Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u partnerstvu sa Centrom za romske inicijative (CRI), će u naredne dvije godine sprovoditi projekat: RE zajednica: zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje i socijalna prava.
Glavni cilj projekta je osnaživanje RE zajednice kroz lakši pristup zdravstvu, obrazovanju, zapošljavanju, socijalnim i drugim pravima ove populacije u Crnoj Gori, sa posebnim fokusom na žene i djevojčice. Akcenat će biti i na efektima pandemije COVID-19 na poziciju pripadnika/ca RE, koja je zbog svog položaja posebno osjetljiva na sve vrste kriza.
Planirane su različite aktivnosti tokom dvogodišnje realizacije projekta. Biće sprovedeno terensko istraživanje (intervjui i fokus grupe) u okviru RE zajednica, kako bi se osvijetlili ključni izazovi koji utiču na život ove populacije, posebno djece i djevojčica/žena, uključujući pitanja ranih/prisilnih brakova, nedovoljne uključenosti u obrazovni sistem, uličnog prosjačenja, prava na zdravstveno osiguranje i sl. Nalazi terenskog istraživanja poslužiće kao osnova za dubinska novinarska istraživanja, u okviru kojih će biti objavljeno više istraživačkih tekstova.
Životne priče i izazovi sa kojima se susreću pripadnici/e RE zajednice biće pretočene u kratki dokumentarni film kako bi se javnost upoznala sa najvažnijim pitanjima koja utiču na RE populaciju u Crnoj Gori.
Projekat predviđa i održavanje više treninga za predstavnike/ce medija i institucija (pravosuđa, policije, škola, socijalnih službi i sl.), kako bi se upoznali sa specifičnostima izvještavanja i rada sa RE populacijom, njihovom kulturom, tradicijom i načinom prevazilaženja mogućih izazova. Najvažniji nalazi projekta biće sadržani u bilingvalnoj publikaciji koja će biti objavljena u posljednjim mjesecima realizacije i u formi E-booka. Ključni nalazi projekta biće predstavljeni na finalnoj konferenciji.
Projekat se realizuje uz podršku Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi projekat: Novinarska istraživanja, u čijem su fokusu predstavnici/e manje brojnih naroda i etničkih grupa, ranjivih kategorija stanovništva - žene, djeca, osobe treće životne dobi, osobe sa invaliditetom (OSI). Projekat će trajati deset mjeseci. CIN-CG će kroz dubinska novinarska istraživanja pokušati da utvrdi ključne probleme sa kojima se suočavaju manje brojni narodi i ranjive grupe u našem društvu. Pokušaće i da utiče na društvene aktere, od donosioca/teljki odluka, pravosudnih organa kako bi se otvorio dijalog i situacija popravila. Predviđeno je da se u okviru projekta sprovede i objavi više dubinskih istraživanja o stepenu socijalne ugroženosti ranjivih grupa koje će biti u fokusu, njihove uključenosti/isključenosti iz društva kao i izloženosti diskriminaciji. Istraživanja će biti prezentovana javnosti i u multimedijalnoj formi (tekstovi, audio, video, infografici), a ključni nalazi projekta biće dostupni u formi E-booka. Projekat se realizuje uz podršku Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

Premijer saopštio da će se auto-put graditi preko Rijeke Crnojevića, navodeći da se na taj način čuva Nacionalni park. Rijeka Crnojevića je dio NP i njene "buffer" zone. Iako trasa još nije definisana, iz Vlade obećavaju da će odluka biti u interesu zaštite životne sredine. Iz Strateške procjene uticaja plana auto-puta vidi da bi gradnja uticala na ptice, sisare, makije…

Namjera vlasti da se dio auto-puta gradi preko Rijeke Crnojevića, a ne preko samog Skadarskog jezera, svakako bi imala značajnog uticaja na bogatstva tog Nacionalnog parka, saglasno je više crnogorskih i evropskih stručnjaka iz oblasti zaštite prirode. Evropski stručnjaci sugerišu da bi put trebalo što više udaljiti od granica parka.

Skadarsko jezero proglašeno je Nacionalnim parkom prije nepunih 40 godina. U međuvremenu se našlo na listi močvara od međunarodnog značaja (Ramsar), a zbog prisustva više od 280 vrsta, i na listi od međunarodnog značaja za boravak ptica. Bogato je ne samo životinjskim i biljnim vrstama, već i pijaćom vodom, pa se sa samo jednog od njegovih izvorišta podmiruje kompletno crnogorsko primorje.

I mada se još čeka na puštanje u rad prve dionice, premijer Zdravko Krivokapić je na predstavljanju investicionog programa "Crna Gora odmah", kazao da se auto-put neće graditi preko Skadarskog jezera, nego preko Rijeke Crnojevića.

"Auto-put zaobilazi Skadarsko jezero, jer time čuva Nacionalni park", kazao je on na predstavljanju programa u drugoj polovini novembra.

Sama ideja gradnje preko Rijeke Crnojevića stara je najmanje petnaestak godina. U Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za plan autoputa (avgust 2008. godine), razmatrane su mogućnosti prelaska preko Skadarskog jezera (jezerska ili A varijanta) i preko kanjona Rijeke Crnojevića (kopnena ili B varijanta).

"Skadarsko jezero predstavlja najviši rang zaštite i prioritet prirode u Crnoj Gori, pa ga tako treba i tretirati", navodi se u dokumentu, u kojem se konstatuje da uticaj na područje "nije zanemarljiv u obje varijante".

Mada se konstatuje da bi gori uticaj imala varijanta prelaska preko jezera, u Strateškoj procjeni uticaja se ističe da bi od puta preko Rijeke negativan uticaj bio veći na sisare i na makije, ali da bi to imalo uticaja i na populaciju ptica. U dokumentu se tvrdi da je u ovom slučaju "nebitan" negativan uticaj koji put može imati na ispust zagađenih atmosferskih voda sa puta u Skadarsko jezero.

U mnogim dokumentima se Rijeka Crnojevića ubraja u najvažnije pritoke Skadarskog jezera.

NEOPHODNO UKLJUČIVANJE NAUČNIKA

Hidrolog Golub Ćulafić pojasnio je da voda dolazi podzemnim putem iz Cetinjskog polja, a da sama rijeka izvire iz Obodske pećine i poslije 13 kilometara se uliva u jezero.

"Imajući u vidu sezonsko kolebanje nivoa Skadarskog jezera, donji i srednji dio toka Rijeke Crnojevića u jednom dijelu godine biva potopljen vodama jezera, pa tako ona postaje jedan od njegovih rukavaca," kazao je Ćulafić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mada ističe da nije upoznat sa planom gradnje auto-puta preko Rijeke, smatra da je svakako neophodno uključivanje šire naučne zajednice, kao i eminentnih stručnjaka iz oblasti hidrogeologije, hidrologije i svih srodnih disciplina koje se bave izučavanjem prirodnih procesa prilikom odabira buduće trase.

"Sliv, vrelo i riječni tok Rijeke su već pod određenim antropogenim pritiskom zbog infiltriranja komunalnih voda iz Cetinjskog polja u podzemlje, te činjenice da Cetinje još nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Ovakvo stanje se takođe pogoršava pri velikim kišama, kada veći dio Cetinjskog polja plavi i skuplja otpadne vode sa veće površine, koje ulaze u podzemlje i završavaju na Rijeci Crnojevića", upozorava on.

Posebno se, prema njegovom mišljenju, mora posvetiti pažnja istraživanjima ''nultog'' stanja prirodne sredine, prvenstveno zbog hidrogeoloških specifičnosti navedenog područja, a i zbog činjenice da se ono nalazi pod zaštitom države i da je po mnogo čemu posebno.

