BOTOVI I TROLOVI - PRAKSA I IZAZOVI ZAKONODAVACA: Opasna igra bez pravila

Lažni nalozi se uglavnom koriste za plasiranje poruka čiji sadržaji ne jačaju demokratske procese, već su obično usmjereni protiv nekog i često šire mržnju i dezinformacije. Ove metode koriste mnogi, često i vlade demokratskih zemalja

Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su samo tokom dva talasa monitoringa komentara na portalima u Crnoj Gori - u martu 2021. i u aprilu 2022. godine, analizirali ukupno 47.193 komentara, u okviru 1.240 tekstova na 11 portala u trajanju od 59 dana. Nalazi su pokazali da nije bilo portala bez komentara sa nezakonitom sadržinom, a njihov najveći dio su generisali botovi.

Ta dva istraživanja potvrdila su da se broj komentara na portalima povećavao kada su se događala neka veća društvena ili politička previranja u zemlji.

”Prvi talas je obuhvatio period uoči lokalnih izbora u Opštini Nikšić. Dinamika aktuelnih društvenih i političkih dešavanja diktirala je i broj komentara na portalima. Osim izbora u Nikšiću, najviše pažnje u komentarima privukla su dešavanja u Opštini Tuzi, kada su građani iskazali protest zbog novog zatvaranja ugostiteljskih objekata u toj opštini, zatim dolazak prvih vakcina u Crnu Goru, odlazak predstavnika tadašnje Vladine delegacije na sahranu episkopa SPC-a Atanasija, ali i protestna dešavanja na Cetinju u vezi sa nekoliko aktivnosti Vlade”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) koordinator za razvoj pri CGO Damir Nikočević.

Drugi talas istraživanja, prema njegovim riječima, obuhvatio je period pregovora o formiranju 43. Vlade, njeno izglasavanje, izbor predsjednice Skupštine, ali i privođenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. To su ujedno i događaji koji su privukli najviše pažnje čitalaca, pa ih je pratila i povećana aktivnost botova i trolova. Tako se na dan privođenja Medenice (18. aprila) bilježi i najveći broj komentara na dnevnom nivou na svim portalima.

”Ovaj fenomen je bio izražen i kroz istraživanje društvenih mreža koje smo sproveli tokom avgusta 2020. godine. Samo na Fejsbuk stranicama izbornih lista generisan je 57.381 komentar, dominantno od botova, sa lažnim identitetima i fotografijama. Broj interakcija na postovima sa određenim političkim porukama bio je 1.329.504, što su nevjerovatne brojke, jer je uzet samo uzorak sa stranica izbornih lista i to za manje od mjesec”, kaže još Nikočević.

Botovi i trolovi utiču i na ekonomiju, sajber kriminal, šoubiznis…

Kako sve upotreba botova i trolova utiče na velike platforme kao što je Meta, koja je vlasnik Fejsbuka, Instagrama i Votsapa, kao i Tvitera ili TikToka – pitanje je na koje još niko nema odgovor.

Prema riječima izvršne direktorice londonskog Media Diversity Instituta (MDI) Milice Pešić, neki od uticaja botova i trolova na savremena društva su već vidljivi. Ona objašnjava da se oni, sem u političke svrhe, koriste i da bi uticali na dešavanja na berzama i na ekonomije država. “Dezinformacije i lažne vijesti koje šire munjevito dođu do investitora, utiču na njihove odluke, pa i na cijene akcija na berzi. Kad je riječ o uticaju na ekonomiju, jedno je sigurno - botovi i trolovi mogu da unište reputaciju jedne kompanije ili njen proizvod u rekordnom roku. To, naravno, direktno pogađa profit, što je najbolnija tačka svake kompanije, važnija i od reputacije”.

Botovi i trolovi se, kako još ističe, često i vrlo uspješno koriste i u sajber kriminalu. “Brojni su primjeri gdje botovi uspijevaju da prikupe lične podatke korisnika interneta, koji se onda koriste za još krupnije sajberske kriminalne operacije”.

