When the Central Bank of Montenegro (CBofM) annual audit reports on Atlas Bank came to light someone could only wonder what on earth the CBofM was doing. The CB has jeopardized hundreds of millions of euros deposited in the banks of Dusko Knezevic (Atlas Bank and Investment Bank of Montenegro- IBM) by failing to regulate some highly risky banking. Thus private individuals, companies and institutions found themselves in precarious situation. The CB governor Radoje Zugic is expected to regulate the banking sector. However, his indolence became a huge liability. Furthermore, he has put the whole banking system of Montenegro at risk. The collapse thereof cannot be ruled out if no action is taken.

CBofM audit report 2018 on Atlas Bank

The CB report of 14 Nov 2018 states that on the first day of control (31 May 2018) the solvency ratio stood at 8.45%. Although the solvency ratio was bellow the prescribed 10% the CB reports that Atlas Bank was servicing all its liabilities and was solvent despite ongoing problems.

The second check took place on 30 Sep 2018 and the CB reports drastic fall of solvency, all the way down to 2.97%. That was very close to the red line of 2.5% which would automatically trigger bankruptcy procedure as set forth by the Banking Law. According to the CBofM report that CIN-CG and Vijesti had access to, two events precipitated the aforesaid plummet.

The first event took place on 12 June 2018 when the Special Prosecution Office (SPO) blocked €63 million over alleged tax evasion through E-commerce. Later on, the SPO changed the mind and accused Knezevic’s Atlas Bank for money laundering through the same E-commerce. The CB then explains that, as the result of the SPO action, the blocked amount had to be removed from the balance sheets. Thereby the liquidity plummeted bellow the red line. The CB auditors further stated that the E-commerce was the most profitable part of the Atlas banking operations which generated the bulk of its revenues. Some other banks in Montenegro also provide similar service. However Dusko Knezevic developed this line of business beyond and above everyone else in the country.

The second event that disrupted the bank’s business was the loss of €15.2 million in July 2018 due to disputed loan guarantee to Kaspia Property Holdings, a Dubai-based company. The court in Montenegro ruled in favour of Kaspia and ordered transfer of the disputed amount from Atlas Bank to Kaspia’s account with Prva Bank (owned by the ruling Djukanovic family) so as to compensate the Azerbaijani company. Dusko Knezevic claims that Dubai-based Kaspia is actually owned by an Azerbaijani minister with whom he had considered certain business proposals. He asserts that Atlas Bank had never issued any loan guarantee but only a draft thereof.

However, the CB admits in its reports that Atlas Bank did manage in a few months of 2018 to reduce the amounts of risky loans (more than 90 days past due) from 30.85% in May down to 23.7% in Sep 2018.

There’s more to it. Special Prosecutor Katnic had blocked the bank’s €63 million. Nonetheless the Central Bank explains that “as we write this report the bank has no outstanding payments“ Therefore Atlas Bank was paying all its dues up to the end of 2018. The CBofM further states that there were no problems with payment operations but warns that problems may arise in the near future.

CBofM: Prosecutors harm the bank’s reputation

After the aforesaid events, the bank could not maintain its liquidity. It neither had short-term securities nor bonds which it could sell “while borrowing from other banks was highly difficult because of its tarnished reputation“- the report says. The CB auditors thus expect exacerbation of the liquidity problems and growing numbers of deposit withdrawals.

Furthermore, Radoje Zugic (the CB governor) cannot assert anymore that Atlas Bank will be spared from bankruptcy. If worse comes to worse the losses will skyrocket into hundreds of millions of euros. The Deposit Protection Fund (DPF), bank depositors and Montenegrin tax payers will have to bear the brunt. Just a few weeks ago Zugic boldly stated that Atlas Bank and IBM would not face bankruptcy. He further stated that after 45 days of moratorium expire all deposits would be unlocked. He soon trampled his own assurances. The IBM has gone bankrupt although its parametres were better than those of Atlas Bank.

CBofM audit report 2015 on Atlas Bank

When the last CB report (2018) is compared with the 2015 report it becomes clear that Atlas Bank parametres were significantly worse in 2015 than in 2018 (even after all the blows that it took). However, before we proceed with comparative analysis we must warn of a possible bias in the 2018 report. We wonder if the last report is entirely reliable or maybe the CBofM tailored the report so that the bank may evade the bankruptcy. Economic expert Mila Kasalica in her analysis (which we have published before) put the solvency ratio as low as negative 22%. She bases her calculations on the 2017 audit report and subsequent developments.

The team of then vice-governor Velibor Milosevic published the 2015 report. On 30 Sep 2015 the solvency ratio was negative 12.39%. The report mentions that the bank started certain reforms at the time of the audit but the auditors estimated that those measures could only lift the solvency up to negative 7%. The auditors stated that Atlas Bank had overrated the bank capital. They further noted a high liquidity risk and thus concluded that the bank “may not carry on for much longer“. Lastly the auditors were concerned with the risky loans to Atlas Group of companies and/or those linked to the group while on the other hand those companies were not among the big Atlas Bank depositors.

Vice-governor Milosevic requested temporary administration in Nov 2015

The vice-governor Milosevic officially proposed to the CB management the imposition of temporary administration upon first control findings on 10 Nov 2015. He stated that the temporary administration was the only solution “which at this moment can help the system to some extent, that is to save it from liquidity outflow“. However, neither Milosevic’s opinion nor the final auditor's findings of 25 Dec 2015 were enough to implement temporary measures. According to a source who wanted to remain unnamed, the control report was presented to the Fiscal Stability Council (whereof the then finance minister Radoje Zugic was a member). The report was neither rejected nor endorsed.

Despite the turmoil in Atlas Bank, the Central Bank under governor Zugic (who arrived in Sep 2016) neither introduced the temporary measures nor conducted an in-depth control of the bank until June 2018. It’s interesting that auditing control was launched on 11 June 2018 which was one day before the Special Prosecution Office blocked €63 million of the bank’s deposits. It’s also intriguing that the control lasted a way beyond usual two to three weeks and dragged on for five months. Thus any solution was delayed.

Had the request of Milosevic been accepted (in late 2015) the crisis and the consequences thereof would have been far less severe for the whole system. The proposed measures of 2015 made more sense than the current ones since they would have targeted the culprits and would have left alone the small depositors and customers who had nothing to do with Atlas Group. Thus the banking operations would have been continued. The companies of Atlas Group and the connected parties would have been denied credit lines, internal transactions and access to deposits. Furthermore the measures envisaged expenses cuts and no dividend payments. On the other hand, the unrelated depositors would not be restricted save for termed deposits which could not be withdrawn before maturity.

The checkers identified the key problem then- the bank money outflow facilitated by the companies connected to Atlas Group. Had the practice been suspended the bank would have been in a much better shape. The Central Bank measures of 2018 are a way more rigid and have paralised the bank. All deposits have been blocked. More than a hundred thousand of bank customers won’t have access to the money for a long time. So those who pay the price are small depositors, companies, municipal governments and public sector. They have hundreds of millions locked in the bank.

Nonetheless, it’s worth noting that the companies related to Dusko Knezevic have hardly any money blocked in the bank. According to the last year audit report, Atlas Group related companies had only €1.3 million deposited in the bank, which is 0.7% of the overall deposits. That shows that Knezevic’s companies did not keep the money in Atlas Bank. However the bank did approve loans to risky and loss making companies connected to the group. Had the Central Bank of Montenegro promptly intervened things might have been very different.

What else is at stake

The CB is buying time with the capital increase talk. It delays introducing bankruptcy procedure in Atlas Bank and thus payments to small depositors from the Deposit Protection Fund (DPF). The sum is €90 million. The payout of that magnitude would empty the DPF which in the next few days should also start paying €22 million to small depositors of IBM due to bankruptcy. The empty DPF could further endanger the banking system as commercial banks and the state budget should cover for the payout.

Now Atlas Bank is not under Dusko Knezevic’s control anymore whether is survives or enters bankruptcy. Special Prosecutor Katnic has launched an investigation and blocked the money thereat. Moreover the Central Bank has imposed temporary measures and a few days ago called the current shareholders to recapitalise the bank and raise €22 million by issuing new shares. The temporary administrator lowered the nominal value of a share from €500 down to €248 each which is the price for new 88,000 shares. Since Knezevic is unlikely to take part in the recapitalisation then whoever buys the new shares will become the majority owner. Currently the bank’s share capital is divided into 64,000 shares.

It remains to see how much this conundrum will cost Montenegro. The depositors and the country’s budget will be directly affected. However, the Central Bank’s lousy regulation policy will certainly have harmful effects on the whole country. The World Bank itself often warned of the consequences. After all, the country’s credit rating may go down thus making the country’s borrowing abroad more expensive. Furthermore that will trigger the rise of domestic interest rates, thereby putting an extra burden on the economy.

If the confidence in the banking sector plummets that will certainly trigger the flight of deposits from other banks also. The banks will have higher operating costs which will also mean higher interest rates. The increase of bank premiums to be paid to the Deposit Protection Fund will directly impact the operating costs of the banks. The premium rate was lower over the last years since the DPF was in good shape. On the other hand as businesses become riskier so will the DPF premiums become more expensive.

Atlas Bank deposits portfolio: private individuals- 109 million, private companies- 56 million, the state owned enterprises and institutions- 10.5 million

According to the 2017 auditing report, private individuals’ deposits in the bank amounted to €109 million of which €33 million were long-term deposits. After the imposition of the temporary crisis measures in late 2018, some €109 million of private individuals were blocked in the accounts. Private companies had around €56 million on Atlas accounts at the end of 2017. International companies which were doing business through the bank had €14 million in deposits which are now frozen. The national government and state owned companies had €10.5 million while municipal governments kept €5 million thereat.

On the other hand, the 2017 report states that the debt of Atlas to the state owned Investment Development Fund (IDF) amounted to almost €8.5 million while the debt to the European Investment Bank (EIB) amounted to €8.9 million. The later amount is guaranteed by the state so the tax payers may foot the bill at the end of the day.

The Central Bank of Montenegro failed to send money laundering alert in 2015 and 2018

The Special Prosecution Office suspects the Atlas Bank of laundering more than €500 million over the last eight years. However, the CB control reports contain no warnings when it comes to possible money laundering. The 2015 control report says that the bank complies with the anti money laundering regulations, that it had endorsed internal acts and procedures and that it sends cash transaction reports on a regular basis and in accordance with the law.

The annual report for 2018 contains the same conclusions despite certain discords that it referred to. Nonetheless, the report has no doubts about the bank’s proper conduct. Thus the report mentions two cases where the real company owners had to be confirmed from the updated registry, then two cases of company owners who didn't have new ID documents and six companies which were not rechecked annually. There was also one case of lost contract.

The CBofM management recently said at the parliamentary hearing that the report had been sent to the Administration for Prevention of Money Laundering but not to the Special Prosecution Office. That means that the auditors had not discovered any fishy transactions which could hint to money laundering. Only then the state prosecutors could step in.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Duško Knežević nije samo plaćao enormne račune po luksuznim hotelima, pokrivao dugove sa kreditnih kartica Milu Đukanoviću, već je odrađivao i bankarske transakcije od najvećeg povjerenja za Đukanovića i familiju. Tako je Knežević položio i milion i po depozita, kao keš kolateral, za kredit koji je Đukanović dobio u Londonu, 2007. godine. Preko tog kredita aktuelni crnogorski predsjednik kasnije je legalizovao svoj prvi milion. I Đukanović i predstavnici crnogorskih institucija krili su da je garancija za taj kredit dobijena od Kneževića.

Pošto je nakratko napustio državne funkcije i odlučio da se bavi biznisom, Đukanović je 11. jula 2007. godine, na ime svoje firme Capital Invest, dobio kredit od milion i po eura i to od londonske filijale grčke Pireus banke. Kredit mu je omogućila firma Duška Kneževića Comsel Limited sa Kipra, koja je za taj aranžman kao kolateral položila keš depozit od milion i po eura.

Garancija keš Duškove firme sa Kipra

Tog dana u Londonu potpisana su dva ugovora. Prvi ugovor o garanciji na milion i po, za kredit Captal Investu DOO Podgorica, potpisan je između Pireus banke SA, filijala London, kao davaoca kredita i firme Comsel Limited sa Kipra, kao davaoca garancije.

Iz ovog ugovora o garanciji, kojeg su CIN–CG i „Vijesti“ imale na uvid, vidi se da je Milo Đukanović kao korisnik kredita dobio sredstva za Capital Invest zahvaljujući novcu Duška Kneževića. U ugovoru se jasno precizira da je banka zahtijevala dodatnu garanciju za kredit i to u vidu keš kolatrala, koju je obezbijedio garantor, Kneževićev Comsel Limited, koji je ovaj kredit omogućio tako što je u Pireus banci položio depozit od milion i po eura.

U ugovoru o garanciji, koji je potpisao Duško Knežević i predstavnici Pireus banke, precizira se da banka u slučaju da Milo Đukanović ne vrati kredit ima pravo da se naplati isključivo preko keš kolaterala koji je položen kao depozit od strane Kneževićeve firme.

Đukanović krio ko mu je pomogao

Istog dana potpisan je i drugi ugovor o kreditu od 1,5 miliona eura između Pireus banke SA London kao kreditora, Capital Investa DOO Podgorica kao korisnika kredita i Mila Đukanovića kao garantora - vlasnika firme. U ugovoru se preciziraju uobičajene stavke: uslovi vraćanja, kamata i ostalo. Navodi se i da kredit Đukanović treba da povuče do 31. decembra 2007. godine. Ugovor je potpisao Đukanović i ispred Capital Investa i u svoje ime.

Priča o ovom kreditu više puta se pojavljivala u javnosti, ali su se skrivali detalje iz kojih bi se moglo vidjeti ko je stvarno bio Đukanovićev žirant. Sam predsjednik je dobro čuvao tu tajnu i nije htio da otkrije ko je „prijatelj“ koji je za njega založio milion i po eura, mada se u javnosti spekulisalo da je to baš Duško Knežević, koji je imao poslovne veze sa Pireus bankom.

Đukanović je na pitanje odakle mu imovina sa kojom je garantovao kredit odgovorio: „Tokom državnih poslova ostvario sam brojna poznanstva i nije mi predstavljalo problem da dobijem kredit respektabilnih inostranih banaka“. I nije bio problem kada je imao nekog da položi milionski keš. Sam Knežević ranije je govorio da on ne stoji iza tog aranžmana.

Kupio akcije Prve banke koje počinju vrtoglav rast

Đukanoviću je ovaj kredit iskoristio da kroz dokapitalizaciju kupi dio akcija Prve banke, čiji je najveći akcionar već bio njegov brat Aco. Podsjetimo, mlađi Đukanović je kupio malu, lokalnu Nikšićku banku koju je kasnije preimenovao u „Prva banka Crne Gore, osnovana 1901. godine“. Banka je zahvaljujući privilegovanoj poziciji na tržištu i velikim depozitima države za kratko vrijeme narasla više desetina puta, da bi danas bila jedna od najznačajnijiih u zemlji.