U Strateškoj procjeni uticaja navodi se da se ovom varijantom obezbjeđuje zaštita NP Skadarsko jezero, da "budući auto-put time neće biti na terenu NP, a Rijeka Crnojevića se premošćava na koti iznad faktičke granice NP".

Međutim, sama Rijeka Crnojevića i njena okolina nalaze se u granicama NP Skadarsko jezero, što je CIN-CG potvrđeno i iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG). Prostornim planom posebne namjene za NP Skadarsko jezero propisane su dvije zone zaštite. Osim granica samog NP, definisane su i granice zaštićene (buffer) zone. Ovaj Prostorni plan je istekao, a drugi nije u međuvremenu usvojen.

Trasa će biti definisana kroz novi Prostorni plan Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji poslanici očekuju da im bude predstavljen do aprila. Rukovoditeljka izrade PPCG Svetlana Jovanović kazala je da trenutno ne može dati konkretne odgovore koji se tiču auto-puta u ovom dijelu države, ali da se predlaže kopnena varijanta "kojom se izbjegava prelaz preko Skadarskog jezera i potpuno izbjegava zaštićeno područje Nacionalnog parka".

"Pri razmatranju varijanti koridora saobraćajnica, analiziraju se prostorni aspekti u smislu konekcije određenih područja, aspekti zaštite prostora, saobraćajni i inženjerski kriterijumi, kako bi se predložila optimalna rješenja", pojasnila je ona za CIN-CG kako teče taj proces.

Iz Vlade nisu mogli precizirati kuda bi tačno preko Rijeke Crnojevića išao auto-put.

Iz kabineta premijera su kazali da nije donijeta konačna odluka po ovom pitanju.

"Najveća prednost je, što se u tom slučaju, zaobilazi NP, a time štiti i životna sredina u tom području. Dakle, put koji je neko zacrtao preko Skadarskog jezera, a koji je najkraći, je neodrživ. Zato ćemo, prilikom donošenja konačne odluke voditi računa o odgovornom odnosu prema životnoj sredini i svaka odluka biće u tom interesu", kazali su iz kabineta.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) kazali su da je u toku izrada Studije izvodljivosti auto-puta sa idejnim rješenjima, a njen završetak očekuje se ove godine. Priprema Studije se finansira bespovratnim sredstvima Evropske komisije koja su dodijeljena kroz mehanizam Investicionog okvira za Zapadni Balkan.

"Idejnim rješenjima u sklopu Studije će se preporučiti poželjni položaj trase, koji će se konačno definisati kroz pripremu tehničke dokumentacije na većem nivou detaljnosti - idejni, odnosno glavni projekat. Bitno je istaći da će se poštovati primjenjivi relevantni propisi, uz posebnu pažnju o zaštiti životne sredine", obećavaju iz MKI.

PRIMJER TARE OPOMINJE

Mada se često isticalo kako se vodi posebna pažnja o zaštiti životne sredine prilikom gradnje auto-puta, to nije učinjeno na primjeru Tare, rijeke koja je pod zaštitom UNESCO (Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija).

I Evropska komisija je u posljednjem izvještaju zatražila od crnogorskih vlasti da preduzmu hitne mjere na "očuvanju i poboljšanju ekološke vrijednosti zaštićenih oblasti i potencijalnih 'Natura 2000' mjesta", među kojima je istaknuta i Tara i Skadarsko jezero. EK napominje u izvještaju da se još radi na ispunjavanju preporuka Bernske konvencije, pred kojom se godinama vodi slučaj koji se tiče gradnje na Skadarskom jezeru.

Grupa građana Virpazara i nevladina organizacija Green home pokrenuli su taj slučaj prije svega zbog gradnje naselja Mihailovići na Jezeru, ali i zbog plana auto-puta, tražeći da se napusti ideja prelaska preko Rijeke Crnojevića. Zbog plana gradnje preko Rijeke zabrinutost su podijelili i predstavnici stalnog odbora Bernske konvencije.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez kazala je da ta institucija "razmatra sva ekološka pitanja povezana sa zaštitom Skadarskog jezera od najveće važnosti i sarađuje sa Ministarstvom kapitalnih investicija na razvoju planova za auto-put Bar - Boljare".

"Evaluirana su sva ekološka ograničenja iz plana auto-puta Bar-Boljare i Komisija je preporučila rješenje koje ide kroz pograničnu oblast Skadarskog jezera kako bi se zaobišle ekološki osjetljive oblasti", kazala je ona za CIN-CG.

Poručuje i da je stav Komisije da "ovaj put treba da ispunjava najveće moguće ekološke standarde, istovremeno pružajući najveću vrijednost za uloženi novac za cijelokupni projekat".

O najavi prelaska preko Rijeke Crnojevića, iz Nacionalnih parkova Crne Gore kazali su da njihovi predstavnici nisu "bili učesnici sastanaka u vezi sa ovim pitanjem". Dodali su da će se odrediti o tome kada budu upoznati sa svim relevantnim podacima.

"Ističemo da je NPCG prioritet zaštita biodiverziteta i očuvanje prirode, ne samo povodom ovog eventualnog projekta, već povodom bilo kojeg projekta kojim bi se ugrozio biodiverzitet zaštićenih područja", poručeno je iz preduzeća na čijem je čelu Aleksandar Bulatović.

Ministru za ekologiju, prostorno planiranje i urbanizam Ratku Mitroviću pisali su već predstavnici Regionalnog vodovoda. Regionalni vodovod gazduje Bolje sestrama, izvorišem sa kojeg se napaja Primorje. CIN-CG je prije nepunih godinu objavio da je izdašnost izvorišta drastično smanjena, a da je šteta dijelom nastala produbljivajem korita Morače vađenjem šljunka. Morača je glavna pritoka Skadarskog jezera.

JEZERSKA VARIJANTA NOSI BROJNE RIZIKE

Jezerska varijanta, od koje se načelno odustalo, prolazila bi pored zone sanitarne zaštite Regionalnog vodovoda.

"Zbog toga postoje realni rizici, koji bi prilikom izgradnje i eksploatacije auto-puta mogli izazvati poremećaje utvrđenog režima voda... predlažemo da se prije konačne odluke o izboru trase sprovede i ciljana studija uticaja izvođenja radova i eksploatacije saobraćajnice na zonu sanitarne zaštite jedinog regionalnog izvorišta u Crnoj Gori. Navedene sugestije dostavljamo kako bi se izbjegle i najmanje štetne posljedice na upravljanje regionalnim vodovodnim sistemom", navodi se u dopisu u koji su CIN-CG imale uvid.

Na marginama prošlomjesečne konferencije CIN-CG na temu pregovačakog poglavlja 27 - životna sredina i klimatske promjene autor teksta razgovarao je sa više stručnjaka za zaštitu prirode o uticaju moguće gradnje auto-puta preko Rijeke Crnojevića. Dok je jedan od sagovornika sugerisao da se samo modernizuje postojeći prelaz preko Vranjine, svi su bili saglasni da bi u slučaju gradnje najbolje bilo izbjeći NP Skadarsko jezero i njegovu "buffer" zonu.

Austrijski geolog i hidrolog Ulrih Švarc kazao je za CIN-CG da bi most preko Rijeke Crnojevića "bio jedan drastičan vizuelni element u ovom lijepom, gotovo netaknutom dijelu jezera".

Na teritoriji Rijeke Crnojevića i njene okoline nalazi se više kulturnih dobara, među kojima su i Most knjaza Danila, Crkva svetog Nikole, Crkva svetog Jovana Krstitelja, kuća svetog Petra Cetinjskog, Obod Crnojevića...

