Centar za građansko obrazovanje (CGO) je, po okončanju Konkursa za najbolju novinarsku priču koja adresira položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, nagradio Miloša Rudovića iz Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) i Dijanu Savović iz TV i portala Vijesti.

Rudović je nagrađen za članak „Osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida moraju da se oslanjaju na pomoć personalnih asistenata: Univerzitet bez knjiga na Brajevom pismu“, objavljen na portalu CIN-a, a Savović kao autorka TV priloga „Roditeljstvo osoba sa invaliditetom - tema kojoj nadležni ne posvećuju gotovo nikakvu pažnju“, koji je objavljen na portalu Vijesti.

Uloga medija u pozicioniranju pitanja od značaja za osobe sa invaliditetom je izuzetna, a novinari i novinarke imaju i odgovornost da budu glas marginalizovanih grupa.

Inkluzivnost visokog obrazovanja u Crnoj Gori ostaje nefunkcionalna, a pogotovo se to odnosi na (ne)prilagođenost literature osobama sa potpunim ili djelimičnim oštećenjem vida na što se ukazuje Rudović kroz svoj istraživački članak. Dijana Savović skreće pažnju javnosti na jednu važnu, a potpuno zanemarenu problematiku - roditeljstvo lica sa invaliditetom.

Položaj ranjivih grupa je takav da se zarad njegovog unaprjeđenja moraju umrežiti sve snage, kako one koje pripadaju institucionalnom okviru, a koje čine nadležni državni organi, tako i one iz civilnog društva, a koje dominantno predstavljaju nevladine organizacije i mediji. Tom sinergijom se postiže više za dobrobit onih koji moraju imati podršku u zastupanju svojih prava, CGO cijeni da primjeri Rudovića i Savovićeve mogu biti podsticaj da se o osobama sa invaliditetom izvještava na pozitivan, dostojanstven način koji doprinosi afirmaciji njihovih sposobnosti i mogućnosti, ali i problematizuje izazove sa kojima se suočavaju.

Nagrade za najbolju novinarsku priču se dodjeljuju u okviru projekta „JednakoSPOSOBNOST!“ koji CGO sprovodi u saradnji sa Udruženjem roditelja djece sa smetnjama u razvoju iz Podgorice i uz finansijsku podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) posredstvom projekta „Reforma nacionalnog sistema procjene invaliditeta“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP, u saradnji sa različitim akterima.

Sve je veći rizik trgovine ljudima preko internet platformi. Mladi se često pecaju na mamac brze zarade iza koje se često krije moderno ropstvo, seksualna eksploatacija i zostavljanje

Moj prvi šugar dejt bio je se jednim čovjekom iz regiona, sa kojim sam preko sajta odmah dogovorila jasnu razmjenu - novac za seksualne usluge. Osjećala sam se užasno, ali sam nastavila da koristim sajt za šugar dejting, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Nađa, čije je pravo ime poznato redakciji.
Ona već neko vrijeme zarađuje tako što preko interneta nalazi muškarce koji je plaćaju za online druženje i susrete na raznim tačkama svijeta.

”Sad sam obazrivija. Duže se dopisujem i izgradim neku vrstu prijateljskog odnosa, prije prvog susreta. Nastojim da izaberem muškarce koji mi nijesu fizički odbojni. Ipak, kriterijumimi su niži nego kad bih tražila momka za pravu vezu, a rizici uvijek postoje”, kaže ona.

Nađa je studentkinja iz jednog grada u centralnoj regiji Crne Gore. U ranim je dvadesetim. Njeni visokoobrazovani roditelji zarađuju više od crnogorskog prosjeka. Za vebsajt preko kojeg se povezuje sa imućnim, starijim korisnicima širom svijeta, ali i u Crnoj Gori, saznala je od drugarice, studentkinje, koja je tako dolazila do novca.

U njenom društvu, studenata, uglavnom srednje klase, ima više onih koji se finansiraju na ovaj način.

Sajtovi koje koriste ubiraju profit od povezivanja ljudi radi šugar dejtinga (šećernog zabavljanja/slatkog druženja). Za druženje sa djevojkama plaćaju takozvani šugar dedis (šećerne tate), muškarci obično u srednjim ili starijim godinama. Mlade šugar bejbis, koje im se nude, većinom su djevojke u dvadesetim godinama. U ovoj ulozi, ali u znatno manjem broju, ima i mladih muškaraca, čije usluge traži uglavnom starija gej populacija, a znatno rjeđe i žene.

”Šugar dejting je često vrsta seksualnog rada”, kaže Nađa.

Sajtovi djevojkama nude da odaberu vezu po “sopstvenim kriterijumima”, a tek se prikriveno aludira na finansijske beneficije i pravu prirodu odnosa.

Djevojke obično idu na putovanja u inostranstvo gdje je sve plaćeno, dobijaju poklone i novac, ali često to druženje uključuje i seksualne usluge. Nekada se susreti dešavaju isključivo onlajn.

”Sve zavisi od dogovora”, tvrdi Nađa.

O pojavi šugar dejtinga i upotrebi ovih sajtova ne govori se mnogo u Crnoj Gori i regionu. Međutim, svjetske organizacije za borbu protiv trafikinga godinama upozoravaju na brojne opasnosti koje se kriju iza platformi šugar dejtinga, poput trgovine ljudima, različitih vrsta seksualne i radne eksploatacije.

Nacionalni centar za borbu protiv seksualne eksploatacije (NCOSE), koji je među najstarijim i najznačajnijim američkim organizacijama u ovoj oblasti, svrstao je prošle godine jedan od najpoznatijih šugar dejting sajtova u 12 organizacija koje na globalnom nivou najviše profitiraju od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije.

Isti sajt koriste Nađa i njeno društvo u Crnoj Gori.

”Bilo koji vid povezivanja lica koje se realizuje uz korišćenje neprovjerenih sajtova nosi određen rizik i mogućnost da lice postane žrtva trgovine ljudima, bilo da se radi o prostituciji ili nekom drugom vidu eksploatacije”, kaže za CIN-CG Marko Brajović, inspektor na Odjeljenju za trgovinu ljudima pri Upravi policije.

Trgovina ljudima radi seksualne eksploatacije prisutna je u Crnoj Gori, naročito tokom ljetnjih mjeseci, međutim teško je dokaziva, objašnjava Brajović.

Inspektor kriminalističke policije iz Centra bezbjednosti (CB), koji je želio da ostane anoniman, za CIN-CG kaže da su rizici ovakvih sajtova prvenstveno vezani za tajne susrete sa nepoznatim osobama u inostranstvu.

”Ne postoji način da se rizici koje nosi ovakvi sajtovi kontrolišu, naročito imajući u vidu da se osoba samovoljno izlaže opasnostima, obično krišom od svoje okoline”.

”Za sada nije poznato da je neko iz Crne Gore na ovaj način upao u lanac trgovine ljudima”, tvrdi ovaj službenik.

Trgovina ljudima može biti veoma prikrivena, tvrdi Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija (CŽL), koja je godinama radila sa ranjivim ženskim grupama.

”Mlade djevojke, a naročito maloljetnice na početku su oduševljene - pokloni, izlasci, novac. U trenutku, kad shvate da nisu u baš tako povoljnoj situaciji, često pokušaju da prekinu odnos, ali tada dolazi do ucjena, prijetnji i nekad su primorane da ostanu u odnosu mimo volje”, ističe Petrović.

”Svaka prisila čini nju žrtvom trgovine ljudima”.

Ukoliko roditelji primijete da djeca imaju odnekud novu garderobu, telefone i luksuznije stvari, treba odmah da se zabrinu, apeluje Petrović i upozorava da su česte žrtve maloljetnice.

Inspektor kriminalističke policije tvrdi da ne postoji način da se maloljetne osobe koje se prijavljuju na ovakve sajtove pod lažnim godištem zaštite, ali da su trenutno u toku akcije koje targetiraju pedofiliju na internetu.

Iako se za samo bavljenje prostitucijom u Crnoj Gori može dobiti prekršajna kazna, Krivični zakon Crne Gore navodi da kazna zatvora sljeduje onom “ko putem sredstava javnog informisanja i drugih sličnih sredstava propagira ili reklamira prostituciju”.

Norvežanin Sigur Vedal, vlasnik jednog od najpoznatijih sajtova za šugar dejting, novčano je kažnjen 2019. godine zbog reklamiranja prostitucije u Belgiji i Francuskoj i navođenja studentkinja da se preko njegove platforme “oslobode studentskog kredita” i “poboljšaju svoj život”. Sajt je, pored novčane kazne, trajno zabranjen u Belgiji.

Na području Crne Gore nijesu izricane kazne za ovakve aktivnosti. Osim sajtova za šugar dejting, u našoj zemlji su dostupni eskort sajtovi koji otvoreno nude usluge prostitucije, gdje djevojke uz eksplicitne slike imaju i istaknutu satnicu, koja se kreće od 100 eura pa naviše. Na sajtovima se detaljno opisuju usluge koje se nude. Radi se o očitom reklamiranju prostitucije, koje bi po zakonu trebalo da bude sankcionisano.

”Ovi sajtovi nemaju domen u Crnoj Gori, i lica koja ih vode nijesu ni na koji način vezana za Crnu Goru”, kaže za CIN-CG Jakša Backović, inspektor za sajber kriminal pri Upravi policije (UP).

”Za sada je nemoguće da sajt ili profil sa kojih dolaze ovakve nelegalne aktivnosti direktno stopiramo na području Crne Gore”, objašnjava Backović.

To je, kaže, posljedica lošeg zakonskog okvira koji bi trebalo mijenjati.

”Za sada nismo u saznanju da je bilo koje lice preko ovakvih sajtova izvšilo neko krivično djelo, a jedini način da to saznamo je da neko prijavi određenu nelegalnu aktivnost”, objašnjava Backović.

Brojne opasnosti iza ponude lagodnog života

Nađa je svjesna rizika koje ovakve veze nose.

”Tokom putovanja u inostranstvo povjerljivu osobu iz bliže okoline izvještavam o lokacijama i aktivnostima”, objašnjava ona.

”Šugar dejting nije bezbjedan, u svojoj srži je eksploatorski... Od ključne je važnosti da izvještavanje o šećernim vezama upućuje na opasnosti od ovakvih aranžmana, kako bi se pokrenule akcije koje će štititi ranjive grupe, koje ovakve platforme i osobe imaju na meti”, navodi se u saopštenju NCOSE-a.

Ne može se, dodaju dalje u saopštenju, prihvatiti stav da je šugar dejting samo jedna vrsta zabavljanja i zažmuriti na eksploataciju koju ovakav odnos povlači. Ističu i da je opasna normalizacija ovakvih “izrabljivačkih sistema koja se u našem društvu propagiraju”.

Nađi i njenom društvu dostupan je izbor šugar dedija iz cijeloga svijeta, a opasnosti koje vrebaju jednu Amerikanku ili Japanku, vrebaju i njih.

”Među ljudima koji traže društvo preko ovog sajta, ima usamljenih, imućnih muškaraca kojima se cijeli život vrti oko posla. Nerijetko su depresivni. Ima i onih koji vode paralelne živote, oženjeni su”, kaže Nađa.

Korisnici ovakvih sajtova često imaju najrazličitije vrste seksualnih fetiša i fantazija koji mogu dovesti mlade žene u po život opasne situacije, objašnjava ona.

”Jedan od fetiša je i napunjeni pištolj uperen u ženu tokom seksualnog odnosa, ili gušenje djevojaka, dok ne ostanu gotovo bez daha”, tvrdi Nađa.

”Neke djevojke pristaju i na ove strašne stvari samo zbog novca i tako izlažu sebe teškim traumama”, kaže ona.

Rezultati studije, objavljene u švajcarskoj publikaciji Frontiers of Psychology, pokazuju da muškarci koji su spremni da plate za seks imaju sklonost ka “četiri mračne osobine” - narcizam, psihopatija, makijevalizam i sadizam. Narcizam se ogleda u osjećanju egocentričnosti i veličine; manipulativne i cinične tendencije su znaci makijevalizma, dok su okrutnost i antisocijalnost znaci psihopatije. Sadizam se ogleda u uživanju u tuđem bolu i patnji, objašnjeno je u studiji.

Na interentu se mogu naći brojne ispovijesti djevojaka koje su šugar bejbis, ili su nekada bile. Često se pominje prisila na određene stvari koje ne žele, i nijesu ih unaprijed dogovorile. Ove djevojke navode da se često povinuju jer osjećaju strah, pa i dužnost zbog materijalne kompenzacije. Nerjetko su i žrtve silovanja.

Jedna bivša šugar bejbi ima nalog na društvenoj mreži Tik Tok pod nazivom profitfromtrauma. Iz šugar dejtinga je izašla sa herpesom i post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP) jer je imala veliki broj klijenata, koji su je na razne načine eksploatisali. PTSP je trajno, nekad cjeloživotno stanje i obuhvata skup teških psihofizičkih simptoma koji nastaju kao odgovor na različite vrste trauma, poput ratnih ili seksualnih. Ova djevojka na svom profilu daje savjete kako se nositi sa traumom seksualne eksploatacije.

Poznata žrtava šugar dejtinga je i Amerikanka Megan Lundstrom, koja je upala u zamku trgovine ljudima, i to tako što se za njene šugar dedije ispostavilo da su makroi koji su je primoravali na prostituciju. Nakon izbavljenja iz agonije koja je trajala dvije godine, osnovala je organizaciju koja se bavi borbom protiv komercijalne seksualne eksploatacije.

U januaru ove godine, u Astrualiji, muškarac je optužen za silovanje dvije djevojke sa kojima se povezao preko jednog od vodećih sajtova za šugar dejting. Silovao ih je nakon što im je stavio opijat u piće. Sumnja se da je istu stvar odradio sa najmanje 20 djevojaka.

U Teksasu se tokom ove godine naročito upozoravalo na rizike od davanja računa šugar dedijima, jer su se desile brojne finansijske prevare djevojaka.

Neki sajtovi za šugar dejting preporučuju mladim atraktivnim korisnicama da iz bezbjednosnih razloga stave lažno ime, te da ne daju broj telefona, niti podatke sa kreditne kartice na početku dopisivanja. Upozoravaju i na rizike od trgovine ljudima.

Studentkinje glavna meta

Ni Nađa, ni drugi koje poznaje koji se bave šuger dejtingom, ne kriju izvor novca od vršnjaka, ali skrivaju od roditelja i starijih.

”Morala sam da odbijem više ponuda za putovanja, jer se roditelji već pitaju odakle mi novac za vrijeme koje sam provodila u inostranstvu”, objašnjava ona.

Studentkinje su jedna od glavnih ciljnih grupa ovih sajtova. Na nekim platforama premium profile, koji se inače plaćaju, mogu besplatno dobiti sve šugar bejbis koje imaju adresu sa nastavkom edu, što je oznaka za mejl brojnih fakulteta širom svijeta koje koriste njihovi studenti i studentkinje. Jedan takav sajt, popularan i u Crnoj Gori, ima program pod nazivom Sugar Baby Academy, preko kojeg naročito propagira mogućnost oslobađanja dugova od studentskih kredita. Ti dugovi u zemljama poput Amerike i Velike Britanije su često ogromni i otplaćuju se godinama po završetku studija. Iza seksualnog iskorištavanja, promoviše se navodno osnaživanje i finansijska sloboda mladih žena i ženska prava. A šugar dejting se preporučuje kao put do skupe univezitetske diplome.

Nađa ima ponudu čovjeka kojeg je srela preko sajta da ode iz Crne Gore, napusti fakultet kojim nije zadovoljna ovdje i upiše nešto što je više zanima.

”Ambiciozna sam i radila bih na tome da završim neki drugi fakultet vani. Kao odlična učenica u srednjoj školi mogla sam da upišem šta god sam htjela. Nažalost, prije par godina, nijesam znala šta me zanima”, kaže ona.

Ipak, svjesna je da ovakav način finansiranja nosi rizike.

”Strah me da moje studije i moje finansije u potpunosti zavise od odnosa sa šugar dedijem”, kaže one.

Ovakvi odnosi stavljaju šuger bejbis u poziciju nemoći, kaže sociološkinja Biljana Radović za CIN-CG.

”Postaju zavisni od onog ko ima materijalnu moć, što je i razlog ulaska u vezu”, tvrdi ona.

Zbog kampanja usmjerenih ka studentima i studentkinjama, u zapadnim zemljama a posebno na američkim univerzitetima, odgovorni upozoravaju na rizike šugar dejtinga.

Koalicija protiv trafikinga žena (CATW), američka organizacija svjetskog glasa smatra da je šugar dejting vrsta “komercijalne seksualne eksploatacije žena i djevojaka”, što je jedna od najozbiljnijih, najporažavajućih, eskalirajućih posljedica rodno zasnovanog nasilja.

”Mora se kritički odnositi prema ovom fenomenu, njegovim uzrocima i posljedicama”, tvrdi Biljana Radović.

Nađa želi da se skloni iz porodičnog stana gdje, kako kaže, godinama vladaju prilično komplikovani odnosi.

”Ne mogu da podnesem da još nekoliko narednih godina živim sa mojima”, kaže ona.

Navodi da posljednjih godina ima lošu komunikaciju sa roditeljima koji je, tvrdi, psihički maltretiraju, a dešavalo se kaže i da je otac udari. Ovakva vrsta seksualnog rada omogućava osamostaljenje odmah po punoljetstvu, što koriste oni kao ja, koji su u lošim odnosima sa porodicom, objašnjava ona.

