Today, the key threat to Montenegro does not come from Vucic's Serbia, Putin's Russia, the Serbian Orthodox Church, or the so-called anti-state opposition and alleged internal enemies, which, as we can see, are multiplying every day. The future of our country is uncertain, first of all, because of the nefarious Djukanovic’s system, which is not based on the rule of law and social justice.

Montenegro is not a functional state. According to all relevant international reports, it does not have strong and independent institutions. On the shards of the old, one-party order, a hybrid system has emerged in the heart of which are corruption and organized crime, and at whose forefront is a corrupt political class - and that, in all branches of government. Several key people run the state, financial and economic operations, institutions from the Anti-Corruption Agency to the Supreme Court and Special Prosecutor's Offices, the judiciary, propaganda ... and the mafia.

The division of power, foundation of any democracy, has never actually taken root here. How many criminal complaints have been filed for top-level corruption that has wiped out entire industries, closed factories, degraded the coast, ravaged forests, polluted rivers, destroyed canyons and the most beautiful UNESCO-protected areas, leaving tens of thousands of people jobless or anguishing in the margins of the society. At the same time, the privileged few have enormously enriched themselves by taking over one-by-one state resource in fraudulent privatizations and suspicious transactions, in which hundreds of millions of euros have been laundered. In this country, almost none of the flawed deals has been stopped, nor has the mafia been restrained - on the contrary, it has branched out because it owns the state. Instead, campaigns have been intensified by ‘patriots’ against those who dared to disclose corruption and write about organized crime.

Bombs have been thrown in front of the newsrooms, and many journalists and civic activists have been victims of physical and verbal violence, whose perpetrators have remained largely unpunished. It is no secret: behind almost every major business - from Tivat to Savnik, from Bar to Boliari, from Kotor to Colombia – stand the interests of a group that has captured the country and governed it for 30 years. 

The illusions that after the opening of negotiations with the EU, the prosecution, together with the police and the judiciary, could curb key the perpetrators of the problems, have long been dispelled. A fragile hope had emerged when the entire top of the organized crime group in Budva was prosecuted. Now, a few years after the case has been closed, one must question whether this process, whose main actors are at large, was really a showdown with the organized crime or just a way to weaken a faction within the ruling DPS party whose increased financial and organizational power could compete with the dominant clan controlled by Djukanovic.

Prosecutorial investigations and court proceedings are largely faked. Numerous actors of corruption and organized crime - from the local level to the top - have never been prosecuted. As is well known, there is not even a ‘remote’ suspicion that the responsible for the affairs Telecom, First Boss’s Million and Envelope could be the President of the country, his relatives and friends, despite the US judiciary documents, videos, and even public acknowledgment by the DPS leader that this party has been funded illegally, that part of the money, not only from Knezevic, has never been reported, even though it ended up in the party's box office. The prosecution has not even confronted the drug cartels, while the society is declining and the death toll is increasing day by day. Drug lords Saric and Kalic got back their seized property and were compensated at our expense. But the opponents of this government are punished, based on the testimony of compromised witnesses and questionable evidence.

By enacting the Law on freedom of religion, Djukanovic is trying to divert attention from crucial things in the election year – the captured state plagued with crime. He sheds divisions and says that Metropolitane Amfilohije is returning us to the dark middle age of theocratic state. And theocracy is not when the DPS President announces formally that a Leftist Party’s key point is - the renewal of autocephaly of the Montenegrin Orthodox Church. With him as the Patriarch. 

Each day this group in power, the greater the danger for a country occupied by endemic conflict of interest of its President, as citizens increasingly perceive her less as their own and most would abandon her. Even those who would have sacrificed their lives for her a few years earlier. If the key people of this failed system are not held accountable, if the rule of law does not prevail, Montenegro has no future.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

* Milo Djukanovic, Montenegrin ruler since 1991; its President or Prime Minister & ruling DPS Party Chairman   

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani sve manje  doživljaju svojom i najrađe bi da je napuste

Crnoj Gori danas glavna opasnost ne prijeti ni od Vučićeve Srbije ni od Putinove Rusije, ni od SPC, ni od takozvane antidržavne opozicije i navodnih  unutrašnjih neprijatelja kojih, kao što vidimo, ima svakim danom sve više. Budućnost naše zemlje je neizvjesna prije svega zbog naopakog Đukanovićevog sistema u čijem je temelju nije vladavina prava i socijana pravda.

Crna Gora nije funkcionalna država. Prema svim relevantnim međunarodnim izvještajima nema snažne i nezavisne institucije. Na krhotinama starog, jednopartijskog poretka, iznikao je hibridni sistem u čijem je srcu korupcija i organizovani kriminal, a na čijem je čelu potkupljiva politička klasa  – i to u svim granama vlasti.  Nekoliko ključnih ljudi rukovodi  državom, finansijskim i privrednim operacijama, institucijama od ASK-a do Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva, sudovima, propagandom…i mafijom. Podjela vlasti koja je u temelju demokratije, ovdje nikada faktički nije zaživjela.

