Crna Gora praktično nema nikakav vid podrške za lica sa suicidalnim mislima, pa ni SOS liniju na koju bi se mogli javiti za pomoć

 

Više puta je razmišljao da se ubije. Misli o tome i dalje postoje.

”Još u srednjoj školi sam primijetio da se ne radujem stvarima kao moji vršnjaci, da mi je nekako svejedno”, priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) mladić koji naizgled nema nikakvih problema - fizički zdrav, ima pristojan posao, on je i bez posebnih životnih trauma. Kad je krenuo je na terapiju, shvatio je da pati od depresije.

Ovo je samo jedan stanovnik naše zemlje koji ima ovakve probleme. On je smogao hrabrosti da pokuša da se izvuče iz depresije.

Ali mnogima u Crnoj Gori nema ko da pomogne, jer se u našoj zemlji problemi mentalnog zdravlja i dalje “guraju pod tepih”.

Prema posljednjem izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2019. godine Crna Gora se nalazila na 14. mjestu u svijetu po broju samoubistava po glavi stanovnika. Prema podacima Uprave policije, više samoubistava je bilo u prethodne dvije godine nego 2019, pa se može zaključiti da smo, nažalost, još više na toj listi.

Prema podacima SZO, naša zemlja imala je u regionu najveću stopu samoubistava - 16,2 odsto. Nakon nas, najlošije je stajala Slovenija, sa stopom od 14 odsto, dok je Hrvatska imala stopu 11, Srbija 7,9, Makedonija 7,2 odsto. Albanija je zemlja s najnižom stopom samoubistava u okruženju od 3,7 odsto.

Iako je godinama u vrhu liste po broju samoubistava u svijetu, Crna Gora praktično nema nikakav vid podrške za lica sa suicidalnim mislima, pa ni SOS liniju na koju bi se mogli javiti za pomoć.

”Prevencija suicida u Crnoj Gori ne postoji”, priznaje i psihijatrica, dr Lidija Injac-Stevović.

Psihijatrica, koja je doktorirala na temi samoubistava, objašnjava da je stigma u vezi sa mentalnim bolestima glavni uzrok što ljudi ne traže pomoć na vrijeme. Naglašava da postoje savremeni ljekovi koji efikasno preveniraju suicid, kao što je litijum karbonat, koji se daje u kombinaciji s ostalim ljekovima u odnosu na trenutno stanje pacijenta.

”Kod visokog rizika pacijenti se moraju hospitalizovati”, ističe doktorka.

Ne rade obdukciju, upisuju kao nesreću

Problematično je i to što, kako ističe Injac-Stevović, porodica najčešće ne da da se uradi obdukcija, a to je veoma važno kako bi se otkrio uzrok suicida.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, često se dešava i da se samoubistva u Crnoj Gori upisuju kao “nesrećni slučajevi”, kada porodica tako traži.

U Crnoj Gori je, prema podacima policije, u posljednjih sedam godina, zvanično izvršeno 798 samoubistava. U većini slučajeva radilo se o muškarcima koji su imali preko 60 godina, a najveći broj samoubistava se desio na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica, koji pored glavnog grada obuhvata i Danilovgrad, Cetinje i Kolašin.

Međutim, svake godine bio je i prilično visok procenat suicida među populacijom od 40 do 60 godina, ali i mlađih lica. U prethodnoj godini, u kojoj je prema evidenciji policije bilo 120 samoubistava, preko 36 odsto je bilo mlađih od 60 godina.

Iako su iz policije za CIN-CG dostavili podatke od 2015. godine do maja ove godine, navodeći da nemaju statistiku iz ranijih godina, prema podacima Uprave za statistiku (MONSTAT) vidi se da se broj samoubistava od 1997. nije previše mijenjao i da je bio prilično visok za ovako malu zemlju, te da je svake godine bilo od 100 do čak 164 samoubistva, koliko ih je evidentirano 2014. godine. Prema tim podacima, od 2016. bilježi se blagi pad suicida, da bi u prošloj godini brojke opet rasle.

Injac-Stevović pojašnjava da bi se ponovni rast samoubistava mogao objasniti kovid pandemijom, izolacijom, strahom, ali i nedovoljnom dostupnošću službi u vrijeme korone.

Prema istraživanju Injac-Stevović, mnogo više žena pokuša suicid, ali muškarci, prema dostupnoj statistici, češće uspijevaju u toj namjeri.

Tako je, prema njenom istraživanju, u periodu od 2012. do 2016. godine 608 osoba u Podgorici pokušalo da se ubije i to prosječne starosti oko 40 godina. Za tih pet godina, svake godine više je žena pokušalo samoubistvo, od 52 do 66 odsto.

Depresija kobna za žene, niži status za muškarce

Injac-Stevović u svom ranijem istraživačkom doktorkom radu, koji je pratio ovaj problem od 1995. do 2005. godine, konstatuje da je depresija bila faktor rizika za samoubistvo kod žena, dok je kod muškaraca presudan bio niži socio-ekonomski status.

Žene su, u odnosu na muškarce, češće psihijatrijski liječene, češće su najavljivale i pokušavale samoubistvo.

Kod muškaraca je češći faktor rizika bio alkoholizam, narkomanija i interpersonalni konflikti, a faktori rizika, koji su podjednako posredovali kod oba pola, bili su stresni životni događaji i akutna stresna konfliktna situacija.

Utorkom i subotom počinjen je najveći broj samoubistava, a najčešće se koristilo vatreno oružje.

”S obzirom da je suicid jedan od vodećih uzroka smrti u Crnoj Gori, prevencija suicida treba da postane prioritet u zdrastvenoj politici u našoj zemlji”, zaključuje se u tom istraživačkom radu.

I u istraživanju o samoubistvima koje je radila pokojna psihološkinja, dr Danijela Rakočević-Medojević, “Sociodemografske osobenosti suicidalne populacije u Crnoj Gori” za period od 1997. do 2007. godine, može se vidjeti da se situacija od tada nije značajno promijenila.

U periodu od tih deset godina, 1.321 lice je počinilo samoubistvo u Crnoj Gori.

Najveća stopa samoubistava bilo je u malim sredinama - Danilovgradu, Cetinju i Mojkovcu. Ova tri grada su, dodaje se, već duže vrijeme na margini društveno-ekonomskog i političkog života u Crnoj Gori, s prisutnom visokom stopom nezaposlenosti.

Za period od 2005. do 2007, kada su jedino i bili dostupni ovi podaci, penzioneri su prema ovom istraživanju bili najugroženija kategorija, na drugom mjestu su nezaposleni, a na trećem domaćice koje spadaju u kategoriju izdržavanih lica.

Među licima koja su umrla usljed samoubistva nema funkcionera, direktora i menadžera, kao ni onih koji rade u poljoprivredi, šumarstvu ili se bave tehničkim poslovima.

”Činjenica je da, što je socio-ekonomski status viši, tendencija ka samoubistvu je manja”, ocjenjuje u istraživanju Rakočević-Medojević.

Međunarodne stručne studije ističu da poremećaji u mozgu, koji su nasljedni i u velikom procentu uzrokuju suicidno ponašanje.

Međutim, i okruženje igra važnu ulogu u nastanku psihijatrijskih oboljenja koja mogu voditi suicidalnom ponašanju, kao što su nepovoljno prenatalno okruženje, trauma u djetinjstvu, stres i slično.

Nedavnim istraživanjem koje je objavljeno u naučnom časopisu “American journal of preventive medicine” utvrđeno je da većina, odnosno 60 odsto muškaraca i dječaka koji su izvršili samoubistvo od 2016. do 2018. u Americi nije imalo mentalnih oboljenja. Ispostavilo se da su kod jednog broja njih ljubavni problemi doveli do fatalnog ishoda. Od 30 do 40 odsto mlađih i sredovječnih muškaraca imalo je problem s narkoticima, a između 43 i 48 odsto njih bilo je pod uticajem alkohola u trenutku smrti.

Statistika nepouzdana, Institut ne objavljuje podatke

Statistika koju vode nadležne institucije u Crnoj Gori je, međutim nepouzdana, pa su podaci Uprave policije i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) različiti.

Prema statistici Uprave policije 2019. godine, recimo, bilo je 100 samoubistava, dok je u izvještaju SZO “Suicide worldwide in 2019” te godine zabilježeno 138 samoubistava u Crnoj Gori.

Zatim, prema SZO izvještaju “Mental Health Atlas 2020”, stopa samoubistava u Crnoj Gori 2016. bila manja nego 2019. Međutim, prema podacima Uprave policije, 2016. je bilo više samoubistava nego 2019. Prema “Mental Health Atlas 2020.” razlikuju se stope i broj samoubistava i u nekim drugim godinama u odnosu na podatke nadležnih institucija u Crnoj Gori.

I u istraživanju Rakočević-Medojević je istaknuto da zvanični statistički podaci često nijesu pravi pokazatelj o broju samoubistava u Crnoj Gori. “Mnogi slučajevi vode se kao nesrećni slučajevi, saobraćajne nezgode, smrt neutvrđenog uzroka i najčešće u malim sredinama, gdje je žig izrazitiji, porodica prijavljuje samoubistvo i kao prirodnu smrt”, navodi se u istraživanju.

I Injac-Stevović tvrdi da je praćenje podataka veoma bitno, jer se na osnovu njih može sistemski boriti, a da je veliki problem ako nijesu tačni.

I klinički psiholog Radoje Cerović godinama ukazuje da nešto nije u redu sa statistikom. “Uprkos informacionom sistemu mi danas ne znamo kolika je incidencija mnogih bolesti, smrtnost od njih i slično”, ističe Cerović.

Dodaje da u Crnoj Gori ne postoji ni “coroner service”, to jest služba kojoj je konstatovanje smrti i uzroka glavni posao. Ako smo po stopi suicida u vrhu zemalja u Evropi, ali i svijetu, onda bi praćenje tog problema morao biti državni prioritet, kaže Cerović.

”U Avganistanu ne postoje samoubistva, zvanično, jer stigma pada na cijelu porodicu i često je bolje reći da je neko ubijen ili da je nestao, nego priznati samoubistvo. Dakle, na nama je da izaberemo stranu: hoćemo li raditi po pravilima Evropske unije ili ćemo ići ka Avganistanu”, naveo je ovaj klinički psiholog.

Iz Ministarstva zdravlja (MZ), ali ni iz SZO CIN-CG nije dobio pojašnjenje zašto se zvanična statistika Crne Gore i ona SZO ne poklapaju, ali ni na niz drugih pitanja u vezi s ovim problemom. Ni Institut za javno zdravlje, koji je od 2010. godine preuzeo obavezu praćenja podataka, nije odgovarao na naša pitanja.

Hitno napraviti strategiju prevencije

”Nemamo nikakva mjerenja stanja mentalnog zdravlja. A brojke koje imamo, kao što vidite ne poklapaju se s realnim stanjem”, navodi Cerović.

Psiholozi, dodaje, takođe žive u nekoj formi nelegalnosti ili polulegalnosti. “Ne postoji zakon, ni komora, niti bilo kakvo ozbiljno samoregulatorno tijelo koje bi postavljalo pravila profesije i vršilo monitoring”, podsjeća on.

Kao član Italijanske komore psihologa, Cerović objašnjava, da ta komora stalno ažurira pravila i standarde profesije. “Država, u sklopu sistema javnog zdravstva, subvencionira psihološke usluge tamo gdje se ustanovi da za njima ima potrebe”, pojašnjava on.

Da Crna Gora praktično ne radi ništa da pomogne ljudima koji imaju ove probleme govori i podatak da je Ministarstvo zdravlja (MZ), prije nekoliko godina osnovalo Komisiju za prevenciju suicida, koja nikada nije počela s radom.

Injac-Stevović ističe za CIN-CG da je neophodno da MZ napravi strategiju prevencije suicida, te da je da se u ovu priču uključe i predstavnici opština.

Dodaje da je ključno i da Crna Gora ima tačnu statistiku s bazom podataka kako o broju suicida, tako i o pokušajima samoubistava u bolnicama i vanbolničkim uslovima. Ona pojašnjava da je možda najvažnije raditi upravo s licima koja su pokušala samoubistvo, kako bi se bolje shvatilo šta su njihove potrebe, te da je važno uključiti ih u zajednicu, napraviti klubove za druženje, ali i SOS liniju.

”Ovako mala zemlja s visokom stopom suicida zaista gubi, jer bi mogla mnogo samoubistava da prevenira”, zaključuje psihijatrica.

Svake tri sekunde neko pokuša da se ubije

Prema podacima SZO u svijetu godišnje oko 800.000 ljudi izvrši samoubistvo, a znatno je više onih koji to pokušaju. Znači svakih 40 sekundi neko se u svijetu ubije, a svake tri sekunde pokuša suicid. Prema istraživanjima SZO više ljudi se ubije nego što umre od malarije, HIV/AIDS, raka dojke, ratova i ubistava. Samoubistvo je i jedan od vodećih uzroka smrti mladih do 30 godina, nakon saobraćajnih nesreća, tuberkuloze i nasilja.

Istraživanja takođe pokazuju da je više od 90 odsto osoba koje su izvršile samoubistvo bolovalo od depresije ili nekog drugog mentalnog poremećaja, ili je bilo sklono upotrebi psihoaktivnih supstanci - alkohola, droge i ljekova.

U Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori (2019-2023) se prоcjenjuje da će samо depresija u ukupnоj pоpulaciji svjetskоg stanоvništva dо 2020. biti drugi vоdeći uzrоk glоbalnоg оpterećenja bоlestima, оdmah nakоn ishemične bоlesti srca.

”Na globalnom nivou depresijom je pogođeno oko 300 miliona ljudi, više žena nego muškaraca. Devet od deset država sa najvišom stopom suicida u svijetu nalazi se u Evropi”, piše u Strategiji. Procjenjuje se da na svaku odraslu osobu koja je počinila samoubistvo postoji još 20 osoba koje su pokušale samoubistvo.

”Čak 1.4 odsto svih smrtnih slučajeva na svijetu uzrokovano je suicidom, što znači da od suicida umire više ljudi nego u svim oružanim konfiliktima u svijetu. 79 odsto suicida na globalnom nivou dešava se u nisko i srednje razvijenim zemljama. Čak pet puta je veća vjerovatnoća da će muškarac počiniti samoubistvo u odnosu na ženu”, piše u tom dokumentu.

Na globalnom nivou, najčešći način suicida vrši se gutanjem pesticida, vješanjem i vatrenim oružjem.

Mađarska je godinama imala najveću stopu samoubistava u svijetu, da bi početkom 21. vijeka prva četiri mjesta po stopi samoubistava zauzimale četiri države bivšeg Sovjetskog saveza - Litvanija, Rusija, Estonija i Bjelorusija. Prema posljednjim podacima SZO, u prvih deset država sa najvećom stopom suicida i dalje su Rusija i Litvanija, ali prednjače i afričke zemlje Lesoto, Esvatini, Južnoafrička Republika, te južnoameričke Gvajana i Surinam. U vrhu su i Južna Koreja, ali i pojedina ostrva u Tihom okeanu. Grčka je više decenija evropska zemlja sa najmanjom stopom samoubistava, dok su u arapskim državama te stope najniže u svijetu.

Na 20 pacijenata jedno kupatilo

Injac-Stevović za CIN-CG naglašava i da loši uslovi u kojima funkcionišu psihijatrijske ustanove kod nas odbijaju pacijente da prihvate liječenje.

”U Klinici u Podgorici na 20 pacijenata imate jedno kupatilo”, pojašnjava doktorka.

Radoje Cerović ističe da razvoj svijesti i moderne kulture možete mjeriti u jednoj državi i po stanju psihijatrijskih ustanova i usluga.

”Da uprava Kliničkog centra nije intervenisala u posljednjem trenutku, krov neuropsihijatrije bi se srušio na pacijente i na ljekare. Situacija u Dobroti je u domenu horora…”, ocjenjuje Cerović.

Za četiri mjeseca 38 samoubistava

Policija je evidentirala 38 samoubistava od januara do maja ove godine.

Na području nadležnosti Centra bezbjednosti Podgorica registrovano je 10 samoubistava, na teritoriji nikšićkog centra sedam, dok je na području nadležnosti CB Herceg Novi registrovano pet, a po četiri samoubistava evidentirana su na teritoriji koju pokrivaju CB Bijelo Polje, Berane, Pljevalja i Bar.

”Od početka godine najveći broj samoubistava je registrovan u februaru - 12”, piše u odgovorima policije CIN-CG-u.

Reagovati na vrijeme

U 2016. godini samoubistvo je predstavljalo drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina u svijetu. U nekoliko država suicid čak predstavlja vodeći uzrok smrti adolescenta.

”Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14. godine života, a tri četvrtine mentalnih bolesti do sredine dvadesetih godina života”, piše u Strategiji.

Istraživanjem, koje je 2014. rađeno među 167 adolescenata, od 16 do 19 godina starosti u nekoliko srednjih škola u glavnom gradu, utvrđeno je da su suicidalne misli i ponašanja veoma zastupljeni kod podgoričkih adolescenata, te da su u korelaciji sa zavisnostima od duvana, alkohola, narkotika i kockanja.

”Čak 16,5 odsto smatra da bi samoubistvom riješilo sve svoje probleme. Njih 27 odsto razmišlja o samopovređivanju, 17,6 odsto za sebe misli da su bezvrijedni, a 23,5 odsto ispitanika je navelo da se ne raduje dugom životu”, piše u istraživanju psihološkinje Irene Boričić.

Pomoć tražiti u Srbiji

Iako gotovo sve zemlje u regionu u odnosu na broj stanovnika imaju manji procenat samoubistava nego Crna Gora, sistem podrške licima sa suicidalnim mislima je mnogo dostupniji.

Tako, recimo, u Srbiji, koja po zvaničnoj statistici ima duplo manju stopu samoubistava od Crne Gore, postoje razni programi podrške, online zajednice i nevladine organizacije koje se bave ovim problemom.

Građanima je na raspolaganju SOS linija za prevenciju samoubistva, koja funkcioniše pri Klinici “Dr Laza Lazarević” u Srbiji. Linija 0800-309-309 je besplatna i dostupna non-stop. Broj linije u centru “Srce” je 0800-300-303 i može se pozvati svakog dana od 14 do 23 h.

Maja BORIČIĆ

I pored rastućeg trenda upisa, pitanje kvaliteta obrazovanja koju dobijaju RE djeca ostaje ključni problem

Almedina ide u sedmi razred jedne osnovne škole u Baru. Na molbu novinarki Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da pročita jedan pasus iz knjige, nesigurno pristaje, uz upozorenje da ne zna dobro da čita. I počinje da sriče.

Njen brat Aleksandar, šesnaestogodišnjak koji pohađa peti razred, uzima olovku i ispisuje jednostavnu rečenicu koju mu novinarka diktira - “Imam žutog psa, zove se Snupi”. Neprecizna štampana slova izgledaju kao da ih piše neko ko je tek u prvom razredu, umjesto “g” pojavljuje se “k”, a mladić se zbunjuje i zastaje na riječi “pas”.

Devetogodišnji Petar, njihov brat koji pohađa treći razred, stidljivo gleda u prazan papir dok ga novinarke CIN-CG-a mole da napiše svoje ime, a zatim različita slova i brojeve. Nakon što novinarke odustanu, pomalja se, nesigurnom rukom napisan broj četiri. Na pitanje koji je to broj, Petar ne zna da odgovori.

Ova djeca ne pohađaju školu redovno. Ipak, prolaze razrede bez obnavljanja, i očekuje se da će osnovnu školu završiti u roku.

Oni nijesu usamljeni primjer toga da romska djeca izađu iz osnovne škole nepismena.

”I mi se pitamo kako prelaze iz razreda u razred. Iz škole su zvali nekoliko puta da pitaju zašto su djeca izostala. Mi objasnimo, i to je to”, kaže za CIN-CG Sabedin, otac djece, koji osim njih ima još tri kćerke predškolskog uzrasta. Želi da svi završe makar osnovnu školu.

