Poštovani,

Zahvaljujemo se svima koji su ispratili i učestvovali u tribini Planiranje protiv grada, koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i udruženje arhitekata KANA/ko ako ne arhitekt, u okviru projekta  „Naš PLAC (PLAniranje Cementiranja)“. Knjižara je bila tijesna da okupi sve zainteresovane, a građani i priznati stručnjaci iz oblasti arhitekture, urbanizma i građevinarstva, kao i novinari aktivno su diskutovali o problemu urbanističkog planiranja i odnosa prema javnom prostoru i kulturnim dobrima. Još jednom je izostalo aktivno učešće predstavnika institucija.

Neki od zaključaka sa sinoćnjeg događaja su sljedeći:

- Gradske strukture, ministarstva i ostale relevantne institucije uprave moraju da pokažu posvećenost javnom interesu u procesu planiranja. Vrijedni objekti i predjeli se moraju čuvati za cjelokupno društvo;

- Učešće građana za sada je suštinski nepostojeće i svodi se na sprječavanje realizacije loših planova u fazi njihovog izvođenja. To mora da se promijeni - alata za uključivanje građana u proces ima mnogo, razvili su ih drugi gradovi širom svijeta, samo ih treba iskreno, posvećeno i stručno primjenjivati;

- Urbanistički planovi su uglavnom loše napisani, a njihovi tekstualni djelovi mahom kopirani iz već postojećih planova. Često su djelovi plana međusobno neusaglašeni i kontradiktorni, što doprinosi utisku traljavo urađenog posla i otežava stručan razgovor na ovu temu. I ovo se mora promijeniti.

Detaljnije o ovom događaju možete pročitati na linku:

http://www.cin-cg.me/projekat-nas-plac-tribina-planiranje-protiv-grada/

Ukoliko niste bili u mogućnosti da dođete, preporučujemo vam da pogledate publikacije koje su rezultat istraživanja na projektu:

Planiranje protiv grada: Kako su javni prostori i kulturna baština žrtvovani privatnim interesima povlašćene manjine, autori Vujošević, M., Dragović, S., Rabrenović, J., Draganić, R.

http://www.cin-cg.me/wp-content/uploads/2018/10/CIN-KANA-final2310-1.pdf

Sva moć je na jednom mjestu: zakon o planiranju prostora i iugradnji objekata – analiza zakona, urednik Šćekić, S.

http://www.cin-cg.me/wp-content/uploads/2018/10/CIN-Publikacija-prostorno-planiranje-final.pdf

Inspekcijski nadzor - izvještaj: uređenje prostora – izgradnja objekata, urednik Šćekić, S.

http://www.cin-cg.me/wp-content/uploads/2018/10/CIN-Izvjestaj-inspekcije-urbanizam-finalno.pdf

Nadamo se da će proces planiranja u budućnosti biti mnogo bolji i kvalitetniji za sve građane. Pratite i dalje naše aktivnosti i učestvujte u donošenju odluka koje se tiču vas.

Srdačan pozdrav,

Tim CIN-CG i KANA

Ostavka umjetničkog direktora CNP Branimira Popovića bila je iznuđen čin, jer je Ministarstvo kulture tražilo od Vlade da ga smijeni zbog kršenja antikoruptivnih propisa

Profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) i poznati glumac Branimir Popović, podnio je ostavku na funkciju umjetničkog direktora nacionalnog pozorišta, kako bi preduprijedio izjašnjavanje Vlade o zahtjevu Ministarstva kulture da bude smijenjen.Resor na čijem je čelu Aleksandar Bogdanović smjenu Popovića tražio je nakon što im je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) dostavila odluku iz juna, o tome da je on kršio antikoruptivne propise, jer nadležnima nije dostavio godišnji izvještaj o prihodima i imovini.

To su iz ASK saopštili Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Tačnost i potpunost podataka iz naknadno dostavljenog izvještaja, kako su rekli, provjeriće do kraja godine.

Podaci do kojih je došao CIN-CG pokazuju, međutim, da Popović ranije Agenciji i javnosti nije prikazivao svoje prave prihode, kako zakon nalaže, tvrdeći, na primjer, da mimo profesorske plate dodatno zarađuje samo 234 eura i da ima samo jedan stan u Podgorici.Pored obavještenja o prihvatanju ostavke, Vlada u svom saopštenju javnosti nije ponudila bilo kakvo obrazloženje. Bivši umjetnički direktor Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) u telefonskom razgovoru  odbio je da odgovara na pitanja CIN-CG o ovom slučaju.

Popović je za umjetničkog direktora imenovan na sjednici Vlade 10. marta 2016. godine. U izvještaju o prihodima i imovini za tu godinu, dostavljenom ASK, on je tvrdio da mjesečno kao umjetnički direktor zarađuje 1.250 eura i da nema drugih prihoda.

Međutim, on je u toj instituciji kao funkcioner na dopunskom radu primao mjesečno 1.000 eura. Paralelno, naredne dvije i po godine, do podnošenja ostavke u CNP, radio je i kao univerzitetski profesor na FDU.

Prema nezvaničnim saznanjima, bivša rektorka Radmila Vojvodić upozoravala ga je tokom 2016. i 2017. godine da je potrebno da reguliše pravni status u skladu sa zakonom, jer sa Univerzitetom ima zaključen ugovor o radu.Vojvodićeva je pisanim putem, početkom 2017. godine, Popovića obavijestila da je jedna od zakonskih mogućnosti i „zamrzavanje“ prava i obaveza na Univerzitetu.

Poznati glumac je, međutim, zaključio ugovor sa CNP o dopunskom radu, na koji je saglasnost u aprilu 2017. godine dalo Ministarstvo kulture. CIN-CG imao je uvid u taj dokument, u kojem piše da su saglasni da Popović dopunski radi kao umjetnički direktor CNP i da za desetočasovni nedjeljni angažman prima mjesečnu naknadu od 1.000 eura.

Zakon o radu, precizira da direktor, ugovorom o radu može zasnovati radni odnos na određeno ili neodređeno vrijeme. Ministarstvo kulture je ocijenilo da su „poslovi umjetničkog direktora specifične prirode i mogu se obavljati dopunskim radom“. Godinu kasnije, međutim, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, neposredno prije Popovićeve ostavke, dalo je mišljenje da nema zakonskog osnova da se funkcija direktora obavlja dopunskim radom.

Popović  je u izvještaju o prihodima i imovini za 2017. godinu obavijestio ASK da je kao umjetnički direktor zarađivao 234 eura, a kao profesor na FDU 1.050 eura.(PDF Izvještaj ASK 2017)

U nevladinoj organizaciji Centar za građansko obrazovanje (CGO) tvrde da Popović kao zaposleni na Univerzitetu, prema njihovim informacijama, nije tražio niti dobio saglasnost rukovodstva da može da zaključi dopunski ugovor sa CNP, gdje je bio umjetnički direktor.

„Na taj način prekršio je Statut UCG, ali i Zakon o radu koji obavezuje zaposlenog da prilikom zaključivanja više ugovora o radu pribavi sporazumnu saglasnost poslodavaca“, kazala je Željka Ćetković, saradnica na programima u CGO.

Popović je, sa pozicije umjetničkog direktora, ubirao i dodatne prihode na osnovu predstava u kojima je igrao u CNP. On ASK-u nije dostavio podatke o honorarima koje je dobijao kao glumac. Dobro obaviješteni izvori, bliski Popoviću, tvrde da je za predstavu „Samoubica“, u kojoj tumači lik Oca - Jelpidija, prošle godine zaradio 3.000 eura. Dodatnih 150 eura dobijao je po svakom izvođenju predstave. Samo u maju 2017. godine, prema repertoaru dostupnom na internetu, predstava „Samoubica“ igrana je tri puta.