Koliko je samo krivičnih prijava podnijeto zbog korupcije na najvišem nivou, zbog koje su nestale cijele privredne grane, zatvorene fabrike, cementirana obala, poharane šume, zagađene rijeke, uništeni kanjoni i najljepši predjeli pod zaštitom UNESCO-a, a desetine hiljada ljudi ostalo bez posla, otišlo iz zemlje, ili životari na margini. Istovremeno privilegovani su se enormno bogatili preuzimajući jedan po jedan društveni resurs u fingiranim privatizacijama i sumnjivim transakcijama, u kojima su oprane stotine miliona eura.

U ovoj zemlji gotovo ni jedan naopaki posao nije zaustavljen, niti je mafija obuzdana, naprotiv razgranala se jer posjeduje državu. Ali su zato intenzivirane kampanje patriota protiv onih koji su se usudili da objelodane korupciju i pišu o organizovanom kriminalu. Pred redakcijama su pucale bombe, a mnogi novinari i civilni aktivisti bile su žrtve fizičkog i verbalnog nasilja, čiji su počinioci ostali uglavnom nekažnjeni.

Nije tajna: iza gotovo svakog velikog posla  – od Tivta do Šavnika, od Bara do Boljara, od Kotora do Kolumbije – stoje interesi grupacije koja je zarobila zemlju i koja njom upravlja već 30 godina.

Iluzije da bi nakon otvaranja pregovora sa EU tužilaštvo, zajedno sa policijom i sudstvom, moglo da obuzda ključne generatore problema davno su razbijene. A krhke nade nazirale su se kad je cio vrh organizovane  kriminalne grupe iz Budve procesuiran. Sada, nekoliko godina nakon što je slučaj okončan, postavlja se pitanje da li je taj proces, čiji su glavni akteri na slobodi, bio zaista obračun sa organizovanim kriminalom, ili je to samo bio način da se oslabi jedna frakcija unutar DPS-a koja je zbog narasle finansijske i organizacione moći mogla da konkuriše onoj glavnoj struji u vladajućoj partiji – Đukanoviću.

Tužilačke istrage i sudski procesi se uglavnom fingiraju. Brojni akteri korupcije i organizovanog kriminala – od lokalnog nivoa do vrha – nikad nijesu ni procesuirani. Kao što je poznato, nema ni udaljenih sumnji da su za slučaj Telekom, prvi milion, aferu koverat, odgovorni predsjednik države, njegovi srodnici i prijatelji, uprkos dokumentima američkog pravosuđa, video snimcima, pa čak i javnom priznanju lidera DPS-a da je ova stranka finansirana na nelegalan način, da dio novca, ne samo od Kneževića, nikada nije prijavljen, iako je završavao u blagajni partije. Tužilaštvo se nije uhvatilo ni u obračun sa narko kartelima, dok društvo propada, a broj žrtvi se povećava iz dana u dan. Šariću i Kalićima se vraća oteta imovina, od naših para.

Ali se zato kažnjavaju oponenti ove vlasti, i to na osnovu iskaza kompromitovanih svjedoka i sumnjivih dokaza.

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti Đukanović je u izbornoj godini pokušao da skrene pažnju sa ključnih stvari – zarobljene države ogrezle u kriminalu. Sije podjele i govori da nas Amfilohije vraća u mračni srednji vijek teoističke države. A teokratija nije kad predsjednik DPS-a na kongresu formalno lijeve partije najavljuje kao ključnu tačku – obnovu autokefalnosti CPC. Sa njim kao patrijarhom.

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani  sve manje  doživljavaju svojom i najveći broj bi da je napusti. Pa i oni koji bi samo koju godinu ranije ginuli za nju. Ako ključni ljudi ovog naopakog sistema ne budu odgovarali, ako ne zavlada pravo, Crna Gora nema budućnosti.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Obavještavamo sve zainteresovane novinare/ke da je rok za dostavljanje prijedloga za nagradu EU za istraživačko novinarstvo produžen. 

Novi rok za prijavljivanje priča je 03.04.2020. 

Prijave se mogu podnositi za istraživačke radove, objavljene od 1. januara do 31. decembra 2019. godine, koji obrađuju teme iz oblasti slobode izražavanja, vladavine prava, transparentnosti, zloupotrebe položaja, korupcije i nepoštovanja osnovnih ljudskih prava.

Nagradni fond za Crnu Goru za 2020. godinu (za dostignuća u 2019. godini) iznosi 10.000 EUR. Prva nagrada je 5.000 EUR, druga 3.000 EUR, a treća 2.000 EUR.

Pravo da se kandiduju imaju pojedinci ili grupe novinara/ki, bez obzira na novinarski format (štampani, online, radijski i televizijski) radovima koji su objavljeni ili emitovani u medijima u Crnoj Gori na službenom, manjinskim ili međunarodnim jezicima.

Žiri za EU ​​nagradu čine nezavisni medijski stručnjaci iz Crne Gore i inostranstva. 

