Investigative stories published from January 1 to December 31, 2018, and related to freedom of expression, rule of law, transparency, abuse of power and fundamental rights, corruption and organised crime are welcome to apply.
The award fund in each country in 2019 (for achievements in 2018) is 10,000 EUR. The first prize will be 5,000 EUR, the second 3,000 EUR, and the third will be 2,000 EUR.
Individuals or groups of journalists are eligible to apply in all journalism forms (print, online, radio and TV) published or broadcast in the media in each country in official, minority or international languages.
Articles eligible for submission must appear in print, online, radio and TV media outlets during the 2018 calendar year.
EU Investigative Journalism Awards in the Western Balkans and Turkey aim to celebrate and promote the outstanding achievements of investigative journalists as well as improve the visibility of quality journalism in the Western Balkans and Turkey.
The awards are a continuation of the ongoing regional EU Investigative Journalism Award in the Western Balkans and Turkey and part of the ongoing project ‘Strengthening Quality News and Independent Journalism in the Western Balkans and Turkey’.
The project partners involved all have extensive expertise in the field of media freedom and have been recognised locally and internationally as strong independent media organisations.
The jury for the EU Award comprises media experts, some of them from the project consortia. Others are drawn from the extensive network projects that the consortium members have, such as editors, members of academia and journalists with merits.
Deadline for the submission of application is July 17th, 2019.
The awards will be given annually in all six Western Balkan countries and Turkey.
To download all necessary documents for Montenegro click here
For more details for Montenegro, contact assistantcincg@gmail.com
For more details, contact euawards@birn.eu.com
Montenegro’ s public debt is on trajectory to a whopping 80% of GDP due to excessive and uncontrolled spending and capital projects which are largely non-transparent including the construction of first highway in Montenegro’s history. The Budget and Fiscal Responsibility Law defines how the government and the parliament should act in case the public debt exceeds 60% of GDP. Consequently, the government has managed to increase the collection of revenues over recent years (due to VAT two-fold increase from 17-21% and FDI flow) but has failed to curb expenditures which have continued to grow. Furthermore, the increase of revenues does not keep pace with the GDP growth which deserves attention.
The GDP growth had a rise of 24.5% over the period of 2014-2017 which was more than in China (17%) even though the inflation was low. This growth is mainly driven by government borrowing and foreign direct investments and as such, has its own natural limits- the already achieved public debt level and the limitation of FDI to spatial resources and the construction sector.
On the other hand the quality of life for ordinary Montenegrins hasn’t improved despite tremendous growth of public debt since independence in 2006.
The coverage of import by export is only 17% and since the country gained independence in 2006 the export has even decreased. The economy is poorly diversified, the industry is underdeveloped, while development is mainly focused is on agriculture and tourism. It is emphasized that tourism accounts to 20% of GDP. However, it is widely held that the optimal share of tourism in the GDP should be around 5%. High share of tourism in the GDP tells how bad the things are in other sectors of economy. (For example, last year's share of tourism in Italy's GDP was 2.2 %, in France 1.9% and Spain 4.7%)
Huge chunks of the tax debt have also been written off through government aid, whereby the budget has in this way been deprived of potential income, which has been substituted for through borrowing. The most notorious example of subsidies and generous government aid is the Podgorica Aluminum Plant (KAP) which has cost the tax payers more than €300 million since 2005 privatisation contract signed with Oleg Deripaska’s off-shore companies. Moreover several big companies of people close to the regime have been protected despite tax evasion and other irregularities.
As for the public debt structure, the Eurobonds account for more than a third of the total debt -€1,217 million. The Eurobonds are certainly not the best way of borrowing. Moreover Montenegro did not manage to realise all Eurobonds in 2016. That showed that the country’s rating among investors wasn't great in terms of its creditworthiness. However, thanks to the IMF and the World Bank support, primarily through positive reports on the state of national economy and through the WB guarantees, the government has continued to borrow and refinance the existing debt. Thus the Prime Minister Dusko Markovic received wind in the back from the US when he started his term and pledged “genuine reforms“. It can be said that Washington's political will is crucial in maintaining the liquidity of public finances. Figuratively speaking, Washington, in the present geopolitical constellation, keeps Montenegro’s public finances from drowning.
READ FULL PUBLICATION ANALYSIS OF MONTENEGRO'S PUBLIC DEBT FOR PERIOD 2006 - 2018
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) organizuje panel diskusiju Javni dug Crne Gore od 2006-2018: struktura, problemi i moguća rješenja, u okviru projekta Kako se troši naš budžet? – (Ne)Javna potrošnja u Crnoj Gori. Projekat realizujemo uz podršku Instituta alternativa (IA), Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Vlade Crne Gore - Ministarstva javne uprave.
Na panelu će biti predstavljena studija Analiza javnog duga Crne Gore za period 2006-2018. Jedan od zaključaka studije je da je dug rastao zabrinjavajućom dinamikom i da bi tako visok nivo zaduživanja mogao da ugrozi javne finansije i ekonomske reforme. Gdje je Crna Gora danas, kakva je struktura duga, kako se nositi sa izazovima i kao obuzdati dalje zaduživanje, samo su neka od pitanja koja će biti predmet panel diskusije.
Panel diskusiju će otvoriti dr Zarija Pejović, koji će predstaviti glavne nalaze studije čiji je autor. Ispred Ministarstva finasija govoriće Dragan Darmanović, generalni direktor Direktorata za državni trezor. Aleksandar Damjanović, poslanik u Skupštini Crne Gore, predstaviće svoje stavove o ovoj temi. O projektu će govoriti Ana Đurnić, istraživačica javnih politika IA i Milka Tadić Mijović, predsjednica CIN-CG.
Nakon panela, uslijediće diskusija. Na kraju skupa formulisaće se zaključci. Događaj će biti otvoren za medije.
Diskusija će biti organizovana u ponedeljak 10.06.2019. u hotelu Podgorica, sa početkom u 9:45h.
Stiven Kej je britanski advokat koji je u velikim međunarodnim krivičnim slučajevima zastupao klijente sa zvučnim imenima, poput Slobodna Miloševića i Uhuru Kenijate (sadašnjeg predsjednika Kenije). Posljednjih se mjeseci bavi Crnom Gorom. Sada zastupa i savjetuje crnogorskog biznismena Duška Kneževića, koji je već neko vrijeme u Londonu odakle pokušava da se odbrani od optužbi koje je protiv njega pokrenulo crnogorsko tužilaštvo.
CIN-CG razgovor sa Kejom počinje pitanjem šta je cilj izvještaja Crna Gora, narod protiv predsjednika, koji je ovaj britanski advokat nedavno sačinio i poslao na stotine međunarodnih adresa. U izvještaju se do detalja opisuje stanje u Crnoj Gori, posebno se apostrofira pitanje korupcije i zloupotrebe moći od strane predsjednika Mila Đukanovića.
KEJ: Ovaj izvještaj - Crna Gora, narod protiv predsjednika nastao je nakon razgovora sa Duškom Kneževićem, sa kojim sam se sastao kako bi razmotrili aktuelne probleme sa kojim se susrijeće država u kojoj je rođen. Znao je da sam ja, kao međunarodni advokat, bio uključen u neke od najznačajnijih slučajeva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji se, kao što znate, bavio neposrednom istorijom bivših jugoslovenskih republika, koja je direktno uticala i na formiranje zemalja nastalih nakon raspada Jugoslavije, uključujući i Crnu Goru. I dalje redovno posjećujem region i znam koliko je za bivše jugoslovenske republike bitna Evropska unija, i sa ekonomske i sa političke strane s obzirom da nastoje da se uključe u glavne tokove evropskog života. Crnu Goru posmatram danas kao nekog ko sjedi u čekaonici za ulazak u evropski klub i razmatram zbog čega nije prihvaćena od zemalja članica. Vjerujem da sam u izvještaju notirao glavne i očigledne prepreke pošto u njenoj politici i biznisu postoje stvari koje su jednostavno nespojive sa evropskim standardima.
CIN-CG: Koji su Vaši glavni nalazi i zaključci?
KEJ: Ovaj izvještaj se fokusira na rasprostranjene optužbe u međunarodnim agencijama i medijima o postojanju političke korupcije i sukoba interesa u Crnoj Gori i to na osnovu dokaza o korumpcionaškim vezama između političara, državnih službenika, privatnog biznisa i dobijanja državnih poslova. Na žalost ove tvrdnje o korupciji nikada nisu bile pravedno i nezavnisno istražene, kako bi se došlo do istine. Regulatorna tijela i pravosudni organi u Crnoj Gori su ignorisali slučajeve zloupotrebe u koje se trebalo umiješati kako do njih ne bi došlo. To ukazuje da pravosuđe i državne institucije za sprovođenje zakona nisu bile nezavisni od političkog uticaja. Nezavisni novinari su bili pod pritiskom, pa i zatvarani kako ne bi mogli istraživati slučajeve korupcije, dok su mediji bliski vladajućim strukturama privilegovani i dobijali su podršku od vladajućih struktura.
Iako međunarodne agencije redovno bilježe postojanje korupcije i sukoba interesa, država Crna Gora nije uspjela riješiti ove probleme. Razlog ovog neuspjeha mora biti otkriven ukoliko građani žele da zauzmu svoje mjesto u Evropi.