U Popovićevim izvještajima o prihodima i imovini nema podataka ni za ostale predstave koje je igrao. Sagovornici bliski Popovićutvrde da je on dobio 5.000 eura za lik Prospera u predstavi „Bura“, kao i 2.500 eura za lik Bilježnika u predstavi „Učene žene“, ali ni tih cifara nema u izvještajima ASK. ( PDF Izvještaj ASK 2016)

„Imajući u vidu da umjetnički direktor predlaže repertoar, izbor reditelja i drugih umjetničkih saradnika, problematično je sa stanovišta borbe protiv korupcije, da Popović sebe dominantno uključuje u repertoar, čime pribavlja dodatni profit koristeći javnu funkciju“, ocijenila je Željka Ćetković iz CGO.

Ona ocjenjuje „istinski nelogičnim i fizički nemogućim“ da neko istovremeno bude redovni profesor u stalnom radnom odnosu na FDU na Cetinju, umjetnički direktor u dopunskom angažmanu u CNP u Podgorici i jedan od najangažovanijih glumaca na repertoaru pozorišta.

CGO: ASK nije žurila da ga kazni

U CGO smatraju da ASK u slučaju Popovića nije blagovremeno utvrdila činjenično stanje. U toj NVO sumnjaju da je on prekršio Zakon o sprječavanju korupcije, u dijelu ažurnosti, tačnosti i potpunosti podataka u izvještajima o prihodima i imovini za prethodne dvije godine.

Ukazali su i na moguće postojanje sukoba interesa prilikom obavljanja javne funkcije - umjetničkog direktora CNP i drugih angažmana. Iz CGO su istakli da na sajtu ASK još nema njegovog izvještaja, koji svaki rukovodilac po odlasku sa javne funkcije mora da podnese.

„Na sajtu ASK još ne postoji njegov cjelovit imovinski karton... ASK nije požurila da kazni Popovića što nije podnio izvještaj 30 dana nakon prestanka funkcije, kao što je to, na primjer, napravljeno u slučaju bivše generalne direktorke RTCG, što ukazuje na selektivnost pristupa ASK-a“, kazala je Ćetković.

CGO je početkom ove godine objavio da je bivši ministar evropskih poslova, Aleksandar Andrija Pejović, protivno Ustavu istovremeno imao status ambasadora. Ta NVO tražila je od premijera Duška Markovića da razriješi Pejovića, dok su ASK uputili zahtjev da pokrenu postupak protiv Pejovića.

ASK je u februaru utvrdila da je Pejović, kao javni funkcioner prekršio Zakon o sprječavanju korupcije, jer je suprotno Ustavu istovremeno imao status ambasadora.

Pejović je nakon toga podnio ostavku, kako je tvrdio, iz moralnih razloga.

Odluka Vlade da nekog smijeni ne proizvodi  iste posljedice kao kada prihvati nečiju ostavku, tretirajući to kao lični čin. Zakon o sprječavanju korupcije predviđa da funkcioner, kojeg nadležni organ razriješi zbog kršenja tog propisa, u naredne četiri godine ne može obavljati javnu funkciju, odnosno poslove državnog službenika.

U katastru bila dva stana, u kartonu jedan

Popović nije prijavio ASK-u da je u prethodnom periodu bio vlasnik još jednog stana u Podgorici. U njegovim imovinskim kartonima piše da je vlasnik stana od 97 kvadrata u Podgorici, koji je kupio, kao i dijela naslijeđene kuće. Međutim, stvarno stanje u katastru, u koji je novinar imao uvid, izgledalo je drugačije. Popović je tada, prema katastarskim podacima, pored stana od 97 kvadrata koji je prijavio, bio vlasnik i još jednog od 98 kvadrata. Na jučerašnji datum, Popović je u katastarskim podacima vlasnik samo stana od 98 kvadrata, ali ne  i onog od 97 kvadrata koji je prijavljen ASK.

Dokumenta:

• Saglasnost Ministarstva kulture na ugovor o dopunskom radu
• Dopis rektorke UCG Popoviću
• Izvod iz Zakona o radu

Ana KOMATINA

Postoje i pravilnici u kojim piše da žena tokom radnog vremena ne smije ručno da prenese više od - četiri tone. Ali, čak i od toga, gora je nesigurnost na poslu, to što su primorane da rade na crno, odlažu stvaranje porodice, da prihvataju nehumane uslove, u stalnom strahu od otkaza. Rad pod stresom izaziva brojna oboljenja, što je u Crnoj Gori praktično nemoguće dokazati 

„Šef me obično uveče obavijesti u koje vrijeme bi sjutra trebalo da dođem na posao. Nikada ne znam unaprijed kada ću završiti sa poslom. Rijetko je to samo osam sati. Ugovor o radu je na tri mjeseca i ne znam da li će i kada biti produžen. Mijenjala sam do sada četiri posla. O planiranju porodice mogu da mislim tek kada nađem boljeg poslodavca, jer se bojim da će mi ovaj dati otkaz“, ispričala  je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 24-godišnja djevojka zaposlena kod podgoričkog trgovca.

Predstavnice crnogorskih sindikata kažu da svakodnevno imaju ovakve primjere izrabljivanja, naročito u sektorima trgovine i ugostiteljstva, gdje žene čine 70 do 80 odsto ukupnog broja zaposlenih. Sve to, kako kažu, utiče na to da njihovo radno mjesto nije bezbjedno ni zdravo. Izloženi su stalnom stresu što izaziva depresiju, ali i mnoga druga oboljenja.

Prema podacima Monstata, u crnogorskim trgovinama radi 36 hiljada zaposlenih, a u ugostiteljstvu 16 hiljada. U ovim oblastima su i najniže prosječne neto zarade - u trgovini 350, a u ugostiteljstvu 380 eura. U Crnoj Gori ukupno ima 185 hiljada zaposlenih, a prosječna zarada je 512 eura.

U Crnoj Gori nema pravno definisanog spiska profesionalnih oboljenja, nedostaje i institut medicine rada, pa je praktično nemoguće dokazati da je neko obolio zbog stresa na poslu.

Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu u Crnoj Gori podsjeća da je hronični stres uzrok mnogih bolesti među kojima su „povećan krvni pritisak, čir na želucu, bolesti štitne žljezde, povišen šećer, promjene u probavnom sistemu, sve do razvoja ulceroznog kolitisa i kronove bolesti“.

„Veliki broj naučnih i medicinskih radova dokazao je da nedostatak sigurnosti u zaposlenje dovodi do pada psihološkog blagostanja radnika, nezadovoljstva poslom, anksioznosti, učestalijih psihosomatskih oboljenja, veće učestalosti bolesti srca i povišenog krvnog pritiska. Ako se svemu tome doda prirodna zabrinutost za svoju i egzistenciju porodice, jasno je kolike i kakve posljedice stres prouzrokovan ovim uzrocima, može ostaviti na zdravlje zaposlene“, kaže Ivona Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata.

Najčešći problem sa kojim se žene u Crnoj Gori susreću na tržištu rada, prema njenim riječima, jeste nejednakost zarada, odnosno nepoštovanje principa „jednaka zarada za jednak rad“, što je garantovano Zakonom o radu, ali i brojnim međunarodnim pravnim aktima. Prema istraživanju „Socijalno-ekonomski položaj žena u Crnoj Gori“, koje je prije nekoliko godina uradila grupa NVO na čelu sa Evropskim pokretom, prosječna plata žena je za 13 odsto niža nego kod muškaraca, a u nekim oblastima poput industrije i za 30 odsto. U trgovini i ugostiteljstvu žene su 14 odsto slabije plaćene.

„Javna je tajna da se veliki broj žena u Crnoj Gori suočava sa nekim vidom diskriminacije u pogledu nemogućnosti zasnivanja stabilnog radnog odnosa zbog činjenice da su u reproduktivnom dobu, te da žele proširenje porodice, ili imaju malu djecu, što po poslodavcima podrazumijeva češće odsustvo sa posla. Ovo je posebno izražen slučaj na razgovorima za posao. Problem je veoma težak, odnosno nemoguć za dokazivanje pred nadležnim institucijama, s obzirom da se razgovori za posao vode iza zatvorenih vrata i u četiri oka“, kazala je Mihajlović.