Nagrada EU za istraživačko novinarstvo na Zapadnom Balkanu i Turskoj ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara/ki, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske.

Ovim se nastavlja realizacija projekta regionalnih nagrada EU za istraživačko novinarstvo kao dio tekućeg projekta „Podizanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija. 

Projekat sprovodi BIRN Hub sa partnerima - Thomson Media gGmbH (TM), Medjunarodnom federacijom novinara (IFJ), Centralnoevropskim univerzitetom (CEU CDMS), Medijskom asocijacijom jugoistočne Evrope (MAJE), Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika (SSNM) iz Sjeverne Makedonije, Udruženjem novinara iz Turske, Europan Broadcast Union, BIRN Albanija, BIRN Srbija i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na sljedećem linku preuzmite formular prijave i upustvo za prijavljivanje.

PREUZMI

Za više detalja kontatirajte: assistantcincg@gmail.com

Obuka se organizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Monitorov centar za medije i demokratiju (MCMD), Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Obuku će pohađati 24 pripadnika/ca RE populacije. Oni će od iskusnih trenera/ica učiti osnove novinarstva i obučavati se za poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Nakon dvomjesečne obuke, najboljih pet kandidata/kinja potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u CIN-CG-u, na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i MCMD-u.

Od petoro poginulih na gradilištima u posljednjih 14 mjeseci svi su strani državljani. Građevinske kompanije sve više angažuju radnike sa strane koji pristaju da rade bez osiguranja, ali i bez obuke o rizicima na radnom mjestu

Pečalbarski san radnika iz Turske M.C. koji je, trbuhom za kruhom, stigao do Podgorice tragično je prekinut 3. februara. Na gradilištu kompanije „Seadria” iz Podgorice, u blizini Kapital plaze na Cetinjskom putu, pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji i poginuo.

„Prilikom postavljanja oplate za šalovanje stuba, na poziciji gdje nije bilo moguće postaviti zaštitnu ogradu, M.C. se nije vezao zaštitnim pojasom koji je imao na raspolaganju”, saopšteno je tim povodom Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Uprave za inspekcijske poslove. Ostali detalji su još pod velom istražnog postupka.

Rad na crno, dovođenje radnika sa strane i hitro uključivanje u posao bez dovoljno obučenosti o rizicima i zaštiti, u većini slučajeva prvi je korak koji vodi brojnim nesrećama na gradilištima, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Na crnogorskim gradilištima, izvan onoga što se desilo na trasi autoputa, gdje je lani stradalo četvoro ljudi, o čemu je CIN-CG pisao, prošle godine poginula su još četiri radnika, a od početka ove godine jedan. U ovom periodu desilo se i 20 povreda na radu.

Svih pet radnika koji su poginuli bili su strani državljani. Dva su iz Bosne i Hercegovine, a po jedan iz Srbije, Albanije i Turske.

Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu za CIN-CG da je nadzorom Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu konstatovano kako su najčešći uzroci nesreća neprimjenjivanje mjera zaštite i angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad. Uzroci nesreća na gradilištima bili su i dotrajalost alata i mašina za rad, kao i njihova upotreba bez prethodnog pregleda i ispitivanja od ovlašćenih organizacija.

Kada se desi nesreća na radu, osim inspektora zaštite, uviđaj obavljaju i policija i tužilaštvo. U slučaju dvije pogibije na gradilištima prošle godine kao i jednom ovogodišnjom još se vodi izviđajni postupak, prema podacima koje je CIN-CG dobio od nadležnih osnovnih državnih tužilaštava. U jednom slučaju je crnogorsko tužilaštvo predmet ustupilo pravosudnim organima BiH. Podignuta je i jedna optužnica protiv okrivljenih za propuste u mjerama zaštite na radu.

Bosanski državljanin Kenan Mehmedović preminuo je od posljedica povreda na radu koje je zadobio 7. marta prošle godine prilikom montiranja opreme za upravljanje rasvjetom i signalizacijom u tunelu Sozina. Tada je došlo do požara na instalacijama u kojem je zadobio teške povrede i kasnije preminuo.

Iz osnovnog tužilaštva u Baru za CIN-CG su kazali da su nakon sprovedenih istražnih radnji predmet ustupili pravosudnim organima BiH 26. juna 2019. godine.

„Nakon sprovedenih istražnih radnji utvrdili smo da je za nesreću odgovorno lice Armin Hadžić, a predmet je ustupljen pravosudnom organu BiH zato što je i prijavljeni državljanin BiH. Oštećena porodica ima prebivalište u BiH i svjedoci i očevici predmetnog događaja su državljani BiH, pa shodno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći, a iz razloga cjelishodnosti i ekonomičnosti postupka predmet je upstupljen nadležnom pravosudnom organu BiH”, naveli su iz barskog tužilaštva.

Mehmedović je, prema podacima iz tužilaštva, bio zaposlen u firmi “Eding Telekom Sarajevo”, dok je Hadžić bio rukovodilac radova u istoj firmi koja je radila za crnogorski Monteput.