Jedna od opcija koju on predlaže je da se gradi auto-put prateći uglavnom postojeći putni pravac u blizini Cetinja i krećući se jugoistočno, ali bi ona bila duža (63 umjesto nekih 48 kilometara) i skuplja.

"Lično, ja bih glasao za najskuplje, ali dugoročno gledano najodrživije rješenje, zaobilaženje Skadarskog jezera što je više moguće i radeći na razvoju turizma duž jadranske obale dobijajanjem puta u priobalju i da se grade mnogi tuneli, ali teren je težak i, ponavljam, koštao bi puno", naveo je on.

Prirodne ljepote privukle gotovo 150.000 posjetilaca

Oko 60.000 posjeta zabilježeno je prošle godine u NP Skadarsko jezero, dok je rekord zabilježen dvije godine ranije - više od 145.000 posjeta.

"U NP Skadarsko jezero turisti su najviše zainteresovani za krstarenje akvatorijumom, jer omogućava posjetiocima da uživaju u prirodnim ljepotama, ali i kulturno-istorijskim spomenicima", kazao je šef Službe za zaštitu prirodne i kulturne baštine i održivi razvoj Aleksandar Mijović.

Govoreći o problemima sa kojima se suočavaju u pravcu očuvanja i poboljšanja njegovih ekoloških vrijednosti, Mijović je kazao da je neophodno u što kraćem roku izraditi novi Prostorni plan posebne namjene za Skadarsko jezero, ali i ribarsku osnovu koja bi dala preciznije podatke o stanju ihtiofaune, definisati mjere koje će se sprovoditi u cilju zaštite i očuvanja ribljeg fonda...

Veliku prijetnju za Skadarsko jezero predstavlja proces zagađenja organskim i neorganskim materijama koje nadzemnim i podzemnim vodama ulaze u jezero.

On je takođe istakao ribolov u vrijeme zabrana, kao i nelegalna sredstva za izlov riba.

"Antropogeni uticaji prisutni su prije svega kroz uznemiravanje ptica na Skadarskom jezeru, kao posljedica turističkih aktivnosti, kao i aktivnosti lokalnih ribara i sportskih ribolovaca. Svakako i krivolov je jedan od pritisaka na faunu ptica", kazao je Mijović.

Uticaj na ptice višestruk

Ornitolozi Centra za zaštitu i izučavanje ptica (CZIP) upozorili su da negativni uticaj gradnje auto-puta na biodiverzitet ptica može biti višestruk, ističući smrtnost uzrokovanu saobraćajem, buku kao i zagađenjem vazduha.

"Prolaskom auto-puta došlo bi do povećanja frekventnosti saobraćaja na dionici unutar granica NP, te bi stoga i uznemiravanje i uticaj na ptice i druge organizme bio veći... da ne pominjemo negativan uticaj čitavog procesa izgradnje dionice - miniranje, rad mašina, buka, prašina, aerozagađenje... na ornitofaunu u NP, što je naročito riskantno u periodu gniježđenja", kazali su predstavnici CZIP-a.

Skadarsko jezero se nalazi na Jadranskom migratornom putu, pa je velikom broju ptica ono usputna stanica u periodu migracije na kojoj se odmaraju, hrane, te kasnije nastavljaju put. Tokom zime, na jezeru boravi i do 250.000 ptica vodenih staništa, koje sa sjevera Evrope dolijeću na najveće jezero u Crnoj Gori, kako bi na njemu provele zimu.

Zamislite most preko Pavlove strane

Mi se ne protivimo projektu auto-puta, ali protiv smo toga da ide preko NP Skadarsko jezero, kazao je Milan Knežević, koji je nosilac tužbe ispred neformalne grupe građana iz Virpazara kod Bernske konvencije.

"Planirani put, odnosno most, bi trebalo da ide upravo preko Pavlove strane. Znači upravo na mjestu koje treba da bude vizualno zaštićeno kao simbol cijeloga parka. E sada zamislite kako se gradio isti auto-put preko UNESCO zaštićene rijeke Tare", kazao je Knežević.

Tokom gradnje mosta preko Tare izmješteno je korito rijeke, a nevladin sektor ukazivao da su prekršreni brojni ekološki standardi. Predstavnici UNESCO, koji su u novembru 2018. obišli dio Tare, podnijeli su izvještaj u kome su konstatovali da je to područje "puno deponije i odloženog materijala", kao i da je jasno da će ostati vidljivi uticaji na okolinu i nakon okončanja izgradnje auto-puta.

"Kopnena" varijanta auto-puta je za kilometar kraća od varijante preko Skadarskog jezera. U Strateškoj procjeni uticaja se navodi da bi preko potopljenog kanjona Rijeke Crnojevića mostom bilo da se odabere premošćenje od masiva Rudine sa desne obale prema padinama Bozukove glave, ili od masiva Lisinja uzvodnije sa desne strane, na Pavlovu stranu na lijevoj obali rijeke. Centralni raspon mosta ne mora da bude veći od 200 metara, navodi se u dokumentu.

Kako iz Vlade nismo mogli dobiti detalje o trasi, korišteni su planovi iz Strateške procjene uticaja.

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake - Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar za zaštitu i proučavanje ptica, a finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero.

Miloš RUDOVIĆ

Institut sporazuma o priznanju krivice i njegova primjena, drastično rastu u periodu od 2016-2020 godine, kako u Višim i Specijalnom državnom tužilaštvu, tako i u osnovnim državnim tužilaštvima

U Višim državnim tužilaštvima u odnosu na 2016-u godinu, u 2020-oj  imamo tri puta veći broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice.

U Specijalnom državnom tužilaštvu u odnosu na 2016-u godinu, u 2020-oj imamo čak četiri puta veću brojku kada su zaključeni sporazumi o priznanju krivice u pitanju.

U osnovnim državnim tužilaštvima, brojka o sporazumnom priznanju krivice je u odnosu na 2016-u godinu, 2020-e skočila čak na skoro tri puta veću.

Od januara 2016. do decembra prošle godine Savjet je trebalo da ima više od 70 sjednica, ali je održano svega 17. Ministarstvo i Vlada ne ispunjavaju svoje obaveze

Jedno od ključnih tijela koje bi trebalo da pomogne očuvanje Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora na Listi svjetske baštine UNESCO postoji samo na papiru. Savjet za upravljanje područjem Kotora se nije sastao više od godinu i po dana, a trebalo bi da ima redovne mjesečne sastanke i podnosi godišnje izvještaje. Uprkos tome, Vlada nije iskoristila zakonsku mogućnost da smijeni članove Savjeta i postavi nove.

U cilju efikasnijeg upravljanja područjem koje se od 1979. godine nalazi pod zaštitom UNESCO, Skupština Crne Gore je prije nepunih deset godina donijela lex specialis - Zakon o zašiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora.

Područjem se upravlja u skladu sa Menadžment planom Kotora. Zakonom je uvedena obaveza uspostavljanja Savjeta koji, između ostalog, vrši monitoring stanja Područja Kotora, priprema godišnji izvještaj o sprovođenju Menadžment plana i daje saglasnost za inicijative i programe koji se odnose na tu oblast.

Potreba za osnivanjem Savjeta nametala se i zbog prekomjerne urbanizacije i ostalih problema ovog zaštićenog područja, čiji status je od strane UNESCO dovođen u pitanje. Međutim, efekti koje je Savjet trebalo da ima, posebno u posljednjih godinu i po otkada se ovo tijelo ne sastaje, sve su upitniji.

Ostavku u ovom tijelu podnijela je u februaru 2020. godine predstavnica NVO Expeditio Aleksandra Kapetanović, koja je kazala se Savjet u tom trenutku nije sastajao nepunih godinu.