Ljubica Nikolić iz Saveza sindikata navodi da zna primjere da zaposlene žene, često prije odlaska na posao piju tablete za smirenje, kako bi se pripremile za razne izazove kojima su izložene.

„Rad na crno ili sa ugovorom na određeno vrijeme koji potpišu, ali čiji primjerak im se ne uruči, tako ni one ne znaju tačno što su potpisale, po ugovoru o djelu, kojim se ne reguliše radni odnos, samo su neki primjeri postupanja poslodavaca koje zaposlene žene trpe. Prilikom zaključivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, gotovo da postaje pravilo da zaposleni potpisuje i izjavu o otkazu. Poslodavac, ako mu zatreba, naknadno unese datum i tako prikaže ’slobodno izraženu volju zaposlene žene’ kojom otkazuje dalji rad. U razgovorima za posao, takođe, često se postavljaju pitanja o bračnom statusu, planovima za potomstvo i slično, što zakon zabranjuje“, kazala je Nikolić. Ona ističe da sindikat nastoji da pruži pravnu pomoć svima koji im se obrate sa ovim problemima.

Studija „Žene i muškarci u Crnoj Gori“, koju je uradio Monstat prije dvije godine, pokazuje da među rukovodiocima i funkcionerima ima svega 22 odsto žena.

„Žene rjeđe učestvuju u donošenju važnijih odluka i redovno moraju da izaberu između posla i rađanja, ili bar da odgode proširenje porodice sve dok žele bilo kakvu karijeru. Izloženost  ovakvim uslovima čini da je zdravlje žena veoma ugroženo i da posljedice mogu biti višestruke“, smatra Nikolić.

Zakon o zaštiti na radu više se bavi tehničkom zaštitom žena i zaposlenih maloljetnika. Tako je propisano da je poslodavac dužan da obezbijedi posebnu zaštitu i zdravlje na radu zaposlenih žena za vrijeme trudnoće, zaposlenima mlađim od 18 godina, kao i zaposlenima sa invaliditetom. Maloljetnici ne mogu biti izloženi poslovima sa velikim fizičkim naporima i gdje mogu doći u kontakt sa biološkim i hemijskim štetnim materijama. Trudnice, porodilje i dojilje ne smiju biti izložene štetnim materijama, radnim postupcima i uslovima ako iz procjene rizika proizilazi rizik za njeno zdravlje i zdravlje djeteta. Prema podacima inspekcije, nije bilo kazni za kršenje ovih propisa.

Poseban pravilnik o mjerama zaštite reguliše ručno prenošenja tereta, kojim se štite žene i maloljetnici. Žene mlađe od 19 godina ne smiju da nose teret teži od 10 kilograma, a muškarci iste dobi mogu da nose duplo teži. Kod uzrasta od 19 do 45 godina, muškarci na poslu mogu da nose ručni teret do 25 kilograma, a granica kod žena je deset kilograma niža. Muškarci stariji od 45 godina mogu da nose do 20 kilograma, a žene u toj dobi upola manje.

Postoje i norme koje su više za rubriku „Vjerovali ili ne“, ili su rezultat nekritičkog prepisivanja: „Kumulativna masa tereta koji podižu i nose žene ne smije da bude veća od 4.000 kilograma u toku osmočasovnog radnog vremena“.

Poslodavac bi trebalo da, u slučaju kada ručno prenošenje tereta ne može da se izbjegne, organizuje obavljanje rada tako da trudnice, porodilje i dojilje izbjegnu ovaj posao“, saopšteno je iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu. Oni navode da do sada nijesu imali prijava za nepoštovanja propisa o nošenju tereta, ali da preventivno upozoraju poslodavce i traže od njih da uputstva za bezbjedan rad pri ručnom prenošenju tereta postave na vidna mjesta, naročito u proizvodnim pogonima, magacinima i objektima, gdje to zahtijeva priroda procesa rada. Za kršenje ovih propisa nije bilo ni kazni, samo šest ukazivanja poslodavcima da otklone nepravilnosti.

Kod ostalih poslova ne postoje posebne norme zaštite za žene i maloljetnike, osim ako samim aktom o procjeni rizika za to radno mjesto nijesu navedena neka ograničenja i posebne mjere. Propisi koji se odnose na zaštitu i zdravlje na radu žena i maloljetnika su 2015. godine usklađeni sa aktima EU. Novi Zakon o radu je u procesu usklađivanja sa relevantnim propisima EU i konvencijama Međunarodne organizacije rada.

Prema podacima inspekcije, u nezgodama na radnom mjestu značajno je manje žena nego muškaraca, a nijesu imali slučajeve povrede maloljetnika.

Tako je u periodu od 2013. do 2017. godine, u Crnoj Gori u svim djelatnostima ukupno bilo 181 povreda na radu, od čega 30 smrtnih slučajeva, 144 teških povreda na radu i sedam kolektivnih povreda. Od tog broja na žene se odnosio jedan smrtni slučaj, koji se desio 2015. u fabrici oružja Tara u Mojkovcu, kao i četiri teške povrede.

Strah od gazde

Ivona Mihajlović kaže da je teško dokazati postojanje diskriminacije u radnim odnosima, prvenstveno one „prikrivene“ koja postoji kako u oglasima, tako na razgovorima za posao, ali i u samom radnom procesu.

„Iz tog razloga naše koleginice se veoma teško ili u zanemarljivo malom broju slučajeva odlučuju da pokrenu postupke pred nadležnim organima. Ovakvom stanju u prilog ide i činjenica da se nalazimo u situaciji u kojoj postoji ogromna nezaposlenost i sveopšta fleksibilizacija radnih odnosa, te da su time radnici, pa samim tim i radnice, prinuđeni da prihvataju gotovo sve uslove koji im se nude, kako bi makar donekle unaprijedili svoj ekonomski položaj“, kazala je Mihajlović.

Ona navodi da ipak postoji napredak u odnosu na prethodne godine i da ima žena koje se usuđuju da iniciraju inspekcijske kontrole, pa čak i pokrenu sudske sporove u vezi sa ostvarivanjem prava na jednaku zaradu, zaštitom na radu i mobingom.

„Kod mobinga, nažalost, nemali broj koleginica odustaje u konačnom od sudskog postupka, shvatajući da je to veoma teško dokazati, s obzirom na nepostojanje dovoljno čvrstih dokaza koji se kao takvi zahtijevaju, ali i nedovoljnog senzibiliteta sudova u ovoj vrsti sporova“, navodi Mihajlović.

O maloljetnicima nema podataka

Ugovor o radu, kako se navodi u zakonu, može se zaključiti sa osobom mlađom od 18 godina života, uz pisanu saglasnost roditelja, usvojitelja ili staraoca, ako takav rad ne ugrožava njegovo zdravlje, moral i obrazovanje, odnosno ako nije zabranjen zakonom. Obavezan je i nalaz ljekara kojim se utvrđuje njegova sposobnost za obavljanje poslova za koje zaključuje ugovor o radu i da takvi poslovi nijesu štetni za njegovo zdravlje.

„Zaposleni  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Ne može im se odrediti da rade duže od punog radnog vremena, niti noću, već se kolektivnim ugovorom kod poslodavca može utvrditi radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Savez sindikata ne raspolaže podatkom koliko je maloljetnika u Crnoj Gori radno angažovano, kao i da li kod njih ima rada na crno“, kazala je Nikolić.

Ni Unija slobodnih sindikata ne raspolaže egzaktnim podacima o broju radno angažovanih maloljetnika. Ivona Mihajlović, ipak, navodi da taj broj nije zanemarljiv.

„Prema podacima UN, 13 odsto djece u Crnoj Gori obavlja razne fizičke poslove među kojima i one opasne, a taj problem naročito je izražen na selu i u socijalno najugroženijim porodicama. Prosjačenje ostaje najdominantniji oblik teškog dječijeg rada u Crnoj Gori, posebno među romskom populacijom. Nažalost, nije nam poznato da Direktorat za rad vodi evidenciju u vezi sa radom maloljetnika“, kazala je Mihajlović.

