnike" morao bi da stoji na svakoj reklami. To važi i za reklamiranje besplatnih igara.

Često se u reklamiranju kockarskog turizma za Crnu Goru kaže da je Montenegro Monte Karlo Balkana. Ali, u Monte Karlu državljani te zemlje ne mogu da uđu u kazino i zabranjene su reklame o kockanju.

U Italiji je od 2018. godine reklamiranje igara na sreću ukinuto. Ta promjena zakona je uvedena baš zbog porasta patoloških kockara.

U Engleskoj su zabranjene reklame koje prikazuju, odobravaju ili podstiču kockarsko ponašanje koje je društveno neodgovorno ili može dovesti do finansijske, društvene ili emocionalne štete.

Po engleskim ulicama bilbordi upozoravaju na rizike kockanja:

"Kockanje me vezivalo u čvor dok nijesam razgovarao s nekim."

"Nisam mogao da se fokusiram ni na šta osim na kockanje dok nijesam progovorio."

Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je oslobađajuću presudu novinaru Jovu Martinoviću, čime se sudski proces dug gotovo osam godina konačno završio.

U januaru ove godine Apelacioni sud je Martinovića oslobodio optužbi za stavljanje u promet opojnih droga, a na tu odluku se žalilo tužilaštvo, koje je insistiralo na optužbi da je novinar posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.

Martinović je u pritvoru proveo gotovo godinu i po dana. On je uhapšen u oktobru 2015. godine, u zajedničkoj akciji crnogorske i hrvatske policije, kada je uhapšeno 17 osoba, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.

Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak. U ponovoljenom postupku 8. oktobra 2020. Martinović je osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.

Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.

Predstavnici investitora pozivaju na strpljenje i tvrde da su intervencije na terenu svedene na minimum, dok stručnjaci upozoravaju da je tokom radova zaštićeno područje trajno devastirano

Đurđa Radulović                 
Biljana Matijašević

Izgradnju žičare Kotor - Lovćen nije pratila studija o uticaju na prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe zaštićenog regiona, saznaje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), iako se radi o području koje je dio svjetske baštine. Umjesto studije, koncesionar je bio dužan da izradi samo detaljnu vizuelnu analizu.

Na taj način, upozoravaju iz nevladinog sektora, već je učinjena ogromna i nenadoknadiva šteta, dok predstavnici investitora, preduzeća "Žičara Kotor - Lovćen" pozivaju na strpljenje i tvrde da su intervencije na terenu svedene na minimum i da ih prate sanacioni planovi.

Iz kotorske NVO Expeditio za CIN-CG su rekli da su devastirane padine Lovćena, sela i katuni, a uništene su i markirane planinarske staze.

"Pristupni putevi koji su probijeni za potrebe izgradnje žičare i dalekovode elektroenergetske infrastrukture, uništili su padine Lovćena, koji, osim što imaju izuzetne prirodne i ambijentalne vrijednosti, dijelom pripadaju prirodnom i kulturno-istorijskom području grada Kotora, koje je na listi svjetske baštine UNESCO-a, od 1979. godine", kazala je za CIN-CG Sandra Kapetanović, arhitektica iz NVO Expeditio.

Iz te organizacije su CIN-CG dostavili fotografije na kojima se vidi da su padine Lovćena devastirane. To je moguće vidjeti iz Tivatskog zaliva u šta su se uvjerile i novinarke CIN-CG obilaskom terena.

Šteta prijavljena Komunalnoj policiji i inspekciji Cetinja, kaže Kapetanović.

U izvještaju cetinjske inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, piše da je riječ o radovima koji su dobili dozvolu, te da je izvođač saopštio da je plan da se nakon radova teren uredi i vrati "što je moguće više u prvobitno stanje".

"Pitanje je da li je to moguće poslije ovako obimnih intervencija'', kaže Kapetanović.

Mada je žičara izvan kulturno-istorijskog jezgra grada Kotora, ona se dobrim dijelom nalazi u zoni UNESCO svjetske baštine, odnosno zaštićene okoline Kotora.

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine, a najhitnija je ona o usvajanju HIA dokumenta - studije procjene uticaja na kulturno i prirodno nasljeđe.

Ukupna investicija 20 miliona eura

Žičara počinje od lokaliteta Dub, koji se nalazi u blizini ulaza u drumski tunel koji povezuje Kotor sa Tivtom. Trasa vodi do lokaliteta Kuk na planini Lovćen i dugačka je 3.900 metara, a imaće oko 20 stubova.

Na lokalitetu Dub, gdje je bazna stanica, planirana je izgradnja pratećih sadržaja (parking, restoran..), ali je za sada pri kraju samo izgradnja glavne zgrade. Obilaskom terena novinarke CIN-CG primijetile su da je metalna konstrukcija usamljena na velikoj pješčanoj čistini. Opkoljena je građevinskim mašinama i gomilama zemlje, a iza zgrade se protežu stubovi koji će nositi gondole kojih, prema ugovoru, treba da bude 40.

Stubovi se protežu uz brdo, a pristupni putevi se jasno vide, svježe raskopani, zemljano-crveni kao da je riječ o rudokopu, a ne projektu za turiste.

Stanje na terenu ne ukazuje da će žičara da bude pokrenuta 13. jula, iako je to najavljeno iz Vlade. I u izvještaju nezavisnog inženjera, kojeg je angažovala Vlada, piše da su moguća velika kašnjenja u izgradnji putne i energetske infrastrukture.

To je u petak potvrdio i investitor koji je saopštio da je otvaranje žičare za komercijalne vožnje planirano krajem jula.