"Iako je predviđeno da se sastaje jednom mjesečno. To govori ne samo o nefunkcionalnosti ovog sistema nego i o neshvatanju izuzetno problematične situacije u kojoj se Područje Kotora trenutno nalazi i značaja upravljanja područjem Svjetske baštine generalno", navodi se u ostavci Kapetanović u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid.

Problemi u funkcionisanju Savjeta počeli su znatno ranije. Tokom 2016. godine bilo je svega pet sjednica, 2017. godine ovo se tijelo nije nijednom sastalo, a nešto je intezivniji bio rad 2018. godine, kada je organizovano devet sjednica. Ali, u 2019. godine samo se jednom sastao, a 2020. godine dva puta. Prošle godine nije bilo niti jednog sastanka. Dakle, za šest godina, Savjet je trebalo da ima više od 70 sjednica, ali bilo ih je svega 17, vidi se iz zapisnika koje je CIN-CG dobio na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) Opštine Kotor za period do decembra.

Od formiranja Savjeta bilo je više promjena vasti u Kotoru, ali to nije uticalo na efikasniji rad ovog tijela, koje je trebalo značajno da doprinese očuvanju Područja Kotora.

Zakonom je predviđeno je da predsjednik Opštine Kotor bude istovremeno i predsjednik Savjeta, a pored njega tijelo ima deset članova. Osim pet članova koje imenuje Skupština opštine Kotor, propisano je da ostali predstavnici budu iz resora kulture, uređenja prostora i zaštite životne sredine, uprave nadležne za zaštitu kulturnih dobara, Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom i očuvanjem grada.

"Iako su Zakonom definisane nadležnosti Savjeta veoma značajne, u praksi se pokazalo da on postoji samo kao forma, da služi kao platforma za razmjenu infomacija različitih aktera, ali da u sušitini nema nikakvog uticaja na procese koji se dešavaju na Području Kotora", kaže Aleksandra Kapetanović.

Ona ističe da bi bilo potrebno definisati nove mehanizme i tijela za upravljanje Područjem.

I bivši član Savjeta, profesor Arhitektonskog fakulteta Ilija Lalošević, mišljenja je da Savjet nije sam po sebi dovoljan i da bi Crna Gora i grad Kotor, u cilju zaštite i upravljanja Područjem, trebalo da primijene raniji model, a to je obezbjeđivanje institucionalnih, kadrovskih i drugih preduslova za zaštitu "in situ", odnosno u okviru samog područja na Listi UNESCO-a, koji je uobičajen u cijelom svijetu, o čemu svjedoče i brojni primjeri u okruženju, poput onog u susjednoj Hrvatskoj.

"Smatram da pored Savjeta koji bi i dalje imao savjetodavnu i kontrolnu ulogu, treba da se formira, odnosno restituiše institucija kojoj bi se povjerilo upravljanje zaštićenim područjem, tzv. 'site manager', poput nekadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor. Bez obzira na novije reforme sistema zaštite kulturnih dobara, slične institucije, i danas imaju drugi zaštićeni gradovi i područja, kao na primjer Dubrovnik, gdje funkciju upravljača zaštićenim kulturnim dobrom ima Zavod za obnovu Dubrovnika," kazao je za CIN-CG profesor Lalošević.

Lalošević je bio direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, koji je funkcionisao od 1980. do 2011. godine.

Zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor prestao je sa radom prije desetak godina, a potom je transformisan u područna odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predvidio je donošenje Menadžment plana za kulturna dobra koja imaju međunarodni značaj, odnosno koja su upisana na UNESCO listu ili su nominovana za upis. Menadžment plan donijet je za Područje Kotora u decembru 2011. godine.

Zakonom je propisano da je Savjet dužan da svake godine do 1. marta dostavi Vladi godišnji izvještaj o sprovođenju Menadžment plana. Međutim, izještaj je predat jedino za 2017. godinu, vidi se iz dokumenta koji je CIN-CG dobio.

Kapetanović ističe da taj godišnji izvještaj daje najkompletniju analizu i ocjenu stanja na Području Kotora.

U izvještaju se navodi da, između ostalog, efekti sprovođenja Menadžment plana "u domenu sprečavanja prekomjerne i nekontrolisane urbanizacije nisu postojali", da su brojni primjeri narušavanja i uništavanja vrijednosti prostora "pokazatelji nedosljedne primjene Zakona o zaštiti kulturnih dobara i drugih zakona" ali i da takvom stanju doprinosi "nekompetentnost većine učesnika u izradi planova, projekata kao i u izvođenju radova".

Uprkos tome što se Savjet nije sastao od maja 2020. godine do decembra prošle godine, a izvještaj o Menadžment planu nije slat godinama, Vlada nije iskoristila svoju zakonsku mogućnost da razriješi to tijelo.

Iz Generalnog sekratarijata Vlade su CIN-CG kazali da u periodu od imenovnja Vlade Zdravka Krivokapića 4. decembra 2020. godine nije podnošen predlog za razrješenje i imenovanja Savjeta, napominjući da je to posljednji put učinjeno sredinom januara 2020. godine, a na predlog tadašnjeg ministra kulutre Aleksadra Bogdanovića.

Predlog imenovanja je sada u resoru ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić. Iz Ministarstva nisu odgovorili više od tri sedmice na pitanja CIN-CG, između ostalog, koliko su zadovoljni radom Savjeta i na koji bi način trebalo unaprijediti zaštitu Kotora u cilju očuvanja na Listi UNESCO. Bratić je na 41. Generalnoj konferenciji UNESCO u novembru kazala da je članstvo u toj organizaciji "jedan od strateških prioriteta naše spoljne politike", zahvalila se organizaciji na podršci prethodnih godina, "s ciljem značajnog poboljšanja očuvanja prirodne, kulturne i istorijske oblasti Kotora".

Ni iz same Vlade nisu odgovorili na pitanja CIN-CG na koji način izvršna vlast štiti Područje Kotora, s obzirom da Savjet ne funkcioniše, ali ni zbog čega se izvršna vlast do sada nije bavila ovim pitanjem, a izvještaji o Menadžment planu nisu slati u zakonskom roku.

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić potvrdio je da Vlada nije imenovala novi sastav Savjeta, ali tvrdi da će se to tijelo uskoro sastati.

"Bez obzira na to, radna grupa koja radi na reviziji Menadžment plana obavlja svoj posao, što je u ovom trenutku prioritet. Nakon izrade dokumenta, Savjet će razmatrati isti", kazao je on za CIN-CG.

Smatra i da Savjetu treba preciznije definisati obaveze, ali i ovlašćenja u njihovom ispunjavanju, napominjući da se to može uraditi samo kroz izmjene zakonskih rješenja.

Jokić je pohvalio intenzivniju saradnju sa Vladom i Ministarstvom, ali nije odgovorio na dodatna pitanja CIN-CG da li je potvrda toga i neodržavanje sjednica Savjeta i neusvajanje izvještaja o Menadžment planu.

U protekom periodu od upisa na Listi UNESCO, desile su se promjene u prirodnom i kulturnom pejzažu područja, navodi se u jedinom izvještaju o Menadžmentu planu.

Te promjene nastale su kao posljedice intenzivne stambne gradnje, posebno poslije razornog zemljotresa 1979. godine.

"Prekomjerna gradnja nije bila izazvana ni povećanjem broja stanovnika koji bi uslovio takav intenzitet gradnje, jer je demografski rast uglavnom stagnirao ili blago rastao, a nisu bili građeni ni novi privredni objekti koji bi zahtjevali angažovanje nove radne snage a time i potrebu za povećanjem stambene gradnje", navodi se u izvještaju koji potpisuje Jokić.