Crna Gora je nedavno pretrpjela veliki sajber napad. Krajem avgusta napadnut je sajt Vlade, a još nema pouzdanih informacija ko stoji iza tog napada. Nedjeljama su bile nedostupne stranice brojnih državnih institucija, a zaposleni nijesu mogli da pristupe ni zvaničnom mejl nalogu: gov.me.

Zanimljivo je, kaže Pešić, i to što se botovi i trolovi veoma miješaju i u šoubiznis. “Recimo, SoundCloud, najšira društvena medijska platforma na svijetu za dijeljenje muzike, ukazuje na djelovanje botova na toj platformi. Softverski roboti, što su zapravo botovi – dijele određene pjesme i popularizuju ih”.

Zakonodavstvo ne prepoznaje fenomen botova i trolova

Današnje zakonodavstvo širom svijeta uglavnom još nije kadro da reguliše djelovanje botova i trolova. Ukoliko ne šire poruke mržnje, prijetnje i ne krše autorska prava, njihove objave mogu da doprinesu slobodi govora i izražavanja. Praksa pokazuje da se oni ipak uglavnom koriste za plasiranje poruka čiji sadržaji ne jačaju demokratske procese.

”Etika bi nas svakako uputila na ličnu odgovornost. Međutim, ona se može očekivati samo kod jedne cjelovite ličnosti”, kaže za CIN-CG Bojana Šolaja ispred Udruženja profesora filozofije Crne Gore.

Prema istraživanjima, ne cvjetaju lažni nalozi samo u sistemima sa nedovoljno razvijenom demokratijom. Države koje prednjače u upotrebi botova i trolova su, pored Rusije, Kine i Turske, Amerika, Izrael, Ukrajina, Velika Britanija…

”Činjenica da su botovi i trolovi ništa manje zastupljeni i u demokratskim u odnosu na autoritarne sredine pokazuje da u demokratskim sistemima najčešće imamo privid slobode i ravnopravnosti iza kojeg je malo kritičnijoj svijesti lako da prepozna mašineriju koja legitimitet odluka postiže fabrikovanjem javnog mnjenja putem različitih medija”, ističe još Šolaja.

Na to da se sve manje vlade i u demokratskim zemljama libe da upotrijebe i profitiraju na nekoliko nivoa od upotrebe botova i trolova upozorava i Pešićeva. “Dobit je suviše velika, a dokaze teško naći. Istraživanja Fridom hausa, recimo, pokazuju da broj zemalja i vlada koje koriste neku vrstu manipulacija skače iz godine u godinu, i ti skokovi su dramatični. Od 65 zemalja koje su analizirane 2018. godine, vlade u gotovo polovini od njih su koristile botove. Samo godinu prije, četvrtina je to radila. Radi se o geometrijskoj progresiji na dramatičnom nivou”, ističe ona.

Ono što je još poraznije, prema njenom mišljenju, jeste to što svake godine po nekoliko demokratskih vlada dospije na ovu listu. ”Pritom, neke od njih koriste daleko sofisticiranije metode nego, recimo, Kina, koja jednostavno zatvori vebsajt ili postavi ‘vatreni zid’, pa neke platforme uopšte nijesu dostupne njihovim građanima. Zapravo, ni Kina više nije tako direktna sa cenzurama, jer su naučili od demokratskih vlada da ‘nježno’ djelovanje može da bude uspješnije i izloži ih manjoj međunarodnoj kritici nego ‘čekić metoda’. Takve prakse mogu da imaju dalekosežne negativne posljedice po demokratiju i građanski aktivizam”, objašnjava još ona.