Koncesioni ugovor o gradnji žičare Kotor-Lovćen potpisali su 15. decembra 2021. godine predstavnici Vlade Crne Gore i konzorcijum "Leitner - žičara Kotor 1350", koji čine preduzeća Novi Volvox iz Podgorice i italijanski Leitner. Konzorcijum je nakon toga, u februaru 2022. osnovao preduzeće "Žičara Kotor - Lovćen" u kojem Novi Volvox ima 80 odsto vlasničkog udjela, a Leitner 20 odsto.

Novi Volvox je u aprilu ove godine, uz saglasnost Vlade, prenio vlasnički udio na svog vlasnika, preduzeće Seed Capital Partners, čiji je vlasnik Milan Ivanović, pokazuju podaci iz Centralnog registra privrednih subjekata.

Ukupna investicija procijenjena je na oko 20 miliona eura. Izgradnja žičare počela je u julu 2022. godine kada je svečano postavljen kamen-temeljac.

Vizuelna analiza nije predvidjela štetu

Iz UNESCO su za CIN-CG rekli da je analiza informacija i dokumentacije koju je Crna Gora dostavila dovela do zaključka da nema potrebe za izradom HIA studije, te da efekat na vizure iz područja svjetske baštine, prirodnog i kulturno-istorijskog regiona Kotora, može biti zanemarljiv, bez materijalnog uticaja na njegov izuzetni univerzalni značaj.

U odluci UNESCO-a iz 2019. koja se tiče zaštite kulturno-istorijskog područja Kotora navodi se da Komitet svjetske baštine zahtijeva od države da priloži "tačne vizuelne prikaze žičare Kotor - Lovćen" Centru svjetske baštine na analizu.

CIN-CG je imao uvid u Detaljnu vizuelnu analizu koju je uradio studio za konzervaciju "Projektor'' iz Tivta, a autorka je arhitektica konzervatorka Katarina Nikolić Krasan, koja je zadužena i za konzervatorski nadzor, odnosno očuvanja baštine tokom izgradnje žičare.

Vizuelna prezentacija nije predvidjela štetu koja je najvidljivija iz Tivatskog zaliva. Razlika je evidentna kada se uporede fotografije iz dokumenata, koje prikazuju zeleni neukaljan pejzaž i one koje su načinile novinarke CIN-CG.

U dokumentu "Projektora" navodi se da je vizuelni efekat žičare na okolni pejzaž umjeren, "zbog dimenzija rute i elemenata žičare, te velikog prostora kojeg zauzima, kao i zbog razdaljine sa koje se vidi''. Navodi se da je "cijela trasa žičare vidljiva, naročito iz područja zaštićene okoline Kotora (Gornji i Donji Grbalj, Zelenika, Kumbor, Herceg Novi)'', dok je dio rute vidljiv i zaštićenog područja Kotora.

"Od objekata kulturne baštine u neposrednoj blizini primijećen je efekat na tvrđavu Goražda koju žičara ne ugrožava fizički, ali dijelom utiče na vizuelni integritet objekta'', navodi se u Analizi.

Međutim, ovaj dokument nije predividio štetu koju su prouzrokovali pristupni putevi.

Autorka vizuelne prezentacije Katarina Nikolić Krasan za CIN-CG je rekla da su intervencije na pejzažu evidentne, ali ne može se donositi konačna ocjena dok se radovi ne završe.

"Ima dovoljno vremena da se šteta sanira", smatra ona.

Objašnjava da u svojstvu konzervatorske nadzornice redovno kontroliše teren i obavještava nezavisnog inženjera nadležnog za cjelokupan inženjerski nadzor.

Iz preduzeća "Žičara Kotor Lovćen" za CIN-CG kažu da je cijeli projekat urađen uz usvajanje preporuka UNESCO-a i da je koncesionar ispunio sve obaveze koje se tiču uticaja projekta na kulturna dobra i da je trasa izmještena na poziciju Dub u industrijskoj zoni, u cilju postizanja zanemarljivog uticaja na područje pod zaštitom.

"Lokaliteti od izuzetne vrijednosti koji su ugroženi radovima su selo Žanjev do, koje pripada području pod zaštitom UNESCO, katun Bižaljevac, te put Kotor - Krstac gdje su ruinirane planinarske staze", navodi Sandra Kapetanović.

Zaštita ovih lokacija mora biti neupitna, poručuje ona.

"Put Kotor - Krstac je zaštićen kao kulturno dobro od nacionalnog značaja 2017. godine i dio je pejzaža izuzetne vrijednosti koji vodi sve do Međuvršja na Lovćenu. Katun Bažiljevac pripada Nacionalnom parku Lovćen pa njegova zaštita mora biti neupitna", objašnjava Kapetanović.

Iz UNESCO-a su za CIN-CG rekli da će stanje očuvanosti svjetske baštine biti predstavljeno Komitetu za svjetsku baštinu na sjednici od 10. do 25. septembra 2023. godine u Rijadu (Saudijska Arabija), a u radnim dokumentima te sjednice (koji će biti objavljeni najmanje šest sedmica unaprijed) biće objavljena zajednička analiza UNESCO-a i Međunarodnog savjeta za spomenike i spomenička područkja (ICOMOS).

Radovi počeli bez usvojenog Elaborata o životnoj sredini

Iako su radovi na žičari počeli 13. jula 2022, Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji je Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) dostavila CIN-CG, usvojen je tek u oktobru 2022, što je suprotno Zakonu o procjenu uticaja na životnu sredinu. "Nosilac projekta za koji je obavezna izrada elaborata ili projekta za koji je donijeta odluka potrebe izrade elaborata, ne može pristupiti izvođenju projekta, odnosno pribaviti odobrenja za obavljanje djelatnosti bez saglasnosti na elaborat ili odluke da nije potrebna izrada elaborata'', piše u Zakonu.