Milo Đukanović 3. avgusta 2007. po privilegovanoj cijeni od 127 eura preuzima akcije Prve banke, putem dokapitalizacije. Istog dana na berzi akcija Prve kupovale su se za 188 eura. Capital invest je čitav kredit Pireus banke potrošio za sticanje 11.657 akcija, za koje je plaćeno 1.489.997 eura.

Čim je Milo Đukanović ušao u banku mlađeg brata, akcije su počele vrtoglavo da rastu. Samo za 20 dana vrijednost jedne akcije porasla je gotovo duplo, na 334 eura. Banka je bila na A listi Montenegro berze i prema propisima njene akcije nisu mogle imati dnevni rast veći od 10 odsto. Akcije banke braće Đukanović skoro svakog dana su dostizale ovaj limit rasta, a često je dnevno trgovano samo po jednom akcijom, što upućuje na zaključak da se prometom u simboličnim iznosima otvarao prostor za dalji rast.

Mitrović krio šta piše u ugovoru

Nakon što je Đukanović privukao pažnju javnosti ovom milionskom transakcijom, jer od svoje plate tokom obavljanja državnih funkcija, koja je godinama bila znatno ispod hiljadu eura, iz Uprave za sprečavanje pranja novca saopšteno je samo da se Capital invest za kupovinu akcija zadužio „kod jedne banke u Londonu“. Iz Uprave, na čijem je čelu bio Predrag Mitrović, tada su saopštili da se iz Đukanovićevog ugovora o kreditu „potpisanog 11. jula, vidi da se vraćanje kredita garantuje kupljnim akcijama“ Prve banke. Sada je jasno da su iz Uprave za sprečavanje pranja novca htjeli da sakriju činjenicu da je za ovaj kredit Đukanoviću garantovao Duško Knežević, to jest njegova kompanija sa Kipra Comsel Limited.

Đukanovićev kredit kasnije je od strane Mitrovića označen kao stroga tajna, da bi se spriječilo da MANS dođe do detalja o ovom angažmanu što je ta organizacija tražila više mjeseci po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. I tada je bilo jasno da akcije Prve banke nijesu mogle biti zalog za kredit jer su one upisano kao takve u Registar zaloga tek tri mjeseca kasnije. Sada je iz dokumentacije i ugovora koje smo imali na uvid jasno da je Đukanović prvo podigao kredit zahvaljujući svom prijatelju Kneževiću, pa da je tek onda kupio akcije banke svog brata. Zalog je, nakon interesovanja javnosti odakle Đukanoviću novac, upisan u oktobru 2007. godine.

Mitrović, čuvar tajni o kreditu, pominje se i ovih dana. Duško Knežević tvrdi da je nakon Mitrovićevog ranjavanja u noge, morao da „pegla“ odnose između bivšeg direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i Đukanovića. Knežević je prošle sedmice pozvao Đukanovića i da objasni javnosti zašto je ranjen Predrag Mitrović.

Akcije za tri mjeseca vrijedile 7 miliona

Đukanoviću se baš posrećilo sa ovim kreditom. Akcije Prve banke koje je kupio za milion i po eura vrtoglavo su rasle, pa su nakon upisa u Registar zaloga u okobru 2007, na berzi vrijedjele već 6,9 miliona eura.

Godinu nakon što je podigao kredit, Đukanović vraća dug Pireus banci i to tako što prodaje manji dio akcija Prve banke, tačnije 2.540, po fantastičnoj cijeni od 610 eura za ukupno 1,55 miliona, baš onoliko koliko mu je trebalo da otplati cijeli kredit. Izvor „Vijesti“ je saopštio ranije da je akcije od Đukanovića kupila osoba povezana sa Prvom bankom. “Moja prva firma Capital invest bila je zadužena u inostranstvu, i te obaveze je trebalo servisirati. Na berzi sam prodao dio akcija koje je ta firma imala i razdužio je”, pojasnio je tada Đukanović.

Zanimljivo: par dana nakon što je Đukanović prodao dio akcija Prve banke za milion i po eura, njihov rast na berzi prestaje. A kada banka 2009. godine ulazi u krizu zbog koje Centralna banka Crne Gore (CBCG) uvodi mjere, akcije značajno padaju. Čak i neki prijatelji porodice Đukanović da bi spasili svoj novac prodaju akcije Prve banke.

Rast i nakon spasavanja Prve za okrugli milion

Sve do 2013. godine, Đukanović ostaje sa vlasništvom u banci, koju u međuvremenu zbog rizičnog poslovanja 2010. spasava Vlada injekcijom od 44 miliona. U aprilu 2013, aktuelni crnogorski predsjednik formalno izlazi iz vlasništva Prve. On tada prodaje 10.466 akcija po cijeni 102 eura. Time zarađuje prvi legalni milion, jer je od prethodne prodaje otplatio kredit. I u ovom slučaju, kada predsjednik prodaje, akcije imaju dobru cijenu. Samo četiri dana ranije, jedna akcija Prve je vrijedila 76 eura, ali nakon tri dana rasta dostiže cijenu po kojoj aktuelni predsjednik za svoj paket uzima milion.

Đukanovićeva firma nakon ove transakcije, milion eura oročava u Prvoj banci. Od tada godišnje na ime kamata dobija oko 50 hiljada eura, što je bio jedini prihod ove firme. Prema izvještaju revizora Prve banke, Capital Invest je 31. decembra 2017. u toj banci imao oročen depozit od 1,15 miliona eura.

U maju prošle godine, pošto se poslije kratkog izleta opet vraća na državne funkcije, Đukanović Capital Invest prepisuje sinu Blažu.

Goran KAPOR - Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

 Nadam se da će vlada odustati od ove lokacije, kaže Jelisaveta Kalezić, profesorica na Građevinskom fakultetu, uz upozorenje da će Podgorica, u suprotnom, „biti priključena na veliki auspuh“. Članovi Koordinacionog tima mještana Rasa tvrde da će zbog gradnje kompletne petlje Smokovac biti srušena 42 objekta, a ne četiri koliko ocjenjuju vlasti.

Rogamski zaseok Ras, na periferiji Podgorice, protegao se desnom obalom Morače, od mosta na Smokovcu do zidina Duklje. Tridesetak, mahom starosjedilačkih, porodica sa stotinjak duša, smješteno je u četrdesetak stambenih i pomoćnih objekata.

U maloj ekološkoj enklavi zasađeno je, kažu, više od  6.000 čokota vinove loze, 2.500 korijena smokve uz prirodne plantaže divljeg nara. I za sve je obezbijeđeno navodnjavanje. Nijesu povezani na gradsku vodovodnu i kanalizacionu mrežu, kao što je to bila Duklja prije nepunih 2.000 godina, ali, snašli su se sami. Drže i po neku kravu, koze, kokoške.

Tmuran januarski dan ne remeti rasovsku idilu, dok par stotina metara dalje, na lijevoj obali Morače, načičkane kuće naselja Zlatice, obavijene mješavinom izmaglice i smoga nagovješatavaju blizinu grada. „Kad se sjeverac spusti niz Platije, pa preko Smokovca udari na Podgoricu, treba mu nekoliko dana da sav taj smog rastjera i odnese“, kazuju starosjedioci.

Oni strahuju da  će slika pred nama, sudeći prema najavama iz Vlade, već dogodine nestati. Ako se to obistini, cesta koja će spojiti dionicu autoputa sa magistralom prema gradu proći će sredinom njihovih imanja i srca.

Urbanistički stručnjaci sa kojima smo razgovarali upozoravaju da bi to, pored štete mještanima, moglo proizvesti i ozbiljne ekološke posljedice po čitavu Zetsku dolinu, sa više od 250.000 stanovnika.

Vlada je, 17. januara, Ministarstvu saobraćaja dala saglasnost za izvođenje „potrebnih radova“ na petlji Smokovac koja će, preko Zlatice, Rasa i Rogama, biti tačka ukrštanja  autoputa Bar – Boljare i (budućeg) Jadransko-jonskog autoputa, kao i mjesto gdje će se dionica Smokovac -  Mateševo spojiti sa postojećim magistralnim putem Podgorica – Kolašin.

Prema predočenom planu, za sada će se graditi samo Faza I petlje Smokovac, odnosno „poveznica“ autoputa i magistrale, sa naplatnim rampama na lijevoj obali Morače.

To, smatraju mještani Rasa, znači da će oni ostati bez životnog prostora. Poveznica će proći posred njihovih imanja, na pedesetak metara od kuća, lokalni put koji sada koriste biće izmješten bliže rijeci, voda i vazduh zagađeni, buka će otjerati tišinu.

„Kako ćemo -  ja od sedamdeset, a moj brat od devedeset i koju godinu - da se selimo sa našeg ognjišta? I đe ćemo, kad nas oćeraju?“, pita se Milodarka Novosel.

Da priča o mogućim ekološkim problemima nije bez osnova pokazuju i izvodi iz jedne od analiza u kojoj se, između ostalog, nabrajaju „slabosti“ petlje na Smokovcu:

„Dominantni sjeverni vjetar nosi aerozagađenje usljed otvorenosti prema centru grada (Podgorice); povećano kumulativno aerozagađenje i nivo buke usljed blizine centra grada, puta, pruge; povećana opasnost od zagađenja površinskih voda – prolazak trase kroz kanjon Morača; nepovoljni uslovi za sprovođenje mjera zaštite od buke, aerozagađenja, vjetra; opasnost od obrušavanja obala Moreče i zasipanja korita rijeke… „

„Nadam se da će Vlada odustati od ove loakcije“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jelisaveta Kalezić, profesorica na Građevinskom fakultetu u Podgorici. U suprotnom, smatra „bićemo priključeni na veliki auspuh“.

Kalezić objašnjava: „Specifičan položaj potencijalne lokacije petlje koja je na desnoj obali Morače, u koridoru sjevernog vjetra, ukazuje da će vazduh Podgorice biti dodatno zagađen. Takve, zvaničnicima neprijatne procjene već postoje. Pravci vjetrova su veoma važni u urbanističkom planiranju naselja. Posebno, ako umjesto planiranog čistog, građanima isporučite zagađen vazduh. Postoje i drugi važni aspekti uticaja na okolinu: pitanje boljeg korišćenja velike površine od oko 30 hektara za budući razvoj grada; stvarnh troškova eksproprijacije (manje privlačne lokacije na lijevoj obali Morače prodaju se i do 150 eura po metru kvadratnom); stvarnih troškova izmještanja dalekovoda i hidrotehničkih instalacija. O ovim se troškovima uopšte ne govori. Samo će se ispostaviti račun građanima.“

Mještani Rasa, međutim, ne znaju šta vlast misli o svemu tome. Postupak eksproprijacije još nije započet, pa za sada samo nagađaju o prostoru koji će im država otkupiti i o cijeni koja će biti ponuđena. Duže od deset godina traju njihovi pokušaji da preko svog Koordinacionog odbora ubijede Vladu, kao što su svojevremeno to uspjeli kod gradskih vlasti, da izmjesti petlju Smokovac. Tako bi, kažu, bila sačuvana njihova imovina, ali i spriječena ekološka opasnost koja će se, nakon gradnje najvećeg saobraćajnog čvorišta u zemlji, nadviti nad Podgoricu, već suočenu sa ozbiljnim zagađenjem.

Sada se, vjeruju mještani Rasa, njihova borba bliži kraju. Odluku Vlade o početku radova na petlji doživljavaju kao svoj konačan poraz. Na drugoj strani – u državnim institucijama i pripremljenim dokumentima – izgleda ne vide da petlja, preciznije njena prva faza proizvodi štetu vrijednu pomena.

„Veći dio prostora planiran za realizaciju objekta pripada slabo naseljenoj i neizgrađenoj oblasti“, konstatuje se u Elaboratu o uticaju na životnu sredinu petlje Smokovac - Faza I, iz maja prošle godine, koje je za potrebe Ministarstva saobtraćaja uradio Paming d.o.o. iz Podgorice. „Zemljište koje se zauzima nije poljoprivrednog karaktera izuzimajući nekolike parcele na desnoj obali Morače, te se iz tih razloga ne može govoriti o većem negativnom uticaju na poljoprivredno zemljište…“.

Bitno se razlikuju i procjene o površini zemljišta koje će biti zauzeto. Prema dokumentaciji na koju se pozivaju autori Elaborata, Faza I buduće petlje zauzima nepunih deset hektara u katastarskim opštinama Rogami (60.108 m2) i Doljani (32.126 m2). Mještani Rasa, u razgovoru za CIN–CG, navode da je riječ o 25 – 30 hektara koje bi država morala da otkupi od njih i to ne računajući šume u zaleđu, preko kojih će, nakon izmještanja zbog petlje, preći postojeći dalekovodi.

Suština nesporazuma leži u činjenici da mještani i vlasnici imanja na kojima je planirana petlja Smokovac o njoj razmišljaju i govore posmatrajući je „ucijelo“, dok stručnjaci iz Paminga, Agencije za zaštitu životne sredine i Vladini zvaničnici problemu pristupaju „fazno“. Članovi Koordinacionog tima pozivaju se na dokument u kome stoji da će zbog gradnje petlje biti srušena 42 objekta, dok u Elaboratu piše – četiri.

„Za eksproprijaciju su predviđena četiri stambena objekata, tri na lijevoj strani trase puta gledano od Stare Zlatice prema Smokovcu i jedan na desnoj strani, jer se nalaze na trasi ili na udaljenosti manjoj od 10 metara od osnove puta“.

Ko je u pravu to se, danas, ne može precizno reći. „Budući da slijedi izmjena Prostornog plana Crne Gore, jer plan koji je sad na snazi važi do 2020. godine, opredjeljenja vezana za koridor Jadransko-Jonskog autoputa će svakako uticati na konačan izgled petlje na Smokovcu“, stoji u dokumentu iz februara 2017. godine sa potpisom ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, do koje je došao CIN-CG.

Fazno projektovanje, pribavljanje dokumentacije i gradnja petlje na Smokovcu, pored trenutnih ušteda na troškovima eksproprijacije, planerima ovog dijela autoputa pojednostavljuje i pribavljanje neophodnih saglasnosti vezanih za uticaj saobraćajnice na životnu sredinu.

Milodarka Novosel i Luka Vukanović, vlasnici najvećeg dijela zemljišta na Rasu koji bi trebalo eksproprisati,  ljetos su uputili žalbu Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) tražeći da se poništi rješenje Agencije za zaštitu životne sredine kojim je data saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu petlje Smokovac I Faza. Oni navode i kako je petlja Smokovac „prostorno, građevinski i funkcionalno nedjeljiva“, pa se i procjena uticaja na okruženje mora uraditi za cijeli projekat. Iako je rok od 45 dana davno istekao, nijesu dobili odgovor. Nedavna odluka Vlade govori o nepokolebljivosti da se započeto nastavi „prema planu“, koji, formalno, ne postoji.