U izvještaju je konstatovano i da je paralelno sa radom na izradi Mendžment plana nastajao novi talas urbanizacije koji se posebno odrazio na naselja Kostanjicu, Morinj, Risan, Dobrotu, Prčanj...

Štete izazvane izgradnjom stambenih i turističkih kapaciteta, konstatuje se u dokumentu, nepovratno su uticale na autentičnost i integritet Područja Kotora.

UNESCO je prije nepunih 20 godina dao upozorenje da prekomjerna i nekontrolisana urbanizacija predstavlja jednu od najvećih prijetnji očuvanu vrijednosti Svjetske baštine Kotora.

Moratorijum na gradnju u tom području uveden je u martu 2017. godine, zbog višegodišnjih upozorenja UNESCO-a da bi Kotor mogao biti skinut sa liste zaštićenih područja, upravo zbog pretjerane devastacije prostora. Vlada u međuvremenu nije produžila moratorijum na gradnju.

Prioritet održanje statusa

Predsjednik Opštine Vladimir Jokić kazao je da je Kotor grad sa možda najviše upisa na listu UNESCO na svijetu.

"S tim u vezi, za Opštinu Kotoru je apsolutni priroitet zadržavanje na svjetskoj listi baštine UNESCO. U prethodnom mandatu smo uspijeli da snažnom akcijom otklonimo prijetnju brisanja sa liste, a u ovom ćemo taj status dodatno utvrditi. Brisanje sa liste bi značilo brisanje naše zemlje sa spiska civilizovanih naroda", naveo je on.

Osim Područja Kotora od 1979. godine, na listi je prije pet godina upisana i Kotorska tvrđava, kao dio Venecijanskog odbrambenog sistema. Kulturna baština Bokotorskog zaliva, Bokeljska mornarica, upisana je na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a, kao prvo nematerijalno kulturno dobro iz Crne Gore u decembru 2021. godine.

Miloš RUDOVIĆ

Prema podacima iz registra za HIV/AIDS, od početka epidemije 1989. godine do kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 318 osoba inficiranih HIV-om, ali bi zbog niske stope testiranja taj broj mogao biti mnogo veći 

,,Kada sam, prije više od deceniju, saznao da sam pozitivan na HIV virus, mislio sam da je s mojim životom gotovo i da ću kroz pola godine umrijeti. Zaključao sam se u sobu. Pustio sam samo par suza, koliko mi je dozvoljavalo tradicionalno crnogorsko vaspitanje“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) čovjek koji je tražio da ostane anoniman. Tada se, kaže, o infekciji HIV malo znalo. Ni danas, smatra, nije mnogo drugačije.

Naš je sagovornik slučajno otkrio da je inficiran i to kad je namjeravao da donira krv. Saopštili su mu da ima HIV i uputili ga na Infektivnu kliniku, gdje su mu nakon završnih testova i pregleda, koji su trajali mjesec dana, prepisali terapiju. Roditelji su, iako uplašeni od nepoznatog, odmah stali uz njega. 

Mnogi ostaju bez podrške najbližih, a institucije se ni nakon tri decenije nijesu dovoljno angažovale da objasne šta je zaista HIV/AIDS, kako bi stigmatizacija inficiranih osoba bila manja u društvu, njihova integracija snažnija, a liječenje efikasnije.

Prema podacima iz registra za HIV/AIDS, od početka epidemije 1989. godine do kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 318 osoba inficiranih ovim virusom, od kojih je gotovo polovina, njih 149, u momentu otkrivanja infekcije bilo u posljednjem, najtežem stadijumu te infekcije - AIDS-u. U istom periodu 61 osoba je umrla od AIDS-a. Na kraju 2020. godine u Crnoj Gori je sa HIV-om živjelo 257 osoba - 228 muškaraca i 29 žena. Podaci za 2021. godinu još uvijek nijesu dostupni. 

Prema informacijama Instituta za javno zdravlje (IJZ), najveći broj HIV infekcija, čak 78 odsto, dijagnostikuje se kod mladih ljudi, u uzrastu od 20 do 39 godina. U Pogorici i na primorju je registrovano najviše inficiranih. Najčešći put prenosa, oko 88 odsto slučajeva, je preko nezaštićenog seksualnog odnosa. Prenosi putem krvi ili sa majke na dijete, i dalje su rijetki u našoj sredini.

Ovo su zvanični podaci. Pitanje je, međutim, koliki je stvaran broj inficiranih HIV-om, jer Crna Gora ima nisku stopu testiranja. U Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDS-a u Crnoj Gori za period od 2015. do 2020. godine upozorava se na nizak obim testiranja na HIV, osim kod dobrovoljnih davalaca krvi. U našoj zemlji stopa testiranja dugo nije prelazila 1 na 1000 stanovnika i bila je znatno niža nego u ostalim dijelovima bivše SFRJ, osim Kosova. U posljednje četiri godine stopa testiranja je ipak malo porasla.

Ljudi uglavnom skrivaju HIV status od prijatelja i porodice, kaže sagovornik CIN-CG-a. ,,Odlučio sam da od najbližih ništa ne krijem. Na sreću, samo jedan od prijatelja je izabrao da me napusti u najtežem životnom trenutku. Strah od odbacivanja je jedan od najgorih koje čovjek može da iskusi”, ističe sagovornik sa početka teksta, koji se uspješno liječi već godinama. 

Vrlo brzo pošto je otkrio da je inficiran, počeli su ozbiljni simptomi. ,,Stanje je bilo vrlo kritično. Malaksalost, temperatura, groznica, česte dijareje i kandida. Da nijesam znao da imam HIV, mislio bih da su to neke uobičajene zdravstvene tegobe. Doktor je zabranio da radim, jer bi neka sezonska prehlada mogla da bude fatalna za mene. Dao sam otkaz, a razlog sam izmislio”. Nakon dvije, tri godine, uz redovnu terapiju i nadzor ljekara potpuno se opravio, ali cijelog će života, ističe, morati da uzima ljekove. 

Psihički oporavak trajao je znatno duže. U Crnoj Gori nema dovoljno obučenih psihijatara, terapeuta i psihologa koji se bave ovim problemom. ,,I pored podrške, bilo mi je teško. Mislio sam da sam jedni u Crnoj Gori sa ovom bolešću. Pitao sam se kako će dalje izgledati moj život. Razmišljao sam o samoubistvu, da prekinem terapiju i ubrzam kraj agonije. Međutim, u kontaktu sa jednim udruženjem shvatio sam da ima još ljudi sličnih meni. Počeo sam da alternativnim metodama liječim psihičke probleme. Pomogle su meditacija i joga”, objašnjava. 

Crna Gora nema dobre rezultate u borbi protiv stigamtizacije osoba koje su inficirane ovim virusom, ističe za CIN-CG izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović. ,,Većina ljudi u ovoj zemlji još ne razumije šta znači HIV pozitivan status. Ne shvataju da se sa tim može živjeti ukoliko osoba redovno uzima propisanu terapiju, kao i da se virus ne prenosi ako se inficirani pridržava ljekarskih preporuka i savjeta“. 

Dakle, uz pravilan tretman HIV pozitivni mogu živjeti normalno, mogu imati partnere, partnerke i djecu, bez bojazni da će se i oni inficirati. 