U Elaboratu se navodi da je planirano vrijeme izgradnje žičare u periodu od oktobra 2022. do kraja februara 2023.

Za konzorcijum "Leitner - Žičara Kotor 1350" Elaborat je uradilo preduzeće "Liming Project" iz Podgorice.

"Jedan o najvećih problema očuvanja značajnih staništa i vrsta u Crnoj Gori predstavlja netransparentno i neadekvatno planiranje objekata u zaštićenim područjima, čija izgradnja često ne zadovoljava minimalne biološke standarde i narušava prirodni balans već narušenih prirodnih ekosistema'', kaže za CIN-CG Ksenija Medenica biološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP)

Glavni uzrok ovog problema su loši planski dokumenti, neodgovarajuća primjena procjene uticaja na životnu sredinu, kao i politički pritisak, objašnjava Medenica.

U Elaboratu piše da prilikom izgradnje žičare "vizuelni efekti neće biti baš najpovoljniji, ali s obzirom na položaj, naseljenost i blizinu prometnih puteva, neće biti značajnog negativnog efekta. Dodaje se da se u blizini žičare nalaze zaštićene biljne i životinjske vrste, a od mogućih posljedica navodi se gubitak prirodne vegetacije, šuma, slabljenje staništa, zagađenje vazduha, vode, zemljišta, pojava invazivnih vrsta,,,trajno uznemiravanje i migracija životinja sa lokacije projekta i njene šire okoline, povećana smrtnost životinja... Naglašena je opasnost po brojne ptičije vrste, naročito zbog rizika od sudara ptica sa elementima žičare.

Zbog toga se u Elaboratu upozorava da je potreban monitoring kompletne trase u svim godišnjim dobima kad žičara počne da radi, a do tada se mogu usvojiti prakse razvijenih zemalja. Procjenjuje se da će neke od promjena biti trajnog karaktera.

Navodi se i da postoje rizici od požara i zagađenja otpadom.

Medenica ukazuje da mjere zaštite od požara zavise i od države.

"Požar je realna opasnost. Mjere smanjenja rizika od požara su polovično predstavljene u dokumentu, a sve navedeno ne može biti efektivno na terenu ukoliko postoji nedostatak sistema za brzo djelovanje u vanrednim situacijama kao i odgovarajući planovi za zaštitu od požara i poplava", rekla je Medenica.

U Koncesionom aktu piše da je koncesionar dužan da poštuje sve mjere za zaštitu životne sredine predviđene Prostornim planom posebne namjene za Nacionalni park (PPNP) Lovćen i Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu. Takođe koncesionar je dužan da ispoštuje sve ekološke zakone i propise, uključujući i primjenljive međunarodne konvencije i naloge nadležnih tijela.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kazali su za CIN-CG da se u zoni NP "Lovćen" nalazi samo dio konstrukcije žičare. "Dva zadnja stupa žičare sa izlaznom stanicom nalaze se u trećoj zoni zaštite'', kazali su iz NPCG.

Za razliku od prve i druge zone zaštite u trećoj zoni moguća je izgradnja objekata.

Investitor poručuje da je trasa koju gradi u funkciji održive valorizacije lovćenskog kraja čija je ključna vrijednost netaknuta priroda i autentičan ambijent.

Planirano 100 miliona eura dobiti od kruzera

U Analizi opravdanosti ostvarivanja javnog interesa davanjem koncesije za realizaciju projekta žičare Kotor - Lovćen, koju je radila Vlada Duška Markovića 2019. godine, objašnjava se da bi izgradnja žičare znatno umanjila saobraćajnu opterećenost starog puta Kotor- Lovćen, takozvanih serpentina, koje su proglašene za kulturno dobro. Kako se navodi, žičara bi pozitivno uticala na probleme saobraćaja i oštećenja infrastrukture serpentina, smanjene bezbjednosti putnika, ali i na ekološki aspekat. "Prevoz žičarom u odnosu na tradicionalan način organizovanja drumskog saobraćaja, predstavlja daleko povoljniju opciju", navodi se u Analizi.

Analize dodatne potrošnje turista predviđaju da će zahvaljujući žičari dobit od turista znatno rasti na Cetinju i u Nacionalnom parku Lovćen, ali uglavnom kada su u pitanju turisti sa kruzera. Prema analizi, najveći prihodi od turista na ovim lokacijama trenutno dolaze od turista sa kruzera, a planirano je da se takav trend nastavi. Tako se predviđa da bi 2044. samo na Cetinju dobit od turista sa kruzera bila oko 4,5 miliona, dok je 2015. godine bila samo oko 1,5 miliona.

Procjena je da bi za prvih deset godina rada žičare dobit od turista sa kruzera u cijeloj oblasti bila čak oko 100 miliona eura.

Navodi se da se ovaj novac dijelom može investirati u dodatne javne usluge, infrastrukturu i "stvaranje novih dobara'' u lokalnim zajednicama koje obuhvata žičara.

"Dodatne investicije bi bile vođene specifičnim interesovanjima i zahtjevima putnika sa kruzera, u cilju omogućavanja veće potrošnje, npr. novi uslužni objekti, rekreativne aktivnosti, atrakcije, sadržaji, radnje, itd'', piše u Analizi.

Sve to navodi da je cijeli projekat služi podsticanju i održavanju kruzing turizma. CIN-CG je već pisao o problemima koje kruzeri donose zalivu: zagađuju vazduh i vode, a štetni gasovi devastiraju građevine starog grada Kotora. "Brodovi-gradovi" kretanjem ruiniraju morsko dno zaliva gdje su prisutne značajne i rijetke vrste.