Moja preporuka bila je da Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava Ujedinjenih nacija sprovede istragu o postojanju korupcije i veza između političara, državnih zvaničnika, privatnog biznisa i: 1) dodjele državnih ugovora; 2) korupcije u državnim regulatornim agencijama; 3) medijima; 4) pravosudnim organima i ostalim organa za sprovođenje zakona. Ovo je jedno međunarodno tijelo, ali postoje i druga, naročito unutar EU, koja imaju interes da istraže zdravlje političkog i poslovnog sistema.
CIN-CG: Bili ste uključeni u neke od suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom. Branili ste Miloševića i Uhuru Kenijata koji je kasnije oslobođen na Međunarodnom sudu pravde. Na osnovu Vašeg iskustva, da li smatrate da bi obim Đukanovićevih ilegalnih aktivnosti izvan granica njegove zemlje koje spominjete u izvještaju i o kojima su izvještavali zapadni mediji, mogao da mu osigura mjesto na optuženičkoj klupi u nekom zapadnom ili međunarodnom sudu?
Ukoliko to tako definišete onda ne. Međunarodni sudovi se bave univerzalnim zločinima, kao što su zločini protiv čovječnosti ili ratni zločini. Međutim, može postojati ekstrateritorijalna nadležnost u vezi sa prihodima od kriminalnih i ilegalnih poslova koji su stigli do bankovnih računa stranih banaka, kompanija ili imovine, tako da svako ko je sticao koristi od kriminala može biti krivično gonjen.
CIN-CG: Kako objašnjavate činjenicu da država koja nikada nije iskusila promjenu vlasti na izborima može postati članica Evropske unije, u nekom narednom proširenju, ukoliko do toga dođe?
Ne možete u evropskim modelima demokratije pronaći slučaj da ljudi ostaju na vlasti toliko dugo, kao u Crnoj Gori. Ta dugovječnost ukazuje na to da postoje kontrola nad demokratskim procesima koji sprječavaju opoziciju da se ravnopravno takmiči sa onima koji su na vlasti, kao što je to slučaj u državama poput Kazahstana. Niko ne može tako dugo održavati popularnost među narodom, ostajući vječito iznad svih ostalih rivala, bez skeleta u svom ormaru.
CIN-CG: Koliko dugo bi političari poput Đukanovića mogli ostati na vlasti u Velikoj Britaniji ili nekoj sličnoj zemlji nakon što bi bio otkriven čak i mali dio koruptivnih poslova od onoga što je bio slučaj u Crnoj Gori? Da li mislite da bi se održali svega nekoliko sati, dana ili čak i nedjelju?
U Velikoj Britaniji optužbe za korupciju, kriminalno ponašanje ili zloupotrebu vlasti od strane političara/ke, zahtijevale bi od njega/nje da se povuku i podnesu ostavke kako bi se odmah sprovela nezavisna istraga. Svaka zloupotreba vlasti, pored parlamentarne i policijske istrage, bila bi ispitana i u sudovima gdje sudije uživaju reputaciju nadležnosti, nezavisnosti, nepristrasnosti i integriteta.
CIN-CG: Kakvu je poruku poslala vlada Njenog Veličanstva svojom čestitkom na prvostepenoj presudi u slučaju „CG državni udar“? Mislite li da ponekad politika ima prevlast nad vladavinom prava, kada se radi o tuđoj teritoriji, čak i u najdemokratskijim državama?
KEJ: Nijesam siguran da se ministrov tweet o ishodu sudskog slučaja može računati kao čestitka vlade Njenog Veličanstva! Možda su stvarni problemi i zabrinutost zbog trovanja u Solsberiju Sergeja i Julije Skripalj izazvali prejaku reakciju od strane ministra spoljnih poslova Džeremija Hanta. Kako god, mora se napraviti razlika u kvalitetu istraga između zločina u Solsberiju i navodnog ruskog državnog udara u Crnoj Gori. Britanci su čak pronašli i bocu u kojoj je bio nervni agens, dostavili su snimke sa nadzornih kamera koje su pratile kretanje Rusa, otkrili su gdje su odsijedali, kao i sve detalje njihovog putovanja. Crnogorski slučaj je prvo suđenje na Balkanu koje uključuje oružje u kojem pištolji nikada nisu snimljeni ili fotografisani već su bačeni u jezero!
Nepojmljivo je da bi se u Velikoj Britaniji ovo suđenje odvijalo bez potkrepljujućeg dokaza i recimo lokacije poziva sa mobilnog telefona kako bi se provjerila istinitost svjedoka sa ozbiljnom kriminalnom prošlošću. Upravo su dokazi o lokaciji poziva koje sam dostavio okončali slučaj protiv predsjednika Kenijata pred Međunarodnim krivičnim sudom.
CIN-CG: Gdje vidite Crnu Goru za pet godina?
KEJ: Na to pitanje je teško odgovoriti. Crna Gora se nalazi na raskrsnici. Da li će skrenuti lijevo ili desno? Svako putovanje vodi do drugačije destinacije.
CIN-CG: Da li mislite da Zapad zainteresovan za dešavanja u Crnoj Gori pored svojih gorućih pitanja?
KEJ: Zapad brine o osnovnim slobodama i demokratskim pravima. Za njih je bitno da li ovi kvaliteti postoje u društvu, jer ukoliko postoje onda se tom društvu može vjerovati, a narod je dobrodošao u zapadnu zajednicu.
CIN-CG: Po Vašem mišljenju, koja je tajna Đukanovićevog dugog vladanja i koja je alternativa?
KEJ: Politička kontrola malog društva se lako može učvrstiti kako bi se omogućila kontrola nad drugim aspekatima. Mnogobrojnije nacije je teže kontrolisati na taj način, osim ako upravljate nemilosrdnom vojnom mašinom. Uvijek postoje alternative, ali moraju postojati i lideri koji su dovoljno hrabri da istupe i suprostave se diktatoru.
CIN-CG: Da li vjerujete da g. Knežević ima jake argumente protiv zahtjeva za ekstradiciju koji dolazi iz Crne Gore?
KEJ: Apsolutno.
CIN-CG: Ujedinjeni Arapski Emirati i Kipar su već odbacili zahtjeve Crne Gore da izruče strane državljane povezane sa navodnim slučajem državnog udara. Da li mislite da će te odluke koristiti odbrani u ubjeđivanju britanskih vlasti da su crnogorski zahtjevi političke prirode i da se zasnivaju na ličnom animozitetu crnogorske vladajuće klike prema Kneževiću, kako on tvrdi već duže vrijeme?
KEJ: To što je Kipar, kao država Evropske unije, ocijenio da se pojedinac u njegovoj nadležnosti koji je predmet političkog suđenja neče osjećati bezbjednim ili će biti loše tretiran u susjednom pravosudnom sistemu, predstavlja ozbiljan udarac za crnogorsko pravosuđe. Britanski organi i britanski sudovi će razmotriti sve zahtjeve za ekstradiciju na osnovu dokaza. Takođe će razmotriti postojanje dokaza o zločinu, da li je zahtjev politički motivisan, da li je pojedinac siguran i da li će se njegova ljudska prava poštovati. Primjena postupaka izručenja od strane određenih država kako bi se neutralisali politički protivnici dobro je poznata britanskim sudovima.
Jovo Martinović
Uprkos niskom kreditnom rejtingu stručnjaci ocjenjuju da se i dalje ima prostora za zadzživanje na stranom tržištu
Crnogorska Vlada je prošlog mjeseca uspjela da prikupi tokom prethodna dva mjeseca 142,5 miliona eura emisijom državnih obveznica na domaćem tržištu. To je prvi put od septembra 2010. godine da novac koji budžetu nedostaje nije tražen van granica zemlje. Taj novac je neophodan za popunjavanje deficita u državnoj kasi, u ovoj godini.
Predstavnici međunarodnih finasijskih organizacija i stručnjaci, koji su govorili za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG ), saglasni su da ovaj potez Vlade ne mora da znači da je Crna Gora iscrpla i mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu, uprkos niskom kreditnom rejtingu. Iako su domaće banke najveći kupci obveznica, stručnjaci tvrde i da bi banke, uprkos kupovini državnih obveznica, trebalo da imaju dovoljno novca za krediranje privrede i građana.
Obveznice su državne hartije od vrijednosti čijom prodajom se država zadužuje, a kupcu isplaćuje garantovani godišnji prinos.
Stranci opet kupci
“Preveliko oslanjanje na strane izvore finansiranja, moglo bi izložiti Vladu riziku od mogućih promjena na globalnim finansijskom tržištu” kažu za CIN-CG u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).
U toj međunarodnoj finansijskoj organizaciji objašnjavaju da je emitovanje državnih obveznica na domaćem tržištu dio dugoročne strategije crnogorske Vlade za upravljanje dugom koja ima za cilj da proširi izvore finansiranja i razvijanja baze investitora.
“Dio te strategije je razvoj domaćeg tržišta obveznica kao dodatnog izvora finansiranja. Crna Gora je tek u ranoj fazi da stvori veću dubinu na domaćem tržištu kapitala i potrebno je da ohrabri male investitore da kupuju državne obveznice” objašnjavaju iz MMF -a.