Iz OŠ “Meksiko” u Baru, koju pohađa 18 učenika RE populacije, među kojima su i Sabedinova djeca, kažu da nastavnici imaju poseban kriterijum prema romskim đacima. ”Zbog teških uslova u kojima žive, ovim đacima nastavničko osoblje toleriše mnogo više nego što je to uobičajeno”, kaže za CIN-CG Lejla Bubić, pomoćnica direktorice OŠ “Meksiko”.

U Crnoj Gori nijesu rađena istraživanja o nivou osnovnih vještina (čitanje, pisanje, govor, računanje) kod djece iz RE populacije koja pohađaju osnovnu školu.

UNICEF je, u poslednjem talasu Istraživanja višestrukih pokazatelja (MICS6) u periodu od 2017. do 2019, u mnogim zemljama ispitao dvije osnovne vještine kod djece - čitanje i numeričke sposobnosti u zavisnosti od različitih faktora - poput pripadnosti manjinskim populacijama, dječijeg rada, nivoa siromaštva…

”Nalazi pokazuju da djeca iz romskih naselja imaju manje šanse da steknu osnovne vještine u čitanju i numeričkim sposobnostima u poređenju sa nacionalnim prosjekom”, a “samo školovanje možda nije dovoljno da bi se u potpunosti postigli ravnopravni rezultati u obrazovanju”, navodi se u izvještaju UNICEF-a iz 2022. godine pod nazivom “Obrazovni putevi u romskim naseljima”.

Iz kancelarije UNICEF-a za Crnu Goru kazali su za CIN-CG da “zbog ograničenih kapaciteta crnogorskih institucija nije bilo prostora za mjerenje osnovnih vještina djece u Crnoj Gori, prilikom UNICEF-ovog istraživanja MICS6”. ”Sljedeći talas istraživanja mogao bi biti realizovan tek oko 2025. godine”, tvrde.

CIN-CG je poslao pitanja na adrese 25 osnovnih škola u Crnoj Gori, u vezi sa procentom pismenosti djece iz RE zajednica. Iz 11 škola koje su odgovorile objasnili su da se ne vodi evidencija isključivo za djecu RE populacije, a generalne stope pismenosti RE đaka ovih škola kreću se od 70 do 90 odsto.

Iz škole sa najviše učenika iz RE populacije u Crnoj Gori - OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”, navode da se u prva tri razreda opismeni 90 odsto romskih đaka.

Ipak, učenici romske populacije nerijetko upisuju srednju školu - potpuno nepismeni.

”Dolaze nam đaci sa završenom osnovnom školom koje moramo da učimo štampana slova, jer u suprotnom, ne mogu da savladaju gradivo”, kaže za CIN-CG Milanka Okuka, pedagoškinja JU Srednje stručne škole u Baru, koja obavlja i posao mentorke za RE učenike te škole.

Prema podacima Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, stopa završavanja osnovne škole kod romske djece iznosi 56 odsto, a srednje svega tri odsto.

”Ova razlika između stope završavanja osnovne i srednje škole bez dileme odražava loš kvalitet obrazovanja RE djece, prvenstveno tokom osnovne škole. Briga škola prema RE populaciji je svedena na formu, a djeca završavaju razrede tako da nijesu funkcionalno pismena”, napominje za CIN-CG Biljana Maslovarić, direktorica Pedagoškog centra Crne Gore koja ima bogato iskustvo u radu sa romskom djecom.

”Dešava se da djeca između šestog i devetog razreda osnovne škole pišu štampanim slovima, miješaju glasove i nijesu na nivou koji je potreban za razred koji pohađaju”, navodi se u izvještaju “Identifikacija i mapiranje relevantnih izazova sa kojima se suočava zajednica Roma i Egipćana u Crnoj Gori”, programa ROMACTED iz 2019. godine.

Pitanje kvaliteta obrazovanja ostaje ključni problem “bez obzira što smo”, kako se još navodi u ovom izvještaju, “posljednjih godina svjedoci rastućeg trenda upisa u školu”.

Odgovornost za propuste u obrazovanju RE učenika treba da snosi škola, odnosno nastavničko osoblje, tvrdi još Biljana Maslovarić.

”Tokom jedne školske godine rade se tri provjere znanja. Škola mora da preuzme odgovornost ukoliko dijete nakon svih ovih provjera izađe, a da nije elementarn o obrazovano”, kaže ona.

Tolerancija neredovnog pohađanja nastave medveđa usluga

Za Almedinu, Petra i Aleksandra redovno pohađanje nastave znatno je otežano zbog udaljenosti njhovog prebivališta. Od trošne barake na padini planine Sutorman iznad Bara, gdje žive, kilometri su do prvog naselja ili prodavnice, a do škole ima čak 40 minuta vožnje.

Organizaciju dolazaka djece do škole i nazad njihova porodica dijeli sa jedinim susjedima, porodicom Stanković, takođe Romima, koja podiže petoro djece školskog uzrasta.

”Danima kojim djeca prate nastavu, moramo nekoliko puta da se spuštamo sa Sutormana do grada, jer su svi u različitim smjenama i školama. Naš čitav život se vrti oko školskih obaveza”, kaže Sabedin. Da bi sakupili novac za gorivo i nastavili da prate nastavu, ali i pomogli svojim porodicama, ova djeca poslije škole rade različite poslove.

”Nemamo izbora”, kaže Sabedin.

”Dječiji rad je povezan sa slabim rezultatima u učenju, odnosno slabijim osnovnim vještinama čitanja i numeričkih sposobnosti”, navodi se u izvještaju UNICEF-a “Dublja istraživanja: dječiji rad i učenje” iz 2020.

Faktori poput siromaštva, neobrazovanih roditelja i pripadnosti ženskom polu značajno umanjuju šanse kod romske djece da postignu temeljne vještine čitanja i numeričkih sposobnosti, navodi se još u izvještaju “Obrazovni putevi u romskim naseljima”, iz 2022. “Ova djeca nijesu napredovala u svom obrazovanju, bez obzira na redovno pohađanje nastave ili kompletiranje školovanja”.

Crna Gora je jedina zemlja posljednjeg talasa UNICEF-ovih istraživanja u kojoj je procenat romske i egipćanske djece koja su angažovana u dječijem radu, a koja završe osnovnu školu, gotovo identičan procentu one RE djece koja ne rade. Za razliku od ostalih testiranih zemalja u regionu, u Crnoj Gori mogućnost izbacivanja iz škole ne povećava se ukoliko dijete radi i samim tim neredovno pohađa nastavu, navodi se u izvještaju “Obrazovni putevi u romskim naseljima”.

Iz kancelarije UNICEF-a za Crnu Goru nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a da li ovakva statistika pokazuje pretjeranu popustljivost osnovnih škola prema đacima RE populacije. ”Prema Protokolu koji propisuje obaveze institucija u cilju sprečavanja napuštanja škole, imamo obavezu da reagujemo ukoliko postoji rizik od napuštanja škole”, naveli su iz UNICEF-a u dopisu za CIN-CG.

Izbacivanje iz škola je rjetkost, ali i ponavljanje razreda, uprkos neredovnom pohađanju časova, svjedoče iskustva iz škola koje su odgovorile CIN-CG-u.

Podaci UNICEF-ovog Istraživanja višestrukih pokazatelja iz 2018. pokazuju da su romska djeca iz siromašnijih porodica u manjem riziku od ponavljanja razreda u osnovnoj školi u odnosu na djecu iz bogatijih porodica. ”Romska djeca ne ponavljaju razdred”, tvrde iz OŠ “Meksiko”. ”Uglavnom, u svim razredima, ne pohađaju redovno nastavu, što znatno utiče na loš uspjeh i upravo iz tog razloga veoma mali broj takvih učenika može čitati i pisati bez problema”, navodi pomoćnica direktorice Bubić.

”Imamo veliki problem sa neredovnim pohađanjem nastave učenika RE populacije, i to u procentu od preko 70 odsto. Nemoguće je formirati ocjenu”, kaže za CIN-CG direktorica OŠ “Njegoš” u Kotoru Tamara Radonjić.

Iz podgoričke OŠ “21. maj” za CIN-CG su kazali da RE djeca do trećeg razreda djelimično postižu obrazovne ishode. ”U četvrtom razredu njihov uspjeh je dobar, a od petog do devetog ostvaruju minimalne obrazovne ishode, dovoljan uspjeh”. Almedini, Petru i Aleksandru fali osnovna informisanost koju je do sada trebalo da steknu u školi. Na pitanje novinarki šta je to ćelija, tvrde da im je ta riječ poznata. ”To je ono kad odeš u zatvor”, najzad govori Aleksandar. Na pitanje da li znaju šta je ćelija iz biologije, nastaje muk. Na pitanje ko je Njegoš, niko ne zna odgovor, ali Almedina tvrdi da joj je ta riječ - poznata.

Ovoj djeci nema ko da pomogne sa gradivom propuštenim u školi. ”Mi sigurno ne možemo da im pomognemo”, kaže Sabedin, otac djece.

Diskriminacija ubija motivaciju

Na pitanje novinarki CIN-CG-a voli li da ide u školu i igra se sa djecom, devetogodišnji nasmijani Petar postaje ozbiljan i odmahuje glavom.

”Nemaju s kim da se druže, igraju. Zato vole više da ostanu ovdje, na Sutormanu”, objašnjava Sabedin.

”Pored siromaštva, ključni faktori koji ometaju romske učenike da redovno pohađaju škole su i stigma, maltretiranja od strane vršnjaka ili zaposlenih, diskriminacija, nedostatak ličnih dokumenata koja su potrebna za upis u škole, česte migracije…”, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

Iskustva romske djece u učionice karakteriše nedostatak integracije i očigledna diskriminacija, navodi se u studiji programa ROMACTED iz 2019.

”Išao sam u školu do VI razreda, a zatim sam počeo sa vanrednim školovanjem jer je to jednostavno bilo bolje za mene”, izjava je jednog od diskriminisanih dječaka RE nacionalnosti, navedena u ovoj studiji.

”Diskriminacija dovodi do toga da se djeca osjećaju manje bitnom. Njihovo samopoštovanje je narušeno i, u većini slučajeva, prestaju da se bore i ne pokušavaju da se poboljšaju i izađu na kraj sa problemom... Pod povećanim su rizikom od napuštanja škole”, kaže za CIN-CG psihološkinja u Centru za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević.

Tradicionalni nedostatak integracije, gdje RE djeca ne razvijaju bliske društvene veze sa drugom djecom, negativno utiču na njihovu motivaciju za nastavak školovanja, navodi se dalje u studiji.

”Obezbjeđivanje odjeće i obuće, besplatnih udžbenika i školskog pribora, uključivanje roditelja u život i rad škole, besplatan prevoz, prihvaćenost vršnjaka i nastavničke kompetencije su faktori koji utiču da djeca RE populacije redovnije pohađaju nastavu”, smatra Jelena Popović, direktorica OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”.

”Roditelji, na primjer, često odlučuju da djecu ne šalju u školu, jer nemaju ništa čisto da obuku. Nijesu u mogućnosti da obezbijede školski pribor i uslove za život koji bi djeci omogućili da uče kod kuće”, navodi se u istraživanju ROMACTED 2019.

Da segregacija postoji i po školama potvrđuje činjenica da pripadnici RE populacije pohađaju svega sedam škola na teritoriji glavnog grada. Škole koje se tradicionalno smatraju elitnim gotovo da nemaju đake RE populacije. Tako škola “Pavle Rovinski” nema ni jednog đaka RE populacije, bez obzira na relativnu blizinu naselja Vrela ribnička. OŠ “Sutjeska” ima svega jednu učenicu RE populacije.

”Radimo na tome da ih upisujemo i u ostale takozvane ‘elitne škole’, ali moramo im obezbijediti i prevoz do tih škola”, kazali su za CIN-CG iz Direktorata za obrazovanje manjinskih naroda Ministarstva prosvjete.

”Djeca nerijetko imaju osjećaj da u školama nijesu u potpunosti prihvaćena. Često kažu: ‘Sjednu nas u posljednje klupe, i naše je da budemo mirni i da dolazimo redovno’”, ističe za CIN-CG direktorica Dnevnog centra pri Centru za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore - defendologija u Nikšiću Jelena Milić.

Trenutno, 202 djece, većinski iz romske i egipćanske populacije, aktivni su korisnici tog centra. Tu uče, dobijaju psiho-socijalnu podršku i obroke, a nerijetko dolaze i samo da obave osnovne fiziološke potrebe - da se istuširaju, ošišaju ili da operu i osuše veš. ”Centar prvobitno nije bio osmišljen samo za potrebe djece iz RE populacije. Vremenom se ispostavilo da oni čine najveći broj korisnika”, objašnjava Jelena Milić.

Bez sankcija za zanemarivanje učenika

Dopuštanje učeniku da pređe razred, iako prethodno nije savladao potrebne vještine, kažnjivo je zakonima Crne Gore. Zakonom o zabrani diskriminacije, diskriminacijom se, između ostalog, smatra “otežavanje ili uskraćivanje mogućnosti praćenja nastave, razvrstavanje ili pravljenje razlika ili nejednako postupanje prema đacima /učenicima/studentima”.

Etički kodeksi, koje svaka škola ima, propisuju obavezu nastavnika da se prema svakom učeniku odnosi pažljivo i objektivno - u ocjenjivanju, rješavanju sukoba i u primjeni disciplinskih mjera.

I pored zakona, gotovo nikada se ne dešava da neko od nastavnika ili iz rukovodstva škole bude sankcionisan zbog toga što učenik do kraja osnovne škole nije savladao slova i brojeve. Škole uglavnom reaguju i informišu roditelje i relevantne institucije onda kada dijete ne dolazi redovno na časove.

”Događalo se da pošaljemo dopis školi da bismo provjerili kako neko dijete napreduje ili, ukoliko izostaje sa nastave, da li škola informiše o tome roditelje. Iz iskustva, ne mislim da škole prečesto kontaktiraju roditelje”, kaže još za CIN-CG Jelena Milić.

”Ako dijete nije u školi i negdje prosi, počinjen je niz prekršaja”, kaže za CIN-CG Duška Šljivančanin, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) za oblast zaštite prava djeteta, mladih i socijalne zaštite.

”Više puta smo u našim izvještajima davali smjernice šta bi u ovakvim slučajevima trebalo raditi, a pokretali smo i prekršajne prijave protiv roditelja jer oni zakonski moraju da odgovaraju”, tvrdi savjetnica ombudsmana.

Prema njenim riječima, prekršajni sudovi u Crnoj Gori imaju lošu praksu po ovom pitanju. ”Da ne bi dodatno osiromašavali porodice, puštaju ih i ne kažnjavaju. To je kontraproduktivno”.

Djeci barijera jezik, djevojčice ranije napuštaju škole

”Obrazovanje na jeziku koji djeci nije maternji dovodi do značajnog problema - neki učenici završavaju školu, a da prethodno ne savladaju osnovne vještine čitanja ili pisanja”, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

U odjeljenjima kotorske OŠ “Njegoš”, u koju inače ide 29 učenika RE populacije, u kojima ih ima više, Romi i Egipćani među sobom govore na jeziku na kojem pričaju kod kuće. ”To je problem pri usvajanju gradiva”, navodi direktorica te škole Tamara Radonjić.

Iz OŠ “Milan Vuković” u Herceg Novom za CIN-CG kažu da su kod RE djece primijetili ograničenja u razumijevanju pročitanog teksta. ”Ona su uslovljena jezičkim i pojmovnim fondom kojim ova djeca raspolažu”.

Iz OŠ “Njegoš” u Kotoru naveli su za CIN-CG da posebno djevojčice RE populacije ranije napuštaju nastavu. ”I pored angažovanja školske pedagoško-psihološke službe i odlične saradnje koju imamo sa Kancelarijom za prevenciju bolesti djevojčice ranije napuštaju škole od dječaka”.

I u pomenutom istraživanju ROMACTED-a u razlozima za prijevremeno napuštanje škola posebno se ističe rodna neravnoteža. ”Od djevojčica se očekuje da pomažu u obavljanju kućnih poslova, kao i da uđu u brak u vrlo ranoj dobi”, navodi se u tom istraživanju. ”Procenat žena bez škole ili sa manje od četiri razreda osnovne škole značajno je veći nego procenat muškaraca, gdje je čak 43,2 odsto žena ne posjeduje nijedan vid obrazovanja, dok je to slučaj sa svega 22,6 odsto muškaraca”, ukazano je u istraživanju Defacta koje se navodi u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine.

Program medijatora dobar iskorak

Poboljšanje u obrazovanju romske djece pokrenulo je angažovanje saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, koji bi djeci trebalo da pomažu pri učenju, kao i da budu spona između roditelja i škola. Trenutno ih, prema podacima Ministarstva prosvjete, na nivou Crne Gore ima 22 - po jedan na svakih 70 učenika.

U prošloj školskoj godini bilo ih je isto toliko. Školske 2019/2020. bilo ih je 21, a 2018/19. njih 18. Školske 2019/20. angažovano je 35 mentora za 130 učenika osmog i devetog razreda romske i egipćanske populacije, dok je u srednjim školama angažovano 44 mentora (profesora) za 120 RE srednjoškolaca.

”Trebalo bi da se uspostavi mehanizam za mjerenje postignuća učenika u osnovnom obrazovanju. Prije angažovanja medijatora u obrazovnim institucijama rezultati i postignuća djece iz tih zajednica nijesu bila na zadovoljavajućem nivou. Iz godine u godinu sve je veći broj romske i egipćanske djece napuštalo školovanje. Zato je uloga i podrška medijatora od velikog značaja za njih, naročito za one lošeg socio-ekonomskog položaja”, kaže za CIN-CG Enis Eminović, medijator u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” i dugogodišnji romski aktivista u civilnom sektoru.

On svakodnevno vodi brigu o 53 učenika iz trećeg i 18 učenika romske i egipćanske zajednice iz devetog razreda.

Prema njegovim riječima, nedostatak komunikacije i saradnje između obrazovnih institucija i romskih i egipćanskih zajednica ozbiljna je prepreka u unapređenju obrazovanja RE populacije. ”I dalje je problem nedovoljna osviješćenost roditelja. Važno je da roditelji djece steknu povjerenje u medijatora, čiji položaj treba hitno sistematizovati”.

Najveći procenat anketiranih roditelja romske i egipćanske zajednice, kako se navodi u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana, nema informaciju o tome da li u njihovoj zajednici postoji saradnik u obrazovanju.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat električne energije koji se dobija korišćenjem voda Bilećkog jezera Crnogorske vlasti nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina i Hrvatska

Crnoj Gori je, zbog nekorišćenja hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera, koji se procjenjuje na više od 2.100 gigavat sati (GWh), nanijeta šteta koja se mjeri milijardama eura.

Crnogorske vlasti su nekoliko puta pokretale to pitanje, ali nijesu istrajavale u njegovom rješavanju, prepuštajući da taj značajan potencijal u potpunosti koriste Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska. Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG) ponovo otvorila tu temu, dok se nova Vlada Dritana Abazovića o tome još nije izjasnila.

Koliki je potencijal Bilećkog jezera najbolje govori podatak da je ukupna potrošnja struje u Crnoj Gori, nakon izlaska Kombinata aluminijuma (KAP-a) iz elektronergetskog sistema, planirana za ovu godinu na oko 2.958 GWh sa gubicima na mreži.

Bilećko jezero od 1968. godine snabdijeva električnom energijom BiH i Hrvatsku, kroz hidroenergetski sistem Trebišnjica, odnosno hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Dubrovnik 1 i Čapljina. Iako oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji, Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat (KWh) električne energije iz ovog sistema.

Zvaničnici Republike Srpske, na čijoj se teritoriji većinom nalazi Bilećko jezero, kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da ne namjeravaju da Crnoj Gori daju odgovarajuću naknadu, dok su iz hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja rekli da zvanična Podgorica od njih nikada nije ni tražila naknadu.