„Kroz Detaljni prostorni plan autoputa Bar – Boljare je ostavljena mogućnost da se ispituju trase preko Skadarskog jezera i trasa ka Beranama, ali ovaj dio trase, od Smokovca do Gornjih Mrka, ni od Smokovca do Farmaka, nije definisan za dalja ispitivanja i razradu“, piše ministar Nurković gospođi Novaković. „Svaka izmjena osnovnih planskih i tehničkih postavki projekta u ovom trenutku bi predstavljala veliki rizik po Državu kao investitora, zbog izlaganja opasnosti od dostavljanja potencijalnih odštetnih zahtjeva izvođača radova!“

Za mještane koji će se i bukvalno, naći na ulici, takva briga nije demonstrirana. „Ima mnogo primjera ignorisanja mišljenja građana o načinu korišćenja prostora kojim se utiče na njihove sudbine. Odnos prema građanima Rasa poseban je primjer državnog nasilja“, kaže profesorica Kalezić naglašavajući: „Prostor Rasa, posebno Rogama je dragocjena rezerva za urbani razvoj Podgorice. Izgradnja petlje je bacanje te dragocjene rezerve.“

Smokovac  se našao na trasi autoputa Bioče – Tanki Rt (Skadarsko jezero) u Generalnom projektu koji je 1983. godine izradio Republički zavod za urbanizam i projektovanje –Titograd. Priča se od tada ponavljala, zaključno sa  2008. godinom kada je usvojen novi Prostorni plan Crne Gore do 2020. a zatim i Detaljni prostorni plan autoputa Bar – Boljare.

Vlada je već u februaru 2009. godine donijela Odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti za izgradnju dionice autoputa na potezu Rogami – Bioče. Ona je kasnije poništena, jer nijesu postojali projekti na osnovu kojih bi se obavilo oduzimanje, ali je priča o izmještanju petlje sa Smokovca krenula još tada.

Sredinom 2012. tadašnji direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović piše ministru održivog razvoja Predragu Sekuliću nakon sastanka i odluke da se uradi „višekriterijumsko poređenje petlji u zoni Strganice i Smokovca“, sve sa ciljem da se „pronađe najoptimalnije rješenje ukrštanja“ dva autoputa.

Grbović navodi da je u analizi troškova izgradnje petlje Strganica potrebno uključiti „i činjenicu da je već izvršena eksproprijacija zemljišta za izgradnju dionice ovog autoputa od Smokovca do Bioča u iznosu od 2,195 miliona eura.“ Tako  saznajemo da je otkup počeo i prije nego što se znala trasa autoputa. Na Smokovcu kažu kako je dio tada otkupljenog zemljišta danas van trase, jer je odlučeno da se dva tunela između Bioča i Smokovca spoje u jedan. Kabinet ministra Nurkovića ostao je nijem na zahtjev CIN-CG za komenatar tih tvrdnji. Bez odgovora su ostala i pitanja u vezi obima i cjene eksproprijacije zemljišta i objekata na Rasu i Staroj Zlatici, za gradnju Faze I, ali i cijele petlje.

Uglavnom, ta 2,2 miliona prijevremeno uložena u eksproprijaciju pominju se u gotovo svim dostupnim analizama i poređenjima opcija Smokovac i Strganica. Nasuprot njima  Višesektorska SWOT analiza petlji Strganica i Smokovac, koju su za Vladu u julu 2012. godine uradili londonski ARUP, podgorički SIMM inženjering i Centar za arhitekturu i urbanizam, zaključuje da na Strganici, za razliku od Smokovca, ima „dovoljno prostora za razvijanje petlje sa punim programom veza“, te da je cijena gradnje niža, naseljenost rjeđa, dok na tunele otpada manji dio trase…

Vlada je na sve to ostala gluva. A dio vinograda koji bi se uskoro mogli naći pod petljom podignut je, nakon usvajanja DPP autoputa, uz pomoć novca iz MIDAS projekta, pod okriljem Ministarstva poljoprivrede. Tako bi se moglo ispostaviti da suvišna eksproprijacija nije bila jedini primjer nepotrebno potrošenog novca.

Jedna faza u tri dijela

Prema elaboratu Paminga, I faza petlje Smokovac obuhvata tri cjeline ukupne dužine oko 1.540 metara:

- Vezu dužine oko 650 metara u okviru koje su kružni tok na putu

Podgorica-Kolašin na lijevoj obali Morače, zatim nadvožnjak preko pruge Beograd-

Bar, naplatna rampa i most preko Morače;

-  Privremenu vezu mosta i autoputa na desnoj obali Morače u dužini oko 250 metara;

- Dio autoputa Bar-Boljare u okviru petlje dužine oko 640 metara;

Monitoring, lijek za sve

Izvršni direktor Paminga Ivan Ćuković, inženjer mašinstva i specijalista zaštite od požara formirao je u februaru prošle godine tim za izradu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za izgradnju petlje Smokovac – Faza I. Pored njega tu su se  našli dr Dragoljub Blečić inženjer metalurgije, Aleksandar Gajicki inženjer saobraćaja, dr Snežana Dragićević biolog i magistar Darko Vidaković, inženjer zaštite od požara. U maju posao je bio gotov.

Autori Elaborata zrače optimizmom o ekološkoj bezbjednosti tokom korišćenja ovog dijela petlje. Tako smatraju da otpadne vode sa kolovoza, nakon prečišćavanja „neće bitnije uticati“ na kvalitet nadzemnih i podzemnih voda u širem okruženju lokacije. Cijene da „neće biti neadekvatnog odlaganja otpada koji bi mogao negativno uticati na okolno zemljište.“

I emisije zagađujućih materija pokazuju, prema autorima Elaborata, „da se njihov uticaj može svesti na prihvatljiv nivo.“ Da li će to biti moguće ako i kada cijela petlja bude u funkciji, pitanje je na koje nijesmo dobili odgovor od nadležnih državnih institucija. Prema prošlogodišnjim podacima Agencije za zaštitu prirode, Podgorica je 2017. godine imala 68 dana, prema zakonu neškodljivo je do 35, u kojima je koncentracija PM10 u vazduhu (čestice prašine manje od 10 mikrometara, koje zovu i „nevidljivi ubica pluća“) bila iznad dozvoljene granice. I godišnji prosjek koncentracije je bio blizu propisane gornje granice - 37 mikro grama po metru kubnom, naspram dozvoljenih 40.

Elaborat ipak sadrži i opis aktivnosti za slučaj da planirani dio petlje negativno utiče na okruženje u mjeri većoj od dozvoljene. Tako se plan monitoringa vazduha, „ako rezultati mjerenja ukažu na neophodnost daljeg praćenja“ proširuje sa jednog na četiri mjeseca godišnje (po mjesec u sva četiri godišnja doba) uz preporuku mjerenja i na naplatnoj rampi „zbog stvaranja dužih kolona u jeku turističke sezone.“

Planiran je i monitoring buke, nekoliko mjeseci nakon puštanja petlje u saobraćaj, a zatim na svakih pet godina. Ili u slučајu žаlbi lokalnog stanovništva…

Kontrola  otpadnih voda bi trеbаlo dа sе sprоvоdi čеtiri putа gоdišnjе, оbаvеznо jednom tоkоm intеnzivnih pаdаvinа i ljеti pоslijе prvе kišе, kao i nаkоn dugоtrајnоg sušnоg rаzdоblја i nајintеnzivniјеg kоrišćеnjа autoputa.

U Elaboratu piše i da u fazi eksplоаtаciјe autoputa, ispitivanje kvаlitеtа zеmlјištа u putnоm pојаsu trеbа dа trаје nајmаnjе pеt gоdinа kаkо bi sе оdrеdiо uticај drumskоg sаоbrаćаја. Ukоlikо sе nаkоn tоgа ustаnоvе prеkоrаčеnjа zаgаđuјućih mаtеriја u zеmlјištu, pоtrеbnо је uzimаti uzоrkе јеdnоm u dvijе gоdinе.

Paming nije odgovorio na pitanja CIN-CG, o tome šta će se desiti ukoliko se umjesto pretpostavljenog saobraćaja od nepunih 20 hiljada vozila dnevno, ostvare želje Vlade od 30 hiljada, jesu li osim češćeg monitoringa  predviđene i neke druge mjere zaštite u slučaju značajnijeg negativnog uticaja Faze I na okruženje, koliko bi izgradnja kompletne petlje povećala vrijednosti navedene u Elaboratu...

„Shodno Ugovoru za izradu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za Petlju "Smokovac" - Faza I, koji smo potpisali sa kompanijom "CRBC" d.o.o. - Peking - DSD Podgorica, nijesmo u mogućnosti da Vam dostavimo tražene informacije, odgovorio je Ćuković.

Zoran RADULOVIĆ

Guverner Radoje Žugić i više njemu najbližih saradnika iz Centralne banke Crne Gore (CBCG) u posljednjih nekoliko godina steklo je najviša akademska zvanja na Beogradskoj bankarskoj akademiji (BBA), čiji je osnivač Atlas grupa Duška Kneževića.

Protiv Kneževića je nedavno pokrenuta istraga zbog navodnih malverzacija u Atlas i IBM banci, za čiji je nadzor bio zadužen upravo guverner Radoje Žugić i CBCG.

CBCG puna doktorata sa Kneževićeve akademije

Iz CBCG na Kneževićevoj BBA zvanje doktora nauka stekle su direktorica Direkcije za finansije i računodvodstvo Centralne banke Valentina Ivanović, ali i savjetnice viceguvernera Nikole Fabrisa - Milica Kilibarda i Ana Vlahović. Doktorati na Kneževićevoj BBA su koštali dvadesetak hiljada eura.

Njihove doktorske studije i zvanja, baš kao i u slučaju guvernera Žugića, Kneževićevoj BBA platila je CBCG.

Na Kneževićevoj bankarskoj akademiji treba da doktorira i ćerka guvernera, Jovana Žugić.

Sve ove informacije potvrđene su “Vijestima” i Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)na Beogradskoj bankarskoj akademiji, ali i iz CBCG.

BBA je osnovana svega nekoliko godina prije nego što je Žugić doktorirao, a ustanova 2011, kada je naš guverner branio disertaciju, nije imala dozvolu za organizovanje postdiplomskih doktorskih studija, već samo za osnovne. Dozvolu za postdiplomske studije BBA dobija tek 2014. Osnivači ove ustanove su Kneževićeva Atlas banka, srbijanski Institut ekomskih nauka i Kopaonik osiguranje.

Aktuelni predsjednik BBA Hasan Hanić, dugogodišnji je saradnik Kneževća. On je imao i značajne funkcije u Atlas banci, u koju je sada uvedena prinudna uprava: bio je član i predsjednik Upravnog odbora, kao i predsjednik nadzornog odbora.

Hanić je bio i član komisije za odbranu doktorata guvernera Žugića 2011, dok mu je mentor bio Zoran Grubišić, drugi važan čovjek Duška Kneževića, koji je takođe bio na najvišim pozicijama u Atlas banci, a koju po Ustavu i zakonima Žugić trebalo da kontroliše.

Treći član Komisije za doktorat aktuelnog guvernera bio je Nikola Fabris, godinama Žugićeva desna ruka.

Fabris redovan član komisije ili mentor kolegama iz banke

Ovo nije jedino Fabrisovo članstvo u komisiji za odbranu doktarata na BBA nekog iz Centralne banke. Tako je bio treći, odnosno eksterni član komisije i kada je direktorica Direkcije za finansije i računodvodstvo Valentina Ivanović branila doktorsku disertaciju.

Za to je, kazao je „Vijestima“ i CIN-CG, primio simboličnu nadoknadu.

"Na BBA sam bio treći (eksterni član koji nije zaposlen) u nekoliko komisija za odbranu doktorata. Napominjem da sam bio član komisije za odbranu doktorata i na brojnim domaćim i inostranim univerzitetima. Posljednji put na Beogradskoj bankarskoj akademiji sam bio član komisije prije šest godina. Autorski honorar za ovu vrstu posla bio je simboličan i iznosio je oko 110 eura. Sve svoje prihode sam uvijek prijavljivao u skladu sa Zakonom“, kazao je Fabris, ne pricizirajući kome je još sve od kolega iz CBCG bio „eksterni član komisije“.

Komisije Kneževićeve BBA nijesu jedine u kojima je Fabris nadgledao disertacije svojim kolegama iz CBCG. Na Ekonomskom fakultetu Univerzitzeta Crne Gore bio je mentor za doktorsko zvanje i izvršnom direktoru CBCG Radojici Luburiću.

Istovremeno, dok su guverner Žugić i više njegovih saradnika od povjerenja o trošku CBCG radili na svojim doktorskim disertacijama ili već dobili zvanja, izostajala je stroža kontrola crnogorskih Atlas i IBM banke. Ako su i rađene, kao ona iz 2015, ostajale su u ladicama CBCG i nijesu preduzimane sve neophodne mjere prema Kneževićevim bankama, kako je predviđeno zakonom.

Tim tadašnjeg viceguvernera Velibora Miloševića je, tokom kontrole iz 2015, zahtijevao da se uvede prinudna uprava „kao jedino rješenje, koje u ovom momentu može dati neka poboljšanja, odnosno spasti dalji odliv likvidnih sredstva“.

Fabris: Znao sam za izvještaj o Atlas banci, ali nijesam bio nadležan

Aktuelno rukovodstvo CBCG, na čelu sa guvernerom Žugićem, sada pere ruke od tog izvještaja i kasno uvođenje mjera pravda tvrdnjama da nijesu bili upoznati sa stanjem u Kneževićevoj banci i nalazom tadašnjeg drugog čovjeka CBCG, koji je sada jedan od osumnjičenih u aferi „Atlas“.

Iako tvrde da nijesu upoznati, CIN-CG i „Vijesti“ u posjedu su mejl korespondencije Miloševića i Žugićevog najbližeg saradnika Nikole Fabrisa. Milošević u tom mejlu Fabrisa obavještava da CBCG „mora uvesti prinudnu upravu kao jedino rješenje...“ i upozorava na to da nalaz nameće „momentalnu obavezu CBCG da uzme licencu banci, posljedično i druge mjere koje slijede“.

U tom periodu, Žugić je formalno bio ministar finansija u Vladi, ali i član Savjeta za finansijsku stabilnost, no i dalje tvrdi da nije bio upoznat sa ovako oštrim upozorenjima za uvođenje mjera u jednu poslovnu banku.

Posebno je čudno da ga jedan od najbližih saradnika, Nikola Fabris, nije obavijestio o ovako važnom pitanju.

"Mejlom od 10. novembra 2015. godine se tadašnji viceguverner Velibor Milošević obratio guverneru (Milojici) Dakiću sa predlogom za uvođenje prinudne uprave u Atlas banku. Ja sam, takođe, kopiran u pomenuti mejl. Napominjem da kao viceguverner za finansijsku stabilnost nisam imao nikakvu nadležnost po pitanju donošenja pomenute odluke u tom periodu. U prilogu mejla se nalazila kratka analiza stanja u Atlas banci“, odgovorio je Fabris na pitanje zbog čega Žugića tada nije informisao sa prilikama u ovoj banci koje su mogle da utiču na finansijsku stabilnost.