Vlada je sredinom aprila emitovala državne hartije u vrijednosti od 190 miliona na period od sedam i pet godina. Prodate su sve obveznice koje dospijevaju za sedam godina uz godišnju kamatu od 3,5 odsto za 50 miliona eura i još 25 miliona obveznica koje dospijeva za pet godina, a u drugoj seriji krajem maja emitovano je obveznica u vijednosti od 140 miliona eura na pet godina, od čega je prodato 67,8 miliona eura. Iz MMF -a objašnjavaju da je karakteristika ovih domaćih obveznica da su slične onima iz prošlogodišnje emisije na stranom tržištu, kada je riječ o cijenama i rokovima dospjeća. A uslovi zaduživanja tada su bili po povoljnijoj kamatnoj stopi od 3,37 odsto, u odnosu na neka ranija zaduživanja kada je Crna Gora uzimala novac na stranom tržištu i po kamatama većim od 7 odsto.
Iz Svjetske banke (SB) za CIN-CG nijesu mogli detaljnije da govore o odluci crnogorske Vlade da emituje državne obveznice na domaćem tržištu.Objasnili su da prate aktivnosti Vlade u vezi izdavanja domaćih obveznica “kako bi mogli bolje da razumiju i ocijene sve aspekte te akcije”.
Dug već ima negativan uticaj na razvoj
Finansijskog konsultanat i raniji viceguverner Centralne banke (CBCG) Goran Knežević za CIN CG ističe da je emitovanje domaćih obveznica na domaćem tržištu sa stanovišta ročne strukture javnog duga pozitivan potez, ali je nepoznato kako će to uticati na strukturu između domaćeg i stranog duga, jer će dobar dio tražnje za kupovinu, direktno ili indirektno preko finansijskih isntitucija, doći iz stranih izvora zbog razlika u kamatnim stopama i nepostojanja ograničenja da strana tražnja bude plasirana na domaćem tržištu. Knežević smatra i da će se ovom emisijom poboljšati cjenovna struktura duga, posebno ako je to zaduženje za refinasiranje ranije skupih zaduženja.
„Imajući u vidu strukturu privrede, izostanak domaće valute, spoljno trgovinsku razmjenu, strukturu agregatne potrošnje i druge makroekonomske indikatore Crne Gore bez dileme se može konstatovati da je javna zaduženost već na kritično visokom nivou“ istakao je Knežević.
On objašnjava da kada stepen zaduženosti pređe određenu granicu ima negativan efekat na razvoj, pa čak i rast mjeren, recimo, veličinom rasta BDP.
„Druga važna sublimacija brojnih studija je da stepen zaduženosti ne može biti ispravno mjeren samo odnosom sa BDP, već se moraju uključiti ocjene sposobnosti vraćanja duga- struktura privrede, makroekonomske perfomanse, struktura platnog bilansa, ranjivosti te dodatno treba ocjeniti strukturu javnog duga. Za neku zemlju zaduženost veća od BDP nije toliki problem kao za drugu, sa nepovoljnijim nabrojanim elementima“ kazao je Knežević.
Emitovanjem državnih obveznica, kako tvrde u resoru kojim rukovodi ministar Darko Radunović, želi se osnažiti domaće tržište kapitala.
“U prethodnom periodu, često su izražena mišljenja da postoji dovoljno prostora da se dio novca koji se obezbjeđuje putem emisije obveznica, može obezbijediti emisijom domaće obveznice. Postojali su predlozi osiguravajućih kuća i banaka da se kroz emisiju obezbijedi novac za finansiranje budžeta i da se omogući kompanijama iz Crne Gore da lakše obezbijede plasmane i da ne moraju izlaziti na međunarodno tržište kako bi plasirali svoj novac” kazali su iz ministarstva finasija za CIN-CG.
Dodaju i da Vlada nije iscrpila svoje mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu na koje je povoljnije izaći sa obveznicama u većem iznosu, jer je tada veće interesovanje investitora.
Iz Ministarstva finansija su istakli da su cijenu kreirali u rasponu koji je sličan nivou cijena obveznica na stranom tržištu. Prošlogodišnja emisija od pola miliona eura je bila po kamati od 3,37 odsto.
“Imajući u vidu da su većina banaka i osiguravajućih kuća kćerke firme međunarodnih finansijskih grupacija, onda one svoje odluke o ulaganjima baziraju na osnovu cijena crnogorskih obveznica na stranom tržištu. Ako je ta cijena niža od one po kojoj se kreću cijene naših obveznica na strana tržištu investitori lako mogu donijeti odluku da investiraju spolja“ pojasnili su iz Ministarstva finansija na naše pitanje o posljednjoj emisiji.
Ista praksa u regionu
Uprkos visini duga i Dejan Šoškić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i član Savjetodavnog odbora Centralne banke Crne Gore (CBCG) za CIN-CG ocjenjuje da crnogorska Vlada nije iscrpila mogućnosti zaduživanja na stranom tržištu time što je emitovala obveznice na domaćem tržištu.
“Mogućnosti postoje za finansiranje javnog duga i na domaćem i na međunarodnom tržištu. Do sada je Crna Gora uzimala direktno kredite od strane međunarodnih finansijskih institucija, banaka, drugih država i emitovanjem obveznica na međunarodnom finansijskom tržištu (euroobveznice). Normalno je da se državna obveznica ponudi i na domaćem tržištu. To je uobičajena praksa većine zemalja i neke druge zemlje u regionu takvu praksu imaju već godinama unazad” objasnio je Šoškić.
Prema njegovim riječima, emitovana državna obveznica na domaćem finansijskom tržištu je važna jer je to dodatni namenski vid štednje za građane i pravna lica koji ima, po pravilu, niži kreditni rizik u odnosu na depozite u bankama.
“Uz to, nema ni limita za osiguranje depozita, već za čitav ulog garantuje država kao emitent. Državna obveznica svojim sekundarnim prometom na berzi ili van nje, može da podstakne trgovanje i razvoj na tržištu kapitala. Normalno je da države finansiraju svoj javni dug i na domaćem i na inostranom tržištu kreditima i obveznicama. Zato, emisija državnih obveznica predstavlja prirodnu fazu u razvoju sistema finansiranja javnog duga zemlje” istakao je Šoškić.
Šoškić navodi da Republika Srbija više od 10 godina ima redovne aukcije državnih obveznica različitih rokova u dinarima i u eurima na domaćem tržištu gde ih kupuju domaće banke, druge domaće institucije, građani, privreda, ali i strani investitori.
“Slično je i u nekim drugim zemljama u regionu. Obveznice države se mogu emitovati na domaćem tržištu radi podsticanja domaćeg tržišta kapitala, ali je ipak, po pravilu, glavni razlog zapravo razvoj sistema finansiranja javnog duga države, kojim se kreiraju nove mogućnosti koje se mogu koristiti u budućnosti i kombinovati sa postojećim mehanizmima finansiranja javnog duga. Time se de facto kreiraju alati za buduću efikasniju optimizaciju finansiranja javnog duga zemlje” objasnio je Šoškić.
Najveći kupci bile domaće banke
Iako javno nije saopšteno ko je sve kupovao domaćih obveznica, prema nezvaničnim informacijama sa Montengroberze, najveći kupci su bili domaće banke i osiguravajuće kuće
I Ministarstvo finansija smatra da zaduživanjem kod komercijalnih banaka nije konkurent privredi.
“ Mislimo da zaduživanje države ne utiče na zaduživanje privrede i da nijesmo u tom pitanju konkurent. Banke u svojim godišnjim planovima definišu poltiku kreditiranja građana, privrede i državi. U tom dijelu postoje ograničenja koliko može biti izloženost banke jednom klijentu, računajući i državu.U skladu sa tim, ne postoji rizik da će se kroz zaduživanje države kroz domaće obveznice ugroziti finansiranje privrede”ocjenjuju Ministarstvu finansja.
Iz MMF-a kažu da banke imaju dovoljno novca da kreditiraju i Vladu i privatni sektor, posebno ,mala i srednja preduzeća. Navode podatak da su prošle godine krediti privatnom sektoru rasli po stopi od 9,1 odsto, što je najbrža stopa od globalne finansijske krize, dok su krediti privredi rasli sporije po stopi od 5,1 odsto. Upozoravaju da nisku efektivnost pravosudnog sistem za izvršenje duga, sive ekonomije i slabo razvijene računovodstvene prakse malih prteduzeća otežava pristup kreditima.
“Finansijski uslovi u kojima se nalazi Evropa i svet, sa viškom likvidnosti usled ekspanzivne monetarne politike velikih centralnih banaka, čine da novca i kapitala ima dovoljno i da je njegova cijena relativno niska. U čitavom regionu jugoistočne Evrope problem sa finansiranjem privrede nije toliko u nedostatku novca i kapitala, već više u tome da vrlo često nema dovoljno kvalitetnih dužnika - dobrih kompanija koje bi uzimale kredite” tvrdi Šoškić
Od strukture duga, to jest da li se Crna Gora zadužuje na domaćem ili stranom tržištu, čini se da je važnije pitanje na što ide taj dug – da li se sredstva ulažu u razvoj, ili se dominantno pokriva potrošnja. Prema upozorenjima stručnjaka, problem Crne Gore je upravo u tome, što se zadživanjem finasira budžetski deficit.