Kruzing turizam se u ozbiljnim svjetskim analizama smatra neisplativim na duži rok kada se uzmu u obzir troškovi infrastrukture i devastacija koje nosi ovaj vid masovnog turizma. Zbog toga, kruzim turizam, umjesto da doprinese, može smanjiti bruto-domaći proizvod (BDP), navodi se u više studija. Hrvatska je odlučila da znatno ograniči kruzing turizam u Dubrovniku, i da uvede veoma stroga pravila, ne bi li zaštitila svoje najznačajnije područje pod zaštitom UNESCO. Slične odluke donose i druge države.

Pejzaž Lovćena već devastiran

Sporni radovi u ovom području nastavak su loših praksi izgradnje infrastrukturnih elemenata, kaže Sandra Kapetanović iz NVO "Expeditio". Ove prakse su već devastirale pejzaž zaštićenog područja Kotora.

"Primjer je dvosmjerna saobraćajnica Krstac - Međuvšje, koja nikako ne odgovora Nacionalnom parku kroz koji prolazi'', objašnjava ona.

Saobraćajnica je nastala proširenjem starog puta, ali uz vrstu intervencija koje potpuno degradiraju pejzaž Nacionalnog parka.

Tu je i saobraćajnica Njeguši-Cetinje koja je uništila istorijski put koji je predstavljao veoma važan segment iako nije bio zvanično zaštićen, objašnjava Kapetanović... Generalno u Crnoj Gori u posljednje vrijeme imamo veoma lošu praksu izgradnje novih saobraćajnica, koje su nam potrebne, ali morale bi da se rade mnogo pažljivije, bez agresivnih i nepotrebnih zahvata'', zaključila je.

Nakon završetka radova ostaje da se vidi da li će i kada devastirani prostor biti vraćen u prvobitno stanje. Ključno je pitanje da li se načinjene štete mogu potpuno sanirati.

Mislim da je bilo u interesu svih, da se  slučaj tužiteljke Lepe Medenice  dovede do kraja na način što će biti ispitane sve okolnosti ovog događaja. Kad kažem ,,svih“, mislim i na aktere slučaja i na državnotužilačku organizaciju u cjelini, uključujući i Tužilački savjet, a svakako i u interesu javnosti. Ovako je sumnja ostala

Kako vidite posljednju odluku Tuzilačkog savjeta da odbije predlog zamjenice disciplinske tužiteljke Tanje Nišavić da se razriješi rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica i zašto ste bili protiv takve odluke?
BOŽOVIĆ: Iskreno žalim što je disciplinski postupak zaustavljen već u prvoj fazi, posebno imajući u vidu da  Tužilački savjet nije ulazio u merituum, već smo se bavili samo ispitivanjem formalno-pravnih uslova za pokretanje daljeg postupka kroz ocjenu kvaliteta optužnog predloga zamjenice disciplinskog tužioca. Ovakva odluka je po više osnova problematična. Prvo,  zbog toga što mi nismo sud već je Tužilački savjet raznoliko, kolektivno tijelo, koje treba da se bavi pitanjima koja se odnose i na disciplinske postupke uvažavajući sve okolnosti slučaja. Drugo, ako bi TS cijenio samo kvalitet optužnog predloga onda se postavlja pitanje da li se time obesmišljava i uloga Tužilačkog savjeta, jer ukoliko bi svaki optužni predlog bio, po mišljenju većine nekvalitetan, onda ubuduće ne bismo ni imali situaciju gdje bismo mogli da odlučujemo o ovakvim stvarima a disciplinski tužilac, odnosno optužni predlog, bi bili značajniji od čitavog Tužilačkog savjeta. Treće, svi akteri ovog slučaja su zaslužili da Tužilački savjet ali i javnost budu upoznati sa ovim događajem i da na taj način se razriješe sve sumnje, dileme ali i mišljenja koja se kreiraju i koja ne mogu biti od koristi ni državnim tužiocima a ni državnom tužilaštvu u cjelini.

Mislite li da to što je TS predlog odbio  iz formalno-pravnih razloga, može ubijediti javnost u ispravnost  takve odluke?
BOŽOVIĆ:  Naravno da ne. Mislim da je bilo u interesu svih, da se ovaj slučaj dovede do kraja na način što će biti ispitane sve okolnosti ovog događaja. Kad kažem ,,svih“, mislim i na aktere slučaja i na državnotužilačku organizaciju u cjelini, uključujući i Tužilački savjet, a svakako i u interesu javnosti koja je jasno zainteresovana za ovaj događaj. Ovako je sumnja ostala i svako slučaj tumači na svoj način.

Kako vidite argumentaciju zamjenice disciplinske tužiteljke da je njen predlog formalno takav, zbog toga što se rukovodila inicijativom ministra pravde?
BOŽOVIĆ: Prvo mislim da je u inicijativi bilo dovoljno i jasno opisano činjenično stanje, ali i što je još važnije, ministar pravde samo inicira postupak za vođenje ovog postupka, dok istražne radnje sprovodi disciplinski tužilac i na osnovu toga sačinjava optužni predlog. Ministar ni ne može da zna, niti treba da zna, sve okolnosti slučaja jer u suprotnom nam ne bi trebao optužni predlog disciplinskog tužioca već bi Tužilački savjet odlučivao odmah o predlogu ministra pravde, što dalje znači da nam ne bi bio potreban ni disciplinski tužilac kada bi se tako postupalo, a to sigurno nije, niti može biti intencija zakonodavca. U toku disciplinskog postupka mogu se otkriti i druge činjenice koje nisu mogle biti poznate ministru pravde jer on nije ovlašćen da sprovodi istražne radnje. U konačnom, ja sam i glasao za ovaj optužni predlog a zašto, prije svega, državne tužiteljke u Tužilačkom savjetu nisu podržale optužni predlog koleginice koju je za tu poziciju predložilo Vrhovno državno tužilaštvo nije pitanje za mene.

