Sveti Stefan i Miločer u katastru su upisani na kompaniju Sveti Stefan hoteli, pa bi kupoprodajom akcija na berzi država mogla trajno ostati bez njih. Zakup ovih hotela od početka prate brojne kontroverze kroz mrežu ofšor kompanija, vlasnike iz sjenke i osobe umiješane u međunarodne skandale   

Jedno od najvrjednijih kulturnih dobara Crne Gore, po kojem je prepoznaje svijet, grad hotel Sveti Stefan, polako, pred očima države prelazi u privatno vlasništvo, iako je to suprotno zakonu.

Hoteli Sveti Stefan i Miločer, koji su dati u zakup Adriatic propertiesu prvo na 30, pa aneksima ugovora na 42 godine, upisani su u katastru na većinski državnu kompaniju Sveti Stefan hoteli (SSHO) čijim se akcijama trguje na berzi.

SSHO je izdvojen iz Budvanske rivijere nakon što je završeno restrukturiranje te većinski državne hotelske grupe, a registrovan je u avgustu 2019. godine. Već u novembru prošle godine počela je trgovina akcijama SSHO na Montenegroberzi, kada je cijena bila 3,4 eura po akciji.

SSHO ukupno ima 8.110.763 akcija, a nominalna cijena jedne je 3,19 eura. Trenutna cijena akcije na berzi je 2,41 eura, što znači da Sveti Stefan i Miločer vrijede svega 19,5 miliona eura.

U maju ove godine je Stratex prodao udio u tom preduzeću. Značajan dio, kako su objavili mediji, kupila je AIK banka. Nešto preko 1.000 akcija kupljeno je posredstvom Universal Capital banke Petrosa Statisa, ali nije poznato za čiji račun. Stratex Development je imao do tada 9,39 odsto, a Stratex Hospitality 5,83 odsto akcija. (LINK) https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/435167/akcijama-sveti-stefan-hotela-trgovano-za-2-5-miliona)

Prema podacima Centralnog klirinškog depozitarnog društva (CKDD), Vlada trenutno ima 41,6 odsto akcija te kompanije, a AIK banka 19,98 odsto. Fond PIO posjeduje 12,8 odsto, dok je vlasnik 9,4 odsto sakriven iza kastodi računa Hipotekarne banke. Zavod za zapošljavanje ima 4,2 odsto akcija, a Agromarket srpskog biznismena Dušana Mojsilovića oko 1,5 odsto.

Iz Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje su umjesto direktnog odgovora na pitanje CIN-CG-a o tome šta namjeravaju da rade sa svojim akcijama uputili na Vladin Plan privatizacije. Za ovu godinu tim dokumentom nije bila predviđena prodaja državnih akcija u SSHO, dok plan za 2021. još nije usvojen.

Izdvajanje SSHO urađeno je uz proporcionalnu podjelu akcija akcionarima HG Budvanska rivijera - Vladi, AIK banci srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratexu koji u Budvi na Zavali razvija projekat Dukley Gardens, a čiji je predsjednik Neil Emilfarb.

Kostić, poznat kao ,,kralj šećera”, vlasnik je MK grupe i jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji. On je 2016. godine kupio 1,2 miliona akcija Budvanske rivijere od Stratexa za šest miliona eura. Odmah po kupovini akcija Stratex i Kostić su objavili strateško partnerstvo u Budvanskoj rivijeri, a saopšteno je da “dijele viziju razvoja te hotelske grupacije i vjeruju u njeno pozicioniranje kao vodeće u području hotelskog turizma u regiji”.

Emilfarb je jedan od osnivača Amia grupe koja je preuzela stambeni kompleks na Zavali od moskovske grupe Miraks. U projekat na Zavali bio je uključen i bivši potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović, koji je osuđen kao vođa kriminalne grupe.

Stratex grupa je kupila i marinu od budvanske kompanije MC Marina u vlasništvu porodica biznismena Branislava Mićunovića i Svetozara Marovića.

SSHO je, kako piše u izvještaju menadžmenta, osnovan da bi pratio realizaciju ugovora o zakupu Svetog Stefana i Miločera, odnosno ubiranje zakupnine, koja je aneksima 2015. smanjena 30 odsto.

Prodajom akcija SSHO krši se Zakon o zaštiti kulturnih dobara, prema kojem se „nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti“. Status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja Svetom Stefanu je utvrđen rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara 19. oktobra 2017. godine.

Mještani Svetog Stefana i Miločera traže da se grad-hotel vrati u državno vlasništvo i zabrani prodaja akcija većinskih vlasnika preduzeća Sveti Stefan hoteli na koji su uknjižene ove vrijedne nekretnine. Zahtijevaju i da se zaustavi gradnja novog hotela Kraljičina plaža sa stanovima za tržište u Miločerskom parku i revidiraju ugovori o zakupu tog hotela, Svetog Stefana i Miločera, potpisani 2007. godine sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u Crnoj Gori osnovala Adriatic properties, iako je najavljivano da će zakupac biti singapurski lanac hotela Aman resorts. Svi krajnji vlasnici Aidwaya nijesu nikad saopšteni.

Ministar ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratko Mitrović poslao je inspekciju da provjeri zakonitost tekućih radova.

Da će se prodaja akcija nastaviti, potvrđuje izvještaj menadžmenta SSHO za 2019. godinu, u kojem piše da „povećanje 'vidljivosti' društva kroz uspostavljanje saradnje sa Montenegroberzom ističe važnost akcionara i posvećenost potencijalnim investitorima“.

Iz nove Vlade CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje o tome da li će preispitati ugovore o zakupu za hotele i da li će zaustaviti prodaju akcija kompanije SSHO na berzi i gradnju u Miločerskom parku.

Šinavatra i „ambasadori“ San Marina

Istorijat davanja u zakup najznačajnijih crnogorskih hotela, što je preraslo u mogućnost njihovog trajnog gubitka, ilustracija je netransparentnih operacija prethodne višedecenijske vlasti. Poslovi su praćeni ugovorima sa zamršenom mrežom ofšor kompanija i tajnim vlasnicima, kao i sa kontroverznim akterima međunarodnih skandala, koji su u bliskim vezama sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i vrhom doskorašnje vlasti, što im je donijelo i crnogorsko državljanstvo, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Nekadašnji predsjednik Opštine Budva, sada poslanik Demokrata u Skupštini, Dragan Krapović ocjenjuje da većina takvih investicija prije svega služi pranju novca, pa su zato i sakrivene vlasničke strukture u poreskim rajevima.

„Ili u njima imaju učešća neki lokalni igrači, prije svega iz pređašnje DPS vlasti. I naravno ta poruka je pogubna, za kredibilne, prave investitore ”, rekao je Krapović za CIN-CG.

Aman resorts je u periodu zakupa Svetog Stefana već bio u dugovima, pa su ovaj posao u Crnoj Gori brzo preuzeli Grci Viktor Restis i Petros Statis, kao i Malezijac Wei Seng Phua.

Prvi je u Crnu Goru došao Restis koji je 2007. godine osnovao First Financial bank (sadašnja Universal banka), bio je i vlasnik Rudnika mrkog uglja u Beranama, a kupio je i veliki plac pored mosta Milenijum, gdje je sada Universal banka, poslovna zgrada Jugopetrola i Srpska kuća. Vlasnik je firmi GoldenEnergy i Public Power Corporation koje su 2009. dostavile ponudu za kupovinu državnih akcija crnogorske Elektroprivrede, ali su bili drugorangirani. First Financial banku od Restisa je preuzeo Statis 2013. godine.

Restis je jedan od pet najvećih brodovlasnika u Grčkoj. Bio je u odboru fudbalskog kluba Mančester siti, gdje je, prema izvještavanju britanskih medija, zastupao tajlandskog milijardera Taksina Šinavatru, koji je akcije u fudbalskom klubu prodao kompaniji šeika Mansour bin Zayed Al Nahijana.

Restis nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a zašto je odlučio da pokrene biznis u Crnoj Gori, kao i zbog čega se povukao i sve prepustio Statisu.

Statis u javnosti važi za bliskog Đukanovićevog prijatelja, kojeg je odbjegli biznismen Duško Knežević označio kao fiktivnog vlasnika finansijske imperije crnogorskog predsjednika. Nazvao ga je ,,čuvarem Đukanovićevog blaga”. Statis je 2015. godine kupio portale Analitika i CdM, a vlasnik je i dvije dnevne novine – nekadašnje državne Pobjede koju je preuzeo krajem 2014. godine i Dnevnih novina koje zvanično posjeduje od 2013. godine.

Jedan od sadašnjih vlasnika Adriatic propertiesa, Phua, zbog nedozvoljene trgovine narkoticima pod lupom je američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) koji ga je označio članom kriminalne organizacije Trijade, pokazalo je istraživanje međunarodne mreže novinara i Vijesti iz 2016. On je i hapšen zbog vođenja ilegalnog kladioničarskog lanca.

Statis i Phua su suvlasnici hotela Maestral sa kockarnicom u Pržnu, a njihov Adriatic properties je kupio i hotel Durmitor na Žabljaku 2016. za 650 hiljada eura, uz najavljenu investiciju deset miliona eura u roku od tri godine. Iz Opštine Žabljak su za CIN-CG rekli da je do sada u hotel uloženo 2.470.398 bez PDV-a, a početak rada je planiran za sredinu 2022. godine.

U Crnoj Gori Phua se prvi put pojavio 2010. kad je osnovao kompaniju Really Useful. On je bio imenovan i za ambasadora San Marina u Crnoj Gori 2011, ali nikad nije predao akreditive, a Restis za ambasadora te države u Poljskoj.

Zbog sumnji u zloupotrebe u dijeljenju ambasadorskih mjesta i pranje novca, bivši državni sekretar San Marina Klaudio Podeski i njegova partnerka Biljana Baruca uhapšeni su 2014. i sud u San Marinu ih osudio 2017. godine na osam i četiri godine zatvora. Oni su se žalili višem sudu ali je u avgustu 2017.  Podeski optužen za korupciju i pranje novca, a Baruca za pranje novca. Za korupciju je optužen i Phua. Suđenje je u toku. 

Ranije istraživanje CIN-CG-a pokazalo je da su Podeski i Baruca pola godine prije nego što su uhapšeni u San Marinu otvorili dvije firme u Podgorici koje su povezane sa Phuom i Statisom.

Iz Uprave policije su na pitanja CIN-CG, o tome da li su provjeravali informacije iz istraživanja međunarodnih novinara i da li su ikada ispitivali novčane transakcije firmi Statisa i Phue, odgovorili da „zbog ograničenja propisanih Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i međunarodnim standardima, ne mogu dostaviti informacije o eventualnoj saradnji sa drugim finansijsko-obavještajnim službama u vezi sa ovim predmetom“.