Stručnjaci, koje je kontaktirao CIN-CG, saglasni su da je Crnoj Gori nanesena šteta, što pokazuju i studije renomiranih preduzeće za konsalting i projektovanje.

Na primjer, prema studiji "Iskorišćenje hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera u dijelu koji pripada Crnoj Gori", koju je 2008. godine uradio Energoprojekt Beograd, učešće Crne Gore u proizvodnji HE Trebinje1 je od 58,7 do 93,06 gigavat sati (GWh) godišnje, u HE Trebinje 2, od 2,1 do 3,32 GWh godišnje i u HE Dubrovnik 1, od 163,3 do 258,8 GWh godišnje.

Ukupno to je 224 do 355,18 GWh godišnje ili za period od 1968. do 2022. godine od 12.096 do 19.179 GWh.

Ako se u obzir uzme sadašnja cijena na energetskoj berzi u Budimpešti od oko 300 eura za megavat sat (MWh), to znači da je Crna Gora po tom osnovu do sada izgubila milijarde eura.

Subsektorska studija energetike, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020, predviđa da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne Crnoj Gori. O kojoj se količini struje radi najbolje govori podatak da je to četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidroelektrana Piva i Perućica.

Prema studiji Elektroprojekta iz Ljubljane, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne 270 gigavat sati godišnje.

BOLJE ISKORISTITI BILEĆKO JEZERO, NEGO GRADITI NA KOMARNICI

Prema međunarodnim konvencijama, Crna Gora ima pravo da valorizuje svoj udio u Bilećkom jezeru. Ali, umjesto da uzme ono što joj pripada, crnogorske vlasti, bivše i sadašnje, kao i Elektroprivreda propagiraju kontrovezne energetske projekte koji devastiraju jedinstvene i vrijedne predjele, poput kanjona Komarnice.

Analitičar Dejan Mijović smatra da Crna Gora može dobiti električnu energiju ili iznos u novcu koji je otprilike jednak proizvodnju HE Komarnica.

"Komarnica bi se gradila sedam, osam godina, a isplatila tek za nekih 15 jer treba isplatiti i kredit od više stotina miliona eura koji bismo dobili za gradnju", rekao je Mijović za CIN-CG.

Prema planovima, HE Komarnica proizvodila bi, u najboljem slučaju, 217 gigavat sati godišnje, dakle, manje od polovine ukupnog iznosa naknade koju bi Crna Gora, prema Subsektorskoj studiji, mogla da dobije od korišćenja Bilećkog jezera.

Bivša, 42. Vlada premijera Zdravka Krivokapića, dok je bila u tehničkom mandatu u martu 2022. godine (nepovjerenje joj je u parlamentu izglasano 4. februara) usvojila je Informaciju o valorizaciji voda Bilećkog jezera i formirala ekspertski tim.

Nekoliko mjeseci prije toga su u okviru EPCG formirali radni tim, koji se bavi tim pitanjem.

Član odbora direktora EPCG Rajko Radusinović rekao je za CIN-CG da su prikupili oko 40 dokumenta i da će pokušati da problem riješe sporazumno.

"Međutim, to je ipak međudržavni problem u koji su inkorporirane sadašnje nezavisne države BiH, Hrvatska i Crna Gora. Osim sporazumnog rješavanja ove problematike, naravno postoji i arbitraža, ali za to je potrebno da se sve tri strane usaglase ko će da bude taj koji će da arbitrira i sve tri strane da prihvate presudu arbitraže. Postoji i međunarodni sud i učinićemo sve da do toga ne dođe", rekao je Radusinović.

Arbitražom je zaprijetila bivša Vlada Duška Markovića 2019. kada je poslala notu Ambasadi BiH. Crnogorska strana u noti izražava nadu da će pitanje biti riješeno u duhu dobrosusjedskih odnosa i da će ako se ne nađe prihvatljivo rješenje, biti prinuđena da pokrene postupak pred međunarodnim arbitražnim i sudskim organima.

Odgovor iz Sarajeva nije stigao, ali arbitražu Crna Gora nije pokrenula.

CRNA GORA TREBA DA BUDE IZVOZNIK STRUJE

Bilećko jezero je nastalo zaustavljanjem toka rijeke Trebišnjice, pogranične ponornice između Crne Gore i BiH. Jezero je površine 33 kilometra kvadratna zavisno od vodostaja, dužine skoro 20 kilometara i dubine preko 100 metara na pojedinim mjestima.

Akumulacija je potopila brojna sela i imanja i, iako su mještani obeštećeni, potopljen je i dio kulturno-istorijske baštine. Sa crnogorske i hercegovačke strane potopljeno je više crkava, a manastiri Dovrićevo i Kosijerevo su izmješteni.

Potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije i 22 kvadratna kilometra teritorije BiH. Udio sliva BiH je 60 odsto, a, prema Subsektorskoj studiji crnogorske Vlade iz 2005. godine, udio Crne Gore je 40 odsto.

Danas elektroenergetski sistem koji koristi vode Bilećkog jezera posluje kroz preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), u čijem je sastavu više postrojenja kojima upravljaju Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) i elektroprivrede Hrvatske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

HE Trebinje 1, Trebinje 2 i postrojenja Gornji horizonti, koja se još grade, posluju u okviru ERS. Hrvatska Bilećko jezero koristi za HE Dubrovnik, dok HE Čapljina upravljaju elektroprivrede Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Prema podacima HET-a, srednja godišnja proizvodnja HE Trebinje 1 je od 370 do 420 GWh, HE Trebinje 2 srednja godišnja proizvodnja iznosi 14,5 GWh, HE Dubrovnik 1168 GWh, a protočne hidroelektrane (PHE) Čapljina 400 GWh.

Električna energija proizvedena u HE Dubrovnik pripada i Hrvatskoj i RS, po 50 odsto, dok Crna Gora ne dobija ništa.

Dejan Mijović kaže da bi protivargument za to mogao da bude to što je BiH sagradila brane i kanale koje dovode vodu do Hrvatske.

"Međutim, treba reći da su za ovih 30 godina tokom kojih Crna Gora nije naplatila ni cent na ime koncesije, mogli da budu sagrađeni upravo te brane i kanali", objašnjava Mijović.

Hidrolog i inženjer geologije i hidrogeologije Mihailo Burić navodi da su procjene o slivu sa teritorije Crne Gore različite, kreću se između 37 do 45 odsto.

"Ali svakako najmjerodavniji je podatak u tome koliki je prosječni doticaj sa naše teritorije. On je ocijenjen sa 32 kubna metra u sekundi, mi u kalkulacijama idemo sa 30 m3 u sekundi da dolazi vode sa teritorije Crne Gore u Bilećko jezero", rekao je Burić za CIN-CG.

Njegova vizija je, kaže da Crna Gora treba da bude izvoznik električne energije, ali upozorava na klimatske promjene.

"Na rijeci Morači, na osnovu dosadašnjeg trenda i projekcija tog trenda će doći do smanjenja srednjeg godišnjeg proticaja sa prosječnih 170 m3 u sekundi na 102 m3 u sekundi. U gonjoj Tari će doći do promjene srednjeg godišnjeg proticaja sa 26 na 10 m3 u sekundi. Moramo da shvatimo i konstatujemo efekte klimatskih promjena i na osnovu toga moramo da pravimo strategije u energetici. Ako se ovako nastavi, možda ćemo morati graditi akumulacije ne samo zbog hidroenergije nego zbog regulacije režima naših voda", rekao je Burić.

Opština Nikšić je do 1992. dobijala naknadu za potopljene teritorije, oko 200 hiljada eura. Raspadom SFRJ i nakon rata u BiH, Crna Gora je ostala i bez toga jer ni nakon smirivanja prilika Opština Nikšić nije dobijala ništa od Elektroprivrede RS. Samo je po ovom osnovu izgubljeno oko šest miliona eura.

S druge strane, ERS ovu naknadu uredno isplaćuje opštinama na teritoriji RS- Trebinju i Bileći.

Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević za CIN-CG je rekao da imaju dobru komunikaciju sa komšijama i u tom pravcu treba da i dalje razvijaju odnose.

"Ne treba da se vraćamo u prošlost, svako je ponešto izgubio u ratu", smatra Kovačević.

CRNA GORA ĆE TRAŽITI I ONO ŠTO JOJ JE PRIPADALO

Direktor Direktorata za vodoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Željko Furtula za CIN-CG je kazao da će Crna Gora tražiti ne samo pravičnu raspodjelu hidropotencijala jezera, nego i ono što joj je pripadalo u prethodnom periodu.

Podsjetio je da je Crna Gora u više navrata pokušavala da dogovori sa RS i BiH pravičnu raspodjelu hidroenergetskog potencijala.

"Prethodnih 15-ak godina Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa RS i Hrvatskom, koji ima već sa Srbijom i Albanijom. Dva puta, 2004. i 2010. godine je Crna Gora bila na pragu zaključivanja tog ugovora. Čak je 2010. usvojen nacrt ugovora o vodama koji je upućen BiH, a na koji do dan-danas nismo dobili odgovor. Pretpostavka je da je tu problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera", rekao je Furtula.

U nacrtu Ugovora o vodama iz 2010, koji je tadašnja Vlada Crne Gore poslala BiH navodi se da je "korišćenje svih voda od zajedničkog interesa, a na prvom mjestu voda Bilećkog jezera, jedan od primarnih ciljeva ugovora".

Bivši državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija Marko Perunović za CIN-CG je ranije, dok je bio na toj funkciji, kazao da bi trebalo u saglasnosti sa RS naći renomiranu međunarodnu instituciju koja bi uradila studiju prihvatljivu za obje strane.

"Na taj način bismo znali da je naših 10, 15, 20 odsto... Akumulacija je 1,28 milijardi kilometara kubnih vode, i to su ogromne količine koje bi za naš hidropotencijal značile jako puno. Ono što je naplaćivano je samo naknada za korišćenje vode od 1971. do 1992. koja je oko 200.000 današnjih eura. Od 1992. ta koncesiona naknada nije nikada ni naplaćena", podsjetio je Perunović.

U RS NE GLEDAJU BLAGONAKLONO NA INICIJATIVU CRNOGORSKE STRANE

U EPCG, kako je kazao Radusinović, smatraju da je rješenje da formiraju zajedničko tijelo sa Elektroprivredom RS, i da zajednički odaberu izvođača, tj. projektni tim, međunarodnu naučnu instituciju koja će objektivno procijeniti ućešće Crna Gore u vodama Bilećkog jezera i na osnovu toga da se odredi pravična nadoknada.

Međutim, direktor ERS Luka Petrović za CIN-CG je kazao da je to "neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova".

"Oni hoće da kažu da imaju pravo na to, a kad se pravio sistem - nije ih bilo", poručio je Petrović.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS su za CIN-CG kazali da EPCG nema pravo da traži učešće u isporuci električne energije iz već izgrađenih objekata, jer u njihovoj izgradnji nije učestvovala.

Iz tog Ministarstva navode da je naknada za potopljeno zemljište u SFRJ redovno izmirivana svim opštinama, uključujući i Nikšić, međutim nakon okončanja rata, prestao je da postoji pravni okvir za dalje plaćanje.

Miodrag Radunović, bivši pravni savjetnik Vlade Crne Gore iz 2010. i član Vladinog tima 2005. i 2006. godine koji je pregovarao sa ERS, kaže da BiH itekako odgovara status kvo u slučaju Bilećkog jezera.

"Znači da koriste jezero, proizvode električnu energiju, a da i dalje nemaju nikakvih obaveza prema Crnoj Gori. Naravno da je to sa stanovišta naših interesa i potreba neodrživo", rekao je Radunović za CIN-CG.

Smatra da takvo stanje nije dobro ni sa stanovišta budućih planova i programa vezano za korišćenje preostalih voda, kada su u pitanju i Tara i Komarnica, itd.

Prema riječima Radunovića, HE Trebinje 1 je 1968. godine počela da radi, a nije tražena saglasnost Skupštine tadašnje Republike Crne Gore, što je bila obaveza prema tadašnjem osnovnom Zakonu o vodama donesenom na saveznom nivou.

"BiH je tada bila dužna da pribavi, a potom i da zaključi sporazum u vezi korišćenja tih voda", kaže Radunović.

U međunarodnom pravu to je, kako je naveo, uređeno Direktivom o vodama EU, Helsinškim pravilima o uređenju voda iz 1966, Konvencijom o međunarodnim vodotocima iz 1992. godine, Konvencijom UN o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka iz 1997.

"U tim dokumentima se preferira održivo i pravično korišćenje međunarodnih voda, a isto tako u nedostatku sporazuma, a kada je u pitanju šteta koja se nekim aktom može nanijeti državi sliva, da ta država ima pravo da se to pitanje raspravi, i da po tom osnovu zahtijeva određenu kompenzaciju", objasnio je Radunović.

I danas stručnjaci naglašavaju da je osnovni Zakon o vodama SFRJ iz 1965. bio u potpunosti usklađen sa međunarodnim pravom i svim važnim konvencijama.

Ekspert za energetiku iz Beograda Aleksandar Kovačević objašnjava da je jedna dimenzija ko je vlasnik elektrane, druga na kojim vodnim resursima je ta elektrana zasnovana i kako se valorizuju ti vodni resursi.

"Vodni resursi su po definiciji javno dobro i pripadaju državama u kojima se nalaze. Ne može bilo koje komercijalno preduzeće, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, da postane vlasnik vodnog resursa, ono postaje koncesionar, stiče pravo korišćenja vodnog resursa pod nekim uslovima", naveo je Kovačević.

Umjesto čekanja na odgovor iz BiH, relevantne konsultantske kuće su predlagale da Crna Gora povlači vodu iz Bilećkog jezera tako što će izgraditi postrojenja na svojoj teritoriji.

U predlogu Energoprojekta Hidroinženjering iz Beograda iz 2008. godine tri su moguća tehnička rješenja za valorizaciju voda Bilećkog jezera - izgradnja HE Boka kod Risna i HE Obošnica kod Nikšića, a treće rješenje je prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero.

Vlada Mila Đukanovića je 2008. godine, favorizovala izgradnju HE Boka koja bi sa aspekta prostornog planiranja i zaštite životne sredine prouzrokovalo najviše štete. Aktuelno rukovodstvo EPCG i danas zastupa stav da bi HE Boka bila najbolje rješenje.

"To je najproduktivnije što se tiče energetskih parametara, i najmanje košta po iznosu po megavat satu električne proizvedene energije", rekao je Rajko Radusinović.

EPCG će, kako kaže, graditi HE Boka samostalno ili u saradnji sa Elektroprivredom RS.  

HE BOKA BI SE GRADILA NA ZAŠTIĆENOM PODRUČJU

HE Boka gradila bi se u području koje je pod zaštitom UNESCO kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine. Neophodno bi bilo bušenje tunela dužine 30 kilometara kroz planinski masiv Orjena, park prirode i potencijalno Emerald i Natura 2000 područje. Riječ je o predjelima koje EU smatra izuzetno važnim zbog očuvanja ugroženih vrsta i staništa.

Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG kaže da bi probijanja tunela, zatim i izgradnja HE, uticala negativno na životinjski svijet i vrlo je izvjesno da bi došlo do promjene klimatskih prilika u tim mikro-lokalitetima.

Osim što bi 20 odsto konstrukcije HE Boka činili tuneli rizični za izgradnju, rješenje je problematično i zbog ulivanja velike količine slatke vode u Bokokotorski zaliv, što je navedeno u Studiji Energoprojekta iz 2007.

Mićanović navodi da bi to negativno uticalo na neke zajednice i organizme u tom dijelu Boke koji su jako osjetljivi na promjene saliniteta.

Rukovodstvo EPCG nije bilo transparentno kada je u pitanju dokumentacija o Bilećkom jezeru i, iako su, pojašnjenjima i izjavama, pomogli istraživanju, nijesu odgovorili na zahtjeve CIN-CG-a za pristup informacijama, odnosno dokumentaciji.

Mićanović kaže da su imali isti problem kada je u pitanju ugovor koji je EPCG potpisala sa Elektroprivredom Srbije o izgradnji HE Komarnica.

"Nakon godinu dana aktivnog traženja i slanja zahtjeva dobili smo konačno ugovor koji je Crna Gora potpisala sa Srbijom u vezi sa HE Komarnica i taj ugovor je apsolutno nečitak i niko nije uspio da izvuče ijednu rečenicu koja se kristalno vidi. Samo se nameće da jedna velika kompanija u većinskom vlasništvu Crne Gore nema odgovoran i brižan odnos prema građanima", rekla je Mićanović.

PITANJE UREDITI MEĐUNARODNIM SPORAZUMOM

Pravnica iz Beograda Branislava Lepotić Kovačević navodi da su države na koje se odnosi pitanje sliva, kandidati za članstvo u EU, a EU ima pravila koja su slična opštim međunarodnim, a to je da svaka država ima pravo da uređuje sliv njene rijeke.

"Kada je u pitanju međunarodni sliv, u tom slučaju je najbolje zaključiti međunarodni sporazum u kojem će se sva ova otvorena pitanja urediti na način da se jasno definiše na koji dio sliva svaka od ovih država ima prava", smatra ona.

Okvirna direktiva o vodama EU predviđa da se rječni sliv koji pokriva teritoriju više od jedne države članice, označi kao međudržavno vodno područje. Konvencija UN o pravu neplovidbenog korišćenja međunarodnih vodotoka, predviđa da "ako je značajna šteta ipak prouzrokovana drugoj državi vodotoka, države čije korišćenje prouzrokuje takvu štetu će, u nedostatku sporazuma o takvom korišćenju, preduzeti sve odgovarajuće mjere… radi otklanjanja i sprečavanja takve štete, i po potrebi, raspraviti pitanje kompenzacije".

Dakle, međunarodni propisi su na strani Crne Gore i ona konačno treba da uzme što joj pripada i iskoristi ogromni potencijal Bilećkog jezera.

Građani od nove Vlade premijera Dritana Abazovića, koja je formirana 28. aprila, između ostalog očekuju stabilno snabdijevanje električnom energijom uz maksimalno očuvanje prirodnog bogatstva.  

Zaštitnici prirodnog bogatstva sve glasniji

Protesti stručnjaka, ekoloških aktivista i građana zbog projekata koji bi mogli da ugroze neke od najvrednijih krajeva Crne Gore sve su jači. Toga su, kažu, svjesni i u EPCG, ali ne odustaju.

"Bez obzira što postoje ljudi i NVO koje štite prirodu i Crnu Goru, vjerujte nemojte je štititi od inženjera poput mene i mojih drugova", poručio je Rajko Radusinović.

Andrijana Mićanović kaže da je interesantno kako EPCG uvijek bira biodiverzitetski najvrednija i najbogatija područja u Crnoj Gori.

"Danas pričamo o Orjenu, ali takav je slučaj i Komarnica, koja predstavlja jednu, u biologiji se to kaže - vruću tačku biodiverziteta, i kanjon koji je unikatan ne samo u Crnoj Gori, nego i u Evropi, a sa druge Orjen je planina kojoj se dive i istražuje je veliki broj naučnika i ljubitelja prirode. Pitam se zašto svoj novac znanje i energiju ne uložimo u nešto održivo što ne mora da bude na uštrb prirodnih ljepota i vrijednosti Crne Gore", rekla je ona.  

Za prevođenje vode iz Bilećkog u Slano ne treba saglasnost RS

Prema tvrdnjama stručnjaka upućenih u ovu temu, HE Boka ne bi mogla da se gradi bez saglasnosti Republike Srpske, jer bi se na njenoj teritoriji nalazio dio infrastrukture neophodne za ovu HE. Saglasnost za korišćenje teritorije RS bila bi neophodna i za HE Obošnicu.