”Žene su mnogo češće finansijski ugrožene, što govori i podatak da je na ovakvim sajtovima velika disproporcija u broju muškaraca i žena. Tako na jednom od najpopularnijih sajtova ima četiri miliona žena, dok je muškaraca milion”, objašnjava Biljana Radović.

Prije svega potrebna je podrška

U okviru NVO Juventas funkcioniše Drop in centar gdje se može dobiti besplatna podrška.

”Drop in centar za osobe koje pružaju seksualne usluge predstavlja bezbjedno i dostupno mjesto u kojem vlada podržavajuća atmosfera. Ovaj drop in centar jedini je centar svoje namjene u Crnoj Gori”, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas.

Svim korisnicima ovog centra garantovana je anonimnost, i sve dobijene informacije ostaju povjerljive, kaže ona.

”Razgovaramo o temama kao što su: ostvarivanje prava iz socijalne i dječije zaštite, mogućnostima zapošljavanja, prava iz zdravstvene zaštite, prevenciji krvlju i seksualno prenosivih infekcija”, objašnjava.

Psihološkinja Marija Marković za CIN-CG tvrdi da je seksualnost usko povezana sa psihom i emocijama, te da kada se koristi kao usluga za novac, a ne kao slobodan izbor i rezultat autentične želje za povezivanjem, uvijek ima loše posljedice.

”U psihološkom smislu postoji puno podsvjesnih razloga zašto bi djevojka odabrala ovakav odnos. Nekada je to podsvjestan inat majci koja se nije izborila za svoje potrebe i ostala u ulozi žrtve. Nekada je potreba da se nadomjesti osjećaj bezbjednosti koji nije imala tokom odrastanja. Nekada je to simbolično osveta muškarcima kroz ‘uzeću ti sve, jer mi se može’ način razmišljanja nastalog iz emotivne povrijeđenosti. Puno je različitih životnih istorija, pa i različitih razloga”, objašnjava ona.

Odnos gdje nema uzajamnog povjerenja, slobode izbora bez koristoljublja, slobode izražavanja spontane seksualnosti i ljubavi kroz obostrano autentično uživanje, nije zdrav odnos, upozorava Marija Marković.

Važno je objasniti osobama koje se upuštaju u ovakve odnose da postoji i drugi put.

”Mogu, za početak, da istraže neke nove oblasti, otkriju neke talente, koji su do možda ostali neprepoznati, a sve u cilju da bi se osvjestilo da seksualnost i poželjnost nisu jedina moć i vještina”, kaže Marija Marković.

Raičević: Prostitucija nije izbor, već prisila

Jedan od najubjedljivijih mitova o prostituciji je da je to “najstarija profesija”, kaže za CIN-CG Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP).

”Feministkinje koje žele da vide kraj trgovine seksom, opiru se ideji da je prostitucija samo ‘posao kao i svaki drugi’”.

Praksa korišćenja ljudskih tijela kao tržišta je normalizovana pod neoliberalnim ekonomskim sistemom, navodi Maja Raičević.

”Podržavanje ideje da je prostitucija ‘rad’ nije progresivno gledište koje ide u prilog boljem položaju žena. Prostitucija nije izbor, jer je najčešće uslovljena ekonomskom oskudicom ili disfunkcionalnim porodicnim i drustvenim odnosima.

Čak i kad izgleda da jeste, kada se u prostituciju uđe ‘dobrovoljno’, ono što najčešće slijedi je eksploatacija, nasilje, stigma i veoma često nemogućnost da se iz tog kruga izađe”.

Đurđa RADULOVIĆ

Dječak i djevojčica, žrtve trgovine ljudima, nakon što su izbavljeni nijesu dobili adekvatnu sistemsku podršku. To je sudbina i mnogih drugih žrtava

"Posljedice užasa koji su moja djeca preživjela na Kosovu vidljive su i danas. Obilježena su za čitav život”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) majka djevojčice koja je sa sedam godina odvojena od nje. U kući u kojoj već danima fali struje, majka se prisjeća višegodišnje agonije tokom koje je samo slutila šta proživljava dvoje, od sedmoro njene djece. Pored nje sjedi četrnaestogodišnjakinja zdravog izgleda i dvanaestogodišnji nasmijani dječak, koji djeluje kao da mu je tek devet.

Djecu su otac i djed bez dozvole majke odveli iz Crne Gore na Kosovo prije sedam godina. Tamo je djevojčica prvo bila prisiljena na rad, a kada je napunila svega 11 godina, prodali su je - udali za dvadesetogodišnjaka. Trpila je brutalno seksualno i fizičko zlostavljanje.

”Kada su me udali falsifikovali su moja dokumenta i slagali da imam 18 godina. Bila sam potpuno zbunjena – više ni sama nijesam znala ko sam. Počela sam da vjerujem da sam zaista toliko odrasla”, kazala je ona novinarkama CIN-CG-a, u prisustvu majke.

Njenog brata, koji je kada je došao na Kosovo imao tek pet godina, otac i djed su tjerali na prosjačenje i druge oblike nelegalnog dječijeg rada. Otac, heroinski zavisnik, prisiljavao je sina da konzumira drogu, što je jednom umalo imalo fatalan ishod.

”Pronašli su mog sina srećom kosovski policajci, u nekoj kolibi. Bio je predoziran, bez svijesti i umotan u ćebe... Vjerovatno su ga tu bacili, jer su htjeli da se otarase njegovog tijela, misleći da je mrtav”, kaže majka, i sama žrtva ugovorenog braka - bila je primorana da se uda za čovjeka koji je kasnije uništavao i život njene djece.

Djevojčica i njen brat imali su sreću, jer su ipak vraćeni majci. Njihov slučaj je procesuiran. No, mnoge slične priče ostaju neispričane, a djeca zarobljena.

”Iako se u Crnoj Gori na ugovoreni dječiji brak u RE populaciji gleda kao na dio tradicije, to je klasična trgovina ljudima koja podrazumijeva seksualnu eksploataciju maloljetnica, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje. To je teško kriminalno djelo, koje ostavlja nesagledivu traumu”, objašnjava za CIN-CG Fana Delija, izvršna direktorica Centra za romske inicijative (CRI), nevladine organizacije koja je pružila najveći doprinos tome da ova djeca budu spašena.

Iako konačno na sigurnom, djevojčica i dječak u Crnoj Gori nijesu dobijali neophodnu institucionalnu podršku. Danas su prepušteni uglavnom podršci majke, koja živi u oskudici i ne može da im obezbijedi potrebnu psihološku i zdravstvenu zaštitu. U razvijenim društvima, djeca koja su žrtve trgovine ljudima imaju snažnu pomoć države, koja je od suštinskog značaja za povratak u normalan život.

Centar za socijalni rad Nikšić (CSRN) je u maju 2020, kao zvanični staratelj, smjestio ovu djecu u Dom u Bijeloj, koji nikada nije imao licencu za rad sa žrtvama trafikinga. Licencu za to ima jedino sklonište u okviru NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku (ISOP), koje funkcioniše od 2019.

”Moj brat, nekolicina drugara i ja smo se strašno plašili jedne starateljke u Domu u Bijeloj. Dani, kada bi ona bila u smjeni, bili su užasni. Tjerala je nas dvoje da čistimo toalete i da ranije idemo u krevet – bez druženja sa ostalom djecom. Sve druge radnice su bile dobre prema nama”, priča djevojčica.

Iz JU Dom Mladost demantuju ove tvrdnje za CIN-CG. “U ovom slučaju nijesu utvrđeni elementi zlostavljanja, a raspoređivanje zaposlene na drugo radno mjesto bilo je adekvatan odgovor na navode djece i njihov subjektivni doživljaj, uz uvažavanje njihovog najboljeg interesa”. Utvrđeno je i da “kod djece nikada nije primijećena nijedna fizička i psihološka karakteristika mogućeg nasilja”.

Iz CSRN-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a po kom osnovu su djeca smještena u sklonište u Bijeloj, s obzirom na to da nije imalo odgovarajaću licencu.

Djeca su u Domu provela oko 15 mjeseci, a za to vrijeme im je, kako još tvrde nadležni te ustanove, pružena intenzivna i stručna podrška. “Možemo se pohvaliti mještovitom strukturom djece, kojoj se pristupa jednako, i čija se prava jednako uvažavaju”, navode iz Doma u Bijeloj za CIN-CG.

Dom u Bijeloj bio je više puta pod lupom javnosti, zbog slučajeva fizičkog i psihičkog nasilja prema štićenicima od strane zaposlenih, koji nikada nijesu dokazani. U prošlogodišnjem mišljenju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda upozorava se na to da u Domu “postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju ustanove i pružanju usluga zaštite djece bez roditeljskog staranja”.

Danas sestra i brat idu u školu, ali u znatno niže razrede. Četrnaestogodišnjakinja ide u peti razred, dok je njen dvanaestogodišnji brat u drugom.

Iako voli da uči, i želi da bude prevoditeljica, već govori pet jezika, djevojčici smeta što pohađa nastavu sa mnogo mlađom djecom. “Drugi primjećuju da nijesam kao oni, i rugaju mi se. Ja se stidim i nalazim razloge da ne idem u školu”, ispričala je ona za CIN-CG.

Podrška i razumijevanje porodice joj mnogo znače, ali bi voljela da stekne i prijatelje koji bi mogli da je shvate i prihvate.
Dječak takođe ide u školu i on ima problem socijalizacije.

”Postoji visok rizik da djevojčica napusti obrazovni sistem, zbog nerazumijevanja vršnjaka, gubitka motivacije ili srama”, kaže za CIN-CG Jovana Knežević, psihološkinja pri CRI, koja je do sada pružala psihološku podršku maloljetnici. CRI je u komunikaciji sa upravom škole i traže rješenja. “Vanrednim školovanjem bismo pokušali da osiguramo da završi osnovnu školu. Obezbijedićemo i mentora za podršku u učenju”, kaže Kneževićeva.

Žrtvama trgovine ljudima, seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja nužan je kontinuiran psihoterapijski tretman. “To pomaže da se oslobode od odgovornosti i povrate samopoštovanje i samopouzdanje”, objašnjava za CIN-CG Dijana Popović Gavranović, socijalna radnica i načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT). “Čin seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja izaziva osjećaj poniženja, stida i krivice, a doživljaj krivice je pojačan kada se nasilje dešava u krugu osoba od povjerenja. Sve to dovodi do iskrivljene slike o sebi, narušavanja samopouzdanja i samopoštovanja”.

Najčešće žrtve trgovine ljudima su djeca i žene RE populacije

Za zločine nad djecom, otac nije kažnjen kako bi trebalo, kaže majka u razgovoru za CIN-CG. “Moj bivši muž odgovarao je kratko na Kosovu za trgovinu ljudima, ali je, kako smo čuli, već na slobodi i sada tamo živi. Djed, koji je osmislio cijelu ‘operaciju’ prodaje i krijumčarenja preko granice, nabavku lažnih dokumenta, ugovorio cijenu od 5.000 po kojoj je moja ćerka prodata, nikada nije odgovarao. U bjekstvu je od 2020. godine”, objašnjava majka.

”Djed je moj najveći mučitelj i i zlotvor. Voljela sam ga, i nijesam očekivala da bi mi mogao tako nešto uraditi”, priča djevojčica.

Prema podacima Osnovnog suda u Podgorici, u periodu od 2015. do 2021. godine donijete su ukupno tri presude zbog krivičnog djela vanbračna zajednica sa maloljetnicima/cama. Koliko je ugovorenih brakova u Crnoj Gori - o tome nema pouzdane statistike. Zna se, međutim, da je ovo ozbiljan problem, koji često ostaje skriven u zatvorenim zajednicama, u kojima se djeca prodaju od par stotina do nekoliko desetina hiljada eura.

”Najčešće žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori su djeca i žene romske i egipćanske (RE) populacije”, kaže za CIN-CG Marko Brajović, inspektor u sektoru kriminalističke policije.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, tokom 2015. i 2016. godine nije bilo optužnica za krivično djelo trgovina ljudima. Od 2017. do 2022. podignuto je ukupno 14 optužnica.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Višeg državnog suda, u 2019. izrečene su dvije pravosnažne presude. Kažnjene su dvije osobe – jedna je dobila 17, a druga 15 godina zatvora. Naredne 2020, donijeta je još jedna pravosnažna presuda, a dva procesa iz te godine su još u obradi. U 2021. takođe je došlo do jedne pravosnažne presude, a okrivljeni je dobio kaznu od dvije godine zatvora. Zaključen je i jedan sporazum o priznanju krivice. Tri procesa za trgovinu ljudima, iz iste godine, još su u toku. Od početka ove godine nije bilo presuda za ovo krivično djelo.

Prema izvještaju GRETA za Crnu Goru, sačinjenog 2021, eksperti Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima navode da nijedna od žrtava nije dobila obeštećenje od izvršioca krivičnog djela, a nije bilo ni presuda u kojima je imovina okrivljenog zaplijenjena ili konfiskovana.

Dječiji brak u Crnoj Gori – bez zakonskog okvira

Crnogorsko zakonodavstvo, kako se navodi u studiji Sprečavanje dječijih brakova u Crnoj Gori koju je CRI radio pod okriljem UNICEF-a, ne definiše konkretno dječji brak. “Ipak, postoji implicitna definicija - Porodični zakon utvrđuje minimalnu starosnu granicu za brak na 18 godina starosti, dozvoljavajući, izuzetno, da dijete starosti od 16 do 18 godina stupi u brak uz dozvolu suda, u skladu sa Zakonom o vanparničnom postupku”, navodi se u toj studiji.

Krivični zakonik Crne Gore nalaže da će se zatvorom u trajanju od tri mjeseca do tri godine kazniti roditelj, usvojilac ili staralac koji maloljetniku/ci omogući da živi u vanbračnoj zajednici ili ga/je na to navede. Ako je to djelo učinjeno silom, prijetnjom ili iz koristoljublja, počinioci se mogu kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Dalje se navodi da se, ako se ovakav brak zaključi, gonjenje neće preduzeti, a ako je preduzeto, obustaviće se.

Sudska praksa za ovo krivično djelo je takva, kako ističe za CIN-CG advokat Marko Ivanović, da se vanbračnom zajednicom smatra i ona koja je trajala i 20 dana, a ne najmanje tri godine kao sto je propisano Porodičnim zakonom. “Kada bi bilo drugačije, ne bi se moglo uzeti u obzir to krivično djelo nad maloljetnikom/com od 15, 16 ili 17 godina, jer bi prije isteka od tri godine postali punoljetni”, naglašava Ivanović.

Trgovina ljudima ima jasnu rodnu dimenziju

U Analizi sudske prakse za predmete trgovine ljudima u Crnoj Gori za 2021. godinu, koju je sačinio Vrhovni sud, navodi se da su okrivljeni u najvećem broju slučajeva muškarci. Od 48 okrivljenih, 42 su muškog pola. Isto je i kada je riječ o osuđenima – 85 odsto, od ukupnog broja, su muškarci.

Podaci u Analizi potvrđuju da trgovina ljudima ima jasnu rodnu dimenziju. Od ukupno 39 žrtava identifikovanih sudskim presudama, njih 26 su ženskog pola, dok je 13 muškog.

Sporo idu i krivični postupci. U prosjeku traju gotovo tri godine.

U Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz 2021. godinu navodi se da je tim zadužen za identifikaciju, upućivanje i inicijalnu pomoć žrtvama registrovao njih 52. Među njima bilo je 21 žena i 10 djece. Sva djeca bila su iz romskih i egipćanskih zajednica i bila su žrtve prisilnog prosjačenja i braka.

Prema tom izvještaju Crna Gora “treba da poboljša svoj kapacitet za otkrivanje velikih mreža za trgovinu ljudima, naročito za svrhe seksualne eksploatacije, kao i da pruži robusniji odgovor krivičnog pravosuđa”.

Stejt department: Vlada ne ispunjava minimalne standarde

U Izvještaju o trgovini ljudima Stejt departmenta iz 2021. navodi se da “Vlada Crne Gore ne ispunjava minimalne standarde za eliminaciju trafikinga, ali pravi izuzetne napore na tom polju”.

”Zaposlenima u skloništu nedostajalo je iskustvo u pomoći žrtvama, naročito kada se radi o povjerljivosti; zaposelni su često objavljivali fotografije žrtava na socijalnim medijima sa cenzurisanim licima, ali je druge karakteristike bilo lako identifikovati poput odjeće i lokacije”, navodi se u ovom izvještaju.

Ističe se i da je “policija odbila da uputi žrtvu na institucijonalnu podršku zbog mjera u cilju suzbijanja pandemije, i zahtijevala da žrtva bude u karantinu tokom 28 dana, što je dovelo do toga da bude izložena nasilju u porodici”.

U GRETA izvještaju podvlači se važnost specijalizovanog dječijeg psihologa u slučaju trafikovane djece, kao i da svaka žrtva mora imati klinički pregled od strane iskusnog kliničkog psihologa.

Na globalnom nivou, trgovina ljudima je jedan od najvećih problema. U posljednjih 13 godina, prema podacima međunarodne organizacije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), identifikovano je oko 225 hiljada žrtava trgovine ljudima. Od toga su 49 odsto bile žene, 21 odsto muškarci, dok su 30 odsto bila djeca (od čega 23 odsto djevojčice). Žene i djevojčice su najčešće bile identifikovane kao žrtve seksualne, a muškarci i dječaci radne eksploatacije.