Prilikom remonta pruge Podgorica - Kolašin u mjestu Trebješica u nesreći od 15. marta teške povrede zadobio je radnik Mile Šundek (47) iz Prijepolja. On je narednog dana od posljedica nesreće preminuo u Kliničkom centru u Podgorici. Šundek je bio radnik beogradske firme „Geo-montaža”, koja je bila podizvođač crnogorskoj „Kodar elektromontaži”.

Kako je tada saopšteno iz policije, Šundek je povrijeđen u eksploziji koja se dogodila na elektro-vučnom postrojenju Trebješica. Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice je povodom tog događaja formiralo predmet. Na pitanje CIN-CG, iz tužilaštva su rekli da je postupak je u fazi izviđaja: “Postupajući tužilac preduzima sve zakonom predviđene mjere i radnje u cilju rasvetljavanja odlučujućih činjenica.”

Na gradilištu hotela u Kumboru, firme Carine, 5. jula prošle godine poginuo je radnik, albanski državljanin P. F. Iz policije je saopšteno da je ovaj radnik pao sa trećeg sprata te građevine, sa visine od oko 13 metara. Iz osnovnog tužuilaštva u Herceg Novom, saopšteno je da je se još vodi postupak izviđaja povodom ove nesreće i da ne mogu dati podatke o tome koja je firma angažovala stradalog radnika, niti druge detalje.

U Tivtu na gradilištu kondo hotela firme „Rove” 12. septembra poginuo je radnik N.P. iz Foče u BiH. „Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je dana 14. decembra 2019. godine podiglo optužnicu protiv okrivljenih I.N. i M.G., zbog krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu. Optužnica je potvrđena dana 28. januara 2020. godine”, saopšteno je iz ovog tužilaštva povodom nesreće u kojoj je poginuo radnik iz Foče.

U optužnici  je navedeno da je nesrećnog N.P. angažovala firma “Rove” u kojoj je optuženi I.N. bio glavni inženjer, a G.M. njegov zamjenik. Oni su bili odgovorni za izvođenje radova.

„Okrivljeni nijesu postupali po propisima i tehničkim pravilima o mjerama zaštite na radu, usljed čega je sada pokojni N.P. pao sa radne platforme na kojoj je radio i tom prilikom zadobio tjelesne povrede od kojih je preminuo”, navedeno je u optužnici.

Ove godine desila se i jedna nesreća u kojoj su na gradilištu u Sutomoru teško povrijeđena dva radnika iz Crne Gore. Policija je saopštila da su dva građevinska radnika iz Mojkovca R.S. i M.S. 22. januara dok su radili na zgradi u Ulici cara Lazara pali sa skele na kojoj je pukla daska i zadobili višestruke prelome. Nije poznato u kojoj firmi su bili angažovani, jer su svi detalji još u fasciklama barskog tužilaštva, koje je saopštilo za CIN-CG da još obavlja izviđaj i da se „čekaju odgovarajući nalazi vještaka radi donošenja zakonite odluke”.

Broj nesreća na radu u prošloj godini manji je za 61,43 odsto u odnosu na 2008. godinu, koju inspekcija uzima kao reper, jer je tada zabilježen najveći broj povreda na radu, a broj smrtnih povreda u odnosu na isti period smanjen je za 41,67 odsto. Od sedam smrtnih slučajeva na radnom mjestu u 2019. godini, četiri su bila na građevinama. Dva smrtna slučaja na radnom mjestu desila su se u šumarstvu, a jedan u energetici. U 2017. godini u Crnoj Gori na radu u građevinarstvu poginulo je dvoje radnika, a u 2018. godini pet od ukupno devetoro stradalih. U odnosu na broj zaposlenih u ovoj grani industrije, kojih u Crnoj Gori ima svega 14 hiljada, ni poređenje sa regionom ne popravlja sliku o crnom bilansu. U Srbiji su u 2018. godini bila 53 smrtna slučaja na radnom mjestu od čega je 15 u građevinarstvu koje ima 120 hiljada zaposlenih. U Hrvatskoj je u 2018. bilo ukupno 29 smrtnih slučajeva, od čega je pet u građevinarstvu u koje zapošljava 70 hiljada radnika. U Srbiji od ukupnog broja povreda 17 odsto se desilo radnicima koji su bili angažovani na crno. Prije 2019. godine, kada su svi stradali u Crnoj Gori bili strani državljani, ovaj dio statistike nije vođen.

Iz inspekcije, sindikata i ovlašćenih kompanija za poslove zaštite na radu saglasni su da su dobre izmjene zakona od prije dvije godine, koje su donijele strože mjere zaštite na radu u građevinarstvu, ali i da u praksi nijesu potpuno primijenjene kod svih građevinskih kompanija. Sagovornici CIN-CG-a posebno ukazuju na probleme angažovanja radnika na crno, kao i na nedovoljnu obuku o zaštiti na radu.