Umjesto podataka Direktorata zato je dostupno istraživanje UNICEF-a iz 2013. godine prema kojem je u Crnoj Gori šest odsto djece starosti od pet do 17 godina bilo  uključeno u poslove opasne po zdravlje.

Đina Janković podsjeća na podatke iz Velike Britanije gdje su se u 80 odsto slučajeva povrede na radu desile kod mladih radnika starosti od 16 do 24 godine. Slična je situacija i u ostalim zemljama EU, gdje o tome postoje precizni podaci.

„Podaci u Crnoj Gori pokazuju potpuno drugačiju situaciju, gdje do povrede dolazi kod iskusnih radnika, starosti 40-45 godina. Pitanje je koliko su ovi podaci relevantni, budući da se ne prijavljuju i ne evidentiraju sve povrede, a prećutkuju se one koje se dešavaju zaposlenima na crno“, kazala je Janković.

Goran KAPOR

Otkako je Vlada konstatovala da su „rijeke uništene“, uvela moratorijum na eksploataciju šljunka i najavila rigorozne kontrole, pod izgovorom regulacije korita, situacija je postala još gora. Od eksploatacije iz Morače građevinski lobi zarađuje milione, a Podgorica je 2016. godine inkasirala manje od – četiri eura

Obala rijeke Morače, kod sela Botun nadomak Kombinata aluminijuma (KAP), izgleda apokaliptično, kao iz nekog naučno-fantastičnog filma o „danu poslije“. Od ograde KAP-a, pa par kilometara prema Skadarskom jezeru, duž sela Botun, zetska strana Morače više nema karakteristični izgled sa pećinama i stijenama. Zatrpana je naslagama smeća i građevinskog šuta.

Od postrojenja firme Čelebić, nižu se i separacije drugih kompanija i ulazi u dine pijeska i šljunka, od kojih se ne vidi rijeka. Oteto od vodotoka rasuto je i po okolnom poljoprivrednom zemljištu. Šljunak je i po asfaltu. I tako kilometrima. Kad smo posjetili ovaj kraj, bila je nedjelja, neradni dan, ali na svakih stotinjak metara teška mehanizacija bageri i šleperi vadili su materijal iz rijeke, iako je na snazi Vladin moratorijum na eksploataciju šljunka i pijeska.

Odluka vlasti da uvede zabranu vađenja šljunka očigledno nije popravila stanje, korita crnogorskih rijeka uništena su do neprepoznatljivosti, živom svijetu u njima prijeti uništenje. Pod izgovorom regulacije vodotoka, iz rijeka šljunak i dalje ne nose bujice, već bageri u mutnim poslovima kroz koje se pojedinci i kompanije bogate, a društvu se, pored nemjerljive ekološke, nanosi i milionska ekonomska šteta - pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitora.

Iako je i sam ministar poljoprivrede Milutin Simović priznao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor, to se nije desilo. Stanje na najvećim rijekama i njihovim pritokama kontrolišu samo tri inspektora, kazne su malobrojne i simbolične, a pred kriminalnim poslovima i alarmantnim upozorenjima građana i nevladinih organizacija žmuri i državno tužilaštvo, koje još nije pokrenulo čak ni izviđaj.

„Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 7. aprila 2017. godine uvelo je moratorijum na eksploataciju šljunka i pijeska iz riječnih korita. Odluka o zabrani dalje eksploatacije šljunka i pijeska donijeta je zbog isteka koncesionih ugovora, pojave nelegalne i neplanske eksploatacije, a kao dodatni uslov koji je uticao na uvođenje moratorijuma bio je i nepostojanje projekata regulacije vodotoka“, kazali su za CIN-CG/Monitor iz Uprave za vode.

Nacionalni savjet za održivi razvoj, klimatske promjene i integralno upravljanje obalnim područjima, na sjednici krajem septembra, obilježavajući datum proglašenja Crne Gore ekološkom državom, ocijenio je zadovoljavajućim progres u sprovođenju moratorijuma na eksploataciju šljunka u Crnoj Gori i izradi projekta regulacije riječnih slivova.

Međutim, apokaliptično kao na Morači, je i na Tari, Cijevni, Limu... i ostalim rijekama na kojima je ostvaren „zadovoljavajući progres“.

Regulacija kao izgovor za nastavak prakse

Ugovori o eksploataciji šljunka sa više koncesionara na 25 lokacija u koritima Morače, Lima, Tare, Ibra, Grnčara i Gračanice, istekli su tokom 2016. Iako Ministarstvo kao razloge za moratorijum navodi potrebu revitalizacije životne sredine u riječnim koritima, zaštitu, očuvanje biodiverziteta, a posebno ribljih staništa, ribljeg fonda i kvaliteta vode, iz ovog resora nijesu odgovorili na pitanje o tome da li je iko od koncesionara zaista popravio lokacije koje je eksploatisao. Duž Morače je vidljivo kako taj sistem funkcioniše - na par lokacija su krateri koji sada služe za odlaganje smeća.

„Gotovo da nema vodotoka na kom je vađen rječni materijal, da nije došlo do ugrožavanja ekosistema i promjene izgleda i trase korita. Nemamo nijedan primjer koji bi mogao poslužiti kao pozitivna praksa, jer se koncesionari ponašaju bahato i jedino žele što veći profit, ne vodeći računa o održivom korišćenju šljunka i pijeska“, konstatuje za CIN-CG/Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

Iza ove ekološke katastrofe na koritima crnogorskih rijeka, stoje interesi privilegovanih krugova koji su imali koncesije na vađenje šljunka. Oni su, eksploatišući nemilice prirodno bogatstvo, dobra od opšteg interesa, zaradili milione. A državi i lokalnim samoupravama ostale su mrvice. Još 2014. na skupštinskom Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, svi  članovi su se složili da je ukupna oblast koncesija (uključujući i vodotoke)  neuređena i da su štete po budžet države veće od 10 miliona eura. U posljednjoj godini legalne eksploatacije šljunka i pijeska - 2016, po osnovu koncesione naknade prihod države bio je svega 25.217 eura i 76 centi.

Zbog dugova koncesionara, najviše su trpjele lokalne uprave, kojima je pripadalo 70 odsto od naplaćenih koncesija, dok se u državni budžet slivalo 30 odsto. U praksi je to izgledalo ovako - Podgorica je u 2016. godini, od naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Mještani zetskog sela Botun, sa kojima je CIN-CG/Monitor razgovarao, nijesu željeli da javno istupe. Ali, nezvanično kažu da od moratorijuma nakon godinu i po ne vide boljitak: šljunak se i dalje vadi, separacija ih truje, ribe nema. Ovaj dio Morače je bio omiljena destinacija za ribolovce, a sada niko ne dolazi. Plaže duž rijeke su uništene.

Da bi sve bilo apsurdnije, protiv ekološke katastrofe buni se dio  priobalnog stanovništva, dok ostalima smeta jedino to što i njima nije dozvoljeno da i oni zahvate iz rijeke. Na nedavnom protestu u Botunu zaprijećeno je da će, ukoliko im država ne omogući da i oni vade šljunak, radikalizovati proteste i blokirati puteve.

Nakon protesta, iz Uprave za vode su odgovorili da se na tom dijelu Morače sprovodi projekat regulacije, da su potpisani ugovori sa tri izvođača radova, sa nadzornim organom koji sve to prati, te da cilj nije eksploatacija, već regulacija rijeke Morače, a sav izvučeni višak materijala evidentira se i na njega se plaća zakonom utvrđena naknada.

Uprava za vode potpisala je ugovore sa Cijevnom Komerc, Beton Montenegro i Bemax, koji u skladu sa Glavnim projektom regulacije rijeke Morače izvode radove na dionici od ušća rijeke Sitnice u Botunu do Ponara. Visina naknade za otkup viška materijala, rekli su nam u Upravi,  data je u ponudi izvršioca: za Cijevnu Komerc - 2,75 €/m³, za Beton Montenegro - 2,76 €/m³, dok je za kompaniju Bemax ona 2,78 €/m³.