Goran Knežević upozorava da je od nezavisnosti zaduženost rasla prebrzo i prilično neproduktivno. „Trebalo je da se učimo na brojnim primjerima drugih zemalja koji su danas na stepenu razvoja koji ćemo mi imati tek za 10 ili 20 godina. Dodatno nepovoljan elementa zaduženosti je loš istorijat i pad garancija Vlade u ranijem periodu“ naglašava Knežević.
Ukupan dug Crne Gore 2006. godine bio 700 miliona eura. Na kraju prošle godine iznosio je 3,1 milijardu eura. A prema pokazateljima iz ove godine tendecija zaduživanja samo se nastavlja, jer privreda Crne Gore ne stavara dodatnu vrijednost iz koje bi mogla da se finasira javna potrošnja. Na opasnost od olakog zaduživanaj upozorava se i u posljednjem Izvještaju o napretku Evropske unije (EU). Činjenica da Crna Gora nije imala snage za suštinske strukturne reforme, mogla bi opasno ugroziti ne samo ekonomiju zemlje, već i proces pridruživanja, jer je javni dug odavno prešao kriterije Mastrihta.
Obveznice konkurencija depozitima
Knežević je kazao da su državne obveznice konkurencija depozitnim proizvodima koje nude banke, ali i opcija da banke plasiraju višak likvidnosti.
„ Konkurencija u izvorima bankama znači manje izvora za banke, a time i manje kredita od banaka i kreditne multiplikacije kao uticaja na opšti razvoj, pod uslovom da pad tražnje za depozitima banke ne nadoknade drugim povoljnijim ili jednako povoljnim izvorima. Nažalost mi ne raspolažemo o podacima o visine kreditne multiplikacije u Crnoj Gori. Ako se desi pad tražnje za depozitima, što naglašavam da ne mora jer zavisi od sposobnosti banaka da obezbjede dugoročne izvore finansiranja, to će svakako imati uticaj i na pad likvidnosti banaka. Koliki zavisi od mnogo stvari. Banke će se ovdje sigurno pojavljivati i na strani tražnje za ovim obveznicama, što pod pretpostavkom nepromjenjivosti nivoa izvora, znači manju kreditnu aktivnost. Vjerovatno je Ministarstvo finansija sa Centralnom bankom ispitivalo sve ove uticaje kroz neki model“rekao je Knežević.
Marija MIRJAČIĆ
Zašto je Crna Gora jedina zemlja u ovom dijelu Evrope koja nikada nije promijenila vlast na izborima? Na koji sve način vladajuća Demokratska partija socijalista kupuje glasove i izborne pobjede?
Kako na izborni rezultat utiče krupni biznis i podzemlje? Šta o vezama vlasti i biznisa u cilju opstanka jednih i drugih za ovaj projekat kaže insajder Duško Knežević, koji je jednim videom, pokazao na čemu se, između ostalog, temelje stalne pobjede DPS-a. Kako vladajuća partija preko najsiromašnijih naselja i sistema socijalnih davanja upumpava novac za izbore? Ko su glavni partijski vojnici zaduženi za izborne mahinacije? Kako glasaju mrtve duše i drugi fantomski birači?
Pogledajte dokumentarni film “Koverat” koji je radio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG).
Na pitanje CIN-CG, o tome koji je javni interes opredijelio da se 2,6 miliona kvadrata državnog zemljišta ustupi privatnom vlasniku, iz Vlade nije stigao precizan odgovor. Bez odjeka tužilaštva su i ranije prijave MANS-a, zahtjevi Foruma 2010 i izvještaji opštinske komisije
Bez objašnjenja o motivima i javnom interesu, pozivajući se samo na propise koji to omogućuju, Vlada Crne Gore je nikšićkoj kompaniji Uniprom, vlasniku Kombinata aluminijuma u Podgorici, praktično poklonila 2,65 miliona metara kvadratnih čija se vrijednost, s obzirom na nedavne transakcije na lokacijama u blizini može mjeriti i stotinama miliona eura.
Štura pozivanja na paragrafe, nijesu bacili mnogo svjetla na odluku, koja podsjeća na nastavak politike, kada su u KAP, kao rupu bez dna, vlasti usule više od 300 miliona eura nezaštićenih garancija i nepovratne državne pomoći, a tadašnji ruski partner Oleg Deripaska, je prema tvrdnjama čelnika Socijaldemokratske partije Crne Gore, dugogodišnjeg koalicionog partnera Demokratske partije socijalista, kroz razne mehanizme isisao bar još pola milijarde.
Prodaja onoga što je ostalo od KAP-a, koji je u međuvremenu utonuo u stečaj, kompaniji Veselina Pejovića početkom 2014, nakon šest godina tako dobija novu kalkulaciju. Uniprom je za kompaniju koja je bila samo korisnik zemljišta platio 25,7 miliona eura u četiri rate. Vrijednost zemljišta, čiji je vlasnik sada postao, je prema najnižim procjenama 20 miliona eura. S obzirom da je Glavni grad susjedne parcele u sklopu Industrijske zone, na kojima su logistički centri kompanija Voli i Tehnomax, prodavao po 100 eura za kvadrat, potencijalna vrijednost je više stotina miliona.
Kako se na početku prodaje Kombinata nije pominjalo zemljište, poslije najnovije odluke nešto je poklonjeno – fabrika, ili ogromni zemljišni kompleks u industrijskoj zoni – proizilazi iz istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Vladi je sve čisto
Nedjelju dana nakon što je premijer Duško Marković posjetio Pejovićevu fabriku, kada su najavljene velike investicije u proizvodne pogone, Savjet za privatizaciju, kojim rukovodi takođe predsjednik Vlade, krajem marta donio je mišljenje kojim se Unipromu pravo korišćenja zemljišta pretvara u pravo svojine. U obrazloženju se navodi da je Uniprom platio tržišnu naknadu, te mu se na njegov zahtjev zemlja dodjeljuje na osnovu mišljenja Komisije za imovinska pitanja, mišljenja Privrednog suda i na kraju i samog Savjeta za privatizaciju, a sve u skladu sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima.
Na pitanje CIN-CG,o tome koji je javni interes opredijelio da se 2,6 miliona kvadrata državnog zemljišta ustupi privatnom vlasniku, iz Vlade nije stigao precizan odgovor.
„Iz obrazloženja Mišljenja i priloženih akata jasno je da ni formalno ni suštinski nije riječ ni o kakvom 'poklonu''', odgovorio je savjetnik predsjednika Vlade, rukovodilac Službe za odnose s javnošću Srđan Kusovac. Uz ovo, slijedila je i napomena da „nije riječ ni o kakvoj odluci, već o jednom od koraka u proceduri pretvorbe prava korišćenja u pravo svojine. Katastar, kao nadležni organ, u upravnom postupku donosi rješenje''.
Veselin Pejović za CIN-CG kaže da je imovina nekadašnjeg KAP-a činila površinu od 256 hektara, te da je privatizacija ovog privrednog društva izvršena mnogo prije Uniproma, a procjena kapitala prije više od 20 godina. Mišljenje Savjeta za privatizaciju o tome da je platio tržIšnu cijenu za Kombinat, argument je kojim on objašnjava da je spornu zemlju kupio, a ne dobio
„Od ukupne površine 265 hektara, Uniprom je kupio samo 170 hektara, tačnije 1.730.000 metara kvadratnih'', objašnjava Pejović. Ostala površina pripada fabrikama Prerada iKovačnica kao i bazenima crvenog muljasa kojom Uniprom nema nikakve veze. Nakon dva, međunarodna tendera Uniprom je za ponuđenu i u cjelosti isplaćenu cijenu od 28 miliona eura kupio sadašnji Uniprom–KAP'', kaže Pejović.
Vlasnik bazena crvenog mulja je beranska firma Wag-Kolektor, Prerade makedonsko-turska Alumroll, a Kovačnice Neksan Miodraga Dake Davidovića
Imovina KAP-a je krajem 2012. procijenjena na 183,5 miliona eura. Stečaj je uveden 2013. a Uniprom je sljedeće godine kupio imovinu tog preduzeća za 25,7 miliona eura. Prije raspisivanja oglasa za prodaju, imovina KAP-a je procijenjena na više od 50 miliona eura. Pejović je na oglasu ponudio 28 miliona, da bi mu kasnije i ta cijena bila umanjena za 2,3 miliona eura, jer je stečajni upravnik Veselin Perišić, u oglasu prodavao i prodao imovinu koja nije bila vlasništvo Kombinata.
Zemljište čiji je KAP bio samo korisnik, ali ne i vlasnik, jednaje od glavnih spornih stavki koje prate ovu kupovinu. To je početkom 2014. u izjavi za Vijesti potvrdio čak i nekadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša objasnivši da je tu lokaciju u vrijeme gradnje fabrike Opština Titograd eksproprisala od privatnih vlasnika i dala samo na korišćenje Kombinatu. Prvi tender za KAP je propao jer je Pejović kupovinu uslovio povoljnom cijenom struje, dok je ponuda njemačke kompanije HGL formalno odbijena,zato što je stigla na engleskom jeziku. Na drugom tenderu Njemci su odustali od prijave uz objašnjenje da je imovina fabrike staro gvožđe. Kada se na ponovljenom tenderu javila samo firma Uniprom i Mugoša je promijenio mišljenje. Sagovornici CIN CG upućeni u ovu tematiku smatraju da je presudan bio pritisak iz Vlade Mila Đukanovića koja je bila odlučna da ispuni brojne Pejovićeve zahtjeve. Među njima i onaj o riješavanju imovinskih sporova oko zemljišta.