U studiji Globalne procjene modernog ropstva iz 2017. Međunarodne organizacije rada (ILO) i fondacije Walk Free Foundation, navodi se da je prosječno u danu tokom 2016. bilo 40,3 miliona žrtava modernog ropstva, od čega je njih 24,9 miliona bilo prisiljeno na rad, a 15,4 na brak. Ovaj dokument je temeljna studija savremenog ropstva, koji uključuje intervjue sa preko 70 hiljada ljudi iz cijelog svijeta i brojna dokumenta.

Prema Strategiji za borbu protiv trgovine ljudima za period od 2019. do 2024. godine, Crna Gora namjerava da do 2024. unaprijedi sistema prevencije, identifikacije, zaštite, pomoći i praćenja žrtava trgovine ljudima, sa posebnim fokusom na djecu.

”Želim da se moja djeca školuju i da nekako nastave sa životom. Teško je kada u tom procesu nema prave pomoći države”, kaže majka sa početka naše priče. Ali, po svemu sudeći, dug je put do oporavka i inkluzije ne samo njene djece, već mnogih drugih žrtava o čijoj se sudbini ne zna.

Nedovoljno dječijih psihijatara

Nakon saslušanja pred državnim tužilaštvom, djeca žrtve trafikinga se upućuju na psihološko-psihijatrijsku podršku.

”Nemaju svi gradovi u Crnoj Gori mogućnost ovakve pomoći”, kaže za CIN-CG Dijana Popović Gavranović, socijalna radnica i načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva.

”Djecu, žrtve trafikinga, upućujemo u Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju u Podgorici i na ambulantu za djecu u Specijalnoj bolnici za psihijatruju u Dobroti, s obzirom na to da u navedenim ustanovama sada ordiniraju ukupno tri psihijatra za djecu i adolescente. U drugim sredinama postoji samo mogućnost psihološke podrške u okviru postojećih savjetovališta u domovima zdravlja, gdje rad nije usmjeren na djecu i ne ordinira psihijatar za djecu i adolescente”, objasnila je ona.

”Državni tužioci trebalo bi da preduzmu sve mjere za smanjenje broja saslušanja djece kao ranjivih lica”.

Dodaje da bi komunikaciju između žrtve i počinioca krivičnog djela trebalo ograničiti, posebno u slučajevima seksualne eksploatacije, zlostavljanja i nasilja, objašnjava ona.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Sagovornici CIN-CG poručuju da crnogorske institucije treba da isprate kako će biti utrošena dvomilionska donacija Beograda

Od dva miliona eura koje je Nikšiću donirala Srbija na inicijativu predsjednika Aleksandra Vučića, čak 400.000 eura biće podijeljeno za jednokratne socijalne pomoći. Na konferenciji za medije krajem prošle godine, predsjednik Opštine Marko Kovačević nabrajao je za što će otići ta donacija, ali nije pominjao socijalna davanja. Nikšićke vlasti ćute i o kriterijumima po kojima će one biti dijeljene.

Sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Crne Gore i Srbije upozoravaju da bi ova sredstva mogla biti zloupotrijebljena u političke svrhe. Istraživač Beogradskg centra za bezbjednosnu politiku Luka Šterić mišljenja je da bi donacija iz Beograda morala da se posmatra i kao “instrument za jačanje meke moći Srbije u Crnoj Gori”.

Nikšić je na prošlogodišnjim martovskim izborima promijenio vlast, a mjesto predsjednika Opštine dva mjeseca kasnije preuzeo je Kovačević iz Demokratskog fronta (DF). Sa pismom namjere o saradnji, Kovačević se u julu u beogradskom Starom dvoru sastao sa gradonačelnikom Beograda Zoranom Radojičićem, sa kojim je krajem decembra potpisao i sporazum o dvomilionskoj donaciji.

Kovačević je na decembarskoj konferenciji za novinare kazao da je donacija rezultat obećanja Vučića datog jednom od lidera DF-a Andriji Mandiću. “Imamo tačno procedure i program po kom se realizuje ta podrška”, tvrdio je Kovačević i dodao da “to nije ono bukvalno davanje para u vreći”.

Samim Sporazumom, koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, propisano je koliko će novca na šta biti utrošeno. Pola miliona eura namijenjeno je za program podrške kulturi i sportu, 490.000 na rekonstrukciju ulice Široke sa nastavkom Dragovolučke, 300.000 za unapređenje lokalne infrastrukture, 210.000 za izgradnju sa rekonstrukcijom Ulice Živka Nikolića, a 100.000 za podizanje osposobljenosti Komunalnog preduzeća i Službe zaštite i spašavanja. Ovdje se pominje i “transfer podrške za jednokratne socijalne pomoći stanovništvu u vrijednosti od 400.0000 eura”.

Za Široku i Ulicu Živka Nikolića već su pokrenute radnje koje se tiču revizije projekata.

Dokumentima je definisano da se Opština obavezuje da beogradskim vlastima dostavi “svu dokumentaciju o sprovedenim postupcima nabavke u vezi sa realizacijom projekata i nadzorom nad izvođenjem radova, kao i dodatne informacije koje davalac može zahtijevati”.

Jednim od članova propisano je da se Nikšić obavezuje da preduzme adekvatne mjere u odnosu na projekte u “cilju sprečavanja neregularnosti, pronevjere, korupcije ili bilo koje druge nelegalne aktivnosti” i da o tome obavještava Beograd.
Nikšić će biti dužan da dostavlja polugodišnje izvještaje o realizaciji svih projekata, uključujući i dodjelu jednokratne socijalne pomoći.

Iz Kovačevićeve službe su kazali da se cijela komunikacija sa Beogradom odvijala usmeno, da nema pisane komunikacije, koju je novinar tražio po Zakonu o SPI. Takođe nisu odgovorili na brojna pitanja o kriterijumima za projekte i socijalnu pomoć.

Donacije nisu sporne, nego što će se sa njima činiti

Nije sporno samo doniranje, jer su Srbija i mnoge druge države ustupale bespovratnu pomoć Crnoj Gori i ranije. Podrška je bila izrazita i u periodu pandemije koronavirusa. Ali ako se iza donacija krije politički uticaj određenim subjektima, to može imati određene negativne reperkusije.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ističe da Grad Beograd ima “mnogo građana i građanki koji su u stanju socijalne potrebe, tako da je jasno da se ovdje radi isključivo o političkoj odluci”. “To je na štetu onih koji imaju u gradu Beogradu ozbiljnih egzistencijalnih problema, zarad partikularnih interesa vladajuće političke garniture u Srbiji, koja zloupotrebom državnih resursa pomaže svoje političke eksponente u državama regiona, a u ovom slučaju u Crnoj Gori,” kazala je Uljarević.

Sporazum je donijet na osnovu zaključka Vlade Srbije. Šta piše u zaključku Vlade Ane Brnabić nije poznato, jer nije dostupan na sajtu Vlade Srbije među materijalima sa sjednice, a tamošnje vlasti nisu odgovarale na naše novinarske upite.

Iz Grada Beograda nisu, između ostalog, odgovorili na pitanja kojim su se kriterijuma vodili pri odlučivanju kako će novac biti utrošen i kako komentarišu navode da je riječ o političkom uticaju.

O ovome nisu odgovorili ni iz Srpske napredne stranke, kao ni na pitanje da li je dodjela novca za infrastrukturalne i druge projekte uslovljena izborom izvođača radova iz Srbije ili iz Republike Srpske. Na ova pitanja nije odgovoreno ni iz institucije predsjednika Srbije, na čijem je čelu lider SNS-a Vučić.

Direktorica CGO kazala je za CIN-CG da u Crnoj Gori “još nemamo političke strukture koje uvažavaju građane i građanke, već je za njih to ‘stanovništvo’ kako se navodi u ovom ugovoru, odnosno biračko tijelo kako se to u realnosti interpretira i adresira”. “Mnogo je navoda o direktnom miješanju srbijanskog predsjednika Vučića u lokalne izbore u Nikšiću, imamo i njegovu raniju izjavu da neće žaliti sredstava za potrebe kampanje tokom popisa u Crnoj Gori, a tu su i najavljeni prijevremeni parlamentarni izbori, tako da je ovaj ugovor samo komadić te slagalice,” uvjerena je ona.

Popis stanovništva bi trebalo da bude održan ove godine, nakon što je Vlada upitila Predlog zakona u skupštinsku proceduru.

Uljarević dodaje da sprovođenje ovog ugovora treba da bude predmet redovnih i detaljnih kontrola, kao i praćenja od strane medija i drugih aktera. Posebno treba imati u vidu da ovaj ugovor u najvećem dijelu opredjeljuje novac za određene infrastrukturne projekte pa bi, prema njenim riječima, bilo interesantno ispratiti ko će biti izvođači radova i ko će imati tu vrstu materijalne koristi, kao i po kojim kriterijumima.

Takođe napominje da ne treba zaboraviti da crnogorsko zakonodavstvo ne dozvoljava “finansiranje partijskih subjekata iz inostranstva i stoga je obaveza nadležnih institucija, u ovim osjetljivim okolnostima pojačanog političkog interesa zvanične Srbije, da vode računa da se zakoni ispoštuju a sve sumnje u moguću upotrebu ovih sredstava za potrebe bilo kojeg partijskog subjekta efikasno procesuiraju”.

Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja propisano je da je zabranjeno političkim subjektima primanje materijalne, finansijske pomoći i nenovčanih priloga od drugih država.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da funkcioner ne smije primati donacije koje utiču ili bi mogle uticati na zakonitost, objektivnost i nepristrasnost rada organa vlasti u kojem obavlja javnu funkciju. Donacija, navodi se u Zakonu, predstavlja ustupanje bez naknade ili besteretno ustupanje određenih materijalnih i nematerijalnih dobara, pokretne ili nepokretne imovine organima vlasti.

”Nakon što dobije izvještaj i ako na osnovu njega ili na osnovu sopstvenog saznanja utvrdi da su primljena sponzorstva i donacije uticali i mogli uticati na zakonitost, objektivnost i nepristrasnost rada organa vlasti, Agencija će o tome dati mišljenje i obavijestiti naležni organ vlasti radi preduzimanja mjera iz okvira svoje nadležnosti, u skladu sa zakonom”, rečeno je za CIN-CG iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Jačanje uticaja od smjene vlasti

Stručnjaci iz Crne Gore i regiona konstatovali su da je došlo do jačanja uticaja Srbije nakon smjene vlasti predvođene Demokratskoj partijom socijalista (DPS) na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine. Vučić je prije godinu i po najavio otvaranje fabrika na sjeveru Crne Gore i zapošljavanje na stotine ljudi u većim opštinama, kao što su Bijelo Polje i Berane. Od tih najava, međutim, za sada nije bilo rezultata.

Umjesto izgradnje fabrika, krenula je podrška jačanju njemu bliskih političkih subjekata. Kada se u martu prošle godine održavala izborna kampanja za izbore u Nikšiću, nju je, između ostalog, obilježilo i protjerivanje više srpskih državljana koji su pomagali DF-u.

”Protjerivanjem naših prijatelja iz Srbije, koje je angažovala NSD da nam pomognu oko baza podataka, unapređenja stranačke infrastrukture i obuke stranačkih aktivista, samo je još jedna siledžijska akcija DPS i njihovih poslušnika iz represivnog aparata”, poručio je Mandić tada na Tviteru. Dio protjeranih državljana bili su i članovi Vučićevog SNS-a.

Vlada Srbije je prije nekolike godine izdvojila 3,4 miliona eura za kupovinu nekretnine i opremanje “Srpske kuće” u centru Podgorice. Ideju da se formira ovakva institucija podržao je i tadašnji premijer a sadašnji predsjednik Srbije, Vučić.

Srpska kuća je otvorena 15. februara 2019. godine, a u njoj su, prema pisanju medija, smješteni Matica srpska, Institut za srpsku kulturu, Srpski nacionalni savjet, Udruženje književnika srpskog naroda, Srpska televizija, Srpski radio, novine, portali, Srpski kulturni centar i druge ustanove. Prema bilansu uspjeha dostavljenom Upravi prihoda i carina, “Srpska kuća” je 2020. godinu završila u plusu sa oko 227.000 eura.

Statusom “Srpske kuće” propisano je da se ona osniva na neodređeno vrijeme i to sve dok postoje ekonomski i zakonski uslovi za obavljanje njene djelatnosti i postojanje. U slučaju likvidacije i prestanka društva sva imovina društva prelazi u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, navodi se u dokumentu u koji je CIN-CG imao uvid. SPC se smatra najvećim pojedinačnim zemljoposjednikom u Crnoj Gori.

I ekonomski uticaj Srbije u Crnoj Gori je značajan. Podaci koje je krajem novembra objavio CIN-CG pokazuju da je u Crnoj Gori registrovano oko 2,3 hiljade preduzeća u vlasništvu državljana Srbije, koja je ujedno i jedan od najvećih investitora i trgovinskih partnera Crne Gore. Isprepletani ekonomski odnosi Crne Gore i Srbije sežu još iz vremena zajedničke države. Međutim, zanimljivo je da u posljednjih nekoliko godina Beograd sve više ulaže i u one sfere preko kojih bi moglo da se utiče na političke prilike u zemlji. Tako je u nekoliko posljednjih godina primjetno ulaganje Srbije u medijski sektor. Tri od četiri televizije sa nacionalnom frekvencijom su ili će uskoro biti u dominantnom vlasništvu kapitala iz Srbije. U posljednjih nekoliko godina privrednici iz Srbije ulagali su i u portale, lokalne radio-stanice i male medije po Crnoj Gori. “Ulaganja u taj sektor nijesu vođena ekonomskom logikom, jer tu uglavnom nema profita. Radi se o nečem drugom”, kazao je za CIN-CG jedan medijski stručnjak. Povlašćen položaj srpskim medijiskim kućama, ovdje je prvo otvorila prethodna vlast.

Srpski svet koristan za sticanje političkih poena

”Ipak, jasno je da zvanični Beograd ovakvim potezima dodatno jača svoju poziciju u dijelu crnogorske javnosti koja je svakako naklonjena bliskim vezama sa Srbijom, dok sa druge strane jača i podozrenje dijela javnosti koji se čvrsto protivi snažnijem uticaju Srbije. Takođe, može se očekivati da se ovakvi i slični potezi kojima se jača uticaj Srbije sve češće ponavljaju kako se budu bližili planirani popis stanovništva ili eventualni prijevremeni parlamentarni izbori u Crnoj Gori, jer Vučić u političkim previranjima koja će neminovno pratiti oba procesa vidi priliku da učvrsti svoj posredni i neposredni politički uticaj u Podgorici”, zaključio je Šterić.

On upozorava da sa tumačenjima oko ove i sličnih akcija Beograda treba biti obazriv, jer “različiti politički akteri i u Srbiji i u Crnoj Gori, kako oni koji podržavaju veći uticaj Srbije u Crnoj Gori, tako i oni koji mu se protive, zarad političkih poena nastoje da svaku akciju srpskih vlasti prikažu u svjetlu širenja srpskog sveta”.

Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin je sredinom prošle godine kazao da je zadatak “ove generacije političara stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živjeli”.

Prema riječima sagovornika CIN-CG, utisak je da se koncept srpskog sveta u javnosti preuveličava jer je koristan za sticanje političkih poena, s obzirom na to da nosi snažan simbolički pečat. Vlast u Srbiji na narativu o stvaranju srpskog sveta gradi unutrašnju podršku, ali i sliku o moći i uticaju u regionalnim odnosima, gdje se, navodi on, Vučić predstavlja kao ključni igrač za stabilnost čitavog regiona. “Ovo je prije svega poruka upućena zapadnim centrima moći da je Vučić nezaobilazni faktor na Zapadnom Balkanu, kako bi se umanjio ili preduprijedio pritisak na režim u Beogradu zbog autoritarnog modela vlasti”, navodi on.

Sa druge strane, koncept srpskog sveta svesrdno se koristi i za potrebe unutrašnje politike u zemljama regiona, prije svega u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. “Tako se sa jedne strane političke snage pod indirektnim pokroviteljstvom režima u Beogradu kao što je DF pozivaju na politiku srpskog sveta kao dokaz o jačanju Beograda kako bi osnažili nacionalistički narativ u srpskom narodu u Crnoj Gori. Sa druge strane, termin srpski svet neprestano koriste i predstavnici bivšeg režima, prije svega iz DPS-a, kako bi na strahu od srpskog sveta kao nastavka velikosrpske politike iz devedesetih gradili crnogorski nacionalistički narativ i podršku povratku starog režima koji će odbraniti nezavisnost Crne Gore, iako je jasno da politika zvaničnog Beograda nema takav domašaj”, kazao je Šterić.

Osvrćući se na sporazum o donaciji, predstavnik Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku kazao je da je nemoguće u ovom trenutku tvrditi da li će novac biti utrošen na način koji je naveden u Sporazumu o finansiranju projekata ili je ugovor samo poslužio kao formalnopravno pokriće za finansiranje političkih aktivnosti lokalnog političkog partnera.

Prošle godine podijelili 42.500, predsjednik ima diskreciono pravo

Mada je Opština dobila 400.000 eura da podijeli za jednokratne socijalne pomoći, njen Sekretarijat za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje prošle godine podijelio je 42.500 eura.

”U periodu od aprila do decembra 2021. godine Sekretarijat za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje odobrio je pomoć za 158 lica u ukupnom iznosu od 20.700 eura i pomoć je isplaćena sa stavke budžeta jednokratne socijalne pomoći”, navodi se u odgovoru dostavljenom CIN-CG.

Ostala pomoć odnosila se na isplate iz budžetske rezerve koja se odnosila na lica koja su bila posebno ugrožena usljed pandemije koronavirusa.