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović, tvrdi da je „Vlada, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, od samog starta obesmislila odluku o moratorijumu, jer je ostavila mogućnost da se eksploatacija nastavi kroz takozvanu regulaciju korita“.

„Jasno je da je na takav način ostavljena otvorena opcija za povlašćene koncesionare. Potpuno je logično da se ovakvim nepotpunim odlukama otvara prostor i za koruptivne i druge nezakonite aktivnosti i to je trebalo da bude razlog da se i pravosudni organi zainteresuju za ovu oblast“, kaže Perović. On ističe da njegova NVO najupečatljivije apokaliptične prizore, ipak, vezuje za rijeku Gračanicu u Nikšiću, „koja je doživljela ekološku katastrofu i čije korito više ne podsjeća na vodotok već na pokretnu deponiju“.

Profit se množi šest puta

Milutin Mićović, predsjednik Sportsko ribolovnog kluba Lim iz Berana, kaže da je na početku, u par mjeseci 2017. godine, moratorijum dao rezultate, kad je uz veliku medijsku pažnju, kontrole i inspekcije na terenu zaustavljena eksploatacija kojom se posljednjih 15 godina nelegalno bavilo nekoliko firmi.

On, međutim, ističe da je „u 2018. godini, pod plaštom sanacije i regulacije, nastavljena nemilosrdna eksploatacija“. Ovog puta, kaže, uz olakšice, profit stiču zahvaljujući zvaničnom izgovoru da saniraju opustošene rijeke.

Mićović objašnjava da su oni koji su već bili u ovom poslu dobili dvije vrste rješenja. Manji, koji su prethodnih godina bez kontrole uništavali rječne ekosisteme, dobili su dozvole da na sedam lokacija na teritoriji opštine Berane, uz minimalnu i neadekvatnu kontrolu uklone sprudove, od krupnog prosijanog kamena urade dio vodoodbrane u vidu nasipa, a prosijani šljunak odvezu i državi plate 3,05 eura za kubik.

Prema podacima Uprave, na Limu ovaj posao rade kompanije Gradnja, KOP-CO, Šukurica, Zlajić, Matador CO, Fineco i Agencija za izgradnju i razvoj Berana.

Veći „koncesionari“ su dobili rješenja na tri lokacije na teritoriji opštine Berane da izvrše tzv. regulaciju - neophodnu sanaciju, zaštitu obala, naselja, turističkih objekata, iako, kaže Mićović, nije imalo potrebe za tim. Pod tim izgovorom, kaže, uzeli su stotine hiljada kubika šljunka i pijeska.

Iz Uprave za vode su nam kazali da su za regulaciju dali saglasnost preduzeću DOO Beton Group – Popović, za izvođenje hitnih interventnih radova u koritu rijeke Lim na gradskom području Berana od mosta Nike Strugara pa uzvodno u dužini od 500 metara.

Damir Gutić, direktor Uprave za vode, za CIN-CG/Monitor kaže da je i pored moratorijuma, u skladu sa zakonom omogućeno izvođenje interventnih radova u svrhu regulacije vodotoka, kako bi se spriječile potencijalne štetne posljedice kao što su formiranje sprudova, meandriranje vodotoka, rušenje obala, plavljenje i erodiranje poljoprivrednog zemljišta na priobalnom prostoru.

Od uvođenja moratorijuma, a u skladu sa izvještajima i koordinacijom sa opštinama, Uprava za vode izdala je saglasnosti za izvođenje hitnih interventnih mjera za šest opština na čijim teritorijama gravitiraju rijeke Grnčar, Lim, Tara i Morača.

Te „hitne interventne mjere“, prema podacima Uprave, obavljalo je 13 preduzeća (vidi tabelu). Nakon što je Ekološki pokret Ozon, sredinom oktobra, uputio prijavu za nelegalnu eksploataciju šljunka i pijeska na Morači, mjesto Potoci – Bioče, pojavila se još jedna. Inspektor za vode je izašao na teren i konstatovao da tamo radi i firma Avio Petrol koja je imala saglasnost Uprave za vode.

U igri je ogroman novac. Kubik izvađenog šljunka plaćen 3,05 eura, na tržištu košta skoro šest puta više. Samo prošle godine kada je počeo moratorijum, „izvođači radova“ su zvanično, kroz navodnu regulaciju korita iz crnogorskih rijeka izvadili 26.847 kubika korisnog materijala. Prezentovani podaci se ne poklapaju sa onim što su mještani Zete javno saopštili na protestu, o tome da je „samo jedan od većih koncesionara iz Morače izvadio 70 hiljada kubika materijala i još kaže da ima odobrenje Glavnog grada“. Mještani, sa kojima smo razgovarali, tvrde da je riječ o kompaniji Čelebić, kojoj je Glavni grad povjerio posao uklanjanja spruda i nagomilanog materijala iz korita Morače, na lokaciji Mišurica, u dužini od 300 metara.

Nakon pritužbi Zećana o tome da je nastavljena eksploatacija šljunka, formiran je nadzorni odbor, ali na naše pitanje o rezultatima njegovog rada gradske vlasti nijesu odgovorile. Otćutala je i kompanija Čelebić na interesovanje CIN-CG/Monitor o tome da li im je ove godine produžavana dozvola za uklanjanje riječnog spruda. I kompanije Bemaks i Cijevna komerc nijesu odgovorili na tvrdnje da nastavljaju sa eksploatacijom šljunka.

U Upravi za vode su nam kazali da su tokom ove godine potpisali 23 ugovora za nastavak projekata regulacije rijeka, ali nijesu naveli sa kojim kompanijama. Rekli su da „budući da projekti regulacije rijeka nijesu završeni, postojala je potreba da se interventni radovi nastave i u ovoj godini“ i to na Tari, Limu i rijeci Grnčar. Uprava za vode još nema potpune podatke o količini izvađenog materijala iz vodotoka u  2018, niti su donijeta rješenja o privremenom obračunu i uplati naknade, kazao nam je direktor Uprave Gutić.

Kako to izgleda na terenu objašnjava Mićović: „Uprava za vode dala je rješenje da se ukloni dio obale oko mosta 'Nike Strugara' u samom centru Berana, području Fly fishing rivera, na kojem će se u 2019. održati dio Evropskog prvenstva u fly fishing-u. Nijesu vodili računa ni o tome da je riječ o mostu i da su po svim zakonima zabranjeni bilo kakvi radovi 100 metara iznad i ispod njega“.

Problematično je i rješenje dato za dvije kompanije na području sela Bioče na Limu, gdje se uliva rijeka Lješnica koja je prirodno mrijestilište posljednjih 20 godina i pod najstrožom zaštitom države. „Na ovoj lokaciji se desio pravi ekocid jer je rijeka Lim totalno pomjerena uz lijevu obalu prema selu Štitari u dužini od hiljadu metara i odvojena od Lješnice koja je pregrađena betonskim cijevima kako bi teška mehanizacija nesmetano eksploatisala na stotine hiljada kubika materijala“, ističe Mićović.

Vlasti su opet „zabrinute“

Nije pomoglo ni to što je nakon uvođenja moratorijuma formiran Koordinacioni tim i izrađen akcioni plan. Članovi Koordinacionog tima su predstavnici Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, Uprave za vode, Uprave za inspekcijske poslove, Uprave policije, kao i predstavnici Glavnog grada Podgorica i opština Bijelo Polje, Berane, Mojkovac, Kolašin, Nikšić, Gusinje i Rožaje.

„Koordinacioni tim će u narednom periodu pojačati kontrolu vodotoka, kako bi sagledali stanje na terenu. Svaki nelegalni pokušaj eksploatacije biće sankcionisan“, obećavaju sada iz Uprave za vode.

Ipak, nakon što su nedavno predstavnici Uprave za vode i inspekcije obišli korito Morače, iz Uprave kažu: „Konstatovano je da je situacija vrlo zabrinjavajuća zbog značajnog broja onih koji su i tom prilikom zatečeni u nelegalnoj eksploataciji. Takođe, stepen degradacije vodnog i poljoprivrednog zemljišta u blizini riječnog korita poprima zabrinjavajuće razmjere“.