Od gazda Jezde do Statisa

Sveti Stefan je prvi put dat u zakup 1992. godine i to na pet godina Jezdimiru Vasiljeviću, poznatijem kao gazda Jezda, vlasniku nekadašnje piramidalne štedionice Jugoskandik, kasnije osuđenom za prevaru i utaju.

Iako je kao zakupac pompezno najavljen singapurski lanac hotela Aman resorts, sljedeći ugovor o zakupu potpisan je 31. januara 2007. sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u oktobru 2006. u Crnoj Gori osnovala Adriatic Properties, uz pravnu pomoć Ane Đukanović, sestre Mila Đukanovića.

Aidway je  osnovan na Britanskim djevičanskim ostrvima 13. juna 2005. godine. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), vlasnici su tada bili Silverlink holdings ltd (u vlasništvu predsjednika i vlasnika Aman resortsa Adriana Zeke) i Pacific Assets Public Co ltd. povezan sa Šinavatrom. Treći, ili više vlasnika su ostali sakriveni jer, prema dokumentaciji CRPS, Aidway ima 50.000 akcija nominalne vrijednost jedan dolar, od čega Silverlink i Pacific posjeduju po 15.000 akcija.

Na sajtu tajlandske Komisije za hartije od vrijednosti, navodi se da je vlasnik Pacific Assets Publica tada bio Natural Park Public Company Limited Tajland (u vlasništvu BTS Group Holdings, državne kompanija sa Tajlanda).

DOKUMENT 1, DOKUMENT 2, DOKUMENT 3, DOKUMENT 4

U tom periodu Šinavatra je bio tajlandski premijer. U septembru 2006. je svrgnut zbog optužbi za korupciju. Tri godine kasnije dobio je počasno državljanstvo Crne Gore.

Šinavatra u Crnoj Gori ima firmu Global TS Montenegro d.o.o, koju je osnovao 2015. godine, a 2017. godine kupio je za 24 miliona eura jugoistočni dio ostrva Sveti Nikola, od kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića, bliskog Đukanoviću još iz afera sa švercom cigareta.

Gradnja u miločerskom parku

Nakon što je tadašnji premijer Đukanović 5. maja 2009. godine boravio u Singapuru, u julu 2009. je u medijima objavljeno da je Restis preuzeo posao na Svetom Stefanu. Te godine je za izvršnog direktora Adriatic propertiesa imenovan brat Petrosa Statisa, Teofanis.

Gradnja u stoljetnom Miločerskom parku omogućena je aneksom ugovora za Kraljičinu plažu koji je Vlada usvojila u maju 2011. godine, ali je saglasnost Skupštine dobila tek 2015. kad je većinu obezbijedila Pozitivna Crna Gora. Aneksom za Kraljičinu plažu period zakupa je produžen sa 30 na 90 godina i omogućena izgradnja izgradnja 126 apartmana, od čega 66 za prodaju.

Zbog gradnje mještani su protestovali uoči sjednice budvanskog parlamenta, koji je prošle sedmice usvojio odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju 2.534 kvadrata u Miločerskom parku, gdje je predviđeno da se izgradi parking.

Reagovao je investitor saopštenjem da je naložio advokatima u Londonu da upute dopis vlasnicima imovine i zatraže potrebna objašnjenja, uključujući i preduzimanje svih neophodnih sudskih radnji.

Dragan Krapović je uputio otvoreno pismo premijeru Zdravku Krivokapića i ministru ekologije Ratku Mitrovića i zahtijevao da hitno preispitaju kompletnu dokumentaciju na osnovu koje je prijavljena gradnja u Miločerskom parku. U pismu navodi da investitori HTP Miločer i Adriatic properties u idejnom projektu, na osnovu kojeg je i dobijena saglasnost glavnog državnog arhitekte, ne pominju mješoviti model poslovanja budućeg hotela koji omogućava prodaju dijela objekta, najviše do 50 odsto ukupnih smještajnih kapaciteta hotela.

Krapović je naglasio da je cijeli slučaj ranije prijavljen Specijalnom državnom tužilaštvu, koje je krivičnu prijavu odbacilo. U prijavi je, između ostalog, navedeno da su zloupotrebe službenog položaja dovele do nemogućnosti uknjižbe Opštine Budva na eksproprisanim plaćenim nepokretnostima koje su privedene namjeni i na terenu predstavljaju put i javni parking.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdalo je krajem aprila prošle godine urbanističko-tehničke uslove za izgradnju novog hotela, heliodroma, proširenje vila u Miločerskom parku, apartmana, garaža, teniskih terena...

Saglasnost na idejno rješenje hotela Kraljičina plaža potpisao je  v.d. glavnog državnog ahitekte Dušan Vuksanović u avgustu 2019. godine

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG kaže da postojeći ugovor o zakupu Svetog Stefana i dešavanja u Miločerskom parku dokazuju koliko je bio zaštićen javni interes i samo poluostrvo kao kulturno blago.

On je podsjetio da je MANS još 2011. podnio krivičnu prijavu protiv više tadašnjih državnih i lokalnih funkcionera i predstavnika Adriatic propertiesa zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, ali je ona odbačena.

Iz Adriatik propertiesa nijesu odgovorili koliko su do sada investirali i platili za zakup, ali su te informacije objavili na Statisovom portalu CdM deset dana nakon što im je CIN-CG uputio pitanja. Tvrde da su u hotele i prateće objekate, plaže i opremu uložili 70.220.000 eura, bez PDV-a, a za zakup su platili ukupno 21.245.719 eura.

Osnovnim ugovorom je godišnji zakup u periodu rekonstrukcije hotela Sveti Stefan i Miločer, uz predviđeno ulaganje najmanje 40 miliona eura, bio utvrđen na 1,96 miliona eura, a u prvoj godini poslovanja 2,1 milion eura. Nakon nekoliko godina poslovanja iznos nadoknade za zakup je trebalo da bude 10 odsto ukupnog prihoda, ako taj iznos bude veći od 2,1 milion. Očekivalo se da će to već biti u četvrtoj godini poslovanja. Za Kraljičinu plažu zakupnina je određena na deset odsto godišnjeg prihoda ili garantovano 150.000 eura.

Prema podacima Centralne banke, ukupne investicije iz Grčke od 2009. kada su Restis i Statis preuzeli zakup Svetog Stefana, do kraja juna 2020. iznosile su oko 41 milion eura. Od tog iznosa, preko 30 miliona eura se odnosi na interkompanijski dug (ulaganje stranog kapitala koji ne povećava osnovni kapital).

Iz Ambasade Grčke su za CIN-CG rekli da Grci realizuju dvije velike investicije u Crnu Goru, jedna se odnosi na Hellenic Petroleum (Jugopetrol), a druga je investicija Petrosa Statisa.

Podsjećaju i da je u decembru 2016. godine, Skupština Crne Gore odobrila potpisivanje ugovora sa grčkom kompanijom Energean Oil and Gas za istraživanje nafte u crnogorskom podmorju.

Evropska banka došla i otišla

U dokumentima CRPS se navodi da su Aidway i Evropska banka za obnovu i razvoj zaključili ugovor o zalozi 100 odsto osnovnog kapitala Adriatica, po kreditu od 37 miliona eura koji je odobrila EBRD 2010. godine Adriatic propertiesu.

Na pitanje CIN-CG-a, o tome zašto su zaključili ugovor sa ofšor firmom, iz EBRD su odgovorili da je tada projekat Sveti Stefan bio samo Restisov.

„EBRD može potvrditi da smo projekat Sveti Stefan sufinansirali 2010. godine kada je bio u 100 odstotnom vlasništvu g. Restisa zajmom od 14,15 miliona eura. Kredit je u potpunosti otplaćen 2016. godine i od tada nijesmo u projektu“, kazali su iz EBRD.

Nijesu odgovorili na  pitanje šta je sa cjelokupnim iznosom od 37 miliona.

Iz Adriatic propertiesa su za njihov portal CdM naveli da nijesu mogli povući cijeli kredit jer se EBRD povukla zbog nedonošenja planske dokumentacije.

Milovac: Već viđeni način prodaje akcija

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kaže da je riječ o već viđenom principu privatizacija kroz segmentaciju kompanija gdje se njeni posebno vrijedni djelovi izdvajaju u posebna preduzeća kako bi se lakše prodali.

„Prodaja akcija na berzi je način da novi vlasnik postepeno dođe u posjed kontrolnog paketa akcija, relaksiran bilo kakvih obaveza koje se odnose na dalja ulaganja, socijalni program i slično“, rekao je Milovac.

Predstavnik mještana i pokretač inicijative da se Sveti Stefan vrati u potpuno državno vlasništvo  Blažo Kažanegra za CIN-CG najavljuje da će tražiti od nove Vlade da se država upiše kao jedini vlasnik grad-hotela.

Ističe da za to imaju podršku u Opštini Budva i da su sva nacionalna blaga svijeta u državnom vlasništvu, na primjer  Kip slobode u Njujorku, Ajfelova kula...

Slovenija nova dežela

Statis se u oktobru ove godine sastao sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom, što su za CIN-CG potvrdili iz Janšinog kabineta navodeći da je svrha posjete bila vezana za razvoj slovenačkog turizma.

Slovenački portal Necenzurirano.si piše da bi političke promjene u Crnoj Gori mogle objasniti zašto je Statis odlučio potražiti poslovne prilike u drugim zemljama, uključujući Sloveniju.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore

Premijera filma Iz lavirinta – pet priča, koji govori o uspješnim mladim ljudima iz RE zajednice i položaju te populacije u Crnoj Gori, održana je danas u hotelu Centre Ville u Podgorici, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Teuta Nuraj, Nardi Ahmetović, Serđan Baftijari, Elvis Januzi i Mirsad Žabelji dobili su priliku da kroz ovaj projekat završe petomjesečnu obuku u medijima, ali i ispričaju svoju životnu priču o tome kako su uspjeli da izađu iz začaranog kruga siromaštva, neobrazovanja i diskriminacije i dokažu sebi i drugima da je upornost, istrajnost i vjera u sebe put ka uspjehu i integraciji.

Film je takođe i poziv društvu da uradi više za ovu populaciju koja i dalje živi na margini, pritisnuta nevoljama, predrasudama i diskriminacijom. Film će biti prikazan na TV Vijesti u srijedu u 20 sati.

Danas je u konferencijskoj sali hotela Centreville premijerno prikazan dokumentarni film ,,Iz lavirinta – pet priča“ koji predstavlja rezultat rada na projektu ,,Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu“ koji su realizovali Centar za istraživačko novinarstvo (CINCG), Monitorov centar za medije i demokratiju – MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Iz ovog projekta je, kako je kazano na otvaranju konferencije, izašlo spremno za tržište pet mladih pripadnika romske populacije koji su kroz pređenu obuku dobili šansu zapošljenja u medijskoj industriji. Autorski rad na filmu potpisuje Elvis Beriša, izvršni direktor NVO Phiren Amenca – Koračajte sa nama.