Šta se sada može preduzeti u ovom slučaju?
BOŽOVIĆ: Sačekaćemo otpravak rješenja Tužilačkog savjeta, da bismo pokrenuli dalje pravne korake. Opet navodim, mislim da je bilo najbolje za sve da ako je bilo manjkavosti u optužnom predlogu, on  bude dopunjen, da Tužilački savjet nastavi sa radom i u konačnom donese krajnju odluku po ovom veoma važnom pitanju. U suprotnom, slučaj izmještamo iz Tužilačkog savjeta i u krajnjem ne treba ubuduće da se čudimo ako državni tužioci budu ponovo na nekim skupštinskim odborima ili drugim prostorima van državnotužilačke organizacije iznosili primjedbe na rad drugih kolega i žalili se na navodno nezakonite uticaje na njih, a da ni Tužilački savjet ni Vrhovno državno tužilaštvo o tome ne znaju ništa.

Isključivanje javnosti sa posljednih sjednica je zakonom dozvoljeno. Alli da li je to opravdano sa stanoviša javnosti i ima li prostora da se nešto u zakonskom smislu promijeni?
BOŽOVIĆ: Kao što ste naveli, odluke koje su se odnosile na isključenje javnosti su bile, u principu, uvijek u skladu sa zakonom i poslovnikom. Nerijetko sam i sam glasao za takve odluke ali trudiću se da takvih situacija ubuduće bude što  manje, prije svega zbog toga što se otvara prostor za razna tumačenja od strane javnosti po pitanju rada na sjednicama. Podsjetio bih da smo u procesu izmjena Zakona o državnom tužilaštvu i sigurno će jedna od tema biti i javnost i prisustvo svih lica zainteresovanih za praćenje sjednica Tužilačkog savjeta.

Šta se suštinski a šta metodološki promijenilo tokom rada novog saziva TS?
BOŽOVIĆ: Suštinski mislim da smo, prije svega, došli do novih čelnih ljudi unutar državnog tužilaštva, da smo izvršili određene korekcije koje ipak daju značajne rezultate , prije svega kroz rad Specijalnog državnog tužilaštva ali i rad drugih tužilaštava. Mislim da smo,  svi zajedno, uspjeli da poboljšamo koliko toliko status državno tužilačke organizacije. U metodološkom smislu, donijeli smo čitav niz internih akata koji se odnose  na samo djelovanje i rad unutar državno tužilačke organizacije. Takođe,  donijeti su i određeni akti koji bi trebali nama da omoguće jasan, kvalitetniji i transparentniji rad. Ali, ako me pitate koliko sam zadovoljan, čini mi se da smo svi mogli i više i bolje i da je zadatak TS da ubuduće započete stvari realizuje na kvalitetniji način i da benefiti započetih reformi budu još vidiljiviji.

Da li je riješen problem ocjenjivanja svih tužilaca jednakom ocjenom, ili sa disciplinskim postupkom? 
BOŽOVIĆ: Nažalost, problematika ocjenjivanja je još uvijek prisutna jer niko od nas nije srećan zbog činjenice da su svi državni tužioci u ranijem period ,,opisivani” ocjenom – odličan. Mi smo kroz interne propise, pokušali da tu problematiku promijenimo. U toku je proces novog ocjenjivanja, tako da je možda još uvijek rano da damo konačan sud po ovom pitanju, ali svakako da ćemo se njime baviti i kroz izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu. Želim da istaknem da će u izmjenama Zakona, posebna pažnja biti posvećena upravo izmjenama postojećih kriterijuma za napredovanje unutar tužilačke organizacije kao i na pitanja koja se odnose na etičku i disciplinsku odgovornost.

Zašto se pitanje zastare različito tumači od strane disciplinskog vijeća (primjer tuzioca Boričića), u odnosu na nadležne sudove?
BOŽOVIĆ: Odluke disciplinskog vijeća se ne raspravljaju na sjednicama Tužilačkog savjeta. Takva su pravila, tako da moram priznati da nisam detaljno upoznat sa ovim predmetom jer nisam član disciplinskog vijeća. Ono što znam je da je taj postupak i dalje u toku pred disciplinskim vijećem, ali kako nisam dio tog tročlanog vijeća, mislim da ne bi bilo korektno da ovo pitanje komentarišem.

Da li je od strane TS pokrenuta bilo kakva inicijativa radi suštinske izmjene Zakona o državnom tužilaśtvu?
BOŽOVIĆ: Zakon o Državnom tužilaštvu je u nadležnosti Ministarstva pravde i mi smo inicirali formiranje radne grupe za izmjene Zakona u skladu sa potrebama koje su se javile, između ostalog i u radu TS, ali isto tako i kako bismo određene odredbe uskladili sa najvišim standardima i u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Radna grupa je počela sa radom. Na poslednjoj sjednici Tužilačkog savjeta, predstavnik civilnog sektora Stevo Muk je izrazio želju da bude upoznat sa radom članova Tužilačkog savjeta u radnim grupama koje su u vezi sa tužilaštvom, a samim tim i Zakonom o državnom tužilaštvu. Ovakva ideja je i više nego poželjna i razumljiva. Zato smo mi, ispred Ministarstva pravde, izrazili spremnost da sav materijal na Radnoj grupi bude podijeljen i članovima TS, kako bi svi bili direktno upoznati sa izmjenama koje Radna grupa planira da predstavi javnosti, a po završetku procedure podijeli i sa Venecijanskom komisijom.