U Skupštini opštine Podgorica, 30. aprila 2014, izglasana je odluka o razgraničenju između Glavnog grada i KAP-a. Suština je da se Opština, zarad novog vlasnika KAP-a, odrekla skoro polovine svoga zemljišta na lokaciji nekadašnjeg industrijskog giganta. Kupcu KAP-a prepisano je 417.804 kvadrata, koje je Glavni grad, preko javnih oglasa, samo mjesec dana prije toga prodavao po cijenama od 66 do 72 eura. Ovom odlukom je privatnoj kompaniji poklonjeno zemljište minimalne vrijednosti 26 miliona eura, gotovo onoliko za koliko je KAP prodat Pejoviću. Uz to, Uniprom je oslobođen plaćanja naknade za komunalno opremanje zemljišta, koja je na toj lokaciji iznosila 48,80 eura po kvadratu. To je poklon od novih 20 miliona eura, upozoravaju iz opozicije godinama. Ukupno najmanje 40 miliona štete za grad i državu.
Tadašnji i sadašnji predsjednik Skupštine Podgorice Đorđe Suhih, poklanjanje opštinskog zemljišta Unipromu 2014. ovako je tada komentarisao:,,Mi možemo sada naše zemljište koje oni koriste i naše zemljište koje mi koristimo da sa njima sjednemo i da se dogovaramo kome će šta da pripadne. Pa i jedno i drugo je naše. Čije je naše zemljište? KAP-ovo?”.
Drugi nijesu znali da uz fabriku ide poklon
Forum 2010, je te 2014. godine insistirao na tome da je kupcu poklonjeno vlasništvo nad zemljištem naknadno, poslije raspisivanja tendera, podnijetih ponuda i donijete odluke o prodaji.Tvrdili su da ostali potencijalni kupci nisu znali da će zemljište biti poklonjeno, te da su time grubo prekršeni i obesmišljeni Zakon o zaštiti konkurencije, Zakon o unutrašnjoj trgovini i Zakon o stečaju.
„U aprilu 2014. godine naveo sam razloge zbog kojih je tenderski postupak za prodaju imovine KAP-a bio nezakonit. Naknadnim izmjenama tenderskog postupka stostruko je uvećana vrijednost ponuđene imovine, u momentu kada, osim Uniproma, nijedan potencijalni konkurent na njemu nije više imao pravo učešća. Dakle, tender je morao biti poništen, a Unipromu se nije smjelo dodijeliti ni pravo korišćenja nad tom imovinom, a kamoli vlasništvo'', kaže za CIN CG tadašnji član Foruma, a sadašnji član predsjedništva URA Dejan Mijović.
,,Da li su 'potencijalni' kupci znali da će zemljište biti poklonjeno zaista nismo u stanju da odgovorimo'', kazao je za CIN-CG vlasnik Uniproma Pejović.
Vrhovnom državnom tužiocu MANS je 2014. godine podnio krivičnu prijavu zbog nezakonite prodaje imovine podgoričke fabrike nikšićkoj firmi Uniprom: ,,Ukupna površina zemljišta koje se prodaje kao imovina KAP-a je na nivou od oko 2,5 miliona kvadrata, a u drugom pozivu je samo to zemljište bez objekata procijenjeno na 52 miliona eura. Prema podacima iz Uprave za nekretnine, od ukupne površine koja se prodaje, preko 2,3 miliona uknjiženo je ne kao svojina KAP-a već samo po osnovu prava korišćenja''.
Ova NVO je tako objašnjavala da se Pejoviću prodaje zemljište vrijedno 52 miliona eura za upola manju sumu, te da Uniprom kvadrat zemljišta kupuje po 11 eura, dok mu se objekti, fabrička postrojenja, oprema i inventar bukvalno poklanjaju.
Krčmljenjem opštinskog zemljišta iz Mugošinog doba, bavila se i komisija koju je 2015. formirao tadašnji gradonačelnik Slavoljub Stijepović. Pola godine ona je ispitivala dva posla – prodaju zemljišta Glavnog grada Carinama i međusobno razgraničenje zemljišta između Glavnog grada i KAP-a. Rezultati ove istrage poslati su vrhovnom državnom tužilaštvu. Slučaj Carine svoj epilog će dobiti u Višem sudu gdje traje suđenje bivšem gradonačelniku Mugoši zbog zloupotrebe službenog položaja.
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva, državna tužiteljka, potparolka Lepa Medenica, odgovorila je za CIN-CG da nijesu formirali predmet u vezi sa zemljištem KAP-a.
Mijović ističe da je tužilaštvo i sudstvo konzistetno kada je u pitanju KAP: „Oni se nikad, pa ni ovom prilikom, nisu bavili očiglednim nezakonitostima u raspolaganju njegovom imovinom. Nisu to činili ni kada je KAP davan na 'upravljanje' Brkoviću i Glenkoru, ni kada su njegove akcije prodavane Deripaski, ni kada su ovome odobravane ogromne državne garancije. Zbog tih nečinjenja, dozvolili su da se na nelegalan način iz preduzeća i države prelije preko milijardu eura u privatne ruke''.
O razmjeni zemljišta sa Glavnim gradom, Pejović za CIN-CG ima svoju verziju.
„Sadašnji KAP ustupio je Glavnom gradu uz magistralu površinu od pola miliona kvadrata, a u zamjenu dobio 240.000 metara kvadratnihu zaleđu KAP-a, prema rijeci Morači. Poređenja radi, KAP je dao zemljište koje se danas prodaje 100 eura po kvadratu, a preuzeo duplo manju površinu čija je procjena devet eura po kvadratu''.
Pojović tvrdi da je ovo urađeno jer mu je cilj bio da se definiše i proglasi područje na kojem se nalazi KAP: „Ovo je bilo istaknuto u ponudi koja je prihvaćena i u skladu s kojom je Uniprom nastavio poslovanje''. On ističe da je, za razliku od prerade, kovačnice, bazena crvenog mulja i Glavnog grada koji su se knjižili odmah, Uniprom čekao na to duže od pet godina. U nedavnom intervjuu Danu,Pejović je istakao da je to što nije mogao da se upiše kao vlasnik zemljišta jedan od razloga što je do sada uložio samo 40 miliona eura, a ne kako je najavio prilikom kupovine KAP-a da će do 2019. godine investirati 76 miliona.
Vlasnik Uniproma za CIN CG kaže da je 40 miliona eura uloženo u gradnju dvije nove fabrike – silumina i bileta. ,,Prva će biti otvorena u narednih mjesec dana, a druga krajem godine. U 2020. izvoz proizvedenog metala doseći će iznos od 300 miliona dolara godišnje. Ovo je u najkraćem kakav je bio interes Uniproma kupujući KAP''.
Premijer Marković je nakon nedavne posjete Uniprom KAP izjavio: „Ovdje se praktično razvija jedan novi moderni industrijski centar u Crnoj Gori. Siguran sam da većina građana za to ne zna, ne samo u Crnoj Gori nego i u Podgorici. Ovdje se razvijaju novi pogoni i nove fabrike za finalizaciju aluminijske proizvodnje“.
Nešto kasnije građani su iz podataka Poreske uprave saznali da je Uniprom KAP u prošloj godini ostvarioneto dobit od 4,1 milion eura, a da je imao samo jednog zaposlenog i da su troškovi na osnovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi na godišnjem nivou iznosili 1.234 eura.
U novoj industrijskoj uzdanici države još traje stečaj i u toku je više od 50 sudskih i upravnih postupaka sa zahtjeviokma za višemilionske odštete.
Bez dozvole još godinama
Zbog toga što institucije skoro godinu i po ne mogu da razmrse pravnu dilemu ko je operater KAP-a – da li KAP u stečaju ili nikšićki Uniprom, najveći zagađivač u Podgorici radi bez integrisane dozvole, kršeći Zakon o intergisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine.
Rad bez ove dozvole je po zakonu nemoguć, ali KAP nesmetano radi iako je krajnji rok za njeno pribavljanje bio 1. januar 2018. Podine.
KAP se u zakonskom roku obratio Agenciji zahtjevom za izdavanje integrisane dozvole, što je ona odbila zato što podnosilac zahtjeva nije operater - fizičko ili pravno lice koje, u skladu sa propisima upravlja postrojenjem ili ga kontroliše ili je ovlašćeno za donošenje ekonomskih odluka u oblasti tehničkog funkcionisanja postrojenja i na čije ime se izdaje integrisana dozvola.
Kompanija Uniprom je uložila žalbu Ministarstvu održivog razvoja i turizma na rješenje Agencije. Ministarstvo je poništilo rješenje Agencije i predmet vratilo na ponovni postupak i odlučivanje. Agencija je ponovo, iz istih razloga, odbila zahtjev za izdavanje integrisane dozvole. I tako godinu i po.