Projekat ,,Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu“, ima za cilj povećanje mogućnosti (samo)zapošljavanja RE populacije, kako bi se povećala njihova socijalna uključenost kao i pristup tržištu rada i poboljšanje novinarskih vještina, kako bi ih osnažili u procesu pronalaska posla u medijskom društvu, kroz podizanje svijesti u javnosti i povećanje osjetljivosti društva u borbi protiv diskriminacije RE populacije.

,,Zajedno možemo jako puno samo kada izađemo iz svojih okvira i zajednica i kada se miješamo. To ne važi samo za vašu, nego za sve druge zajednice. Tada jedino možemo da dostignemo neke velike stvari.  Dakle, kada svi dajemo nekakav doprinos cjelokupnom društvu“, poručila je prisutnima izvršna direktorka CIN-a, Milka Tadić Mijović.

,,U nazivu ovog projekta je  riječ osnaživanje i ljudi iz prethodnog projekta, kao i ovi  sada mogu reći da su osnaženi, da su postali više samosvjesni. Naravno, stekli su nova znanja i vještine, ali stekli su i ono što se zove samopovjerenje i samosvijest o tome da mogu više da urade i da mjera uspjeha nije samo upoređivanje sa drugim, već svijest o tome gdje smo bili i gdje smo stigli, kazao je Slavoljub Šćekić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore.

Šćekić, koji je sa polaznicima projekta radio na obuci pisanja tekstova, poručio je da je najveći uspjeh projekta to što su ovi mladi ljudi uspjeli da budu glas onih koji ne mogu doći do izražaja.

,,Ovo je drugi projekat u kojem učestvujem sa divnim mladim ljudima i mogu reći da je ovo dvosmjerna ulica, jer nisam ja vama dao neko znanje, nego ste i vi mene obogatili vašim ličnostima, saznanjima, onim što smo zajedno odradili i kroz šta smo prošli.“

Njegova poruka polaznicima projekta je da rade na sebi jer imaju još mogućnosti i nisu iskoristili sve svoje potencijale te da su im vrata CIN-a uvijek otvorena.

Film je obuhvatio životne priče pet polaznika projekta koji predstavljaju pozitivan primjer kako se mladi Romi mogu izboriti za svoje snove, te na prisutne ostavio veoma lijepe utiske i nekoliko ključnih poruka kao što su značaj podrške u porodici i lokalnoj zajednici i značaj medija kao kreatora javnog mnjenja. Takođe, film opisuje i odnos prema tradiciji i običajnom pravu koje često stoji na put sreći, ali i osnovnim ljudskim pravima pojedinaca iz romske i egipćanske zajednice.                       

Elvis Beriša, autor filma ,,Iz lavirinta, pet priča“, i kao neko ko je prolazio kroz slične programe, poručio je da ovi mladi ljudi možda još nisu svjesni postignuća i napretka koji su ostvarili.

,,Svi mi živimo sa tim malim pomacima svakodnevno i ne obraćamo mnogo pažnje na to. Ali kada sjednemo i sumiramo stvari i sve ono kroz šta smo sve prošli, šta doživljavamo i šta tek planiramo, onda tek postajemo svjesni napretka koji smo napravili“, konstatovao je Beriša.

O iskustvu na projektu govorili su i Nardi Ahmetović, Mirsad Žabeli i Elvis Januzi. Oni su istakli da je projekat zadovoljio sva njihova očekivanja, pa čak i ona najveća.

,,U početku saradnje sa televizijom Vijesti na poziciji kamermana sam mislio ću biti makar u nekom obliku diskriminisan, ali to se nije desilo. Svi su me lijepo dočekivali i na svaki mogući način pomagali pri mom učenju“, izjavio je Elvis Januzi jedan od aktera u filmu.

Kako kaže, imao je priliku da uči mnogo o novinarstvu i poziciji kamermana, a kada je počeo nije ništa znao o tome.

,,Sada lagano mogu da snimim cijelu emisiju“, kazao je Januzi.

Mirsad Žabelji koji je završio obuku za grafičkog dizajnera, priznao je da je u prvi mah sumnjao i u sebe i u projekat.

,,U početku sam mislio da neću to moći, ali kada smo počeli, iamo sam veoma dobrog profesora, gospodina Dragana Lučića – Luja, koji mi je izuzetno pomogao i omogućio mi da neke stvari naučim vrlo brzo“, kazao je Žabelji.

,,Kada vidim gdje sam prije bio i gdje sam sada, mogu da kažem da sam zaista mnogo naučio i razmišljam u budućnosti da se bavim ovim zanatom“, kazao je on.

Kao neko ko vidi sebe u medijima, Nardi Ahmetović je istakao da je poziv za ovaj projekat vidio kao obavezan i važan poziv, pogotovo za svoju ulogu u medijskoj industriji.

,,Smatram da mediji u temama koje se tiču života manjina i njihovih izazova na putu integracije, ne izvještavaju adekvatno. Često je vidljiva negativna slika u vezi sa našom zajednicom, pa često može doći do negativnih efekata“, objašnjava Ahmetović i dodaje da su mediji ti koji kreiraju sliku o društvenom životu.

Programe poput ovog, Ahmetović vidi kao šansu da se stvori dobar kadar mladih pripadnika romske i egipćanske populacije u medijima. „Mi još nismo dostigli profesionalni nivo, ali jesmo dovoljno sposobni da podstaknemo kritiku i razmišljamo kritičnije kada se izvještava o Romima“.

Kao i u filmu, tako i u razgovoru za RomaNet, naši sagovornici ističu značaj podrške u porodici i užoj zajednici.

,,Od roditelja sam imao veliku podršku i najviše od njih. Što se tiče ostatka porodice i prijatelja, nisam naišao na toliko razumijevanje i podršku“, kazao je Elvis Januzi.

Za film u kojem je i sam akter, Januzi kaže da je veoma emotivan i vjeruje da je to zato što može da vidi razliku u svom znanju i šansama sada i prije programa koji je pohađao.

O projektu

Mogućnost učešća na ovom projektu  imali su mladi  nezaposleni pripadnici romske i egipćanske populacije sa teritorije Crne Gore, sa završenom najmanje osnovnom školom, a koji se nalaze u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.

U petomjesečnoj obuci oni su dobili potrebna znanja medijske industrije i danas su obučeni za mjesta novinara, kamermana, grafičkog dizajenera.

Obuka se odvijala u dvije faze. Prvu fazu su činili treninzi od dva mjeseca za svih 25 polaznika, za šta je predviđena određena naknada. U drugoj fazi,  pet polaznika je sklopilo ugovor o saradnji u trajanju od pet mjeseci. Polaznici su se, uz rad, obučili za poslove u medijima i učestvovali u proizvodnji medijskih sadržaja.

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore

Premijera filma Iz lavirinta – pet priča, koji govori o uspješnim mladim ljudima iz RE zajednice i položaju te populacije u Crnoj Gori, održana je danas u hotelu Centre Ville u Podgorici, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Teuta Nuraj, Nardi Ahmetović, Serđan Baftijari, Elvis Januzi i Mirsad Žabelji dobili su priliku da kroz ovaj projekat završe petomjesečnu obuku u medijima, ali i ispričaju svoju životnu priču o tome kako su uspjeli da izađu iz začaranog kruga siromaštva, neobrazovanja i diskriminacije i dokažu sebi i drugima da je upornost, istrajnost i vjera u sebe put ka uspjehu i integraciji.

Film je takođe i poziv društvu da uradi više za ovu populaciju koja i dalje živi na margini, pritisnuta nevoljama, predrasudama i diskriminacijom. Film će biti prikazan na TV Vijesti u srijedu u 20 sati.

Large number of Roma families says to their children: "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community

Young Roma and Egyptians (RE) must, above all, think for themselves. We make mistakes, but so the state and therefore the cooperation is needed - Almir Tahiri, a political scientist, said in an interview for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Insisting on the education of a growing number of young people from the Roma and Egyptian populations, Tahiri emphasizes that their community must also renounce customs justified by tradition. These are, above all, early arranged and forced marriages and violence against women. "Although the violence against women is not part of the culture, customs and traditions of the Roma, women still experience it. I am not saying that there is no violence in other communities but it is very present in our community. We have to fight against it together. " 

Tahiri is one of the few university-educated Roma in Montenegro. After graduating from the Faculty of Political Science in Podgorica, he extended his knowledge of international relations, diplomacy and English at the Central European University in Budapest. He is currently working as an assistant director and administrative manager in the international company Alucon group, which participates in the realization of the Portonovi project. Eager to acquire additional knowledge and skills, he enrolled in postgraduate studies in business management at the Faculty of Management in Herceg Novi.

“My mother, father and entire family were my biggest support and they literally forced me to finish the university, saying that it was crucial for my future. At the age of five, they sent me to preschool and thus tried to integrate me into the majority community. My childhood, just like the childhood of any other Roma, was filled with stigma and discrimination. But it was also filed with my constant proving that I really can and I know. I wanted to prove others wrong. I can't say it was easy. Especially if you are the only member of the Roma community in the school. The harsh reality is that Roma children are sitting in the last benches - Tahiri recalls.

His problem, as he says, was the lack of the role model to look up to in his earliest childhood.

-My parents are uneducated and when I would come home, crying and saying I did not want to go to school, because other children mistreat me and call me names, I did not find understanding. Nobody instructed me that these things should not be considered as normal that we have to fight against discrimination and never accept it. My parents aren’t to blame because they are not emancipated. However, they did their best for me to follow the right path. In high school, stigma and discrimination were not so common, while I got on well with my colleagues in college. I made some nice friendships and I am still in contact with some of them, Tahiri said.

How do you assess the importance of education of Roma and Egyptian population on the path of their empowerment and fuller integration into society?

- That must be the imperative. In addition to primary, I would introduce compulsory secondary education by law, as some countries in the region have done. All Roma children should be given an opportunity to attend primary and secondary schools and they should also be encouraged to go to college.

In my opinion, the work of the state but also of the non-governmental sector is insufficient in that respect. They do not encourage young people enough to continue their education; they do not work with them nor do they motivate them. 

If currently almost a thousand children from the RE population attend primary schools, and only one in ten enrolls the high school while a little more than one percent enrolls the college, where do you identify the key problems?