Za treću opciju, prevođenje vode iz Bilećkog u Slano jezero, ne bi trebalo da se za infrastrukturu koristi teritorija RS. Ovo rješenje koristilo bi HE Perućica da ojača svoj kapacitet i ne zahtijeva izgradnju posebne hidroelektrane.

Stručnjaci smatraju da, ako bi se Crna Gora odlučila za bilo koje od ovih rješenja bez dogovora sa drugom stranom, rizikovala bi da uđe u spor sa BiH, čiji je ishod neizvjestan.

Biljana Matijašević
Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Procesi traju godinama, kako zbog predugog trajanja izviđaja i istraga, tako i zbog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom i odlaganja sudskih ročišta u nedogled

  Od oko 260 optužnica koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo od 2016. do kraja prošle godine, prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), gotovo polovina nema ni prvostepeni sudski epilog. Dvadesetak optužnica još čeka na potvrdu, dok suđenja u više od 100 predmeta traju. Neka i godinama, bez naznaka da bi uskoro mogli stići do presude. Istovremeno, nakon godina suđenja, nije rijetkost da optužnice rezultiraju oslobađajućim presudama „zbog nedostatka dokaza“, kao u slučajevima Telekom i Carine. Kada su, nedavno, sudska vijeća Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici donijeli prvostepene oslobađajuće presude za Miomira Mugošu (Carine), Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića ( Telekom) mnogima je bio problem da se prisjete makar osnovnih detalja afera koje su svojevremeno potresle Crnu Goru. Suđenja su trajala oko četiri godine, što nije neobično kada su u pitanju predmeti po optužnicama SDT-a. Odgovornosti ni sudija, ni tužilaca – nema. Da je neodgovornost jedan od glavnih razloga neefikasnosti crnogorskog pravosuđa, ocjenjuje i bivši sudija i član Sudskog savjeta ispred Udruženja pravnika Stanko Marić.  ,,Brojni su razlozi zbog kojih je pravda teško dostupna pred crnogorskim sudovima, i zbog kojih postupci pred sudom neprimjereno dugo traju. Jedan od bitnih je izostanak odgovornosti i profesionalizma u veoma dugom vremenu u svim institucijama sistema, pa i u sudskoj vlasti, što ima naročito nesagledive posljedice na ostvarenje i zaštitu osnovnih Ustavom garantovanih prava i sloboda”, objašnjava on za CIN CG. Marić, koji je nakon penzionisanja prešao u advokate, precizira i da su analizom određenih pravosnažnih presuda, uočeni brojni problemi poput neravnomjerne opterećenosti sudija, što je takođe jedan od ključnih razloga za preduge postupke: ,,Uz već naglašeno odsustvo potrebne odgovornosti, a danas vidimo – i ozbiljnih sumnji da su se kroz zloupotrebu sudijske funkcije vršila teška krivična djela”.  Marić smatra da je sistem neodgovornosti, kada su u pitanju sudije i predsjednici sudova, institucionalizovan Zakonom o Sudskom savjetu i sudijama.  ,,Taj se zakon mora hitno mijenjati, ali i ustanoviti metod za preispitivanje rada svih sudija, sa akcentom na sudije Vrhovnog suda”, upozorava on. Uvidom u spise nekoliko važnih procesa u Specijalnom odeljenju Višeg suda, vezanih za visoku korupciju, CIN-CG je došao do podataka da ti procesi traju ili su trajali godinama, najprije zbog predugog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom mahom zbog odlaganja sudskih ročišta u nedogled.

AFERA KOVERTA: Istragu protiv odbjeglog biznismena Duška Kneževića i bivšeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića SDT je započelo u januaru 2019, nakon što je Knežević objelodanio snimak međusobne primopredaje novca koji je korišćen za nezakonito finansiranje predizborne kampanje (2016.), u korist tada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS). Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) zbog toga je kaznila tu partiju maksimalnom novčanom kaznom i naložila joj da vrati nelegalno stečeni novac.  Ali ne i pravosuđe. Umjesto da utvrdi izborne zloupotrebe DPS-a, krajem 2019., SDT je Višem sudu predao optužnicu protiv Kneževića, Stijepovića i još pet osoba optužujući ih za stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i njegovo stavljanje u legalne tokove. Viši sud je, nakon prve kontrole, odbio da potvrdi optužnicu protiv Stijepovića zbog krivičnog djela pranje novca u saizvršilaštvu, dok je optužnica protiv ostalih članova navodne kriminalne organizacije prihvaćena.  Potvrđivanje optužnice protiv Stijepovića trajalo je – dvije godine. Optužnica je odbijena i nakon dopune, pa se SDT obratio Apelacionom sudu. Tamo su uvažili njihove argumente. ,,Zaključak prvostepenog suda da tužilaštvo nije ponudilo dovoljno dokaza da je okrivljeni Stijepović već osnovano sumnjiv je neprihvatljiv, jer se ocjena izvedenih dokaza utvrđuje u kontradiktornom u postupku na glavnom pretresu”, navodi se u obrazloženju odluke Apelacionog suda, u koju je CIN CG imao uvid.  ,,Predloženi dokazi u fazi kontrole optužnice cijene se samo po kvantitetu dok se na glavnom pretresu u kontradiktornom postupku prilikom presuđenja dokazi cijene po njihovom kvalitetu,” zaključuje Apelacioni sud. Optužnica je, potom, potvrđena na trećoj kontroli, a citat Apelacionog suda donekle pomaže u razumijevanju zašto prihvaćene (potvrđene) optužnice na suđenju dovode do oslobađajućih presuda ,,zbog nedostatka dokaza”. Konačno, pred kraj prošle 2021. godine, objavljeno je da će suđenje optuženima za slučaj Koverta početi ,,uskoro”, pred Sudskim vijećem Evice Durutović. Sutkinja Durutović u međuvremenu je imenovana za sudiju Apelacionog suda, pa će proces voditi drugi sudija. Jednom, kada se steknu uslovi za njegov početak. Od osam optužnica koje je SDT pod rukovodstvom Milivoja Katnića od 2019. podnijelo protiv Duška Kneževića i njegovih navodnih saradnika u kriminalnim organizacijama koje je formirao, tri još čekaju na potvrdu. A suđenja za potvrđenih pet optužnica još su u pripremnoj fazi.

SLUČAJ BIVŠEG GRADONAČELNIKA BERANA: Kako pravda zna da bude spora pokazuje i slučaj Vuke Golubovića, bivšeg gradonačelnika Berana (2006 – 2014.) i funkcionera DPS-a. Golubović je, po nalogu SDT-a, uhapšen krajem marta 2017. Tek jedanaest mjeseci kasnije, SDT podiže optužnicu protiv njega, još pet osoba i jednog pravnog lica (DOO Tehnostar) stavljajući im na teret da su Opštinu Berane oštetili za više od pola miliona eura. Narednih pola godine u Višem sudu odlagana su kontrolna ročišta, uglavnom zbog nedolaska jednog od optuženih. U oktobru 2018. optužnica je iz Višeg suda vraćena na dopunu, da bi konačno bila potvrđena 5. decembra iste godine, kada je predmet dat u rad sudiji Ani Vuković. Početak suđenja planiran je za april 2019. Uslijedila su brojna odlaganja zbog kojih proces nije počeo duže od godinu dana. Razlozi su različiti: bolest jednog od optuženih, zahtjev odbrane za izuzeće sudskog vijeća, neuredne dostavnice (pozivi za suđenje), neodazivanja optuženih pozivu suda, neuspjeli pokušaji suda da uz pomoć policije obezbijedi prisustvo optuženih…  ,,Novi početak” trebalo je da uslijedi 30. septembra 2020. Priča se, međutim, ponovila. Prema evidenciji o zakazanom ročištima u Višem sudu, u koju je CIN CG imao uvid, od aprila 2019. do proljetos bilo je makar 28 zakazanih neodržanih ročišta! Pošto je i sutkinja Vuković prešla u Apelacioni sud, suđenje će sad, sa novim sudijom, još jednom krenuti iz početka.

PROCES PROTIV BIVŠEG GRADONAČELNIKA BARA: Šta sve mogu biti razlozi za odlaganje ročišta pokazuje i dosadašnji tok suđenja Žarku Pavićeviću, nekadašnjem gradonačelniku Bara. SDT je Pavićevića u aprilu 2017., skupa sa dvoje njegovih saradnika, optužilo da su zloupotrebom položaja 2011. godine u poslovima izgradnje stambeno-poslovnog prostora ošetetili Poštu Crne Gore za 2,25 miliona eura. Optužnica je potvrđena 15 mjeseci kasnije, u julu 2018, dok je suđenje počelo u decembru te godine. I, kako tako, išlo do narednog juna. Ročište u junu 2019. odloženo je zbog nedolaska optuženog Pavićevića. Njegovi advokati su na glavnom pretresu obavjestili sud da se on nalazi u Spužu, na izdržavanju ranije dosuđene kazne (takođe zloupotreba službenog položaja). Pošto u sudu nijesu imali tu informaciju na vrijeme, Pavićeviću nije uručen poziv. Ročište je odloženo za 19. jul. Julsko ročište odloženo je ,,jer nije bilo uslova za održavanje glavnog pretresa”. Nastavak suđenja zakazan je za septembar, kada su pročitani materijalni dokazi predloženi optužnicom. Tada je najavljeno da će na narednom ročištu, zakazanom za 1. novembar, biti pročitan izvještaj vještaka građevinske i ekonomske struke. Ročište je odloženo bez objašnjenja. Naredno, nije održano ,,zbog opravdanog odsustva” jednog od advokata. A ono sljedeće, posljednje u 2019., zbog nedolaska drugog. Takođe opravdano.  U februaru 2020. opravdano je odsustvovao sudski vještak. Martovsko ročište odloženo je ,,zbog opravdanog izostanka postupajućeg tužioca”. Onda je stigla korona… Suđenje traje.

SLUČAJ PRIMORKA: Pandemija je bila glavni razlog i za veliki broj otkazanih ročišta na suđenju u ,,slučaju Primorka”.  Viši sud je u martu 2019. potvrdio optužnicu SDT-a u predmetu Primorka Bar, kojom se šestočlana grupa, predvođena vlasnikom firme Krizma Nebojšom Boškovićem i bivšim direktorom Nove ljubljanske banke (NLB) Črtomirom Masaričem terete za zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili državni budžet za 6,6 miliona. Odlaganja su počela ,,tradicionalno”, tako što je u januaru 2020. advokat jednog od optuženih neopravdano izostao sa ročišta. Zbog toga ga je sudija Dragoje Jović kaznio sa 500 eura. Epidemija korone, i to što se Crna Gora našla na ,,crvenoj listi” zbog velikog broja inficiranih, bili su razlog što Masarič nije dolazio iz Slovenije, pa su ročišta odlagana. Od početka godine, nekoliko ročišta je odloženo zbog izostanka optuženog Boškovića.  Od početka suđenja izbrojali smo 33 zakazana neodržana ročišta. Suđenje je u toku. Ni to što je optuženi u zatvoru, ne mora da znači da će se pojaviti na suđenju.  Suđenju grupi koju SDT optužuje da je, u ljeto 2019, na Cetinju organizovala i izvršila ubistvo Bogdana Milića, odlagano je u drugoj polovini 2020. zato što je jedan od optuženih (Lazar Nedović) bio na bolničkom liječenju, nakon što je pretučen u spuškom zatvoru. Početkom aprila ove godine ročište u istom predmetu odloženo je zbog izostanka jednog od advokata.

SLUČAJ JADRAN: Ponekad suđenje bude odloženo i zbog odsustva predsjednika sudskog vijeća. Desilo se to i početkom juna, na suđenju optuženima koje SDT tereti da su školskim brodom Jadran pokušali krijumčariti 60 kilograma kokaina. To suđenje traje od 2019. kada je potvrđena optužnica SDT-a.

HAPŠENJE SLUŽBENIKA UPRAVE CARINA: U februaru 2019. SDT je dostavilo Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv osam službenika Uprave carina i još dvadesetak fizičkih i dva pravna lica.  Oni se terete za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigara iz Luke Bar kojim su državnu kasu oštetili za 44 miliona eura. Prema sudskoj evidenciji, od oktobra 2019. godine, sutkinja Ana Vuković zakazala je, pa morala da odloži, makar 32 ročišta. Glavni pretres u ovom slučaju odgađan je i na zahtjev specijalnog tužioca Saše Čađenovića, koji je tražio odlaganje zbog pregovora o priznanju krivice sa dvojicom optuženih. Isti su sudu izjavili da nemaju saznanja da je njihov branilac SDT-u podnio prijedlog za sporazumno priznaje krivice, dok je jedan od njih bio izričit da ne želi bilo kakav sporazum sa tužilaštvom. Kako je sutkinja Vuković, u međuvremenu, raspoređena u Apelacioni sud, i ovaj postupak nastaviće drugi sudija. Osim toga, prvooptuženi iz ovog postupka Petar Milutinović, našao se i na popisu osumnjičenih za članstvo u kriminalnoj organizaciji koju je navodno formirao Miloš Medenica a koja se, pored ostalog, bavila i švercom cigara iz Luke Bar.

PROCES PROTIV NEBOJŠE MEDOJEVIĆA: Optužnica SDT-a protiv predsjednika PzP-a Nebojše Medojevića i desetak aktivista i finansijera Demokratskog fronta zbog navodnog pranja novca tokom predizborne kampanje 2016. godine, podignuta je u novembru 2017. godine, i jedna je od rijetkih koja je ubrzo i potvrđena, pa je suđenje počelo početkom 2018. godine. To međutim nije uticalo na efikasnost postupka, pa je u februaru 2020, nakon dvije godine suđenja, process i dalje bio u fazi čitanja pismenih dokaza tužilaštva. Među njima su bile i potvrde o privremeno oduzetim mobilnim telefonima za petoro optuženih i ugovori o zakupu kuća koje su prema navodima SDT-a korišćene u toku kampanje DF-a pred izbore 2016. godine. Onda je počela pandemija. Ročišta su odlagana u nizu. Posljednje 15. juna ove godine. Dužina suđenja u Specijalnom odjeljenju Višeg suda pokazalo se, ne zavisi od iznosa učinjene štete za koju SDT tereti optužene. Ali, često, zavisi od broja optuženih članova navodne kriminalne organizacije koja se nađe na optuženičkoj klupi. Po principu: što više optuženih i advokata, to je veća mogućnost da neko od njih izostane sa pretresa. Pravnici se rado pozivaju na izreku ,,presuđena stvar uzima se kao istina”. A kad nema presude?

Zoran Radulović

Za očekivati je da se vjerske zajednice protive abortusu kao izboru, ali je neprihvatljivo da svoj svjetonazor žele učiniti opštevažećim kroz izmjenu postojećih zakonskih rješenja na što upravo smjeraju

Jedna od prvih žena u modernoj istoriji Evrope koja je ušla u politički život zemlje koju je voljela i za čiju se revolucionarnu transformaciju zalagala, ovaj je drski i herojski čin platila glavom. Olimpija de Guž, autorka Deklaracije o pravima žene i građanke kojom je uprla prstom u jednooki univerzalizam slobode, jednakosti i bratstva, giljotinirana je, između ostalog, i zbog toga što je ”zaboravila svoje prirodno mjesto”. Mjesto koje ”po prirodi” pripada ženama bilo je određeno njihovom anatomijom – jajnicima i matericom koje je gospodar, uz božju pomoć, posjedovao u mraku privatnosti iz koje, ‘prirodno’, ženama nije bilo izlaza. Ni za milion godina se protiv ovog domaćinskog ropstva ne bi čuo glas revolucionarne braće, čast incidentnim izuzecima (poput Kondorsea ili Dž. S. Mila), a još manje crkve koja je izvela virtuoznu apoteozu patrijarhata bez trunke griže savjesti. Zato kada govorimo o rodno zasnovanom govoru mržnje i mizoginom govoru protivnom ljudskim pravima koji se javljaju u raspravama ili solilokvijima o pravu na raspolaganje vlastitim tijelom koje uključuje i abortus, ne čudi da su perjanice ovakvog govora u medijima upravo crkveni velikodostojnici, ili pak anonimni komentatori po portalima i društvenim mrežama.

Prvi val feminizma imao je relativno jednostavan, ali bez sumnje izrazito težak i zahtjevan zadatak – pokazati da su žene ljudi, a ne svojina i resurs, i – učiniti ovaj princip opšteprihvaćenim. Izgleda da ni danas taj zadatak nije ispunjen do kraja. O tome nam svjedoče žive rasprave koje se vode oko toga ko i kada može i treba da odlučuje o ženskom tijelu. Svedene na mjesto biološke i društvene reprodukcije, žene su tek prije nekih stotinjak ili manje godina izborile zakonom prepoznato i zaštićeno pravo na raspolaganje vlastitim tijelom u većini svjetskih država. Međutim, ovo pravo nije nesporno i jednom i zauvijek osvojeno što nam zorno pokazuju nedavna dešavanja u Americi ili Hrvatskoj, ili ranije dodatne restrikcije ovog prava u Poljskoj. Abortus je u Jugoslaviji u ograničenom smislu dekriminalizovan 1951. godine. 1960. su kao legitimni razlozi za prekid trudnoće dodate i ”teške lične, porodične ili materijalne prilike” što su utvrđivale u tu svrhu formirane komisije, da bi Ustav iz 1974. godine ženu konačno učinio ”svoga tijela gospodaricom”, zaštitivši slobodu rađanja koja je mogla biti ograničena samo i jedino radi zaštite zdravlja (čl. 191). 

Raspad Jugoslavije koji se odvijao u korak sa retradicionalizacijom i repatrijarhalizacijom novostvorenih država ”vratio je u život” i pitanje prava žena na raspolaganje vlastitim tijelom. U namjeri da smanje broj abortusa, populacione politike u nacionalističkom ključu potpomognute moralnom panikom vezanom za tzv. ”bijelu kugu” koju su u svojim poslanicama po potrebi raspaljivala sveštena lica, dovele su do uvođenja i zaštite prava na priziv savjesti koje danas koristi više od polovine ginekologa u Hrvatskoj, ili do značajnog usložnjavanja procedure za vršenje pobačaja na zahtjev, kao što je to slučaj u Makedoniji. Majčinstvo se proglašava dužnošću svake žene, a žene koje su imale abortus nazivaju se ubicama – čedomorkama, o čemu su tako nadahnuto govorili patrijarh Pavle, patrijarh Irinej ili mitropolit Amfilohije koji kaže:

”Otuda svaki abortus – čedomorstvo, predstavlja ne samo čovekoubistvo nego i hristoubistvo, bogoubistvo. Zato nije slučajno što je čedomorstvo ozakonjeno upravo u vremenima ateizacije ljudskog roda. (…) Otuda nije čudo što se u tim istim vremenima "praznik majke zamenjuje praznovanjem 'žene' – Danom žena, nečim bezličnim".” (Amfilohije, Božićna poslanica 2018.)

Ili godinu dana ranije, kada je Srpkinje nazvao čedomorkama i optužio ih za ubistvo istaknuvši:

“One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više dece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovde na Kosovu i Metohiji. A hoćete da kao narod imamo blagoslov Božji.” (Amfilohije, prilikom služenja liturgije u Pećkoj patrijaršiji, 2017.)

U čemu mu se ubrzo pridružio i Irinej kazavši:

"Dužni smo da obnovimo naš narod i da preporučimo našim materama da su dužne da rađaju decu po božjem blagoslovu i da na taj način ostanemo u istoriji, iako smo postradali." (Irinej, na promociji knjige i filma Zatiranje Srba u BIH u XX veku, 2017.)