Slabo kontrolišu banke, ali su dobro plaćeni: Bastion nepotizma

CBCG je imala, prema podacima u koje smo imali uvid, prošle godine 355 zaposlenih, čije su neto plate na mjesečnom nivou iznosile preko 380.000 eura.

Prosječna plata u CBCG, dakle, iznosi 1.070 eura neto i duplo je veća od prosječne zarade u Crnoj Gori.

Kada se neto iznosu dodaju obavezni porezi i doprinosi, dolazi se do cifre od oko 7,5 miliona eura, koliko je CBCG izdvajala prošle godine za bruto zarade.

U ovu cifru nijesu uračunati neki drugi benefiti, koje zaposleni u CBCG ostvaruju po osnovu Kolektivnog ugovora iz 2014.

Kolektivni ugovor predviđa, između ostalog, i povećanje zarade za magistarsku i titulu doktora nauka od pet, odnosno 10 odsto. To znači da se za oko 50 magistratura u CBCG i desetak doktorata na godišnjem nivou, prema našem obračunu, izdvoji oko 90.000 eura bruto. Iz CBCG kažu da se radi o 60.000 eura neto.

Zbog svega toga ni ne čudi što CBCG godinama važi za državu u državi i tvrđavu nepotizma, u kojoj su zaposlena djeca i najbliži rođaci visokih državnih zvaničnika iz politike i pravosuđa, ali drugih uticajnih ljudi iz svijeta biznisa.

U CBCG radi ćerka premijera Duška Markovića, Valentina. Prema podacima do kojih smo došli, Markovićeva je zaposlena u Direkciji za analizu u kontrolu banaka, a njena neto plata prošle godine iznosila je oko 1.000 eura. Moguće je da je njena zarada kasnije bila veća, s obzirom na to da je unaprijeđena u glavnog kontrolora.

U CBCG rade i ćerke bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića - Tatjana Vujanović Vuksanović i Nina Vujanović.

Vujanović Vuksanović je unaprijeđena u pravnicu koja CBCG zastupa u teškim sporovima, a prema podacima „Vijesti“ i CIN-CG njena plata je iznosila 1.651 euro.

Vujanović Vuksanović je pravni zastupnik CBCG u sporu koji protiv institucije i guvernera Žugića, zbog navodnog mobinga, vodi bivša viceguvernerka Irena Radović. Vujanović Vuksanović je nedavno skrenula pažnju na sebe zahtjevom sudu da se iz ovog procesa isključi javnost, obrazlažući to mogućnošću da Radovićeva tokom svjedočenja može ugroziti bezbjednost zemlje i sigurnost njenih građana.

U isto vrijeme, njenoj sestri Nini Vujanović, zaposlenoj u Direkciji za monetarnu politiku i fiskalna istraživanja, plata je bila 1.176 eura. I snaha Milana Roćena je tu. Radi u Sektoru za međunarodne odnose, a prošle godine njena plata je iznosila skromnih 605 eura.

Tu je i ćerka Slavoljuba Stijepovića, aktera afere „koverta“, Dragana Ivanović. Zaposlena je u Direkciji za ljudske resurse i prima oko 800 eura.

Sin člana Senata Državne revizorske institucije Zorana Jelića i državne sekretarke u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Vukice Jelić, radi u Direkciji za upravljanje međunarodnim rezervama rezervama, sa platom nešto većom od 1.000 eura.

Njihov bliski rođak Filip Rešetar radi u Odjeljenju za prinudnu naplatu i zarađuje oko 800 eura.

U Direkciji u kojoj je zaposlen Jelić, radi i ćerka potpredsjednika Vlade Rafeta Husovića, Sanra Dacić, koja prima nešto preko 1.000 eura.

Nakon odrađenog pripravničkog staža, u CBCG je mjesto dobila i ćerka bivše potredsjednice Vlade izbornog povjerenja Azre Jasavić, Ilma. Njena plata iznosi 650 eura.

Azra Jasavić je svojevremeno, kao poslaninica Pozitivne Crne Gore, u Skupštini dala podršku tadašnjoj Vladi Mila Đukanovića. Nakon tog glasanja, ova nekad opoziciona partija, doživjela je političku propast, ali je njen predsjednik Darko Pajović unaprijeđen u crnogorskog ambasadora u Kini, dok Jasavić zastupa velike državne kompanije, među kojima i Elektroprivredu Crne Gore.

U CBCG rade sin sutkinje Vrhovnog suda Radojke Nikolić, Marko Nikolić, te ćerka njene koleginice Dušanke Radović, Marija Sekulović.

Sredinom prošle godine u toj bankarskoj instituciji zaposlen je i sin sutkinje Ustavnog suda Desanke Lopičić, Janko...

Svi guvernerovi ljudi: Sestrić, sestričina, snaha i ostali

Osim što je guverner imao osjećaj za rodbinu političke i pravosudne elite, nije ostao dužan ni svojoj porodici.

Tako u Sektoru za bankarske operacije radi sestričina Radoja Žugića, Dara Prelević, koja je prošle godine zarađivala mjesečno oko 1.350 eura.

Sin druge Žugićeve sestre, Ivan Bošković jedan je od šefova Sektora za operativne poslove CBCG i primao je platu oko 1.300 eura. Tu je i njegova supruga Ana, u Direkciji za ljudske resurse sa platom od skoro 800 eura.

Anina rođaka Nada Marović sjedi u kabinetu guvernera i prima oko 2.500 eura.

Istraživčki centar MANS-a upravo je objavio da je sestrić Ivan Bošković, u vrijeme kad je Žugić bio ministar finansija, osnovao firmu koja je, iako nije imala nikakvu poslovnu istoriju, dobila u nekolike godine na tenderima Ministarstva finansija poslove vrijedne oko 170.000 eura.

Ubrzo nakon što je Žugić napustio taj resor, njegov sestrić je likvidirao firmu.

Prema podacima od prošle godine u koje smo imali uvid, sam Žugić prima 4.857 eura. Dok guverner ne dostavi Agenciji za sprečavnje korupcije godišnji izvještaj za 2018, ostaće nepoznanica da li pored ove cifre prima i naknade u više drugih tijela, čiji je član.

Dakle, samo guverner i porodica Centralnu banku godišnje koštaju neto oko 130.000 eura, što je oko 200.000 bruto.

CBCG: Ulažemo u znanje

Odgovarajući na pitanja „Vijesti“ i CIN CG iz Centralne banke poručuju da ta institucija „vodi kadrovsku politiku, čiji je primarni cilj da zaposlenima obezbijedi stimulativni i podsticajni ambijent, kako za stalno usavršavanje, učenje i napredovanje, tako i za postizanje dobih rezultata u obavljanju povjerenih poslova“.

"Kao rezultat takve politike, na današnji dan, u CBCG radi 55 zaposlenih sa stečenim akademskim zvanjem magistra i 12 doktora nauka.

Kolektivni ugovor CBCG zaključen je prvi put između predsjednika Nezavisnog sindikata CBCG i guvernera CBCG u martu 2011. godine kada je propisano uvećanje osnovne zarade zaposlenima po osnovu stečenog akademskog zvanja magistra za 5%, odnosno doktora nauka za 10%. Istim ugovorom propisuje se da se odredbe koje se odnose na uvećanje po osnovu stečenog akademskog zvanja doktora nauka primjenjuju počev od januara 2014. godine, a po osnovu stečenog akademskog zvanja magistra nauka od jula 2016. godine. Izdvajanja na godišnjem nivou za ova uvećanja zarade iznose cca. neto 60.000 eura.

Centralna banka je snosila troškove stručnog obrazovanja za sticanje zvanja doktora nauka na Beogradskoj bankarskoj akademiji za savjetnice viceguvernera Milicu Kilibardu i Anu Vlahović (u iznosu od po 4.750 eura), za guvernera Radoja Žugića (u iznosu od 5.000 eura) i za direktoricu Direkcije za finansije, računovodstvo i kontroling Valentinu Ivanović (u iznosu od po 4.750 eura).

Napominjemo da se, shodno internim aktima CBCG, stručno obrazovanje za zaposlene odobrava na osnovu zahtjeva zaposlenog, a u skladu sa potrebama posla i uz uslove da postoji saglasnost nadređenih i planirana sredstva za te namjene“, kazali su iz CBCG.

Za Žugićevu suprugu humanitarna pomoć 12.500

U CBCG potvrdili su za „Vijesti“ i CIN-CG da je na ime Milanke Žugić, supruge Radoja Žugića, na ime humanitarne pomoći 2014. i 2015. uplaćeno 12.500 eura.

U to doba Radoje Žugić bio je ministar finansija.

"U 2014. i 2015. godini je, na inicijativu tadašnjeg menadžmenta CBCG, Radoju Žugiću, tadašnjem ministru finansija, dodijeljena pomoć za liječenje (dvije teške operacije). Prethodna i sadašnja praksa CBCG je da kroz svoj finansijski plan planira i izdvaja sredstva i za pružanje pomoći za liječenje“, saopštili su iz CBCG.

Milanka Žugić je na čelu Farmaceutske komore. Toj organizacija je 2016. i 2017. ukupno uplaćeno 3.550 eura.

"U skladu sa politikom CBCG, kao društveno odgovorne organizacije, planiraju se sredstva za donacije, sponzorstva i humanitarne aktivnosti, čime CBCG nastoji da pruži pomoć u radu institucija iz oblasti zdravstva, kulture, sporta i sl., pa su u skladu sa tim izdvojena i sredstva za donaciju Farmaceutskoj komori Crne Gore za organizaciju međunarodnih kongresa farmaceuta“, ističu iz CBCG.

• 200.000 eura bruto su godišnje plate Žugića i njegove porodice u CBCG

Tina POPOVIĆ

On Christmas Eve 2018 Montenegro’s finance minister Darko Radunovic received a PBG2 document from the World Bank. The document defined the terms and obligations that the country must comply with before getting favourable loans under World Bank guarantees. Montenegro is in dire need of those loans as they help the public finances and service the country’s huge public debt.

The World Bank clearly says that Montenegro should focus on saving the entire banking system instead of ad hoc rescue operations in particular banks. It further demands clear plans on how to resolve the capital inadequacy problems in two particular banks.

This is not the first warning though. The World Bank requested supervision of thee problematic banks before coming up with the guarantees in 2017. It’s quite obvious that the banking system control has been a problem for a while as the Central Bank wouldn't bother too much in doing its own  job. The available auditing reports show that certain banks had serious problems to stay within the parametres of legality and that was being tolerated. The reports point out to Dusko Knezevic’s Atlas Bank and Investment Bank of Montenegro. However the reports also target Prva Bank (the First Bank) of the Djukanovic family and Universal Capital Bank of Greek businessman and media magnate Petros Stathis.

ATLAS BANK – problems since 2011

Every external auditing report on Atlas Bank since 2011 contained phrases like “qualified opinion“ and “warning“. The auditors in their reports pointed to certain items where the capital was overrated, the losses underrated while the banking exposure to connected parties and other banks was beyond the limit of legality. That was a reason for alarm bells in the Central Bank as it clearly showed that the capital and the customers’ deposits were at risk. Our reliable sources tell us that the Central Bank moved at last in 2015 to review Atlas Bank. The then vice-governor Velibor Milosevic, who was in charge of controlling the banking system, proposed the emergency measures. His proposal wasn't accepted though. An external auditor claimed that Atlas Bank took certain measures in 2016 to make its business operations more stable thus confirming that the bank was in serious trouble while the Central Bank of Montenegro stood aloof. After two years the Central Bank requested €10 million recapitalisation of Atlas Bank.

Montenegro had to prove in 2018 that it did comply with the PBG1 document requirements set by the World Bank in order to get the WB guarantees pursuant to the agreement made in 2017. The agreement clearly set forth how to deal with the problematic banks. Thus on 7 Dec 2018 the Central Bank of Montenegro imposed temporary administration in Atlas Bank and IBM. Three days later the governor met the WB representatives. The last auditing report for 2017 was negative. The report was published long after the deadline. It was actually almost half a year late and came to light in December 2018 after the intervention in Atlas Bank.

IBM – at first it was all well and then bankruptcy came out of the blue

In all reports since 2012 the auditor expressed reservations towards this bank of Dusko Knezevic. The auditor later discloses that in April 2014 the Central Bank requested certain improvements in the bank’s business operations. In subsequent reports the auditor writes that he was not convinced in the veracity of the information submitted by the IBM management. The auditor further writes that the CB gave a warning in April 2015 in regard to excessive exposure of the two banks and connected parties which pointed out that IBM was operating beyond the limits of legality. Thus other customers were exposed to potential risks. However, IBM heeded the warning and its exposure went down in the tenure of the CB governor Dakic in 2015. Lastly, the auditor writes that, apart from his skepticism, he believes that that the bank’s capital may have been overrated. He believed that certain shares in the bank’s possession as well as stakes in other companies were bloated.

The CB governor announced the IBM bankruptcy in January even though just a few weeks before he assured the public and the depositors of Atlas Bank and IBM that they were safe from bankruptcy and that their deposits were not in danger. The CB justified the bankruptcy introduction by appealing to the fall of solvency, liquidity and the capital level bellow the red line. Some analysts were confused and wondered how come Atlas Bank was spared from bankruptcy since certain parametres were even worse than those of IBM. They warned about Atlas Bank’s solvency which went bellow the prescribed minimum thus qualifying it for bankruptcy.

The governor said that Atlans Bank would be recapitalised. However does it make sense to anyone to invest in this bank after all it went through? Maybe the CB thought that the Atlas bankruptcy could disrupt the banking system since Atlas Bank was much bigger than IBM. Small depositors keep some €100 million in Atlas Bank while the Airports of Montenegro, telecommunications companies and the Podgorica City Hall keep tens of millions there. Some international financial institutions were doing business through Atlas Bank and have deposits worth millions there.

Prva Bank – weak solvency despite lavish support

Despite the government rescue operation of the Prva Banka in 2010, which was €44 million worth, the bank of the ruling Djukanovic family didn't manage to completely stay within legality. Most auditing reports since 2012 express reservations and warn of the bank’s exposure to connected parties beyond the lawful limits. Furthermore, certain items in the bank report were not in line with international financial standards. In some cases the losses were diminished and the auditors could not always rely on the data supplied by the bank management.

The report further states that on 9 Mar 2012 the Central Bank asked Prva Bank to increase the solvency ratio to 12% and to keep it on that level at least until the year’s end. That shows that despite the €44 million injection the Djukanovic family’s bank had serious solvency issues. However, Prva Bank didn't heed the CB request and the solvency ratio stood at 10.63% at the years’s end. Furthermore, Prva Bank was not disciplined for noncompliance.

The CB asked the bank again in Feb 2014 to increase its solvency. The bank complied only towards the end of the year.