A da li je imovina koju je prodao KAP prenijeta u potpunosti u svojinu kupca Uniprom DOO Nikšić, predmet je sudskog postupka.
Ekološka inspekcija je u februaru ove godine podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv KAP-a, zbog rada bez intergisane dozvole. Sud za prekršaje odlučiće o mogućoj kazni - od 5.000 do 15.000 eura za pravno lice i od 500 do 1.000 eura za odgovorno lice. Zakon , predviđai izricanje zaštitne mjere zabrane vršenja djelatnosti u trajanju od mjeseca do godine.
Vlada je još prije dvije govine zaključila da će KAP-u za usaglašavanje ekoloških standarda proizvodnje sa strogim EU propisima biti potrebna ulaganja od od 50 do 300 miliona eura u zavisnosti od toga da li će se raditi novi pogon elektrolize.
„KAP neće biti u stanju da za period koji je kraći od deset godina u svojim proizvodnim procesima primijeni ove standarde”, navodi se u VladinojInformaciji o postrojenjimakojasu u obavezi da pribaveintegrisanudozvolu. CIN-CG je već ranije objavio procjene zvanićnika iz Brisela koji u okviru pregovaračkog poglavlja 27 ne gledaju blagonaklono na ove Vladine procjene.
Predrag NIKOLIĆ
Ćerka Dada Đurića Amarante Szidon tvrdi da su na podgoričkoj izložbi ovog slikarskog velikana prezentovani i falsifikati. Iz Muzeja i galerija to osporavaju, dok galeristi i slikari tvrde da su lažnjaci postali uobičajena stvar
Jezivi lažnjak, tako je neke od radova koji su prezentovani na izložbi jednog od najznačajnijih slikara 20. vijeka Miodraga Dada Đurića, prokomentarisala njegova ćerka Amarante Szidon.
Izložba Đurićevih radova otvorena je u JU Muzeji i galerije u Podgorici, sredinom protekle sedmice. Szidon u pismu koje je uputila Muzejima i galerijama, Ministarstvu kulture i na adrese više pojedinaca, a u koje je Monitor/CIN CG imao uvid, upozorava na brojne falsifikate slika na izložbi, koji su predstavljeni u katalogu koji prati izložbu. Ona od Muzeja i galerija traži da se više od deset radova ukloni sa izložbe i kataloga. Posebno insistira na radovima – na dva kolaža iz 1996. godine, koji su u katalogu prezentovani na stranicama 26 i 27.
Szidon, koja navodi da je testamentom ovlašćena da se brine o slikarevoj ostavštini, tvrdi da je katalog izložbe na kome je uočila problematične radove na uvid dobila samo dan prije otvaranja.
,,Koristim priliku da se zahvalim, posebno kolekcionarima, koji su za ovu priliku ustupili djela iz svojih kolekcija, i svima nama priuštili nezaboravan događaj’’, navodi se u uvodnoj riječi kataloga koju potpisuje direktor Muzeja i galerija Sead Đokaj. Na naše pitanje o zamjerkama koje su upućene, iz Muzeja i galerija kažu: ,,Porodica Dada Đurića je blagovremeno obaviještena o izložbi, a njegova kćerka Amarante o nalazima eksperata iz oblasti grafologije i istorije umjetnosti, koji su nedvosmisleno utvrdili da je riječ o autentičnim djelima Dada Đurića. Renome kustosa izložbe, kolekcionara, ranijih vlasnika, nalazi grafologa i istoričara umjetnosti, ali i odnos dubokog uvažavanja prema imenu i djelu Dada Đurića garantuju da u čitavoj organizaciji i postavci nije moglo biti toliko katastrofalne greške da se na izložbi pojavi falsifikat. Od svih Dadovih djela koja su izložena, tri pripadaju Muzejima i galerijama Podgorice, a ostala su iz kolekcija renomiranih kolekcionara i dio iz kolekcije porodice Đurić sa Cetinja.
Sve ostalo je na nivou spekulacija i ličnih odnosa među Dadovim nasljednicima, u što ne želimo da se upuštamo''.
Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov odbio je da za Monitor i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) komentariše ovaj slučaj. On je za Muzeje i galerije, sredinom maja, napisao izvještaj u kome nakon pregledanih radova konstatuje: ,,Po pregledu gore navedenih radova i nakon konsultacije sa dijelom njihovih vlasnika, a i na osnovu ličnih saznanja, utvrdio sam da su u pitanju autentični radovi’’.
,,Napominjem da sam izuzetno zadovoljan kvalitetom i postavkom predmetne izložbe koja predstavlja jedan od kapitalnih državnih projekata iz oblasti prezentacije vrhunske likovne kulture. Iako ovu analizu smatram primarnom, raspolažem sa dovoljno podataka i informacija koje jasno određuju sporne radove kao autentične’’, ističe Čilikov u svom izvještaju.
Ovo nije prvi put da se autentičnost radova na nekoj izložbi dovodi u pitanje. Tokom organizovanja retrospektive crteža velikog slikara u Beogradu 2010. sam umjetnik je otkrio da je jedan od 14 crteža kopija njegove slike Biciklista. Đurić je, pisala je tada Politika, u njemu prepoznao ruku nekog drugog slikara iz Crne Gore za koga je čuo da povremeno radi falsifikate urađene prema njegovim ranijim radovima.
,,Dosta ljudi se bavi ovim poslom nelegalno. Ne uzima slike iz galerija, od autora lično ili njegove porodice, već radi na sivo, nabavlja slike iz gepeka. Nažalost, Dado nije jedini umjetnik čija se djela falsifikuju. Ljudi se danas plaše da kupe Lubardine slike, jer je teško naići na original. Oni koji ih kupe, zaista vjeruju da je u pitanju autentično djelo, jer se ne razumiju’’, kaže za Monitor/CIN CG galerista Gajo Vojvodić.
Slikar Đuro Prijić, sin Aleksandra Prijića, godinama upozorava na falsifikate. Za Monitor/CIN CG kaže da je do sada pronašao 12 lažnih djela svoga oca.
,,Odgovora od nadležnih nema. Dočekao sam da me pitaju otkud mi pravo da se miješam u ekspertizu umjetničkih djela, iako sam, kao njegov sin i nasljednik, odgovoran za očuvanje lika i djela Aleksandra Prijića’’. Ne bi me čudilo da falsifikuju radove Dada Đurića, pa to isto rade i sa Cvetkom Lainovićem. To je javna tajna’’.
Vojvodić navodi da je posebno opasno kada muzeji prave izložbe iz privatnih kolekcija, što je bio slučaj i ovom prilikom. ,,Oni koji imaju neregularne slike, mogu vrlo lako da ih naprave regularnim. Ne postoji institucija u Crnoj Gori koja može da utvrdi autentičnost nekog umjetničkog djela. Tržište je malo, nema toliko velikih imena da bi se neko time bavio. Uglavnom se provjera svodi na ličnu procjenu, koja nije dovoljna. U svijetu, analize umjetničkih djela koštaju, i to mnogo. U Beogradu ste nekada imali Kusovca, ali se on kompromitovao. Tužno je što se mnogo nestručnih ljudi bavi ovim poslom’’, zaključuje Vojvodić.
Nikolu Kusovca, istoričara umjetnosti i jednog od najpriznatijih stručnjaka za procjenu umjetnina na prostoru bivše Jugoslavije, Okružni sud u Minhenu sumnjiči da je jednoj galeriji u ovom gradu za falsifikate dao mišljenje da su originalna djela srpskih umjetnika. Kusovac je i 2009. bio pod istragom zbog sumnje da je učestvovao u prodaji falsifikovanih slika najpoznatijih srpskih slikara, tako što je za novac davao stručno mišljenje da je riječ o originalima, ali je tužilaštvo 2013. godine odustalo od krivičnog gonjenja.
,,U potpunosti negiram bilo kakvu vezu sa eventualnim krivičnim delom i želim da istaknem da u svojoj zemlji 60 godina radim analize slikarskih dela kroz davanje stručnog mišljenja, koje nikog ne obavezuje. Ističem da se radi o mišljenju, a ne eskpertizi. Iz tog razloga, moje mišljenje ne obavezuje, ali sam u svojoj zemlji cenjen i moje mišljenje se poštuje’’, rekao je Kusovac na sudu krajem prošle godine.
Kako u Crnoj Gori ne postoje osobe i institucije koje bi izdavale sertifikat o nekom umjetničkom djelu, Kusovac je decenijama bio glavni procjenitelj autentičnosti.
Upućeni sagovornici objašnjavaju da je za kompletnu analizu autentičnosti nekog umjetničkog djela potrebno mnogo vremena i znanja. Neophodna je ekspertiza grupe stručnjaka, potrebno je da se izvrši provjera porijekla djela, stilska i tehnološka analiza koja podrazumijeva ispitivanje ultraljubičastim zracima ili rendgensko snimanje. To je sofisticirana tehnika koja u Crnoj Gori ne postoji.
Na tržištu slika, od crnogorskih slikara, najveće cijene dostižu radovi Petra Lubarde, do 100 hiljada eura. Đurićevi radovi u Francuskoj premašuju cijene od 50 hiljada eura.