Žena odvojena od majčinstva ovom je logikom nešto pred-ljudsko ili kako bi Amfilohije rekao ”nešto bezlično”. Majčinstvom se ”bezlična” žena kvalifikuje za ljudskost, za ličnost. Nepotpuna, nedovršena, još-ne-čovjek žena iskupiće se i razdužiti na kredit povjereno ljudsko dostojanstvo samo rađanjem koje je, kako Irinej ističe, njena dužnost – rađanje za naciju, rađanje za državu, kako bi ”postradao narod opstao u istoriji”. Zlo takođe predstavlja i seks odvojen od reprodukcije, osobito istopolni, kojeg je Amfilohije, oglašavajući se po pitanju usvajanja Zakona o istopolnom partnerstvu u Crnoj Gori, izjednačio sa ”čedomorstvom”:

”Međutim, ne samo Crkva hrišćanska, Islam i Judejstvo, nego sveukupno religiozno iskustvo svijeta, od pamtivijeka do danas, to i takvo proglašenje polnog nagona za čovječnost, samo za sebe, doživljavalo je i doživljava kao čovjekomržnju. Jer ono što je ugrađeno u čovjeka za rađanje, za stvaranje novog života, obogotvoriti samo za sebe, lišavajući ga njegovog prirodnog smisla, proglasiti ga za smisao čovjekovog postojanja, znači obogotvoriti smrt i ništavilo, mrziti čovjeka i njegovu prirodu, njegov vječni smisao i dostojanstvo (…) To što važi za homoseksualizam važi podjednako za čedomorstvo (abortus), ubijanje začete, nerođene djece.” (Amfilohije, izjava, 2020.)

Za očekivati je da se vjerske zajednice protive abortusu kao izboru, ali je neprihvatljivo da svoj svjetonazor žele učiniti opštevažećim kroz izmjenu postojećih zakonskih rješenja na što upravo smjeraju, slaveći najavljeno ukidanje presude Roe vs. Vejd, kao što je nedavno učinio mitropolit Joanikije, u čemu je pritrčao da ga podrži i bivši ministar ekonomskog razvoja, Jakov Milatović, koji je nakon sastanka sa mitropolitom apostrofirao ”demografske probleme” i naglasio neophodnost ”unaprijeđenja nataliteta”. Nije li dovoljno, mogao bi se upitati pokoji ”nevjerni Toma” da pitanje abortusa ostane stvar ličnog izbora, moralnog čina sa kojim živi onaj koji ga donosi? Čemu pojačavanje restriktivnim zakonskim odredbama? Zar za vjerujuće, koji čine ogromnu većinu stanovništva, nije dovoljan stav konfesije kojoj pripadaju? Izgleda da nije jer, osim što se žele nametnuti kao vrhovni moralni arbitar u društvu, vjerski poglavari nastoje svoj svjetonazor učiniti obavezujućim za sve. 

U kojim je situacijama najlakše i društveno najprihvatljivije mrzjeti žene? Upravo u onima u kojima žena odbija da, makar i privremeno, prepusti kontrolu i vlast nad vlastitim tijelom nekome ili nečemu drugome, bilo da je u pitanju muž, nacija ili vjerska zajednica, dakle u situacijama kada se oglušuje o imperativ njenoga ”prirodnog mjesta” čije je nepoštovanje prije 230 godina sprovelo Olimpiju de Guž pred giljotinu. Niti mogu, niti žele, niti imaju priliku sve žene da budu majke, što ih ne čini manje ljudima. Jesu li muškarci bez potomstva, poput mitropolita, biskupa, pape ili patrijarha, manje ljudi jer se nisu ostvarili kao očevi? Sa koje pozicije govori osoba koja je odlučila da nema djecu kada kaže da su "očinstvo i materinstvo dvije najveće svetinje ljudskog života” i da ”svetinja braka predstavlja žižu vječnog smisla svega što čovjek jeste i radi čega postoji” (Amfilohije, 2020)?

Imputiranje krivice ženama od strane institucije koja uživa najveći stupanj povjerenja u društvu čini ih lakom metom rodno zasnovanog nasilja koje posebno snažno buja na slabo, ako ikako, moderiranim komentarima na portalima, poput komentara na izjavu jedne crnogorske poslanice vezanu za problematizovanje učešća svetovnog lica u emisiji o abortusu. Uvrede, seksualizovane prijetnje nasiljem, ponižavanje i posramljivanje predstavljale su dominantni tip reakcija na njene javno iznesene stavove. Nemojmo onda da nas iznenađuje nedovoljno učešće žena u politici ili javnosti uopšte – drznu li se da napuste ”prirodno mjesto” koje za njih čuva obogotvoreni patrijarhat žene se i danas izlažu mržnji i nasilju.

Paula Petričević
Feministička i mirovna aktivistkinja

Kuća na Vidrovanu upisana na majku Blaža Jovanića, od imovine on je prijavio stan, audi A6, oružje, gotovinu od 36.000 eura i neoročeni štedni ulog od 49.900 eura, kao i kreditnu karticu sa 1.500 eura. Preduzeća, čija je stečajna masa vrijedna milione eura, rasprodavana je u bescjenje privilegovanim kupcima, povezanim sa osumnjičenom organizovanom grupom, ili kako se u javnosti često pominjalo, stečajnom mafijom

  Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, koji je uhapšen 9. maja zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i organizovanje kriminalne grupe, u mjestu Vidrovan kod Nikšića uživao je u ljetnikovcu sa bazenom i sportskim terenima, gdje su se, prema tvrdnjama nekih bivših radnika propalih nikšićkih preduzeća, održavala “glavna ročišta”. Prema informacijama do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nekretnina se u katastru vodi na Jovanićevu majku Veru, penzionisanu prosvjetnu radnicu. Nekretnina je u katastru upisana kao nasljeđe 2019. godine. U katastru piše da se radi o porodičnoj stambenoj zgradi površine 94 kvadrata, njivama od 1.967 i 1.662 kvadrata i livadi od 1.234 kvadrata. Iza glavne, vidi se i jedna mala kuća (pomoćni objekat), koja nije upisana u katastar.  

Kompleks je opasan visokim zidom tako da je većinom zaštićen od “radoznalih pogleda” ali Google maps omogućava uvid u dvorište, tako da se jasno vidi bazen, teniski teren, košarkaški teren… Procjenitelj, kojeg je kontaktirao CIN-CG, procjenjuje da kompleks vrijedi najmanje 100.000 eura. Radi se, kako je objasnio, o konzervativnoj procjeni. Iako se kuća ne vodi na Blaža Jovanića, u Nikšiću se zna da je to njegovo, a neki od bivših radnika, žrtava stečajnih postupaka u kojima je stečajni sudija bio Jovanić, za CIN-CG su rekli da su se u toj kući održavala “glavna ročišta” i pravile šeme zbog kojih su mnoga preduzeća zatvorena, a radnici završili na biroima rada. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Jovanića sumnjiči da je uz pomoć 11 osoba, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, nezakonito oštetio deset kompanija za oko 661,5 hiljada eura. To se navodi u rješenju Višeg suda u Podgorici o određivanju pritvora Jovaniću do 30 dana. Pritvor je određen i stečajnim upravnicima Saši Zejaku, Snežani Jović, Sanji Lješković, Ranku Radinoviću, Sretenu Mrvaljeviću, kao i vlasnicima firmi za privatno obezbjeđenje “Titan security” i “Guardian” Paviću Globareviću i Darku Peroviću. Članovima te kriminalne grupe SDT označava i stečajnog upravnika Mladena Markovića, procjenitelje Omera Markišića i Dejana Golubovića, vlasnicu firme za obezbjeđenje "Top force system" Nikšić, Stanu Čelebić, vlasnicu kompanije "Ogimar" Danijelu Laković i kandidata za sudiju u Privrednom sudu Vladana Nikolića.

U blizini kuća brata carinika Nekoliko stotina metara od Blažove kuće je i kuća njegovog brata Bora Jovanića zaposlenog u Upravi prihoda i carina. Kuća, od 110 kvadratnih metara, u avgustu 2019. je upisana u katastar kao poklon. Na kuću je, prema podacima iz katastra, upisana hipoteka u korist Prve banke na iznos duga od 23.860 eura od 22. septembra 2020. Prema podacima iz imovinskog kartona Bora Jovanića, radi se o stambenom kreditu koji mu je Prva banka odobrila, iako je protiv njega prije desetak godina vodila sudski spor zbog duga za stambeni kredit od 30.000 eura iz 2006. Mlađi Jovanić bio je ranije vozač Aca Đukanovića, vlasnika Prve banke i brata aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića. Boro Jovanić je 2012. bio osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog primanja mita od 150 eura, kako bi fiktivno ocarinio luksuzni automobil. Kazna mu je amnestijom tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića smanjena na šest mjeseci. Iako je Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano da poslove u javnoj službi mogu da obavljaju samo neosuđivane osobe, Boro Jovanić je vraćen u službu, tako da i danas radi kao carinik u Upravi prihoda i carina.

Od šefa kabineta predsjednika Višeg suda do predsjednika Privrednog

Blažo Jovanić je nakon završenog Pravnog fakulteta 1998. godine odradio pripravnički staž u Višem sudu u Podgorici, a nakon dvije godine je izabran za šefa kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića. Početkom decembra 2006. godine u Vrhovnom Sudu Crne Gore otkriven je manjak od oko 200.000 eura. Za nestanak novca osuđena je na četiri godine i četiri mjeseca zatvora blagajnica, koja je tokom postupka pojašnjavala da je podizala novac iz trezora samo po nalogu Jovanića ili Vukotića. Jovanić je imao deponovan potpis u Trezoru, kao i šifru uz pomoć koje su se mogli obavljati transferi novca. Sudija Osnovnog suda u Podgorici Blažo Jovanić je postao 2005. godine, sa platom od 411 eura mjesečno i mjesečnom naknadom od 50 eura za obavljanje dužnosti sekretara Sudskog savjeta. Od imovine je kao sudija 2005. prijavio pet umjetničkih slika ukupne vrijednosti 800 eura. Njegova supruga Vesna Jovanić tada je imala platu od 155 eura, a u imovinskom kartonu Jovanića prijavljeno je da je imala Pežo 206, proizveden 1999. godine, vrijedan 5.500 eura. U Jovanićevom kartonu za 2008. piše da mu supruga radi u Prvoj banci, gdje je bila do 2013. godine, kada se kao njeno radno mjesto upisuje OTP Faktoring (firma mađarske OTP grupe koja upravlja imovinom hipotekarnih dužnika). Predsjednik Privrednog suda Jovanić postaje 2014. odlukom Sudskog savjeta, preskačući “nekoliko stepenika” u napredovanju. Reizabran je 2019. U posljednjem imovinskom kartonu iz 2022 (podaci za 2021) piše da Jovanić ima osnovnu mjesečnu platu 1.439 eura, a njegova supruga 2.200 eura. Blažo i Vesna Jovanić prijavili su da imaju u Podgorici stan od 118 metara kvadratnih (po 50 odsto), stečen kupovinom, dok se na Blaža vodi i garaža od 14 kvadrata. Jovanić je u kartonu prijavio oružje Smith&Wesson model 66 kalibar 357 MAG, kojeg je, kako je naveo, dobio na poklon. U avgustu prošle godine je prijavio nasljedstvo - nestambeni prostor od 43 kvadratna metra, dva stana od po 140 kvadrata, poslovni prostor od 55 kvadrata, dvorište od 487 kvadrata. Od toga je Jovaniću pripalo 50 odsto. Prema podacima iz katastra, na Blaža Jovanića se vodi polovina stambeno-poslovne zgradi u Nikšiću, površine 186 kvadrata, koja je, kako kažu upućeni Nikšićani, pripadala njegovom stricu Slobodanu Ziti Jovaniću, a koji je preminuo prošle godine. U redovnom imovinskom kartonu za prošlu godinu ta se nekretina ne pojavljuje, a prema nezvaničnim infomacijama, Jovanić je prodao, iako se u katastru još vodi na njega. Jovanić vozi audi A6 proizveden 2014. godine, a supruga Vesna audi 2.0 iz 2017. godine. On je prijavio gotovinu od 36.000 eura i štedni i neoročeni štedni ulog od 49.900 eura, kao i kreditnu karticu sa 1.500 eura. Prošle godine je uzeo stambeni i gotovinski kredit od po 50.000 eura (rata 301 i 421 euro), a njegova supruga gotovinski od 25.000 eura. On je 2017. godine od Vlade, na čijem je čelu tada bio Duško Marković (DPS) dobio kredit za rješavanje stambenog pitanja, od 40.000 eura, od čega je dužan da vrati državi svega 8.000 eura, odnosno rata mu je 40 eura. Shodno ugovoru kredit vraća narednih 20 godina. Bivše DPS vlade dodjeljivale su kredite i stanove ispod tržišnih cijena, u skladu sa Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera. Među funkcionerima koji su dobili stanove i kredite su i nedavno uhapšena bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji ministar kulture Branislav Mićunović, bivši ministar pravde Zoran Pažin, bivša sutkinja Ustavnog suda Mevlida Muratović, vrhovni državni tužilac Veselin Vučković, specijalna tužiteljka Lidija Vukčević… Jovanić je i 2008. godine dobio komercijalni stambeni kredit od 100.000 eura (rata 760 eura), kojeg je vratio, odnosno ne pojavljuje mu se u kartonu od ove godine. Njegova supruga je stambeni kredit od 30.000 eura uzela 2011. godine (rata 595,62 eura).  

Malverzacije utvrđene u više stečajnih postupaka

SDT sumnjiči Jovanića da je koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda, kao i sudijsku funkciju, nezakonito povećavao troškove stečajnog postupka u čemu su mu pomagali određeni stečajni upravnici. ”Protivpravna imovinska korist se pribavljala tako što su se određena sredstva po nalogu Jovanića sa računa Privrednog suda avansirala na račun stečajnog dužnika, a navodno u cilju vođenja stečajnog postupka, a potom se taj novac prebacivao na račune članova ove kriminalne grupe prije zaključenja stečajnog postupka”, navodi se u rješenju o određivanju pritvora dijelu ove grupe. Prodajom imovine firme u stečaju pokrivao bi se dug sa računa Privrednog suda. ”U ovom slučaju država bi ostala neoštećena, dok bi oštećeni bili stečajni dužnici i povjerioci”, navodi se u dokumentu Višeg suda. Za sada su malverzacije ove grupe utvrđene u stečajnim postupcima kompanija Euromix Tours Budva, Sotto la colina Podgorica, Tehnostar Berane, Nega Tours Montenegro (hotel AS), Jastreb Podgorica, Trgošped Rožaje, Montel (motel Glava Zete) Nikšić, Princ&co Kotor, Bjelasica Rada Bijelo Polje. Bivši državni sekretar u Ministarstvu pravde Andrej Milović objasnio je šemu po kojoj je osumnjičena grupa navodno radila. ”Blažo Jovanić dodijeli stečaj sebi bliskom stečajnom sudiji ili sebi, namještanjem kroz elektronski PRIS sistem dodjele predmeta (isključe sudije u sistemu preko bolovanja, odsustva i sistem vrti samo preostale - podobne). Stečajni sudija odredi njima bliskog stečajnog upravnika. Stečajni upravnik, kad popiše imovinu stečajnog dužnika, dodjeljuje posao zaštite i obezbjeđenja te imovine njima bliskoj security firmi (kuma, prijatelja, obično iz Nikšića)”, napisao je Milović na Fejsbuku. Security firma, kako je objasnio, fakturiše iznos za pružanje usluge obezbjeđenja (obično cijena od 50-70.000 eura za tu uslugu), upravnik priznaje tu fakturu i na kraju isplaćuju. ”Dijele taj novac za nepostojeće obezbjeđenje imovine. I to rade u svakom, ali svakom stečajnom postupku gdje ima imovine za naplatu. Budžet Crne Gore i radnici su oštećeni za stotine miliona eura posljednjih decenija zbog stečajne mafije. Strane diplomate i izvjestioci, Crnu Goru kvalifikuju kao ‘Mafia state’, ako do sada nekome nije bilo jasno zašto, sada je svakome jasno zašto”, naveo je Milović. Ubiranje profita preko troškova za obezbjeđenje objekata, bio je samo jedan dio šeme. Glavni novac privilegovanim dolazio je od rasprodaje imovine, koja je prodavana po višestruko manjoj cijeni od tržišne. To se najbolje vidi na primjeru preduzeća Mall group, čiji je suvlasnik Goran Rašović, o čemu je CIN-CG ranije pisao.

Tokom stečaja, koji traje šest godina, rasprodata je vrijedna imovina Mall group u Đenovićima, Kamenarima, Baru i Podgorici po cijenama ispod tržišnih i to kada je Rašović imao novac za isplatu duga banci koja je pokrenula stečaj. Rašović vodi nekoliko postupaka pred Privrednim sudom (za naknadu štete, za pobijanje zaključenih pravnih poslova, itd.). Žalio se i Višem i Apelacionom sudu, a 2017. godine je podnio i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog sumnje u nezakonite radnje stečajnih organa. Rašović za CIN-CG kaže da je od 12 trenutno osumnjičenih, sedam involvirano u njegov stečajni postupak - Jovanić, Lješković, Jović, Zejak, Globarević, Nikolić i Laković. ”Ovi posljednji događaji nijesu me iznenadili, a nakon mojeg, nažalost, višegodišnjeg ukazivanja na način postupanja ove organizovane grupe. Ono što me zabrinjava je da, po objavljenim izvodima iz spisa SDT-a, nijesu obuhvaćeni stečajni postupci u kojima kao stečajni sudija nije postupao Jovanić, već drugi stečajni sudija sa većim dijelom pripadnika ove organizovane grupe. Ako su ove stečajne sudije nezakonito postupale, a odgovorno tvrdim da jesu, oni su direktni saučesnici u poslovanju ove organizovane grupe u okviru Privrednog suda”, rekao je Rašović. On kaže da se povodom toga već obratio novom glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. ”Nakon šestogodišnjeg postupka i borbe protiv ove organizovane grupe najviše me je iznenadio, neprijatno, predsjednik Apelacionog suda Mušika Dujović, koji je kao predsjednik direktno nadređenog suda i Privrednom i Višem, kao sudija odlučivao i u krivičnom postupku i u postupcima po mojim žalbama i koji je preko mojih žalbi i obraćanja bio direktno upoznat sa načinom rada ove organizovane grupe, a nije ništa preduzeo”, kazao je Rašović. Iz Apelacionog suda su za CIN-CG rekli da su taj sud i njegov predsjednik, u granicama nadležnosti i ovlašćenja propisanih Zakonom o sudovima, postupali po više žalbi, podnesaka i obraćanja Rašovića. ”Sve odluke po žalbama gospodina Rašovića protiv rješenja prvostepenog suda donijetih u tom postupku, Apelacioni sud je donio blagovremeno u rokovima propisanim zakonom, poštujući načelo hitnosti stečajnog postupka, a na svaki podnesak i obraćanje predsjedniku Apelacionog suda, nakon detaljnog razmatranja njegove sadržine i preduzimanja radnji koje su u nadležnosti predsjednika suda, odgovoreno je u najkraćem roku”, kazala je portparolka Apelacionog suda Danijela Vukčević. Ona je navela da su se podnesci i obraćanja Rašovića odnosili uglavnom na postupke povodom podnijetih žalbi o kojima je jedino ovlašćeno da odlučuje vijeće ovoga suda, što je imenovanom više puta i ukazano.