-Most of our parents work in utility companies, or they collect secondary raw materials. I am not generalizing but large number of Roma families tell their children "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community. A year ago, I suggested a local hotel to hire my brother, who is an excellent, educated bartender. I also recommended a friend of mine for a job. He would agree to do ordinary physical jobs such as cleaning, maintaining hygiene, working in the kitchen, or to be a driver because he only has a primary school. The hotel manager refused, and later I found out that he employed the Filipinos. 

Based on your experience, what should be done to ensure Roma pupils' attendance and attainment in schools and adequate employment later?

- We need to be given a chance. There is a possibility to reduce the number of unemployed Roma, to participate in the development of tourism. We have rich cultural heritage. In my house for example, four languages are spoken, two of which are English and German. There are hundreds of such families in Montenegro. Just imagine if you have Roma children who already speak several foreign languages, how easy it is to teach them another one, or to introduce them in professional training, to work as a waiter, a cook, a bartender in order for them to be employed in some luxury, tourist hotel. The guest of that hotel will get an impression of being in a civic, multicultural, multinational, multi-confessional community. Not to mention how our culinary specialties can further enrich the tourist offer. There is an economic benefit as well. If you hire Roma, they will not be a burden to the state. Moreover, they will contribute to it. We just need to think rationally, we don’t have to "integrate" into the society because someone is fond of us. 

This would additionally encourage the younger generations to further improve and get educated because they would see positive examples.

In your opinion, what is the role of the state in that integration, and what is the role of the non-governmental sector?

The state should provide opportunities to Roma young people, who are emancipated, educated and creative. We love Montenegro. We're not going anywhere from here, like it or not. Montenegro is as much a state of Montenegrins, Serbs, Croats, Albanians and Bosnians as it is ours. In my opinion, the solution is to participate together in creating public policies that would contribute to our position. There are also international organizations, which should help. Isn't it absurd that from 2010 to 2020, maybe fifteen Roma graduated from college? It is such a low number. But we cannot blame the state alone for that. The state provided me with a scholarship and a dormitory. Without that scholarship, I would have never graduated from college. The Roma NGO sector is also to be blamed, because they do not encourage young people enough to get an education. I am not sure whether it is a certain kind of jealousy of self-proclaimed leaders or a fear of competition that would be created after a certain time. Anyway, that is another topic. There are only a couple of non-governmental organizations, which really work, engage, advocate for the better future of RE population, but that is not the general attitude towards Roma. 

I also follow the work of the rest of the NGO sector. Those organizations receive certain funds from European and state donors to implement projects for Roma population. They receive money to hire Roma and no Roma is employed in those organizations. Even if they employ RE members, they work as interns, activists, assistants and they are not adequately paid.  

It is all just for the project visibility in media, to create an impression that RE members really work there. There are no cases of Roma members being a project coordinator, a project manager… All that money is given for the employment of Roma, and there is no Roma employed. 

There are growing demands for the political participation of Roma and Egyptians and the so-called affirmative action applied to other minorities. As a political scientist, how do you see the possibility of Roma and Egyptians appearing with their party in some upcoming elections?

- I think that we are politically discriminated against because one minority community is provided with a reduced census, and we are not, although there are slightly more of us than them. But that should not stop us from intending to be politically active and enter the political scene. 

It can only benefit us. I think one political party was founded a year ago. I don't know why they didn't go to the parliamentary elections. That's a great pity. Personally, I would be happy to see a Roma political party in the future that will advocate for the progress of the community and enrichment of civil Montenegro. It would be great to have Roma employees in various institutions as well as to hear the voice of the Roma in the parliament. 

Nardi AHMETOVIĆ

Svjetska pomorska industrija u 2020. godini zabilježiće pad od 4,1% kao posljedicu efekata pandemije koronavirusa – procjena je koju je krajem novembra iznio UNCTAD. Predviđanja stručnjaka ove stalne Komisije Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju sa sjedištem u Ženevi, gledano iz ugla Crne Gore i više su nego optimistična jer su koronavirus i mjere koje su za njegovo suzbijanje i kontrolu od sredine marta do danas preduzimale crnogorske vlasti, kod nas izazvali daleko, daleko gore efekte. Podatak da od sredine marta bukvalno niti jedan kruzer nije pristao u neku od naših luka dovezavši sa sobom turiste, da su crmogorske marine ljetos i u špicu nautičke sezone bile u najmanju ruku poluprazne, te da je država svojim često i nelogičnim postupanjem kada je karantin u pitanju pričinila brojne probleme našim pomorcima prilikom povratka sa brodova, kompletiraju sumornu sliku efekata pandemije na ovu granu privrede. Iz ugla naših oko 7.000 aktivnih pomoraca koji plove gotovo isključivo za strane poslodavce, Covidom obilježena 2020. godina bila je i još uvijek jeste izuzetno teška i izazovna. Na proljeće, dok se svijet tek upoznavao sa novim virusom i njegovim efektima, mnoge zemlje uvele su praktično potpuno zatvaranje granica za strane državljane i velike restrikcije u aviosaobraćaju, a što je problem redovnih smjena posada na brodovima i repatrijacije pomoraca učinilo jednim od gorućih pitanja za kompletnu pomorsku industriju. Računa se da u svijetu ima oko 2 miliona aktivnih pomoraca, a lockdown i teškoće sa smjenama posade učinili su da je čak oko 200.000 njih ostalo „zarobljeno“ na brodovima šrom svijeta i mimo isteka ugovorenih rokova za radno angažovanje. Zbog problema sa putovanjima i aviosaobraćajem, na brodovima koji su plovili, iste posade su bile već mjesecima. Neki pomorci u tim ranim fazama pandemije su na brodu neprekidno bili šest ili osam mjeseci, a bilo ih je čak koji su probili i “magičnu granicu“ od 12 mjeseci neprekidne navigacije. Biti mjesecima na komadu plovećeg čelika sa manje-više istih dvadesetak ljudi, odvojen od porodice i prijatelja, na pomorca ostavlja posljedice i u najnormalnijim uslovima, a kako se to na psihofizičko stanje u vanrednim okolnostima pandemije Covida-19 odražava, tek ostaje da se vidi u narednom periodu. Dodatni problem je i to što i ono malo vremena kad brod pristane u luci, pomorci sada zbog koronavirusa, najčešće ne mogu izaći u grad i time makar na trenutak “pobjeći“ iz naporne svakodnevice. Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje i to što je Međunarodna pomorska organizacija IMO napravila posebne protokole sa mjerama i procedurama za članove posada na sprečavanju zaraze Covidom-19, a formirala je i poseban Krizni tim za pomoć pomorcima prilikom repatrijacije, odlaska na brod ili u kriznim situacijama. Početkom decembra 75. Generalna skupština UN usvojila je “Rezoluciju o međunarodnoj saradnji u rješavanju izazova sa kojima se suočavaju pomorci kao rezultat pandemije Covid-19 za podršku globalnim lancima snabdijevanja“ kojom poziva države članice UN-a da pomorce odrede za ključne radnike i da sprovedu relevantne mjere kojima će omogućiti iskrcaj i ukrcaj pomoraca, te da im se obezbijedi nesmetani pristup medicinskoj njezi.

Primanja ostala ista, fokus nije na Evropi

Među svima koji su trpjeli posljedice pandemije bili su i mnogi pomorci iz Crne Gore, posebno oni koji su plovili kao tzv. bijelo osoblje na putničkim brodovima – kruzerima. Naši mediji tokom proljeća i prvih ljetnih mjeseci bili su puni dramatičnih svjedočanstava nekih od naših državljana koji su se kao članovi posade kruzera stavljenih u raspremu po raznim lukama svijeta, našli bukvalno u nekoj formi višemjesečnog zatvora jer nisu mogli biti repatrisani. Na povratak u zemlju čekali su mjesecima, a njihovi poslodavci u koordinaciji sa crnogorskom diplomatijom, dovijali su se na razne načine kako da te ljude vrate njihovim kućama. Ipak, i kada su se konačno dokopali granice svoje države, ovi pomorci ali i njihove kolege koji su se kući vraćali sa trgovačkih brodova gdje je sanitarni rizik višestruko manji nego na kruzerima, bivali su nerijetko i mimo rezona, zadržavani još po petnaestak dana u karantinima u Crnoj Gori. Javnost još pamti proteste i skoro, pa pobune, koje su povremeno izbijale zbog loših uslova u tim karantinima među repatriranim pomorcima, posebno u onome na Vučju i djelimično onom u Igalu. Sve to međutim, postepeno se prevazilazilo i sređivalo, do mjere da je odlazak i povratak sa broda danas nešto malo manje problematičan.

„Ukrcaj i iskraj i dalje je otežan u odnosu na regularne okolnosti prije korone. Poredeći prve mjesece pandemije, sada je situacija nešto lakša jer je više PCR laboratorija za testiranje, mnoge države su uvele olakšanu proceduru prelaska granice prepoznajući važnost pomoraca kao radne snage od posebnog značaja za svjetsku ekonomiju, međutim i dalje ostaju razna ograničenja koje propisuju aviokompanije, osiguranje i slično. Prosječni troškovi ukrcaja ili iskrcaja pojedinačnog pomorca sada su 100% veći od vremena prije korone, pa se brodari odlučuju da odjednom mijenjaju veći broj članova posade, jer slanjem sa ili na brod većeg broja ljudi odjednom, smanjuju svoje troškove. Zbog toga se i dalje dešava da povremeno pomorci na iskrcaj sa broda čekaju i po nekoliko mjeseci nakon isteka ugovora“, kazao je „Vijestima“ kapetan duge plovidbe Janko Milutin iz Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore i agencije za ukrcaj pomoraca „Seamonte“ iz Kotora.

On je istakao da se korona kriza na sreću, do sada nije toliko puno odrazila na primanja pomoraca koja su ostala manje-više nepromijenjena. Ipak, budući da je trenutno svjetska trgovina više orijentisana na pacifički region, nego na rute ka Evropi, brodari više traže posade iz tog regiona jer im je jednostavnije i jeftinije da ih rotiraju na svojim brodovima koji operišu u tom dijelu svijeta, nego da na njih šalju pomorce iz Evrope. 

„Sa druge strane brodari čiji su brodovi u ovom dijelu svijeta, više odgovara da imaju posade iz Evrope, pa tako imamo i upita da pošaljemo kompletne posade iz Crne Gore, što međutim, nama nije baš jednostavno jer mi ovdje skoro da i nemamo npr. kormilara, mazača i drugih sličnih nižih zvanja“, objašnjava Milutin. Sa druge starne, našim pomorcima koje je pandemija Covida-19 zatekla kod kuća, na početku je bilo možda još i teže jer su za neodređeno vrijeme ostali bez mogućnosti da se ukrcaju na brod i zarade koru hljeba svojim porodicama.