Predrasude i diskriminacija osoba sa HIV-om i AIDS-om, prema riječima našeg inficiranog sagovornika, su izražene. To je uglavnom posljedica neznanja. „Tužno je međutim kad stigma dolazi od zdravstvenih radnika koji bi trebalo da su na našoj strani, da razumiju stvari i da su tu da nam pomognu“, ističe on, navodeći da je više puta naišao na nerazumijevanje i diskriminaciju od strane zdravstvenih radnika. „Doživio sam, na jednom od pregleda koje je trebalo da odradim mimo onih uobičajenih za osobe sa HIV-om, da je doktor, nakon što je u zdravstvenom kartonu pročitao moju dijagnozu, brže-bolje stavio dva para rukavica i tek vrhom prstiju držao sondu tokom ultrazvuka, iako bi trebalo da zna da se HIV ne može prenijeti na taj način. Bilo je i slučajeva da su odbijali da mi urade pregled. Osjećao sam se užasno”. Izuzetak su, napominje, ljekari Infektivne klinike, koji znaju šta je HIV i kako se tretiraju inficirani. 

Iz međunarodne organizacije Zajednički program Ujedinjenih nacija za HIV i AIDS (UNAIDS) u oktobru 2020. godine izvijestili su o značajnom smanjenju testiranja na HIV u skoro svim zemljama Evrope, zbog pandemije COVID-19. Međutim, u posljednje vrijeme pojedine zemlje vratile su nivo testiranja na HIV na onaj od prije pojave pandemije. U mnogim je zemljama Evrope međutim, uključujući i Crnu Goru, nivo testiranja i dalje nizak, prema ovom izvoru. 

Predstavnici Ministarstva zdravlja (MZ) najavljuju povećanje stope testiranja i dostupnost testova. ,,Brojni stereotipi i predrasude prema osobama koje žive sa HIV-om jedan su od osnovnih uzroka niske stope testiranja, jer građani nemaju povjerenja u zaštitu ličnih podataka i podataka o zdravstvenom stanju. Preventivne usluge u javnom zdravstvenom sektoru pružaju savjetovališta za HIV u sedam domova zdravlja u Crnoj Gori i u Institutu za javno zdravlje. Planirano je da što više zdravstvenih ustanova pruža usluge dobrovoljnog i povjerljivog testiranja i savjetovanja”, saopšteno je iz MZ za CIN-CG. 

Programska direktorica LGBT Forum progres-a Milica Špajak je saglasna da je neznanje jedan od glavnih razloga što su osobe sa HIV-om ili AIDS-om marginalizovane i što je prema njima ogromna socijalna distanca. Građanke i građani nemaju neophodna znanja o seksualnom zdravlju, a nedostaje i profesionalno izvještavanje o infekciji. ,,Predrasuda je vezivati HIV za seksualnu orjentaciju. Neke od ranjivijih kategorija stanovništva su žene u prostituciji, transrodne osobe, osobe koje koriste drogu, zatvorenici…Njima je potrebna posebna podrška države i društva, kroz razne preventivne programe”, ističe za CIN-CG Špajkova.  

Izvršni direktor Crnogorske fondacije za HIV i virusne hepatitise Boris Vuksanović objašnjava da terapija za pacijente sada podrazumijeva kombinaciju od tri lijeka koji se koriste jednom dnevno. ,,Ranije je to bilo drugačije. Do kraja godine očekuje se modernizacija terapije, pa će sve biti sadržano u jednoj piluli“. 

Fondacija, kaže Vuksanović za CIN-CG, ima male resurse, i uglavnom pruža psihološko-socijalnu pomoć, neku vrstu pravne podrške, kao i usluge prevencije HIV-a osobama koje su u bliskom okruženju inficiranih. U saradnji sa Infektivnom klinikom i Savjetovalištem za HIV, fondacija je uspjela da nabavi i ljekove, terapiju za bebe, koje su rodile tri žene sa HIV-om u prethodnom periodu. Ti medikamenti, kako ističe Vuksanović, su vrlo skupi, a zbog malog broja pacijenata u Crnoj Gori ih nema u redovnoj distribuciji. 

Navodi i neke zanimljive detalje iz aktivnosti fondacije. U prvim danima pandemije, u Crnoj Gori je jednog Portugalca sa HIV-om zadesio lokdaun. Bili su mu hitno potrebni ljekovi, koji nijesu dostupni u našoj državi. ,,Guglao je, i za pomoć se obratio našem udruženju. Kako su terapije za HIV različite kod nas i u Portugalu, u momentu kada ni pošte nijesu regularno radile, pronašli smo način da mu pomognemo i nabavimo ljekove, jer inficirani terapiju ne smiju da prekidaju, ni na dan. Bila je to trka s vremenom, ali smo uspjeli“, kaže Vuksanović. 

HIV je hronična infekcija. Važna je edukacija, posebno o terapiji, znanje da ona vodi ka normalnom životu sa HIV-om, ističe Vuksanović, navodeći da se država bavi uglavnom preventivnim mjerama, a manje osobama koje već žive sa virusom. 

Institucije bi trebalo da ulože značajno veće napore kako bi se obezbijedile prilike da ljudi sa HIV-om žive nesmetano i bez straha, navodi Ivana Vujović, čija se organizacija godinama bavi ovim problemima. ,,To podrazumijeva kombinaciju mjera - održivost svih profesionalinih preventivnih servisa, ozbiljnu kontinuiranu kampanju na svim nivoima, reformu obrazovnog sistema uz obavezne predmete o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, kao i obezbjeđivanje terapije u što kraćem roku“.

,,Neophodno je raditi na edukaciji mladih, pogotovo iz manje razvijenih opština, o osobama koje žive sa HIV-om, HIV infekciji i transmisiji polno prenosivih infekcija, jer podaci kojima raspolažemo svjedoče o niskim stopama znanja. Sem toga, treba raditi i na uspostavljanju opšte kulture testiranja i korišćenja zaštite prilikom seksualnih odnosa”, napominje Špajak.

I u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDS-a u Crnoj Gori konstatuje se da muškarci i žene sa HIV-om često izgube posao ili ne mogu da ga zadrže kad AIDS počne da se razvija. 

,,Često se dešava da osobe sa HIV-om, ukoliko se sazna za njihov status, dobiju otkaz. Razlog se obično izmisli. Ima slučajeva i da ih izbacuju iz kuće, ili da im otkažu zakup stana. Razumljivo je zbog čega onda inficirani ne prijavljuju nasilje koje dožive – u krajnjem bi morali na sudu da otkriju svoj identitet i zdravstveno stanje, što bi, imajući u obzir našu sredinu, samo produbilo probleme. Zbog toga radije ćute“, kaže Vuksanović. 

Crnu Goru, osim domaćeg zakonodavstva, kao članicu Savjeta Evrope obavezuje i Rezolucija ove organizacije HIV/AIDS u Evropi iz 2007. godine. U njoj se navodi neophodna zaštitita osoba koje žive sa HIV-om ili AIDS-om od svake vrste diskriminacije, te da je potrebno usvojiti zakone kojima bi se definisali državni standardi zaštite tih osoba, naročito ugroženijih grupa - žena i djece, ili onih osoba koje su izgubile člana porodice oboljelog od HIV/AIDS-a. 

Andrea JELIĆ

Organizacije civilnog drustva i nezavisni mediji su najzasluzniji za građansku emancipaciju Crne Gore u proteklih 30 godina, poručio je danas vršilac dužnosti (v.d.) direktora Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija Neđeljko Rudović.

"Ne mislim da su to političke stranke, ne čak ni akademska zajednica, već u prvom redu mediji i organizacijie civilnog društva", kazao je on na konferenciji "Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija". koju organizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), BIRN i Monitor. Rudović je istakao da se doprinos medija i civilnog društva sada vidi i kroz izradu medijskih zakona i strateških dokumenata.

Za razliku od drugi zemalja bivšeg regiona, Rudović je kazao da je Crna Gora imala izuzetno žilave medije i NVO sektor. "To nije bio slučaj u drugim zemljama bivše Jugoslavije", kazao je Rudović. On je kao primjer naveo da su aktivnosti civilnog društva i medija sačuvale Taru od potapanja. "Ta kampanja za Taru trajala je 3-4 mjeseca i na kraju se uspjelo. To je svima dalo krila i pokazalo da se može", kazao je on.