Ne daje jednokratne novčane pomoći samo ovaj Sekretarijat, već se one odobravaju i preko budžetske stavke Službe za saradnju, poslove predsjednika i informisanje. Koliko je novca ova Služba podijelila nije odgovoreno.

Pravo na jednokratnu pomoć imaju pojedinci i porodice koje se nalaze u stanju izuzetno teške situacije koju ne mogu samostalno prevazići bez finansijske podrške društvene zajednice za određene namjene, među kojima su bolest, školovanje, stanovanje.

Prava mogu ostvariti lica koja se nađu u stanju teške socijalne ugroženosti, koja su državljani Crne Gore i imaju prebivalište u opštini Nikšić, ali i lica koja imaju status stranca sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim nastanjenjem u Crnoj Gori, a koja su nastanjena na području grada.

Pravo na jednokratnu pomoć porodica ili pojedinac mogu da ostvare najviše u iznosu do 150 eura, a u pojedinim slučajevima i više.

Odluku o tome donosi tročlana komisija, ali konačnu odluku donosi predsjednik. U izuzetnim slučajevima predsjednik Opštine ima diskreciono pravo da odluči kome će dodijeliti socijalnu pomoć.

Iz Centra za socijalni rad, koji je osim za Nikšić nadležan za Plužine i Šavnik, kazali su za CIN-CG prošle godine isplatili jednokratnih novčanih pomoći u vrijednosti od 24.811 eura za 586 korisnika iz grada pod Trebjesom.

Miloš RUDOVIĆ

U istom danu isti inspektor vršio nadzor i u VDT-u i u SDT-u

Od 75 izvršenih nadzora u svim crnogorskim tužilaštvima, u posljednjih šest godina, samo su u tri slučaja utvrđene nepravilnosti od strane pravosudnih inspektora Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava (MPLJMP). U posljednje četiri godine, u 49 nadzora, inspektori nijesu notirali nijednu grešku.

To se vidi iz zapisnika o izvršenom redovnom nadzoru koje su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) dobili slobodnim pristupom informacijama. Dostavljeni su nam svi zapisnici od 2016. do 2021. godine.

Greške koje su pronađene - minorne su. Prilikom kontrole osnovnih tužilaštava u Pljevljima i Ulcinju 2016. je utvrđeno da u tim tužilaštvima nijesu pravilno vodili upisnike za nepoznate učionioce krivičnih djela za prethodnu godinu. I u Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru je, nadzorom Ministarstva pravde iz 2017, utvrđeno da nije pravilno vođen upisnik za poznate punoljetne učinioce krivičnih djela u 2016. godini.

Pored toga, isti pravosudni inspektor Ministarstva pravde u istom je danu 2020. godine vršio nadzor nad dva najvažnija crnogorska tužilačka organa - Vrhovnim državnim tužilaštvom (VDT) i Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT). Naredne, 2021. godine, opet je jedna osoba ispred Ministarstva pravde u jednom danu izvršila kontrolu oba ova tužilaštva. Nadzor je u 2020. godini urađen 26. maja, a prošle godine nadzor nad SDT-om i VDT-om obavljen je 28. aprila.

Iz ovih nadzora proizilazi da su tužilaštva radila besprekorno, te da je jedini posao pravosudne inspekcije kontrola rada pisarnice i arhive.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu, inspekcijski nadzor Ministarstva pravde predviđa nadzor nad: radom pisarnice i arhive, vođenje propisanih službenih evidencija i druge poslove vezane za pravilan rad i poslovanje tužilačke uprave.

Osim toga, Ministarstvo pravde bi trebalo da kontroliše i primjenu Pravilnika o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu, Ministarstvo, prilikom vršenja nadzora, ne smije uticati na odlučivanje ili vođenje istrage u predmetima. Pored nadzora nad tužilaštvom, pravosudni inspektori su u obavezi da vrše nadzor nad radom sudova, izvršitelja i notara.

Više stručnjaka je za CIN-CG istaklo da sumnja da je pravosudna inspekcija do sada suštinski kontrolisala crnogorska tužilaštva. Izgleda da su se samo bavila zadovoljenjem forme.

”Pravosudna inspekcija Ministarstva pravde faktički ne vrši nadzor. To se uglavnom radilo tako što inspektor malo popriča sa nadležnima po tužilaštvima, pogleda papire i sve obavi u sat, dva vremena”, pojašnjava za CIN-CG izvor koji je ranije radio u Ministarstvu pravde i dobro je upoznat sa načinom funkcionisanja pravosudne inspekcije.

Nadzor koji nad tužilaštvom vrši inspekcija Ministarstva pravde, samo je jedan vid kontrole, koji bi trebalo da poboljša efikasnost sistema i utvrdi eventualne greške. Pored toga važnu funkciju trebalo bi da obavlja i interna kontrola unutar tužilaštva, koju vrše viša tužilaštva nad nižim. Međutim, kako je CIN-CG pisao nedavno, ni ta kontrola nije vršena dugih pet godina u većini tužilaštava.

U izvještaju Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori za 2021. godinu se ističe da nema napretka u oblasti pravosuđa, da implementacija ključnih reformi stagnira, te da je ograničen bilans ostvarenih rezultata, posebno kada je riječ o odgovornosti.

Reforma u ovoj oblasti, teško da je moguća bez ozbljnog nadzora – temeljne interne i eksterne kontrole, koja je očito izostala posljednjih godina.

Pravosudna inspekcija važan segment pristupanja EU

Iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori su za CIN-CG istakli da se pravosudne reforme nalaze u samom središtu procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, te da EU pažljivo prati sva dešavanja u ovoj oblasti, kao i napredak koji se ostvaruje u okviru određenih privremenih mjerila u Poglavlju 23.
“Oblast pravosudne inspekcije predstavlja važan segment reformi u oblasti odgovornosti pravosudnog sistema. U najnovijem godišnjem izvještaju iz oktobra 2021. godine, naglašeno je da je potrebno dodatno ojačati kapacitet Ministarstva pravde za sprovođenje pravosudne inspekcije”, naglašavaju iz Delegacije.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG pojašnjavaju da su tokom 2020. i 2021. imali samo jednog pravosudnog inspektora koji je bio ovlašćen da vrši nadzor nad sudovima i tužilaštvima.

Poslove nadzora nad radom sudske i tužilačke uprave vršila su dva pravosudna inspektora do marta 2020. godine, kada je jedan inspektor prestao sa radom zbog odlaska u penziju, pojašnjavaju iz Ministarstva za CIN-CG.

Od tada do početka ove godine, samo je jedan inspektor Ministarstva kontrolisao crnogorski pravosudni sistem. “Od januara 2022. služba je kadrovski ojačana, jer su izabrana još dva inspektora”, ističu iz Ministarstva.

Kako pojašnjavaju, prema sistematizaciji trebalo bi da ih bude petoro.

Tvrde i da je vršenje nadzora tokom prethodne dvije godine bilo otežano zbog pandemije korona virusom i posebnog režima rada sudova i državnih tužilaštava tokom pandemije.

Naglašavaju i da je na kvalitet i kvantitet vršenja nadzora u značajnom mjeri uticalo to što osim kontrole tužilaštava i sudova, isti inspektori vrše i nadzor nad zakonitošću rada notara i javnih izvršitelja, a postupaju i po pritužbama i predstavkama građana.

”Iz navedenih razloga, a imajući u vidu ovlašćenja pravosudnih inspektora u dijelu nadzora nad radom sudske i tužilačke uprave, tokom 2021. i 2022. godine u cilju efikasnog vršenja nadzora nad što većim brojem subjekata nadzora, kao neophodna se ukazala potreba da se poslovi nadzora vrše i kod dva tužilačka subjekta u istom danu”, navode iz Ministarstva.

Odgovarajući na pitanje CIN-CG kako se nadzor može unaprijediti, iz Ministarstva odgovaraju da je jedan od osnovnih uslova jačanje kadrovskih kapaciteta Direkcije za nadzor, odnosno zapošljavanje većeg broja izvršilaca i kontinuirana obuka zaposlenih.

Pavličić: Moćno oružje u rukama uprave

Pravosudna inspekcija je moćno oružje u rukama uprave, ukoliko se primjenjuje na adekvatan način, a značajno može pomoći efikasnosti rada pravosudnih institucija, ali i prevenciji nezakonitosti.

To je za CIN-CG istakla zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić, dodajući da takvom vrstom nadzora može da se ispravi dosta administrativnih grešaka, ali i da se eventualno pokrenu disciplinski postupci, ukoliko se uoče neke nepravilnosti.

Ona naglašava da je i pred sudom u Strazburu bilo prigovora na rad ove inspekcije.

”Imali smo pritužbi od strane podnosilaca predstavki da se ne postupa po određenim krivičnim prijavama u razumnom roku, a tražene su i nadoknade zbog nemogućnosti pristupa pravosudnom sistemu”, navela je Pavličić.

Ona je kao ekspertkinja učestvovala i u Komisiji za izbor novih inspektora krajem prošle godine.

”Očekujem da će se izborom novog kadra sa radnim iskustvom u pravosuđu osnažiti sposobnost inspektora da na pravi način čitaju pravosudne knjige”, rekla je Pavličić, ističući da je veoma važno da inspektor prođe obuke koje su neophodne za primjenu propisa na praktičnom nivou.

Odgovarajući na pitanje CIN-CG-a koliko može biti kvalitetan nadzor, ukoliko ga vrši jedan inspektor istoga dana u najvažnijim tužilaštvima, Pavličić ističe da imajući u vidu upisnike i njihovu obimnost potrebno je određeno vrijeme za suštinsku kontrolu.

”To svakako ne bi trebalo da traje sat, dva, pogotovo ako se radi o redovnoj kontroli”, zaključila je zastupnica Crne Gore pred sudom u Strazburu.

Istog dana nadzor i nad Osnovnim i Višim tužilaštvom u Bijelom Polju

Tokom četiri godine nadzora od 2017. do 2020. godine, isti inspektori vršili su istog dana i kontrolu nad Osnovnim državnim tužilaštvom u Bijelom Polju i Višim tužilaštvom u tom gradu.

Tokom 2016. godine, kako se vidi iz zapisnika, vršen je nadzor samo u osnovnim tužilaštvima. U 2017. izvršen je i nadzor nad SDT-om i višim tužilaštvima, a u 2018. godini je prvi put vršen nadzor i u VDT-u. I dok je svake godine makar formalno vršen nadzor u većini tužilaštava, prema dostavljenim zapisnicima iz 2021, izvršeno je samo sedam kontrola, od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori.

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić ističe da se iz zapisnika o izvršenom nadzoru ne može zaključiti šta su zaista inspektori radili, dok su vršili kontrolu nad tužilaštvima.

”Svi zapisnici od 2016. do 2022. godine izgledaju isto, pa zbog toga i ne čudi da se u jednom danu izvrši nadzor nad većim brojem tužilaštava”, navodi direktorka CEGAS-a.

Podsjeća da Pravilnik, čije bi sprovođenje trebalo da kontroliše Ministarstvo, ima 160 članova, a da Tužilačku upravu, po Zakonu, čine: organizacija rada, rukovođenje, unutrašnje poslovanje, raspored poslova, dodjela predmeta, oduzimanje dodijeljenih predmeta, dežurstvo i pripravnost, sjednice državnog tužilaštva i izvještaji o radu.

Pravosudni inspektori trebalo bi da kontrolišu da li je ispravno vršeno rukovođenje i upravljanje u državnom tužilaštvu, da li u propisanom roku Vrhovno i viša tužilaštva vrše nadzor nad nižim tužilaštvima, kako su oformljena tužilačka odjeljenja, kako funkcioniše tužilačka pisarnica, kakvi su izvještaji o radu i statistika, javnost rada, tajnost podataka, zaštita podataka o ličnosti, način dodjeljivanja i oduzimanja predmeta, rad na pojedinim predmetima…

”Od svega toga pravosudni inspektori kontrolišu: natpise na vratima i posložene registratore sa rednim brojevima i krivične upisnike u kojima se negdje pominju lica, a negdje predmeti, pa su i kao tako popisani, prilično neuporedivi i neupotrebljivi”, zaključuje Popović Kalezić.

Vanrednog nadzora nema već šest godina

Iz dostavljenih podataka vidi se da nije izvršen nijedan vanredni inspekcijski nadzor nad tužilaštvima.

Nadzor je predviđen da može biti kako redovni tako i vanredni. Vanredni određuje ministar pravde rješenjem, na predlog vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta.

Iz Ministarstva su za CIN-CG potvrdili da u posljednjih šest godina nije izvršen nijedan vanredni inspekcijski nadzor.

”S obzirom na to da od strane vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca neposredno višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta, u prethodnih šest godina nijesu upućivani predlozi za vršenje vanrednog inspekcijskog nadzora, Ministarstvo nije vršilo vanredne inspekcijske nadzore u državnim tužilaštvima”, rečeno je iz Ministarstva.

Sistemu, kako internog, tako i eksternog nadzora tužilaštava trebalo bi posvetiti mnogo više pažnje nego do sada, temeljna kontrola bi unaprijedila efikasnost crnogorskih tužilačkih organa i doprinijela očekivanoj reformi, bez koje nema napretka u pregovorima sa Briselom.

Maja BORIČIĆ

Za petinu porastao broj prijema u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru. Dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima problem sa mentalnim zdravljem

Greška je što nijesam ranije krenula kod izabranog psihijatra. Tek sam to uradila prije nekoliko godina, zaista mi odgovara i obožavam svoju psihijatricu, sumira svoje iskustvo za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 42-godišnja žena. Ona je iz malog grada u kojem bi one koji bi se odlučili da odu kod psihijatra sugrađani unaprijed etiketirali kao “lude”.

Sagovornica je psihijatrijsku podršku imala i prije pandemije koronavirusa, ali joj je to iskustvo omogućilo i da se bolje izbori i sa izolacijom i zatvorenošću tokom krize, koja je u Crnoj Gori i u svijetu proglašena prije nepune dvije godine.

”Mi smo na početku korone bili prepušteni sami sebi i svojim strahovima. To su posebno mogli da osjete ljudi u stanovima, u periodu kada se nije smjelo izlaziti”.

Rezultati upitnika CIN-CG pokazuju da je problem mentalnog zdravlja u Crnoj Gori raširen. Čak dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima ove zdravstvene probleme. Međutim, rijetko se odluče da potraže stručnu pomoć. To pokazuju i podaci Instituta za javno zdravlje Crne Gore dostavljeni CIN-CG, prema kojima odlasci kod ljekara na primarnom nivou zaštite zbog ovih problema čine samo oko dva procenta u odnosu na sve bolesti.

SISTEM ZAKAZAO

Da se sistem i prije pandemije nije na najbolji način starao o ljudima koji imaju probleme sa mentalnim zdravljem vidi se iz Vladine Strategije zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja (2019-2023). U njoj se priznaje da je broj psihijatrijskih kreveta smanjen u posljednjih 30 godina, da se usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja ne pružaju u svim domovima zdravlja, a i da u nekima od njih formalno postoje i centri za mentalno zdravlje kao organizacione jedinice ali da za to ne ispunjavaju uslove.

Mnogi domovi zdravlja, prema podacima iz 2017. godine, nijesu imali nijednog psihijatra ili psihologa.

Specijalna bolnica za psihijatriju u Kotoru, najznačajanija institucija u Crnoj Gori ove vrste, uglavnom je prebukirana, a često se izvještavalo o problematičnim uslovima u kojima borave psihijatrijski pacijenti. Poslije dugogodišnjih obećanja, Podgorica bi, umjesto trošne barake u blizini Dvorca Petrovića na Kruševcu, trebalo da dobije novu zgradu Klinike za psihijatriju, za koju je posljednjeg dana prošle godine raspisan tender vrijedan oko šest miliona eura.

STIGMA, NERAZUMIJEVANJE, SAMOUBISTVA

Jaz između potrebe za liječenjem i liječenja je veliki širom svijeta. U nisko i srednje razvijenim zemljama, kakva je Crna Gora, oko 80 odsto osoba sa poremećajima mentalnog zdravlja ne dobijaju nikakav tretman, dok je u visokorazvijenim zemljama od 35 do 50 odsto njih u istoj situaciji.

Odsustvo svijesti da je važno liječenje, kako kod pacijenata, tako i kod porodica ali i šire zajednice, dijelom može objasniti i činjenicu da se Crna Gora, sa oko 110 samoubistava godišnje, nalazi pri samom vrhu ove neslavne liste u svijetu.

Ove bolesti se u Crnoj Gori još često kriju, a oboljeli su i u nekoj vrsti izolacije zbog stigme i nerazumijevanja koje prati ovu vrstu zdravstvenih problema.

Od kada je krenula korona povećan je broj pacijenata koji se prvi put javio psihijatru u periodu pandemije, kazala je za CIN-CG specijalizantkinja psihijatrije podgoričke Klinike za psihijatriju Milena Petrović.

Ona ističe da su uočili da se od pojave koronavirusa u Crnoj Gori “značajan broj pacijenata javlja zbog psihijatrijske problematike koja je nastala kao posljedica uticaja pandemije na razne sfere života, kao i zbog osjećaja straha i neizvjesnosti, kako za svoje zdravlje, tako i za zdravlje i eventualni gubitak voljenih usljed infekcije”.

Broj ambulantnih pregleda i pored toga ostao je na približno istom nivou u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu, a broj psihijatrijskih prijema u istom periodu u Klinici za psihijatriju u Podgorici opao je za četvrtinu.