Studija američkog Univerziteta Kornel naime, pokazala je da je tokom prvih mjeseci pandemije od marta do juna kada su najstrože restrukcije i mjere prevencije bile na snazi, evidentiran do sada nezabilježen pad obima pomorskog saobraćaja u svijetu i to kod bukvalno svih segmenata svjetske pomorske industrije. Pad je iznosio od 5,62% do 13,77% za kontejnerske brodove, do 3,32% kod brodova za rasute terete, 9,27% za tankere, te od 19.57% do čak 42,77% putničke brodove. Anketa koju je sa predstavnicima 200 vodećih svjetskih brodarskih kompanija sredinom oktobra sprovela međunarodona advokatska kompanija DWF, pokazala je da je čak 63% anketiranih pretrpjelo negativne ekonomske posljedice zbog korone i raznih lockdown mjera širom svijeta, dok se čak 60,5% anketiranih izjasnilo da je zbog toga moralo da smanjuje broj zaposlenih.

Evropska agencija za pomorsku sigurnost EMSA objavila je da je za prvih deset mjeseci 2020. uslijed Covid-19 pandemije, broj uplovljavanja brodova u luke država EU smanjen 14% u odnosu na lani, pri čemu su najteže pogođene Španija, Slovenija, Hrvatska i Island, a sektor industrije koji bilježi najveći pad su putnički brodovi - kruzeri, trajekti i ro-ro brodovi na redovnim linijama.

Crnogorski pomorci poput drugih svojih kolega u svijetu, suočili su se sa dodatnim finansijskim izazovima jer je veći broj stranih kompanija koje su im poslodavci, zbog ekonomskih efekata korona krize i smanjenog obima prometa u globalnoj trgovini koja se 80% odvija morskim putem, bili primorani da preduzimaju niz mjera štednje i kresanja operativnih troškova. Tako su mnoge kompanije dio svojih brodova stavile van upotrebe, a dio njih je jednostavno, krenuo sa otpuštanjima jer se bukvalno borio za goli opstanak, kao što je to npr. slučaj sa kompanijom „Bourbon Offshore“ na čijim je tegljačima, suplajerima i sličnim plovilima za podršku naftnoj industriji, plovio jedan značajan broj naših pomoraca.

Kruzing industrija

Najteže pogođena kovidom svakako je svjetska kruzing industrija čijih je preko 90% kapaciteta bukvalno zaustavljeno već mjesecima, jer zbog pandemije turističkih krstarenja u svijetu gotovo da nigdje nema. Stoga su te kompanije da bi smanjile troškove, proteklih mjeseci u rezališta poslale veći broj svojih nešto starijih kruzera, a sa time je barem u dogledno vrijeme, ukinut i veliki broj radnih mjesta za pomorce i bijelo osoblje raznih profila koje je bilo angažovano na tim brodovima. Korona je, kada je crnogorska pomorska privreda u pitanju, najpogubnije djelovala upravo na kruzing kao jedan od njenih do sada najbrže rastućih segmenata. Podatak da je najprometnija crnogorska kruzing Luka Kotor, ove godine od planiranih čak 560 dolazaka brodova na kružnim turističkim putovanjima, do 16. marta kada je uvedena zabrana uplovljavanja kruzera u Crnu Goru, zabilježila dolazak samo 9 manjih brodova u prvom tromjesečju, najbolje pokazuje razmjere katastrofe koja je pogodila ne samo preduzeće Luka Kotor AD, već i sve ostale segmente lanca pružalaca usluga u kruzingu.

Umjesto očekivanog ukupnog prihoda od 4,6 miliona eura u 2020, Luka Kotor je na kraju trećeg kvartala zabilježila gubitak u iznosu od 1,4 miliona eura, sa izvjesnošću da će minus do kraja godine samo još dodatno narasti. Gubitke Kotora u kruzingu nije popravio ni učinak u jahtingu, jer je od 2020. očekivanih ukupno 1.600 dolazaka jahti, do početka septembra u marinski dio luke podno zidina Starog grada, uplovilo samo oko 120 jahti. Na novac koji je zbog nedolaska kruzera izgubila Luka Kotor, dodaju se i ogromne sume koje su izgubili i svi drugi uključeni u lanac kruzing industrije u Crnoj Gori – počev od države koja ubira tzv. svjetlarinu (naknadu za koriščenje pomorskih puteva) i druge takse, preko pomorskih agenata, pružalaca usluga pilotaže i tegljenja brodova, snabdjevača, organizatora izleta, autobuskih prevoznika koji voze putnike sa kruzera na izlete, turističkih agencija.... O kojem obimu izostanka posla se radi, najbolje pokazuje poređenje sa 2019. kada je u Crnu Goru došlo 490 kruzera koji su pritom doveli skoro 650.000 putnika.

„Gruba procjena je da je samo od nedolaska oko 500 ovogodišnjih kruzera, u direktnim prihodina izgubljeno najmanje 25 miliona eura i najmanje još toliko u prihodima koje bi od tih brodova i putnika sa njih ostvario lanac drugih pružalaca usluga i ugostitelja. Koliko je kruzing značajan za našu ekonomiju pokazuju indirektno i bukvalno stotine poziva od ugostitelja trgovaca, prevoznika, turističkih agenata koje svakodnevno dobijamo i svi oni žele odgovor samo na jedno pitanje – kad će kruzeri ponovno da krenu. Lično mislim da bi se to ipak moglo dogoditi u narednih nekoliko mjeseci“, kazao je „Vijestima“ vlasnik i direktor pomorske agencije Allegra Montenegro iz Bara, Mihailo Vukić.

Gubici se u ovogodišnjem kruzingu u našim lukama mjere sa desetinama miliona eura, pa ne čudi što se svi koji su uključeni u taj biznis trude da kruzere, kada već nisu u upotrebi i ne dovoze goste, dovedu i stacioniraju u nekoj od naših luka u periodu kada su oni u takozvanoj raspremi. Zavisno od toga da li je u tzv. hot ili prologned lay up statusu (raspremi na kraći ili produženi rok trajanja), odnosno od toga koliki je broj članova posade zadržan na brodu, operativni troškovi za vlasnika samo jednog velikog kruzera, kreću se od 1 do 3 miliona dolara mjesečno. Od toga su najveći trošak plate posade, ali nije zanemarljiv ni ostatak izdvajanja koja završavaju u džepovima operatera luka, privrede i indirektno, budžetima država u kojima se raspremljeni brod nalazi. Trenutno je oko 95% svjetske kruzer flote u raspremi, od čega se u evropskim lukama nalazi preko stotinu brodova, pri čemu je više od polovine njih zaustavljeno u raznim lukama na Mediteranu. U tome je i Crna Gora pokušala da dođe do „svog dijela kolača“ pa je tako krajem novembra u Luku Bar stigao prvi kruzer koji se kod nas stavlja u tromjesečnu raspremu – brod „Norwegian Spirit“ norveško-američke kompanije Norwegian Cruise Line. Da se i ovdje nešto više postigne međutim, opet se kao barijera možda i jača od Covida, pojavljuje tradicionalna rigidnost i nefleksibilnost crnogorske državne administracije i međusobna neusaglašenost relevantne legislative.

Jahting najbolje prošao

Još jedan segment crnogorske pomorske privrede kojeg je korona ove godine bukvalno pokosila su turistički i izletnički brodići kakvih nekoliko desetina tokom ljeta vozi turiste na kraće izlete po Crnogorskom primorju. Ove godine većina tih plovila nije uopšte ni izlazila na more, a njihovi vlasnici ostali su praznih džepova jer turista gotovo da nije ni bilo. Jedini od tih plovila koji je imao nešto posla, bio je izletnički brod „Katica“ iz Tivta koji je odradio tek dvadesetak vožnji po Boki sa grupama stranih turista, prvenstveno iz Ukrajine. Pri tome je zbog mjera na sprečavanju širenja korone, ovaj brod kapaciteta 370 putnika, primao znatno manje ljudi – maksimalno do 90, a što se opet sve na kraju odrazilo na smanjenje prihoda za njegovog vlasnika.

Iako i oni bilježe drastično smanjenje prometa u odnosu na lani, utisak je da su srazmjerno najmanje gubitke od korone od cijele crnogorske pomorske privrede, imali u jahtingu. „Jahti smo ove godine imali manje nego lani, ali stanje u tom segmentu naših usluga nije bilo toliko loše koliko smo očekivali da će biti. Ipak su rezultati koje smo ostvarili u agenturi jahti ove godine bili iznad naših očekivanje jer je tih brodova došlo više nego što smo se nadali“, ističe Vukić.

Vodeće crnogorske marine poput Porto Montenegra, Portonovog i marine u Baru u proljećnim mjesecima tokom potpunog lockdowna, sprovele su niz inovativnih i proaktivnih mjera i programa obuke svog osoblja i osmišljavanja protokola za dolaske i opsluživanje jahti u uslovima povećanog zdravstveno-sanitarnog rizika. Iako se ovogodišnji rezultati našeg nautičkog turizma ne mogu ni primaći prošlogodišnjima kada je bilo 4.775 dolazaka jahti i 28.562 turista na njima, ipak je stanje u našim marinama ljetos za vrijeme špica nautičke sezone bilo malo manje depresivno nego u luci Kotor gdje tada nije bilo niti jednog kruzera. Tako je u marini Luštica Bay u avgustu bilo popunjeno 70% njenih trenutno raspoloživih kapaciteta od 85 vezova, dok je u najvećoj marini u Crnoj Gori – tivatskom Porto Montenegru kapaciteta 450 jahti, zauzetost vezova u avgustu bila 72%. Ipak, i ove podatke treba uzeti sa dozom rezerve jer u menadžmentu tih marina kao zauzete, računaju i vezove koji su dati u dugoročni zakup, bilo da se na njima u datom momentu nalazi vezana jahta ili ne. Razlika je ipak, veoma značajna jer kada je brod zapravo u marini, posljedično rastu i popratni ekonomski efekti od njegovog boravka kroz troškove koje on tu ostvaruje kroz snabdijevanje, plaćanje raznih uluga i potrošnju svoje posade, a sve to izostaje kada jahta ne boravi na zakupljenom vezu koga u menadžmentu marine, formalno vode kao „zauzet“.

„Naš godišnji occupancy (zauzetost) po broju vezova u 2020. je 70% što je čak bolji rezultat nego lani kada smo imali 68%. Ovakav skor je postignut zbog produžavanja ugovora većine brodova koji su vezani u Porto Montenegru kao njihovoj matičnoj luci, čime je postignuto i povećanje prosječnog vremena zadržavanja jahti u našoj marini sa 51, na 105 dana“, kazao je „Vijestima“ senior PR i marketing menadžer Porto Montenegra Danilo Kalezić. On ističe da su ove godine u tu marinu više dolazili veći brodovi, pa je tako i prosječna dužina jahti koie su ove godine uplovljavale u Porto Montenegro „porasla“ na 22 metra, sa prošlogodišnjih 21 metar.