Crna Gora ima veliki manjak građevinskih radnika zbog čega su poslodavci prinuđeni da ih angažuju iz susjednih zemalja, a posljednjih godina i sa Bliskog istoka. Strane radnike angažuju gotovo sve građevinske firme, a najviše ih je kod podizvođača koje angažuju velike kompanije. Zbog nemogućnosti da na vrijeme obezbijede dovoljan broj kvalitetnih radnika, te administrativnih komplikacija prilikom angažovanja stranaca, ali i da bi uštedjeli na porezima i doprinosima, poslodavci često radnike angažuju na crno. Kako nemaju papire o radu, tako ne mogu ni da polažu obuku za zaštitu na radu i polažu testove.

Izvršna direktorica firme „Ing - Inpuls” iz Podgorice, koja se bavi tehničkim i stručnim savjetovanjem u građevinarstvu i članica Unije poslodavaca Perunika - Đina Kokić, kaže da nedostatak domaćih radnika u građevinarstvu ne smije biti opravdanje za lošu praksu.

„Nedostatak radne snage na našem tržištu ne abolira od odgovornosti izvođače radova da radnike ne prijavljuju, ili da ih ne obučavaju mjerama zaštite na radu”, ističe Kokić.

Ona ocjenjuje da je razlog nesreća na gradilištima nizak nivo tehnološke kulture i radne discipline i samosvijest ljudi da je to dio radnog procesa. „Uzrok je i neadekvatan način obuke zaposlenih iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, kao i nepostojanje češćih inspekcijskih kontrola po gradilištima”, navela je Kokić.

Predsjednik Sindikata građevinarstva Nenad Marković kaže da čak i oni koji imaju ogroman profit zapošljavaju i tri puta više radnika na „crno” u odnosu na zakonski prijavljene. Na „crno”, tvrdi, ima i domaćih i stranih radnika. 

Problem je, kako je kazao Marković, što se u posljednje vrijeme sve više angažuju stranci i to ne samo iz zemalja bivše Jugoslavije, regiona, već i Albanci i Turci, koji ne znaju naš jezik.

„Vrlo je teško rukovoditi gradilištem i obučavati radnike, kada se na njemu govori više stranih jezika”, naveo je Marković.

On nije saglasan sa ocjenama inspekcije o tome da je značajan uzrok nesreća na gradilištima odbijanje radnika da nose propisanu zaštitnu opremu, jer im je teška ili "dosadna". Marković smatra da je i za nedisciplinovanog radnika na gradilištu odgovoran poslodavac.

„Poslodovac mora da obuči tog radnika mjerama zaštite na radu, da mu propiše radne obaveze i zaštitnu opremu koju je neophodno da koristi i da ga kontroliše i kaznama tjera da poštuje propise. Ako radnik nije disciplinovan u poštovanju ovih normi, on nije za gradilište”, kazao je Marković.

Iz inspekcije navode da su građevinske kompanije u velikom broju normativno uredile oblast zaštite i zdravlja na radu, donijele potrebne akte programa osposobljavanja, kolektivnog osiguranja, planova mjera zaštite, organizovanja stručnih službi zaštite na radu, ali da je problem što ni poslodavci ni radnici to ne primjenjuju.

„Najčešći problem je angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad, prvenstveno za rad na visini, i kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti, zato što je velika fluktuacija radne snage uglavnom stranaca”, naveli su iz Inspekcije.

Oni su otkrili i novi problem, jer se neka propisana oprema poput zaštitnih mreža, ankera za sajle, držače za zaštitne ograde i slično, trenutno ne može naći na crnogorskom tržištu, ali izriču kazne i propisuju mjere i u tim slučajevima. Kazne koje mogu da propišu za firme i preduzetnike iznose od 200 do 15.000 eura, a za odgovorno lice i zaposlenog od 30 do 1.000 eura. Inspektori, osim toga  izriču opomene i mjere kojima naređuju ispravljanje propusta, a rigoroznija mjera može biti zatvaranje gradilišta. Do objavljivanja teksta iz inspekcije nijesu stigli odgovori o njihovom prošlogodišnjem učinku. Prema podacima iz izvještaja o radu inspekcije u 2018. godini, iz oblasti zaštite na radu bilo je ukupno 2.545 inspekcijskih pregleda u kojima je utvrđeno 2.865 nepravilnosti. Od ukupnog broja pregleda 1.512 su bili redovni, 948 kontrolni da bi se utvrdilo da li su ispravljeni uočeni propusti, 57 je bilo na osnovu prijave, a 28 nakon što se desila nesreća i nezgoda. Izrečeno je ukupno 745 novčanih kazni vrijednih 236 hiljada eura, a u 25 slučajeva podnijeli su zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka.

Propisi dobri, ali se ne primjenjuju

Izmjene zakona o zaštiti na radu za građevinarstvo od prije dvije godine, kojim su, između ostalog, uvedeni koordinatori za zaštitu na radu u fazi izrade projekta kao i prilikom izvođenja radova, prema riječima Markovića, još nijesu zaživjele u praksi, pa zbog toga ne može porediti situaciju prije donošenja ovih izmjena i sada.