Falsifikovanje Lubardinih djela odavno je problem u Crnoj Gori i regionu. Veliki broj falsifikata se može naći čak i u renomiranim galerijama. Pored Lubarde, falsifikuju se djela Mila Milunovića, Miloša Vučkovića, Voja Stanića... I u regionu je slična situacija. Pored proslavljenih crnogorskih slikara, krivotvore se radovi onih čije slike najviše koštaju – Paje Jovanovića, Save Šumanovića, Vlaha Bukovca, Stojana Aralice, Milana Konjovića, Miće Popovića...
Crno tržište umjetnina i u svijetu funkcioniše kao unosan biznis. Po zaradama, od falsifikatora umjetničkih djela više zarađuju samo trgovci drogom, oružjem i ljudima. Kriminalci su i na ovim prostorima brzo ukapirali da cijene umjetnina nikada ne padaju, već samo rastu, te da je to investicija sigurnija i od zlata. Tako je zabilježeno da je u kolima jednog od vođa Pink Pantera Ivana Pekovića, koji je uhapšen 2012. godine u Beogradu, pronađena Sezanova slika Dečak u crvenom prsluku, ukradena nekoliko godina ranije u Cirihu.
Iskustva govore da su u lanac falsifikovanja često uključeni slikari, kustosi, aukcijske kuće i preprodavci. Slikar po narudžbi pravi falsifikat, galerista ga zatim predstavi kao novootkriveno djelo poznatog slikara, kustos potvrdi da je slika original i izdaje sertifikat. Takve se slike prodaju navodno iz nužde za pola cijene - par desetina hiljada eura. Stručnjaci upozoravaju da je upravo povoljna cijena za djela majstora znak za alarm da je slika možda falsifikat ili ukradena. Zabilježeni su i slučajevi, da su pojedini ,,kolekcionari'', falsifikate uspjeli da prodaju po višoj cijeni od originala.
Prije desetak godina policija je na buvljaku u Pančevu našla falsifikate djela poznatih slikara Save Šumanovića, Milene Pavlović-Barili, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Petra Lubarde, Peđe Milosavljevića, Ignjata Joba... Ova djela primijetio je jedan od kolekcionara koji ih je kupio po cijeni od 12 hiljada eura, a kada je otkrio, slučaj je prijavio policiji. Spomenute slike su navodno poticale iz uništenog „Muzeja ZAVNOBIH-a” u Mrkonjić Gradu.
Nije rijetkost da se slike hrvatskih i slovenačkih slikara falsifikuju u Srbiji, a srpskih u Hrvatskoj. S vremena na vrijeme mediji u Srbiji zabilježe da je policija podnijela krivične prijave protiv ,,kolekcionara” zbog prodaje falsifikovanih slika. U Hrvatskoj se obavljaju kontrole galerija, pa slike budu i konfiskovane zbog sumnje u autentičnost. U Crnoj Gori sličnih akcija još nema.
Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ
Dok se iz pravosuđa pozivaju na funkcionalni imunitet tužilaca i sudija, strućnjaci smatraju da je vrijeme da se počnu analizirati istrage i sudski sporovi i ogromne posljedice po budžet, ali i priznaju da lična odgovornost koja je praćena ostavkom još nije dio naše realnosti
Za milionske odštete prouzrokovane nedjelotvornim istragama i oslobađajućim presudama, u slučajevima Kalić i Šarić, nakon što su članovi ovih porodica oslobođeni optužbi za pranje novca od prodaje droge, niko iz pravosuđa neće odgovarati, niti bilo ko od odgovornih pomišlja na ostavku, a neki su, čak, poslije fijaska u sudnici i napredovali u službi, pokazala je analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Tužilac Hasan Lukač, kome je pala optužnica protiv porodice Kalić, nakon toga je unaprijeđen funkcijom i u Tužilačkom savjetu sada ocjenjuje rad drugih tužilaca. Nekadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, koja je vodila predmet „Šarić“,vraćena je na mjesto zamjenika Vrhovnog državnog tužioca.
Pored toga što ne postoji politička volja za utvrđivanje posljedica ovih i sličnih slučajeva, kao ni profesionalni poriv u institucijama koje nadgledaju rad pravosuđa, iz njih pored isticanja ustavnih i zakonskih odredbi o takozvanom funkcionalnom imunitetu u pomoć prizivaju i statistiku, dokazajući kako je, uglavnom, sve u redu.
Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković se hvali kako tužilaštvo ima 90 odsto potvrđenih optužnica i isto toliko osuđujućih presuda po podignutim optužnicama. On odbija i pomisao o odgovornosti za ogromnu štetu koju je budžetu nanijelo „nekoliko” procenata oslobađajućih presuda.
Premijer Duško Marković tvrdi da nema ni odgovornosti Vlade za posao sudija i tužilaca. Ogromni troškovi iz budžeta zbog grešaka pravosudnih institucija, prema njegovim riječima, odraz su nezavisnosti sudstva, a ,,pravosnažne oslobađajuće presude su dokaz kvaliteta sistema, a ne njegova anomalija“.
,,Vlada je kao jedan od aktera sveobuhvatne reforme pravosuđa, svakako zainteresovana da svi troškovi, pa i troškovi sudskog postupka, budu manji i vjerujemo da ćemo u narednom periodu do toga i doći“, rekao je Marković krajem aprila na premijerskom satu u parlamentu, odgovarajući poslaniku Aleksandru Damjanoviću, ali ne objašnjavajući kako to namjerava da uradi.
Ministar pravde Zoran Pažin mjesecima ignoriše ovu temu. Iz njegovog resora ni ovog puta nijesu stigli odgovori na pitanja CIN-CG-a o tome da li će neko biti kažnjen i da li ministar zbog svega osjeća odgovornost.
Bivši ministar pravde i advokat Dragan Šoć, ocjenjuje kako činjenica da nema odgovornosti za loš rad, neznanje i lijenost u državnom sistemu, pa i u tužilaštvu, govori da smo nezrelo društvo koje nije u stanju da kazni ljude koji ne rade ili loše obavljaju svoj posao.
,,Prosto, suviše smo oportunisti da nekome kažemo - ti ne radiš dobro svoj posao, idi i traži drugi. Koliko smo u privatnom sektoru nemilosrdni, toliko smo u javnom premilosrdni. Kad građani Crne Gore to postanu u punom smislu i počnu državu posmatrati kao svoju imovinu, a javne službenike kao svoje zaposlene, stvari će sepromijeniti. Do tada, valja nam trpjeti“, kaže Šoć u razgovoru za CIN-CG.
,,Podsjećamo da su u predmetima na koje se odnosi Vaše pitanje optužnice potvrđene, čime je potvrđeno da je u trenutku kada su optužnice podignute postojalo dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja su optuženi.Istovremeno podsjećamo i na činjenicu da Ustav Crne Gore propisuje da rukovodilac Državnog tužilaštva i državni tužilac uživaju funkcionalni imunitet. To znači da državni tužioci ne mogu biti pozvani na odgovornost za dato mišljenje ili odluku donijetu u vršenju svoje funkcije, osim ako se radi o krivičnom djelu”, saopšteno je za CIN-CG iz kabineta Ivice Stankovića.
Iako tužioci nijesu uspjeli da dokažu osnovane sumnje, što je dovelo do milionskih odšteta, to ne brine ni Tužilački savjet koji se, takođe, poziva na ustavne odredbe o tome da rukovodilac Državnog tužilaštva i državni tužilac uživaju funkcionalni imunitet.
I u Vrhovnom sudu se pozivaju na funkcionalni imunitet, navodeći da sudija ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje i glasanje pri donošenju sudske odluke, osim ako je riječ o krivičnom djelu.
,,Potvrđivanje optužnice nije osuđujuća presuda jer bi u tom slučaju bilo besmisleno otvarati glavni pretres i njime rukovoditi radi njenog raspravljanja”, saopštili su novinarki CIN-CG-a iz kabineta predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.
Od Sudskog savjeta, koji bi trebalo da kontroliše rad sudija, CIN-CG nije dobio odgovor na pitanja koja smo postavili i Tužilačkom savjetu – o tome da li bi neko trebalo da odgovara zbog lošeg rada pravosudnih institucija, jesu li ispitivali nečiju odgovornost, zašto pored funkcionalnog imuniteta ne funkcioniše i sistem lične odgovornosti i eventualnih ostavki.
Kako neradnicima i neznalicama reći zbogom
Sagovornici CIN CG-a su ocijenili da bi uspostavljanje lične odgovornosti za greške sudija i tužilaca bile pravo rješenje, ali da to, nažalost, nije dio prakse.
,,Tek kada državni činovnik, ma ko to bio, po svom džepu osjeti posljedice svoga nerada ili lošega rada, i on će se uozbiljiti. Tu mjeru uopšte nije teško sprovesti. Dovoljno je za početak analizirati sudske sporove koje je država izgubila i koliko je nepotrebnih troškova plaćeno. Kada bi se samo dio toga naplatio od ljudi koji su odgovorni za to, mnogi ne bi imali ni za hljeb i vodu“, istakao je Šoć.