Siniša LUKOVIĆ

By Siniša Luković

Global maritime industry will decline by 4.1% in 2020 due to the disruption caused by the COVID-19 pandemic, as estimated by the United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD) in late November. From Montenegro’s standpoint, the predictions made by experts affiliated with this permanent UN body based in Geneva are more than optimistic, as the coronavirus and measures taken by the Montenegrin authorities since mid-March until today to curb the epidemic have had far, far worse effects.

The fact that literally not a single cruise ship bringing in tourists has docked in any of our ports since mid-March, that the Montenegrin marinas were at best half full this summer even at the height of the nautical season, and that the state caused numerous problems to our seafarers when returning from ships with its often illogical quarantine measures, all add to the gloomy picture of the effects that the pandemic has had on this branch of the economy.

From the point of view of approximately 7,000 active seafarers from Montenegro, who are almost exclusively employed by foreign shipping companies, the pandemic-characterized 2020 was and still is extremely tough and challenging. In the spring, while the world was just getting acquainted with the novel virus and its effects, many countries imposed virtually complete border closures to foreign nationals and severe restrictions on air traffic, making the problem of regular crew changes and repatriation of seafarers one of the burning issues for the entire maritime industry.

It is estimated that there are about 2 million active seafarers globally. The lockdown and difficulties with crew changes left as many as about 200,000 of them trapped on ships around the world even after the end of their employment contracts. Due to problems with travel and air transport, crews remained stuck at sea for months. In those early stages of the pandemic, some seafarers remained on board continuously for six or eight months, with some breaking the “magical limit” of 12 months of uninterrupted navigation. Being stranded on a piece of floating steel for months with more or less the same twenty people, separated from family and friends, takes its toll on seafarers even in normal conditions. How this will reflect on their physical and mental state in the extraordinary circumstances of the COVID-19 pandemic remains to be seen in the coming period. An additional problem is that even during short times when ships are docked in ports, seafarers now generally cannot get off the vessel to visit a town and escape from the gruelling everyday life at least for a moment.

The gravity of the situation is also illustrated by the fact that the International Maritime Organization (IMO) has made special protocols with measures and procedures for crew members to prevent the spread of COVID-19 infection. It has also has set up a Seafarer Crisis Action Team to assist seafarers with repatriation, boarding or crisis situations. In early December, the 75^th UN General Assembly adopted a Resolution on international cooperation to address challenges faced by seafarers as a result of the COVID-19 pandemic to support global supply chains, calling on UN member states to designate seafarers as key workers and implement relevant measures to enable seafarers to disembark and embark, as well as to provide them with unrestricted access to medical care.

Earnings remain unchanged, but Europe is not in focus

Many seafarers from Montenegro have also been among those who have suffered the consequences of the pandemic, especially those who sailed as white-collar staff on cruise ships. During the spring and the first months of the summer, our media were full of dramatic testimonies of some of our citizens who, as crew members of cruise ships which were laid up in various ports around the world, found themselves literally in a kind of a months-long imprisonment because they could not be repatriated. They were waiting for months to return to the country, with their employers devising various methods to bring them back home in coordination with Montenegrin diplomats. However, even when they finally reached the borders of their country, these seafarers and their colleagues who were returning home from merchant ships, where the sanitary risk is many times lower than on cruise ships, were, often unreasonably, kept in quarantine in Montenegro for another fifteen days. The public still remembers the protests – nearly rebellions – which occasionally broke out among repatriated seafarers due to poor conditions in quarantine hotels, especially in the one in Vučje resort and partly the one in Igalo. All that, however, was being gradually overcome and worked out, to the extent that departures and returns from ships are a bit less problematic today.

“Embarkation and disembarkation are still difficult compared to pre-Covid circumstances. In comparison with the first months of the pandemic, the situation is now somewhat easier because there are more PCR testing labs, many countries have introduced a simplified border crossing procedure, recognizing the importance of seafarers as a labour force of special importance to the global economy. Yet, various restrictions imposed by airlines, insurance requirements and the like still remain. The average cost of embarking or disembarking an individual seafarer is now 100% higher than in pre-Covid times, so shipowners often decide to change large numbers of crew members at the same time, as they reduce costs by sending more people off or on board at the same time. That’s why seafarers are sometimes left waiting for disembarkation for several months after the end of their contracts,” sea captain Janko Milutin of the Shipmasters Association of Montenegro and the Kotor-based “Seamonte” ship manning agency told Vijesti.

He points out that, fortunately, the corona crisis has not significantly affected the incomes of seafarers so far, which have remained more or less unchanged. However, as the global trade is currently more oriented to the Pacific region than to routes towards Europe, shipowners are looking for crew members from that region more often because it is easier and cheaper for them to rotate crews on ships operating in that part of the world, rather than sending seafarers from Europe there.

“Conversely, shipowners whose ships operate in this part of the world prefer to have crews from Europe, so we also get inquiries to send complete crews from Montenegro. This, however, is not so easy for us, because we practically don’t have, for example, helmsmen, oilers and other similar lower ranks,” Milutin explains. On the other hand, in the beginning it was even more difficult for our seafarers who were caught by the pandemic at home, because they were left without the possibility to board a ship and earn their livelihoods for an indefinite period of time.

A study by the American Cornell University has shown that during the first months of the pandemic between March and June, when the tightest restrictions and prevention measures were in force, an unprecedented global decline in volume of maritime traffic was recorded in virtually all segments of the world maritime industry. The decline ranged from 5.62% to 13.77% for container ships, to 3.32% for bulk carriers, 9.27% ​​for tankers, and from 19.57% to as much as 42.77% for passenger ships. A survey of representatives of 200 of the world’s leading shipping companies, conducted in mid-October by the international law firm DWF, has shown that as many as 63% of respondents have suffered negative economic consequences due to the pandemic and various lockdown measures around the world, while as many as 60.5% of respondents have said that they had to cut their workforce because of that.

The European Maritime Safety Agency (EMSA) announced that in the first ten months of 2020, the number of ships entering EU ports had decreased by 14% compared to last year as a result of the COVID-19 pandemic, with Spain, Slovenia, Croatia and Iceland being the hardest hit, while the industry sector that saw the largest decline was passenger ships – cruise ships, ferries and ro-ro ships on regular lines.

Montenegrin seafarers, like their colleagues around the world, have faced additional financial challenges as more foreign companies that hire them were forced to take a number of austerity measures and cut operating costs due to the economic effects of the coronavirus crisis and the reduced volume of traffic in global trade, 80% of which takes place by sea. Therefore, many companies put some of their ships out of service, and some of them simply started laying off workers because they were literally fighting for their very survival, as is, for example, the case with Bourbon Offshore, which employs a considerable number of our seafarers on their tugs, suppliers and similar oil industry support vessels.

Cruise industry

The world’s cruise industry is certainly the hardest hit by Covid, with over 90% of its capacities literally being suspended for months, as there are practically no cruises anywhere in the world at the moment due to the pandemic. In recent months, these companies have sent a number of their slightly older cruise ships to breaking yards in order to reduce costs. As a result, at least in the foreseeable future, a large number of jobs for seafarers and white-collar staff of various profiles who sailed on those ships have been cut. When it comes to the Montenegrin maritime economy, the pandemic has had the most devastating impact on cruising as one of its fastest growing segments. The fact that until March 16, when the ban on cruise ships was introduced in Montenegro, the busiest Montenegrin cruise port of Kotor recorded the arrival of only 9 smaller ships in the first quarter, out of as many as 560 planned arrivals of cruise ships this year, best illustrates the scale of the disaster which has affected not only the Port of Kotor company, but also all other links in the chain of cruise service providers.

Instead of the projected total revenue of €4.6 million in 2020, the Port of Kotor suffered a loss of €1.4 million at the end of the third quarter, with the deficit being expected to grow further by the end of the year. Kotor’s losses in cruising could not be offset by the results achieved in yachting, as by early September only about 120 yachts had sailed into the port under the walls of the Old Town, out of the total expected 1,600 yacht arrivals in 2020. The money that the Port of Kotor lost due to the absence of cruise ships, is added to the huge sums that were lost by everyone else involved in the cruise industry chain in Montenegro – starting with the state that collects so-called light dues (charges levied on ships for the use of sea routes) and other taxes, through maritime agents, pilotage and towing service providers, suppliers, excursion organizers, bus companies that take cruise ship passengers sightseeing, travel agencies… The extent of work involved is best illustrated when figures are compared with 2019, when 490 cruise ships came to Montenegro, bringing along almost 650,000 passengers.

“A rough estimate is that due to the absence of about 500 this year’s cruise ships, at least €25 million in direct revenues has been lost and at least as much in the revenues that would have been generated by a chain of other providers and caterers serving those ships and their passengers. The importance of the cruising industry for our economy is also indirectly shown by literally hundreds of calls that we get every day from caterers, traders, carriers and travel agents, who all want an answer to a single question – when will cruise ships start coming again? Personally, I think that it could still happen in the next few months”, Mihailo Vukić, the owner and director of the Bar-based Allegra Montenegro maritime agency, told Vijesti.

Losses in our ports in this year’s cruising are measured in tens of millions of euros, so it is not surprising that all those involved in this business are trying to bring and station cruise ships in one of our ports in the period when they are in lay-up. Depending on whether a ship is in the so-called warm or cold lay-up status, (lay-up for a shorter or extended period of time) i.e. depending on the number of crew members retained on board, operating costs for the owner of only one large cruise ship range between 1 and 3 million dollars per month. The biggest expenses in such cases are wages for crew members, but the rest of allocations that end up in the pockets of port operators, the economy and, indirectly, in the budgets of the countries where the ship is located, are not negligible either. Currently, about 95% of the world’s cruise fleet is in lay-up. European ports host over a hundred ships, with more than half of them staying in various ports in the Mediterranean. Montenegro also tried to get its fair share of the cake, so the first cruise ship to undergo a three-month lay-up in Montenegro – Norwegian Spirit of Norwegian Cruise Line – arrived in the Port of Bar in late November. However, achieving something greater in this regard was prevented by a barrier perhaps stronger than Covid – the traditional rigidity and inflexibility of the Montenegrin state administration and incompatibility of the relevant legislation.

Yachting fared the best

Another segment of the Montenegrin maritime economy that was virtually battered by the pandemic this year are tourist and excursion boats, several dozen of which take tourists on short tours along the Montenegrin coast during the summer. This year, most of those vessels did not go out to sea at all, and their owners were left with empty pockets because hardly any tourists visited Montenegro last summer. The only exception was the excursion boat Katica from Tivat, which made only twenty trips around Boka with groups of foreign tourists, primarily from Ukraine. In doing so, due to measures limit the spread of coronavirus, this boat with a capacity of 370 passengers accommodated significantly fewer people – up to a maximum of 90, which was ultimately reflected in reduced revenues for the owner.