Kordinatori moraju posjedovati odgovarajuće licence, ali ih prema riječima Markovića, nema dovoljno da bi pokrili sva potrebna mjesta. Kaže i da je propisima ova oblast sada cijelovitije regulisana i usklađena sa evropskim standardima i direktivama, ali da je problem uvijek u praksi,  da li će se neka norma primjenjivati formalno ili suštinski.

„To se najbolje može sagledati kroz primjenu obuke radnika iz zaštite na radu. Licencirane organizacije, odnosno stručna lica održe 2-3 sata obuke i time je praktično završen ciklus osposobljavanja, što je sigurno nedovoljno da bi zaposleni iole bio upoznat sa ovom oblašću”, naveo je Marković.

I Kokić je ocijenila da su izmjene Zakona u praksi do sada dale male rezultate.

“Povećana je svijest izvođača građevinskih radova o značaju mjera zaštite i zdravlja na radu. I dalje, međutim, pojedini izbjegavaju da urade elaborat zaštite na radu i time doprinesu da se preduprijede povrede zaposlenih”, navela ja Kokić.

Poslodavci neće odbor

Marković je naveo da je njihov sindikat u toku nedavno završenih pregovora o granskom kolektivnom ugovoru, predložio da se formira zajednički odbor poslodavaca i sindikata koji bi se bavio zaštitom na radu i unaprijeđivao je, ali da taj prijedlog nije prihvaćen.

Poslodavci su to kategorički odbili, tako da smo uspjeli samo da obezbjedimo predstavnika zaposlenih, koji će se baviti poslovima zaštite više časova plaćenog rada u odnosu na zakonski minimum”, kazao je Marković.

Kao dobar primjer on navodi Hrvatsku, čija je Vlada, kod velikih građevinskih projekata, nametnula obavezu da investitor i sindikat potpišu kolektivni ugovor samo za taj projekat.

„Kineski CRBC, koji i kod nas gradi autoput, za gradnju mosta Pelješac u Hrvatskoj sa sindikatom je morao da potpiše kolektivni ugovor za taj projekat. Kod nas takvih obaveza nema”, kazao je Marković.

Goran KAPOR

U aktuelnom sazivu parlamenta od 81 poslanika, 24 ili 29,63 odsto su žene. U skupštinskoj službi, koja nema evidenciju o nacionalnoj pripadnosti, više od dvije trećine zaposlenih su žene, ali su za njih rezervisana mjesta savjetnica, pomoćnica...

Od dvije stolice koje u parlamentu pripadaju Bošnjačkoj stranci, u jednu bi uskoro, u preostalom dijelu ovog mandata, trebalo da sjedne žena.

Izuzetak, koji u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavljuje donedavni funkcioner Bošnjaka Neđžad Drešević neće značajno promijeniti utisak o nedovoljnoj, tačnije nikakvoj zastupljenosti žena iz redova manjinskih naroda u najvišem zakonodavnom tijelu. Trenutno, zajednički Klub poslanika Bošnjačke stranke, Koalicije Albanci odlučno i Hrvatske građanske inicijative ima četiri poslanika.

,,Bošnjačka stranka vodi računa da u svim svojim organima žene budu zastupljene. Ovaj princip nam je važan ne samo formalno, već suštinski, jer smatramo da žene iz našeg korpusa svojim kvalitetima doprinose značajno svim uspjesima koje postižemo. Na posljednjim izborima 2016. godine osvojili smo dva poslanička mandata, a naša članica Kenana Strujić je bila četvrta na listi”, objašnjava Drešević.

Veličina poslaničkog kluba određuje učešće žena u radu parlamenta Crne Gore. Zakon trenutno predviđa da među četiri imena na izbornoj listi mora biti jedna žena. Niko ne brani da ih bude i više, ali se to uglavnom ne dešava.

Na pitanje o nedovoljnoj zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u parlamentu, iz Hrvatske građanske inicijative (HGI) i koalicije Albanci odlučno, nije stigao odgovor.

Mali broj predstavnica stranaka nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore snižava već nedovoljan procenat žena. Poslanica DPS-a Nada Drobnjak i članica Ženske političke mreže, u razgovoru za CIN-CG, smatra da je to jedan od argumenata zbog čega bi trebalo promijeniti Zakon o izboru odbornika i poslanika i ojačati ženske grupe u političkim partijama, kako bi one uspjele da se izbore za bolju poziciju.

U radu Skupštine Crne Gore trenutno učestvuju 24 poslanice, što iznosi 29,63 odsto. Među njima nema pripadnica manjinskih naroda ni u jednom poslaničkom klubu.