Međutim, u kotorskoj Specijalnoj bolnici za psihijatriju lani je zabilježen rast prijema od oko 20 odsto. Broj prijema na bolničkom liječenju 2019. godine bio je 582, da bi u 2020. porastao na 599, a prošle je dostigao čak 706.

Iz ove zdravstvene ustanove su za CIN-CG kazali da “nema indicija da je pandemija uzrok povećanja broja prijema na hospitalnom liječenju”.

”Po našem mišljenju, veći broj prijema posljedica je opterećenosti čitavog zdravstvenog sistema, slabosti u radu centara za mentalno zdravlje na teritoriji Crne Gore i drugih subjekata vezanih za liječenje pacijenata oboljelih od teških psihičkih bolesti”, kazali su iz kotorske Specijalne bolnice.

Pandemija koronavirusa je, međutim, uticala na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Vladinom Strategijom zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u 2020. U potpunosti je realizovano čak manje od petine aktivnosti (18 odsto).

POMOĆ POTREBNIJA U KRIZNIM VREMENIMA

U dokumentu Ujedinjenih nacija koji se bavi ovim problemima u doba korone navodi se da je u najboljim vremenima dobro mentalno zdravlje ključno za funkcionisanje društva, a da se mora naći u središtu odgovora svake države na pandemiju.

Kako bi se umanjile posljedice pandemije na mentalno zdravlje, u dokumentu se preporučuju tri aktivnosti. Prva je sveobuhvatan pristup promovisanju i zaštiti mentalnog zdravlja, zatim osiguravanje da je u ovakvim situacijama dostupna psihološka podrška i da se osigura oporavak od kovida osmišljavanjem zdravstvenih usluga za ubuduće.

”Kako istraživanja pokazuju posljedice svake krize i katastrofe po mentalno zdravlje značajno prevazilaze posljedice po fizičko zdravlje, pa ni kriza koju je uzrokovala pandemija COVID-19 nije izuzetak. Takođe, pokazano je da u ovakvim krizama oko četvrtina ljudi ima potrebu za nekim vidom podrške u oblasti mentalnog zdravlja”, kazao je doktor Slaven Jovanović.

Na Vladinom portalu covidodgovor.me posvećena je posebna sekcija mentalnom zdravlju u doba pandemije, pa se građanima, između ostalog, savjetuje da razgovaraju sa nekim, kreću se, posmatraju negativne misli iz drugog ugla, traže zadovoljstvo u sebi... Uspostavljena je i besplatna telefonska linija (1555) za pružanje psihološke podrške i pomoći.

Vladinim Master planom razvoja zdravstva, mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja stanovništva. Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.

PREKID TERAPIJE VELIKA GREŠKA

Prema riječima sagovornice CIN-CG sa početka priče, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.

Nakon jednog dramatičnog ličnog iskustva, sagovornici je prije nekoliko godina prepisana i terapija.

”Ja do tad nikad nikakvu tabletu nisam uzela ni za smirenje. Poslije tog događaja i krize koju sam imala, propisana mi je intenzivna terapija. U početku sam svaka dva sata dobijala po 5 mg bensendina, jer je fizički morao stres da izađe iz mene, a ne može da izađe dok ti tijelo nije opušteno. I takav je bio tretman prva tri dana. Nakon toga su mi uveli antidepresive i sedative, koje sam pila mjesec i nešto”, ispričala je ona svoje iskustvo.

U jednom trenutku je, na svoju ruku, odlučila da prekine terapiju. To je, kaže, bila velika greška.

”Išla sam i dalje kod psihijatra, ali sam lagala da pijem terapiju. Tek sam poslije nekih osam mjeseci priznala da ne uzimam ljekove. I onda smo se vratili na početak. Zbog toga je oporavak trajao, bogami, malo duže. Možda bi moje liječenje bilo završeno i nakon godinu, da nisam bježala od terapije. Ovako, tek nakon nekih dvije godine pune terapije sa andepresivima i sedativima, počeli su postepeno da smanjuju doze. Sad sam na nekom minimumu kada su ljekovi u pitanju”.

Dok je u jednom periodu išla kod psihijatra jednom sedmično, sada ide jednom u tri mjeseca. Kod psihologa, kaže, ide kada osjeti potrebu.

Ona dodaje da treba podizati nivo svijesti kod nas koliko znači stručna pomoć i psihologa i psihijatra. Kaže i da je, poučena ličnim islustvom, i djecu od sestre, dok su još bila u osnovnoj školi, vodila kod psihologa kada bi primijetila bilo kakvo destruktivno ponašanje kod njih, kako bi se na vrijeme djelovalo.

Ova bivša studentkinja psihologije preporučuje i da bi morali da naučimo da sami prepoznajemo da imamo neke probleme sa mentalnim zdravljem, kao što znamo kad nas boli bubreg ili koljeno. Ne treba zanemariti kada nas nešto muči, kad imamo nesanice, apataiju, kad nam nije ni do čega... Sagovornica upozorava da to vrlo brzo može da “sklizne” u depresiju.

”Prosto bolje bi bilo da malo više povedemo računa o svom psihičkom zdravlju i da bez straha i predrasuda jednostavno pođemo kod psihologa ili psihijatra ili se makar potražalimo prijatelju, jer je bitno sa nekim razgovarati”.

ZNAČAJAN BROJ POVRATNIKA

Iz Specijalne bolnice za psihijatriju kazali su da se procenat takozvanih povratnika nije mijenjao u posljednje vrijeme.

Doktorka Klinike za psihijatriju u Podgorici Tea Dakić navodi da značajan broj korisnika njihovih usluga jesu upravo povratnici, oni koji pate od hroničnih psihijatrijskih oboljenja, a “koji su socijalno zanemareni, nekomplijantni, o kojima nema ko da se stara”.

”Iako se godinama priča o razvijanju komunalne psihijatrije, trendu smanjivanja stope hospitalizacije i formiranju asertivnih timova, ova ideja još nije zaživjela iz razloga izostanka sistemske podrške. Kako hroničnim psihijatrijskim pacijentima, sa teškim oblicima oboljenja, izostaje podrška u stanovanju, podrška u zapošljavanju, najčešće su prepušteni sebi i bivaju na margini društva. Kao posljedica izostanka socijalne podrške, ovi pacijenti češće pate zbog recidiva i komplikacija, te je samim tim i učestalije korišćenje zdravstvene zaštite u smislu ponovnih ambulantnih pregleda i hospitalizacija”, pojasnila je.

Na mentalno zdravlje društva utiču brojni faktori. Pored zdravstevenih, tu je ekonomska kriza, društvena nestabilnost, a veliki problem su i narkomanija i alkoholizam.

Crna Gora se već decenijama nalazi u vrtlogu različitih kriza i to utiče da je mentalno zdravlje sve više ugroženo i da je sve veći broj ljudi kojima je potrebna podrška. Nije, međutim, rešenje samo u jačanju zdravstvenih usluga, već cijelog lanca institucija koje bi trebalo da pomognu da se pacijenti prvo liječe, a potom i integrišu u društvo. U protivnom, stigma i izolacija još dugo će ostati problem, možda i teži od bolesti.

Institucije ne rade dovoljno na podizanju svijesti

Dok iz Ministarstva zdravlja ne odgovaraju da li se država dovoljno brine o mentalnom zdravlju građana, sagovornica CIN-CG iz zdravstvnog sistema kazala je da se nedovoljno radi na podizanju svijesti u ovom dijelu.

”To je odgovornost institucija, koje ne podstiču kampanju koja bi doprinijela povećanju svijesti o problemima mentalnog zdravlja i potrebi da se ljudi bez stida javljaju za pomoć”, kazala je ona.

Dodaje da je nedovoljno poznato da građani mogu doći do besplane psihoterapije u okviru državnog zdravstvenog sistema.

Veliki problema, prema njenim riječima, je rad na integraciji u društvu, pogotovo onih koj pate od najtežih poremećaj iz oblasti mentalnog zdravlja.

”Oni često budu prepušteni svojim porodicama ili sami sebi i nemaju dovoljnu podršku institucija. Potvrda toga je veliki broj hosptalizovanih pacijenata sa jako teškom socioekonomskom situacijom koji su zanemarivani, neredovno uzimaju terapiju i često ulaze u pogoršanja”.

Stigmatizaciju vidi većina, vjeruju i da je terapija skupa

Dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima problem sa mentalnim zdravljem, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko svoje ECR (Engaged Citizens Reporting) platforme.

Manje od 10 odsto kazalo je da ne zna nikog sa ovim problemom, dok su preostali ispitanici izabrali odgovor “nijesam siguran/na”.

Više od 60 odsto smatra da se ove osobe suočavaju sa stigmatizacijom, dok to ne misli oko 11 odsto. Čak 27,5 odsto ispitanika nije znalo da odgovori na ovo pitanje.

”Konkretno na Balkanu svima nam je poznata priča da su depresija, anksioznost i ostali mentalni problemi ‘izmišljena glupost za lijene i nesposobne’”, kazao je jedan od ispitanika.

Na pitanje da li je osobama sa problemima sa mentalnim zdravljem dostupno adekvatno liječenje, malo više od polovine (52,5 odsto) je stava da nije, a da jeste smatra više od 21 odsto.

Više ispitnika je bilo mišljenja da je terapija uglavnom skupa i da većina oboljelih nema uslova za nju.

”Jedan termin mjesečno nije dovoljan. Doktor ih ne može zakazati više jer je prebukiran. S druge strane, privatni odlasci kod psihologa su i više nego skupi”, glasi jedan od komentara.

Samo trećina ispitanika koji su odgovarali na upitnik vjeruje da oni mogu da se integrišu u društvo, petina da ne može, dok preostali nisu znali da odgovore na ovo pitanje.

Čak dvije trećine (66,2 odsto) je mišljenja da Crna Gora kao država treba da unaprijedi pravni okvir koji se odnosi na osobe sa problemima sa mentalnim zdravljem.

Miloš RUDOVIĆ

Turska povećava ulaganja u državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom da ojača politički uticaj, ali i da se približi EU. Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupne investicije iz te države u Crnu Goru iznose oko 266 miliona eura, ali najveće, u Željezaru i Kontejnerske terminale, nijesu ispunile očekivanja

Iako se u regionu, kao ključni igrači kada je ekonomski i politički uticaj u pitanju pominju Rusija, EU i Kina, posljednjih godina u trku se uključila i stara kolonijalna sila, Turska.

Turska povećava ulaganja u Crnu Goru, koja su se približila cifri od 300 miliona eura, ali ipak najveće investicije, u nekadašnja državna preduzeća Željezaru Nikšić i barski Kontejnerski terminal i generalni tereti, nijesu ispunile očekivanja i investitori najavljuju povlačenje.

Turske investicije se povećavaju i u ostalim državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom Turske da ojača politički uticaj, posebno u djelovima sa muslimanskim stanovništvom, ali i da se približi EU i unaprijedi trgovinske veze, kako bi ublažila ekonomske probleme.

Snažan pad turske lire, rast inflacije i nezaposlenosti ozbiljno su uzdrmali ekonomsku i socijalnu stabilnost u Turskoj, ostavljajući veliki broj građana ispod praga siromaštva. Najveći dio njih na Zapadnom Balkanu i u Crnoj Gori je prije svega zbog ekonomskih razloga i uslova za biznis. Manji broj Turaka je, pretpostavlja se, otišao iz Turske i iz političkih razloga i plaše se povratka, jer ih optužuju za veze s Gulenovim pokretom i navodnim pokušajem puča 2016.

Iz Ambasade Turske u Podgorici za CIN-CG su kazali da se procjenjuje da u Crnoj Gori ima više od sedam hiljada turskih državljana dugoročno i kratkoročno u potrazi za poslovnim mogućnostima.

Crna Gora je postala članica NATO-a 2017. što je, prema mišljenju analitičara, uticalo na rast investicija, ali to je bio samo jedan od faktora u slučaju Turske, koja je u NATO-u od 1952. godine i među pet članica koje najviše doprinose u aktivnostima tog saveza.

"Kao što pokazuju turske investicije u Srbiji, pitanje NATO-a nije presudno. Turska se vodi kombinacijom lukrativnih kriterijuma i političke procjene. Članstvo Crne Gore u NATO-u je sigurno pomoglo kada je u pitanju procjena političkog rizika od strane turskih investitora, ali teško je reći do koje mjere", kaže za CIN-CG Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.

Iz Ambasade Turske navode da budući da to što je Crna Gora članica NATO-a, njena perspektiva članstva u EU, njeno pouzdano i stabilno okruženje nesumnjivo dovode do povećanja trgovinskih i investicionih odnosa.

"Međutim, turski investitori održavaju uspješne trgovinske i investicione odnose sa balkanskim ili evropskim zemljama koje nisu članice NATO-a", rekli su iz Ambasade.

Iz crnogorske Agencije za investicije za CIN-CG kažu da je Crna Gora posljednjih godina sve više popularna destinacija za kompanije čiji su vlasnici turski državljani.

"Značajan rast interesovanja turskih kompanija za ulaganje u Crnu Goru bilježi se posljednih godina, naročito nakon učlanjenja Crne Gore u NATO. To je dodatno uticalo na sigurnost turskih biznismena da svoj kapital ulažu u Crnu Goru, a naročito na primorju. Turski investitori su do sada iskazali najveće interesovanje za ulaganje u sektor turizma i ugostiteljstva, sektor građevinarstva i sektor energetike".

Investicije oko 260 miliona eura

Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupna ulaganja iz Turske, prema podacima Centralne banke (CBCG), iznose oko 266,4 miliona eura i Turska je među prvih deset investitora u Crnoj Gori, poslije Rusije, Italije, Švajcarske, Srbije...

Najveći iznos investicija iz Turske zabilježen je 2018. godine, od oko 53 miliona eura. U 2019. godini, kad je pandemija koronavirusa počela da zahvata svijet, taj iznos je bio 34,4 miliona, a u 2020. godini 18,6 miliona. Investicije su za prvih deset mjeseci prošle godine porasle na 23,5 miliona eura.

Iz Agencije za investicije navode više razloga zbog kojih je Crna Gora privlačna stranim investitorima - otvaranje firme uz početni kapital od jednog eura, jednostavne procedure u poslovanju, stopa od devet odsto poreza na dobit i dohodak fizičkih lica, kao i to što strani investitori imaju isti tretman kao i domaći.

"Takođe, u Crnoj Gori se koristi euro što je posebno primamljivo u periodima nestabilnosti i fluktuacija kursnih lista", kažu iz Agencije.

Turska posljednjih godina sve više ulaže i u ostale države Zapadnog Balkana i, prema riječima Vuksanovića, pokazuje da se tu vodi i tržišnom logikom, a ne samo političkom.

"Iako je Ankari, kako se to kaže, bliže Sarajevo nego Beograd, Srbija je primila više turskih investicija nego Bosna i Hercegovina, pošto se Srbija smatra pouzdanijim tržištem. Naravno, turske investicije ne treba prekomjerno naglašavati. Uprkos rastu turskih investicija, investicije iz EU prednjače, a u nekim slučajevima poput Srbije i Rusija, Kina i Emirati prednjače kao investitori", navodi Vuksanović.

Na pitanje da li Turska želi preko Zapadnog Balkana da se približi EU ili je to pokušaj jačanja njenog političkog uticaja u regionu, kao u slučaju Rusije i Kine, odgovara da Turska načelno podržava članstvo zemalja regiona u EU.

"Međutim, nezavisno od EU, Turska ima svoj interes za Balkan. Turska politička elita smatra da Turska mora da ima uporište na Balkanu da bi se smatrala evropskim igračem. Mnogo važnije od toga, postoji razmišljanje da Turska mora da ima odbrambeni parametar i sferu uticaja na svom evropskom (balkanskom) zaleđu, ukoliko želi da ima efektivnu politiku na Bliskom istoku i široj Evroaziji", rekao je Vuksanović.

Na pitanje da li je učvršćivanje vladavine turskog predsjednika RedžepaTajipa Erdogana nakon navodnog pokušaja puča u Turskoj, uticalo na to da određeni broj Turaka koji se ne slažu sa njegovom politikom sigurnost za svoj kapital potraže na Balkanu, odgovara da to i jeste paradoks priliva turskog kapitala.

"Dobri odnosi Erdoganove vlade sa Srbijom i Crnom Gorom jesu pomogli prilivu turskog kapitala u ove zemlje. Međutim, imamo i priliv turskog kapitala koji nije naklonjen Erdoganu. Oni dolaze u zemlje Zapadnog Balkana na prvom mjestu da pobjegnu od socijalnog konzervativizma koji dolazi sa Erdoganovim političkim islamom. Takođe ih privlači da na Balkanu imaju visoku kupovnu moć, kao i blizina sa EU i sličnosti u mentalitetu sa lokalnom populacijom", objašnjava Vuksanović.

Iz Ambasade podsjećaju da je tokom pokušaja puča stradao 251, a povrijeđeno je više od dvije hiljade njihovih građana.

"Turska nastavlja borbu protiv FETO-a (Teroristička organizacija Fetullahci) u zemlji i inostranstvu na osnovu osnovnih prava i sloboda, kao i vladavine prava. Nije tajna da je naša zemlja, posebno kroz kontakte na visokom nivou našeg predsjednika upozoravala da FETO predstavlja prijetnju ne samo Turskoj već i demokratiji i sigurnosti svake zemlje u kojoj se nalazi. Očekujemo da međunarodna zajednica shvati da ova izdajnička struktura nije nevina organizacija koja se bavi obrazovanjem i dobročinstvom, da njeno postojanje predstavlja opasnost za obje zemlje, da je to teroristička organizacija sa mračnim političkim i ekonomskim ciljevima, te da je stoga neophodno razumijevanje naših prijateljskih zemalja za zajedničku borbu", rekli su iz Ambasade.