U poslednje vrijeme načini glasanja TS imaju obrazac - na jednoj strani su tuzioci i advokati, dok je na drugoj predstavnik civilnog sektora. Ukazije li to na  nešto ili se radi o slučajnosti?
BOŽOVIĆ: Kada je riječ o načinu glasanja, mislim da vrlo često u TS imamo različita glasanja po raznim pitanjima. Nisu to uvijek jedinstveni stavovi ni svih predstavnika iz advokatske branše, niti nužno uvijek mora biti saglasja između moje malenkosti kao predstavnika Ministarstva pravde sa ostalima. Tako da, čini mi se da je po tom pitanju TS jedan kolektivni organ koji pokazuje svoju zrelost i ozbiljnost. Shvatam Vaše pitanje, ali mislim da nije u pitanju neka direktna namjera, već je samo riječ o različitim pogledima na određena pitanja što je i potpuno razumljivo s obzirom da i advokati, tužioci i predstavnik civilnog sektora g. Stevo Muk i ja kao predstavnika ministarstva, dolazimo iz različitih sfera i svako iz tog ugla gledanja ima neka svoja zapažanja, mišljenja, predloge i preporuke za Tužilački savjet. Dragocjeno je, po tom pitanju, mišljenje predstavnika civilnog sektora jer često sadrži širu sliku od nas koji smo možda i ,,okovani” uskosturčnim temama i zbog toga želim da posebnu zahvalnost izrazim prema trudu koji na svokoj sjednici ulaže gospodin Muk čime potvrđuje ispravnost zakonskog rješenja da jedan od predstavnika u Tužilačkom savjetu treba da bude iz civilnog sektora.

Šta bi prvo mijenjali u zakonskom okviru radi postizanja što bolje efikasnosti rada TS?
BOŽOVIĆ: Potrebno je jasnije definisati pitanja koja se odnose na etičku i disciplinsku odgovornost, kriterijume za ocjenjivanje i napredovanja unutar državnotužilačke organizacije, način izbora v.d. VDT-a… Postoji čitav niz preporuka od strane Venecijanske komisije ali i našeg civilnog sektora, a značajne će nam svakako biti i sugestije od bivših i sadašnjih članova Tužilačkog savjeta koji su marljivo pribilježili većinu problema koje su se javljale u praksi u prethodnom periodu.

Milena PEROVIĆ
MONITOR br 1705. 23. 06. 2023.

Nadležne institucije tvrde da će se država obračunati sa jednim od najunosnijih ilegalnih poslova u Crnoj Gori, ali krivicu za neuspjeh prebacuju jedni na druge

Maja Boričić
Dražen Đurašković

Gomile šljunka za svih strana, mašine koje rade uz samu obalu, prošireno korito rijeke i odroni sa obje strane korita, narušen biodiverzitet... Tako je tok Morače godinama devastiran nekontrolisanom i ilegalnom eksploatacijom šljunka. Ali ovakvih slika ima još na drugim rijekama u Crnoj Gori. Iako se radi o krivičnim djelima, pravosuđe godinama ne odgovara na taj kriminal na adekvatan način.

Kako Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) otkriva, od 25 krivičnih postupaka koji su pokrenuti zbog nelegalne eksploatacije šljunka u posljednjih pet godina, samo je pet završeno. Dva su odbačena i tri presuđena simboličnim kaznama - dvije novčane od 1.700 i 800 eura i jedna uslovna osuda.

Zaprijećena kazna za krivična djela za koje je tužilaštvo teretilo okrivljene je zatvor od tri mjeseca do pet godina i novčana kazna. Dakle, čak i tih nekoliko pravosnažnih presuda redom su ispod zakonom predviđenog minimuma.

Iako je Vlada prije šest godina zabranila eksploataciju šljunka još tada je obesmislila odluku o moratorijumu, ostavivši mogućnost da se eksploatacija nastavi kroz takozvanu regulaciju korita. Duž korita Morače, ali i ostalih crnogorskih rijeka, nastavljena je bjesomučna eksploatacija, a država je pretrpjela višemilionsku štetu.

Kombinacija odlučnosti države, stroge primjene zakona, jačanje institucija, poboljšanje koordinacije i usklađivanje s međunarodnim standardima, prema mišljenju Irme Muhović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) suštinski su faktori u prevazilaženju problema nelegalne eksploatacije šljunka.

Ona za CIN-CG napominje da nedostatak efikasnog sprovođenja pravde i kažnjavanja odgovornih za nelegalnu eksploataciju šljunka stvara negativan signal i podriva napore u borbi protiv tog problema.

"Nedovoljno oštre kazne ili niska stopa osuđujućih presuda ne samo da neće obeshrabriti počinitelje, već mogu i ohrabriti dalje nezakonite aktivnosti", upozorava ona.

Da bi se riješio ovaj problem, zaključuje, ključno je da država pokaže odlučnost i primijeni stroge kazne i sankcije, a neophodno je i jačanje institucija i obezbjeđivanje adekvatnih resursa i kapaciteta za efikasno sprovođenje sudskih procesa.

"Izgradnja efikasnog sistema praćenja i kontrole eksploatacije šljunka, zajedno s rigoroznim kažnjavanjem prekršilaca zakona, može biti od velike pomoći u suzbijanju nelegalne eksploatacije šljunka", napominje ona.

Dva odložena gonjenja i jedna uslovna presuda

Dva postupka pokrenuta u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) okončana su odloženim gonjenjem, sa 1.700 eura kažnjen je Predrag Maraš i njegovo preduzeće 'PE Mar' - za krivično djelo "nedozvoljeno bavljenje privrednom, bankarskom, berzanskom i djelatnošću osiguranja".