Izvršna direktorica Nezavisnog dnevnika (ND) i Televizije Vijesti Marijana Bojanić kazala je da su zajednickim aktivnostima sa predstavnicima civilnog sektora spriječeni mnogi ekološki problemi.
Saradnja i djelovanje profesionalnih medija i NVO je, prema njenim riječima, možda i presudno važna za proces evropskih integracija.

"Zajednički pritisak na donosice odluke može zaista da dovede do važnih rezultata", kazala je Bojanić. Ona je istakla da svakodnevno svojim istraživačkim radom "guramo institucije da rade posao koji oni ne žele da rade". "Slabe institucije zahtijevaju snažne medije", kazala je ona, dodajući da te institucije rade sve da oslabe rad profesionalnih medija. Ona je zaključila da bez profesionalnih medija ne možemo računati da ćemo imati i profesionalno izvještavanje.

Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor, ocijenio je na konferenciji je da saradnja nezavisnih medija i profesionalnih NVO izvanredna. "Mi jedni bez drugih ne bi mogli da funkcionišemo", kazao je on.

On je rekao da su ekološke teme egzistencijalne teme. Govoreći o situciji u Crnoj Gori, Kočan je istakao da ono "što smo mi proživjeli za 30 godina neki su proživjeli za 200 godina". On je kazao da se decenija dešavao strahoviti pritisak na grupacije koje tretira kao neprijatelje - NVO i nezavisne medije, istovremeno "zagušivanje ogromnom proizvodnjom paramedija i paranvo organizacija".

Ekolog Vuk Iković kazao je na konferenciji da su mediji saveznici zaštite životne sredine i da sve veća osviješćenost i medijska pismenost na temu ekologije.
"Novinar može da bude nosilac jedne snažne ekološke ideje", kazao je on.

On je rekao da su mediji posljednjih sedmica ukazali na više ekoloških problema, koji su sada u fazi rješavanja. Iković je kritikovao nastup premijera Zdravka Krivokapića i vicepremijera Dritana Abazovića, navodeći da su oni na jučerašnjoj konferenciji navodili probleme, ali ne i rješenja u istoj oblasti. Prema njegovom mišljenju, brojni problemi ostaju neriješeni, ali je poručio da ne možemo očekivati da ih neko riješi umjesto nas.

Ključne teme poglavlja 27 za istraživanja

U toku paneka Ključne teme poglavlja 27 za istraživanja govorili su panelisti Darko Saveljić, ornitolog i ekološki aktivista iz Crne Gore, Aleksandar Dragićević, aktivista NVO KOR, Dina Đorđević, istraživačka novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraćivačko novinarstvo BIH, i Nikola Marković, v.d. direktora RTV Nikšić. 

„Kriminal nad prirodom i dalje nije prešao prag senizibilnosti tužilaštva,“ istakao je Saveljić. On je dodao da su problematični i kapaciteti naših institucija, zbog činjenice da postoji nedostatak znanja za vođenje administracije, zatim volje i sposobnosti da se ti procesi vode. 

Kao jedan od aktuelnih problema istako je činjenicu da investitor nije obavezan da uradi procjenu uticaja na životnu sredinu, već je dovoljno da pribavi informacije, što je dovoljan pokazatelj nivoa svijesti kada su ove teme u pitanju. 

Dragićević je kazao da su teme svuda oko nas, i pozvao novinare da se obraćaju aktivistima jer uvijek imaju nešto zanimljivo i novo kada su u pitanju teme poglavlja 27. 

On je istakao tri tek „zagrebane“ teme na kojima je potrebno više raditi. „ Kruzeri i zagađenje koje oni proizvode, pitanje novca od MHE i u čijim džepovima taj novac završava, kao i pitanje devastacije Tare koje će tek osjetiti generacije u budućnosti. 

Dina Đorđević, Leila Bičakčić i Nikola Marković složili su se da od eksploatacije prirode profitiraju uglavnom krugovi bliski vlasti. 

„Svi smo mi isti region sa istim problemima. Ekološke teme su teme ogromne korupcije“, kazala je Bičakčić. 

Ona je dodala da u BiH situaciju dodatno komplikujeje administrativni sistem,  jer „se tu može pojaviti bezbroj nivoa vlasti koji će izvlačiti svoj dio kolača.“

Marković je istakao da su „vrijednost životne sredine i njenu valorizaciju, prije države i svih nas prepoznali su tajkuni. “

Dina Đorđević je istakla da do sada nije bilo dovoljno regionalne saradnje, obzirom na sličnost problema svih država regiona, ali da je to nešto na čemu svakako treba raditi. 

U sklopu trodnevne  konferencije „Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija“, održan je panel pod nazivom Uticaj medija i civilnog sektora na zaštitu životne okoline. Učesnici su bili Brajan Brković, ekološki aktivista iz Srbije, Dina Đorđević, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) , Aleksandar Dragićević, ekološki aktivista iz Crne Gore, Gudrun Steinacker, nakadašnja ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori, i Milena Perović, urednica nedjeljnika Monitor.

Brković je upozorio na razmjere kojima lažne vijesti u Srbiji upravljaju javnim mnjenjem. 

„U Srbiji se šume ne sjeku, Zrenjanin ima čistu vodu za piće, Rio Tinto neće ništa zagaditi- sve je ovo zvanično izvještavanje javnog servisa Srbije. Kada bi to bilo tako ja danas ne bih bio ovdje sa vama. Veliki broj građana Srbije je doveden u zabludu zbog lažnih vijesti koje su sveprisutne, dok grupa online medija koja tačno izvještava teško dopire do ovih građana”, kazao je Brković. 

On je naveo primjer situacije u kojoj je traktor krenuo na protestante u cilju zastrašivanja, koja je u medijima predstavljena kao situacija u kojoj “radni uzorni građanin Srbije pokušava da stigne na posao dok mu razjarena rulja zlikovaca to ne dozvoljava.“

Dina Đorđević, novinarka CINS-a nagrađivana za tekstove koji se bave ekološkim temama, istakla je da broj ekoloških problema, ali i sve zatvorenije isntitucije dovode do toga  da „nikada nije bilo lakše, a ni teže baviti se ekološkim temama.” Ona je istakla da novinari koji se bave ovim temama trpe višestruke pritiske. 

,,Trpimo različite pritiske – što od države, što od ekoloških aktivista koji nekada i ne budu zadovoljni kako je neka priča ispala, ili od stručnjaka. Sve su to pritisci o kojima moramo govoriti. Vrlo često se dešava da ne postoji strpljenje, a za priču treba vremena i dokaza da bi bila jaka. Mediji moraju da budu filter sa svih strana. Najveći problem je naravno država koja ne sarađuje. Ekološke priče su važne, ali, nažalost, ne podižu hajp, kao one u čijem su centru korumpirani političarii", istakla je Đorđevićeva. 

,,Pri zaštiti prirode važna su tri faktora - lokalna zajednica, civilni sektor i mediji ”, istakao je Aleksandar Dragićević.  

“Civilni sektor, kao treći faktor, mora da mobiliše i napravi most između lokalne zajednce i medija, kao i da edukuje. Važno je istaći i da novinar ima kakvu takvu zaštitu, dok se napad na ekološkog aktivistu tretira tek kao napad na životinju. U ovoj priči namjerno sam izostavio državu, jer je Crna Gora država dezintegrisanih institucija, a svako ko se njima prvo obratio za pomoć, izgubio je”, kazao je Dragićević. 