Turska želi da štiti muslimane u regionu

U analizi Evropskog savjeta za međunarodne odnose (ECFR) navodi se da Turska preduzima korake da ojača odnose sa zemljama Zapadnog Balkana, željela bi da bude ozbiljno shvaćena u regionu i zadržava svoj interes u zaštiti tamošnjih muslimana.

"Ali ništa od ovoga nije u rangu sa ekonomskim i političkim uticajem EU u regionu ili prijetnjom po njega, barem zasada", navodi se u analizi pod nazivom "Od mita do stvarnosti: kako razumjeti ulogu Turske na zapadnom Balkanu", čija je autorka Asli Ajdintašbaš.

U analizi se identifikuju tri različite faze politike Turske prema Zapadnom Balkanu pod vladom Partije pravde i razvoja (AKP) od 2002, ucrtavajući njen pomak od: tekućeg atlantizma u ranim godinama vladavine te stranke; na duži period pod ministrom inostranih poslova Ahmetom Davutogluom (2009-2014) koji je bio i premijer (2014-2016.) i naglašavao osmansko nasljeđe; na pragmatičan pomak nazad pod tek osnaženim Erdoganom, zadržavajući određeni naglasak na imperijalnoj prošlosti, ali se uglavnom fokusirajući na trgovinu. Erdogan je predsjednik Turske od 2014, a na čelo partije čiji je osnivač, AKP, vratio se 2017. nakon što je odstupio kad je izabran za predsjednika.

U analizi se ističu posebno dobri odnosi Srbije i Turske, država koje su se smatrale tradicionalnim protivnicima, naročito nakon posjete Erdogana Srbiji u oktobru 2017.

"To nije bio prvi put da je turski lider otišao u tu zemlju. Ali su prvi put Srbi primili Turčina sa takvom toplinom", ocijenjeno je u analizi.

Podsjeća se i da je Zapadni Balkan region za koji Rusija ima posebno snažan i aktivan interes, ali da uprkos rastućim vezama Turske sa Rusijom, ne postoji tursko-ruska koordinacija u regionu.

Cilj je trgovinska razmjena od 250 miliona dolara

Erdogan je u prvoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori boravio u avgustu prošle godine.

Tada je, nakon susreta sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, kazao da je Turska među deset država koje najviše ulažu u Crnoj Gori i da je cilj da trgovinska razmjena između dvije države u narednom periodu dostigne 250 miliona dolara.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/564135/cilj-je-trgovinska-razmjena-od-250-miliona-dolara

Dinamika političkih odnosa sa Ankarom je naglašena od promjena u Crnoj Gori 30. avgusta 2020, iako su ekonomski odnosi počeli da jačaju tokom vadavine DPS-a, pa su predstavnici nove crnogorske vlasti tokom prošle godine često posjećivali Tursku.

U septembru 2021. je Tursku posjetio potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, a nakon njega ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, kao i bivši predsjednik Skupštine Aleksa Bečić kojem je u decembru u Istanbulu uručeno priznanje za mir, nacionalnu i vjersku toleranciju. U posjeti Turskoj je tokom prošle godine bio i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić...

Prema podacima Monstata, ukupna spoljnotrgovinska razmjena između Turske i Crne Gore porasla je deset puta od 2006. godine. Crna Gora je visoko zavisna od uvoza, tako da je spoljnotrgovinski bilans i sa Turskom negativan, odnosno Crna Gora više uvozi nego što izvozi u tu državu. Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom iznosio je 2006. 13,3 miliona, a na kraju prošle godine 134,7 miliona. Uvoz iz Turske 2006. je iznosio 12,8 miliona eura, a prošle godine 110 miliona eura.

Crna Gora iz Turske najviše uvozi tkanine i proizvode od tekstila, namještaj, obojene metale, satove, nakit (zlato, srebro, platina), fotoaparate....

U Tursku Crna Gora izvozi gvožđe i čelik, aluminijum, mineralne rude, đubriva...

Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom bi mogao biti još nepovoljniji za Crnu Goru, s obzirom na smanjenu proizvodnje aluminijuma i čelika.

Devalvacija lire zemlju bacila na koljena

Ekonomija u Turskoj već godinama slabi, što je, uz šokove od pandemije kovida i panevropske energetske krize, dovelo do rekordne devalvacije turske lire, značajnog rasta nezaposlenosti i do inflacije koja je u kratkom roku milione turskih građana bacila ispod praga siromaštva, a zemlju dovela na ivicu ekonomskog i socijalnog kolapsa.

Inflacija je u Turskoj, prema podacima turske Centralne banke, u januaru porasla na 48,7 odsto, nakon što je u decembru dostigla 36 odsto.

Turski i svjetski ekonomisti i opozicija u toj državi smatraju da bi stvarna stopa mogla biti veća jer su troškovi života porasli mnogo više.

Erdogan je kritikovao visoke kamatne stope, za koje vjeruje da uzrokuju inflaciju, suprotno konvencionalnom ekonomskom razmišljanju.

Zbog visoke stope inflacije, neki građani Turske prinuđeni su da napuste državu.

U Crnoj Gori se njihov broj povećava i sada ih je već sedam hiljada, dok ih je prošle godine, prema podacima Ambasade Turske, bilo oko šest hiljada.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/572677/ozan-2021-godina-je-godina-crnogorsko-turskih-odnosa

U crnogorskim gradovima, posebno Podgorici i na primorju, sve je više turskih restorana, prodavnica, frizerskih i kozmetičkih salona…

Menadžerka u jednoj turskoj prodavnici u Podgorici u neformalnom razgovoru je za CIN-CG rekla da je prošle godine došla iz Antalije u Crnu Goru i da joj se sviđa ovdje.

Kaže da ima djecu i da je Crna Gora dobro mjesto za njih, jer je prije svega bezbjedna.

Objašnjava da kursna razlika (euro-turska lira) čini život malo skupljim u Crnoj Gori, ali ipak je jeftinije nego u drugim državama Evrope.

Bračni par iz Izmira radi u jednom turskom restoranu u Podgorici. Zadovoljni su u Podgorici jer, kako navode, imaju dobre uslove za život, a nadaju se da će uskoro naučiti i crnogorski jezik jer im je sporazumijevanje, zasada, otežano.

Od ukupnog broja stranih preduzeća, trećina turska

Prema podacima Monstata, u Crnoj Gori je u 2020. godini bilo 11.280 preduzeća u stranom vlasništvu. Od ukupnog broja, najveći dio stranih preduzeća u vlasništvu je turskih biznismena, i to njih 3.250, odnosno 28,8 odsto.

"Posmatrajući aktivne poslovne subjekte po opštinama i zemlji porijekla vlasnika u opštinama Budva, Podgorica i Tivat, najviše je aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu iz Turske", navodi se u izvještaju Monstata.

U 2019. godini u Crnoj Gori je bilo 3.652 preduzeća čiji su vlasnici iz Turske, dok je njihovo procentualno učešće 2018. bilo 24,4 odsto, a 2017. svega 8,7 odsto.

"Broj turskih kompanija tokom 2017. godine, prije učlanjenja Crne Gore u NATO iznosio 250, dok je taj broj danas čak 14 puta veći, a interesovanje raste iz dana u dan", rekli su iz Agencije za investicije.

Od većih preduzeća iz Turske, u Crnoj Gori posluje Ziraat banka, zatim Tosčelik, koji upravlja Željezarom Nikšić, kao i Global ports, koji je kupio nekadašnji Kontejnerski terminal i generalne terete u Luci Bar.

Takođe, otvoreni su i objekti velikih turskih brendova Dogtaš, Waikiki, DeFacto..

U Crnoj Gori direktno ili preko predstavnika posluju turske firme ili crnogorski predstavnici i to, kako navode iz Agencije za investicije, Beko kompanija, Enza Home-Yatas, Horoz elektrik, Tudors, La Monte, Pop shop, Ozdilek, Ceyo, Dagi, ADL.

Značajan broj turskih kompanija bavi se izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada i učestvuju u izgradnji velikh projekata (Porto novi).

Turski biznismeni kupili su hotel "Fjord" u Kotoru, kojeg su srušili i najavili gradnju novog. Oni su (kompanija Boka bay) vlasnici zgrade Jugooceanije koja ima posebnu arhitektonsku vrijednost i koja bi, prema najavama, uskoro trebalo da bude zaštićena. Turska kompanija "T&T Investments and real estate", sa sjedištem u Tivtu, dobila je saglasnost glavnog državnog arhitekte za gradnju luksuznog stambenog objekta u Kotoru, na Kavaču.

Kompanija Mia investments željela je uz dozvolu bivše DPS vlasti da gradi dvije kule od po 15 i 16 spratova na spornoj parceli ispred Jadranskog sajma na Slovenskoj plaži u Budvi, ali je to stopirano po tužbi Opštine Budva.

Turski NET Holding u okviru kojeg posluje brend Merit, ima ugovore o upravljanju kazinima u crnogorskim hotelima "Hilton" (Podgorica), "Splendid" (Bečići) i "Avala" (Budva).

Gintaš je investirao u izgradnju zelene pijace, tržnog centra Mall of Montenegro i hotela "Ramada", kojeg je prodao 2016. švedskoj kompaniji Savana čiji je osnivač biznismen crnogorskog porijekla Veselin Mijač.

Turske kompanije zainteresovane su i za dobijanje koncesije za upravljanje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Najviše uložili Global ports i Tosčelik, koji su najavili odlazak

Najveća ulaganja, i pored sumnji sindikata i tadašnje opozicije da nijesu ispunili ugovorene obaveze, do sada su imali Global ports i Tosčelik.

Global ports je 2013. godine kupio od Vlade 62 odsto akcija nekadašnjeg Kontejnerskog terminala (sada Port of Adria) za osam miliona eura, uz obavezu da za tri godine investira 13,5 miliona eura, a dodatno još 7,6 miliona eura.

Iz kompanije tvrde da su ispunili obaveze, dok su iz sindikata preduzeća tvrdili suprotno. U saopštenju iz februara 2021. godine iz uprave kompanije su naveli da su zaključno sa oktobrom 2019. realizovali socijalni program od 8,84 miliona eura i investicioni program od 14,15 miliona.

Kompanija je početkom prošle godine na Londonskoj berzi objavila da razmatra mogućnost prodaje svojih akcija u Port of Adriji jer žele napustiti firme koje se bave lučkim poslovima.

Prodaja još nije realizovana, a kompanija nije odgovorila na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima u Port of Adriju i daljim planovima u Crnoj Gori.

I turski vlasnik Željezare, Tosčelik, dio Tosyali grupe, najavio je povlačenje, ali nije odgovorio na pitanja CIN-CG zbog čega i koliko su do sada uložili u fabriku.

Proizvodnja u Željezari obustavljena je u martu prošle godine. Iz Tosčelika obustavu rada su više puta pravdali nelojalnom konkurencijom, padom prodaje zbog epidemije virusa korona. Prošle godine su od Vlade tražili višemilionsku pomoć za obnavljanje rada u Željezari, koja im nije odobrena.

Imovinu Željezare turski investitori kupili su iz stečaja 2012. godine za 15,1 milion eura, uz obećanje da će za tri godine uložiti 35 miliona eura i uposliti do 550 radnika. Međutim, kako je turski menadžment priznao početkom 2019, do tada su uložili svega deset miliona eura.

Nedavno je nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ponovio da je zainteresovan da preuzme Željezaru kojom je upravljao 2003, 2006. i u periodu 2011/2012, kada su fabriku napuštali ruski vlasnici. On je tokom kampanje za izbore u Nikšiću u martu prošle godine tvrdio da ima plan kako da oporavi Željezaru.

Crnogorci uče turski jezik zbog serija

U Crnoj Gori, kao i zemljama regiona, 15 godina je aktivna Turska Agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA) koja je sprovela brojne projekte u obrazovanju, zdravstvu, poljoprivredi, kulturnoj saradnji.

Iz te agencije nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima i donacijama u Crnoj Gori, ali je Erdogan prilikom posjete Crnoj Gori rekao da je TIKA do sada realizovala 399 projekata i aktivnosti vrijednih oko 20 miliona eura.

Takođe je ukazao i na važnost turskog kulturnog centra Junus Emre u Podgorici, koji je počeo da radi u februaru 2014. kao kulturna ustanova koja djeluje u okviru Ambasade Turske u Podgorici. Institut Yunus Emre trenutno ima 64 centra u 53 zemlje širom svijeta.

V.d. koordinator Instituta Yunus Emre Podgorica Džan Guraj kaže za CIN-CG da u Crnoj Gori kao i u drugim zemljama promovišu Tursku, turski jezik, istoriju, kulturu i umjetnost, prezentuje relevantne informacije i dokumenta, pruža usluge u inostranstvu onima koji žele da se obrazuju iz oblasti turskog jezika, kulture i umjetnosti...

“Mi u Yunus Emre Podgorica, veoma smo zadovoljni interesovanjem građana Crne Gore, sa kojima dijelimo zajedniču istoriju i kulturu.  Od 2014 .godine, kada smo počeli sa aktivnostima, pa do danas, u saradnji sa približno 50 lokalnih partnera, u gotovo svim gradovima Crne Gore, realizovali smo više od 120 kulturno-umjetničkih aktivnosti na kojima je prisustvovalo hiljade građana Crne Gore. Tokom posljednje dvije godine, zbog pandemije korona virusa, naše kulturno-umjetničke aktivnosti su usporile, ali nastavljamo da se trudimo u mjeri koju dozvoljava situacija sa pandemijom u zemlji”, rekao je Guraj.

Kako je kazao, uticaj turskih serija, koje se posljednjih deset godina prate sa velikim interesovanjem, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori, kao i investicije turskih firmi u Crnoj Gori, te prepoznavanje šanse za zaposlenjem u njima, doprinijeli su da među građanima Crne Gore značajno raste interesovanje za učenje turskog jezika.

“Od osnivanja do danas, naše kurseve turskog jezika pohađalo je približno dvije hiljade učenika”, rekao je Guraj.

Turska u Srbiju uložila 200 miliona dolara

Turske investicije u Srbiju su se za desetak godina popele sa milion dolara na 200 miliona dolara, saopštio je Erdogan tokom sastanka sa Vučićem u Ankari u januaru ove godine.

„Danas u Srbiji posluje više od 1.300 turskih kompanija koje zapošljavaju oko 8.000 ljudi. Naši preduzetnici u Srbiji do sada su realizovali i potpisali 45 projekata, u vrijednosti 823 miliona dolara“, naveo je Erdogan.

https://beta.rs/vesti/politika-vesti-srbija/157805-vucic-se-sastao-sa-erdoganom-u-ankari

Prema podacima Zavoda za statistiku Srbije, prošle godine je obim razmjene između dvije države iznosio oko dvije milijarde dolara.

Najvažniji projekt o kojem se godinama priča je izgradnja autoputa Sarajevo – Beograd. Ova saobraćajnica će povezati i Banja Luku sa Sarajevom i Beogradom, ali znatno smanjiti putovanje od Sarajeva do Novog Pazara, Prištine, Skoplja, Sofije, Istanbula…

Turci rekonstruišu putni pravac Novi Pazar - Tutin u Sandžaku, a u konzorcijumu sa Amerikancima grade i Moravski koridor (Behtel-Enka).

Na kosovskom tržištu posluje 725 kompanija iz Turske sa kapitalom od najmanje 1,2 milijarde eura, pokazuju podaci Ministarstva trgovine i industrije.

Prema podacima Kosovsko-turske privredne komore, investicije zvanične Ankare na Kosovu od 2009. do 2019. godine iznosile su 450 miliona eura.

Do prošle godine turske investicije u Sjevernoj Makedoniji iznosile su, prema podacima Makedonsko-turske privredne komore, oko dvije milijarde dolara.

Turske investicije čine 38 odsto ukupnih ulaganja, Turska je peti najveći investicioni partner S. Makedonije i osmi trgovinski partner, a trenutni obim trgovine između dviju zemalja iznosi oko 500 miliona dolara godišnje.

https://www.slobodenpecat.mk/sr/bitikji-post-kovid-periodot-e-shansa-da-sozdademe-region-koj-kje-bide-konkurenten-i-atraktiven/

Najveća turska investicija u Sjevernoj Makedoniji odnosi se na ulaganja kompanije TAV, koja ima koncesiju na dva aerodroma, u Skoplju i Ohridu.

Direktne investicije Turske u BiH trenutno premašuju 250 miliona dolara, saopštio je Erdogan krajem prošle godine na sastanku sa predstavnicima bošnjačkih udruženja i organizacija u Turskoj.

Turske investicije u BiH su najvećim djelom realizovane kroz projekte TIKA-e, Direkcije za vakufe i drugih vladinih i nevladinih organizacija.

Najveće turske investicije u industriju su u Lukavac, Maglaj i Goražde, bankarski sektor i obrazovanje.

Turska je ulaganjima u turizam pred sami ulazak Hrvatske u EU bila u samom vrhu po investicijama. Pored turizma, turske kompanije prisutne su i u građevinarstvu. Projekat vrijedniji od Pelješkog mosta dobila je turska kompanija Cengiz Insaat koja je godinama prisutna na izgradnji Koridora Vc u BiH. Turci su u maju počeli da grade drugi i rekonstruišu postojeći kolosijek željezničke pruge od Križevaca do Koprivnice i prema granici s Mađarskom. Ovo je pojedinačno najveći projekt infrastrukture u Hrvatskoj vrijedan 321 milion eura, od čega 85 odsto finansira EU.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) robna razmjena s Turskom tokom 2020. godine porasla je skoro 40 miliona dolara, sa 583,2 na 622,7 miliona.