Jovanić stečajni sudija za najveća preduzeća
Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija za najveća crnogorska preduzeća Kombinat aluminijuma Podgorica, Rudnike boksita Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada i dr. Protiv Jovanića su podnijete brojne krivične prijave, međutim iz SDT-a nijesu željeli da odgovore na pitanja CIN-CG koliko je tačno podnijeto krivičnih prijava protiv Jovanića, od kada je na čelu Privrednog suda, ali i prije toga. ”SDT ne daje podatke i informacije o tome da li je i protiv kojeg lica u ovom tužilaštvu formiran predmet, već samo podatke i informacije po konkretnim krivičnim prijavama”, rekla je portparolka SDT-a, tužiteljka Sanja Jovićević. Samo su NVO “Bivši radnici Vektra Boke” protiv Jovanića i menadžmenta Vektre Boke podnijeli 14 krvičnih prijava, zbog sumnji u malverzacije vezane za privatizaciju i stečajni postupak u Vektri. Predsjednik te NVO Đorđe Rajak za CIN-CG je rekao da su po prijavama formirani predmeti, ali ništa nije urađeno. ”Kad je uveden stečaj u Vektru Boka nastala je otimačina, pljačka i rasprodaja, a pokrovitelji svega bili su Blažo Jovanić i sekretar društva”, kazao je Rajak. Hotelsko-turističko preduzeće Boka (54 odsto kapitala) prodato je 2007. godine Vektri Montenegro biznismena Dragana Brkovića, po cijeni od 22,2 miliona eura, gotovo 50 miliona eura manje nego što je bio procijenjen akcionarski kapital turističkog kompleksa.

Tom privatizacijom se više puta bavila skupštinska Komisija za kontrolu privatizacije na čijim sjednicama su poslanici ukazivali da je HTP Boka prije privatizacije godinama bila ključni nosilac razvoja turističke privrede u Herceg Novom. Uoči privatizacije, u kompaniji su bila zaposlena 222 radnika, dok je u vlasništvu turističkog kompleksa bilo preko 126 hiljada kvadrata zemljišta i blizu 50 hiljada kvadrata objekata, poput nekada prestižnih hotela Plaža, Tamaris i Igalo ili restorana Žanjice, Galeba i Levangera. Svi turistički objekti nalaze se na atraktivnim lokacijama hercegnovskog zaliva. Rajak podsjeća da Brković nije ispoštovao kupoprodajni ugovor i da su ostala otvorena pitanja da li su i koliko plaćene akcije, kako je imovina Boke založena za kredite, kada je kupoprodajnim ugovorom definisano da ne može biti založena. U stečajnom postupku, kako kaže, bivši radnici nisu bili upoznati ni sa detaljima plana reorganizacije, koji je nije ni sprovođen kako treba. Privredni sud uveo je stečaj 13. juna 2015. zbog duga od četiri miliona eura prema Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB). Za stečajnog upravnika imenovan je Sreten Mrvaljević, jedan od osumnjičenih članova organizovane grupe. U decembru 2015. izglasan je Plan reorganizacije, ali zbog žalbe OTP faktoringa postupak je trajao još godinu. Planom reorganizacije predviđeno je bilo da se prodajom dijela obezbijedi 25,69 miliona eura za isplatu dugova, najvećim dijelom prodajom imovine. Rajak podsjeća da je Jovanić dozvolio prodaju kapitalnih objekata, a odobrio je i prodaju hotela Plaža, Igalo i Tamaris, iako se oni, prema ugovoru, ne smiju prodavati. Prodaju je spriječio Savjet za privatizaciju. ”Jovanić nije ispoštovao ni odluku Ustavnog suda, gdje je izričito navedeno da radnici ne mogu biti u trećem isplatnom redu”, naveo je Rajak. Podsjeća da je odlukom Ustavnog suda iz juna 2018. godine prestao da važi dio člana 55 Zakona o stečaju na način da sva potraživanja bivših radnika spadaju u prvi isplatni red, a ne samo potraživanja dospjela 24 mjeseca prije stečaja. Brković, njegovi sinovi Boris i Bojan i izvršni direktor Vektra Boke Milić Popović hapšeni su u avgustu prošle godine zbog sumnje da državu oštetili za nešto više od sedam miliona eura, nepoštovanjem ugovora o kupoprodaji HTP Boka. Oni su u oktobru pušteni da se brane sa slobode. Tužioci su ispitivali kako je Brković kupio Boku, ali i da li je nakon što je njegova uprava dovela preduzeće do bankrota, sprovođenjem stečaja kroz reorganizaciju krčmio imovinu firme i iz nje pozajmicama izvlačio novac, dok bivši radnici još nijesu naplatili potraživanja. Rajak kaže da su oni i iz zatvora pravili štetu Boki. ”Prošle sezone je pun bio hotel (Plaža), ali ništa nije išlo preko računa, sve je bilo u kešu. Nijedan cent poreza ni doprinosa nije plaćen, ni boravišna taksa”, tvrdi Rajak.

 

Rudnike boksita “pojeo” decenijski stečaj

Stečaj u nikšićkim Rudnicima boksita traje skoro deset godina. Uveden je u novembru 2013. godine, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke zbog duga od 1,59 miliona eura, a potom je proglašen i bankrot, jer niko u zakonskom roku nije dostavio plan reorganizacije preduzeća. Prethodno je Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske upravljala Rudnicima i Kombinatom aluminijuma Podgorica (KAP). Rusi su tim kompanijama od 2005. do 2009. upravljali na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju kojim mu je Vlada prepustila upravljanje. Proizvodnjom na rudokopima od 2016. godine upravlja kompanija Uniprom Veselina Pejovića. Stečani upravnik u Boksitima bio je prvo Veljko Rakočević, koji je razriješen dužnosti na lični zahtjev, zatim Zdravko Cicmil. Nakon što je Cicmil podnio ostvaku 2015. za novog stečajnog upravnika imenovan je Mladen Marković, kojeg SDT takođe označava kao člana Jovanićeve grupe.

Bivši radnik Rudnika i povjerilac Rašo Čivović podnio je preko 100 prigovora u vezi sa stečajnim postupkom, od kojih su mu tri usvojena. On za CIN-CG kaže da se jedan usvojeni prigovor odnosio na prodaju upravne zgrade Boksita, drugi na neosnovano isplaćene plate jednom broju radnika i treći na isplate bivšim ruskim menadžerima, čime je stečajnoj masi nanijeta šteta. Čivović se godinama u sudovima borio za pripadajuću otpremninu koju je dobio tek nedavno zahvaljujući usvajanju Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku zaposlenima u sektoru rudarske i metalske industrije. Kao član organizacionog odbora protesta bivših i sadašnjih radnika Boksita, Čivović godinama ukazuje na probleme u vezi sa spornom promjenom vlasnika radničkog placa, njihovim potraživanja iz stečajne mase, kao i prodajom upravne zgrade preduzeća u Nikšiću. Upravna zgrada je prodata u januaru kompaniji Roming Montenegro za 872 hiljade eura. Radnici traže da stečajni upravnik, u skladu sa zakonom, novac prioritetno opredijeli za obeštećenje radnika koji su u prvom naplatnom redu. Međutim, kako kaže Čivović, sumnjaju da je novac uplaćen mađarskoj kompaniji Vagonimpex, koja sudskim putem traži naknade izgubljene dobiti od 891 hiljadu eura sa kamatama, zbog jednostranog raskida ugovora o kupovini rude. ”Što se tiče mojih predmeta, nekoliko puta sam tražio izuzeće sudija Jovanića i sutkinje Borjanke Zogović. Jednom mi je bio predmet kod sutkinje Nataše Bošković i kada sam došao na ročište ona mi je rekla da joj je predmet oduzet bez objašnjenja”, kaže Čivović. On je najavio da će tražiti reviziju postupaka u njegovim predmetima koji se tiču otpremnine, razlika u plati i sl. On je ranije podnio pritužbu Sudskom savjetu Crne Gore protiv Jovanića i tražio pokretanje disciplinskog postupka protiv ovog stečajnog sudije, tvrdeći da je došlo do “oštećenja stečajne mase” nikšićke firme od više od 328.649 eura. Ovo je samo dio preduzeća, čija je stečajna masa vrijedna milione eura, rasprodavana u bescjenje privilegovanim kupcima, povezanim sa osumnjičenom organizovanom grupom, ili kako se u javnosti često pominjalo, stečajnom mafijom koju je očito predvodio Jovanić.  

Prijave zbog DKP-a, Solane, Meljina

Krivičnu prijavu protiv Jovanića podnijelo je Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara Duvanskog kombinata Podgorica, zatim MANS zbog sumnje da je nevršenjem svoje dužnosti u okviru predmeta koji se odnosi na stečajni postupak u ulcinjskoj Solani “Bajo Sekulić” zloupotrijebio službeni položaj. Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a, izgubilo je sporove kod Privrednog, Apelacionog i Vrhovnog suda u vezi sa spornom prodajom imovine preduzeća Zetagradnji, kao i u vezi sa osnivanjem Novog duvanskog kombinata. Međutim, najavili su da će ići do Strazbura. Iz Udruženja su vuše puta saopštili da je komisija stečajnog dužnika prvo procjenila imovinu, zemljište i zgrade Duvanskog kombinata na 25,5 miliona eura, a da su naknadne procjene spustile taj iznos na 13,1 milion eura. Kao i da je naknadno cijena jedinom ponuđaču “Zetagradnji” spuštena za još 700 hiljada eura na ime troškova rušenja. Zbog kašnjenja primopredaje cijena je naknadno smanjivana za još 98 hiljada eura za svaki mjesec kašnjenja. MANS je u maju 2019. godine protiv Jovanića podnio krivičnu prijavu zbog, kako su naveli, nezakonitih tendera za prodaju zemljišta Solane. Naveli su da je Jovanić mjesecima ignorisao upozorenja na nezakonito ponašanje stečajnog upravnika Solane jer se na tenderu nudilo zemljište koje nije bilo u vlasništvu kompanije “Bajo Sekulić”, da bi na kraju konstatovao kako je “sve u redu”. Navodi se da je tada stečajni upravnik Žarko Ostojić 11. marta 2019. godine raspisao 15. po redu tender za prodaju imovine Solane, pri čemu je na prodaju oglasio i državnu zemlju koju je Solana imala pravo da koristi samo dok je proizvodila so. To pravo prestalo je po proglašenju stečaja u kompaniji. Lokalni parlament u Ulcinju proglasio je u aprilu 2019. Solanu parkom prirode. Protiv Jovanića, kao i stečajnog upravnika Zejaka i direktorice Meljina Olivere Mihajlović Elez, krivičnu prijavu je 2019. podniijela kompanija “Atlas cap” koja je većinski vlasnik Meljine kompleksa. ”Oni se terete da su početkom 2018. godine stvorili kriminalnu organizaciju sa ciljem da na nezakonit način prouzrokuju stečaj u kompaniji Meljine kompleks”, navodi se u prijavi.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

”Problem maloljetničkih trudnoća veoma izražen kada je RE zajednica u pitanju, imajući u vidu da je dječji ugovoreni brak usko povezan sa ranim trudnoćama”, kazala psihološkinja iz Centra za romske inicijative Jovana Knežević

Više hiljada maloljetnica porodilo se u posljednjih deset godina u Crnoj Gori, a među njima ima i 14-godišnjakinja. Sagovornice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da je uglavnom riječ o pripadnicama romske i egipćanske (RE) populacije, kao posljedica njihovog običaja ugovorenih brakova.

”One rano stupaju u bračne odnose i od djevojčica se očekuje da već sa 15 ili 16 godina rode prvo dijete. I očevi su nezreli vršnjaci, tako da nijedno od njih ne shvata ozbiljnost i komplikacije rane trudnoće”, upozorava u razgovoru za CIN-CG direktorica ulcinjskog Doma zdravlja, ginekološkinja Sadije Holaj.

Dječji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF) upozorava da su djevojčice koje se udaju u ranom uzrastu izložene opasnostima po zdravlje zbog čestih porođaja, neplaniranih trudnoća, seksualno prenosivih bolesti i abortusa. Rano rađanje djece vodeći je uzrok smrtnosti za djevojčice uzrasta od 15 do 19 godina, zbog komplikacija u vezi sa trudnoćom i porođajem.

I doktorka Holaj ističe da maloljetničke trudnoće nose sa sobom veći stepen smrtnosti i majke i djeteta. “Pored toga, ima i ozbiljne komplikacije od bolesti kao što su prevremeni porođaj, hipertenzija, anemija i toksenija”, pojašnjava ona.

Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) kazali su za CIN-CG da rana trudnoća ostavlja zdravstvene posljedice u vidu rizika od ponovne mogućnosti rađanja, a da je karakteristično i to da se zbog fizičke nezrelosti porodilje, porođaji uglavnom završavaju carskim rezom.

”Takođe, maloljetničko roditeljstvo najčešće utiče na društveno-socijalni život maloljetnice. Rana trudnoća najčešće dovodi do promjena raspoloženja, razdražljivosti, depresivnog stanja, iskrivljenog doživljaja sebe i novorođenčeta, poremećaja u vršnjačkim odnosima i školovanju”, poručuju iz IJZ.

Istraživanje koje je UNICEF sproveo u Bugarskoj pokazuje i da porodice nisu niti zabrinute niti svjesne rizika od ranih trudnoća i da većina Roma, na primjer, smatra da mlade majke rađaju zdravu djecu i da rano rađanje nije rizično ni za nju ni za bebu. Čak i kada im medijatorke predstave podatke o negativnim posljedicama ranog rađanja, to nema značajan uticaj na praksu dječjih brakova, što, navodi se u dokumentu UNICEF-a, znači da ih običajne norme nadjačavaju.

UNICEF je kod nas u saradnji sa Upravom za statistiku (MONSTAT) više puta u posljednjih deset godina sproveo istraživanja višestrukih pokazatelja u romskim naseljima u Crnoj Gori (MICS). Istraživanje je pokazalo i da 18,2 odsto ispitanica i 6,5 odsto ispitanika prvi put stupilo u brak ili zajednicu prije navršene 15. godine. Prije navršene 18. godine taj procenat je 56,4, odnosno 34,9 odsto.

Procenat mladih starosti od 15 do 24 godine koji su imali seksualne odnose prije navršene 15. godine kod žena je bio 19,5, a kod muškaraca 11,4 odsto.

Jedno od tih istraživanja pokazalo je da je 36,9 odsto ispitanica u starosnoj grupi od 20 do 24 godine rodilo najmanje jedno dijete prije svoje 18. godine.

IJZ je dostavio CIN-CG podatke o ukupnom broju porođaja u Crnoj Gori, ali i udio porodilja koje su u trenutku porođaja imale do 19 godina. Iz IJZ su kazali da ne raspolažu podacima o broju porođaja maloljetnica. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, trudnoće i porođaji u kojima majka ima manje od 20 godina smatraju se adolescentskim.

U periodu od 2010. do 2020. godine ukupno je bilo 80.430 porođaja, a udio porodilja do 19. godine činilo je 3.193. To je oko četiri procenata od ukupnog broja.

Dok je broj porođaja u posljednjih deset godina opao za oko 900 godišnje, sa 7.820 2010. godine na 6.919 slučajeva 2020, opadao je i broj porođaja među adolescentima. Ta brojka se smanjila za više od 100 porođaja godišnje, sa oko 370 u 2010. godini na 252 u 2020. godini.

Evidenciju o maloljetničkim porođajima imaju zdravstvene ustanove, pa je u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u državi – Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) - u posljednjih pet godina zabilježeno 48 slučajeva. “Najmlađa maloljetna osoba porođena u tom periodu je imala 14 godina”, navodi se u odgovoru iz KCCG.

Najveći broj maloljetničkih porođaja je, međutim, imala beranska bolnica. U posljednjih pet godina, u bolnici su obavljena 103 maloljetnička porođaja, a najmlađa majka imala je 15 godina.

Direktor barske Opšte bolnice “Blažo Orlandić” Igor Karišik kazao je za CIN-CG da su u istom periodu imali 15 maloljetničkih porođaja, od koji su dvije porodilje u tom trenutku imale po 14 godina, dvije od po 15, četiri od 16, a sedam od 17 godina. Broj maloljetničkih porođaja u Baru porastao je u posljednje dvije godine.

Nikšićka Opšta bolnica imala je 19 maloljetničkih porođaja u posljednjih pet godina, a iz tamošnje službe su za CIN-CG kazali da je najmlađa među njima imala 15 godina, dok je uglavnom riječ o 17-godišnjakinjama. Iz bjelopoljske Opšte bolnice kazali su da je u posljednjih pet godina bilo 11 maloljetničkih porođaja, među kojima je najmlađa porodilja imala 16 godina.

Glavna sestra kotorske Opšte bolnice Dijana Kukuličić kazala je za CIN-CG da se kod njih na godišnjem nivou obično porodi jedna ili dvije maloljetnice, a da je najmlađa među njima takođe imala 16 godina. Isto toliko godina imala je i najmlađa porodilja u cetinjskoj Opštoj bolnici “Danilo I”, kazala je za CIN-CG Anđelka Lopičić, glavna sestra gineokologije i akušerstva. U prijestoničkoj bolnici u posljednjih pet godina imali su tri maloljetnička porođaja.

Opšta bolnica Pljevlja je od 2017. godine imala 14 maloljetničkih porođaja, a najmlađa pacijentkinja imala je 16 godina.

Slučajeve prijavljuju centrima za socijalni rad i policiji

Direktor barske bolnice, Igor Karišik, kazao je da je u slučaju porođaja maloljetnica praksa da se obavijeste policija i lokalni Centar za socijalni rad. Direktorica tamošnjeg Centra za socijalni rad Biljana Pajović kazala je za CIN-CG da su u posljednjih pet godina imali tri prijavljena slučaja porođaja maloljetnica u Baru, a jedan više u Ulcinju. Ona je pojasnila da se obično dešava da budu obaviješteni o porođaju maloljetnice od strane odjeljenja ginekologije bolnice.

”Odmah po saznanju, stručni radnici službe za djecu i mlade odlaze na odjeljenje ginekologije, gdje obavljaju razgovor sa maloljetnom porodiljom. Tom prilikom je potrebno utvrditi gdje i sa kim živi maloljetnjica, da li je spremna, uz pomoć porodice da preuzme brigu o bebi i na adekvatan način brine o njoj. Uobičajeno je i da se stupi u kontak sa članovima porodice – roditelji, emotivni partner – kako bi se potvrdilo da je porodilja prihvaćena, te da će joj biti pružena potrebna pomoć”, kazala je Pajovićeva.

Dodala je da ukoliko je potrebno, sprovodi se praćenje porodice, u određenom vremenskom periodu i to na način što se sačinjava plan usluga podrške korisniku i porodici, obavljaju se savjetodavni razgovori u Centru, puža psihosocijalna ili materijalna podrška.

Uglavnom prijave stižu iz Opšte bolnice - porodilišta, ili tokom trajanja trudnoće maloljetnice prijava stigne ili od vaspitno-obrazovnih ustanova ili od roditelja, pojasnili su predstavnici više centara za socijalni rad u razgovoru za CIN-CG.

Zavisno od situacije i prihvatanja ili neprihvatanja maloljetnice od strane roditelja, Centar za socijalni rad može da reaguje na sljedeće načine - ako porodica prihvati maloljetnicu sa djetetom, onda prate porodičnu situaciju i kroz praćenje obavljaju savjetodavni rad i upućiju članove porodice u skladu sa potrebama na relevantne institucije. Takođe, pored savjetodavne, Centar u skladu sa mogućnostima pruža i razne vrste materijalnih pomoći. U slučajevima kada porodica ne prihvata maloljetnicu sa djetetom, Centar pronalazi adekvatan vid zaštite majke i djeteta, a to obično bude porodični smještaj, dok dijete ne navrši tri godine.

U posljednjih pet godina to se desilo jednom, kazala je rukovoditeljka Službe za djecu i mlade Centra za socijalni rad Nikšić Marija Nikčević. “U međuvremenu radi se na osnaživanju i osamostaljivanju korisnice kako bi samostalno preuzela brigu o djetetu kada joj pravo na uslugu prestane. Porodični smještaj pružaju lica koja su prošla licenciranu obuku”, pojasnila je ona.

Direktor beranskog Centra za socijalni rad Petar Pajković kazao je da je tamošnja bolnica prijavila tri maloljetnička porođaja u posljednjih pet godina. “Takođe je bitno naglasiti da obavještenje Centru od strane bolnice uglavnom dolazi kada su u pitanju nesređeni porodični odnosi i nezadovoljstvo roditelja maloljetnice zbog situacije u kojoj se našla”, pojasnio je on.