On je izrazio zabrinutost situacijom nakon promjene vlasti : ,,Od promjene vlasti smo se nadali da više neće biti potrebno konstantno prisustvo na terenu, međutim to se nije desilo, a mediji su i dalje primorani da reaktivno djeluju. To je začarani krug iz kog je mnogo teško izaći.“

Gudrun Steinacker je istakla da ni u Njemačkoj mediji i civilni sektor nemaju uticaj na centre moći onoliko kloliko se od jedne takve države očekuje. Ona je navela skorašnji primejr izgradnje fabrike u Njemačkoj jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, Elona Maska, bez prethodno učinjene procjene o uticaju na životnu sredinu. ,,Ovo je slučaj o kojem se u medijima mnogo pisalo, ali uprkos tome, izgradnja fabrike je započeta”, navela je ona. 

Milena Perović je zaključila ističući da je promjena u rukama onih koji imaju moć, ali da je u tom procesu neizostavna pomoć civilnog sektora i medija. 

,,Svi mi moramo biti budni u misiji stvaranja odgovornijih politčkih elita. Ne treba da dozvolimo političkim elitama da čekamo na promjene, da nas decenijama dijele, da nemamo priče o zagađenju rijeka već priče o crkvi i nacionalizmu.”, istakla je Perovićeva.  

Premijer Zdravko Krivokapić naveo je da mu je zadovoljstvo da učestvuje u konferenciji, jer izuzetno cijeni rad CIN-CG-a,koji je uvijek imao jasan,precizan,,nedvosmislen,objektivan glas,koji osvješćuje.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zajedno sa partnerima iz Mreže za izvještavanje o različitosti 2.0 (Reporting Diversity Network 2.0) objavljuje poziv za projektne prijedloge koji imaju za cilj suzbijanje govora mržnje i bolju reprezentaciju različitosti.

Poziv je otvoren u sklopu projekta Reporting Diversity Network 2.0 koji ima za cilj da utiče na medijsku zastupljenost etničke pripadnosti, religije i roda na Zapadnom Balkanu.
RDN 2.0 ima za cilj da aktivira ulogu civilnog društva u suprotstavljanju narativima podjele i njihovoj zamjeni prijeko potrebnim pozitivnim diskursom koji doprinosi vrijednostima dobrosusjedskih odnosa i poštovanju društvene raznolikosti.

Svrha poziva je povećanje efikasnosti organizacija civilnog društva (OCD) koje sarađuju sa medijima kako bi se smanjili narativi u kojima su stereotipi i negativne reprezentacije drugih dominantni.

Specifični ciljevi poziva su:

• ojačati poziciju lokalnih organizacija civilnog društva u zaštiti prava svojih korisnika u medijima;
• pružiti mogućnosti lokalnim organizacijama civilnog društva da utiču na javno mnjenje;
• povećati broj i kvalitet poruka koje se plasiraju u javnost;
• poboljšati vidljivost i medijsko prisustvo tema koje se tiču žena i manjinskih grupa;
• podići svijest i doprinijeti pozitivnoj percepciji drugih, toleranciji i inkluziji u regionu.

Vrste aktivnosti za koje se OCD mogu prijaviti uključuju (ovo su primjeri i lista može da uključi i druge aktivnosti, sve dok one doprinose gore navedenim ciljevima):

• kampanje zagovaranja i podizanja svijesti;
  
• proizvodnju medijskog sadržaja;
  
• kreiranje kampanja za suzbijanje narativa mržnje u javnoj sferi;
  
• kreiranje specifičnih veb-portala koji omogućavaju učećšće građanima/kama, pristup informacijama i javnu debatu;
• konsultacije, okrugle stolove i sastanke sa zainteresovanim stranama;
  
• omogućavanje dijaloga o politikama sa zainteresovanim stranama (npr. političkim strankama, lokalnim zvaničnicima, ekspertskom zajednicom, medijima).

Sve aktivnosti se sprovode na teritoriji Crne Gore.

Vrijeme sprovođenja aktivnosti je ograničeno na 6 (šest) mjeseci.

Ukupan budžet programa podrške organizacijama civilnog društva je 27500 eura. U okviru programa, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) podržaće pet projekata - pojedinačna vrijednost granta je između 3.000 i 8.000 eura.

OCD koji se javljaju na ovaj poziv moraju da ispunjavaju sljedeće uslove:

• da posjeduju izvod iz registra;
• da imaju iskustvo u oblasti reprezentacije različitosti i/ili govora mržnje;
• da su direktno odgovorne za pripremu i upravljanje projektom;
• da njihov bankovni račun nije blokiran;
• da organizacije nijesu korisnici sredstava Evropske unije u okviru Programa CIVIL SOCIETY FACILITY AND MEDIA PROGRAMME 2018-2019, budžetska linija: BGUE-B2018-22.020401 i BGUE-B2019-22.020401;
• organizacije mogu da podnesu samo jedan prijedlog projekta u okviru ovog programa kao nosilac ili kao partner.

Na konkurs se mogu prijaviti različiti tipovi organizacija civilnog društva: grassroot organizacije, organizacije koje su članovi većih mreža koje djeluju na nacionalnom ili regionalnom nivou, mediji osnovani kao OCD…

Partnerstvo sa lokalnim medijima smatraće se prednošću i donijeće dodatne poene prilikom ocjenjivanja projekata.

Jednodnevna obuka o pravilima i procedurama za sprovođenje EU grantova biće organizovana za odabrane primaoce bespovratnih sredstava. Obuka će obuhvatiti teme kao što su: upravljanje projektima, pravila o vidljivosti, finansijsko izvještavanje itd.

Pored toga, odabranim OCD će biti omogućena mentorska podrška vezano za sprovođenje kreativnih medijskih kampanja za podizanje svijesti javnosti kao za upravljanje projektnim aktivnostima.

Pozivamo sve zainteresovane organizacije da popune prijavne obrasce.

PRIJAVNI OBRASCI 

Rok za prijavu je 21. februar 2022. do 17:00h.

Za sva dodatna pitanja nas možete kontaktirati na assistantcincg@gmail.com do 7. februara 2022.

Svoje prijave možete poslati na mejl: assistantcincg@gmail.com

Kriterijumi za ocjenjivanje:

• Relevantnost prijedloga u odnosu na ciljeve poziva za podnošenje prijedloga projekata i relevantnost prijedloga u odnosu na potrebe ciljnih grupa (30 poena);
• Efikasnost i izvodljivost akcije - jasne veze i dosljednost između ciljeva, procijenjenih rezultata i predloženih aktivnosti (20 poena);
• Finansijski i operativni kapacitet za samostalno implementiranje predloženih aktivnosti - osnovni nivo organizacionih i upravljačkih kapaciteta (20 poena);
• Uticaj i učešće zainteresovanih strana - prijedlozi moraju biti izvodljivi, a indikatori objektivno provjerljivi (broj građana/ki uključenih u akciju) (10 poena);
• Uključivanje ranjivih grupa i poštovanje rodne ravnopravnosti - prijedlozi bi trebalo da uzmu u obzir potrebe ranjivih grupa (5 poena);
• Održivost - jasni argumenti održivosti nakon završetka projekta (5 poena);
• Budžet i isplativost akcije - odnos između procijenjenih troškova i očekivanih rezultata mora biti zadovoljavajući (10 poena).

Komisija za evaluaciju obratiće pažnju na geografsku i tematsku raznolikost prilikom dodjele grantova, poštujući principe jednakih mogućnosti i inkluzivnosti.

Prijavu će pregledati nezavisna komisija za evaluaciju.

Napomena: Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) može da zatraži dopunu dokumentacije najkasnije u roku od osam dana od prijema projektnog prijedloga.