Pravnik i analitičar Sergej Sekulović kaže da je došlo do određenih iskoraka u sistemu ocjenjivanja i njegovog povezivanja sa disciplinskom odgovornošću i napredovanjem, ali da smo na početku i da bi to tek trebalo da profunkcioniše.
,,U svakom slučaju, lična odgovornost koja je praćena ostavkom nije dio naše realnosti. Odgovornost za štetu koja bi pala na teret ličnih prihoda tužioca je komplikovana priča. U tom smislu bi moralo da dođe do kumulacije nestručnosti i nesavjesnosti (namjere) ili do preklapanja sa eventualnom krivičnom odgovornošću“, istakao je Sekulović.
Na pitanje da li bi rješenje bilo u uspostavljanju sistema odgovornosti za štetu nanijetu državnom budžetu i kako bi eventualni opšti reizbor u tužilaštvu i sudstvu promijenio stvari u tom pogledu, iz pravosudnih institucija su uzvratili ćutanjem.
Sagovornici CIN-CG-a ocjenjuju da bi opšti reizbor mogao biti mač sa dvije oštrice.
,,U takvim situacijama je teško odvojiti politički interes od istinske namjere za jačanje sistema. U kontekstu političke stabilnosti, sa političkom elitom koja je u toj namjeri iskrena, a pri ozbiljnoj disfunkcionalnosti pravosudnog sistema može da da rezultate“, ocijenio je Sekulović.
Dragan Šoć, međutim, ističe da nema potrebe za opšti reizbor „da se neradnicima ili neznalicama kaže zbogom“.
„Kao što sam rekao, trebalo bi se osloboditi kolegijalnog oportunizma i lažne esnafske solidarnosti i jasno uspostaviti praksu da se rad analizira, a rezultati nagrađuju ili kažnjavaju, zavisno od uspjeha ili neuspjeha“, naglasio je bivši ministar pravde.
Raste broj pritužbi, ali bez rezultata
Predstavnici pravosuđa, ali i premijer kažu da samo Sudski i Tužilački savjet mogu da kontrolišu i ocjenjuju rad tužilaca i sudija. Tužilački savjet je za tri godine, od 2015. do 2017. pokrenuo samo jedan disciplinski postupak protiv tužioca Osnovnog državnog tužilaštva i kaznio ga tromjesečnim odbijanjem 20 odsto plate, zbog nedostavljanja podataka o imovini i prihodima. Prošle godine, tri tužioca su kažnjena na isti način i iz istih razloga.
Alarm se ne pali ni zbog rasta pritužbi na rad tužilaca, jer ih Tužilački savjet uglavnom odbija. Tokom 2015. godine bile su svega četiri pritužbe na rad tužilaca koje su se odnosile na zakonitost u njihovom radu i sve su odbijene. U izvještaju za 2016. godinu piše da je razmatrano 39 takvih pritužbi, od kojih je Savjet samo četiri ocijenio kao osnovane. Tokom 2017. godine su podnijete 94 pritužbe, zajedno sa neriješenim iz ranijeg perioda, razmatrano je 109 slučajeva i ocijenjeno da za sedam ima osnova. U 2018. godini, prema izvještaju, podnijeto je 97 pritužbi na rad tužilaca koje su se odnosile na zakonitost njihovog rada. Savjet je razmatrao 53 pritužbe i samo u tri slučaja utvrdio osnovanost.
Iz Tužilačkog savjeta su za CIN-CG rekli da su kod većine osnovanih pritužbi utvrdili neažurno postupanje državnih tužilaca i ukazivali da hitno preduzmu radnje u tim predmetima, te da ih obavijeste o donijetim odlukama.
„Utvrđeno neažurno postupanje državnih tužilaca nije imalo za posljedicu zastarjelost krivičnog gonjenja, nemogućnosti vođenja postupka, niti druge posljedice propisane zakonom,te nije bilo osnova povodom utvrđenih osnovanih pritužbi da Tužilački savjet podnosi inicijativu ovlašćenim podnosiocima iz člana 110 Zakona o Državnom tužilaštvu, radi eventualnog podnošenja predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti“, piše u odgovoru Savjeta.
U prethodne četiri godine, prema ocjeni Tužilačkog savjeta, nije bilo nijedne povrede etičkog kodeksa, iako se trenutno sudi jednom tužiocu zbog optužbi za zelenašenje.
Sudski savjet, prema podacima iz izvještaja, za posljednje četiri godine vodio je samo četiri disciplinska postupka, od koji je u tri slučaja sankcija 2015. godine zbog neurednog obavljanja sudijske funkcije bila opomena, a u jednom 2017. godine tromjesečno umanjenje zarade od 20 odsto. Od 67 inicijativa za povredu etičkog kodeksa u posljednje četiri godine prihvaćeno je samo pet.
Nema odgovornih ni za procjenu imovine
Iz Specijalnog tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja da li će ispitivati ima li elemenata krivičnog djela u procjeni imovine porodice Kalić.
Država je u ljeto 2011. godine privremeno oduzela imovinu Kalićima. Podgorička firma ,,Geotech”, na zahtjev Uprave za imovinu, procijenila je da ona vrijedi 28.667.161 eura.Više stručnjaka je za CIN-CG potvrdilo da je procjena bila nerealna, posebno u 2011. godini, kada je prestao investicioni bum u Crnoj Gori, te da nije vrijedjela ni osam miliona eura.
Upravo takva procjena, prema nalazima CIN-CG-a, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume koja bi kroz više presuda mogla doseći i deset miliona eura. Polazeći od te procjene, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom.
Stižu tužbe odlaze milioni
Država je u posljednje tri godine od prodaje imovine koja je trajno oduzeta pravosnažnim odlukama, kako je objavio CIN-CG, zaradila svega 16.500 eura, a samo u slučajevima Kalić i Šarić morala je da vrati privremeno oduzetu imovinu procijenjenu na više od 40 miliona eura i da se suoči sa zahtjevima za ogromnu odštetu. Rožajskom Osnovnom sudu Kalići su prošle godine predali osam tužbi tražeći oko osam miliona eura. Ove godine podigli su još dvije tužbe, zahtijevajući više od milion eura. Predmeti u kojima im je prvostepeno u pet postupaka u Rožajama dosuđeno oko tri miliona zbog žalbi nalaze se u Višem sudu u Bijelom Polju. U podgoričkom Osnovnom sudu rožajska porodica vodi još dva postupka tražeći odštetu zbog ,,amortizovanog” stana od 192 kvadrata i ,,hamera” koji je Uprava za imovinu poklonila Specijalnoj antiterorističkoj jedinici policije. U kotorskom Osnovnom sudu u toku je postupak zbog stana na Svetom Stefanu, a u ulcinjskom zbog zemljišta i objekata koji se tamo nalaze.
Postoji realna opasnost da su tužbe Kalića tek početak pražnjenja državne kase koje bi, po istom scenariju, moglo biti nastavljeno nakon pada optužbi protiv pljevaljske porodice Šarić, povezivane sa pranjem novca i drogom.
Maja BORIČIĆ
Većina ispitanica smatra da su žene diskriminisane na crnogorskom tržištu rada i da muškarci lakše dolaze do posla. To je pokazalo terensko istraživanje o položaju žena na tržištu rada u Crnoj Gori, koje je sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CEMI) od decembra 2018. do februara ove godine.
Istraživanje je rađeno u sklopu projekta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) "Istraživanje i medijska kampanja: Ženska prava /radna prava".
CEMI je sproveo 20 dubinskih intervjua sa ženama, od kojih je njih 13 zaposleno, sedam nije.
Predsjednica CIN - CG Milka Tadić Mijović je istakla da je istraživanje pokazalo da su žene, kao i u drugim sferama života, diskriminisane i na tržištu rada.
Izvršna direktorica CEMI Nikoleta Đukanović je istakla da je nekoliko stejkholdera, uprkos nastojanjima istrazivačkog tima, nije odgovorilo na pozive ili je odbilo da učestvuje u istraživanju. To su, kako je pojasnila, Ministarstvo ekonomije, KIPS, NLB banka, Codra Hospital, JPU "Ljubica Popović", Sportina DOO.
"Značajan broj ispitanica pitana je od strane poslodavca o planiranju i proširenju porodice", istakla je Đukanović.
Kako je kazala, ispitanice smatraju da je u određenim sektorima, odnosno pozicijama, poput trgovine, prodaje, turizma, restoraterstva, poslodavcima veoma važno kako zena izgleda da bi je zaposlili.
Zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković je istakao da su se rezultati istraživanja poklopili i sa njihovim podacima. Pojasnio je da se žene na trzištu rada u Crnoj Gori diskriminišu tako što im se daju ugovori na određeno, uskraćuju im se beneficije, po osnovu porodiljskog.
"Indikativno je da su žene manje zaposlene", kazao je Bjeković. On je istakao da žene imaju mnogo manje povjerenje u državne institucije, a da su na tržištu rada mnogo manje aktivnije u traže nju posla, zbog mnogih faktora, koji ih jednostavno odbijaju da to urade.
"Problem je kako se percipira položaj žena danas u Crnoj Gori. Potrebno je mijenjati i svijest muškaraca povodom toga", smatra Bjeković.
Borko ŽDERO
English
Facebook
Youtube
X (Twitter)
Instagram2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana