Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) organizuje panel diskusiju Položaj žena na tržištu rada u Crnoj Gori, u okviru projekta Istraživanje i medijska kampanja: Ženska prava/ radna prava. Projekat se realizuje u u partnerstvu sa nedjeljnikom Monitor, a  uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije.

Za potrebe ovog projekta sprovedeno je višemjesečno istraživanje čije će rezultate na panelu saopštiti Nikoleta Đukanović, izvršna direktorica CEMI-ja. Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava, govoriće o radnim pravima žena u Crnoj Gori, dok će zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda  Siniša Bjeković govoriti o ovoj temi iz ugla ombudsmana.

Nakon panela, uslijediće diskusija. Na kraju skupa formulisaće se zaključci. Događaj će biti otvoren za medije.

Događaj će biti organizovan u ponedeljak 13.05.2019. u hotelu Centre Ville, sa početkom u 10:45h.

Životna sredina u Crnoj Gori je brutalno ugrožena i samo posvećene institucije države, koje rade u javnom interesu, i aktivni građani, mogu da doprinesu rješavanju tog problema, saopšteno je tokom današnje promocije publikacije “Stop devastaciji prirode”.

U dvojezičnoj publikaciji je objedinjeno jedanaest istraživačkih tekstova na temu zaštite životne sredine.

“Uništavanje životne sredine će biti zaustavljeno tek kada te institucije budu radile u javnom interesu. Nije dovoljno da institucije donesu dobre zakonske okvire, neophodno su i poštovanje i primjena zakona”, kazala je direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Milka Tadić Mijović.

Prema njenim riječima, u suštini problema zaštite prirode je “visoka korupcija”.

“Problem zaštite prirode su interesi privilegovane elite i to nije samo slučaj u Crnoj Gori, to je problem i u regionu, to je globalni problem”, rekla je ona.

Publikacija “Stop devastaciji prirode” je objavljena u okviru projekta “Stop 2 READ”, kojeg su, uz CIN-CG, tokom 14 mjeseci realizovali i nedjeljnik “Monitor” i Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN).

Da korupcija, neefikasna pravna država i interesi privilegovanih pojedinaca stoje iza uništenja prirode u Crnoj Gori i regionu, jedan je od glavnih zaključaka projekta

Novinarka “Monitora” Milena Perović-Korać dodala je i da je Crna Gora u praksi, daleko od ustavne definicije ekološke države. Iako Vlada čini određene napore zakonski okvir u oblasti životne sredine usaglasi sa onim u zemljama EU, država mora da, kako je kazala, učini dodatne napore na harmonizaciji zakonskog okvira.

Da bi se uništavanje prirode zaustavilo, kako je kazala, neophodno je, pored ostalog, kadrovsko jačanje agencija i institucija koje prate stanje biodiverziteta, da donosioci odluka pokažu veću efikasnost u primjeni mjera iz Poglavlja 27 – životna sredina i klimatske promjene. Biće potrebno, kako je rekla, ojačati ulogu obrazovnih institucija, medija i nevladinog sektora, te uspostaviti partnerske odnose sa donosiocima odluka...

Tadić Mijović je uvjerena da uništenja prirode mogu da zaustave i građani i dodaje da o tome najbolje svjedoče nedavna dešavanja na Žabljaku, gdje su se mještani pobunili zbog sječe drveća u Nacionalnom parku “Durmitor” i plana Vlade da dozvoli privatnom investitoru gradnju usred na samoj obali Crnog jezera. Da aktivni građani mogu da sačuvaju životnu sredinu, kako je kazala, pokazali su i građani Bara, koji su se mjesecima borili da zaustave planove za izgradnju vrtića u dvorištu Gimnazije “Niko Rolović”, gdje je, zbog tog plana, posječeno i preko 90 čempresa starih skoro vijek.

“Dužnost je svakog pojedinca, građanina da štiti prostor, da štini ono što bi trebalo da ostavimo generacijama poslije nas”, rekla je ona.

Iz CIN-CG, BIRN-a i Monitora su najavili mogućnost nastavka projekta, koji bi u tom slučaju bio proširen i na region, te pozvali novinare da iskoriste mogućnost dodane edukacije i rada sa najboljim mentorima koje u ovom trenutku Crna Gora može da im ponudi.

Tadić-Mijović je podsjetila da je učešće u projektu bilo otvoreno za sve crnogorske novinare.

“Zadovoljstvo mi je da smo u ovom izuzetno podijeljenom medijskom prostoru uspjeli da okupimo novinare iz drugih redakcija, poput RTCG, te portala Ulcinj-info”, kazala je ona.

Dodala je i da je obaveza medija da izvještavaju o temama od javnog interesa, te da mediji, uz civilni sektor, mogu da naprave dodatne pritiske na donosioce odluka i alarmiraju javnost.

“Ove teme su zanemarene, ali su jako važne”, poručeno je sa promocije publikacije “Stop devastaciji prirode”.

Na osnovu preuveličanih procjena vrijednosti imovine i oslobađajuće presude, rožajskoj porodici Kalić za odštetu bi moglo biti isplaćeno gotovo deset miliona eura. Uprava za imovinu nakon pravosnažnih presuda zaradila je 16.500 eura, a samo u dva slučaja vratila imovinu procijenjenu na više od 40.miliona eura.

Rožajska porodica Kalić, optužena za pranje novca od droge, nakon oslobađajuće presude, ali i zbog preuveličane procjene imovine prilikom privremenog oduzimanja, pred crnogorskim sudovima mogla bi da dobije milionske odštete.

Safet Kalić, njegova supruga Amina i brat Mersudin, poslije odbijanja Ministarstva pravde da se nagode, podnijeli su više tužbi pred crnogorskim sudovima. Prvostepenim presudama već su im dosuđene nadoknade od oko tri miliona eura. Ali, to je samo dio tužbi, pa bi konačna suma, kako procjenjuju stručnjaci upućeni u te procese, mogla da dosegne deset miliona eura.

Država je u ljeto 2011. godine privremeno oduzela imovinu Kalićima. Podgorička firma “Geotech”, na zahtjev Uprave za imovinu, procijenila je da ona vrijedi 28.667.161 eura.

Upravo takva procjena, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG), glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom.

Uprava za imovinu je, prema izvorima CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

Više stručnjaka je za CIN-CG potvrdilo da je procjena bila nerealna, posebno u 2011. godini, kada je prestao investicioni bum u Crnoj Gori.

„Ta imovina ne vrijedi ni osam, a ne 28 miliona. Sve je zapušteno, ruinirano“, rekao je izvor dobro obaviješten o postupcima koji se vode. Kalićevi advokati, pred crnogorskim sudovima, prema saznanjima CIN-CG, kada su zastupnici države iznosili primjedbe na nalaze vještaka, više puta su isticali da nijesu oni radili procjenu imovine, već upravo ovi koji prigovaraju.

Procjena u trenutku preuzimanja ima posebnu važnost kada se računa šteta na objektima ili vozilima. Tako bi im za hotel Rožaje, procijenjen na 6,5 miliona, pripadala odšteta od 1,5 miliona eura. Stručnjaci, sagovornici CIN-CG, pojašnjavaju da se prema važećem pravilniku amortizacija za objekte obračunava kao pet odsto vrijednosti godišnje. Polazeći od ovakve procjene amortizacija je zaista 1,5 milion eura.

Procijenjeno - precijenjeno

U procjeni “Geotecha”, do koje je došao CIN CG, je između ostalog zemljište u centru Rožaja 2011. godine vrijedjelo 500 eura po kvadratu. Tri mjeseca ranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište vrijedi 120 eura.

Zemljište u Rožajama lokalna uprava je tada procijenila od jednog do 120 eura po kvadratu.

Prema toj odluci, zemljište Kalića na kom se nalazi fabrika “Kristal”, na izlazu iz Rožaja u industrijskoj zoni, koju je Geotech procijenio na 320 eura po kvadratu, vrijedjelo je  - devet eura. Objekti fabrike procijenjeni su na gotovo dva miliona eura.

Rožajski hotel “Turjak”, koji nije ni bio u funkciji, procijenjen je na 2,5 miliona eura. U procjeni nema podataka o tome kako su došli do milionskih cifara za hotele koji su radili sa gubicima.

Poslovni prostor u centru Rožaja od 380 kvadrata je tada procijenjen na više od pola miliona eura, odnosno 1.400 eura po kvadratu, koliko danas vrijedi i u elitnim djelovima Podgorice.

Zemljište na kom se nalazi benzinska stanica, na izlazu iz Rožaja prema Srbiji, procijenjeno je na 1,3 miliona, odnosno 140 eura po kvadratu. Samo stanica je procijenjena na više od dva miliona eura. Prema opštinskoj odluci i ovo zemljište vrijedi devet eura po kvadratu.

Geotech je procijenio oduzeti stan na Svetom Stefanu 3.500 eura po kvadratu, a tri stana u Podgorici od 192,150 i 86 kvadrata, iako na različitim lokacijama, po 2.500 eura.

Zemljište u Ulcinju procijenjeno je na gotovo 2,5 miliona eura, odnosno 380 eura po kvadratu. Ni parcele na obali, pored hotela Albatros, prema istraživanju CIN-CG, danas ne vrijede više od 230 eura po kvadratu, dok se placevi s pogledom na Veliku plažu, u istom dijelu grada u kom se nalazi i zemljište Kalića prodaju od 30 do najviše 90 eura.

Po sadašnjim cijenama, kvadrat zemljišta u Podgorici u prvoj zoni grada, na primjer, vrijedi maksimalno 380 eura, a u Budvi ne više od 400 eura.

Vozni park Kalića Geotech je procijenio na 46.500 eura, a akcije, uglavnom sopstvenih firmi,  na berzi oko pola miliona.

Uprava je zadovoljna

Uprava za imovinu, nakon više insistiranja, jedina je odgovorila na pitanja CIN-CG-a, navodeći da su zadovoljni procjenom Geotecha i da je sve rađeno po zakonu. Nijesu odgovorili koliko su ,,Geotechu” platili da uradi ovu procjenu. Ministarstvo pravde i Geotech nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG.

Iz Uprave za imovinu objašnjavaju da su, na osnovu javnog poziva, angažovali „Geotech” da izvrši procjenu vrijednosti imovine Kalića, kako bi njome upravljali (prodaja, izdavanje u zakup).

,,Procjena je rađena na osnovu trenutnih tržišnih vrijednosti i zadovoljila je potrebe Uprave za imovinu u cilju upravljanja predmetnom imovinom“, tvrde iz Uprave. Od prodaje imovine zaradili su 48.000 eura, koje su vratili Kalićima. Novac od zakupa korišćen je za održavanje imovine.

,,Izdata u zakup  je bila ,,M petrol”, benzinska pumpa u Rožajama sa pratećim sadržajem: kafe bar, prodavnica, restoran, autoperionica i parking, hotel Rožaje i kafe bar Tajson sa Gradskom kafanom”, navode iz Uprave, ne precizirajući koliko je novca uzeto od zakupa.

Uz pravdanje, da ne mogu da komentarišu sudske odluke, a posebno ne postupke koji su još u toku, Uprava je ocijenila da se ,,za celokupni period upravljanja nad predmetnom imovinom u potpunosti ophodila u skladu sa zakonom“.

Prema Vladinoj informaciji o statusu privatizacije hotelsko turističkih preduzeća iz januara 2014. godine, Uprava je u februaru 2013. godine nudila hotel „Rožaje“ u zakup po mjesečnoj cijeni 9.900 eura. Ugovorila je da ga za 1.500 eura izda firmi R&D Šped iz Rožaja, ali je zakupac tražio da ni to ne plaća, zato što firma posluje sa gubicima.

Osnivač, direktor i zastupnik firme R&D Šped je Zufer Šutković, koji je svojevremeno nudio i svoju kuću u zalog za puštanje Mersudina Kalića iz pritvora. Uprava za imovinu je ranije ,,Vijestima” saopštila da je upravo njemu izdavala benzinsku stanicu za 2.000 eura, hotel ,,Rožaje” za 1.500 eura i kafić ,,Tajson” za 500 eura mjesečno. Tada sutvrdili da nijesu izdati objekti koji nijesu mogli biti stavljeni u funkciju - hotel „Turjak“, na kojem su završeni samo  grubi građevinski radovi, kao i fabrika za preradu kristala, jer su mašine zastarjele. To ih nije spriječilo da prihvate visoke procjene vrijednosti za ove objekte.

U pomenutoj Vladinoj informaciji stoji da je hotel „Rožaje“,tek u junu 2013. godine dobio odobrenje za rad, te da ima 58 kreveta u 32 sobe i dva apartmana. Napominje se i da je sva imovina preduzeća „Tajson“, „Turjak“, „Kristal“, „Daut Daut“ i „M Petrol“založena kod poslovnih banaka za kredit od oko 10 miliona eura.

„Preduzeća imaju ogromne dugove prema dobavljačima, u dugom periodu nijesu izmirene plate radnicima, a obaveze prema državi po osnovu PDV, poreza na dobit i poreza i doprinosa na plate iznose 648. 377 eura“, piše u Informaciji.

Tužba tužbu stiže

Rožajskom Osnovnom sudu Kalići su prošle godine predali osam tužbi tražeći oko osam miliona eura odštete. Ove godine podigli su još dvije tužbe, zahtijevajući više od milion eura. Predmeti u kojima im je prvostepeno u pet postupaka u Rožajama dosuđeno oko tri miliona, zbog žalbi nalaze se u Višem sudu u Bijelom Polju.

U postupku ,,M Petrola” protiv države radi izgubljene dobiti, tražili su 831.342 eura, a prvostepeno je dosuđeno 434.877 eura. U postupku ,,Tajson” protiv države radi izgubljene dobiti traženo je 704.671 euro, a nepravosnažno je dosuđeno 462.899,80 eura.

Nepravosnažno je dosuđeno i 1.154.479 eura u postupku AD Kristal protiv države, kao i 789.024 eura M Petrolu za stvarnu štetu. U postupku Safeta Kalića protiv države radi naknade stvarne štete traženo je 206.736,80 eura, a prvostepeno je dosuđeno 6.819 eura.

U toku su postupci AD Turjak i Hotel Rožaje u kojima Kalići potražuju još 1,8 miliona eura, zatim zbog izgubljene dobiti za Turjak još 743.916 eura. Još nijesu prvostepeno završeni postupci po tužbama AD Kristal i DOO Daut Daut, gdje za izgubljenu dobit Kalići traže milionske iznose.

U podgoričkom Osnovnom sudu  rožajska porodica vodi još dva postupka tražeći odštetu zbog ,,amortizovanog” stana od 192 kvadrata i ,,hamera” koji je Uprava za imovinu poklonila Specijalnoj antiterorističkoj jedinici policije. U kotorskom Osnovnom sudu u toku je postupak zbog stana na Svetom Stefanu, a u ulcinjskom zbog zemljišta i objekata koji se tamo nalaze.

Šarići po sličnom receptu

Postoji realna opasnost da su tužbe Kalića tek početak pražnjenja državne kase po ovom osnovu, koje bi, po istom scenariju, moglo biti nastavljeno nakon pada optužbi protiv pljevaljske  porodice povezivane sa pranjem novca i drogom – Šarićima.

Pljevljaku Dušku Šariću, takođe, pravosnažno oslobođenom za pranje para, prema izvještaju Uprave za imovinu, prošle godine je vraćeno zemljište u Pljevljima površine 6.203 kvadrata, poslovne zgrade u kojima je diskoteka ,,Municipium’S”, kafić ,,4 sobe” i benzinska stanica ,,Mat petrol”.

Iz Uprave su za CIN-CG rekli da su ,dok je bila privremeno oduzeta, izdali u zakup Mat Petrol u Pljevljima sa pratećim sadržajem, kafeom, prodavnicom, autoperionicom i parkingom zakupcu ,,Elcom” iz Pljevljalja,  po ugovoru iz januara 2013. godine, za 4.000 eura mjesečno. U novembru iste godine zakup je smanjen na 2.500 eura.

Za radne mašine preduzeća Mat Company d.o.o. Pljevlja, noćni klub Municipijum i dvije fabrike betona. zakupac je bio Tim Company iz Pljevalja, koji je, prema ugovoru iz avgusta 2014.  godine plaćao mjesečno 3.500 eura. Ova se kompanija u javnosti, slično zakupcima iz Rožaja, povezuje sa porodicom Šarić.

,,Uprava za imovinu je kroz model upravljanja uposlila radnike i eliminisala troškove čuvanja i održavanja objekata koji su privremeno oduzeti. Zakupci su preuzeli obavezu da uposle radnike koji su radili u tim objektima”, odgovorili su uz Uprave.

Duško Šarić, brat Darka Šarića kome se za šverc droge sudi u Beogradu, za sada je za pritvor tražio 200 hiljada eura odštete, a prvostepeno dobio 103 hiljade. Jovica Lončar, takođe pravosnažno oslobođen u istom postupku,  za pritvor je tražio 170 hiljada i dobio 106 hiljada, a za materijalnu štetu od traženih 136.500 eura, dosuđeno mu je 126 hiljada. Oni su oslobođeni optužbi za pranje 19,2 miliona eura stečenih švercom droge. Njihova imovina je prilikom privremenog oduzimanja procijenjena na oko 12,5 miliona eura.

Niko ne odgovara za štetu

Država je u posljednje tri godine od prodaje imovine koja je trajno oduzeta pravosnažnim odlukama zaradila svega 16.500 eura. Samo u slučajevima Kalić i Šarić morala je da vrati privremeno oduzetu imovinu procijenjenu na više od 40 miliona eura i da se suoči sa zahtjevima za milionsku odštetu.

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, nakon imenovanja na tu funkciju, obećao je da će ispitati rad tužilaca čije postupanje košta građane. Njemu ove godine ističe mandat, a to se nije desilo. Niko zbog toga nije odgovarao u pravosuđu, pa ni u Upravi za imovinu.

Advokat Branislav Lutovac je za CIN-CG ocijenio da bi zbog enormne materijalne štete po budžet i građane, nastale u predmetima gdje je došlo do oslobađajućih presuda neko morao da snosi posljedice. Pored slučajeva Kalić i Šarić, on podsjeća i na predmete ratnih zločina, gdje je država isplatila, ili bi tek trebalo da plati nekoliko desetina miliona eura zbog neosnovanih pritvora, stvarne i izgubljene dobiti.

„Niko od postupajućih tužilaca do sada nije snosio odgovornost zbog podizanja nekvalitetnih optužnica, koje nijesu potkrijepljene relevantnom dokaznom građom.  Naprotiv, pojedini su čak i napredovali u službi“, istakao je Lutovac.

Kako to funkcioniše u zemljama sa dugom demokratskom tradicijom, ističe on, najbolje pokazuje slučaj poznatog američkog sportiste O.J. Simpsona koji je bio optužen za ubistvo supruge.

„Tužilaštvo je tvrdilo da će u sudskom postupku sigurno dokazati krivicu. Na kraju suđenja, koje je izazvalo ogromnu pažnju javnosti, optuženi je oslobođen.Tužioce niko nije imao potrebe da poziva na odgovornost. Sjutradan, svi su podnijeli ostavke. Princip odgovornosti trebalo bi maksimalno afirmisati i u crnogorskom pravosuđu. Na taj način ispunjavamo i standarde iz poglavlje 23 i 24 Evropske unije, koji se odnose na vladavinu prava“, kaže Lutovac.

Od svadbe do zatvora i nazad

Safet Kalić, njegova supruga Amina i brat Mersudin bili su optuženi da su se od 2005. do juna 2011. godine udružili da, putem bankarskog i finansijskog poslovanja, prikriju način pribavljanja novca, za koji su znali da je zarađen od poslova sa drogom u Njemačkoj. Viši državni tužilac u Bijelom Polju Hasan Lukač tvrdio je da su oprali oko 7,5 miliona eura. Apelacioni sud je u julu 2016. godine donio konačnu oslobađajuću presudu, a u oktobru iste godine vraćena im je oduzeta imovina. Kalići su, prije svega toga, dospjeli u žižu javnosti, kada je procurio video snimak sa glamurozne svadbeSafeta i Amine, na kojem se, pored članova Zemunskog klana, nalazio i visoki funkcioner crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost Zoran Lazović.