Despite a dramatic decrease in traffic compared to last year, the impression is that the yachting industry suffered proportionately the smallest losses as a result of coronavirus.

“We had fewer yachts this year compared to last year, but the situation in that segment of our services was not as bad as we had expected it to be. Still, the results we achieved in yachting this year were above our expectations because more of those boats came than we had hoped for,” Vukić points out.

In the spring months during the complete lockdown, the leading Montenegrin marinas such as Porto Montenegro, Porto Novi and the Bar marina implemented a series of innovative and proactive measures and programmes to train their staff and design protocols for the arrival and servicing of yachts at the time of the increased health and sanitary risk. Although this year’s results of our nautical tourism cannot come close to last year’s, when there were 4,775 yacht arrivals with 28,562 passengers, the situation in our marinas this summer at the height of the nautical season was still a little less depressing than in the Port of Kotor, where there were no cruise ships in sight. For instance, out of a total of 85 births in the Luštica Bay marina, 70% of them were occupied in August, whereas berth occupancy in August in the largest marina in Montenegro – Tivat’s Porto Montenegro, with a capacity of 450 yachts, was 72%. However, these data should also be taken with caution, because long-term moorings are counted as occupied, regardless of whether there is a moored yacht at a given moment or not. There is, however, a fundamental difference, because when a boat is actually in the marina, the accompanying economic effects of its stay consequently grow through the costs it generates there through supply, payment of various services and consumption by its crew. Yet, all of this is missing when a yacht is not moored at the leased berth, which is formally counted as “occupied” by the marina management.

“Our annual birth occupancy in 2020 is 70%, which is an even better result than the one from last year, when we had 68%. Such score was achieved due to the extension of contracts for a majority of ships moored in Porto Montenegro as their home port, which also led to an increase in the average docking time of yachts in our marina from 51 to 105 days”, Danilo Kalezić, Porto Montenegro’s senior PR and marketing manager, told “Vijesti”. He points out that large boats came more often to that marina this year, so the average length of yachts that sailed into Porto Montenegro this year was 22 metres, up from last year’s 21 metres.

U odluci se navodi da Mandić nije iskoristio zakonsko pravo da učestvuje i izjasni se o  pokrenutom postupku

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je da je jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić prekršio Zakon o sprečavanju korupcije, jer nije na vrijeme predao imovinski karton.

Slučaj protiv njega pokrenut je u drugoj polovini septembra, nakon pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

CIN-CG je pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv lidera Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednika podgoričkog odbora njegove partije, poslanika Radoša Zečevića, zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze. 

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo mjesto je popunio Zečević.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od dana prestanka ili postavljanja na javnu funkciju, a predstavnici NSD to nisu uradili u zakonskom roku.

Agencija je u drugoj polovini septembra protiv njih pokrenula postupke, a Mandić je nepunih nedjelju dana kasnije dostavio karton.

Iz NSD su kazali da je on predao karton, ali su potvrdili da su kasnili sa tom obavezom.

“Mandić nije iskoristio svoje zakonsko pravo da kao stranka učestvuje u postupku i da se izjasni na navode u vezi pokrenutog postupka, a takođe nije iskoristio svoje zakonsko pravo i nije se izjasnio na rezultate ispitnog postupka, iako je akte Agencije od 24. septembra i od 5. novembra uredno primio”, navodi se u obrazloženju odluke koju potpisuje direktorica ASK Jelena Perović.

Iz službene evidencije javnih funkcionera utvrđeno je da on nije dostavio imovinski karton u zakonskom roku od 30 dana.

Mandić je bio posljednji na izbornoj listi koalicije “Za budućnost Crne Gore”, a Zečević je nastavio da bude poslanik i u ovom sazivu Skupštine Crne Gore.

Agencija je početkom novembra potvrdila da je Zečević prekršio zakon.

Zbog kršenja zakona, propisana je novčana kazna od 500 do 2.000 eura, koja će biti naknacno donijeta.

M.RUDOVIĆ

Koliki je tačno uticaj konkretnog javnog skupa na javno zdravlje teško je odrediti, kažu iz Instituta za javno zdravlje (IJZ), ali dodaju i da velika okupljanja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, predstavljaju najveći faktor rizika za masovno širenje infekcije koronavirusa

Kriva obolijevanja od kovida-19 u Crnoj Gori jasno pokazuje da je u danima poslije masovnijih okupljanja i broj novooboljelih rastao. Tako je bilo u drugoj polovini avgusta, kada su počela masovna okupljanja pred parlamentarne izbore, u danima nakon izbora, te potom u novembru, nakon sahrane mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

Koliki je tačno uticaj konkretnog javnog skupa na javno zdravlje, teško je odrediti, kažu iz Instituta za javno zdravlje (IJZ), ali dodaju i da velika okupljanja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, predstavljaju najveći faktor rizika za masovno širenje infekcije koronavirusa. To, kako su kazali, potvrđuje i činjenica da u nekim državama već desetak godina, od pandemije gripa A H1N1 2009, kao zasebna javnozdravstvena grana postoji “medicina masovnih okupljanja”.

Dodaju i da, kada se radi o otvorenom prostoru, prirodna cirkulacija vazduha utiče na smanjenje koncentracije kapljica, a da se u zatvorenim prostorima takav efekat ne može očekivati u istoj mjeri.

“Pored cirkulacije vazduha čitav je niz drugih faktora koji mogu imati uticaja na transmisiju mikroorganizama na masovnim okupljanjima, a koji se, prije svega, odnose na nošenje maski ili na udio zaraznih osoba koje su prisustvovale okupljanju.

O epidemiološkom i javnozdravstvenom značaju masovnih okupljanja najbolje govori činjenica da se nakon pandemije gripa (influenca A H1N1) iz 2009. u stručnoj literaturi, a posebno u zdravstvenim sistemima određenih država sve više koristi termin i govori o ‘medicini masovnih okupljanja’ kao zasebnoj javnozdravstvenoj grani koja se prvenstveno zasniva na epidemiologiji (ali i na drugim granama medicine)”, kazali su iz IJZ.

Ta nova disciplina, kako su dodali, značaja ima i u planiranju i organizaciji različitih događaja, među kojima su sportski, recimo Olimpijada, kulturno-zabavnih, kao što su muzički festivali, karnevali... Ta disciplina značaja ima i u planiranju velikih relgijskih događaja, kao što je odlazak na hadžiluk, različite vrste hodočašća, poslanica i masovnih bogosluženja...

“Osim epidemiologije, kod masovnih okupljanja poseban značaj imaju i druge grane medicine koje prije svega zavise od tipa i razloga masovnog okupljanja, ali i pretpostavljenih (mogućih i očekivanih) poremećaja zdravlja koji na takvim okupljanjima mogu nastati - urgentna medicina, traumatologija, higijena, vakcinologija, infektologija, transfuziologija, psihijatrija i klinička psihologija... Čak i bez pokušaja precizne kvantifikacije, analize i izdvajanja isključivog (samostalnog) uticaja svakog od masovnih okupljanja koja su se kod nas odigrala u proteklom periodu, dovoljno je sagledati epidemiološke krivulje iz kojih se jasno može uočiti promjena trenda i porast broja oboljelih nakon velikih masovnih okupljanja”, kazali su “Vijestima” iz Instituta.

Epidemija koronavirusa u Crnoj Gori počela je u martu. Kada je 20. juna predsjednik Crne Gore Milo Đukanović raspisao parlamentarne izbore, u Crnoj Gori bilo je osam inficiranih. Na dan izbora 30. avgusta, taj broj bio je 318, dvadesetak dana kasnije taj broj već je uvećan deset puta i broj infociranih premašio je 3.000.

Prvi veliki skup održan je dan poslije izbora, u noći 31. avgusta na 1. septembar ispred hrama u Podgorici, gdje su opozicione partije i simpatizeri slavili izbornu pobjedu. Trećeg septembra na Cetinju, te potom i tri dana kasnije u Podgorici, organizovani su skupovi koje su organizatori nazvali patriotskim. Skupu u glavnom gradu, prema podacima Uprave policije, prisustvovalo je 50.000 ljudi. Za sve to vrijeme, na snazi je bila zabrana okupljanja više od 100 osoba na otvorenom, odnosno više od 50 u zatvorenom. Zbog organizacije skupova niko nije sankcionisan, a nadležni nikad nisu saopštili i ko su organizatori okupljanja.

Posljednja masovna okupljanja su se dešavala u danima nakon smrti poglavara Mitropolije crnogorsko-primorske Amfilohija i epidemijska kriva jasno pokazuje rast oboljelih u periodu od sedam do 14 dana u danima nakon sahrane.

Podaci koje su "Vijesti" analizirale pokazuju da prvi put broj zaraženih prelazi 200 sedmog septembra kada na naplatu stiže period masovnih postizbornih okupljanja.

Već sedmicu kasnije, odnosno 14 dana nakon perioda masovnih okupljanja broj oboljelih je prešao 300.

Uz povremene dnevne varijacije, taj broj je uglavnom manji do sredine oktobra kada dnevno zaraženih ima i preko 400.

Krajem oktobra broj prelazi 500 dnevno zaraženih, da bi u periodu od sedam do 14 dana nakon sahrane Amfilohija prešao 600 i nekim danima čak i 700 zabilježenih slučaja što je rekord.

Nakon perioda od 14 dana počinje blago opadanje broja evidentiranih slučajeva, pa se u novembru uglavnom bilježi manje od 600 dnevno, a od prve nedjelje decembra manje od 500 slučajeva. Od sredine decembra se uglavnom bilježi manje od 350 zaraženih na dnevnom nivou.

Na sahrani Amfilohija su mjere masovno kršeno, ali je Tužilaštvo ocijenilo da "nema elemenata krivičnog djela".

Na snazi je bila zabrana okupljanja, propisana distanca se nije poštovala, vjernici su se pričešćivali istom kašičicom. Dio prisutnih je u mimohodu i ljubio pokojnika.

Na tom skupu se nisu odgovorno ponijeli ni brojni političari, uključujući tadašnjeg mandatara, a sadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića koji nije nosio masku.

U Crnoj Gori su u vrijeme sahrane mitropolita Amfilohija 1. novembra mjerama NKT-a bila zabranjena i primanja saušešća dok su se sahrane obavljale isključivo u užem krugu porodice.

Na pitanje da li se može govoriti o direktnom uticaju okupljanja na broj oboljeli, iz IJZ su kazali da se o kvantifikaciji i izračunavanju samostalnog (izolovanog ili direktnog) uticaja bilo koje mjere ili dešavanja može govoriti samo kada bi ta mjera i to dešavanje bili usamljeni, odnosno jedini u tom trenutku.