Posljedice ovog fenomena u medijski nedovoljno pismenom društvu, prema riječima Nikočevića, su strašne. Građani su izloženi algoritmima koje diktiraju anonimni operativci čiji je cilj politički i društveni inžinjering zarad određenih partikularnih interesa i po cijenu zloupotrebe najdubljih osjećanja građana, produbljivanja podjela i animoziteta i podizanja tenzija. “Botovanje ili trolovanje ima svoju agendu, radno vrijeme, izavršioce i nalogodavce. No, o tome se još malo priča, a i teško je uvijek dokazati izvorište i operativce cijelog procesa, iako nije nemoguće”, navodi Nikočević.

Mediji da usaglase principe kada su u pitanju komentari ispod teksta

CIN-CG se obratio mnogim medijima u Crnoj Gori i pitao ih na koji način moderiraju komentare ispod vijesti koje objavljuju na portalima, kao i na društvenim mrežama gdje dijele sadržaje.

I poslije dužeg čekanja, odgovorili su samo iz portala “Vijesti”. “Zabranjen je govor mržnje, vrijeđanje po nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi, vrijeđanje ličnosti korisnika i lica čije ime se pojavljuje na sadržajima portala, kao i korišćenje vulgarnih riječi, ugrožavanje lične i porodične bezbjednosti korisnika portala, kao i osoba čije se ime pominje u sadržajima portala, putem prijetnji ili na bilo koji drugi način...”, kaže za CIN-CG urednik tog portala Dušan Cicmil.

Na društvenim mrežama, objašnjava, primjenjuju se ista pravila, ali ih je mnogo teže sprovoditi jer je tehnologija moderiranja mnogo zahtjevnija. “Na društvenim mrežama naše su stranice dizajnirane od treće strane na koju mi ne možemo da utičemo. Događa se da u velikom broju komentara (dnevno u prosjeku više od tri hiljade koji se pregledaju) neki i promakne, ali nakon reakcije naših čitalaca, oni budu uklonjeni”, ističe Cicmil.

Botovi i trolovi su, kako kaže, prisutni, a u tim slučajevima se na portalu vode pravilom da će komentari i sadržaji koji se ne odnosi na teme portala biti obrisani bez obavještavanja. Dešava se i da korisnicima koji šalju neprimjerene komentare u više navrata zabrane pristup portalu.

”Pravilo je već godinama da partije uredno aktiviraju svoje botove. Oni često samo na nižem nivou reemituju poruke svojih političkih uzora ili političkih struktura koje ih kontrolišu. Zbog toga bi društvena pažnja, prije svega, trebalo da bude usmjerena na ponašanje političkih predstavnika”, smatra Cicmil.

Pitanje moderiranja komentara botova i trolova ispod medijskih sadržaja, prema mišljenju v. d. generalnog direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija Neđeljka Rudovića, jako je komplikovano i delikatno. “Svim redakcijama su prevashodno potrebni kvalifikovani administratori, koje treba i platiti. Poznato je da mediji u ovom trenutku nemaju te resurse, a neće ih imati ni u nekom doglednom periodu. Zato mislim da bi u pravcu dugoročnog rješenja, redakcije koje drže do svoje reputacije, trebalo da naprave sporazum o tome na koji način će se odnositi prema komentarima čiji su autori očigledno botovi i trolovi. Potrebno je usaglasiti principe koji definišu šta može da se nađe kao komentar ispod teksta, odnosno šta je zaista komentar koji doprinosi osvetljavanju nekog događaja, a šta onaj koji čini suprotno. To je korak broj jedan”, kaže Rudović.

Korak broj dva, kako objašnjava, bio bi usaglašavanje redakcija o tome kako će se odnositi prema komentarima koji nemaju nezakonit sadržaj, a da na taj način ne ugrožavaju slobodu izražavanja onih koji ih kreiraju. “Redakcije u tim slučajevima mogu vrlo jasno da takve komentare označe kao botovske, odnosno trolovske”.