Mersudin i Amina uhapšeni su 27. jula 2011. godine, a Safet se godinama skrivao. Krajem oktobra 2014. godine je uhapšen u Beču i izručen Njemačkoj, koja ga je tražila zbog šverca heroina. Tamo je osuđen na četiri godine robije, u zatvoru je proveo tri i vratio se u Crnu Goru.

I pritvor u milionima

Crna Gora je, u posljednjih devet godina, isplatila i oko 11,5 miliona zbog neosnovanog lišenja slobode.

Advokat Lutovac kaže da veliki doprinos ogromnim isplatama naknada štete zbog neosnovanog pritvora, daju sudije koje često koriste ovu izuzetnu mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku.

„Nedavno sam na jednom stručnom skupu  saznao podatak o tome da smo po broju pritvorenih lica u odnosu na broj stanovnika pri samom vrhu u Evropi. U Zakoniku o krivičnom postupku imamo široku lepezu mjera nadzora kojima bi trebalo dati prednost u odnosu na pritvor. Na taj način zaštitićemo budžet od nepotrebnih izdataka“, ističe Lutovac.

Zemlja Marovića ne vrijedi ni trećinu

I bivši predsjednik DPS-a Svetozar Marović, pravosnažno osuđen da je šef organizovane kriminalne grupe koja je gradskoj kasi Budve nanijela višemilionsku štetu, za novčani dio kazne od milion eura koju je trebalo da plati prema pravosnažnoj presudi, založio je zemljište koje su vještaci u tom trenutku procijenili da vrijedi toliko. Opština ga ne može prodati ni za trećinu te cijene!

Osim toga, on i njegov sin Miloš Marović još su nedostupni crnogorskim organima kako bi odležali zatvorske kazne na koje su osuđeni.

Maja BORIČIĆ

Planovi i obećanja Markovićevog kabineta da će smanjti broj zaposlenih u javnoj upravi se ne ostvaruju, a dugovi rastu. Uprkos upozorenjima MMF -a i Svjetske banke, Vlada za sada nema snage da se odupre modelu koji za cilj ima jedino održavanje na vlasti

Vlada Crne Gore, iako se obavezala, nije uspjela da obuzda prekomjernu potrošnju. To potvrđuju i dokumenta Svjetske banke(SB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U odnosu na plan, više od 200 miliona eura dodatno potrošiće se samo po nekoliko osnova - nepredviđeni i zaboravljeni radove na auto-putu, troškovi sudskih procesa, garancije i dodatni izdaci za državnu administraciju.

Iz SB su prije nekoliko dana korigovali i raniju optimističku prognozu i saopštli da će u ovoj godini biti usporen rast investicija, zbog čega će crnogorska ekonomija rasti u prosjeku 2,7 odsto. "Fiskalna konsolidacija je smanjila deficit na 3,8 odsto BDP-a, ali je deficit i dalje visok, zbog javne potrošnje koja je bila veća od planirane", konstatovano je u novom izvještaju SB za Zapadni Balkan.

“Dalje probijanje troškova za autoput, ranjivost nekih manjih banaka i mogući pritisci na javnu potrošnju uoči izbora 2020. godine rizici su za javne finansije, a Vlada Crne Gore najvjerovatnije neće ostvariti zacrtani cilj da do naredne godine izbalansira budžet zbog toga što je rast javne potrošnje bio iznad planiranog, nova je ocjena Svjetske banke.

Vlada nije zaustavila potrošnju, jer nije bila spremna na reforme, posebno u javnom sektoru, gdje se nije odmaklo od deklarativnog. Najslikovitiji primjer kako se gazduje budžetom je povećanje izdataka za plate, iako se Vlada obavezala na smanjenja troškova i MMF-u i SB, koje godinama insistiraju na manjem broju zaposlenih u javnom sektoru.

Samo u prvoj godini Markovićevog mandata izdaci za bruto zarade, prema podatku Državne revizorske institucije (DRI), uvećani su za oko 23 miliona eura. Svjetska banka, sa kojom Vlada pregovora o drugoj garanciji za finansiranje budžeta, u decembru prošle godine je upozorila da se racionalizacija javnog sektora kasni i ne odvija u skladu sa Vladinim planovima .

“ Povećanje broja zaposlenih u 2017. i 2018. godini nije u skladu sa fiskalnom konsolidacijom,” ocijenila je SB u dokumentu koji nosi ime ME PBG2 i u kome piše šta izvršna vlast mora da ispuni kako bi se odobrila druga garancija za kreditno zaduživanje Crne Gore. Taj dokument, krajem decembra upućen je na više adresa u izvršnoj vlasti, među kojima potpredsjedniku Vlade za ekonomsku politiku Milutinu Simoviću, ministru finansija Darku Radunoviću i ministarki javne uprave Suzani Pribilović.

Administracija nastavlja da raste

Javni dug Crne Gore na kraju 2006. godine kada je država stekla nezavisnost bio je 700 miliona eura, a na kraju prošle godine, prema zvaničnom podatku Ministarstva finansija 3,26 milijardi eura.

Podaci DRI pokazuju da je 2006. godine iz budžeta izdvojeno 158,58 miliona eura za bruto zarade zaposlenih u javnom sektoru. Ta je stavka 2017. godine bila tri puta više - 445,36 miliona eura, što je polovina tekućih izdataka. Ako se bruto zaradama u javnom sektoru dodaju i troškovi za zaposlene u opštinama, javnim preduzećima i nezavisnim agencijama ta cifra na godišnjem nivou znatno premašuje ovu sumu.

Zapošljavanje u javnom sektoru je ključni politički resurs koji vlade kontinuiteta godinama koriste za opstanak na vlasti. To je posebno vidljivo u izbornim godinama, na što ukazuju podaci DRI. Za bruto zarade u 2015. godini potrošeno je 382,17 miliona eura, a u 2016. godini, kada su održani parlamentarni izbori, čak 422,49 miliona eura, odnosno 40,3 miliona više.

U dokumentu koji je uputila Vladi, SB podsjeća kako je bilo planirano da se ukupan broj zaposlenih na centralnom i lokalnom nivou smanji sa 51.480 u 2017. godini na 48.291 do 2020. godine, što je prosječno godišnje oko šest odsto. Ali,ističu, Vlada ne ide ka tom cilju.

„Broj zaposlenih u centralnoj Vladi je povećan za četiri odsto što podriva rezultate reformi. Plan ne daje nikakvu pozadinsku analizu o dekompoziciji mase plata (povećanje zaposlenosti u odnosu na povećanje plata)”, ističe SB.

Zašto je došlo do povećanja broja zaposlenih u prethodne dvije godine i da li postoji računica koje su realne potrebe za ukupnim brojem zaposlenih u državnoj administraciji, pitanja su CIN-CG na koja resor ministarke Suzane Pribilović nije odgovorio. Iz tog Ministarstva su, nakon sjednice Vlade 28. marta,kada je usvojena analiza efekata kratkoročnih mjera Plana optimizacije, saopštilli da je ona “pokazala da je došlo do usporavanja rasta broja zaposlenih u ukupnoj javnoj upravi. Saopšteno je da je u decembru 2017. godine, učešće zaposlenih u javnoj upravi činilo 28,2 odsto ukupnih radnih mjesta, dok se u decembru 2018. oo smanjilo na 26,8 odsto”. Ova računica o smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru, ne poklapa se međutim sa podacima SB, na što upozoravaju i iz Instituta alternativa (IA).

Dio autoputa, a troškovi bez kraja

Umjesto početnih 809 miliona, zbog zaboravljenih i naknadnih radova cijena prve dionice autoputa će po priznanju Vlade biti veća za 81 milion eura. Stručnjaci tvrde da će za to biti potrebno najmanje 134 miliona eura. Ukupno, sa svim kamatama i kursnim razlikama ova dionica od 42,5 kilometara mogla bi da košta i pola milijarde više od planiranog.

Četvorogodišnja izgradnja prve dionice je trebalo da bude završena u maju ove godine, ali je rok pomjeren za drugu polovinu 2020. godine. U MMF-u su kazali za CIN-CG da ne postoji fiskalni prostor za finansiranje nastavka autoputa novim zaduženjem i da se prema osnovnim prognozama očekuje da se udio javnog duga smanji nakon prve faze izgradnje, ako se zadrži odluka o primjeni strategije fiskalnog prilagođavanja. Odstupanje od ciljeva iz fiskalne strategije nijesu komentarisali.Oni upućuju i na izvještaj MMF-a za 2017. godinu, gdje su naveli da javni dug konstantno raste od globalne krize uprkos fiskalnom prilagođavanju.

"Izgradnja autoputa povećava javni dug značajno. Autoput je prvobitno budžetiran na 809 miliona eura (23 odsto BDP -a u 2014. godini), ali su finansijski aranžmani značajno povećali fiskalne troškove. Kineska Eksim banka finansira 85 odsto troškova izgradnje kreditom u dolarima uz kurs koji je fiksiran odnosom dolara i eura. Pošto je od 2014. godine dolar ojačao u odnosu na euro fiskalni trošak autoputa je povećan na skoro milijardu eura (25 odsto BDP-a za 2017. godinu). Zbog kašnjenja u izgradnji samo je 20 odsto kineskog kredita povučeno do kraja 2016. godine što predstavlja dodatni porast duga po završetku projekta krajem 2019.godine", konstatovao je tada MMF. U ovu kalkulaciju nijesu uključeni „zaboravljeni radovi“, kojima trošak raste za još nekoliko stotina miliona eura.