Sa 800 eura kažnjen je Milivoje Mugoša – i to za dva krivična djela. Uz ono koje je stavljeno na teret i Marašu, Mugoša je osuđen i za "protivpravno zauzimanje zemljišta" što se, prema zakonu, kažnjava novčanom kaznom ili zatvorom do godine dana.

U oba predmeta optužbu je zastupao sadašnji tužilac Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić, koji je tada bio tužilac u Osnovnom tužilaštvu. U međuvremenu je prešao da radi kao specijalni tužilac.

Institut odloženog krivičnog gonjenja može se primijeniti za krivična djela za koja je predviđena novčana ili kazna zatvora do pet godina, i o ovoj kazni odlučuje isključivo tužilac koji postupa u predmetu.

Jedina zatvorska kazna, i to uslovna tromjesečna, dosuđena je Danilu Petroviću, vlasniku firme "Cijevna komerc", za isto krivično djelo za koje je Mugoša dobio novčanu kaznu – "protivpravno zauzimanje zemljišta".

Sud je Petroviću kao olakšavajuće okolnosti cijenio što nije osuđivan, što je starije životne dobi, te što je oženjen i otac četvoro djece.

Iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore su se pridružili krivičnom gonjenju protiv okrivljenog, ali sud to nije cijenio kao otežavajuću okolnost.

U julu prošle godine on je osuđen uslovno, a neće iće u zatvor ako u sljedećih godinu ne počini novo krivično djelo. Sudila je sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Becić.

Tužilaštvo je Petroviću stavilo na teret najblaži oblik tog krivičnog djela, iako je u presudi utvrđeno da je katastarska parcela o kojoj je riječ – rijeka. Teži oblik tog krivičnog djela je "ako je zauzeto zemljište dio zaštitne šume, nacionalnog parka ili drugog zemljišta sa posebnom namjenom, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine". Prema Zakonu o državnoj imovini i rijeke spadaju u prirodna bogatstva.

U podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT), uz ovih pet, pokrenuto je još 12 postupaka u kojima je u toku izviđaj.

U Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) formirana su tri predmeta vezano za eksploataciju šljunka - dva protiv podgoričke firme "Montenegro Petrol", od kojih je jedan ustupljen ODT-u te jedan protiv "Cijevne komerc".

U SDT-u toku su ova dva izviđaja, a CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje ima li u ta dva predmeta napretka u istrazi.

U kolašinskom ODT-u je odbačena jedna prijava protiv CRBC, kineske kompanije koja je gradila autoput, kao i "Montenegro Petrola" - zbog krađe zaštićenog prirodnog dobra. Druge dvije prijave protiv kineske kompanije završile su na sudu.

U toku su postupci protiv CRBC i direktora kineske firme Hei Shiqianga. U jednom postupku im se sudi zbog krivičnog djela građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje u sticaju sa oštećenjem životne sredine.

"Optuženi su iskopavanjem šljunkovitog materijala iz korita rijeke Tare, bez prethodno utvrđenih mjera zaštite životne sredine, izazvali oštećenje životne sredine u većoj mjeri i na širem prostoru", piše u jednom optužnom predlogu.

U drugom predmetu se terete za uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra. U optužnom prijedlogu piše: "Optuženi su eksploatacijom rječnog nanosa na potezu 100 metara uzvodno od parcele...uništili prirodno dobro - rijeku Taru, čiji sliv je uvršten u rezervoar biosfere, u okviru UNESCO programa, te uživa nacionalnu zaštitu".

Tužilaštvo krivi inspekcije, inspekcije krive pravosuđe

O tome ko je odgovoran za izostanak adekvatne reakcije države, nadležni nisu saglasni, već prebacuju "lopticu" jedni na druge.

Iz tužilaštva tvrde da efikasno procesuiranje prijava koje se odnose na nelegalnu eksploataciju šljunka u najvećoj mjeri zavisi od postupanja inspektora koji moraju da identifikuju vlasnike mašina koje zateknu u koritu rijeka, te da zahtijevaju asistenciju policije...Takođe se napominje da nakon policije o svakom slučaju treba da se obavijesti i tužilac. To je važno, napominju u tužilaštvu jer "obično od datuma inspekcijskog nadzora, do dana podnošenja prijave prođe par mjeseci, što dodatno otežava dokazivanje".

Tužilački savjet je nedavno, na inicijativu Steva Muka, člana tog Savjeta iz nevladinog sektora, tražio i dobio informacije od tužilaštava šta je urađeno u predmetima koji su pokrenuti zbog eksploatacije šljunka. Međutim, to je sve što je TS uradio za sada po tom pitanju.

"Rad državnih tužilaštava u ovim predmetima trebalo bi intenzivirati. Potrebna je bolja koordinacija među inspekcijama i hitnost u dostavljanju izvještaja sa terena policiji odnosno tužilaštvu", istakao je za CIN-CG Muk.

On je dodao da je previše predmeta koji su već dugo u radu, a malo onih koji su doživjeli epilog.

Muk naglašava da je rukovoditeljka državnog tužilaštva u Kolašinu, u razgovoru na sjednici TS, ukazala na važnost blagovremenog postupanja nadležnih inspekcija. One, između ostalog, treba hitno da dostavljaju izvještaje sa terena policiji i tužilaštvu, kako bi se mogle preduzeti policijsko-tužilačke aktivnosti na identifikaciji lica i prikupljanju dokaza.

"Bez toga je najčešće nemoguće efikasno postupanje policije i tužilaštva", zaključuje Muk.

Iz Uprave za inspekcijske poslove u odgovoru na pitanja CIN-CG poručili su da su iznenađeni stavom tužilaca. Tvrde da nemaju nikakve povratne informacije od tužilaštava da nešto nijesu dobro uradili i da treba da urade nešto dodatno. Problem vide u kaznenoj politici sudova i kvalitetu sprovedenih istražnih radnji tužilaštva.