Jovana Janjušević, izvršna direktorica NVO Centra za zaštitu i proučavanje prica, za CIN-CG/Monitor kaže da bi najsvrsishodnije bilo odustati od ovakvih projekata regulacije: „Rijeka sa svojim koritom je ekosistem kojem je za prirodno i normalno funkcionisanje najbolje da je čovjek potpuno ostavi na miru, da funkcioniše zdravo, kako je hiljadama godina dok nismo odlučili da joj se umiješamo u 'posao'“, kaže Janjušević, podsjećajući da se širom EU realizuju projekti vraćanja riječnih korita u prvobitno stanje.

Za Mićovića veliki problem predstavlja minimanlna kontrola na rijekama. „Uprava za vode izdaje rješenja, a kontrolu obavlja inspektor za vode, jedan za čitav sjever. Kontrolu onih koji uklanjaju sprudove obavlja komunalna policija koja nema ovlaštenja, osim da evidentira prekršaj i pošalje zapisnik onom jednom inspektoru za vode“, objašnjava on.

Najavama vlasti da će pojačati kontrolu ne idu u prilog podaci Uprave za inspekcijske poslove – „U Odsjeku za inspekciju za vode zaposlena su samo tri inspektora (glavni inspektor, inspektor sa mjestom rada u Podgorici i jedan u Beranama)“.

Upućeni stručnjaci iz ove oblasti, zapošljeni u državnoj upravi, za CIN-CG/Monitor su, pod uslovom anonimnosti, objasnili da bi država, ako hoće, mogla da riješi ovaj problem angažovanjem više inspektora ili asistencijom policije i postavljanjem kontrole na izlaznim putevima i tačnim uvidom u to koliko se šljunka i pijeska šleperima odnosi iz rijeka. Međutim, zbog stalnog pritiska biznismena koji su proteklu deceniju isisali milione ne samo iz rijeka, kao i njihovih veza sa vlastima, taj problem se samo pogoršava. Ističu i da veliku odgovornost za otimačinu na rijekama ima i MUP, jer saobraćajna policija veoma rijetko kontroliše prevoz šljunka i pored činjenice da je većina vozila kojima se obavlja prevoz neregistrovana, neispravna, a uz to često ne posjeduju ni papire za transport.

Kruna efikasnosti moratorijuma je rješenje Vlade da kineskoj firmi CRBC izda saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije.

„Oni koji su donijeli odluku o regulaciji korita međunarodno važne rijeke, krše Deklaraciju o njenoj zaštiti, koja je usvojena na Skupštini, dajući prioritet odredbama Zakona o vodama. Upravo iz tog razloga rješenje ovog slučaja treba potražiti na Ustavnom sudu, pokretanjem postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti donešene odluke“, navodi Janjušević.

Kazne sitnije od pijeska

Uprava za inspekcijske poslove od početka moratorijuma izdala je 13 prekršajnih naloga (11 za fizička dva za pravna lica) u iznosu od 4.800 eura. Podnijeto je ukupno sedam zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (šest za fizička i jednu za pravno lice). Podnijeto je ukupno pet krivičnih prijava protiv NN lica (Na Cijevni tri i na Limu i Ibru po jedna).

Skromni su rezultati i Uprave za vode. Oni su nakon uvođenja moratorijuma za prijavu nelegalne eksploatacije oglasili kontakte - telefon 020/224-593  i email adresu: prijavieksploataciju@uzv.gov.me.  Stiglo im je ukupno 31 prijava i svaka je proslijeđena Upravi za inspekcijske poslove.  „Najveći broj prijava odnosio se na nelegalnu eksploataciju materijala iz vodotoka Morače i Lima (po devet), šest je bilo sa Grnčara, četiri sa Tare, dvije sa Ibra i jedna sa Cijevne“, kazali su nam iz Uprave.

Iz Uprave za vode najavljuju izmjene Zakona o vodama, gdje se predviđaju strože kazne. Važećim Zakonom o vodama predviđene su kazne za pravna lica od 2.500 do 15.000 eura, za odgovorna lica u organu uprave od 300 do 1.200 eura, a za fizička lica od 150 do 600 eura.

Predrag NIKOLIĆ

CIN-CG i grupa KANA/ko ako ne arhitekte, organizovali su javnu tribinu u Gradskoj knjižari 23. oktobra. U punoj sali predstavljene su dvije publikacije (Planiranje protiv grada i NAŠ PLAC)  koje su urađene kao dio projekta Naš PLAC (PLAniranje cementiranja), koji je kroz fondove Evropske unije podržao Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Na tribini je zaključeno da javnost obično nije upoznata sa urbanističkim planovima, da je isključena iz procesa donošenja odluka, da je cijeli postupak netransparentan, dok podijeljena stručna javnost planove i odluke o gradnji, kako je rekla Ana Komatina novinarka CIN-CG, različito ocjenjuje i tumači.

Jelena Rabrenović, predstavnica grupe KANA, predstavile je publikaciju  Planiranje protiv grada. Ona je pokazala nekolika slučajeva koji plastično pokazuju kako planeri i graditelji urušavaju prostor – od poznatog solitera koji je nikao uz Hotel Podgorica, do planova na obodima Morače, koji bi ako se ostvare potpuno uništili zelene površine. Publikacija pokazuje kako su javni prostori i kulturna baština žrtvovani privatnim interesima povlašćene manjine. Lice glavnog grada u posljednoj deceniji je posve izmijenjeno, rekla je Rabrenovićeva.

Rabrenovićeva je pokazala na slajdovima primjere planova „protiv grada“ kojima se narušava i prostor i kulturna baština: kao što su oni  vezani za Sportski centar Morača, RZUP, Pobjeda, bivša Kasarna Morača, Njegošev park i slično. Ako se ostvare ti planovi, svako drvo biće sravnjeno, rekla je Rabrenovićeva, nestaće zelene površine, ispaštaće građani.

,,U pozadini uništavanja prirode stoji koalicija velikog biznisa i politike. Interesi te dvije grupe često su suprotni interesima društva, a ova koalicija posebna je prijetnja javnom interesu u zemljama u tranziciji gdje se rijetko može napraviti granica između biznisa i politike,  javnog i privatnog interesa", kazala je Milka Tadić-Mijović, predsjednica CIN-CG.

Privatnim investitorima u Podgorici izlaze u susret i odrađivači planova, kao i javne institucije, čak i onda kada se gradnjom uništava ambijent i kulturna baština, koja se kod nas često nije zaštićena.

Na tribini su govorili i stručnjaci i građani, nekadašnji projektanti i arhitekte, odbornici. Jedna od organizatorki protesta u Baru, zbog gradnje vrtića u dvorištu Gimnazije, pozdravljena je od strane učesnika tribine. Ono što se dešava u Baru znak da je akcija građana za zaštitu prostora potrebnija nego ikada, čulo se na tribini.

,,Neaktivnost, neznanje i neupućenost u planove gradnje vrtića sve do postavljanja kamena temeljca obila nam se o glavu, iako smo na kraju postigli to što smo željeli", kazala je građanka iz Bara.

,,Koaliciji moćnih treba da se suprotstavi koalicija glasnih, a primjer pozitivnih rezultata je uspjeh građana u Baru", poručila je Tadić-Mijović.

Na kraju Rabrenovićeva je saopštila da je jedan od ciljeva grupe KANA otvaranje dijaloga među stručnjacima, građanima, institucijama... „Međutim, ni na jednoj od brojnih tribina koje smo organizovali i na koje smo pozivali predstavnike neke od tih grupa, niko se iz institucija nije pojavio", kazala je Rabrenovićeva. Ne pristajemo na podjele mi i vi, zaključila je ona.