Garancije koje vraćaju građani

Iz MMF-a podsjećaju da su javne finansije u prethodnom periodu značajno opterećene i garancijama koje su date u periodu od 2008. do 2011. godine za zaduživanje državnih preduzeća, te da se njihov udio u BDP u povećao sa 1,6 odsto u 2006. na 11,4 odsto u 2010. godini. Na rizik od pada garancija u oktobru je upozorila i Svjetska banka. Prije mjesec dana Vlada je isplatila 9,4 miliona eura Evropskoj investicionoj banci (EIB) za garancije koje je dala 2009. godine Atlas i Invest banci (IBM). Kako je IBM u stečaju od januara, EIB je naplatu garancija tražila u februaru. Za Atlas banku je naplata garancije stigla početkom marta, dok je banka još bila pod privremenom upravom Centralne banke i klizila prema stečaju koji je uveden prošle sedmice nakon dvije neuspjele dokapitalizacije.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija iz inostranstva je ukupno uzeto 423 miliona eura kredita za koje je Vlada dala garancije, a stanje duga po tom osnovu je 247,81 milion eura. Na spisku firmi kojima je Vlada dala garancije su, između ostalih, Crnogorska plovidba i Barska plovidba koje su uzele kredite od kineske Eksim banke za kupovinu brodova. Ove kompanije nijesu u stanju da vraćaju rate, pa ih plaća Vlada kako cjelokupan preostali iznos kredita ne bi došao na naplatu. Ukupan iznos tih kredita je 102,7 miliona dolara. Iz državnog budžeta je ove godine za dospjele rate isplaćeno 4,54 miliona dolara, a ukupno do sada oko 25,5 miliona dolara.

Najveći garancije država je dala Kombinatu aluminujima (KAP) u iznosu od 135 miliona eura što su na kraju platili poreski obveznici, dok je ukupna pomoć države data Kombinatu iznosila, prema podatku DRI, 301 milion eura. Iz budžeta je plaćena i garancija za Željezaru od 33 miliona eura za kredite koje je uzela of-šor firma MNSS. Vlada plaća i dalje dugove za brojna državna preduzeća, među kojima su Montenegro airlines, Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura...

Praksa pomaganja državnih preduzeća kroz razne oblike davanja nije prestala, a izvršna vlast se trudi da prikrije podatke o tome. To radi i preko tekuće budžetske rezerve čiji je dio isplata, surotno zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovrnosti, proglasila tajnim.Tako se krije od javnosti gdje je završilo 12 miliona eura sa ove budžetske pozicije.

Fakture stižu i iz Strazbura

Samo po presudama Suda za ljudska prava iz Strazbura, država bi mogla da za izgubljene parnice plati i do 100 miliona eura.
Kompaniji KIPS u vlasništvu Rista Drekalovića na osnovu presude iz Strazburu, trebalo bi da se isplati oko 30 miliona eura. Vlasniku KIPS-a, Sud je dodijelio samo sudske troškove, dok je za odštetu ostavio mogućnost Vladi da se eventualno dogovori i o tome ga obavijesti kako bi donio konačan stav. Vlada očekuje da će u pregovorima izdejstvovati nižu sumu za odštetu.

Evropski sud je prije dvije godine donio presudu u korist pet bivših radnika fabrike “Radoje Dakić” kojima je država morala da isplati dugovanja za 77 plata u iznosa 210 hiljada eura. Advokati oko 1.800 bivših radnika tražili su, shodno evropskim konvencijama i Ustavu, isplate sva dugovanja po istom modelu. Taj dug za 77 plata je viši od 60 miliona eura. Ustavni sud o tome i dalje ćuti.

Profesor Univerziteta Mediteran i stručnjak za makroekonomiju Milenko Popović za CIN-CG je kazao da vidi “mračnu sliku u narednom godinama “ jer narasli javni dug prijeti da izazove niz negativnih posledica i ugrozi dugoročno privredni rast.

“Do sada smo imali rast ekonomije zahvaljujući zaduživanju, ali je to urađeno na katastrofalan način. Zaduživanje je imalo smisla za projekte koji su ekonomski izdašni. Dok nije povučen novac za igradnju autoputa, otplata duga, garancija i kamata je činila oko 18 odsto BDP -a. Kako je kredit za autoput uzet sa grejs periodom ovo učešće je palo za nekoliko procenata, ali kada krene otplata opet će porasti do ovih 18 odsto i ugroziće se rast ekonomije” objasnio je Popović.

Ako država tu situaciju bude pokušala da riješi novim poreskim nametima to bi, prema riječima Popovića, vodilo daljem padu BDP -a i javnih prihoda, jer bi rast bio usporen.

“Da li će se ova mračna prognoza realizovati zavisi i od stranih direktnih investicija. Ne vidim sada neke koje bi mogle doći”, kazao je Popović. On je upozorio da je glavni izvor visokog duga autoput “koji nas i dalje steže” i od tog projekta će zavisiti i situcija u narednom periodu.

“ Ako se bude dala koncesija na cijelu dionicu, kako bi se realizovala druga faza gradnje, to bi bilo pogubno, jer država onda ne bi imala nikakve prihode od autoputa i ne bi mogla od njega da servisira bar manji dio duga” zaključio je Popović.
Pitanje auto-puta samo je jedan od problema, koji opterećuje javne finasije. Suština je u nefikasnoj državi, glomaznoj administraciji i eliti koja se plaši strukturnih reformi, koje bi dovele u pitanje stubove na kojima počiva sistem njihove vladavine.

Sve za izborne glasove

Nezavisni poslanik i raniji predsjednik skupštinskog odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović za CIN-CG je ocijenio da ne postoji politička volja da se izvrše neophodne strukturne reforme u javnom sektoru, već se enormni politizovani administrativni aparat koristi u izborne svrhe.

“Analiza izdvajanja za bruto zarade u javnom sektoru i finansiranje nedostajućih sredstava u fondovima, posebno Fondu PIO, kao i upoređivanje sa mizernim izdvajanjima za kapitalne troškove ukazuje da je paradigma glomaznog i neefikasnog javnog sektora ono na čemu aktuelna vlast više od decenije gradi svoje izborne "pobjede", razgrađujući državnu i privrednu supstancu "kazao je Damjanović.

Za neophodne mjere zaustavljanja javnog duga on navodi redefinisanje poreske politike, suzbijanje sive ekonomije, širenje poreskog obuhvata, sprečavanje korupcije i borbu protiv organizovanog kriminala koji je značajno involviran u privredne tokove, zatim racionalizaciju administracije i reformu penzionog sistema...

“Te mjere ova vlast nikada neće sprovesti, jer je svjesna da bi time sjekla granu na kojoj sjedi više decenija, pa će birati kao i do sada da se i dalje zadužuje”, ocijenio je Damjanović

Stevo Muk: Slika lošeg rada

Problem javne uprave je što se na mnogim budžetskim pozicijama nalaze troškovi brojnih neracionalnosti, privilegija i neuspješnih javnih politika koji se preslikavaju iz ranijih godina bez analize i napora da se značajnije racionalizuju, ocjenjuje u razgovoru za CIN-CG Stevo Muk iz Instituta alternativa (IA). On kaže da je SB potvrdila ocjene IA o planu optimizacije i njegovim efektima.
„Ministarstvo javne uprave, u želji da predstavi učinak sprovođenja Plana optimizacije u pozitivnom svijetlu, kaže da postoje efekti na javnu potrošnju, mjereno učešćem bruto zarada i doprinosa u strukturi BDP-a. Njihov zaključak je da postoji “konzervativan pristup daljem rastu zaposlenosti po ovom osnovu na centralnom nivou”. Ako koristimo daleko precizniju mjeru i posmatramo udio plata u ukupnom budžetu zaključujemo da ukupni troškovi za zarade stabilno rastu iz godine u godinu”, ističe Muk.

Prošlogodišnjim rebalansima, naglašava on, početno planirana stavka za bruto zarade i doprinose povećana je za 22,8 milona, odnosno u prvoj godini sprovođenja Plana optimizacije planirani iznos za zarade na centralnom nivou bio je uvećan za više od pet odsto. Plan budžeta za 2019. godinu je donio povećanje za bruto zarade čak i u odnosu na tu sumu za još 10 miliona eura.

Marija MIRJAČIĆ

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce - ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze'', kažu za Monitor/CIN-CG iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju'', ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing -  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor/CIN-CG dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru/CIN-CG su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom''.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe'', kazali su Monitoru/CIN-CG u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva'', kaže za Monitor/CIN-CG Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao"  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali" za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž". Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje''.

Predrag NIKOLIĆ

Crna Gora još nema registar državne imovine, pa čak ni podatak o broju državnih organa, lokalnih samouprava i javnih službi koje je osnovala država

Za zakup objekata i poslovnog prostora Uprava za imovinu prošle godine potrošila je rekordnih 4,7 miliona eura, dok je i dalje javnosti nepoznat podatak o tome koliko nekretnina je u vlasništvu države, te koja suma novca se sliva u budžet od njihovog iznajmljivanja ili prodaje.

Samo u 2018. godini, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Uprava za imovinu (UZI) potpisala je ugovore o zakupu vrijedne oko 3,6 miliona za potrebe državnih organa, javnih ustanova, političkih partija. Sa druge strane, kapitalnim budžetom za prošlu godinu namijenjeno je oko dva miliona eura za izgradnju i rekonstrukciju administrativnog prostora za rad državnih organa. Za dvije godine, svega pet poslovnih prostora država je dala u zakup.

Iako je naplata poreskog duga preuzimanjem imovine dužnika  trebalo do dovede do ušteda u budžetu i smanjivanja sume novca koja se izdvaja za zakup poslovnih prostora, to se nije dogodilo. Naprotiv, u 2018. godini značajno su porasli troškovi za smještaj državnih organa, javnih ustanova i političkih partija.

Tokom 2016. godine, kada je usvojena Uredba o postupku naplate poreskih potraživanja imovinom poreskih obveznika, za zakup je iz budžeta isplaćeno 2.578.688 eura, naredne godine 2.423.688, a lani 4.725.700 eura.

Na pitanje, o tome da li je isplativije da se novac koji se izdvaja za zakup iskoristi za izgradnju novih ili rekonstrukciju starih prostora u vlasništvu države, iz UZI su samo odgovorili da su u prethodnom periodu preduzeli sve potrebne aktivnosti kako bi se svi organi državne uprave smjestili u prostore koji su u svojini države.