It’s interesting to note that the CB asked Prva Bank to increase its solvency ratio to 12% even though the law prescribes 10% as the bottom line. That hints to certain issues in Prva Bank that required an extra attention. The auditors expressed their reservations in regard to Prva Bank in the 2016 and the 2017 reports. Nonetheless, the Central Bank showed no concern despite hundreds of millions of euros of deposits that the state run companies, municipal governments, state ministries and ordinary people kept in Prva Bank.

The latest available information show no solvency problems in the bank and its ratio stands around 13%.

Universal Capital Bank (UCB)– exposure soared up to 288 %

UCB is owned by Petros Stathis, a businessman from Greece. This bank also operated beyond legal parametres since it had high exposure towards companies linked with the owner. Although the law allows up to 25% exposure the bank’s exposure in 2014 stood at 267% which rose to 288% in 2015. It shows that the bank was founded to conduct transactions of Petros Stathis and his interconnected partners. Shockingly, the Central Bank was tolerating such behaviour. Even after the CB finally issued a warning in 2016 the UCB exposure stood above the red line at 53% in the years’s end. Moreover, the bank of Stathis continued to operate beyond the legal parametres in 2017 with exposure as high as 34%. To remind, the consortium of journalists which included the Vijesti conducted an investigation which uncovered fishy transactions of Stathis’ partner Wei Seng Paul Phua, who is under investigation in the USA and Switzerland.

No collaboration with the World Bank leads to bankruptcy

The case of those four banks shows that the Central Bank (under Milojica Dakic and his successor Radoje Zugic) failed to properly control the banking sector and that some banks were allowed to break law and violate the standards. Thus the CB endangered the country’s whole financial system. It further jeopardised the good standing of Montenegro before international financial institutions (primarily the World Bank and the IMF). Their support is crucial in getting favourable loans to service the public debt which has reached 80% of the country’s GDP according to some estimates. Montenegro would be on the brink of bankruptcy without support of the aforementioned institutions.

The way how the CB treats the privileged banks (by not failing to regulate and control) could pose a risk to healthy banks as well. If Atlas Bank and IBM issues are not properly resolved then the confidence in other banks may plummet as well. People may lose their confidence in the banking system and may start withdrawing their deposits which would be devastating to already vulnerable Montenegro’s economy.

Conflict of interests or soft-hearted central bank governor

Radoje Zugic has strong and complex bonds with some top Atlas Bank seniors. He obtained his PhD degree at the Belgrade Banking Academy (Faculty of Banking, Insurance and Finance) whose founder and an associate professor is none other than Dusko Knezevic. His doctoral degree topic was Interdependence of Structural Changes and Efficiency of Investments in the Case of Montenegro. The primary supervisor was Hasan Hanic, the mentor was Zoran Grubisic while the third member of the supervisory panel was Nikola Fabris. It’s interesting to note that Zugic’s primary supervisor and the mentor took turns as the executive board chairmen of Atlas Bank at the times of serious troubles in the said bank.

Hasan Hanic held senior positions in the bank since its foundation. He was an executive board member and the board’s chairman from 2015 to 2016. He also chaired the supervisory board. Grubisic chaired the executive board since 2016. Nikola Fabris, the current CB vice-governer is also employed at the Banking Academy of Knezevic.

Furthermore, the media earlier reported that Knezevic’s faculty at the time when Zugic earned his doctoral degree in 2011 was not accredited for doctoral studies.

The CB governor’s daughter Jovana is a doctoranda at the same faculty in Belgrade.

Zugic was a board member in the Prva Banka for a while.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Milo Đukanović je imao otvorene račun u Atlas banci, na kojem je gomilao hiljade i hiljade eura duga, koje je kasnije pokrivao Duško Kneževićimovinom svojih firmi. Predsjednik Atlas grupe tako nije bio samo darežljiv prema Demokratskoj partiji socijalista (DPS), koju je obimno pomagao godinama, već i prema aktuelnom predsjedniku Crnu Gore. To potvrđuju dokumenta iz finansijske istrage o aferi „Atlas“, do kojih su došli CIN-CG i „Vijesti“.

Šta ova dokumenta otkrivaju: Knežević je preko Atlas banke, čije je poslovanje sada pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), pokrivao dugove sa Đukanovićeve kartice broj: 505000000000432691. Iz dokumenata se vidi da je Đukanović u Atlas banci imao VIP revolving karticu, kojom je plaćao svoje lične troškove, ali dug nije vraćao banci, pa je i taj njegov dug spadao u tzv. rizične kredite, koji su kasnije plaćani iz aktive Atlas banke. Samo jedno zaduženje aktuelnog predsjednika države od 16.741,24 eura otplaćeno je u februaru 2017. godine, i to skupa sa ostalim rizičnim kreditima koji su iznosili ukupno 14 miliona, koje je Kneževićava banka davala povlašćenim osobama, među kojima su bila još neka zvučna imena.

Knežević potvrdio, za Atlas banku je tajna

„Mogu da potvrdim da je u pitanju kartica Mila Đukanovića. Neki njegovi računi pokrivani su iz aktive Atlas banke. To su radili službenici na operativnom nivou po mom nalogu“, odgovorio je Knežević na pitanje da li je plaćao lične Đukanovićeve račune.

CIN - CG i „Vijesti“ pokušali su da dobiju komentar o ovoj transakciji od prinudne upravnice u Atlas banci Tanje Terić. Na pitanje da li je Atlas banka pokrivala potraživanja visokih javnih funkcionera, kao i kome pripada kartica broj 505000000000432691, Terićeva je odgovorila: „Navedene informacije se, shodno zakonu o bankama, smatraju bankarskom tajnom, tako da nijesam u mogućnosti da vam odgovorim na postavljeno pitanje“. Ni Đukanović nije odgovorio do zaključenjka broja da li je finansirao lične troškove i na ovaj način, iako su pitanja poslana na dvije adrese - u DPS i na kabinet predsjednika države.

Dvije firme iz Atlas grupe dale imovinu

Prema dokumentaciji iz finansijske istrage, u koju “Vijesti” i CIN-CG imali uvid, dug Mila Đukanovića ali i više drugih firma i lica povezanih sa Duškom Kneževićem je pokriven preko ugovora o prenosu osnivačkog udjela Atlas banci firme DOO Rekreaturs Budva. Tom transakcijom plaćeno je navedenih 14 miliona eura rizičnih kredita i potraživanja, od kojih je jedan bio i Đukanovićev. Tako je Atlas banka preuzimajući imovinu iz drugih Kneževićevih firmi pokrivala kredite, ocijenjene kao teško naplative. Prema posljednjim izvještajima o kontroli Atlas banke, o kojima smo ranije izvještavali, rizičnih kredita čija otplata kasni i preko 90 dana, bilo je u zabrinjavajućem procentu od 30 odsto.

Ugovor kojim je otpisan Đukanovićev i krediti drugih zvučnih imena je sačinjen 22. februara 2017. godine, a udio u Rekreatursu su Atlas banci ustupile firme Atlas Invest iz Podgorice i VB Holding sa Kipra, povezane sa Kneževićem. Ugovor je u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) zaveden dva dana kasnije 24. februara.

VIP korisnici uzimali novac bez ograničenja

Da su rizični krediti, odobravani uticajnim i povezanim licima i firmama bez odgovarajućih garancija i kolaterala, bili praksa Atlas banke potvrđuje i izvještaj CBCG iz 2015. CBCG je to tolerisala.

Tako se u tom izvještaju CBCG, kojeg je uradio tim bivšeg viceguvernera Velibora Miloševića koji je juče pritvoren zbog ove afere, upozorava da postoje „VIP korisnici“ kreditnih kartica. Navodi se i da listu VIP klijenata nije odobrio odbor direktora Atlas banke, niti bilo koje drugo radno tijelo. Ističe se da su kartice izdavane na osnovu usmenog ili pisanog naloga izvršnih direktora, a iznos moguće izloženosti - visine duga koju klijent fizičko lice može napraviti, odobravan je, kako navode kontrolori, po „nalogu glavnog akcionara“ ili „predsjednika Atlas grupe“ Duška Kneževića.

„Kontrola je utvrdila da je Atlas banka odobravala limite kreditnih kartica i povećanje limita po karticama, a da pri tom za pojedine klijente nisu adekvatno dokumentovani primarni izvori otplate, kao ni dovoljan kolateral“, naveli su kontrolori CBCG 2015, uz zaključak da je takva praksa u suprotnosti sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanjem kreditnim rizicima u bankama koju je donijela CBCG.

Kontrolori su napisali i da smatraju „neprihvatljivim činjenicu da glavni akcionar ili predsjednik Atlas grupe daje naloge za odobravanje izloženosti, jer sam Knežević ne obavlja nijednu funkciju u banci i nije član nijednog organa banke sa ovlašćenjima za donošenje odluka”.

„Dodatno, za klijente banke sa ‘VIP liste’ nije korišćena blokada radi naplate, čak ni u slučaju značajnog kašnjenja sa otplatom, već su i pored kašnjenja sa otplatom dospjelih potraživanja limiti povećavani“, upozoravaju kontrolori CBCG, navodeći samo nekoliko imena koja su uzeli kao svoje uzorke sa VIP liste. Zanimljivo, tada 2015. među tim imenima u izvještaju CBCG ne pominje se Milo Đukanović, iako je on sigurno duže imao VIP karticu Atlas banke.

Milov dug otišao među nenaplative

Da je Đukanovićev i dug ostalih povezanih lica bio među nenaplativim i da je Knežević za to morao založiti svoju imovinu iz drugih firmi, jasno je i iz izvještaja eksternog revizora Atlas banke za 2017. godinu. U tom izvještaju navedeno je da se banka preuzimanjem udjela u firmi Rekreaturs oslobodila loše aktive i naplatila potraživanja od 14,056 miliona eura. Revizor dodaje i da su preuzimanjem udjela u Rekreatursu, između ostalog, zatvorena potraživanja od 2,2 miliona eura po osnovu depozita banke kod Visa International i Master Card. Toliko su vrijedili dugovi odabranih korisnika kartica Atlas banke, pa i Đukanovića, koje su preuzele firme Duška Kneževića i platila ustupanjem udjela u budvanskoj kompaniji. Ostatak su bili krediti povezanim licima i firmama od kojih su neki klijenti Atlas banke oslobođeni duga od preko dva miliona eura, a neka fizička lica imala su kredite i od pola miliona.

Firma Rekreaturs, sa čijom su imovinom zatvoreni sumnjivi krediti od preko 14 miliona eura, posjeduje 13 hiljada kvadrata zemljišta na obali kod plaže Kamenovo, bivšeg odmarališta firme Rekreaturs iz Prištine. Na izvodu iz lista nepokretnosti navedeno je da je ovo državna svojina, na koju pravo sukorišćenja imaju Rekreaturs Budva i Kožar trgovina sa Kosova i Kosovska banka u stečaju, ali da se o svemu tome vodi spor zbog čega je upisano više tereta. Firme sa Kosova vode višegodišnji spor tvrdeći da se Rekreaturs iz Budve tokom ratne 1999. godine na nezakonit način upisao kao vlasnik spornog zemljišta.

Dugogodišnja obimna pomoć

Knežević je od kada je ušao u sukob sa Milom Đukanovićev i tužilaštvom, koje ga tereti za pranje novca preko Atlas banke, saopštio da je obimno pomagao i Đukanovića i njegovu partiju. Iako Kneževićeve donacije DPS nije registrovao u izvještajima te partije, Đukanović je juče poslije dužeg ćutanja potvrdio da je njegova partija bila sponzorisana od predsjednika Atlas grupe. Koliko je bilo transakcija lično sa Đukanovićem i koje je sve račune Knežević plaćao crnogorskom prdsjedniku, ostaje da se vidi. Sam Knežević je prijetio da će izaći sa novim dokazima o finansijskim transakcijama u čijem je središtu crnogorski predsjednik, njegova porodica i prijatelji. Ovih 16 hiljada eura mogle bi biti samo kap u moru.

Predsjednik Atlas grupe zna mnoge mračne tajne, ne samo one Mila Đukanovića, nego i drugih iz najužeg kruga koji upravlja crnogorskom politikom i privredom posljednjih 30 godina. Poznato je da Đukanović svoj prvi milion zaradio preko Pireus banke, a da mu je praktično žirant za taj novac bio sadašnji ljuti oponent Duško Knežević.

Sam predsjednik Atlas grupe, pošto su pokrenuli postupak protiv njega, zaprijetio je iz Londona da će progovoriti o kući od dvije hiljade kvadrata u podnožju Gorice, Telekomu, Elektroprivredi i mnogim drugim poslovima „prve familije“ i prijatelja. U javnosti se spekuliše godinama da je baš Knežević prokrčio Đukanoviću puteve u Dubai, Kinu, Rusiju... te da ga je povezao sa mnogim poznatim investitorima i političarima iz svijeta sa kojima je crnogorski predsjednik sklapao poslove. Ne samo državne.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Kada se analiziraju dva posljednja izvještaja Centralne banke Crne Gore (CBCG) o kontroli Atlas banke, te poslovanje ove banke Duška Kneževićau nekoliko godina za redom, postavlja se pitanje zašto CBCG nije u potpunosti vršila svoju funkciju regulatora i dovela u pitanje stotine miliona deopozita građana, preduzeća i institucija. Guverner CBCG Radoje Žugić, koji je najodgovorniji za kontrolu banaka, faktički je ugrozio ne samo deponete Atlas i IBM banke, već cjelokupni bankarski sistem Crne Gore, koji bi se mogao urušiti ako se nešto hitno ne preduzme.

Izvještaj CBCG o kontroli Atlas banke iz 2018

Prema izvještaju o kontroli CBCG od 14. novembra 2018. koeficijent solventnosti Atlas banke na prvi dan kontrole 31. maja 2018. godine iznosio je 8,45 odsto. Iako je koeficijent ispod zakonskih deset odsto, Atlas banka je prema izvještaju CBCG servisirala sve svoje obaveze i bila je likvidna, uprkos činjenici da je u dužem periodu imala različite vrste problema.

Na drugi datum kontrole, 30. septembra 2018, prema izvještavuju CBCG, koeficijent solventnosti drastično pada i iznosi 2,97 odsto, što je vrlo blizu granice za automatsko uvođenje stečaja koji prema Zakonu o bankama slijedi kada koeficijent padne ispod 2,5 odsto.

Na ovakvo drastičan pada koeficijenta solventnosti, prema samom dokumentu CBCG u koji su CIN-CG i „Vijesti“ imali uvid, uticala su dva događaja. Prvi je onaj od 12. juna 2018, kad Specijalno državno tužilašvo (SDT) blokira 63 miliona eura zbog navodne utaje poreza preko e-komerc transakcija. Tužilaštvo kasnije ovu kvalifikaciju mijenja i Kneževićevu banku tereti za pranje novca, preko e-komerca. No bez obzira na promjenu kvalkifikacija od strane SDT, ove akcije tužilaštva, kako se navodi u izvještaju CBCG, dovode do toga da Centralna banka iznos blokiranih sredstava isključuje iz obračuna likvidne aktive. Zbog toga likvidnost Atlas banke pada ispod zakonskog minimuma. Kontrolori CBCG u izvještaju navode i da je e-komerc bio najprofitabilni dio poslovanja Atlas banke i da su prihodi od njegovih naknada bili najvažniji za poslovanje banke. Iako i neke druge banke u Crnoj Gori imaju sliične usluge, ovaj vid poslovanja na našem tržištu najviše je bio razvio Knežević.