"Kvalitetnija istraga, jasni nalozi tužilaca prema policiji, obezbjeđenje dokaza, to nije posao inspekcije, nego njihov", ističe direktorka Uprave Ana Vujošević.

Inspektor Radulović: Tužioci i sudije obezvređuju naš rad

Njen kolega, inspektor za vode Miodrag Radulović, naglašava da tužioci i sudije neće da rade svoj posao. "Rezultati u procesuiranju su jako loši i mnogo obezvrjeđuju naš rad", ocjenjuje Radulović.

Osim toga, napominje da i blaga kaznena politika sudova dodatno obesmišljava rad inspektora.

Inspektor Radulović daje primjer eksploatacije šljunka u Beranama. Nakon što su utvrdili da je lagerovano 5.000 kubika materijala, čija je cijena oko 100.000 eura, proslijedili su slučaj tužilaštvu, koje je utvrdilo da nema krivičnog djela.

Dodaje da su se žalili Višem tužilaštvu, koje je vratilo slučaj Osnovnom tužilaštvu na ponovno odlučivanje.

"To je privredni kriminal i oni se ljute na nas što podnosimo žalbe, što moraju da rade svoj posao", kaže Radulović.

Drugi slučaj je još drastičniji, a govori o odnosu Suda za prekršaje prema eksploatatorima. Radulović kaže da je protiv kineskog CRBC-a dva puta podnosio prekršajne prijave. U drugoj je naznačio da je ta firma ponavlja isto kazneno djelo. Sud je ta dva postupka spojio u jedan i kaznio CRBC sa 800 eura.

Inspektor može na licu mjesta da izrekne minimalnu kaznu od 1.200 eura, a ako procijeni da je nelegalna ekonomska dobit veća od te cifre treba da pokrene postupak pred sudom.

Miodrag Radulović kaže da inspektori najčešće procijene da je slučaj za sud, a sud odredi kaznu ispod 1.200 eura.

"Tako je naš rad potpuno obezvrijeđen. Još je važnije da oni koji vade šljunak nemaju razlog da prestanu kada vide kako će biti kažnjeni", pojašnjava ovaj inspektor za vode.

Direktorka Uprave za inspekcijske poslove Ana Vujošević potvrđuje priču svog kolege. Tvrdi da ni u Sudu za prekršaje nije mnogo bolja situacija te da se izriču mahom uslovne osude.

"Najmanji problem tim ljudima koji uzmu stotine hiljada eura je hoće li pola godine da se pritaje", rekla je Vujošević. Ona naglašava da inspektori uvijek hitno postupaju, da im nikada nisu isključeni telefoni, da rade i po noći, poslije radnog vremena, za praznike…

"Više puta sam rekla da me pozovu i da ću za 20 minuta obezbijediti inspektora u bilo koje vrijeme, ali nikada me nisu pozvali", naglašava Vujošević.

Dodaje da je u dvije godine obavljeno preko 1.000 inspekcijskih nadzora, podneseno preko 50 krivičnih prijava i naplaćeno preko 100.000 eura kazni.

"Jedini opipljivi rezultat je bio od strane inspekcije", zaključuje Vujošević.

I dok nadležni prebacuju krivicu jedni na druge, ostaje nada da rijeke nijesu nepovratno izgubljene, a da će pravosuđe konačno krenuti u borbu protiv ove "pošasti". To je jedini način da se stane na put kriminalu.

Još ništa od ekološkog odjeljenja u tužilaštvu

Glavna ekološka inspektorka Veselinka Zarubica ističe da sudski vještak mora da utvrdi kolika je devastacija, a ne inspekcija. "O krađi državne imovine i devastaciji životne sredine većeg obima moraju ostati tragovi", kaže ona.

Pojašnjava da tužioci, između ostalog, nepostupanje po pitanjima ugrožavanja životne sredine opravdavaju time da im ta materija nije bliska, te da bi trebalo napraviti specijalna odjeljenja koja će se baviti ekološkim kriminalom. "Ali to se priča već 30 godina", zaključuje Zarubica

Glavni inspektor za vode Miodrag Radulović kaže da je ta inspekcija od početka godine do 24. maja imala 174 kontrole nelegalne eksploatacije riječnih nanosa.

"Podnijete su dvije krivične prijave i jedna dopuna krivične prijave, izdata su tri prekršajna naloga od 1.600 eura, a četiri spisa predmeta su dostavljena na ocjenjivanje za postojanje krivičnog djela", objašnjava Radulović.

Dodaje da je u jednom predmetu izrečena mjera zabrane raspolaganja materijalom za koji se utvrdilo da je eksploatisan, u jednom su spisi dostavljeni Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, a u dva predmeta poljoprivrednoj i šumarskoj inspekciji.

Tužilački savjet nije se oglasio o izvještajima koje dobija

Član Tužilačkog savjeta Stevo Muk za CIN-CG navodi da TS nije donio zaključak ili preduzeo neku drugu radnju, nakon što je primio informaciju o postupanju tužilaštva u predmetima "nelegalne eksploatacije šljunka".

Dodaje da je tražio da TS donese zaključak kojim se, od nadležnih tužilaštava, traži ponovna informacija o postupanju u predmetima u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka, od dana dostavljanja prethodnog izvještaja na istu temu. Kaže da je TS prihvatio njegov predlog.

"Na ovaj način ćemo pokazati trajno interesovanje za postupanje državnih tužilaštava i obezbijediti praćenje dinamike rada u ovim predmetima. Tužilački savjet u vezi sa prethodnim izvještajima nije donio odgovarajući zaključak, preporuku ili slično", podsjeća Muk.