Skupština Crne Gore je još 2009. godine usvojila Zakon o državnoj imovini, prema kojem su organi i javne službe u vlasništvu države, kao i opština, trebalo da naprave popis, procjenu i evidentiranje nepokretnih stvari koje su u njihovom vlasništvu i u roku odm godinu dana dostave podatke UZI. Sa druge strane, Uprava je bila dužna da uspostavi jedinstvenu evidenciju nepokretnih stvari iz državne imovine u roku od 90 dana nakon što im se podaci dostave.

U 2019. godini, UZI nema čak ni podatak o tome koliko je ukupno organa državne uprave, lokalne samouprave i javnih službi koje je osnovala država, a kamoli koje nepokretnosti posjeduju, te ko u njima boravi.

Na pitanje u kojoj je fazi formiranje registra državne imovine, iz Uprave za imovinu odgovorili su da je firma Atos iz Beograda potpuno uradila softversko rješenje, ali iz tehničkih razloga još nije pušten u “produktivni rad”, kao i da očekuju popravku. Navodni kvar, prema zvaničnim podacima UZI, aktuelan je bio i tokom prošle, kao i 2017. godine.

Inspekcijski nadzor nad državnom imovinom je skroman. Za osamnaest mjeseci obavljene su samo 32 kontrole.

Hrvatska i Srbija korak ispred u popisu imovine

Nepostojanje kvalitetne evidencije državne imovine problem je i zemalja u regionu, iako te zemlje godinama posjeduju registar. Na sajtu Direkcije za imovinu Republike Srbije postoji elektronski registar imovine, kojem mogu pristupiti svi njegovi korisnici, iako nije otvoren za građane kao u Hrvatskoj. Ipak, i hrvatski registar, koji je na sajtu njihovog Ministarstva državne svojine, nije još pretraživ za građane, niti kompletiran.

Iz Direkcije za imovinu Republike Srbije nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa evidencijom državne imovine, te sumom novca kojom država raspolaže od iznajmljivanja svojih nepokretnosti.

Iz hrvatskog Ministarstva državne imovine kazali su da je registar kod njih prvi put objavljen 15. januara 2014. godine.

“Trenutno su obuhvaćeni podaci o nefinansijskoj (devet pojavnih oblika nekretnina) i finansijskoj (dionicama i poslovnim udjelima) imovini. Ministarstvo državne imovine te podatke prikuplja od obveznika”, kazali su za CIN-CG iz tog ministarstva.

Iz hrvatskog ministarstva državne imovine odgovorili su i da je do oktobra 2018. pod šifrom poslovnih prostora upisano 14.908 nekretnina, ali da taj broj nije konačan jer podatke nijesu dostavili svi obveznici. U odgovorima hrvatskog Ministarstva državne uprave, piše i da je u toj državi, radi ostvarivanja dobiti, osnovano trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o, koje upravlja sa 1.476 poslovnih prostora na području čitave države. U 2017. godini, prema podacima ministarstva, prihod od zakupa poslovnih prostora iznosio je 50 miliona kuna, odnosno 6,7 miliona eura.

Crnogorska UZI nije dostavila odgovore na pitanja o tome koliko je poslovnih prostora u vlasništvu države, te koliko novca prihoduje od davanja u zakup. Prema zvaničnim podacima, tokom prošle godine Uprava za imovinu je dala tri nepokretnosti u zakup, a tokom 2017. godine svega dvije, ali se ne navodi koliko je država ubirala novca po tom osnovu.

Revizori upozoravaju, ali bez rezultata

Državna revizorska institucija (DRI) još 2011. godine je utvrdila da državni organi i jedinice lokalne samouprave nijesu u skladu sa zakonom dostavili zaključene ugovore o sticanju i raspolaganju nepokretnim i pokretnim stvarima i drugim dobrima veće vrijednosti, radi vođenja evidencije. Ministarstvu finansija tada su dali preporuku, kao nadležnom organu za nadzor nad primjenom zakona, da pokrene prekršajne postupke.

Senator DRI Branislav Radulović, koji je rukovodio revizijom, kazao je za CIN-CG da ta institucija, usljed nepostojanja evidencije jedinstvene državne imovine, danas ne može da potvrdi da UZI, koja je dužna da to vodi, raspolaže tačnim i sveobuhvatnim podacima čime upravljaju, odnosno šta koriste državni organi i lokalne samouprave, a samim tim i šta se daje u zakup ili prodaje.

“DRI je kroz revizije završnog računa budžeta Crne Gore, gdje je Ministarstvo finansija - Uprava za imovinu bilo subjekat revizije , utvrdila da preporuke iz Izvještaja o reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja i reviziji efektivnosti evidentiranja državne imovine UZI nijesu realizovane, pa tako ni nakon deset godina od donošenja Zakona o državnoj imovini nije uspostavljena jedinstvena evidencija državne imovine iako je bila propisana obaveza da se to uradi do sredine 2010. godine “, istakao je Radulović.

UZI još nije  realizovala ni 11 preporuka koje je DRI dala u Izvještaju o reviziji uspjeha  „Efikasnost naplate poreskog duga imovinom poreskog obveznika” iz 2016. godine. Tada im je, između ostalog, preporučeno da formiraju bazu podataka  državnih  organa,  organa  lokalne samouprave  i  javnih službi,  prikupe pravne, fizičke, finansijske i ekonomske podatke o državnoj  imovini, preduzmu sve aktivnosti kako bi se državne nepokretnosti blagovremeno uknjižile u katastar sa titularom svojinskih prava i ovlašćenja u skladu sa zakonom…

Radulović je za CIN-CG kazao da se na osnovu izjašnjenja može utvrditi da te preporuke nijesu realizovane ili da je realizacija u toku, a posljedica je da država ne raspolaže potpunim i tačnim podacima o imovini u njenom vlasništvu.

On je rekao da DRI trenutno sprovodi reviziju „Uspješnost uspostavljanja, vođenja i kontrole evidencije državne imovine kod državnih organa”, sa ciljem da se utvrdi koliko su državni organi uradili svoj posao, , da li se evidencija propisno vodi i da li se sprovode adekvatne kontole.

“Državni revizori sada sprovode terensku reviziju kod uzorkom definisanih subjekata revizije (Ministarstva finasija, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Uprave za imovinu, Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, Uprave za nekretnine i Uprave za željeznice). Revizija će obuhvatiti period 2015-2018. godine. Shodno planu, revizija će, u formi konačnog izvještaja, biti završena do kraja juna 2019. godine”, pojasnio je Radulović.

On je rekao da je cilj da se na bazi utvrđenih činjenica formulišu preporuke za unapređenje sistema evidencije državne imovine i sistema kontrole i nadzora.

Radulović je istakao da se predstudijskim istraživanjem, obavljenim u periodu od oktobra do decembra prošle godine, došlo do niza informacija o evidenciji imovine kod državnih organa, koja su uslovila da se DRI opredijeli za vršenje te revizije.

Prema preliminarnim saznanjima, UZI ne posjeduje tačan broj državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi čiji je osnivač Crna Gora, odnosno opština, koji su po Zakonu o državnoj imovini obavezni da dostave podatke o pokretnim I nepokretnim stvarima.

“Organi su UZI dostavljali uglavnom tabelarni prikaz evidencije sredstava bez popunjenih obrazaca  predviđenih Uredbom o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini . Takođe, podaci o evidenciji sredstava dostavljani su i posle roka predviđenog zakonom. Vlada Crne Gore je u septembru 2014. godine formirala radnu grupu za izradu i dopune Uredbe o načinu vođenja evidencije pokretnih i nepokretnih stvari i o popisu stvari u državnoj svojini u cilju uspostavljanja jedinstvene evidencije državne imovine. Predstudijskim istraživanjem DRI utvrđeno je da do izrade i dopune pomenute Uredbe nije došlo”, zaključio je Radulović.

Inspekcija vidi samo sitne uzurpacije

U kakvom je stanju upravljanje državnom imovinom, govore i zapisnici inspekcije koja funkcioniše u sklopu Ministarstva finansija, ocijenila je za CIN-CG istraživačica javnih politika u nevladinoj organizaciji Institut alternativa (IA), Milena Muk.

U svom izvještaju o reformi javnih finansija, IA navodi da učinak inspekcije nije zadovoljavajući – tokom 2017. i  prve polovine 2018. godine kada su inspektori ukupno 32 puta izašli na teren.

Prema izvještaju, većina tih pregleda – 18, se odnosi na ažurnost u postupanju područnih jedinica Uprave za nekretnine, a ne direktno na stanje državne imovine.

“Tokom 2017.  godine, ova inspekcija je značajan dio pregleda izvršila vanredno, po prijavama zbog uzurpacije državne imovine. U najmanje sedam slučajeva je utvrđeno da, ili građani bespravno koriste dio državne imovine, ili postoje neriješeni imovinski sporovi, ili su objekti oronuli do te mjere da, u kao u Beranama, ugrožavaju prolaznike. Na drugoj strani, treba naglasiti da je tridesetak inspekcijskih nadzora za  18 mjeseci, odnosno manje od jednog nadzora mjesečno po zaposlenom inspektoru, neprihvatljivo malo u odnosu na vrijednost državne imovine”, ocijenila je Muk.

Ministarstvo finansija, ni nakon pola godine, nije odgovorilo zašto nema više slučajeva kontrole i kako gledaju na nalaze o zapuštenim poslovnim prostorima, šta su preduzeli povodom izvještaja toga i koliko često ponovo idu na teren. Zapisnici inspekcije, dostavljeni po zahtjevima IA, pokazuju, na primjer, da je u Tivtu građanin uzurpirao tri kvadratna metra državne zemlje, gradeći ostavu na parceli kupljenoj od Opštine za koju će se kasnije utvrditi da je u državnom vlasništvu. Naredni primjer pokazuje da je inspekcija kontrolisala slučaj u kojem je Nikšićanin uzurpirao državnu imovinu tako što je posadio krompir ne znajući da je parcela državna. U jednoj katastarskoj opštini u Podgorici, utvrđeno je da je objekat u državnom vlasništvu  oronuo, sa pukotinama u zidovima, kao i da jedan od prostora u Kotoru koriste dvije žene kao garažu…

Devet mjeseci traje pet godina

“Zabrinjavajuće je da posao, za koji je ugovor ukupne vrijednosti 200 000 eura skopljen još 2014. godine a koji je trebalo da traje najviše devet mjeseci, još uvijek nije završen, ocijenila je Milena Muk iz IA na pitanje kako komentariše to što elektronski registar državne imovine još nije uspostavljen.