Kako tvrde u izvještaju CBCG o kontroli Atlas banke, drugi događaj koji je uticao negativno na parametre poslovanja banke je naplata 15,2 miliona eura, u julu 2018. godine, na osnovu izgubljenog spora Atlas banke sa firmom “Kaspia”. Taj novac prebačen je Prvoj banci Crne Gore, na račun “Kaspije”. Duško Knežević tvrdi da je “Kaspija” sa sjedištem u Dubaiju, vlasništvo porodice jednog azerbejdžanskog ministra, sa kojom je namjeravao da posluje i da Atlas banka nikada nije dala garanciju za taj kredit, već samo nacrt garancije.

Atlas je, prema navodima CBCG, u nekoliko mjeseci 2018. smanjila iznose rizičnih kredita, koji kasne u naplati više od 90 dana, sa 30,85 odsto u maju na 23,7 odsto u septembru 2018.

Zanimljivo, uprkos Katnićevoj blokadi 63 miliona i naplati ovih 15,2 miliona, u izvještaju CBCG se navodi da banka „do dana pisanja izvještaja nema nerealizovanih naloga“. Prema tome, Atlas banka je do kraja prošle godine redovno plaćala sve obaveze i platni promet je prema izvještaju CBCG funkcionisao bez problema. Ali u izvještaju CBCG se navodi da plaćanje naloga može biti ugroženo u narednom periodu.

CBCG: Tužilaštvo ugrozilo reputaciju banke

Nakon ova dva događaja banka, kako je navedeno u izvještaju CBCG, nije imala druge izvore iz kojih bi mogla popraviti likvidnost, pošto nije imala obveznice i zapise koje je mogla prodati, a „mogućnosti zaduživanja kod domaćih banaka su otežane zbog loše reputacije“. Kontrolori CBCG navode da je zbog toga očekivano da će doći do daljeg narušavanja likvidne pozicije banke i negativnog trenda povlačenja depozita iz banke.

Tako da sada, čak, ni guverner CBCG Radoje Žugić više ne može da garantuje, kako je izjavio na skupštinskom odboru tokom saslušanja ove sedmice, da u Atlas banku neće biti uveden stečaj, što bi Crnu Goru, Fond za zaštitu depozita i deponente koštalo više stotina miliona eura. Samo prije nekolike nedjelje Žugić je tvrdio da neće biti uveden stečaj u dvije Kneževićeve banke - IBM i Atlas i da će klijenti nakon završetka maratorijuma od 45 dana moći da raspolažu svojim novcem. Brzo je sebe demantovao, jer je uveden stečaj u IBM banku iako su u toj banci mnogi parametri poslovanja bili bolji nego u Atlasu.

Izvještaj CBCG o kontroli Atlas banke iz 2015. godine

Kada se posljednji izvještaj o kontroli CBCG poredi sa prethodnim izvještajem iz 2015. godine, ispada da su parametri poslovanja Atlas banke prije tri godine bili znatno lošiji nego danas i to, čak, nakon svih udara koje je ova banka pretrpjela u posljednjih osam mjeseci. Prije nego što krenemo sa uporednom analizom podataka neophodna je jedna rezerva: pitanje je da li je posljednji izvještaj u potpunosti objektivan ili je CBCG uradila sve da pokazatelje poslovanja prikaže tako da bi se izbjeglo uvođenje stečaja. Prema analizi ekonomske analitičarke Mile Kasalice, koju smo ranije objavili, koeficijent solventnosti na osnovu podataka iz rezivorskog izvještaja iz 2017. godine, i svega onoga što je kasnije uslijedilo, dvocifreno je negativan i mogao bi da ide čak do minus 22 odsto.

Prema izvještaju o kontroli iz 2015. godine, koji je sačinio tim tadašnjeg viceguvernera za kontrolu banaka Velibora Miloševića prije nego što je on napustio funkciju, koeficijent solventnosti na dan 30. septembar 2015. godin bio je negativan i iznosio je minus 12,39 odsto. Navedeno je i da je banka preduzela neke mjere poboljšanja tokom kontrolnog periodu, ali da bi njihov efekat mogao da poboljša solventnost samo do minus sedam odsto. Kontrolori su tada napisali i da je Atlas banka precijenila kapital banke, kao i kreditni rizik, da je rizik likvidnosti visok i da je potkapitalizovana, pa zaključuju da je „doveden u pitanje nastavak njenog poslovanja“. Konstatovano je i da se većina rizičnih kredita odnosi na firme iz Atlas grupe ili povezanih sa njom, dok tih firmi nema među značajnijim deponentima.

Milošević u novembru 2015. tražio privremenu upravu

Viceguverner Milošević je još u toku kontrole 10. novembra 2015, nakon prvih nalaza, rukovodstvu CBCG zvanično predložio uvođenje privremene uprave kao jedinog rješenja „koje u ovom momentu može dati neka poboljšanja sistemu, odnosno spasti dalji odliv likvidnih sredstava“. Međutim, Miloševićevo mišljenje, kao i kasniji konačni nalaz kontrole završene 25. decembra 2015. nije dovelo do uvođenja prinudne uprave. Prema našim nezvaničnim informacijama, Savjet za fiskalnu stabilnost u kojem je bio i tadašnji ministar finansija Radoje Žugić, upoznat je sa ovim izvještajem, ali izvještaj nije ni prihvaćen, ni odbijen.

I pored utvrđenog dramatičnog stanja u banci, CBCG ne samo da nije uvela privremene mjere nego nakon dolaska Žugića za guvernera u septembru 2016. godine nije bilo takozvane dubinske kontrole banke sve do juna 2018. godine. Zanimljivo, kontrola je počela 11. juna 2018, dan prije nego što je SDT blokiralo 63 miliona eura na računima Atlas banke. Intrigatno je, takođe, da se kontrola ne završava za dvije, do tri nedjelje, kao što je uobičajeno, neko traje čak pet mjeseci, čime se dodatno odlažu rješenja.

Da je kojim slučajem prihvaćen predlog s kraja 2015, mnogo bi se bezbolnije izašlo iz krize i sa manje negativnih posljedica po cijeli sistem. Mjere koje su predlagane 2015. bile su cjelishodnije od ovih današnjih, jer su sankcionisale one koji su izazvali krizu, a ne male deponente i klijente koji nijesu imali veze sa grupom. Tako je bio predviđen nastavak bankarskog poslovanja. Zabrane su se odnosile na kreditiranja firmi iz Atlas grupe i povezanih lica, isključivanje svih transakcija sa povezanim licima, kao i isplatu depozita licima povezanim sa Atlas grupom. Pored toga, tražilo se i smanjenje troškova banke i neisplaćivanje dividendi. Mjere su predviđale da ostali deponenti mogu da podižu svoj novac, a oročeni samo u roku dospjeća. Ovo znači da je kontrola kao srž tadašnjeg problema prepoznala isisavaje novca iz banke od strane firmi povezanih sa Atlas grupom, ali i da prekidanjem te prakse banka može ozdraviti. Mjere CBCG iz decembra 2018, međutim mnogo su strože. Njima se faktički parališe rad banke. Blokiraju se sredstva svih deponenata. Novac 100 hiljada klijenata zarobljen je na duže vrijeme u Atlas banci. Štetu će najviše trpjeti mali deponenti, privreda, opštine i javni sektor. Njima su zarobljene stotine miliona eura u ovoj banci. Zanimljivo je da najmanje zarobljenog novca u banci imaju firme povezane sa Duško Kneževićem. Prema izvještaju revizora iz prošle godine, te firme imale su u Atlas banci svega 1,3 miliona eura, što je oko 0,7 odsto ukupnog iznosa depozita. To ukazuje da Kneževićeve firme nijesu držale novac u Atlas banci, ali je ta banka davala kredite rizičnim i neprofitabilnim firmama povezanim sa grupom. Da li bi moglo biti tako da je CBCG vršila regulatornu funkciju kako joj zakon nalaže i da nije odgađala uvođenje mjera.

Šta sve ovo može da znači

Pokušajem dokapitalizacije Atlas banke koja može trajati mjesecima, CBCG sada kupuje vrijeme. Odgađa uvođenje stečaja u Atlas banci, odgađa se i isplata malim deponetima iz Fonda za zaštitu depozita (FZD). I to oko 90 miliona eura, što bi potpuno ispraznilo kasu FZD, koji malim deponentima iz IBM narednih dana treba da uplati 22 miliona eura. Prazan FZD mogao bi dodatno da ugrozi bankarski sistem, jer bi novac morale da nadomjeste komercijalne banke kroz plaćanje veće premije, ali i državni budžet.

Što se same Atlas banke tiče, opstala ili završila u stečaju, ova je banka izvučena iz ruku Duška Kneževića, nakon što je prvo Katnić pokrenuo istragu i blokirao desetine miliona, a potom CBCG uvela privremene mjere i raspisala prije nekoliko dana poziv za dokapitalizaciju, u kojem se nudi zasada postojećim akcionarima da uplatom od 22 miliona dobiju nove akcije. Privremeni upravnik je spustio nominalnu vrijednost akcije sa 500 na 248 eura. Kroz dokapitalizaciju se nudi kupovina novih 88 hiljada akcija. Ako Knežević, što je gotovo izvjesno, ne učestvuje u dokapitalizaciji, i ako te akcije preuzme neko drugi, taj neko drugi će postati većinski vlasnik, jer banka u ovom trenutku ima 64 hiljade akcija.

Štete po Crnu Goru od cijele ove združene akcije, tek će se mjeriti. Uz neposrednu štetu koje će imati deponenti i budžet države, kriza koju je izazvala CBCG svojim selektivnim pristupom i neadekvatnom regulativnom politikom prema rizičnim bankama, o čemu su često upozoravali iz Svjetske banke, mogla bi stradati cijela Crna Gora. Nakon svega, sigurno će pasti kreditni rejting zemlje što će dovesti do poskupljenja zaduživanja u inostranstvu, povećanja kamatnih stopa u zemlji, troškova poslovanja privrede,...

Pored pada povjerenja u bankarski sistem, što može dovesti do odliva depozita i iz zdravih banaka, naše banke će imati i veće troškove poslovanja koje će se odraziti na veće kamate na kredite za građane i privredu. Jedan od razloga zbog čega će se uvećati troškovi poslovanja banaka biće i taj što će one u budućem periodu morati da plate veću premiju FDZ u odnosu na onu koju su plaćali posljednjih godina. Tu stopu je uprava Fonda u skladu sa zakonom smanjila posljednjih godina jer je FDZ bio dobro popunjen. A kada je rizik poslovanja veći, izdavajanja za Fond se povećavaju.

Građani u Atlas banci imaju 109 miliona, privatne firme 56, država 10,5 miliona...

Prema revizorskom izvještaju iz 2017. godine nejviše depozita u Atlas banci držali su građani - 109 miliona eura, od čega su dugoročni depoziti iznosili 33 miliona eura. Da je slično bilo i na kraju 2018, kada su uvedene mjere Centralne banke, ukazuju tvrdnje da se malim deponenetima duguje oko 100 miliona eura. Poslije građana, drugi na udaru mogle bi biti privatne firme koje su na kraju 2017. imale oko 56 miliona eura depozita u Atlas banci. Zarobljen je i kapital inostranih preduzeća koja su poslovala preko Atlas banke. Njihovi depoziti u 2017. godine iznosili su oko 14 miliona eura. Vlada i državna preduzeća imala su 10,5 miliona, a crnogorske opštine pet miliona. Prema izvještaju iz 2017, Atlas banka je imala obaveze prema državnom Investiciono razvojnom fondu (IRF) i to gotovo 8,5 miliona eura, dok su njene obaveze prema Evropskoj investicionoj banci (EIB) iznosile 8,9 miliona. Za novac koji je Atlas banka duguje EIB, garantovala je država, pa bi i taj iznos mogao pasti na leđa građana.

CBCG ni 2015. ni 2018. ne upozorava na pranje novca

Specijalno tužilaštvo preinačilo je istragu protiv Atlas banke u sumnje za pranje, kako su navodili, više od 500 miliona eura u proteklih osam godina. Međutim, u izvještajima CBCG o kontrolama Atlas banke nije navedeno ništa upozoravajuće, kada je pranje novca u pitanju. U izvještaju o kontroli iz 2015. godine navode da banka poštuje propise o sprečavanju pranja novca, da je usvojila interna akta i procedure, kao i da redovno dostavlja izvještaje o svim gotovinskim transkacijama koje su predviđene zakonom.

I u izvještaju iz 2018. godine je konstatovano isto, s tim što su navedene određene neusklađenosti, ali bez direktnih sumnji u regularnost. Tako se navodi da su u dva slučaja za utvrđivanja stvarnog vlasnika firmi korišćeni izvodi iz registra stariji od tri mjeseca, a u jednom slučaju nije provjeravana usaglašenost poslovanja klijenta sa namjenom ugovorenog odnosa. U dva slučaja nijesu pribavljana nova identifikaciona dokumenta za stvarne vlasnike firmi, a u šest slučajeva nije izvršena ponovna godišnja kontrola firmi. Navodi se i jedan zagubljen ugovor o pružanju usluga.

Na nedavnom saslušanju rukovodstva CBCG na skupštinskom odboru, saopštili su da su ovaj izvještaj poslali Upravi za sprečavanje novca, kao nadloženoj na kontrolu transakcija, ali ne i Specijalnom tužilaštvu. To znači da kontrolori CBCG nijesu otkrili njima sumnjive transakcije, koje bi ukazivale na mogućnost pranja novca i posao za tužilaštvo.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Svjetska banka je ministru finansija Darku Radunoviću pred praznike, 24. decembra 2018, poslala nacrt dokumenta PBG2. Tim se dokumentom preciziraju uslovi i obaveze Crne Gore za davanje novih garancija od Svjetske banke, na osnovu kojih bi se mogli povući novi krediti po povoljnim uslovim, neophodni Crnoj Gori za održavanje javnih finansija i servisiranje ogromnog javnog duga.

U pismu koje prati taj dokument jasno se kaže da bi Crna Gora trebalo da se fokusira na spašavanje bankarskog sistema u cijelini, umjesto na nesistematsko spašavanja pojedinih banaka. Navodi se i da su neophodni jasni planovi za rješavanje problema u dvjema bankama sa „neadekvatnim kapitalom“.

Ovo nije prvo upozorenje Svjetske banke. I prilikom davanja prvih garancija, 2017. godine, Svjetska banka je tražila da se tada tri problematične crnogorske banke kontrolišu.