Iako je Predlog odluke o Prostornom planu posebne namjene Nacionalnog parka Skadarsko jezero, gdje je predviđena gradnja turističkog kompleksa Porto Skadar Lejk, bio na dnevnom redu sjednice crnogorskog parlamenta krajem septembra, poslanici nisu dobili priliku da se izjasne o tom dokumentu. U Ministarstvu održivog razvoja kažu da su odlučili da povuku taj predlog jer su prethodno produžili rok za donošenje izmjena zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata.

"Da bi se pružila prilika poslanicima Skupštine da se detaljnije upoznaju sa Predlogom planskog dokumenta i daju konstruktivne sugestije i eventualno predlože amandmane, odlučeno je da se razmatranje planskog dokumenta odloži u redovnoj proceduri na nekom od narednih zasijedanja parlamenta", saopšteno je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.

I dok u Ministarstvu očekuju da ovaj planski dokument bude uvršten u dnevni red neke od narednih sjednica, u MANS-u tvrde da je građevinska dozvola za projekat Porto Skadar Lejk izdata nezakonito, jer nema saglasnosti Elektrodistribucije Cetinje. Zbog toga su i podnijeli inicijativu nadležnoj inspekciji da je poništi.

“Ukoliko pritisak međunarodne i domaće javnosti bude dovoljno jak, već u narednoj verziji plan, ako on dođe do kraja godine u Skupštinu, Vlada sasvim slobodno može zabraniti dalju gradnju tako što će promijeniti namjenu prostora i ukinuti građevinsku dozvolu koja je sada na snazi. Ono što se postavlja kao pitanje – ko će platiti penale zbog čega je jednom investitoru dozvoljeno da uopšte dobije građevinsku dozvolu da počne da gradi to što gradi na skadarskom jezeru”, kazao je Dejan Milovac iz MANS-a.

Investitor, sa druge strane, pribavlja dozvola za  skoru gradnju pristupnih puteva.

"Dobili smo saglasnost Opštine Cetinje za izgradnju puta, kao i saglasnost vlasnika čije zemljište prolazi preko jezera i ministra turizma. Završavamo ugovor sa opštinom i vlasnicima zemljišta nakon čega ćemo krajem oktobra početi izgradnju puta. To će trajati šest mjeseci, a onda ćemo da gradimo ovaj kompleks", navodi Lionel Sonigo, investitor Porto Skadar Lejka.

Podsjetimo predstavnici Bernske i Ramsarske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, u junu su posjetili lokalitet Skadarskog jezera i još tada upozorili do čega može dovesti pretjerana gradnja na području Nacionalnog parka nesumnjive ljepote.

“Mogu jedino da ga poredim sa mjestima na Tajlandu. Ako se nastavi gradnja oko jezera, onda će uskoro izgledati kao bilo gdje drugo – kao u Španiji, Južnoj Francuskoj I turisti se možda neće vraćati”, kazao je Tobias Salate na  Ramsarskoj konvenciji 12. juna ove godine.

Misija Bernske i Ramsarske nije još objavila konačan izvještaj, ali se u Nacrtu, koji je predstavila  nevladina organizacija Grin houm, zahtijeva obustavljanje dalje izrade Plana, gradnje Porto Skadar Lejka, turističkog naselja “Mihailovići” i izgradnje u području Biškog repa uopšte.

“Od Vlade se očekuje da njihovo mišljenje uvaži+ Sam prostorni plan, kada ga pročitate, stvarno zvuči kao jedan poligon za inžinjering ”, kazao je Bojan Zeković iz CZIP-a.

Iz Centra za zaštitu ptica tvrde i da će gradnja dovesti  do izumiranja jedinstvenog živog svijeta na području NP Skadarsko jezero.

“Te vrste neće opstati tu obzirom da tako veliki projekti sa sobom donose veliku aktivnost, samim tim i brodove, ljude, a same te vrste zahtijevaju mir”, dodaje Zeković.

Zbog najavljene gradnje na području ovog Nacionalnog parka ogorčeni su i u neformalnom udruženju građana Virpazara ,Oni su  ranije najvišim državnim adresama predali  peticiju sa oko 13 i po hiljada potpisa  kojom traže sprječavanje gradnje.

Tijana PRAVILOVIĆ

Prostorno urbanističkih planom iz 2014. godine parcela pored podgoričke Osnovne škole "Savo Pejanović“ namijenjena je za kulturni sadržaj.

Ipak, firma "Industriaimport – Industriaimpex" je prošle godine, u skladu sa važećim DUP-om Drač-Vatrogasni dom zona A, dobila urbanističko tehničke uslove da na ovoj lokaciji gradi poslovno-stambenu zgradu sa podzemnom garažom.

"Mi smo do danas sve uradili u skladu sa zakonom i sa propisima naše zemlje. Ta neusaglašenost urbanističkog projekta i pup-a i nije naš problem, jer mi sve vrijeme radimo po planskom dokumentu koji je na snazi odnosno urbanističkom projektu“, kazala je Jelena Radovanić projekt menadžerka u Industriaimport – Industriaimpex

I glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović dao je saglasnost na to idejno rješenje.

S druge strane, nakon što je prošle godine završen nacrt izmjena DUP-a za ovo područje, Savjet za reviziju planskih dokumenata u Ministarstvu održivog razvoja je u februaru ove godine  konstatovao da treba preispitati planiranje objekata u ovoj zoni.

"U sklopu Mišljenja na Nacrt DUP-a Drač - Vatrogasni dom od 7.03.2018. koje je dalo ovo Ministarstvo navodi se, između ostalog, da je potrebno postupiti po primjedbama Savjeta za reviziju, te da se treba voditi računa o namjenama definisanim PUP-om Glavnog grada Podgorica", saopšteno je iz MORT.

Ipak, većina članova Savjeta za reviziju planskih dokumenata nije htjela da govori za "TV Vijesti" i pojasni nedoumice i spekulacije izazvane najavljenom gradnjom na ovoj lokaciji,

I nezavisni stručnjaci sugerisu da je formalno pravno, investitor radio po zakonu, ali i sumnjaju da je po ko zna koji put novac bio glavni faktor za određivanje namjene i funkcije jedne od najekskluzivnijih lokacija u samom centru grada.

"Planom višeg reda je predviđena mnogo manja izgrađenost i potpuno druga namjena, čitav blok kod škole savo pejanović je namijenjen samo za kulturu, a ne za stanovanje”, kazala je Milica Vujošević iz NVO KANA.

Čija je greška to što Plan višeg reda nije usklađen sa DUP-om?

“Vjerovatno su razni interesi u pitanju. Javni interes je potpuno potisnut, privatni interes je zaista na prvom mjestu uvijek".

"Planovi višeg reda nisu usklađeni sa planovima nižeg reda  i obratno. Vjerovatno je PUP u trenutku kada je donijet 2014. godine trebalo je da uvaži postojeću plansku dokumentaciju, znači plan iz 2010", tvrdi arhitekta Borislav Vukićević.

U Savjetu za reviziju takođe problematizuju gradnju objekta  neposredno uz školu sa aspekta ambijentalnih vrijednosti i kvaliteta života.

Smatraju da će, ukoliko dođe do gradnje, unutrašnje dvorište biti zatvoreno susjednim objektima u vidu bloka, te da postoji realna opasnost da neće moći da zadovolji minimalne sanitarno – higijenske uslove.

Investitori to demantuju.

"Mi smo tu isplanirali jedno potpuno savremeno dvorište, ne samo sa sportskim terenima i sa terenima za đake nižih razreda, već i sa dosta zelenila sa nekim dvorištima i njivicama za nastavu biologije”, tvrdi Radovanić.

Zbog nastalog haosa, investitori pozivaju na dogovor i nalaženje kompromisa. Kako nezvanično saznajemo izgradnja počinje već u novembru, pa je pitanje koliko je više išta moguće promijeniti?

Tijana PRAVILOVIĆ

Sedam mjeseci nakon podnošenja inicijative Skupštini Glavnog grada za raspisivanjem referenduma o zabrani gradnje poslovnih i stambenih zgrada na prostoru bivše kasarne Morača, odbornik URE Luka Rakčević obaviješten je da njegova inicijativa nije prihvaćena. Iz Skupštine Glavnog grada navode da su inicijativu dostavili Ministarstvu unutrašnjih poslova da provjeri da li je prikupljen dovoljan broj potpisa mještana mjesne zajednice Nova varoš.