“Iskustvo sa drugim elektronskim evidencijama koje vode državni organi govori da, uprkos ostvarenim tehničkim preduslovima, one su i dalje neažurne zbog dva ključna propusta: nediscipline korisnika, koji bi trebalo da dostavljaju podatke, i zbog nekažnjavanja te nediscipline”, istakla je Muk.

Prema izvještaju te NVO, svega 32 organa, među kojima su 14 organa uprave, tri agencije i fonda, 12 nezavisnih institucija i javnih ustanova i tri ministarstva, dostavili su podatke o imovini UZI, koji su unijeti u registar. Zbog naknadnih reorganizacija državne uprave, međutim, unijeti podaci su u međuvremenu izgubili vjerodostojnost, jer su neki organi koji su bili dostavili podatke, kao što su Uprava za mlade i sport ili Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, prestali da postoje.

Ana KOMATINA

Novinaru Jovu Martinoviću danas je u Beču uručena nagrada austrijskih Reportera bez granica (Reporter Ohne Grenzen) Signal For Europe - Press Freedom Award za 2018. godinu.

Martinović je nagradu dobio za “izvenredan rad, kao kritički i istraživački novinar”.

Nagrada nosi i naslov “za novinare iz Crne Gore” jer su Crna Gora i njeni nezavisni novinari izdvojeni kao cjelina od ostalih istočnoevropskih zemalja kao opominjući primjer brutalnosti sa kojima se suočavaju, rekla je Rubina Möhring iz udruženja Reportera bez granica Austrije.

Redom su čitani svi dosadašnji napadi i prijetnje kojima su izloženi novinari u Crnoj Gori, poput napada na tadašnjeg izvršnog direktora "Vijesti" Željka Ivanovića i novinara Tufika Softića, preko bombaškog napada na prostorije "Vijesti", napada na tadašnjeg urednika "Vijesti" Mihaila Jovovića, pritvaranja Jova Martinovića, prijetnji novinarima "Dana" i ranjavanja novinarke "Vijesti" Olivere Lakić.

Ceremoniji su prisustvovali i predstavnici Evropske Komisije, OSCE-a i predstavnici raznih austrijskih medija i fakulteta žurnalistike bečkog univerziteta.

Konferencija Proces evropskih integracija, sloboda medija i poglavlje 27, održaće se 22. marta u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Događaj će otvoriti Aivo Orav, šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, a više domaćih i inostranih stručnjaka, civilnih aktivista i novinara govriće o značaju slobode medija za proces evropskih integracija, posebno poglavlje 27.  Na kraju skupa formulisaće se zaključci i preporuke.

Konferencija se organizuje u sklopu projekta: Medijska istraživanja – Stop 2 READ (regionalnim ekološkim aktima devastacije), koji sprovodi CIN-CG u partnerstvu sa Balkanskom istraživačkom regionalnom mrežom (BIRN) i nedjeljnikom Monitor. Projekat, koji se završava u aprilu, je podržan od strane Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i kofinansiran od Ministarstva javne uprave Vlade Crne Gore. U okviru projekta objavljen je značajan broj istraživačkih priča koje su se bavile pitanjima ekologije i održivog razvoja. U istraživanjima su učestvovali novinari iz više redakcija iz Crne Gore.

Konferencija će se održati u hotelu Centre Ville i biće otvorena za medije.

The medieval fortified town of Kotor in Montenegro risks losing UNESCO world  heritage site ranking as the rivers of tourists gush out of cruise ships and flow through the gates of the old town. Environmentalists and experts sound alarm bells for the Bay of Kotor’s delicate ecosystem.

Dusan Varda recalls strolling through the old town of Kotor one late autumn evening last year. “There was almost no one out except impeccably dressed waiters in empty luxurious restaurants – that was common perception of Kotor in off-season,” he said, lamenting the new outfit of the old walled city and its Venetian palaces nestled in the Bay of Kotor, a unique fjord in this part of Europe. “I feel nostalgia for the old days Kotor, of 5, 10, 20 years ago,” Varda said.

Kotor appears abandoned in off-season. However everything braces up for the spring and the summer when the cruise ships arrive, disgorging thousands of tourists. Each tourist spends on average €40 per day.

Mr Varda is director of the Mediterranean Centre for Environmental Monitoring (MedCEM) based in Montenegro’s port city of Bar. He is concerned with the environmental situation in the bay. It’s not just tourists who disembark from the cruise ships.

Even though Kotor’s treasury is filled up with new revenues the environmentalists and field experts say that the authorities are blind to the side effects – noise, air and sea pollution.

Kotor ranks third in the Mediterranean when it comes to cruise ship visits. Only Venice and Dubrovnik are ahead of it. However, such influx of tourists drove out the local residents.

In the interviews for Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) and the Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) the concerned called upon authorities to urgently assess the environmental impact of cruise ships and regulate their traffic in the Bay of Kotor by restricting access to certain areas.

Western countries “realised their mistakes in tourism industry long time ago” and banned cruise ships from entering the protected areas, said Varda.

As something to start with, he said, Kotor should follow Dubrovnik’s example. The authorities introduced quotas on cruise ships docking there.

“The problem in Montenegro is so called ad hoc tourism” he told BIRN & CIN-CG. “We cannot afford to sit and await the total collapse of natural and human resources in the area before taking action and imposing restrictions”.

Monitoring is “insufficient”

Over the past five years, roughly 2,000 visits of cruise ships brought more than two million tourists to Kotor’s medieval walls and ramparts.

Cruise-ship tourism accounts to some 2% of global tourism industry. Nonetheless, it has become far more important in Montenegro. In 2007, cruise ships accounted to 4% of tourism which quickly rose to 29% in 2016.

Nevertheless, the impact of those floating hotels, mega yachts and sailing boats on the Bay of Kotor (colloquially- Bocca) has never been properly studied- say experts of Kotor-based Institute of Marine Biology (IMB).

Vesna Macic, a senior scientific associate at the Institute, told BIRN & CIN-CG that the monitoring carried out by Montenegro’s Environmental Protection Agency (EPA) was “insufficient”. EPA replied BIRN & CIN-CG inquiry saying that “potential points of tension have been identified but no further analyses has been done”. The agency’s 2016 environmental report cited “possible sea pollution by waste water, solid waste, air pollution (primarily by acidifying agents) and noise”. Cruise ships were listed among greatest threats due to enormous loads of fuel which could wreak havoc in case of accident. While the traffic is on the rise so is the danger of accidents.

The Port of Kotor reports that at times up to three cruise ships are docked in the port staying up to 12 hours each. The Ministry of Sustainable Development and Tourism (MORT) and the Regional Action Centre for Specially Protected Areas (RAC/SPA) commissioned a study on marine biodiversity of the area in 2014. The study considers the cruise ships in the Bay of Kotor a threat to its biodiversity. “Huge cruise ships in the bay affect fishing as they cut and destroy the fishing nets on their trajectories.The marine life is also at risk because of cleaning agents and waste water discharged from the ships” the study says. The study recommends further regulation of cruise ships in the bay and the zones of restriction where no ship anchoring is allowed.

Furthermore, they pose a threat to seabeds of flowering sea grass (Posidonia oceanica) and protected sea grass species such as Cymodocea nodosa which absorbs carbon dioxide.

Dobrota, a residential area on the city’s outskirts, is recognised in the study as the only place in the bay with colonies of flowering sea grass and is home to Pinna nobilis, commonly known as the noble pen shell which is highly sensitive to pollution.

Noise and air pollution

It is not only the sea that is at risk. Ross Klein, a Canada-based professor and cruise industry expert, says that one docking of a cruise ship releases more pollutants into the air than 2,000 cars and lorries in the whole year.

Marine mammals are especially vulnerable. ASCOBANS, an organisation involved in protection of small whales in the Baltics, the NE Atlantic, the Irish Sea and the North Sea, concluded in 2009 that low-frequency noise in the sea doubles every ten years, starting from 1950. Hearing is primary sense for orientation and communication of mammals.

A study in Croatia found out that some species of dolphin, disturbed by the noise of ships, spend less and less time in search for food and partners thus becoming more recluse. A similar study “should be commissioned for the Bay of Kotor asap,” said Macic, “because the underwater noise has intensified and become more frequent”.

Organic, non-organic and solid waste discharged from cruise ships is another problem.

The US Environmental Agency estimates that each passenger produces from 2.6 to 3.5 kg of waste every day. The waste stored on cruise ships contains a hazardous mix of cleaning agents, paint and medical waste. Its discharge is prohibited in the Mediterranean within 15 nautical miles from the shore. Nevertheless experts warn about difficult enforcement of the regulation. The problem becomes worse in the summer months when the sea temperatures are high, winds are low and water circulation slows down. Furthermore the coastal populations grow exponentially.

Invasive species

Ballast water is seen as another threat to marine ecosystems. In 2013, the Geneva-based International Maritime Organisation (IMO) recognised the impact of ballast water used by big ships to maintain stability, as an environmental threat on the global level. Biologists warn that a cubic meter of ballast water sucked in one port and discharged in another – may contain up to 10,000 sea organisms.

A study made in 2006 in neighbouring Croatia found out that around 2.5 million tons of ballast water were discharged into the sea, introducing 113 new species of sea organisms into the local ecosystem. Certain invasive species multiply without control, suppressing and destroying the autochthonous species. In Croatia, the intruders include the red algae, which is particularly harmful to the Adriatic's biodiversity.