Očito da je problem kontrole bankarskog sistema već dugo prisutan u Crnoj Gori i da Centralna banka nije na najbolji način vršila svoju regulativnu funkciju. Čitanje dostupnih revizorskih izvještaja komercijalnih banaka upućuje na zaključak da su neke banke imale ozbiljan problem sa ispunjavanjem uslova za zakonit rad banaka. I da se to tolerisalo. To važi za sada aktuelne Atlas i IBM banku, u vlasništvu Duška Kneževića, ali i za Prvu banku porodice Đukanović i Univerzal kapital banku grčkog biznismena i medijskog magnata Petrosa Statisa.

ATLAS BANKA - problemi od 2011.

Svaki eksterni revizorski izvještaj Atlas banke, od 2011, sadržao je odrednice „kvalifikovano mišljenje“ i „skretanje pažnje“. Revizori su navodili da je u određnim stavkama u izvještajima kapital precijenjen, gubici potcijenjeni, izloženost prema povezanim licima i drugim bankama veće od zakonski dozvoljene. Sve to je trebalo da bude alarm za CBCG, jer je ukazivalo na rizično poslovanje koje je moglo da ugrozi kapital i depozite klijenata. Prema pouzdanim informacijama, CBCG tek 2015. sprovodi kontrolu u Atlas banci. Nakon nalaza tadašnji viceguverner za kontrolu banaka Velibor Milošević predlaže uvođenje privremene uprave, do koje tada nije došlo. Da su postojali ozbiljni problemi, na koje CBCG nije reagovala na pravi način, pokazuje i tvrdnja eksternog revizora da su početkom 2016. godine u samoj Atlas banci preduzeli određene mjere koje su trebale da stabilizuju njeno poslovanje. Dvije godine kasnije početkom 2017. CBCG traži da Atlas banka obavi dokapitalizaciju od 10 miliona eura.

Tek 2018, nakon što je Crna Gora trebalo da pokaže Svjetskoj banci da je ispunila svoje obaveze po dokumentu PBG1, sporazumu o garancijama Svjetske banke koji je sklopljen 2017. godine, kojima se precizno tražilo da se obrati pažnja na poslovanje rizičnih banaka, CBCG uvodi mjere u Atlas banci i IBM. Privremena uprava uvedena je 7. decembra, a sastanak guvernera sa predstavnicima Svjetske banke održan je tri dana kasnije.

Posljednji revizorski izvještaj za 2017. je negativan. Izvještaj je objavljen, mimo zakonskog roka, sa zakašnjenjem od gotovo pola godine tek u decembru 2018, i to nakon što su uvedene mjere u Atlas banku.

IBM - Prvo tvrdili da je sve u redu, pa uveli stečaj

U svim izvještajima od 2012, eksterni revizor iznosi rezervu kada je u pitanju ova Kneževićeva banka. Revizor kasnije otkriva da je u aprilu 2014. CBCG zahtijevala poboljšanje određenih parametara poslovanja. U kasnijim izvještajima revizor navodi da se nije mogao uvjeriti u tačnost podataka koje im je davala uprava IBM. U izvještaju revizora piše i da je CBCG u aprilu 2015. ukazala na veću od zakonom dozvoljene izloženost IBM prema dvjema bankama, kao i prema povezanim licima. To ukazuje da je IBM poslovala iznad zakonskog maksimuma sa povezanim subjektima i licima, što može da predstavlja rizik za druge deponente. Da je takav način poslovanja bio problem svjedoči i činjenica da IBM nakon upozorenja od CBCG, kojom je tada upravljao Dakić, smanjila svoju izloženost prema povezanim bankama i licima tokom 2015. Revizor i u posljednjim izvještajima, pored rezervi, navodi da je moguće da je precijenjena imovina banke, jer smatra da su neke akcije u vlasništvu IBM precijenjene kao i njeni ulozi u drugim firmama.

Guverner CBCG u januaru saopštava da se uvodi stečaj u IBM, iako je samo nekoliko sedmica ranije ubjeđivao javnost i deponente Atlas banke i IBM-a da neće biti stečaja i da se ne boje za svoje depozite. CBCG kao razlog za stečaj i IBM navodi pad solventnosti, likvidnosti i kapitala ispod zakonskog minimuma. Neki analitičari su iskazali čuđenje zašto se uvodi stečaj u IBM a ne i u Atlas banku, čiji su bankarski parametri u nekim kategorijama još negativniji nego kod IBM-a. Tako se upozorava da je koeficijent solventnosti Atlas banke znatno ispod zakonskog minimuma i da je zbog toga u ovu banku takođe mogao biti uveden stečaj.

Guverner je pominjao da će se Atlas banka dokapitalizovati. Pitanje je međutim, kome se isplati da nakon svega uloži u ovu banku. Da li su u CBCG procijenili da bi uvođenje stečaja u Atlas banku uzdrmalo bankarski sistem jer je ona mnogo veća od IBM-a. U Atlasu samo mali deponenti imaju oko 100 miliona eura, a desetine miliona drže veliki klijenti poput Aerodroma, telekomunikacionih kompanija i Opština. Čak su i međunarodne finansijske institucije poslovale preko Atlas banke i imaju milionske depozite u toj Kneževićevoj instituciji.

Prva banka - I nakon pomoći slaba solventnost

I nakon što je Vlada 2010. godine sa 44 miliona eura spasila banku porodice Đukanović, njeno poslovanje nije bilo u potpunosti u skladu sa zakonskim standardima. U većini revizorskih izvještaja od 2012. mišljenje je sa rezervom, upozorava se da je izloženost banke prema povezanim licima veća od zakonski dozvoljene, da su pojedine stavke u izvještaju banke vođene mimo međunarodnih finansijskih standarda, da je u pojedinim slučajevima potcijenjen gubitak, kao i da se revizori nijesu uvijek mogli uvjeriti u tačnost podataka koje im je dostavljao menadžment.

Iz izvještaja se vidi i da je CBCG 9. marta 2012. godine tražila da Prva banka koeficijent solventnosti hitno, do kraja tog mjeseca, poveća na 12 odsto i da ga na tom nivou održava najmanje do kraja te godine. To ukazuje i da je nakon injekcije od 44 miliona banka porodice Đukanović imala ozbiljne probleme sa solventnošću. Međutim, i pored upozorenja Prva nije postupila po nalogu CBCG, jer je na kraju te godine koeficijent solventnosti bio 10,63 odsto. Međutim, to što Prva nije ispunila zahtjeve, nije proizvelo nikakve mjere od strane CBCG.

CBCG je ponovo u februaru 2014. tražila od banke porodice Đukanović da podigne koeficijent solventnosti, što je ona ispunila tek krajem te godine.

Interesantno je da je CBCG tražila da Prva banka podigne solventnost na 12 odsto, iako je zakonski minimum 10. To ukazuje na sumnju da su u Prvoj neki drugi prametri bili rizični, pa su zahtijevane jače garancije. I u izvještajima za posljednje dvije godine (2016. i 2017) revizori su kada je Prva banka u pitanju dali mišljenja sa rezervom. Međutim, CBCG je sve to tolerisala, iako se u Prvoj banci drže stotine miliona eura novca državnih preduzeća, opština, ministarstava i građana.

Prema posljednjim informacijama CIN i “Vijesti”, Prva banka sada nema problem sa koeficijentom solventnosti koji se kreće oko 13 posto.

Universal Capital banka - Izloženost bila i do 288 odsto

Ova banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa takođe nije ispunjavala zakonske uslove, jer je imala veoma visoku izloženost prema kompanijama povezanim sa njenim vlasnikom. Iako je zakonski minimum za ovu izloženost 25 odsto, kod ove banke je u 2014. iznosio čak 267 odsto, a u 2015. raste na 288 odsto. To pokazuje da je banka stvorena da bi se preko nje obavljale prije svega transakcije Petrosa Statisa i povezanih partnera. Zabranjivajuće je da je CBCG to tolerisala i da je čak nakon upozorenja u 2016. koeficijent opet iznad zakonskog maksimuma, iznosio je na kraju te godine 53 odsto. I u 2017. Statisova banka posluje mimo regula, sa koeficijentom izloženosti od 34 odsto. Podsjetimo da je istraživanje novinarskog konzorcijuma, u kojem su učestvovale i “Vijesti”, utvrdio da su preko ove banke vršene sumnjive transakcije Statisovog partnera Vej Seng Pua, protiv koga se vodila istraga u SAD i Švajcarskoj.

Narušavanje saradnje sa SB vodi u bankrot

Slučaj ove četiri banke ukazuje na činjenicu da CBCG od 2011. godine, od kada njom rukovode dvojica guvernera Milojica Dakić i Radoje Žugić, ne kontroliše u dovoljnoj mjeri bankarski sektor, da neke banke mogu godinama da krše zakonske norme i standarde. Da li tako CBCG ugrožava cjelokupan finansijski sistem u zemlji i dovodi u pitanje ispunjavanje obaveze koje Crna Gora ima prema međunarodnim finansijskim institucijama, prije svijega Svjetskoj banci i MMF-u, čija je podrška neophodna zemlji zbog obezbjeđivanja povoljnih kredita i finansiranja javnog duga koji je prema nekim procjenama sa garancijama dostigao čak 80 odsto BDP-a. Ukoliko ne bi bilo saradnje sa tim institucijama Crna Gora bi bila pred bankrotom.

To je samo jedan nivo problema. Ovakav odnos CBCG prema povlašćenim bankama, odsustvo regulacije i kontrole, moglo bi da ugrozi i zdrave banke. Ako se kriza u Atlas i IBM ne sanira na pravi način, to bi moglo da dovede do gubitka povjerenja u bankarski sistem i povlačenja depozita i iz zdravih banaka, što bi bilo pogubno za ekonomiju Crne Gore koja je i onako ranjiva.

Konflikt interesa ili guverner mekog srca

Radoje Žugić ima čvrste i isprepletane veze sa nekim od najznačajnijih predstavnika Atlas banke. On je 2011. godine doktorirao na Beogradskoj bankarskoj akademiji - Fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije u Beogradu, čiji je osnivač i vanredni profesor Duško Knežević. Doktorirao je na temi: Međuzavisnost strukturnih promjena i efikasnosti investicija na primjeru Crne Gore. Predsjednik komisije bio je Hasan Hanić, mentor Zoran Grubišić, a treći član komisije bio je Nikola Fabris. Zanimljivo je da su u periodu kada je Kneževićeva banka prolazila kroz ozbiljnu krizu predsjednik komisije za Žugićev doktorat i mentor smjenjivali na mjestu predsjednika upravnog odbora Atlas banke u Podgorici.

Hasan Hanić je od osnivanja banke imao značajne pozicije u toj instituciji, bio je član i predsjednik Upravnog odbora, kao i predsjednik nadzornog odbora. Hanić je bio predsjednik Upravnog odbora od 2015. do 2016, a Grubišić od 2016.

Treći član komisije Nikola Fabris, sadašnji viceguverner CBCG, takođe je angažovan na Kneževićevoj Bankarskoj akademiji.

Mediji su ranije pisali da Kneževićev fakultet na kojem je doktorirao Žugić, 2011. kada je guverner branio tezu, nije bio akreditovan za doktorske studije.

Žugićeva ćerka Jovana doktorant je na Kneževićevom fakultetu u Beogradu.

Žugić je jedno vrijeme bio i u upravi Prve banke.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

The World Health Organisation (WHO) estimates show that some 20 million people are infected each year by hepatitis B, C and HIV due to improper medical waste handling. Montenegro keeps no such records. However, more than a thousand tonnes of such waste is beyond any supervision.

“When my mother died of cancer I didn’t know what to do with the pile of leftover pills. A friend taught me to empty the capsules into a bag and mix them up with a toothpaste. Then I flushed the stuff down the toilet. I didn’t want to hand them over to a pharmacy so they profit from my loss“ said a native of Podgorica who wanted to stay anonymous in the interview with the Montenegrin Investigative Reporting Centre (CIN-CG). He is one of many who owns mini stockpiles of pharmaceutical and other medical waste (expired medications, thermometres, mercury blood pressure gauges and other hazardous materials).

Medical waste can have harmful effects on human lives and on the environment as it causes infections, epidemics, injuries, poisoning of soil and water. Our research showed that the  authorities have failed to adequately inform the public about the proper disposal of all sorts of medical waste. This is corroborated by the Environmental Inspectorate and various non-governmental organisations which recorded cases of medical and communal waste being dumped together. Many in the civil sector complain about the lack of transparency and possible illicit activities.

The hazardous wastes includes pharmaceutical, infectious, chemical, pathoanatomic, cytostatic and sharps wastes. The WHO defines it as human organs and tissues, blood and body fluids, extracts and secretions, medicines, swabs, gauze, bandages, needles, scalpels, lancets and other sharp instruments as well as leftovers from medical, dentist and pharmaceutical providers. All those can cause infections if a person is contaminated by the aforesaid waste. Moreover infectious waste makes up 80% of the hazardous medical waste coming from public health facilities.

The National Waste Management Plan 2015-2020 states that Montenegro generates 2,148 tonnes of waste a year of which 874 tonnes are hazardous and largely infectious. However that refers only to public health facilities while another thousand of tonnes are believed to be generated in private clinics, dentist practices and nursing homes. The Ministry of Health didn’t reply our inquiry on whether it possesses the exact records about the waste in the private sector. Nonetheless the ministry claims that the medical waste from the public sector is not mixed with the communal waste but is properly disposed. Furthermore, some 400 tonnes are treated every year.  

However, certain shortcomings of management are admitted in the National Plan when it comes to storage, control and insufficient staff training which ought to be addressed in the forthcoming period.

Anyway, the state owned Montefarm Company recommends giving public guidelines so that people refrain from dumping medical waste into bins or sewage. Instead they should hand it over to the nearest pharmacy. The company believes that such guidelines should become a law.    

The CIN-CG research reveals that not all pharmacies in Podgorica have the same standard of accepting the waste from their customers. Some storage the waste while others don’t citing various excuses. The Montefarm storage manager Vera Dabanovic explains in the interview with CIN-CG that pharmacies are not allowed to resell the unused medications that people return. She further adds that private pharmacies should abide by the same rule. The stockpiled medications, whether expired or still valid, are kept in temporary depots and subsequently sent back to suppliers. 

Inspectors press charges

Environmental Inspectorate instigated seven infringement procedures in the last three years. Inspectorate General however refused to share the control records saying that their publication would rather cause harm and would be illegal as “the proceedings are not over yet“. However,  the reply from environmental inspection reveals that only one case is still in court while in four cases the courts ordered payment of fines. The two remaining cases ended with acquittals for lack of evidence.