Najviše žena je u poslaničkom klubu DPS-a, 13 od ukupno 35 poslanika. U Demokratskom frontu od 17 poslančkih mjesta, pet zauzimaju žene, Demokrate imaju dvije poslanice od ukupno osam mjesta, SDP ima predsjednicu stranke Draginju Vuksanović u poslaničkim klupama sa još tri poslanika ove partije. Klub SD-a i LP čine tri poslanika. Posebni klub poslanika, nastao od onih koji su se proglasili nezavisnim u odnosu na stranke i koalicije na čijim listama su bili, ima pet članova od kojih su dvije žene. Klub poslanika SNP-DEMOS ima četiri člana i jedini je kome je šef žena - Danijela Pavićević.

Napori da se poboljša zastupljenost žena u politici i na mjestima odlučivanja daju rezultate, ali očigledno nedovoljnom brzinom, jer je Crna Gora u tome i dalje na začelju u regionu.

Istraživanje o globalnom jazu između polova koje je 2018. godine sproveo Svjetski ekonomski forum, prema položaju žena u politici na svjetskoj listi od 149. Zemalja svrstao je Crnu Goru na 83. mjesto.

Skupština Crne Gore izglasala je 8. septembra 2011. godine kvote za manje zastupljeni pol. Tada je od 81 poslanika bilo samo devet žena, ili svega 11 odsto. Kvote su znatno doprinijele da se to promijeni. Tokom dva izborna ciklusa učešće žena se povećalo, ali ne do zadovoljavajućeg nivoa.

Nada Drobnjak kaže da su se kvote pokazale kao neophodan mehanizam za povećanje učešća žena u politici: ,,One pomažu da se jedna vjekovna i civilizacijska nepravda prema ženama, njihova nemogućnost da podjednako žive u političkom životu, ispravi. Kvote imaju temporalno dejstvo i u trenutku kada se izbalansira učešće muškaraca i žena, izgubiće se i potreba za njihovim postojanjem, ali se pokazalo da je njihovo uvođenje bilo neophodno. Crna Gora do ovog mandata nije uspjela da prekorači kvotu od 20 odsto žena u parlamentu, dok sada njihovo učešće iznosi 29,63 odsto. Možemo samo da evidentiramo napredak, ali još moramo da se borimo za ravnopravnost.”

Dobra volja za unapređenje pozicioniranja žena na izbornim listama, ističe ona, iskazana je predloženim izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojima je predviđeno da se zakonska kvota, koja je u ovom trenutku 30, poveća na 40 odsto.

,,To je poruka da crnogorsko društvo treba da razumije da ženski glas mora više da se čuje i uvažava i da žene promišljaju o politici podjednako kao muškarci”, kaže Nada Drobnjak.

U izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore za 2019. godinu navodi se da žene nisu dovoljno zastupljene na visokim položajima u Skupštini, gdje od 14 stalnih skupštinskih odbora one vode samo tri (Zakonodavni odbor, za rodnu ravnopravnost i za politički sistem, pravosuđe i upravu), da ih nema među liderima političkih partija (u međuvremenu je Draginja Vuksanović-Stanković izabrana za predsjednicu SDP) i da ih je malo i u partijskim rukovodstvima. Ocjenjuje se i da je političko učešće žena i dalje nisko i na lokalnom nivou. Od 24 opštine, samo u jednoj je gradonačelnica žena, a u lokalnim parlamentima je svega 26 odsto odbornica.

Pozivajući se na nalaze Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) i Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), Evropka komisija je u nedostatke u pravnom okviru čije bi otklanjanje ojačalo povjerenje u izborni sistem, pored finansiranja stranaka i kampanje i neriješene afere Koverta, istaklo i problem nedovoljnog učešća žena u političkom životu

Puževim korakom, one su do sada stigle do predvorja skupštinske plenarne sale, a njihova funkcija je uglavnom da zakonodavnoj vlasti  pripreme sve što je neophodno. U odnosu na parlament, u obrnutoj srazmjeri je struktura zaposlenih u Službi Skupštine Crne Gore. Od ukupno198 zaposlenih žena je 141, ili 71,2 odsto. Prema podacima Kancelarije generalnog sekretara  i Sekretarijata Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, one zauzimaju i mjesta zamjenice i pomoćnice generalnog sekretara, šefice Kabineta predsjednika Skupštine, savjetnice predsjednika Skupštine... U Kancelariji generalnog sekretara Skupštine Crne Gore od četvoro zaposlenih sve su žene.

Do podataka o zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u skupštinskim službama, međutim, teško je doći. U Službi Skupštine kao i u Birou za upravljanje ljudskim resursima ne vodi se evidencija o nacionalnoj pripadnosti, a to ne bi bilo ni po zakonu. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Uprava za kadrove nijesu više saznali o tome ni kada su su 2018. godine sproveli istraživanje o zastupljenosti manjina u državnim organima i organima državne uprave. U anonimni upitnik, od tada 189 zaposlenih u Službi Skupštine, na pitanje o nacionalnoj pripadnosti upisan je samo 21 odgovor. Tako se 19 zaposlenih, 12 žena i 7 muškaraca izjasnilo kao Crnogorac/ka, a preostalo dvoje kao Bošnjaci.