No assessment of the impact of ballast water has ever been done in Montenegro.The Environmental Protection Agency said it expected new analyses about the ballast water in Montenegro’s part of the Adriatic.

UNESCO has warned that  “a large number” of cruise and freight ships in the Kotor area is putting at risk the city’s credentials as a world heritage site. The site covers not just the medieval town but the nature and landscapes around too.

“It’s not possible to maintain a balance between mass tourism and environmental protection” said Varda.“One must subjugate the other. Unfortunately, there is a growing fascination with mass tourism and growing [tourism] figures in Montenegro, while nobody mentions the long-term quality and sustainability of the said tourism.”

(Un)protected marine areas

Montenegro is one of a few Mediterranean countries without a single protected marine area. Chapter 27 of the European Union accession talks mandates the existence of at least one.

“For decades, protected marine areas have been recognised across the world as the most efficient way to preserve the marine ecosystems“ Varda said. EPA says it plans to establish one protected zone through a project launched last year worth almost $1.8 million. “Preparations are under way for almost a decade” said Varda.

“Given the current planning, in less than three years we hope to have the first marine protected area established in the vicinity of Katic, an island off the shore of Petrovac, from Platamuni towards the Bay of Traste, in the areas of Ratac and Zukotrlica, Stari Ulcinj and Valdanos”.

Floating palace

The largest cruise ships that have docked in the Bay of Kotor are the Majestic Princess and the Royal Princess, each 330 metres long and accommodating 3,500 passengers and 1,500 crew members.

The Port of Kotor records visits throughout the year, not only in the summer months. The cruise ships Regina della Pace, Artemis and Athens traditionally open cruising season in the Bay of Kotor in early January, and close it on or around New Year’s Eve.

Few complaints

Despite heavy traffic in the bay, only four complaints have been lodged to the Maritime Safety Authority in regard to cruise ships in the Bay of Kotor. The objections are related to pollution.

BIRN & CIN-CG tried to find out from the authorities if any cruise ship has ever faced sanctions during its stay in the bay and the grounds thereof.  The Port of Kotor, the Safety and Security Inspection of Kotor and the Ministry of Transport and Maritime Affairs simply ignored our inquiry.

Matija OTAŠEVIĆ

Turistička organizacija ima računicu prema kojoj svaki gost sa kruzera ostavi 40 eura. Agencija za zaštitnu životne sredine, instituti i resorna ministarstva za sada ne prave analize kolika je ekološka šteta u zalivu u kome se vodena masa promijeni samo jednom u sto godina.

„Žalim za Kotorom od prije pet, 10 ili 20 godina. Krajem jeseni sam šetao uveče Starim gradom u kome gotovo da nije bilo nikoga osim upeglanih konobara u praznim, sada uglavnom luksuznim restoranima –  što je slika koja postaje uobičajena za Kotor van sezone.“

Dušan Varda, režiser i predsjednik Upravnog odbora barskog Mediteranskog centra za ekološki monitoring (MedCEM), ovako opisuje drevni grad u kojem je, kako kaže, sada sve prilagođeno kruzing turizmu.

Kotor se našao na trećem mjestu na Mediteranu po posjeti kruzera – ispred njega su samo Venecija i Dubrovnik. Prihodi od te turističke grane čine značajan dio prihoda opštine. Preciznih podataka nema, ali procjena lokalne Turističke organizacije je da gost sa kruzera u Kotoru prosječno potroši 40 eura.

Vlasti, kako se čini, izgleda vide dalje od profita i ne žele da se bave drugom stranom medalje, uticajem kruzera na osjetljivu biosferu Kotorskog zaliva - zaključak je istraživanja Beogradske istraživačke mreže (BIRN) i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Stručnjaci i aktivisti za zaštitu životne sredine, u razgovoru za BIRN/CIN-CG ocjenjuju da će Crna Gora morati što prije da izradi studije i procjene uticaja kruzera na životnu sredinu, dodatno reguliše njihovo prisustvo u Boki Kotorskoj i odredi djelove u kojima je zabranjeno sidrenje, kako bi sačuvala zalivski živi svijet.

Evropski eksperti preporučuju da se u zalivu odrede zone u kojima bi svaka ljudska aktivnost trebalo da bude najstrože zabranjena.

Razvijene zemlje su, objašnjava Varda za BIRN/CIN-CG,, odavno uvidjele greške u turizmu, te su kruzeri protjerani iz gotovo svih zaštićenih područja u moru (MPA – Marine Protected Areas).

„U slučaju Kotora, prvi uslov bi bio da se ograniči broj dozvola za uplovljavanje i posjeta kruzera. To su uradili u Dubrovniku, mislim da je realno da se takva odluka uskoro donese i u Crnoj Gori.

Nije neophodno da se desi opšti kolaps prirodnih i gradskih kapaciteta da bi neko zaključio da se moraju uvesti ograničenja. Problem u Crnoj Gori je što se turizam uglavnom razvija stihijski“, zaključuje on.

[youtube v="IzOX6LETa54"]

Veliki broj brodova - ogroman pritisak na zaliv

Sa oko dvije hiljade kruzera koji su u prethodnih pet godina uplovili u Kotor, unutar gradskih zidina slilo se više od dva miliona putnika. I dok prema procjenama iz studije Hrvoja Carića i Pitera Makelvorta, („Uticaj kruzing turizma na životnu sredinu – Pogled sa Jadranskog mora”, 2014) udio kruzing turizma u svijetu ne prelazi dva odsto ukupne turističke industrije, podaci Agencije za zaštitu životne sredine, govore da se to u Crnoj Gori kreće uglavnom uzlaznom putanjom, od četiri odsto u 2007. do 29 odsto u 2016. godini.

Pritisci kruzing i jahting turizma na živi svijet Bokokotorskog zaliva nijesu valjano analizirani, potvrđeno nam je iz kotorskog Instituta za biologiju mora. Prema riječima višeg naučnog saradnika ove ustanove dr. Vesne Mačić, „monitoring koji sprovodi Agencija za zaštitu životne sredine nije dovoljan“.

Na pitanje BIRN/CIN-CG, da li je Agencija za zaštitu životne sredine do sada radila analize različitih pritisaka, prije svega kruzing turizma na biodiverzitet Kotorskog zaliva, iz ove ustanove odgovorili su da su „konstatovani potencijalni pritisci, ali da detaljnije analize nijesu rađene“.

Moguće probleme za okolinu ova Agencija obradila je u „Informaciji o stanju životne sredine za 2016. godinu“, ali tek kroz uopštenu ocjenu da su „moguća zagađenja mora otpadnim vodama, čvrstim otpadom, zagađenjem vazduha (primarno zakiseljavajućim materijama) i bukom“. Kao najveće potencijalne prijetnje za zaliv izdvojili su moguće „havarije broda, što bi moglo imati šire posljedice s obzirom na velike količine goriva koje takvi brodovi sadrže“.

Posebno opterećenje dešava se kada je više kruzera istovremeno usidreno. Prema podacima Luke Kotor, u više navrata su istovremeno bila su usidrena čak tri kruzera, koja tu u prosjeku borave oko 12 sati. I dok nadležni počinju da se pitaju na koji način prisustvo velikog broja kruzera u malom zalivu utiče na živi svijet, kao početna tačka za istraživanje tih uticaja može poslužiti studija o morskom biodiverzitetu na području Kotorsko-Risanskog zaliva iz 2014. godine.

Ona je realizovana u saradnji Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) i Regionalnog akcionog centra za posebna zaštićena područja i zaštitu biodiverziteta Mediterana (RAC/SPA), i u njoj se navodi da prisustvo kruzera u Zalivu predstavlja ogromnu opasnost.

U studiji je primijećeno da su brodovi najčešće usidreni u istočnom dijelu zaliva, u neposrednoj blizini Kotora, te da „prisustvo ogromnih kruzera u zalivu ima uticaj kako na mali ribolov, jer sijeku i uništavaju ribarske mreže duž svoje rute, tako i na morsko okruženje zbog čišćenja plovila i ispuštanja otpadnih voda“. Preporuka eksperata je jasna: dodatno regulisati prisustvo kruzera u zalivu i odrediti dijelove u kojima je zabranjeno sidrenje.

Regulisanjem sidrenja u Kotorskom zalivu zaštitile bi se neprocjenjivo važne livade morske cvjetnice (Posidonia oceanica) i takođe zaštićene morske trave latinskog naziva Cymodocea nodosa. I dok je, prema riječima dr. Mačić, morska cvjetnica, koja je svjetskim i evropskim zakonima zaštićena kao prioritetno stanište Mediterana i najveći proizvođač za more dragocjenog ugljendioksida, u djelimičnoj, Cymodocea nodosa je u velikoj regresiji.

Značaj ovih livada prepoznat je i u pomenutom RAC/SPA izvještaju. Dobrota je tom studijom prepoznata kao jedina tačka u zalivu sa kolonijama morske cvjetnice, ali i sada skoro istrijebljene školjke periske (Pinna nobilis), dok Verige igraju izuzetno važnu ulogu u spajanju Kotorskog zaliva sa ostatkom Boke i otvorenim morem, a imaju i veoma bogatu floru na dnu. Ovo su, prema preporukama evropskih stručnjaka, zone u kojima bi svaka ljudska aktivnost trebalo da bude najstrože zabranjena.

Zagađenje gore od kolone kamiona

Zagađenje vazduha nije ništa manja opasnost po ekologiju država koje privlače veliki broj kruzera. Naučnik Ross Klain koji proučava kruzing turizam, procjenjuje da se samo jednim pristajanjem kruzera u luku u vazduh emituje više zagađenja nego što to učine dvije hiljade automobila i kamiona za cijelu godinu.

Posebno su ugroženi morski sisari. Organizacija koja se bavi zaštitom malih kitova u Baltičkom moru, sjeveroistočnom Atlantiku, Irskom moru i Sjevernom moru (ASCOBANS) 2009. godine, kako navode Carić i Makelvort, zaključila je da se niskofrekventna buka u moru od 1950. u narednih šest decenija svake dekade dvostruko povećavala. Buka posebno negativan uticaj ima na morske životinje kojima je sluh primarno čulo za orjentaciju i komunikaciju.