Individuals breaking the Waste Disposal Law risk fines from 30€ to 2,000€ while companies and institution risk paying from 1,000 to 40,000€. The Inspectorate explains that it started proceedings as certain health care providers (six private and one public) mixed medical and communal waste. Nonetheless the inspectors notice that there is a growing number of those who properly handle the hazardous waste. Back in 2017 the inspectors sent instructions on the proper disposal of products containing mercury and further informed that as of 2020 the products won’t be allowed for import. Moreover, the Inspectorate General is set to expand its environmental staff from 8 to 21 (as projected).  

Nikitovic: Some ask for fake receipts

The Ekomedika Ltd. and The Hemosan (in the port city of Bar) take care of most of the hazardous waste. The government issued The Ekomedika and OMPeco consortium 15 year licence in 2011 for treatment of sharps and infectious medical waste. The MANS (Nongovernmental Affirmation Network) objected to the monopoly for violation of tender protocol and law. Nevertheless the public prosecution office replied that “there were no reasonable basis for prosecution“.

Neither Montenegro nor any of the former Yugoslavia countries has any facility to treat pharmaceutical, chemical (mercury) and nuclear waste. The Hemosan sends the waste mostly to Austria. In the last three years the company has shipped some 100 tonnes of pharmaceutical and 38 tonnes of chemical waste. The Hemosan manager Zoran Nikitovic warns that any medication can be hazardous saying that “the authorities must warn the providers to take care of the leftovers as the price of medication includes its subsequent disposal costs“. He adds that it wouldn’t pay out to construct a treatment facility in Montenegro since “we are a small country... only the filters in the incinerator plant in Vienna cost up to 15 million €“.  

Nikitovic admits that some requested fake receipts even though it was trashed somewhere else. He wouldn’t tell who made such requests. He ended that he would never do it. He further said that the money paid by the government for the waste handling is “close to peanuts“ and that such arrangements in other countries would have been paid in millions.

“Montefarm has no large stockpiles- we are talking about several tonnes and that whole thing is worth 20,000€” he said.

Treatment centres for infectious and sharps waste are founded in Podgorica and Berane. For now there are no plans for expansion as the collection process is bellow the mark.

The Ekomedika collected and treated 416.5 tonnes in 2017. The contract authorises collection, transport, treatment and sterilisation after which the waste can be ranked to a mixed municipal waste which ends up on a sanitary landfill. The consortium is paid 1.85€/kg within the annual cap of 654 tonnes.

There are reasonable basis to investigate environmental crime

The Ozon Environmental Movement conducted morphological analyses in 4 municipal dumps around the country. Medical waste was frequently found in each location in 4 subsequent surveys. The Ozon manager Aleksandar Perovic said in the interview for CIN-CG that the law prohibits the mixing of communal and other wastes and the new lump turns into something hazardous. “To make things worse, there are no accurate data of the generated waste on the national level. That breeds suspicion in various illicit activities and corruption. Hence there are basis to investigate into environmental organised crime“ he points out. Furthermore, other countries in the neighbourhood have similar problems, and “unfortunately, it seems that medical waste management is shrouded with certain secrecy everywhere around. Transparency is something pivotal in this line of work“ he says. He reminds that it’s not uncommon in Montenegro to dump expired medications in burning waste containers. That speaks enough about ignorance and the danger it can cause. “Someone would expect the authorities to get more serious about this and the ordinary people to learn and act. However, all responsibility is on the contractors who are unable to deal with this issue as they should“ concluded Perovic.  

EU: No progress

As Chapter 27 of the EU accession talks is recently opened, the medical waste disposal is considered one of the biggest environmental issues. The European Commission does not mention the medical waste per se in its reports but it states that the waste handling legislature is somewhat in line with the EU and that “no progress has been made“ and that “serious efforts“ are expected in terms of national plan and strategy. Furthermore, local governments should resolve the problem of temporary waste dumps.  

Mercury, lead, arsenic…

Infectious waste includes accessories from microbiological labs, equipment and tools used to collect blood and other liquids.

Chemical waste contains toxic and hazardous chemical solutions. Furthermore the materials with high concentrations of heavy metals are included in the chemical waste, like mercury from broken medical gear, cadmium from batteries, lead, arsenic etc

Sharps waste mainly refers to contaminated needles, lancetas, nozzles and scalpels.

Cytotoxic waste is generated after the use of pharmaceutical products and accessories.

Pharmaceutical waste is generated from all medications including the packaging systems which are sent out of stock either because of expiration dates or improper safeguarding.

Whither the body parts

“Medical waste records are not on the satisfactory level while there is no adequate storage for some six tonnes of pathoanatomic waste“- is reported in the National Action Plan for 2018. Pathoanatomic waste includes body parts, amputations, tissues and organs removed in surgical procedures, placentas...

The government points out that 400 tonnes of treated medical waste refers only to public health institutions while the private sector, pharmacies and nursing homes are not counted in. Moreover the authorities announce waste handling instruction forms and further coaching (which may include recycling operations) in order to improve the situation and respect the critics.

Maja BORICIC

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Žena i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi. Zakon, međutim, u praksi – ne važi

U smislu neposredne opasnosti po život, žene su u Crnoj Gori  na poslu bezbjednije od muškaraca. Ali samo zbog toga što ne rade građevinske poslove na kojima muškarci najčešće stradaju. Ako se, međutim, bezbjednost posmatra kao skup uslova za rad koji obezbjeđuju prihode od kojih se može pristojno živjeti, radno vrijeme usklađeno sa zakonom, uredne sedmične i godišnje odmore, obavljanje ugovorenih, ne proizvoljno određenih poslova - daleko su od bezbjednosti.

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Decidno se navodi da  žene i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Zakon, međutim, u praksi – ne važi.

U Uniji slobodnih sindikata objašnjavaju da je jedan od najvećih problema sa kojima se zaposleni u Crnoj Gori inače suočavaju neadekvatna primjena zakona i međunarodnih propisa u praksi. Uzalud nacionalno zakonodavstvo garantuje širok spektar prava i zaštite, a Ustav Crne Gore propisuje da se potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava neposredno primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

,,Ako se zakoni ne primjenjuju, nije teško zaključiti koliko su bezbjedni, humani i dostojanstveni uslovi u kojima radi većina zaposlenih u Crnoj Gori, tim prije uslovi u kojima rade žene", kaže za Monitor/CIN CG Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

Žene zaposlene u trgovini zbog toga ne mogu sebi priuštiti ni da razmišljaju  o uslovima za rad, niti o tome kako poslovi koje obavljaju utiču na njihovo zdravlje.

,,To što sam zaposlena kao kasirka, ne znači da radim samo taj posao. Po potrebi istovaram robu, vučem preteške pakete. Pada li kiša ili je u magacinu hladno, nikoga ne interesuje. Ako treba da se čisti - čistim. Radiš sve što ti šef kaže, strah od gubitka posla daleko je ispred svake pomisli na poštovanje ugovora. Ne znam ni šta piše u zakonu. Bojiš se da ne ostaneš bez posla i da ćeš time ugroziti svoju porodicu, svoju djecu", kaže Monitorova/CIN CG sagovornica, zaposlena u jednom od podgoričkih hipermarketa. Razgovor se, naravno, vodi pod uslovom da njeno, niti ime firme u kojoj radi ne bude pomenuto.

Prema Monstatovim podacima, u novembru 2018. u Crnoj Gori je bilo 199.555 zaposlenih. Najveći broj njih radi u sektoru: trgovina na veliko i malo -  46.300 zaposlenih , od čega je 26.100 žena i 20.100 muškaraca. No, prema nezvaničnim procjenama, u trgovini radi dvostruko više žena nego što kaže zvanična statistika - oko 50 hiljada. U novembru ove godine prosječna plata u trgovini iznosila je 366 eura. Po visini plata to je pretposljednje mjesto u državi.

,,Žene zaposlene u ovom sektoru, pored svojih osnovnih - prodavačica ili kasirka - dužne su da rade sve poslove. To podrazumijeva istovar robe, izlaganje, stajanje na nogama cijelo radno vrijeme, sve to, naravno, bez obezbijeđenih adekvatnih uslova za rad, preventivnih ljekarskih pregleda i svega drugog što podrazumijeva bezbjedan rad i zdravu radnu sredinu", upozorava Ivana Mihajlović iz Unije sindikata.

Osim što obavljaju teške fizičke poslove, a što zakon zabranjuje, one najčešće rade i praznicima, praktično bez odmora.

,,Žene u trgovini, po pravilu, rade duže od osam sati, pri čemu im prekovremeni rad nije plaćen. Često rade sa samo jednim slobodnim danom u toku mjeseca, sa samo jednim ili nijednim slobodnim danom za vrijeme državnih, vjerskih i dugih praznika. Za rad praznikom ne dobijaju naknadu predviđenu zakonom”, objašnjava Ivana Mihajlović.

,,Imam slobodnu svaku drugu nedjelju. To su uglavnom dva dana mjesečno, ponekad tri. Rad tokom praznika se podrazumijeva. Tad je najveća gužva, vratim se kući sa natečenim nogama, svaka kost me boli. Godišnji odmor nam je deset dana. Najčešće to bude pet radnih dana koji se spoje sa dva vikenda", kaže naša sagovornica, prodavačica. Zakon propisuje sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno i godišnji odmor od najmanje 20 radnih dana.

Dodatni problem su nesigurni ugovori. ,,Veliki broj njih radi pod nesigurnim ugovorima, poput ugovora o radu na određeno vrijeme, agencijskih ugovora, te za minimalnu zaradu od 193 eura,  bez prava na sindikalno organizovanje i udruživanje. Jasno je da u takvim okolnostima ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu", kaže Ivana Mihajlović.

Postoji, međutim,  i izuzetak od ,,pravila", da je ženama goli život na poslu manje ugrožen nego muškarcima. Riječ je o novinarkama, ako rade u nepodobnim medijima i pišu o zabranjenim temama.

,,Ženama zaposlenim u medijima, prije svega novinarkama, ugrožena je fizička bezbjednost zbog prijetnji i fizičkih napada, ali trpe i nasilje na društvenim mrežama. Problem je i što se kod nas taj oblik nasilja još ne shvata ozbiljno, a trebao bi jer sva istraživanja rađena u regionu pokazuju da su žene znatno izloženije sajber maltretiranju u u odnosu na kolege muškarce. To se i kod nas primjećuje, naročito na društvenim mrežama i u komentarima ispod tekstova gdje su česte uvrede, ali i prijetnje po osnovu roda", kaže za Monitor/CIN CG Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore.

Ona objašnjava da zaposlene u medijima često rade u lošim uslovima, imaju manje zarade i teže napreduju u poslu u odnosu na muškarce. ,,Česti su slučajevi da su samohrane majke angažovane kao honorarne saradnice, odnosno da rade na crno bez ugovora o radu. Prema podacima koje dobijamo od članstva najlošija situacija je u štamparijama, gdje su i inače najmanje zarade ali i najteži posao, koji se u najvećoj mjeri obavlja u trećoj smjeni", kaže Camovićeva.

Ona kaže da u Sindikatu medija nemaju informaciju da neki medij u Crnoj Gori ima akt o procjeni bezbjednosti na radu. ,,Samim tim je nemoguće pratiti da li su poslodavci preduzeli sve potrebene mjere kako bi stvorili bezbjednu radnu okolinu".

Situacija je posebno loša u slučaju žena koje rade na crno. Tu, pored ostalih, spadaju žene koje dobrostojećim sugrađanima čuvaju djecu i  čiste kuće. Zanimanje "kućna pomoćnica" praktično ne postoji. Zovu ih, prosto ,,žene". Plaćaju ih po dogovoru, ako čuvaju djecu, dužne su da budu na raspolaganju i van dogovorenog radnog vremena. Recimo, kad gazda sa suprugom ide u večernji izlazak i slično.

,,Ako ne pristanem, dobiću otkaz. Ima puno žena kojima treba bilo kakav posao, znam da začas mogu da me zamijene nekom dugom, pa pristajem. Jedino tako mogu da zaradim", kaže jedna od Monitorovih/CIN CG sagovornica.

Žene koje čiste po kućama jednako su nezaštićene. Jednoj od naših sagovornica dešavalo se da, kad završi poslove, ne dobije dogovoreni iznos novca. Dobiju obećanje da će ostatak biti sjutra,preksujutra, iduće sedmice, pa ne stigne nikad.

No, nijesu samo manje obrazovane žene u riziku od loših poslova.

,,Radila sam u dvije velike firme. U jednoj su me na intervjuu pitali da li imam momka i kada mislim da se udajem. Iako sam magistrirala pravo, moji zadaci uključivali su kuvanje kafa, čišćenje prostorija i sekretarske poslove. Sa jednog posla otpustili su me kada sam bila u bolnici zbog mononukleoze. Na drugom poslu radila sam šest dana nedjeljno. Godišnji odmor smo imali, ali ga nijesmo mogli koristiti ljeti, zbog povećanog obima posla. U prostorijama nije bilo dnevne svjetlosti, tople vode ni telefonskog dometa. Vjerujem da je bolje u zatvoru", objašnjava za Monitor/CIN CG mlada djevojka, kojoj se na kraju osmjehnula sreća pa je našla ,,državni" posao. Ovaj i slični primjeri pokazuju zašto su u Crnoj Gori mladima privlačniji poslovi u državnim firmama od onih u privatnim i onda kad su ovi drugi bolje plaćeni.

Da je ,,praksa'' propitivanja o porodičnim planovima uobičajena, kažu i u Uniji slobodnih sindikata. ,,Nerijetko se dešava da su koleginice koje konkurišu za posao doživljavale na intervjuima pitanja vezana za porodični i bračni status, te u vezi sa planiranjem porodice. Radi se o intervujima 'u četiri oka', pa takvi slučajevi ne mogu dobiti svoj epilog na sudu jer zbog nedostatka adekvatnih dokaza teško da se ijedna koleginica odlučuje za pokretanje postupka pred sudom", kaže Ivana Mihajlović.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da se najveći broj pritužbi koje dobijaju, uglavnom i na nemogućnost napredovanja na poslu, koje je obično uslovljeno porodičnim statusom. Tu su i pritužbe zbog gubitka posla, raspoređivanja na poslove nižeg ranga i sa manjom zaradom nakon povratka sa porodiljskog bolovanja, kao i zbog nepoštovanje osnovnog principa ,,jednaka zarada za jednak rad''.

,,Žene na tržištu rada jesu ranjiva kategorija i svi društveni akteri moraju sa više senzibilnosti i volje da pristupe kreiranju politika koje će uspostaviti balnas između privatnog i poslovnog života, te omogućiti zaposlenim ženama dostojanstvene uslove rada i podršku u napredovanju u karijeri", kaže Ivana Mihajlović.

U Crnoj Gori studira više žena nego muškaraca, više ih je na postdiplomskim i specijalističkim studijama. Ipak, među 42 hiljade nezaposlenih u Crnoj Gori, 25 hiljada je žena. Sve dok je tako, važiće omiljena rečenica poslodavaca ,,Ako nećeš ti, ima ko hoće". I uslovi za rad na listi prioriteta biće ispod potrebe da se sačuva posao. Kakav - takav.

Miloš BAKIĆ