Agrogora Organic pokreće organsku proizvodnju voća

Turska kompanija Agrogora Organic je korisnik zemljišta u mojkovačkoj biznis zoni “Babića polje“, gdje želi da pokrene agro poslovanje, kako bi se iskoristile prirodne zalihe šumskog voća i pokrenula organska proizvodnja voća u zemlji.

Iz Agencije za investicije podsjećaju da je osnivač kompanije Ahmet Dasman potpisao ugovor sa Opštinom Mojkovac o desetogodišnjem zakupu zemljišta od 11.713 kvadrata, sa mogućnošću produžetka na još toliki period, a planirano je otvaranje 25 stalnih radnih mjesta, kao i angažovanje od 120 do 150 sezonskih radnika.

Ranije je iz Opštine Mojkovac saopšteno da je investicija vrijedna oko 4,6 miliona eura, a fabrička hala treba da bude završena u avgustu ove godine, a prva fazna proizvodna fabrike će biti u potpunosti aktivna 2023. godine.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ministarstvo dalo zeleno svjetlo za rekonstrukciju, iako investitor nije uradio Procjenu uticaja na baštinu, koju je tražila Uprava za zaštitu kulturnih dobara i koju je trebalo poslati UNESCO-u

Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD), ni nakon više od sedam godina, od prihvatanja inicijative za zaštitu nekadašnje upravne zgrade Jugooceanije u Kotoru, nije zaštitila jedan od najznačajnijih objekata moderne arhitekture druge polovine 20. vijeka u Crnoj Gori.

Zgradu Jugooceanije su projektovali poznate jugoslovenske arhitekte Đorđe Petrović, Mateja Nenadović i Đorđe Zloković. Izgrađena je 1967. godine u srcu Kotora, područja koje se od 1979. godine nalazi na Listi svjetske baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Osim arhitektonskog značaja, ova zgrada svjedoči i obnovi bokeškog pomorstva sredinom 20. vijeka. Jugooceanija je bila jedna od najvećih kompanija bivše Jugoslavije. Stručnjaci se slažu da bi ovaj objekat trebalo biti upisan kao dio kulturne baštine.

Nevladina organizacija Centar za održivi prostorni razvoj EXPEDITIO je apel za sprečavanje rušenja zgrade Jugooceanije podnijela još 2009. godine, a u novembru 2014. i inicijativu za zaštitu, koju je Uprava prihvatila u januaru 2015. godine i od tada traje postupak za zaštitu tog objekta.

Direktor UZKD Mladen Zagarčanin za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrdi da će zgrada Jugooceanije biti zaštićena do kraja ovog mjeseca.

Vlasnik Jugoceanije i obližnjeg hotela Fjord, koji je takođe bio jedan od bisera arhitekture 20. vijeka, je kompanija Boka Bay Investment. Ova kompanija je odmah nakon preuzimanja srušila hotel Fjord, a na toj lokaciji planirana je izgradnja novog hotela, koja nije počela. 

Država je kroz masovnu vaučersku privatizaciju ove objekte prvo predala kompaniji Alfa invest Veselina Barovića, zatim je 2005. kroz stečaj prodata irskim biznismenima, da bi na kraju dopala u ruke kompaniji Boka Bay investment. Za sve to vrijeme, različiti vlasnici nijesu učinili ništa da valorizuju ovaj prostor. Četvorospratnica rađena u stilu moderne, okružena parkom, u kojem je umjetnički vrijedna skulptura Ruža vjetrova autora Predraga Milosavljevića i Dušana Ljubojevića i bistom Sava Starovića osnivača Jugooceanije, iako zapuštena i dalje odolijeva zubu vremena i čeka da joj se vrati stari sjaj. Na ulazu u zgradu je natpis nekada slavne pomorske kompanije bivše Jugoslavije. Nakon propasti preduzeća, jedno vrijeme su ovaj prostor koristili umjetnici, a korišćena je i za razne sastanke lokalnih organizacija. Međutim, vlasnici su kasnije zabranili ulaz.

Na sajtu Centralnog registra privrednih subjekata vlasnici Boka Bay su Orhan Pelinković, sa deset odsto udjela, dok preostali većinski dio pripada kiparskoj ofšor firmi GB-ACTGROUP LTD, iza koje navodno stoji turski kapital. 

I dok traje maratonski proces za zaštitu Jugooceanije pred UZKD, vlasnici su od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), u oktobru prošle godine, dobili urbanističko tehničke uslove (UTU) za rekonstrukciju, dogradnju i prenamjenu Jugooceanije.

Prema dokumentima u koje je CIN-CG imao uvid, Ministarstvo je dalo zeleno svijetlo za rekonstrukciju, iako investitor nije uradio Procjenu uticaja na baštinu, koju je tražila UZKD i koju je trebalo poslati UNESCO-u.

UZKD je, 24. septembra prošle godine, poslala Ministarstvu dokument u kome se navodi da je prije izdavanja UTU neophodno sprovesti Pojedinačnu procjenu uticaja na kulturnu baštinu. Ministarstvo je 12 dana kasnije dalo UTU uslove za gradnju.

Arhitektica Marija Nikolić je za CIN-CG pojasnila da su UTU svedeni na šablon u kojem se mijenja ime investitora i brojevi parcela, a ostatak teksta je uglavnom isti. „UTU se u pravilu izdaju bez izlaska na teren i uvida u svaku konkretnu lokaciju. Ovakav pristup je krajnje birokratizovan, a urbanističko tehnički uslovi postaju samo formalnost. Niti jedan prostor se ne bi smio graditi na takav način, prostor Svjetske baštine ponajmanje“, ocijenila je ona.

Arhitektica je istakla da je zgrada Jugooceanije jedan od najvrijednijih primjeraka arhitekture 20. vijeka, te da s obzirom da se nalazi u kontaktnoj zoni Staroga grada   i imajući u vidu njen istorijski značaj, zahtijeva vrlo promišljeno i pažljivo planiranje budućih intervencija na njoj i oko nje. 

„Urbanističko tehničkim uslovima moraju predhoditi konzervatorski uslovi, a njima Pojedinačna procjena uticaja na baštinu, koja se dostavlja UNESCO-u na ocjenu“, naglašava arhitektica.

Iz EXPEDITIO su za CIN-CG ocijenili su da je odnos institucija prema zaštiti arhitekture 20. vijeka veoma loš, te da je sistem zaštite kulturne baštine u Crnoj Gori skoro potpuno urušen.

„Posebno ove vrste arhitekture koje nijesu bile u fokusu-arhitektura 20. vijeka, industrijska arhitektura, ruralno nasljeđe, situacija je katastrofalna, mi skoro da nemamo primjere arhitekture 20. vijeka koje su zaštićene, a i ono što jeste je obesmišljeno“, istakli su iz te nevladine organizacije.

Oni apeluju na nadležne da hitno zaštite zgradu Jugooceanije, dodajući da je upravo ovaj proces najjasniji odraz nefunkcionisanja sistema.

„Veliki je problem što podnošenje inicijative za zaštitu, ali ni prihvatanje te inicijative ne garantuje da će objekat biti sačuvan u periodu od podnošenja ili prihvatanja inicijative do njegove eventualne zaštite“, naglašavaju iz EXPEDITIO.

Osim Jugooceanije, samo na prostoru Boke ima još vrijednih objekata iz tog perioda koje bi trebalo zaštititi - bolnica Risan, Lučka kapetanija, hotel Plaža u Zelenici, zgrada Pošte i dio dječje bolnice u Herceg Novom, hotel u Tivtu, čije se rušenje planira...

Tako su, i pored podnošenja inicijativa za zaštitu, već srušeni  Auto-kamp u Dobroti, hoteli Mimoza, Plavi horizonti u Tivtu, Jadran u Ulcinju, Dom kulture u Risnu, Virpazar, ali i hotel Durmitor na Žabljaku, dok je hotel Crna Gora u Podgorici rekonstruisan i potpuno izgubio stari izgled, a bašta je uništena...

Međunarodna scena je davno prepoznala arhitekturu 20. vijeka kao dio kultunog nasljeđa, ali Crna Gora to izgleda još ne vidi.

Izložba u Muzeju Moderne umjetnosti (MOMA) Prema betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji (1948-1980) u Njujorku je dobar primjer. Izložba je postavljena 2018. godine i trajala je više mjeseci, a obuhvatala je oko 400 crteža, fotografija, snimaka iz cijelog regiona iz tog perioda. Od crnogorskih arhitekata predstavljen je rad Svetlane Kane Radović. 

U svijetu danas postoje brojne i vrlo značajne inicijative kojima se traži da se arhitektura iz prošlog vijeka zaštiti kao dio baštine, a mnoge zemlje rade na tome.

Lalošević: Jugooceanija- elitni objekat prošlog vijeka

Profesor Arhitektonskog fakulteta i bivši direktor kotorskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture (ZZSK) Ilija Lalošević pribojava se da je namjera investitora da sruši zgradu Jugooceanije i na njenom mjestu podigne novu.

Manjinski vlasnik Orhan Pelinković je na pitanje da li namjeravaju da ruše ovaj objekat, te šta su im planovi ukoliko zdanje bude zaštićeno kao kulturno dobro, kratko odgovorio za CIN-CG da planiraju rekonstrukciju, dogradnju i prenamjenu zgrade Jugooceanije i to „strogo poštujući uslove Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, UZKD i ostalih javnih preduzeća“. 

Profesor Lalošević podsjeća da su vlasnici Jugoceanije nakon zemljotresa u Albaniji prije dvije godine, tvrdili da je objekat oštećen u potresu. „To je nemoguće, s obzirom da zgrada nije imala nikakvih konstruktivnih oštećenja ni u katastrofalnom zemljotresu na crnogorskom primorju iz 1979.godine. Ako ovom objektu nije mogao nauditi takav zemljotres sa epicentrom u blizini, koji je izazvao ogromna razaranja na crnogorskom primorju, što mu je mogao uraditi zemljotres  sa epicentrom u Albaniji“, ocjenjuje profesor. 

Više medija je tada prenijelo tvrdnju vlasnika, da je ovaj objekat oštećen u zemljotresu čiji je epicentar bio u Draču.

Lalošević naglašava da je taj objekat izvanredno fundiran i sagrađen, da je konstrukcija stabilna i da to saopštenje vlasnika nije realno.
Investitor je, kako nezvanično saznajemo, tražio i dograđivanje objekta i značajne izmjene, kao na primjer rušenje prozora i izgradnju balkona, što bi degradiralo autentičnost objekta.
„ Izmjene tog obima su nedopustive, ali bi objekat uz neke manje intervencije i poštovanje autentičnosti mogao da se prenamijeni za drugu funkciju, pa i u hotel. Država svakako treba da propiše odgovarajuće uslove, koji će obezbijediti čuvanje izvornog objekta, parternog rješenja, hortikulture i drugih karakteristika lokacije“, ocjenjuje profesor.
Investitori za CIN-CG nijesu htjeli da detaljnije obrazlažu svoje planove.

 Jugooceanija je, podsjeća profesor Lalošević, bila jedna od naznačajnijih institucija toga doba u Crnoj Gori, a bila je i pokretač osnivanja tadašnje Više pomorske škole, današnjeg Pomorskog fakulteta Kotor.

Lalošević navodi i da je čuveni profesor Frenk Matero, sa PENN Univerziteta iz Filadelfije, jedan od najboljih konzervatora i zaštitara u SAD, prilikom svoje posjete Kotoru još 2008. Godine skrenuo pažnju na značaj i vrijednosti objekta.
„Prilikom obilaska Kotora, čak sa vrha brda gdje se nalazi tvrđava San Đovani, on je uočio kvalitete Jugooceanije, o čemu se kasnije dodatno uvjerio obilaskom iz neposredne blizine, govoreći da se radi o izvanrednom objektu, odličnom primjeru moderne arhitekture sredine XX vijeka", sjeća se profesor.
Postojala je jedno vrijeme ideja, dodaje Lalošević, da se u zgradi Jugooceanije smjeste službe Opštine Kotor, ali to nije realizovano.
„Bilo bi idealno da to ostane administrativni objekat, jer je za tu funkciju zgrada i projektovana, ili za neku kompatibilnu, npr. kulturnu namjenu.  Ova zgrada, kao i mnoge slične,  trebala je da ostane opšte dobro. Država bi i sada mogla da je ponovo otkupi, ili razmijeni za neku drugu nekretninu, kad već svojevremeno nije htjela ili umjela da je sačuva u svom vlasništvu“, zaključio je profesor.

Uprava: Jugooceanija će biti kulturno dobro do kraja mjeseca

Direktor UZKD Mladen Zagarčanin za CIN-CG tvrdi da je postupak oko zaštite  Jugooceanije završen, kao i za utvrđenja iz 19. vijeka Arza na Luštici i Tabija u Sutomoru. Svi ovi objekti će, tvrdi Zagarčanin, do kraja februara postati zaštićena kulturna dobra.

„Zašto nije nešto, što je inicijativa iz 2016. godina, valorizovano tada, treba da pitate tadašnju direktoricu, uzgred bi mogla da objasni i zašto je Mamula, zaštićeno kulturno dobro sada hotel kockarnica, zašto je dala dozvolu za Kostanjicu, Jadran u Perastu, Verige...“, naveo je Zagarčanin.

Direktorica ove ustanove je, od jula 2013. do maja 2018. godine, bila Anastazija Miranović. Zagarčanin je na čelu Uprave od avgusta prošle godine.

On pojašnjava da je Ministarstvo kulture još 2012. godine pokrenulo inicijativu da svaka opština predloži svoje kulturno dobro rađeno u 20. vijeku, te da je napravljena lista od 48 spomenika. Međutim, do danas je zaštićeno samo njih pet i to svi u Podgorici - Labud plaža, zgrada Pošte i Opštine, zgrada muzičke škole Vasa Pavić i hotel Podgorica.

„Nama nije jasno zašto su sve ostale inicijative odbačene. Nakon vlasti koja je krmčila kulturna dobra, predstoji nam mnogo toga da zaštitimo, između ostalog to su i spomenici 20. vijeka“, dodaje direktor Uprave.    

Odgovarajući na pitanje CIN-CG zašto Uprava sama ne pokreće postupke za zaštitu kulturnih dobara, Zagarčanin kaže da je Uprava pokrenula postupke za zaštitu Arze i Tabije, ali i mosta na Đurđevića Tari.

„Završićemo i Bihor, srednjovjekovni grad, Vrmac i još nekoliko drugih. Ali, mi prvo moramo sjesti sa ljudima iz vlasti i dogovoriti novu sistematizaciju, moraju se zaposliti mladi ljudi, arhitekte, istoričari umjetnosti, arheolozi, konzervatori...“, ocjenjuje Zagarčanin.

On dodaje da Uprava ima veliki problem sa kadrom, te da je nemoguće završiti sav posao sa 40 radnika. 

I enterijer, kao i ambijent je važno zaštiti

U Zakonu o zaštiti kulturnih dobara piše da je kulturno dobro svako nepokretno, pokretno i nematerijalno dobro za koje je utvrđeno da je od trajnog istorijskog, umjetničkog, naučnog, arheološkog, arhitektonskog i drugog društvenog značaja, te da može biti u državnoj ili privatnoj svojini.

Takođe pod kulturnim dobrom se smatra i okolina koja čini cjelinu, ali i enterijer.

Stručnjaci takođe ističu da su enterijer i okolina objekta veoma važni, i da čine integralni dio kulturnog dobra, te da ih je neophodno čuvati gotovo podjednako kao i sam objekat.
Profesor Lalošević ističe da, kada je u pitanju zgrada Jugooceanije da je i park  veoma važno zaštititi kao sastavni dio objekta.
„ Nije u pitanju samo zaštita objekta, već i njegovog ambijenta i parka, fontane, skulpture ruže vjetrova, ali i najznačajnijih karakteristika enterijera“, naglašava on.
Podsjeća da je već velikim dijelom uništena pokretna imovina „Jugooceanije“, pokretni fond, gotovo sav namještaj, arhiva.
U Zakonu piše i da se prethodna zaštita uspostavlja na dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprečavanja uništenja, oštećenja ili nestanka. 

„Veoma je značajno što u zakonu postoji mogućnost da svi koji smatraju da određeni objekti imaju kulturnu vrijednost mogu da pokrenu postupak, ali bi služba zaštite morala sama da štiti ono što je najvrednije u Crnoj Gori, a to se ne dešava“, pojašnjavaju iz nevladine organizacije EXPEDITIO.

Stručnjaci dodaju da bismo već trebali da imamo zaštićene sve te objekte da služba zaštite funkcioniše. 

Nažalost, inicijative za zaštitu najčešće nisu imale efekta, ističe Lalošević, jer se svojevremeno i iz rukovodstva uprave tvrdilo da služba zaštite ne smije biti biznis barijera.
Stručnjaci pojašnjavaju da prihvatanje inicijative nije dovoljno, te da sve dok se objekat pravno ne zaštiti, prijeti opasnost da bude srušen.

Sistem zaštite pada pred naletom investitora

Lalošević podsjeća da je u Tivtu srušen jedan veoma vrijedan arhitektonski objekat iz tog perioda - hotel Mimoza. Ne samo što je srušen, dodaje, nego se na tom mjestu umjesto hotela, grade kondo apartmani, odnosno stanovi za tržište. 

„ Investitori, naravno,  najviše vole gradnju stanova, zato što se takvom gradnjom ogromna zarada realizuje za godinu ili dvije, a kod hotela je potrebno mnogo više vremena  da se uloženo isplati i otpočne zarađivati. Država mora nametnuti, forsirati i podsticati hotele, a ne apartmanska naselja“, ocjenjuje profesor.
On podsjeća da su brojni naši stari hoteli bez potrebe srušeni nakon zemljotresa 1979. a mogli su biti sanirani i restaurirani, ali su se preferirali novi, veći i „ljepši“.
„Tako je stradao stari hotel Boka u Herceg Novom, hotel Slavija u Kotoru, Avala u Budvi, hotel Jadran u Ulcinju, hotel Grand na Cetinju, stara austrougarska bolnica u Kotoru, dom kulture u Risnu- većina tih objekata se mogla sanirati, da je bilo svijesti o njihovoj vrijednosti i značaju“, podsjeća bivši direktor ZZSK.

Bolnica u Risnu, dodaje on, djelo čuvenog arhitekte i profesora Milana Zlokovića, trenutno je u nekoj vrsti veće rekonstrukcije, a trebalo bi biti zaštićena. „  Još su autentični djelovi fasade, holovi, stepeništa, dvorišta“, ističe on. 

Lalošević dodaje da bi trebalo zaštiti i objekat Lučke kapetanije u Kotoru, takođe djelo Zlokovića. 

Hotel Plaža u Zelenici, podsjeća Lalošević, je trenutno najstariji sačuvani hotel u Crnoj Gori, građen 1902. godine. „ To je ujedno i jedini sačuvani hotel sa početka 20. vijeka u Crnoj Gori, mogao bi biti restauriran poput hotela te vrste širom svijeta“, navodi Lalošević.
Bitke za Podgorički Kino Kultura i hotel Crna Gora, kao i za stari hotel Durmitor na Žabljaku, sa aspekta zaštite su izgubljene, naglašava profesor Arhitekstonskog fakulteta. 

„ Hotel Podgorica je konačno  stavljen pod zaštitu, ali je njegova vrijednost kao kulturnog dobra u međuvremenu umnogome degradirana gradnjom višespratnice u neposrednoj blizini" ocjenjuje profesor Lalošević.
Zaštita  kulturnih dobara zavisi prevashodno od političke volje, to jest da li će vlast to čuvati za svoje strateške partnere ili će baštinu čuvati kao neponovljiv i vrijedan resurs, na osnovu koga će razvijati zemlju.

 „Staro ljetovalište Opatija uspjela je da sačuva najveći broj hotela starih preko 100 godina. Na taj način je sačuvala duh tog vremena i na njemu i danas gradi elitni turizam. Sličnih praksi ima puno i u širem okruženju, na primjer Venecija, Ravelo, Kapri u Italiji“, zaključuje Lalošević.

Registar kulturnih dobara ne postoji

Posljednjih decenija zaštićen je jako mali broj kulturnih dobara, a problem je što se ne znamo šta je sve zaštićeno, jer na sajtu UZKD, ni na sajtu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) nema spiska zaštićenih kulturnih dobara.

Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara je predviđeno da registar vodi Uprava za zaštitu i da je dostupan javnosti.

Zagarčanin je naveo da registar kulturnih dobara nije objavljen na sajtu, zato što je potpuno netačan, ističući da je taj registar “najveća sramota zaštite našeg spomeničkog blaga, jer ne postoji”.

On pojašnjava da je revalorizacija koja je započeta 2012. lažno proglašena završenom 2014. godine, da bi se zatim sjetili da je nevalidna, pa su 2017. odredili rok od pet godina za novu revalorizaciju.

To znači, dodaje, da 22. jula ove godine ističe pravni status za sva kulturna dobra, što bi, ukoliko se posao ne završi, moglo dovesti do ogromnih posljedica.

”Mi imamo samo sedam mjeseci za posao koji se radi pet godina”, istakao je direktor Uprave, podsjećajući da je revalorizacija, koja je bila neprecizna, koštala preko milion eura.

Fabrike smo zauvijek izgubili

Stručnjaci ističu da su i drugi objekti arhitekture 20. vijeka rezultat veoma kvalitetne arhitektonske jugoslovenske škole i većina njih posjeduje značajnu vrijednost.

”Fabrike koje su mogle biti sačuvane i biti vrlo atraktivne smo zauvijek izgubili. Poznati primjer Tejt galerije u Londonu, gdje je stari fabrički kompleks pretvoren u jedan od najznačajnijih centara umjetnosti”, navode iz EXPEDITIO.

Maja BORIČIĆ

Skadarsko jezero je jedno od najvažnijih močvarnih ekosistema na području Evrope. Uz Ulcinjsku Solana i Tivatska Solila, zaštićeno je Ramsarskom konvencijom kao močvarno stanište od međunarodne važnosti. Obzirom da je močvarno stanište koje pirpada Sredozemlju, posebno je ugroženo zbog klimatskih promjena, odnosno varijacija u temperaturi i vodostaju, što vodi do ugroženosti svih grupa vrsta koje ga nastanjuju. Nemaran odnos institucija prema močvarama doprinosi degradaciji već ugroženih staništa. Pravilan tretman ovako vrijednog močvarnog staništa od krucijalne je važnosti i za ciljeve Crne Gore u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero je takozvana vruća tačka biodiverziteta kada je u pitanju vrsta vilinog konjica, Lindenia, koja je na evropskom nivou ranjiva, što znači da je korak pred stadijum gdje bi se smatrala ugroženom“, tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Bogić Gligorović, međunarodni ekspert za biodiverzitet i ekologiju. 

Najveći broj jedinki Lindenie na svijetu nalazi se na Skadarskom jezeru, kaže Gligorović. „Od opstanka ove vrste kod nas, zavisi i njen status na evropskom i svjetskom nivou, ali je ključna i za ravnotežu biodiverziteta na samom jezeru“, tvrdi on. 

Zbog nedostatka zaštite močvarnih staništa i ranjivosti u vremenu klimatskih promjena, Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN) uvrstila je u decembru 2021. čak 40 000 vrsta vilinog konjica u listu ugroženih vrsta. 

Mediteranske močvare poput delte Bojane koja sa Skadarskim jezerom čini jedinstven kompleks, smatraju se najpodložnijim na svijetu kada su u pitanju loši uticaji klimatskih promjena, tvrdi Gligorović. 

„Smanjuje se broj jedinki, a u budućnosti je izvjesno i smanjenje broja vrsta, zbog sve većih pritisaka na ovaj tip staništa“, objašnjava on. 

Izvještaj Ramsarske konvencije „Globalni pregled močvara“ iz 2021. navodi da močvare nestaju „alarmantnom brzinom“, odnosno čak tri puta brže nego šume, te da je između 1970. i 2015. nestalo čak 35 odsto svjetskih močvara. „Uticaji klimatskih promjena na močvarna staništa se odvijaju brže nego što se pretpostavljalo“, navodi se u ovom izvještaju. 

Koliko su močvare važne za život na planeti govori činjenica da 40 odsto biljnih i životinjskih vrsta nastanjuje močvare, iako one zauzimaju svega šest odsto kopna planete. 

„Močvare su tip staništa koja proizvode mnogo veću količinu organske materije, nego šume ili bilo koji drugi tip staništa, i upravo zbog toga su od nemjerljive su važnosti za život na planeti “, objašnjava Gligorović. 

Nepredvidivi vodostaj remeti cikluse vrsta

Na Skadarskom jezeru ključni negativni uticaj klimatskih promjena na vrste ogleda se u promjenama vodostaja koje je sve teže predvidjeti, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Sve vrste, a naročito beskičmenjaci, imaju evolutivno pamćenje na sezonske promjene nivoa vode. Usljed klimatskih promjena dolazi do promjena vodostaja i pošto životinje ne mogu da se prilagode toj promjeni one nestaju iz staništa, što je jedan segment nestajanja vrste na globalnom nivou“, objašnjava Gligorović. 

„Jedna od najugroženijih grupa vrsta na svijetu, pa tako i na Skadarskom jezeru jesu vodozemci, koji prirodno naseljavaju močvarna staništa“, objašnjava za CIN-CG Irma Muhović, biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE), koja se naročito bavi ovim vrstama. 

Broj jedne vrste vodozemca, pedomorfnog tritona opao je za jednu petinu u odnosu na sedamdesete godine prošlog vijeka. 

„Svi vodozemci u potpunosti zavise od vodostaja i vodenih tijela, a naročito dok su reproduktivnoj fazi, što njihovu ugroženost čini još podložnijom klimatskim promjenama“, objašnja Muhovićeva. 

Dugotrajna izloženost UV zracima do koje dolazi zbog promjene vodostaja veoma je štetna za vodozemce i dovodi do brojnih bolesti, što utiče na broj jediniki, tvrdi ona. 

„Podizanje nivoa mora u budućnosti može dovesti do zaslanjivanja močvarnih staništa Skadarskog jezera, a i do naseljavanja riba grabljivica koje su pogubne za vodozemce“, tvrdi Muhovićeva. 

„Nestanak, odnosno smanjenje brojnosti jedne vrste iz staništa kritično je za ravnotežu u ekosistemu i momentalno se odražava na druge vrste“, objašnjava Gligorović. 

Tako smanjenje broja vilinih konjica i  vodozemaca vodi do prekomjernog množenja komaraca, ali i širenja bolesti, tvrdi Gligorović.

„Sa klimatskim promjenama, mogu se lako proširiti i vrste komaraca iz drugih podneblja koje su nosioci bolesti poput groznice Zapadnog Nila i Denga virusa“, tvrdi on. 

Ptice su takođe veoma osjetljive na promjenu vodostaja. 

„Vrsta bjelobrada čigra se gnijezdi na lokvanjima koji se nalaze na samoj površini vode. Ona postavlja samo par grančica na taj list i na njima gradi gnijezdo. Nagle obilne padavine koje su sve nepredvidivije lako uništavaju gnijezda ovih ptica“, objašnjava Marija Šoškić-Popović, ornitološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). 

Velike fluktuacije vode, u rasponu od čak šest metara nadmorske visine, negativno se odražavaju i na pelikane, tvrdi Darko Saveljić, ornitolog. 

„Nekada su pelikani počinjali da se gnijezde u januaru ili februaru, a sada usljed klimatskih promjena počinju i u decembru“, objašnjava Saveljić. 

Nakon obilnih kiša u februaru i martu dolazi do potapanja i jaja i gnijezda. Da bi se to amortizovalo postavljeni su splavovi za gniježdenje pelikana. Tim se aktivnostima donekle nastoje ublažiti pogubni uticaji klimatskih promjena na biodiverzitet. 

Opstanak pelikana na Skadarskom jezeru danas u potpunosti zavisi od čovjeka, uvjerena je i Šoškić-Popović. 

Broj pelikana znatno je opao još tokom devedesetih, naročito zbog aktivnosti kao što je nekontrolisana upotreba motornih plovila zbog šverca na jezeru tokom sankcija. Kako je riječ o veoma osjetljivoj vrsti, veliki broj pelikana je zauvijek napustio Skadarsko jezero tokom devedesetih. „Iako se broj pelikana zahvaljujući pozitivnim aktivnostima poput izgradnje splavova značajno povećao u posljednje vrijeme, nekadašnja brojnost još se nije povratila“, objašnjava Šoškić- Popović. 

„Kapacitet Skadarskog jezera je da na njemu gnijezdi makar duplo više ptica nego što danas gnijezdi i najmanje 500 hiljada ptica na zimovanju “, objašnjava Saveljić. 

Na osnovu prisustva ptica na Skadarskom jezeru tokom zimovanja, može da se vidi i kakvo je vrijeme u sjevernim djelovima Evrope. Skadarsko jezero je u tom smislu postalo indikator klimatskih prilika. Kada močvare na sjevernoj i istočnoj Evropi ne zalede, ptice nemaju potrebe da dolaze na Skadarsko jezero, objašnjava Saveljić.  

Brojnost vrsta smanjuje se i zbog toga što mnoge ptice gnijezde uz samu vodu, što dovodi do izvjesnog uništavanja njihovih gnijezda, tokom sve nepredvidljivijih godina i vodostaja usljed klimatskih promjena, kazao je Saveljić.

Močvare - staništa ključna u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero jedno je od najvećih tresetišta u Evropi, i kao takvo predstavlja skladište ugljenika koje treba dugoročno održavati“, navodi se u Nacionalnoj strategiji biodiverziteta sa akcionim planom (2016-2020). Tresetište je tip močvarnog staništa koje akumulira više ugljen dioksida nego bilo koji drugi tip staništa na planeti. U tom smislu ovo jezero je važno u ublažavanju efekata klimatskih promjena, zajedno sa ostalim močvarama, šumama i marinskim eko sistemima, istuču u strategiji. 

„Tresetišta, koja pokrivaju svega tri odsto kopnene površine planete, akumuliraju 30 odsto ugljen-dioksida koji dolazi sa zemlje. Da bi se dostigli ciljevi Pariškog sporazuma o sprečavanju povećanja temperature, moramo spriječiti dalje uništavanje netaknutih tresetišta i obnoviti 50 odsto svih izgubljenih tresetišta prije 2030. godine“, navodi se u Globalnom pregledu močvara iz 2021. 

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu navodi da ,,tresetišta akumuliraju duplo više ugljen-dioksida od šuma.”

Na pitanje na koji su način močvare, pa samim tim i Skadarsko jezero kao jedno od najvećih tresetišta u Evropi, uključene u ciljeve borbe protiv klimatskih promjena, iz Direktorata za EU integracije, međunarodnu saradnju i klimatske promjene ističu da će sljedećom revizijom plana aktivnosti ,,uzeti u obzir ova pitanja“. 

,,Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, uvodi obavezu donošenja Plana prilagođavanja na klimatske promjene kako bi se identifikovao uticaj klimatskih promjena na osjetljive sektore i smanjivanja negativnih posljedica na te sektore, a na čijoj se izradi intezivno radi. Upravo kroz Plan prilagođavanja na klimatske promjene, močvare i močvarna staništa, kao ekosistemi ključnih staništa u borbi protiv klimatskih promjena, će (adekvatnije i opsežnije) biti uključeni kroz ciljeve i planove Crne Gore, a sve cilju implementacije Pariškog sporazuma“, navode iz Direktorata.

Iz ovog Direktorata nijesu odgovorili na pitanje koji konkretni koraci su po tom pitanju preduzeti. 

Oslobađanje velike količine štetnih gasova dešava se kada se o velikim akumulacijama ugljen dioksida ne vodi računa. Naročito su štetni požari, kao što je bio onaj veliki kada je gorjelo močvarno stanište Skadarskog jezera 2020. godine.

Požari močvarnih staništa stvaraju otrovni gas dioksin. „Dioksin je jednako kancerogen kao kad se lože gume, otpad, ili bilo šta drugo“, tvrdi Saveljić. 

Osim toga, ova velika površina pod trskom koja je gorjela za laike je samo trska, a za biologe je vrlo važno stanište, u prvom redu za opstanak nekih ptica, obzirom da je nekoliko vrsta na Skadarskom jezerom vezano isključivo za tu trsku, tvrdi Saveljić. 

Uključivanje lokalne zajednice od presudnog značaja

„Crna Gora se nije naročito bavila močvarama osim što je potpisala Ramsarsku konvenciju“ , tvrdi Saveljić. 

Ipak, od samog potpisivanja, Crna Gora nije daleko odmakla u koracima koje najvažnija konvencvija zaštite vlažnih i močvarnih staništa podrazumijeva, uvjeren je Saveljić.

„Nije realizovana čak ni zabrana lova ptica močvarica olovnom sačmom, iako je još 2009. potpisan Sporazum o zaštiti Afričko-Evroazijskih migratornih ptica močvarica, gdje se navodi zabrana lova ovih ptica olovnom sačmom“, tvrdi on.

Globalni pregled močvara 2021. ističe tri elementa, najvažnijih za buduće intervencije na močvarnim staništima, a to su ,,klimatska kriza, globalna ekološka kriza uključujući katastrofalni gubitak biodiverziteta, kao i snažna potreba za transformativnom društvenom promjenom.“

„Od ključne je važnosti za zaštitu močvara razumjeti njihovu povezanost sa stanovništvom. Sama Ramsarska konvencija je prepoznala važnost komunikacije sa lokalnim stanovništom, čak daje i posebne smjernice kad su u pitanju žene kao kategorija koja se inače manje čuje. Nedostaje interdisciplinarni pristup“, tvrdi za CIN-CG Aleksandra Gligorović, biološkinja, aktivna u radu civilnog sektora. 

„Biodiverzitet je možda zanimljiv meni i mojim koleginicama i kolegama, ali pitanje je koliko zanima nekog ko tu živi, a ko je zapravo ključan za očuvanje biodiverziteta“, objašnjava Gligorovićeva. 

Obaveza institucija da uključe lokalno stanovništvo ostala je u slučaju Crne Gore uglavnom samo na papiru, objasnila je Gligorovićeva. 

Bez uključivanja lokalne zajednice nema ni održive zaštite biodiverziteta močvara, a mnogi ljudi koji žive oko jezera još nijesu uključeni u borbu za očuvanje ovog izuzetnog predjela i njegovih vrsta, niti su svjesni koristi koje bi imali ukoliko se ovo močvarno stanište održi.  

Đurđa RADULOVIĆ
foto: Milan MIJAJLOVIĆ
kamera: Milan MIJAJLOVIĆ i Marko MARAŠ

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake – Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar zaštitu i proučavanje ptica, a  finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite nacionalnog parka Skadarsko jezero.