Studija manjeg obima, izrađena u Hrvatskoj, pokazala je da pojedine vrste delfina, frustrirane bukom koju proizvode brodovi, sve manje vremena provode u potrazi za hranom i pareći se, dok se sve više osamljuju i izbjegavaju bilo kakav kontakt.

Takvu analizu bi, apeluje Mačić, „što prije trebalo raditi u Kotorskom zalivu zato što je podvodna buka postala vrlo intenzivna i frekventna“. Iako priznaje da za to nema čvrste dokaze, Mačić kaže da je iz razgovora sa stručnjacima koji proučavaju morske kornjače, a „znajući situaciju u zalivu“, zaključila „da su slučajevi kada su ove vrste 'napadale' plivače izazvane djelimično, ako ne i prije svega, zbog velike buke pod morem i gužve na samoj površini“.

Problem koji u ovim studijama nije na adekvatan način obrađen, a izuzetno je značajan, jeste emisija organskog, neorganskog i čvrstog otpada sa kruzera. Mačić vjeruje kako je teško utvrditi da li je neki otpad u more dospio sa kruzera ili sa obale. Američka Agencija za zaštitu životne sredine još ranije je ukazala na alarmantan podatak – procijenjena količina proizvodnje otpada na kruzerima dnevno je između 2,6 i 3,5 kilograma po osobi.

Problematično je i to što otpad skladišten na kruzerima sadrži i opasnu smješu sredstava za čišćenje, boje i medicinskog otpada. Organski otpad na Mediteranu je strogo zabranjeno ispuštati u području od 15 nautičkih milja od obale ali  to je izuzetno teško kontrolisati konstatuju Carić i Mackelworth u pomenutoj studiji.

Dodatni problem tokom ljetnjih mjeseci u Bokokotorskom zalivu, predstavljaju i visoka temperatura mora, vrijeme bez vjetra i cirkulacije vode, te višestruko povećanje količine organskog otpada usljed prosječno tri do pet puta povećanog broja stanovnika uz obalu. Tome, navodi se u izvještaju Agencije za zaštitu životne sredine za 2009. godinu, ide u prilog i činjenica da je za zamjenu cjelokupne količine vodene mase u Bokokotorskom zalivu potrebno čak 100 godina.

Kada se razmišlja o rješavanju problema otpada u Zalivu, treba imati u vidu i podatak da čak i Dubrovnik, kao jedna od najrazvijenijih luka za prijem kruzera na Jadranu, kako konstatuju Carić i Makelvort, ima veoma nerazvijen sistem i slab monitoring emisije štetnih materija sa kruzera.

Balastne vode donose nove stanovnike

Međunarodna pomorska organizacija (IMO) iz Ženeve je 2013. godine prepoznala da takozvane balastne vode predstavljaju jedan od najvećih ekoloških rizika u svijetu. Veliki brodovi poput teretnih i kruzera, koriste ove vode kako bi osigurali stabilnost i upravljivost tokom plovidbe. Uzimaju se najčešće u jednoj luci, a ispuštaju u sljedećoj. Prema procjenama biologa, kubni metar balastnih voda može sadržati i do deset hiljada morskih organizama.

Iako je negativan uticaj balastnih voda na morski ekosistem prepoznat kao realan, ne postoje studije koje detaljnije obrađuju ovaj problem. Procjena uticaja nema ni u Crnoj Gori.

U Hrvatskoj je, međutim, 2006. godine urađena analiza koja je pokazala da je oko dva i po miliona tona balastnih voda ispušteno u more, pri čemu je u ekosistem uvedeno 113 vrsta morskih organizama, od kojih 61 do tada nije bila prisutna, dok su 52 proširile svoje stanište zbog klimatskih promjena.

Najveći broj destruktivnih vrsta, kako se ističe u studiji Carića i Makelvorta, koje ugrožavaju domaće organizme, u hrvatski dio Jadranskog mora donijeli su brodovi kroz balastne vode. Posebno opasna po biodiverzitet Jadrana je invazivna crvena alga (Womersleylla setacea). Invazivne vrste, naime, zbog nedostatka prirodnih neprijatelja počinju nekontrolisano da se razmnožavaju na novom području, i tako suzbijaju i uništavaju autohtone vrste u tom staništu.

„Nemoguće je napraviti balans između masovnog turizma i zaštite prirode. Jedno se mora podrediti drugome. Nažalost, u Crnoj Gori vlada fascinacija masovnim turizmom i brojkama koje rastu, a niko ne priča o kvalitetu i održivosti turizma na duge staze“, primjećuje Varda.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine poručuju da se „uvođenjem Ekosistemskog pristupa Barselonske Konvencije i usklađivanjem monitoring programa praćenja stanja morskog ekosistema sa istim i budućim zahtjevima Direktive o morskoj strategiji, očekuje sprovođenje detaljnijih analiza uzroka i pritisaka u odnosu na konstatovano stanje“.

Kada se mogu očekivati prva detaljnija istraživanja pritisaka kruzera na bogati i živopisni svijet Kotorskog zaliva, ostaje nejasno.

U fokusu reaktivne misije Uneskovog Međunarodnog savjeta za spomenike i spomenička područja (ICOMOS- International Council for Monuments and Sites), nakon posjete Kotoru u oktobru prošle godine, bila je pretjerana urbanizacija na području Kotorskog zaliva, a kruzeri su bili tema 2017. godine.

Imajući u vidu da nije samo kulturno-istorijsko već i prirodno područje Kotora pod zaštitom Uneska, kao i da postoje planovi da se određeni djelovi Zaliva zbog specifičnosti živog svijeta stave pod posebnu zaštitu, ICOMOS je u dokumentu pod nazivom „Venecijanska utvrđenja između 15. i 17. vijeka na području Italije, Hrvatske i Crne Gore“ eksplicitno kao prijetnju po zaštićeno područje Kotora naveo „veliki broj kruzera i teretnih brodova koji vrše pritisak“ na Kotor.

O kruzerima je prošle godine za njemački poslovni nedjeljnik Wirtschaftswoche (WiWo) govorila i Mechtild Rössler, direktorka Uneska za kulturnu baštinu. Ona je u članku „Ko plaća za rast kruzing turizma” ocijenila da „kruzeri nanose štetu mjestima na kojima zarađuju”. Zbog toga, kako prenosi hrvatski Index.hr, Rössler apeluje na vlasnike kruzera da više ulože u očuvanje kulturne baštine, ali i da razviju brodove koji će manje zagađivati okolinu.

(Ne)zaštićena morska područja

Crna Gora, Bosna i Hercegovina, San Marino i Vatikan jedine su mediteranske zemlja koje nemaju zaštićeno nijedno morsko područje. Crna Gora je, doduše, jedina od njih deklarisana kao „ekološka država”. To će morati da se promijeni do zatvaranja poglavlja 27 o ekologiji, jer je, prema evropskim propisima, nužno da se zaštiti barem jedno morsko područje.

Zaštićena područja u moru su širom svijeta decenijama prepoznata kao najefikasniji način za očuvanje morskog ekosistema i sprovođenje svih mjera zaštite i konzervacije mora i obale, kaže Dušan Varda.

Agencija za zaštitu prirode i životne sredine uradila je studiju izvodljivosti za buduće morsko zaštićeno područje Platamuni 2015. godine, u kojoj se napominje da je prošle godine pokrenut projekat „Promocija upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i obalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore“, u vrijednosti od milion i 799 hiljada dolara, koji će se finansirati iz Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF), a realizovaće ga UNEP-ova kancelarija (program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu), iz Beča u saradnji sa crnogorskim Ministarstvom održivog razvoja i turizma.

„Već deceniju traju pripreme. Sudeći prema planovima, možemo se nadati da ćemo za manje od tri godine imati proglašena prva zaštićena područja u moru u okolini ostrva Katič ispred Petrovca, od Platamuna prema zalivu Trašte, u okolini Ratca i Žukotrlice, Starog Ulcinja i Valdanosa“, napominje Varda.

„Princeze“ od 330 metara

Najveći kruzeri koji su do sada uplovili u Kotorski zaliv su mega kruzer „Majestic Princess“, dug 330 i visok 68 metara, od 144.216 bruto registarskih tona, te „Royal Princess“, koji je dug 330 i visok 66 metara, sa 141.000 bruto registarskih tona. Broj putnika koji mogu da se ukrcaju na ove kruzere prelazi tri i po hiljade, svaki prima i po nešto manje od hiljadu i po članova posade.

Boravak ovih velikih brodova u Kotorskom zalivu nije vezan samo za turističku sezonu. Prema podacima Luke Kotor, u ovaj grad stižu tokom cijele godine. Kruzeri Regina della Pace, Artemis i Athena tradicionalno otvaraju sezonu kruzing turizma, budući da su prvi koji pristižu u Kotorski zaliv (od 2013. do danas u kotorsku luku uplovljavaju između 1. i 4. januara), ali je najčešće i zatvaraju, i to uglavnom 31. decembra.

Samo četiri pritužbe

Uprkos četvorocifrenom broju kruzera koji su uplovili u Kotorski zaliv, Uprava pomorske sigurnosti je dobila svega četiri pritužbe prilikom prolazaka i boravka. Prvenstveno su se odnosile na eventualna zagađenja mora koja su kruzeri počinili.

Iako brojni snimci na društvenim mrežama svjedoče o zamućenom moru oko kruzera, naši sagovornici vjeruju da nije riječ o opasnom otpadu, već najvjerovatnije o mulju koji su podigli motori ili povlačenje sidara po dnu, jer kruzeri uglavnom dolaze iz zemalja u kojima su takve stvari nedopustive.

Međutim, podatke o tome koliko je kruzera do sada iz bilo kog razloga sankcionisano za vrijeme boravka u Bokokotorskom zalivu i šta su najčešći povodi za određivanje sankcija, od Lučke kapetanije Kotor, Inspekcije sigurnosti i bezbjednosti Kotor, i Ministarstva saobraćaja i pomorstva, nismo dobili ni nakon duže od pola godine.

Matija OTAŠEVIĆ