Učešće žena u politici Crne Gore pitanje je šireg državnog društvenog-kulturnog konteksta, ali i vjekovne neravnopravne raspodjele moći, saglasni su sagovornici CIN-CG. Promjena leži u razumijevanju da one, kao i muškarci imaju jednako pravo da biraju i budu birane.

Što južnije, to tužnije

Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (SEF) iz 2018. godine, koji je obuhvatio 149 država, pokazao je da se Crna Gora nalazi na 83. mjestu na skali za učešće žena u politici. Ispred nje su sve zemlje regiona: Slovenija na 22. mjestu, Bosna i Hercegovina na 33. mjestu, Albanija na 34, Srbija na 37, Sjeverna Makedonija na 45. i Hrvatska na 62. mjestu.

Žene su najravnopravnije u nordijskim zemljama. Island je već deset godina uzastopno svjetski šampion u rodnoj ravnopravnosti i ta zemlja je, prema izvještaju, uklonila 86 odsto razlika između žena i muškaraca. U grupi zemalja sa najvećom stopom ravnopravnosti polova su i Norveška, Švedska i Finska, a poslije nordijskog bloka slijede Nikaragva i Ruanda koje imaju bolje performanse od mnogih razvijenih zemalja.

U izvještaju se navodi da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u radnoj snazi i politici. Samo 17 zemalja na čelu države ima ženu, a 18 odsto ministara i 24 odsto poslanika u svijetu su žene. Ukoliko jaz izmedju žena i muškaraca nastavi da se smanjuje ovim tempom, biće potrebno 108 godina za rodnu ravnopravnost na svim nivoima, a 202 godine da bi se dostigao ekonomski rodni paritet, procjenili su stručnjaci SEF-a.

U izvještaju Svjetske banke za 2019. godinu, pod nazivom Žene, posao i zakon, praćena je rodna diskriminacija u 187 država. Samo šest je dobilo najvišu ocjenu. Zemlje na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi najviše zaostaju za drugima kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. Najveći nivo polne diskrimanacije bilježi Jemen. Filipini su jedan od najvećih prestupnika među zemljama jugoistočne Azije.

Andrea JELIĆ
Maja BORIČIĆ

Do you have an idea for a big story in the public interest? Do you want to explore topics relevant for Montenegro and the EU integration process? Do you want to report your story to the highest standards, with training and a quality editorial mentoring from the country and the region that let you explore your subject in depth? Would you like your story to be published in the region, translated into English and to reach readers even more widely?

If the answer to these questions is ‘yes’, now is the time to submit your ideas for investigative articles in the public interest related to the EU integration process. The candidates with the best proposals will undergo a training, to be held in Montenegro in the end of March 2020.

The training will be followed by a selection process. Three candidates with the best ideas, journalistic skills and knowledge will implement their investigative projects, with a close supervision and mentoring of the editorial team from the country and the region.

After completion of the investigation, all stories will be published at the websites of CIN-CG and BIRN, as well as in a special bilingual publication and e-book.

All journalists from Montenegro who have interest and experience in investigative journalism are eligible to apply. Apart from the training, mentoring and editorial support, the selected applicants will receive € 1,000 bursary for their stories (reduced by approximately 9% tax). 

Applications should be submitted by March 4th, 2020 to: konkurscincg@gmail.com. The application form is available online HERE

Should you have any additional questions, please send them to: konkurscincg@gmail.com or assistantcincg@gmail.com. 

Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja? 

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem marta 2020.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.  

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.  

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija.

Prijave šaljite do 4. marta 2020. godine, na e-mail: konkurscincg@gmail.com. Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Sprovođenje jednogodišnjeg projekata Politička zastupljenost žena iz manjinskih naroda na nacionalnom i lokalnom nivou počelo je krajem novembra 2019, a realizuje se uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Projekat ima za cilj jačanje rodne ravnopravnost i političke zastupljenosti predstavnica manjinskih naroda, kroz podizanje svijesti o njihovom položaju u institucijama na nacionalnom i lokalnom nivou.

Predviđeno je da se kroz projekat uradi i objavi više dubinskih istraživanja, organizuje panel diskusija i postavi online e-book, kako bi se osvijetlila ovu značajnu temu.

The Center for Investigative Journalism Montenegro (CIN-CG), weekly Monitor and Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) have launched the two-year project entitled Investigative Journalism on EnvironMEntal Issues, with Citizens’ Engagement. This project aims to strengthen investigative reporting as well as to protect public interest particularly related to environmental protection in Montenegro and Chapter 27. Journalistic investigations will focus on Montenegro but some of the stories will have a regional character. 

Apart from journalists from CIN-CG, Monitor and BIRN, other investigative journalists from Montenegro will have the opportunity to get involved in the project, while six best proposals submitted to the Call will be awarded.

The project will allow citizens to get directly involved through a newly-designed web platform that will enable them to become active amateur journalists. Thus, citizen reporters will be given the opportunity to report on local environmental issues regarding Chapter 27, as well as other relevant topics to European integration.

The project is supported by the EU Delegation in Podgorica.