"Resorno Ministarstvo je, na zahtjev Skupštine Glavnog grada, dostavilo odgovor u kojem navode da se registar prebivališta vodi u skladu sa Zakonom o registru prebivališta i boravišta kojim nije propisano da registar sadrži podatke po mjesnim zajednicama, tako ni sa područja mjesne zajednice „Nova Varoš“, pa stoga Ministarstvo unutrašnjih poslova nije moglo da se izjasni da li je inicijativa za raspisivanje referenduma uredna", saopšteno je iz Skupštine Glavnog grada.

Rakčević ocjenjuje da je riječ o pravnom apsurdu, te dodaje da je u inicijativi naveo granice ove mjesne zajednice, u skladu sa odredbama odluke o mjesnim zajednicama.

„Glavni grad zaista je pribjegao jednom rastegljivom pravnom tumačenju kako bi samo izvukao neki razlog da odbije našu inicijativu i ne omogući građanima da se izjasne na referendumu da li ovdje žele stotine hiljada kvadrata betona i stambene blokove, ili žele jedan funkcionalan park, jedan dio grada koji bi bio prava oaza”, kazao je Rakčević.

Ovakav postupak Skupštine Rakčević vidi i kao jedinstven primjer nepoštovanja Arhuske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, a kojom je regulisano pravo građana da učestvuju u procesima odlučivanja o pitanjima životne sredine.

„Došli smo u jedan veliki pravni apsurd i na neki način napravili veoma opasan presedan“, kazao je Rakčević

To što MUP nema zvaničan registar podataka o boravištu i prebivalištu na nivou mjesnih zajednica, u nevladinom sektoru vide kao sistemsku grešku u funkcionisanju administrativnog aparata.

“Građanima nije omogućeno, nije im obezbjeđeno da učestvuju u procesima donošenja odluka. Ovo nama govori jedino da primjena Arhunske konvencije u cg nije na zadovoljavjaućem nivou i da država nije obezbijedila mehanizme", kazala je Milica Kandić iz NVO Green home.

Prema prvobitnom Nacrt Urbanističkog plana, na ovom području planirana je izgradnja poslovnih i stambenih objekata i nestajanje gotovo 75 odsto postojećeg zelenila. Potom je Republički zavod za urbanizam i projektovanje uradio predlog po kojem će ovdje biti podignuta samo zgrada opere. Ipak, Rakčević sumnja da će se to i dogoditi zbog čega traži zabranu stambene i poslovne gradnje.

Rakčević je zato, uz podršku svih opozicionih odborničkih klubova, podnio zahtjev Skupštini Glavnog grada za sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi to bila jedina tačka dnevnog reda, a koja mora biti zakazana najkasnije do petka 12. oktobra.

Tijana PRAVILOVIĆ

Dear Commissioner Hahn,
Hereby we write to you upon our brief encounter with the RSF Balkans bureau chief at the EU-Western
Balkans Media Days 2018 in Skopje last month. We continue to be gravely concerned with the media
situation in Montenegro and the sheer impunity for attacks on journalists, whether by words or physical
force.

Apart from economic pressures, smear campaign and threats we believe that the foremost obstacle to
any improvement in this field is the judiciary in Montenegro which acts with unaccountability and
impunity. In many cases the judiciary rather follows the ruling party’s orders and guidelines than the
letter of the law. This is very visible whenever President Djukanovic gives derogatory statements against
independent (and critical) media calling them “fascists”, “traitors”, “extortioners”, “mafia” etc. Upon
such incentives the judiciary swiftly reacts. This is the main reason why not a single case of violence
against journalists has been fully resolved since the murder of the daily Dan's editor in chief Dusko
Jovanovic in 2004. Consequently the media freedoms have been on steady decline as the rule of law is
wanting in Montenegro.

Here are just a few examples of judicial partiality:

- The case of investigative journalist Jovo Martinovic (among others awards, the winner of 2018 Peter
Mackler Award for courageous and ethical journalism and co-winner of DuPont-Columbia Gold Baton of
2001) who spent nearly 15 months in pre-trial detention under dubious charges that he was actually
reporting about. Upon his release in early Jan 2017 his traveling abroad is restricted and his trial has no
end in sight after three years. In spite of clear evidence that Martinovic was just doing journalistic
investigation for his French production the outcome is uncertain as he and his family and friends were
under the prosecutors’ pressure to sign false confession in exchange for release.

- The case of Olivera Lakic (a well known investigative journalist of the daily Vijesti) who was shot in the
leg on May 8, 2018. No progress has been made in the investigation. That was second attack on Lakic.
She has reported for years on senior Montenegrin officials' links to cigarette smuggling rings. The first
attack, which has remained unresolved, took place in 2012, after a series of her articles on illegal
activities in a tobacco factory in Montenegro. Veselin Veljovic, the then National Police director was
referred to as being privy to the attack. Veselin Veljovic was replaced thereupon, but was re-appointed
in July this year, despite all the controversies. President Djukanovic publicly stated recently that “it's
normal” that the judiciary hasn't solved the case yet. He further said that Olivera's wound was
“controlled damage“ so to blow off the authorities that he represents. The pro-government media run a
permanent campaign against Lakic and the Vijesti and suspect them of having staged the attack.Besides,
there are 20 other cases which remain unsolved where journalists were physically attacked. Dusko
Jovanovic was killed; Tufik Softic was ambushed and heavily beaten up, subsequently a hand grenade
landed in his house yard; Zeljko Ivanovic was ambushed and beaten up with metal rods; Mladen
Stojovic fared the same; the premises of daily Vijesti were bombed; Vladimir Otasevic received death
threats etc.

- The case of Milka Tadic Mijovic and Milena Korac Perovic (winners of several awards, Tadic Mijovic
being on the Reporters Without Borders' first ever list of the 100 Information Heroes), the plaintiffs
against the Daily Pobjeda and the state. In August 2018 the Podgorica District Court ruled against the
libel charges of the aforesaid journalists after six years of trial and four judges replaced in-between.
Tadic and Korac were subjected to smear campaign by Pobjeda, the government controlled daily. Some
50 articles were published in 2011-2013 wherein they were repeatedly called "scum", "the whores in
trousers”, "sluts", "good pussy" and threatened as “thugs deserving the graveyard“, “they will get a kick
in the buttock“, “eventually get beaten up“ etc.). The Podgorica District Court rejected the lawsuit on
the basis that the plaintiffs were public figures and that “Pobjeda articles contributed to public debate“.
The plaintiffs were ordered to pay nearly 3,000€ of court expenses. Tadic had previously sued the E
Novine in Serbia on similar charges and won the case in 2015 (some of the E Novine texts were actually
reprints from Pobjeda). The Serbian court ordered the E Novine to pay libel damages, the highest in
Serbia since the fall of Milosevic. On the other hand, Montenegro's courts awarded Djukanovic, his
family members and friends altogether 300,000€ in libel damages upon their charges against Vijesti,
Dan, and Monitor for their investigative articles.

- The ousting of RTCG (national public broadcaster) management: The top managers were removed
despite concerns and objections from the EU, the US and international organisations. The ruling party
controlled RTCG Council sacked its head manager Andriana Kadija on 8 July 2018. Kadija had initiated
reforms and distanced the news program from the ruling party guidelines. Her firing was carefully
prepared and preceded by illegal replacement of the reform minded civil sector representatives in the
Council. Although the courts ruled that some of these removals were unlawful, the new Council
members took their seats including senior officials of the ruling DPS party. Bozidar Sundic, known for
close ties to the regime, was made the new general manager.
Dear Mr Commissioner, we believe that these examples show that Montenegro's citizens are not equal
before the law. Progress in the freedom of media, democracy and the overall EU integration of
Montenegro is impossible without the rule of law. Hence we urge you to press Montenegro's authorities
towards genuine judiciary reform without which the rule of law will remain a cliché.