Etika bi, kaže Rudović, rekla – sve što je neprovjereno, ne može biti objavljeno. “To naročito važi u slučajevima kada se ispod nekog teksta nađu komentari u kojima se iznose informacije koje nijesu, ili ne mogu biti provjerene o osobi koja je sastavni dio teksta, a čiji je cilj da je javno osramote. Etika je u tom slučaju potpuno jasna. To nije materija za zakonsku regulative, nego za samoregulaciju. Svakako, bojim se da ćemo dugo čekati dok se ne nađe pravi odgovor na ovu pojavu”.

Obrazovanjem protiv manipulacija lažnih naloga

Ono što na površini izgleda kao slobodno opredjeljenje građana zapravo je posljedica jednog dugog procesa manipulacije, u čijoj službi se nalaze i botovi i trolovi, smatra Šolaja. “Tome, bez sumnje, prethodi degradacija obrazovnog sistema i fabrikovanje pojedinaca koji su pripremljeni da budu radna snaga koja je uvijek rada da sebe proda na tržištu, bez obzira na moralnu dimenziju onoga što se od njih traži. Otuda je pravo pitanje zašto se u jednom tzv. demokratskom sistemu u obrazovanju smanjuje obim časova ili potpuno ukidaju humanističke nauke koje bi trebalo da osposobe pojedinca da prepozna propagandu i postane imun na nju”.

Konstantno unapređivanje novih tehnologija mora pratiti jačanje medijskog profesionalizma kroz objektivno i profesionalno izvještavanje, smatra Nikočević. “Zakon o medijima i kodeks novinara mora biti polazište i odredište svakog medijskog izvještavanja. Jačanje regulatornog okvira i promovisanje samoregulacije u medijima je dio tog procesa u kojim Crna Gora ima izazove godinama. Nažalost, kod nas odavno ne važe pravila za jedan dio medija koji odbijaju da se evidentiraju shodno domaćem zakonodavstvu, čime se otvara prostor za širenje propagande, lažnih vijesti i dezinformacije koji su plodno tle rasplamsavanje aktivnosti botova”, navodi on.

Još jedno od rješenja za problem botova i trolova, prema njegovom mišljenju, jeste i promovisanje medijske pismenosti kako u formalnom obrazovanju, tako i kroz neformalne programe. “Ne treba gajiti iluziju da će oni nestati, ali je za početak dovoljno da se prepozna njihov razarajući efekat na političku kulturu i demokratske procese”.

”Obaveza je cijelog društva, a u prvom redu kredibilnih medija, da ukazuju na sve one koji se bave ovakvim načinom javnog djelovanja a koji se kriju iza lažnih nikova i profila, i da pišu o takvim fenomenima, nastojeći na taj način da do javnosti dopre istinita informacija. Nije samo poenta u zabranama, već u produkciji kvalitetnog sadržaja”, napominje Rudović.

Od medijske pismenosti, kako još navodi Šolaja, mnogo važnije je raditi na cjelokupnom obrazovanju. “Naročito obrazovanju djece koja će živjeti u svijetu gdje virtuelna stvarnost preuzima primat nad fizičkom. Velika pomoć u tom pogledu može biti reforma u obrazovanju koja bi omogućila formiranje cjelovitih ličnosti”, kaže ona.

Pešićeva kao zaštitu od propagandnih sadržina, lažnih vijesti i dezinformacija koje šire botovi i trolovi predlaže češće mijenjanje vlada. “Šalu na stranu, ali riba smrdi od glave. Da li je fer da digitalne platforme kažnjavaju male korisnike (no, jednako velike mrzitelje i lažove) dok je Tramp jedini političar tako visokog ranga kome je ukinut Tviter nalog? Odgornost za laž je daleko veća kod onih koji imaju milionsku platformu, a, kojima, nažalost, velike kompanije daju nepotrebni kiseonik. Dakle, dok vučići, orbani, trampovi, bolcenari pljuju laži i/ili netrpeljivost, a velike platforme algoritamski generišu negativnost jer privlači više klikova nego dobra riječ – ne ostaje nam ništa drugo nego da čekamo da padnu vlade”, zaključuje Pešićeva.

Andrea JELIĆ