“Kada se pored određenih protivepidemijskih mjera ne bi sprovodile druge mjere ili, a vezano za masovne događaje, kada bi se mogli isključiti svi drugi društveni događaji, interakcije i dešavanja na kojima može doći do transmisije virusa - moglo bi se precizno govoriti o samostalnom uticaju jedne mjere ili jednog dešavanja na kretanja obolijevanja. Samim tim, precizna kvantifikacija samostalnog uticaja masovnih okupljanja u normalnim i uobičajenim okolnostima gotovo da nije moguća, jer se događaji ovoga tipa ne mogu posmatrati izolovano i samostalno mimo ostalih društvenih dešavanja, transmisije virusa i obolijevanja u zajednici koje se dešava u uobičajnim okolnostima”, kazali su iz IJZ.

Međutim, dodaju i da su moguće određene aproksimacije i da one podrazumjevaju da je stepen implementacije i pridržavanja mjera prije i nakon nekog događaja bio isti, da je društvena dinamika - broj kontakta koje ostvari pojedinac, kao i obrasci društvenog miješanja (social mixing - indikator broja bliskih interakcija koje jedna jedinka ostvari prilikom normalnih aktivnosti), nepromijenjen prije i nakon masovnog događaja.

“Uz ispunjenje ovih glavnih pretpostavki (i niza drugih manje bitnih) sva epidemiolška dešavanja i broj oboljelih nakon nekog masovnog događaja u periodu nakon prosječne inkubacije se mogu pripisati samom događaju odnosno masovnom okupljanju kao doprinosećem faktoru. Za precizno sagledavanje ovakvih dugoročnih trendova i uticaja određenih događaja na kretanje broja oboljelih od posebnog su značaja trendovi obolijevanja u uobičajenim okolnostima i za to se u epidemiologiji najčešće koriste višegodišnji (npr. petogodišnji) prosjeci obolijevanja od određene bolesti na određenom području. Svako trenutno statistički značajnije odstupanje od višegodišnjeg prosjeka obolijevanja za isti vremenski period godine se može pripisati dešavanjima koja se odvijaju na terenu u tom trenutku. Kako je kovid-19 nova bolest, za nju ne postoje višegodišnji prosjeci obolijevanja tako da analize ovoga tipa nisu moguće”, kazali su iz IJZ.

Ipak, na pitanje koliko su javna okupljanja koja su se događala u Crnoj Gori odmogla sistemu javnog zdravlja u planiranju mjera i suzbijanju epidemije koronavirusa, kazali su - “izuzetno”.

“Što se najlakše da uočiti analizom kretanja broja novoregistrovanih slučajeva prije i nakon izbornog dana odnosno pre i post izbornih aktivnosti i svih okupljanja koja su uslijedila nakon toga. Uticaj je još značajniji bio na sistem kliničkog menadžmenta, odnosno sistem pružanja zdravstvene njege i zbrinjavanja pacijenata. Dakle, poseban pritisak je bio na servise i usluge koje su se odnosile na zbrinjavanje i liječenje inficiranih i to na svim nivoima zdravstvenog sistema - počev od domova zdravlja, preko kovid i opštih bolnica sve do Kliničkog centra Crne Gore”, kazali su iz IJZ.

Javna okupljanja koja se povezuju sa porastom broja oboljelih nisu se događala samo u Crnoj Gori i to je, kako su kazali iz IJZ, dokumentovano ne samo u medijima, već i u naučnoj literaturi.

“Najviše podataka i analiza vezano za kovid-19 dostupno je za uticaj fudbalske utakmice između Atalante iz Bergama i Valensije koja se odigrala u Milanu 19. februara 2020. Analizom obolijevanja jasno je utvrđeno da je od značaja za transmisiju virusa bilo sve ono što je prethodilo meču (npr. putovanje javnim transportom navijača iz Bergama do Milana), što se dešavalo na meču (istorijska pobjeda Atalante) i ono što se dešavalo nakon meča (povratak u Bergamo i masovna slavlja do duboko u noć kao i povratak u Valensiju)”, kazali su iz IJZ.

Govoreći o tom slučaju, dodaju da se procjenjuje da je od prodatih 45.792 ulaznice, 95 odsto (43.500) kupljeno u Italiji, a samo pet odsto (2.500) u Španiji.

“Uz pretpostavku da je velika većina pristalica Atalante bila su iz grada Bergama, može se smatrati da je gotovo svaki treći stanovnik Bergama prisustvovao meču, što se jasno i odrazilo kako na obolijevanja, tako i na umiranje u Bergamu koje je bilo višestruko veće i od regionalnog prosjeka (Lombardija), ali i nacionalnog prosjeka u tom trenutku”, objašnjavaju iz Instituta.

Drugi događaji za koje postoje podaci u literaturi su hodočešće šiitskih muslimana u gradu Qom u Iranu, za koji se, kako su kazali, smatra da je doveo do naglog skoka broja obljelih i umrlih u Iranu tokom februara i marta. “Ali i u drugim državama okruženja - Avganistana, Iraka, Libana, Sirije i Pakistana iz kojih šiitski muslimani dolaze u Qom na hodočašće. Inače, u uobičajenim okolnostima kroz sam grad od oko 1,2 miliona stanovnika procjenjuje se da godišnje ‘prođe’ oko 20 miliona hodočasnika, što ovaj događaj svrstava u jedne od najmasovnijih na svijetu”, objašnjavaju iz IJZ. I karneval u Rio de Žaneiru, dodaju, dokazano je pospješio nagli skok oboljelih u Brazilu i Latinskoj Americi, kao i sva obolijevanja na kruzerima koji po prirodi stvari predstavljaju masovna okupljanja, jer je tu na relativno malom i ograničenom prostoru prisutan veliki broj ljudi.

“Sve navedeno jasno ukazuje na nedvosmislen značaj masovnih okupljanja na širenje obolijevanja i povećanje broja oboljelih od kovida-19 u svijetu. Zbog toga sve preporuke svih javnozdravstvenioh agencija i autoriteta govore o tome da je zabrana i ograničavanje masovnih događaja ključ i osnova uspješnog suzbijanja obolijevanja od kovida-19”, poručili su iz Instituta.

Vakcina jeste izlaz, ali će proći dosta do vraćanja života na staro

Vakcina protiv kovida-19 jeste izlaz iz globalne epidemiološke krize, ali i tu treba biti realan, poručil su iz Instituta, dodajući da će još proći da se život vrati na onaj prije epidemije.

“Uprkos svim naporima, vakcina neće biti dostupna svima u isto vrijeme, tako da prilikom započinjanja vakcinacije sve države moraju pažljivo procijeniti sve moguće aspekte, sa posebnim fokusom na osnovne ciljeve buduće vakcinacije i definisanje prioritetnih grupa”, pojasnili su iz IJZ.

Kazali su i da sticanje kolektivnog imuniteta globalno neće biti moguće postići dugo nakon započinjanja vakcinacije, a da će imunizacija, u kombinaciji sa drugim nefarmakološkim mjerama, pomoći da se zaštite najugroženiji, očuvaju najpogođenije ekonomske grane, smanji broj umrlih, te stopa obolijevanja, biće moguće normalno funkcionisanje zdravstva i socijalnih servisa...

“U tom slučaju, programi imunizacija biće usmjereni na one djelove populacije koji su ili najugroženiji od teških ishoda ili smrti, kao i na one koji su u najvećoj opasnosti da budu izloženi virusu na radnom mjestu. Bez edukacije i shvatanja značaja vakcina među samim građanima, ni jedan od ovih pristupa neće imati uspjeha”, kazali su iz IJZ, dodajući da će još dosta vremena biti potrebno da se stvari vrate na nivoe življenja i navika prije pojave kovida.

“Kada će to biti, teško je procijeniti, a dosta toga (ili sve) zavisi i od nas samih i dobro poznatih opštih mjera prevencije - distanca, higijena ruku i maske, koje su jedino oružje sve do vakcinacije većine populacije”, poručili su iz IJZ.

Protest može do 25 lica i da ne traje duže od sat

Iz Ministarstva zdravlja mjerama koje stupaju na snagu danas i važe do 11. januara, dozvolili su organizovanje prijavljenih javnih skupova, ali do 25 osoba.

“U trajanju ne dužem od 60 minuta, kao i uz pridržavanje mjera fizičke distance od dva metra, nošenje maski i uz korišćenje megafona i transparenata, bez uzvikivanja”, saopšteno je juče iz Vlade.

Nova mjera odgovor je na inicijativu Akcije za ljudska prava (HRA) i Instituta alternativa (IA), koje su od nove ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović nedavno tražili dopunu naredbe kojom je ranije zabranila okupljanja na javnom mjestu. Iz tih NVO tražili su da se građanima omogući pravo na okupljanje u cilju protesta, na način koji ne remeti javno zdravlje, u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava.

Isto pismo HRA i IA ranije su uputile prethodnom ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću, koji je tada predsjedavao Nacionalnim koordinacionim tijelom (NKT). Hrapović nije odgovorio na to pismo.

Obrazlažući zahtjev, iz HRA i IA ranije su kazali da je ministarka, tada donoseći mjere, omogućila građanima da prisustvuju vjerskim obredima u zatvorenom prostoru, uz znatnu distancu i nošenje maski. Stoga su u tim NVO smatrali da nema razloga da ne omogući okupljanje i na otvorenom prostoru, ograničenom broju ljudi, a po istim pravilima.

Damira KALAČ

Nepoznati vozač pod okriljem noći istovario je građevinski otpad na prostor pored puta na Kakarickoj gori, u blizini Centra za odvikavanje od bolesti zavisnosti.

Građanka – reporterka koja se predstavila kao Marijana, zabilježila je to 16. oktobra  u 17 časova i poslala Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Dokumentarni film Vođa- uspon i suton, ponedjeljak 20.00h na TV Vijesti

Kako se najdugovječniji evropski vođa uspinjao na ljestvicama moći? Kako je preživio ratove, slomove nekolike države, sukobe sa prijateljima i partijskim saborcima, domaće i međunarodne optužnice?

Kako je igrao i sa zapadom i sa istokom i šta mu je ta igra donijela? Kako je Crna Gora siromašila, a Đukanović i njegovi se bogatili? Da li su Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić došli na vlast uz Đukanovićevu pomoć? Da li je suton Đukanovićeve politike počeo sukobom sa SPC i je li 30. avgust početak kraja njegove trodecenijske vladavine?

Dokumentarni film "Vođa, uspon i suton" autorki Milke Tadić Mijović i Milene Perović pogledajte u ponedjeljak od 20.00h na TV Vijesti.