U više slučajeva, podaci centara za socijalni rad i zdravstvenih ustanova, koji se tiču maloljetničkih porođaja se ne poklapaju.

Zajednica prepreka do kontracepcije

Psihološkinja iz Centra za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević kazala je za CIN-CG da “možemo sa sigurnošću da kažemo da je problem maloljetničkih trudnoća veoma izražen kada je RE zajednica u pitanju, imajući u vidu da je dječji ugovoren brak usko povezan sa ranim trudnoćama”.

Knežević je mišljenja da se posljednjih desetak godine povećao trend ne samo maloljetničkih trudnoća i porođaja, nego i pobačaja.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može podići svijest o opasnostima koje sa sobom nose maloljetničke trudnoće i porođaji, Kneževićeva je kazala da se CRI od 2011. godine intenzivno bavi suzbijanjem dječjih ugovorenih brakova i u sklopu rada u kontinuitetu ukazuju na rizike koje nosi rana trudnoća kao i posljedice sa kojima se suočavaju djevojčice prilikom porođaja.

”S obzirom na to da je zajednica Roma i Egipćana još pod strogim patrijarhalnim normama, jedan od glavnih problema jeste da zajednica generalno ne dozvoljava mladima a pogotovo djevojčicama da se upoznaju sa temom reproduktivnog zdravlja, pogotovo kada su u pitanju kontracepcijska sredstva”, navodi Knežević razloge.

To potvrđuju i rezultati MICS istraživanja, koje pokazuje da je svega 4,1 odsto ispitanica koje su u tom trenutku bile udate ili u zajednici kazalo da koriste neko kontraceptivno sredstvo.

Izvršna direktorka CRI Fana Delija kazala je da je visok procenat maloljetničkih trudnoća, pogotovo između 16 do 18 godina.

”Ono što dodatno zabrinjava jeste da su kroz praksu registrovani i slučajevi maloljetnih trudnoća i prije 16. godine, što ukazuje na problem zakonodavnog okvira u slučajevima sprečavanja dječjeg nedozvoljenog braka. Naša praksa takođe ukazuje da prilikom sprečavanja dječjih brakova najčešće nailazimo na to da ‘prilikom vraćanja djevojčica kod bioloških roditelja kao najbolji interes djeteta’ ugovoreni brak postaje ‘javna tajna’, što za posljedicu ima maloljetničku trudnoću i da nam djeca rađaju djecu”, kazala je ona.

”Sve naše ispovijesti žrtava potvrđuju činjenicu da su djevojčice postale majke prije punoljetsva, što ne isključuje mogućnost da one u tim ranim fazama i u toku braka ne odlučuju da li će postati majke, a nažalost su često i žrtve silovanja u toku braka”, navodi Delija.

Kada je u pitanju zdravstvena njega ona je dostupna, međutim Delija ističe da moramo imati u vidu da određeni broj žrtava iz zajednice Roma ne posjeduje dokumenta, pa po automatizmu nemaju zdravstvene knjižice i samim time se uskraćuje pravo na zdravstveno obrazovanje.

I Evropska komisija je u posljednjem godišnjem izvještaju o Crnoj Gori istakla da sve zdravstvene usluge nisu dostupne za osobe bez regulisanog pravnog statusa, ukljčujući pripadnike RE populacije.

Brak iz ljubavi, pored svoje, stara se o još troje djece

Mada se djevojčice nerijetko udaju protiv svoje volje i stupaju u ugovorene bračne zajednice, slučaj Andrijane Kajtazaj je prilično drugačiji.

Ona je kazala za CIN-CG da se u svog supruga zaljubila dok je još išla u školu i da se na brak odlučila iz ljubavi.

”Mi smo se zabavaljali i u tom periodu sam željela da se udam za njega. Moji stvarno nisu željeli da se udam. Sa njim sam i dan danas. I srećno sam udata. Imamo sedmoro djece. Prvo dijete sam rodila od 14 godina, drugo sam rodila od 16... i sve tako”, kazala je ova 37-godišnjakinja u razgovoru za CIN-CG.

Gotovo svi porođaji obavljaju se u zdravstvenim ustanovama. MICS istraživanje je takođe pokazalo da je tokom posljednje trudnoće najmanje jedan pregled imalo 85,7 odsto ispitnica, a najmanje četiri pregleda njih 63,5 odsto. Ovo je procenat žena koje su bile trudne u periodu od dvije godine koje je prethodilo istraživanju. Od njih je samo 77,1 odsto kazalo da im je izmjeren krvni pritisak i da su dale uzorak urina i krvi tokom posljednje trudnoće.

Sagovornica CIN-CG kazala je da je tokom svojih sedam porođaja imala odlično iskustvo sa zdravstvenim sistemom i da je njeno zdravlje i sada odlično.

Nakon što je njena rođaka preminula, Kajtazaj je odlučila da se stara i o njeno još troje djece.

”Oni su htjeli da dječake smjeste u dom, a djevojčicu da uzimaju. Centar za socijalni nije bio za to. Ja sam rekla - ja ću da ih usvojim, što da ne. Kako sam odgojila svoje, tako ću odgojiti i njih. Srećna sam, nemamo nikakvih problema”, istakla je sagovornica CIN-CG.

Crna Gora prva po ranim brakovima

Kada je u pitanju rasprostranjenost dječjih brakova, podaci iz MICS istraživanja iz zemalja regiona pokazuju da su oni najčešći u crnogorskoj romskoj zajednici.

Tako je u Crnoj Gori najveći procenat Romkinja koje su stupile u brak do 15. godine – 18,2, dok je kod opšte populacije taj procenat 0,5. U grupi do 18 godina taj procenat je među Romkinjama čak 56,4 odsto, a u opštoj populaciji 6,2. U ovoj drugoj grupi neznatno viši stepen ima samo Srbija – 57 odsto Romkinja uđe u brak do 18. godine.

Ovo istraživanje obuhvatilo je i Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Sjevernu Makedoniju.

Mladi Romi i Romkinje iz siromašnijih porodica u većem su riziku od stupanja u brak prije 15. godine u odnosu na vršnjake koji žive u bogatijim porodicama, pokazuje istraživanje. Iz najsiromašnijih porodica prije 15. godine u brak stupi čak 27 odsto, a iz najbogatijih 16 odsto.

Mladi iz romskih naselja koji nisu u braku pismeni su u 57 odsto slučajeva. Među onima koji su stupili u brak prije 18. godine pismeno je nešto više od polovine (54 odsto). S druge strane, od onih koji su stupili u brak prije 15. godine samo dvoje od petoro je pismeno (42 odsto), pokazalo je istraživanje MICS. Među mladim Romima koji su nepismeni, 45 odsto nije u braku, jedna trećina (32 odsto) stupila je u brak između 15. i 18. godine, a skoro dvije četvrtine (23 odsto) prije 15. godine. Od onih koji ne pohađaju školu više od polovine (55 odsto) nije u braku, skoro jedna trećina (31 odsto) stupila je u brak između 15. i 18. godine, a 14 odsto prije 15. godine.

Miloš RUDOVIĆ

Pola godine robije za džoint, tri mjeseca za međunarodni šverc droge

Šest mjeseci zatvora dobio je po sporazumu o priznanju krivice optuženi za prodaju 1,7 grama marihuane. Tužiteljka Tatjana Begović sa njim se nagodila i da plati 10 eura. A dva pripadnika kriminalne organizacije optuženi za međunarodni šverc heroina i marihuane osuđeni su na po tri mjeseca robije.

Sa njima se nagodila bivša specijalna tužiteljka Mira Samardžić, koja je bila mnogo tolerantnija od tužiteljke Begović, imajući u vidu da se radilo ne samo o članovima internacionalne kriminalne grupe, već i o povratnicima.

Oni su se teretili da su najmanje osam puta krijumčarili drogu iz Albanije u Crnu Goru i to 805 kilograma marihuane i nešto manje od kilograma heroina. Nagodbu koju je potpisala Samardžić usvojio je sudija podgoričkog Višeg suda Dragoje Jović.

U drugom postupku, jedan ranije osuđivani pripadnik kriminalne organizacije, optužen za krijumčarenje 80 kilograma marihuane i 3,2 kilograma heroina takođe se nagodio da robija svega tri mjeseca. Ovaj sporazum sklopila je specijalna tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

U obrazloženjima ovih presuda se navodi da im se to što su već osuđivani za prodaju droge ne uzima kao otežavajuća okolnost, jer su to činili u okviru iste grupe!

I dva pripadnika druge kriminalne organizacije, koja je krijumčarila stotine kilograma marihuane po regionu, dobili su, nakon nagodbe, po tri mjeseca kućnog zatvora. Njih dvojica su takođe ranije osuđivani. Sutkinja Evica Durutović je prihvatila sporazum, a u obrazloženju odluka je navela da to što su povratnici nije uticalo na presudu, pošto je prošlo određeno vrijeme od prethodnih osuda, a u pitanju nijesu bila ista krivična djela.

Ovo su samo neke od kontroverznih odluka po sporazumu o priznanju krivice, koje je prihvatio Viši sud u Podgorici.

Iz analize više stotina presuda u koje su imali uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS), uočljive su brojne nelogičnosti. Tako se dešavalo da u istom postupku za isto djelo iste ili veće kazne dobiju neosuđivana lica, nego povratnici u vršenju krivičnih djela.

Organizatori kriminalnih grupa u gotovo svim slučajevima dobijali su kazne ispod zakonskog minimuma - oko dvije godine zatvora, a zaprijećena je kazna zatvora od tri do 15 godina. Dešavalo se da, po sporazumima, u istim postupcima veća kazna bude određena za pripadnika, nego za organizatora kriminalne grupe.

Tako je organizator kriminalne grupe koja je više puta krijumčarila veće količinu marihuane iz Albanije u Crnu Goru i zemlje regiona dobio dvije godine robije, dok su dva pripadnika iste organizacije dobili mjesec, odnosno dva mjeseca zatvora više.

Tužiteljka Mira Samardžić nagodila se u tom predmetu, a sporazume su usvojile troje različitih sudija: Dragoje Jović, Dragica Vuković i Biljana Uskoković.

Pored toga, u brojnim sporazumima zbog šverca velike količine droge nijesu izricane novčane kazne. Iako jesu, uglavnom su bile simbolične - par hiljada eura.

Prema informacijama iz analiziranih presuda, nabavna cijena kilograma marihuane na tržištu košta oko 1.500 eura, dok su kokain i heroin višestruko skuplji. Preprodajom, kako piše u presudama, može da se zaradi i po pet puta više novca. Ali, ni to nije razlog mnogim tužiocima da počinioce ovih krivičnih djela kazne adekvatnim novčanim iznosima, kako bi djelovali preventivno.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga predviđena je kazna od dvije do 10 godina, a može se ublažiti najviše šest mjeseci. U presudama koje smo imali na uvid, za krivična djela u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ističe se da se može izreći kazna od četiri ili više godina zatvora.

Od 639 presuda po sporazumu o priznanju krivice, koje su dostavljene CIN-CG i CEGAS, samo je u jednom slučaju izrečena kazna od šest godina zatvora za šverc kokaina. Sve ostale kazne bile su ispod četiri godine, uglavnom simbolične.

Nevladina organizacija “Human Rights Watch” je 2012. godine objavila da su optuženi za krivična djela u vezi sa opojnim sredstvima, prema nagodbama u Americi, u prosjeku dobijali kazne zatvora od pet i po godina.

Sud odbio svega nekoliko nagodbi VDT-a

Prema izvještajima tužilaštva, Viši sud u Podgorici je odbio samo nekoliko nagodbi koje je, u posljednjih šest godina, sklopilo Više državno tužilaštvo glavnog grada. Odbijeni su uglavnom sporazumi zbog odustanka optuženih. Samo je u jednom slučaju, i to 2016, sud odbio sporazum od osam mjeseci zatvora za devet grama heroina. Ocijenio je da “kazna nije srazmjerna težini učinjenog djela”.

Od 437 presuda po sporazumima Višeg državnog tužilaštva koje smo imali na uvid, 391 odluka je u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Ostale presude odnose se uglavnom na predmete nasilničkog ponašanja, nasilja u porodici i seksualne delikte. U jednom od tih sporazuma, čovjeku koji je više puta osuđivan za nasilje u porodici kao naročito olakšavajuću okolnost računali su to što je “porodičan čovjek”.

Institut sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu, iako je uveden ranije, masovno počinje da se koristi od 2016. godine. Zanimljivo je da kako je vrijeme odmicalo, tužitelji su predlagali, a sudije usvajale, sve blaže kazne. Tako u 2016. i 2017. godini po nagodbama podgoričkog Višeg tužilaštva, nije dosuđen ni u jednom slučaju kućni zatvor. Međutim, u posljednje četiri godine, u čak četvrtini svih sporazuma ovog tužilaštva osuđeni su kažnjeni nanogicom.

Povratnici su i nagodbama Višeg tužilaštva u Podgorici dobijali često mnogo niže zatvorske kazne, od onih koji su prvi put počinili isto krivično djelo.

Tako se lice koje je ranije osuđeno dva puta, zbog krađe i teške tjelesne povrede, sporazumjelo da za prodaju narkotika bude osuđeno samo na pola godine kućnog zatvora. Sporazum je sklopila sadašnja v. d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, a aminovao sudija Predrag Tabaš.

CIN-CG je od tužiteljke Jovanović pokušao da dobije komentar o temi širokog korišćenja sporazuma u crnogorskom pravosuđu, ali do objavljivanja teksta nijesmo dobili odgovor.

U drugom slučaju, licu koje je ranije osuđivano pet puta, dobilo je po sporazumu godinu zatvora zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. O nagodbi se dogovorila, takođe, sadašnja v. d. VDT-a Maja Jovanović, a potvrdila sutkinja Vesna Moštrokol.

U jednoj od presuda, petostruki povratnik se nagodio da ide u zatvor 11 mjeseci zbog ubistva u pokušaju i nedozvoljenog držanja oružja. Isto lice prethodno je osuđivano za teške slučajeve razbojništva, krađu oružja, krivično djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, nedozvoljene trgovine, prevare u produženom trajanju i teške krađe u pokušaju. Sporazum je sklopila tužiteljka Tanja Begović, a usvojila ga sutkinja Višeg suda u Podgorici Vesna Moštrokol.

Na dvije i po godine robije nakon sporazuma osuđen je trostruki povratnik za pokušaj ubistva i nedozvoljeno držanje oružja. Prije toga je osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, napada na službeno lice, te nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materijala. Sadašnja disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić se dogovorila, a sudija Predrag Tabaš je prihvatio tu nagodbu.

Sud usvaja sporazum i ako utvrdi da njime nijesu povrijeđena prava oštećenog. Od Višeg suda nijesmo dobili odgovor na pitanje u koliko predmeta se oštećeni žalio na rješenje o sporazumnom priznanju krivice, od 2016. do danas, i šta je epilog tih postupaka.

Vrhovni sud: Blaga kaznena politika za organizovani kriminal

I u dokumentima Vrhovnog suda se priznaje da su kazne po osnovu sporazuma o priznanju krivice za organizovani kriminal blage.

”Primjena instituta ublažavanja kazne, uz utvrđivanje naročito olakšavajućih okolnosti, koje su najčešće izražene u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dovela je do pojave trenda blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma”, zaključuje se u Analizi kaznene politike za najteža krivična djela za 2017. i 2018. godinu.

U Analizi upozoravaju da zakonska mogućnost primjene sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala može stvoriti privid kod učinilaca ovih krivičnih djela i utisak kod opšte javnosti da su to lakši oblici kriminaliteta, “zbog čega se može postaviti pitanje ostvarivanja generalne i specijalne prevencije organizovanog kriminala”.

U dokumentu se ukazuje i da bi sudovi, prilikom ocjene da li treba usvojiti sporazum, trebalo sa više pažnje da cijene da li su ispunjeni svi uslovi Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), a naročito da li je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, i da li kazna odgovara svrsi izricanja krivične sankcije.

Pojašnjava se da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, te da je primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena u većini slučajeva organizovanog kriminala.

”Otvara se pitanje da li je ranija osuđivanost za druga krivična djela potcijenjena prilikom odmjeravanja kazne učiniocu krivičnog djela”, piše u analizi.

Naglašava se da prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice treba posvetiti posebnu pažnju zaštiti prava oštećenog.

Njemački pravni stručnjak, dr Štefan Pirner, upozorava da u zemljama u tranziciji, kakva je i Crna Gora, neadekvatna primjena sporazuma o priznanju krivice može imati pogubne posljedice po vladavinu prava.

I angloamerička literatura navodi da institut sporazuma u zemljama u tranziciji može imati “katastrofalne posljedice”. Ističe se da nagodbe mogu dodatno potkopati ugled pravosuđa kod stanovništva, koje pregovore doživljava kao “cjenkanje na pijaci”.

Sva ova upozorenja, očigledno nijesu imala uticaja, jer se praksa blage kaznene politike za najteža djela organizovanog kriminala, prema istraživanju CIN-CG-a, nastavila i praktično obesmislila institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori.

Sporazumi kao trgovina pravdom

U pravnim sistemima u tranziciji sporazum se često doživljava kao “još jedan dalji vid korupcije” ili “institucionalizovani vid mita”, ističe njemački advokat, dr Štefan Pirner, u Časopisu za održiv i skladan razvoj prava “KoPra”.

”Takav pravni institut, koji je možda u svojoj domovini i bio uspješan, u drugom okruženju neće biti pretjerano plodotvoran, kao što drvo banane, na primjer, neće opstati na Antarktiku”, slikovit je advokat.

On ističe da se i nepostojanjem nikakvih smjernica za odmjeravanje kazni jača pozicija tužilaštva u pregovorima, te da građani to mogu doživjeti kao svojevrsnu trgovinu pravdom.

Pirner dodaje da ni Evropska konvencija o ljudskim pravima ne zahtijeva ubrzano okončanje postupka po svaku cijenu, odnosno po cijenu pravde, već da zahtijeva pošten postupak.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Sedam nanogica dobili su optuženi funkcioneri za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca, za koja djela su predviđene kazne zatvora od jedne do 12 godina, koje su se mogle ublažiti najviše tri, odnosno šest mjeseci

U 40 sporazuma Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza okrivljenima su izrečene simbolične kazne - 28 uslovnih, sedam nanogica i pet zatvorskih osuda po šest mjeseci robije.

U najvećem broju ovih nagodbi, preciznije u 31 predmetu, odlučivao je predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić.

Kako je moguće da se za ovako teška djela za koje bi trebalo ići na višegodišnju robiju, izriču tako blage kazne, pa iako se radi o sporazumima o priznanju krivice?

Predsjednik Višeg suda Boris Savić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odgovara da je neprimjereno da komentariše odluke koje je sam donio, navodeći da su zakonite, te da je u obrazloženjima naveo razloge presuda.

”Elektronski sistem dodjele predmeta je takav da je nemoguće uticati koji će predmet dobiti koji sudija, a moje postupanje je posljedica toga što kao predsjednik krivičnog vanraspravnog vijeća učestvujem u rasporedu predmeta u kojima se sporazum dostavlja istovremeno sa optužnicom, a ne nakon nje”, naveo je Savić.

Kod sporazuma o priznanju krivice, kaznu ne odmjerava sud, već se o njoj dogovaraju tužilac i okrivljeni. Međutim, upravo bi sud trebalo da ima ključnu ulogu, jer može da odbije sporazum ukoliko je, između ostalog, dogovorena kazna neprimjerena.

Nakon smjene vlasti od 30. avgusta 2020. godine, više puta je saopšteno da će u fokusu Ministarstva pravde biti i brojni sporazumi potpisani sa počiniocima krivičnih djela.

Svi sporazumi SDT-a, a bilo ih je više stotina u posljednjih šest godina, odnose se na krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, trgovine drogom, oružjem i ljudima.

Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG-a iz vrha pravosuđa, najveći broj predmeta organizovanog kriminala i korupcije riješen je sporazumom, a ne kroz dokazivanje u sudskim postupcima, što bi, prema mišljenju pravnika, moglo biti problematično, jer govori o nedovoljnoj sposobnosti sistema da dokaže optužnice u sudskom procesu i rješava ih u razumnom roku.

U velikom broju slučajeva se kroz nagodbe optuženima za stvaranje kriminalne organizacije, prevare, pranja novca i zloupotrebe službenog položaja, gdje je motiv za kriminalne radnje novac, čak ne izriču novčane kazne. Tako mnogi od osuđenih, iako su učestvovali u milionskim finansijskim prevarama, ne vraćaju novac koji su nelegalno stekli.

U 40 sporazuma, u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza, koje je CIN-CG analizirao, tužioci su u većini slučajeva optuženima stavljali na teret blaži stav od onog koji je predviđen za ta krivična djela.

Specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, nagodila se u osam slučajeva.

Po jednu nagodbu sklopili su tužioci SDT-a Saša Čađenović, Sanja Jovićević, Stojanka Radović, Lidija Vukčević, Nataša Bošković i Zorica Milanović.

U 26 odluka, koje smo dobili po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, ne navodi se ime tužioca koji je sklopio sporazum.

Tako je 27 optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz medijski eksponiranih slučajeva “Klap” i “Vardar”, sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Okrivljeni u tih 27 nagodbi odgovarali su za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina, i utaja poreza i doprinosa, za koju se ide u zatvor od jedne do šest godina uz novčanu kaznu.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) ove kazne se mogu ublažiti maksimum tri mjeseca, dok se za produžena krivična djela može izreći i teža kazna od propisane.

Sedam nanogica dobili su optuženi funkcioneri za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca, za koja djela su predviđene kazne zatvora od jedne do 12 godina, koje su se mogle ublažiti najviše tri, odnosno šest mjeseci.

Tako je kućni zatvor od 75 dana dobio potpredsjednik budvanske opštine Milenko Medigović za zloupotrebu službenog položaja prilikom izgradnje petrovačkog šetališta. On je bio neposredno zadužen za praćenje investicije, a na teret mu je stavljeno da je od izvođača radova zahtijevao da izvodi radove koji nijesu predviđeni i tako oštetio opštinu za 232.543 eura. Pri tom, šetalište nikada nije završeno, a koštalo je oko osam miliona eura. Medigović nagodbom nije trebalo da plati ništa, osim par stotina eura sudskih troškova. Pored toga, na teret mu je stavljen najblaži stav za ovo krivično djelo. Prema šteti koja je napravljena, trebalo je da bude optužen za najteži stav sa predviđenom kaznom zatvora od dvije do 12 godina robije.

Ovu nagodbu je potvrdila sutkinja Višeg suda Suzana Mugoša, a u presudi ne piše koji je tužilac sklopio sporazum.

Kazne od po šest mjeseci zatvora dobili su Branislav Gugi Savić, Stjepan Skočajić i Dragoljub Milovanović, osuđeni u poznatim budvanskim korupcionaškim aferama. I to za djelo zloupotrebe službenog položaja, za koja su predviđene kazne zatvora od dvije do 12 godina. Nikome od njih nije izrečena novčana kazna, iako su štete po državu bile milionske. Nagodbama su čak njihove firme dobile samo uslovne osude, odnosno da ne moraju da plate novčane kazne, ukoliko ne počine nova krivična djela u roku od godinu.

Branislav Savić se dogovorio o dvije nagodbe zbog milionskih malverzacija u Budvi, jednu sa Sašom Čađenovićem i drugu sa Lidijom Vukčević. Oba puta je osuđen na po šest mjeseci zatvora.

Za druga dva sporazuma koja su sklopili Skočajić i Milovanović nema imena tužilaca. Oni su se teretili za malverzacije prilikom izgradnje platoa na Jazu i postrojenja otpadnih voda u Budvi. Sve nagodbe je prihvatio sudija Boris Savić.

Iako su CIN-CG i Centar za građanske slobode (CEGAS) od Višeg suda tražili sve presude po sporazumu o priznanju krivice od 2016, kada je novoformirani SDT preuzeo Milivoje Katnić, među 202 dostavljene odluke, nema nagodbi sa Svetozarem Marovićem i njegovim sinom Milošem i još nekoliko sporazuma u vezi sa aferm u Budvi.

Javnosti je poznato da se nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija ukupno tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Država je do sada od njegove imovine uspjela da naplati samo trećinu novca koji potražuje. Njegov sin Miloš, takođe u bjekstvu, nagodio se da robija godinu i plati 385.000 eura. On je novac vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. I ove sporazume aminovao je predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Među 40 analiziranih sporazuma SDT-a, nalaze se i četiri povratnika. Sva četvorica su dobili uslovne kazne ili kućni zatvor. Tri sporazuma usvojio je predsjednik Višeg suda Boris Savić, a jedan sutkinja Dragica Vuković. U presudama koje smo imali na uvid, ne navode se imena tužilaca koji su sklopili dogovore.

U jednom od ova četiri slučaja je optuženi za pranje novca, koji je ranije osuđivan u inostranstvu za šverc kokaina, a novac “prao” u Crnoj Gori, nakon sporazuma sa SDT-om, osuđen na svega tri mjeseca kućnog zatvora i da plati 5.000 eura novčane kazne.

Drugi povratnik kome ne piše za šta je ranije osuđivan, uslovno je kažnjen na godinu i dva mjeseca i da plati 15.000 eura. Sudilo mu se za stvaranje kriminalne organizacije i produženu utaju poreza i doprinosa.

Treći povratnik osuđen je za utaju poreza i doprinosa uslovno šest mjeseci i novčano 5.000 eura.

Četvrti povratnik dobio je nanogicu šest mjeseci i da plati 2.000 eura za produženu prevaru i pranje novca.

EU traži ograničavanje nagodbi

U Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru iz 2021. godine ističe se da bi korišćenje sporazuma o priznavanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa izazovima korupcije i organizovanog kriminala.

U izvještaju ističu da bi kaznena politika za ova djela trebalo da bude dosljednija, kako bi se obuzdala korupcija i kriminal.

Međutim, upozorenja EU izgleda nijesu značila mnogo bivšem glavnom specijalnom tužiocu Katniću. Iako je on još polovinom 2019. rekao da se više sporazumi neće potpisivati sa okrivljenima za najteža krivična djela, već će se predlagati najstrože kazne, do toga nije došlo. Naprotiv, do kraja njegovog mandata nastavljena je praksa kojom se većina predmeta SDT-a rješavala nagodbom.

SDT je, u posljednjih šest godina, pored ovih 40 sporazuma, prema dokumentaciji dostavljenoj za naše istraživanje, potpisao i 93 nagodbe za organizovanu trgovinu drogom, 54 za trafiking, 11 kazni za trgovinu oružjem, dvije za šverc cigara i dvije za stvaranje kriminalne organizacije u vezi sa protestima Demokratskog fronta 2016. godine. Sve te nagodbe prihvatio je Viši sud u Podgorici.

U većini sklopljenih sporazuma pripadnici kriminalnih organizacija dobijali su po tri mjeseca zatvora za stvaranje kriminalne organizacije, za što je inače KZ-om zaprijećena kazna zatvora od jedne do osam godina. Robije u sporazumima gotovo po pravilu ne prelaze godinu za krivična djela kojima se bavi SDT.

I u većini ovih nagodbi, za djela u kojima je motiv izvršenja novac, gotovo da nema novčanih kazni ili su one simbolične. Interesantno je i da su žene imale još bolji položaj u postupcima za stvaranje kriminalne organizacije, pa su dobijale nanogice i uslovne kazne.

Tako je optužena pripadnica kriminalne organizacije koja je iznajmljivala stanove za skrivanje kriminalaca koji su spremali likvidacije, vršili nasilje, zastrašivanje, ubistva, šverc droge i prenosila im poruke, osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora. Tu nagodbu sklopila je tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

I povratnicima nanogice ili par mjeseci zatvora

Njen “kolega” iz iste grupe, ranije osuđivan za stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja dobio je četiri mjeseca robije. Njemu su oduzete dvije automatske puške, pištolj, lovačka puška, municija... Nagodbu je sklopio Saša Čađenović, a usvojio Boris Savić. Zanimljivo je da u ovom predmetu isti tužilac i isti sudija strože kažnjavaju za ista djela dvojicu ranije neosuđivanih pripadnika te kriminalne grupe. Oni su dobili za trećinu više od povratnika - po šest mjeseci zatvora.

U većini analiziranih nagodbi ranije osuđivanim licima, to se nije uzimalo kao otežavajuća okolnost uz obrazloženje da se ne radi o istovrsnim krivičnim djelima ili da je proteklo određeno vrijeme od prethodne kazne. A i kada se radilo o istim krivičnim djelima simbolične kazne dogovarane su uz olakšavajuće okolnosti - priznanje, nezaposlenost, djeca, koje su po mišljenju sudova “relativizovale” ranije osude.

I za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje ljudi povratnici su robijali kući sa nanogicom, a i ovdje se dešavalo da veću kaznu od povratnika dobiju neosuđivana lica.

Tako su za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje ljudi trojica ranije neosuđivanih dobili šest, osam i deset mjeseci zatvora, dok su petorica povratnika osuđeni blažim kaznama - trojica nanogicu, a dvojica po pet mjeseci zatvora koje su već bili odležali u pritvoru. Sve ove nagodbe, osim dvije, aminovala je sutkinja Višeg suda Ana Vuković, a sklopila tužiteljka Mira Samardžić.

Dvije presude od osam i deset mjeseci zatvora za neosuđivane, potvrdili su sudije Biljana Uskoković i Dragoje Jović. Za krijumčarenje ljudi zaprijećena je kazna zatvora od jedne do deset godina koja se, prema KZ, može ublažiti tri mjeseca.

Komentarišući sklapanje sporazuma sa povratnicima, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i bivša sutkinja Višeg suda Valentina Pavličić za CIN-CG ističe da bi takva vrsta nagodbi vrlo teško mogla zadovoljiti kriterijum pravičnosti, a naročito zahtjev da takva kazna odgovara svrsi izricanja sankcije.

Ona naglašava i da široka primjena uslovne osude i kazni ispod zakonskog minimuma koje se izriču prilikom sklapanja sporazuma, stvara percepciju kaznene politike kao blage i neadekvatne. To je i neka vrsta privilegije okrivljenih. Sporna je široka primjena ovog instituta, upozorava zastupnica Pavličić, posebno kod krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije.

Problematizuje i to što lica koja su osuđena nagodbom i dobili kaznu koju su sami dogovarali, veoma često koriste i druge povoljnosti koje ih sleduju u postupku izvršenja kazne, poput smanjenja kazne uslovnim otpustom ili pomilovanjem.

”Primjenom ovog instituta i te kako može biti narušen kredibilitet suda, ukoliko se od strane tužilaštva zanemari cilj generalne i opšte prevencije i isključivo se ima u vidu smanjenje broja predmeta i njihovo brzo okončanje”, ocjenjuje zastupnica Pavličić.

Sud odbio samo nekoliko sporazuma

Prema podacima iz izvještaja tužilaštava, sudovi su u posljednjih šest godina odbili samo nekoliko sporazuma, o kojima se dogovorio SDT.

Viši sud u Podgorici bi bio blokiran da nije bilo mogućnosti da se predmeti završavaju nagodbom, kaže za CIN-CG predsjednik tog suda Boris Savić.

”Da nije bio primjene ovog instituta, Viši sud bio do danas okupiran radom u takozvanim ‘budvanskim predmetima’ i veliko je pitanje koliko bi prostora ostalo i u sudu i u tužilaštvu za sve ostale predmete”, ocijenio je predsjednik Višeg suda.

Javnost ima pravo da izvodi zaključke o tome da li je kazna previsoka ili preniska, kaže Savić, ali ističe i da “rigorozne kazne nisu pokazale dobre rezultate u pogledu generalne i specijalne prevencije”.

Savić naglašava da je jedan od primarnih ciljeva sklapanja sporazuma bio i povraćaj oduzete imovinske koristi. Međutim, u većini presuda u koje je CIN-CG imao uvid, optuženi uglavnom nijesu nadoknadili štetu državi, niti im je oduzeta imovinska korist.

Institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori se počeo koristiti od februara 2010. godine. Tada, prema ZKP-u, sporazum nije mogao biti zaključen za krivična djela za koja se predviđa kazna veća od 10 godina zatvora. Zakon je promijenjen u avgustu 2015. godine. Od tada su nagodbe moguće za sva krivična djela, osim za ratne zločine i terorizam. Tim izmjenama je propisano i da osumnjičeni, odnosno optuženi može inicirati sklapanje sporazuma, što se u praksi najčešće i dešava. Upravo te izmjene zakona su i dovele do širokog korišćenja ovog instituta od strane SDT-a i prakse po kojoj se kriminal isplati.

Uloga suda marginalizovana

Zastupnica Pavličić naglašava da je postupak pregovaranja netransparentan, a uloga suda marginalizovana, s obzirom na to da se pojavljuje samo u ulozi nekog ko potvrđuje dogovoreno.

”Sudska praksa i pitanje odmjeravanja pravde kroz ovaj institut je svedena na samo tkz. administriranje suda”, ocjenjuje Pavličić.

Predlaganje izricanja blaže kazne ispod zakonskog minimuma je moguće, dodaje ona, ali je državni tužilac u obavezi da poštuje opšta pravila za odmjeravanje i ublažavanje kazne.

”Sud je taj koji je ovlašćen da potvrdi da je to u skladu sa zakonom”, naglašava bivša sutkinja Višeg suda u Podgorici.

Ministarstvo analizira sporazume

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG naveo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje. U fokusu će, tvrdi, biti i kaznena politika koja je ustanovljena nagodbama.

”Nerijetko je stručna javnost iznosila kritiku da sporazum o priznanju krivice nije ostvario svrhu, jer su sankcije bile mnogo blaže od ‘očekivanih’. Ako je tako zaista, a veliki broj indicija upućuje na to, moramo institucionalno djelovati i taj nedostatak riješiti što prije”, istakao je Božović.

Ovaj institut je jednim dijelom, dodaje on, opravdao svrhu i rasteretio sudske postupke, ali ne smije se zanemariti činjenica da je potrebno preispitati i zakonska rješenja u odnosu na žrtve krivičnih djela.

”Ovdje prije svega mislimo na krivična djela nasilje u porodici, trgovini ljudima i krivična djela protiv polnih sloboda”, istakao je on.

Francuska ograničila nagodbe, u Njemačkoj ključna uloga suda

U sistemima koji koriste institut sporazuma o priznanju krivice postoji ustaljena praksa vođenja tablica kaznene politike - uputstava koji omogućavaju učiniocu krivičnog djela da predvidi kaznu koja mu u konkretnom slučaju može biti izrečena.

U Njemačkoj sud ima ključnu ulogu u postupku sklapanja sporazuma i ima pravo određivanja donjeg minimuma i gornjeg maksimuma, prilikom odmjeravanja kazne, prije zaključivanja sporazuma o priznanju krivice.

Francuska je iz nagodbi isključila krivična djela ubistva, napada na život i tijelo, kao i protiv polnih sloboda, smatrajući da će na taj način biti pravednija prema žrtvi.

Tužilaštvo ne reaguje

Vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a da li će učiniti nešto da se ovakva praksa dogovaranja konačno prekine, ali ni na niz drugih pitanja u vezi sa sporazumnim priznanjem krivice.

Pavličićeva, ali i Savić, ističu da bi upravo Vrhovno tužilaštvo trebalo da donese praktične smjernice, gdje bi se na detaljan način uredilo postupanje tužilaca prilikom pregovaranja.

”Takođe, smatram da princip transparentnosti kod ove vrste postupaka mora dobiti veći značaj, a posebno u kontekstu predmeta koji se nalaze u naročitom fokusu javnosti, poput predmeta iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”, zaključuje Pavličićeva.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Iako su iz doskorašnjeg resora Jakova Milatovića bili optimisti i tvrdili da ne očekuju veliki pad broja turista, pa ni iz Rusije, Dženifer Idu iz Evropske komisije za putovanja smatra da bi rat u Ukrajini mogao loše da utiče na destinacije u Istočnoj Evropi, pa i na Crnu Goru

Crnogorski turizam, kao jedan od glavnih stubova ekonomije, jako će pogoditi rusko-ukrajinski sukob, s obzirom na to da su to dva značajna emitivna tržišta za Crnu Goru.

Gosti iz Rusije i Ukrajine činili su oko 20 odsto turističkog prometa u prošloj godini i, iako su u Ministarstvu za ekonomski razvoj, do skoro dok je njim rukovodio Jakov Milatović, bili optimisti i tvrdili da neće biti veliki pad broja turista, pa ni iz Rusije, stručnjaci misle drugačije.

Dekan Fakulteta za turizam u Budvi Rade Ratković za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da je Crna Gora za ovu godinu izgubila tržišta Ukrajine i Rusije.

”U Ukrajini je rat, ljudi ne mogu ni da pobjegnu, a kamoli da dođu da odmaraju. Što se tiče Rusa, ni na njih ne treba računati, nema letova, nema ništa”, rekao je Ratković.

Šefica istraživanja u Evropskoj komisiji za putovanja (ETC) Dženifer Idu za CIN-CG kaže da je Crna Gora jedna od eksponiranijih evropskih destinacija, uz Tursku, Kipar, Letoniju, Finsku, Estoniju i Litvaniju.

”Očekuje se da će destinacije u Istočnoj Evropi proći lošije od drugih regiona zbog većeg oslanjanja na putovanja iz Rusije”, rekla je Idu.

U Ministarstvu za ekonomski razvoj su za CIN-CG kazali da ogroman potencijal za uspješnu ljetnju turističku sezonu, kao i do sada, vide u zemljama regiona i da im je fokus na osnaživanju određenih i otvaranju novih tržišta, posebno na teritoriji Zapadne, Centralne i Sjeverne Evrope.

”To će nam omogućiti da nadomjestimo nedolazak turista iz Ukrajine. Što se tiče turista iz Ruske Federacije, mišljenja smo da neće doći do značajnog pada broja turista, a to će nam donijeti prihode na nivou između 90 odsto i 100 odsto u odnosu na rekordnu 2019. godinu, što je iznos od oko milijardu eura”, naveli su iz Milatovićevog doskorašnjeg resora.

Saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov za CIN -CG je rekao da mu ovo izgleda nerealno, “ali Ministarstvo bi trebalo da zna”.

Da će sezona biti uspješna rekao je i bivši potpredsjednik Vlada, sada novi premijer Dritan Abazović.

On je na konferenciji za novinare 20. aprila, predstavljajući koncept nove Vlade koja je izabrana u četvrtak, rekao da će ovogodišnja turistička sezona biti izvanredna i da u tome leži značajan dio spašavanja javnih finansija Crne Gore.

Abazović je ranije poručio da je među prioritetima priprema sezona, međutim umjesto toga, mjeseci su izgubljeni na sastavljanju nove Vlade i podjeli resora po partijama.

Ratković upozorava da se pripreme sada rade za sljedeću godinu.

”Ostale zemlje Mediterana pripreme za sezonu naredne godinu počinju za uskršnje praznike”, kazao je Ratković.

”RUŽNO PAČE” MEDITERANA

Ratković smatra da je centralni problem Crne Gore struktura turističkog tržišta, to što nema organizovanog turizma sa njemačkog, britanskog, francuskog i skandinavskog tržišta, niti se na tome radi organizovano.

”Mi smo kao ružno pače, mimo svih zemalja Mediterana, dominantno penetrirani u ove posljednje dvije-tri godine na niskoplatežna tržišta, odnosno region, Rusiju i Ukrajinu, i to je neodrživo. Kad god su nam ta trišta dominirala, mi smo bili u gubicima i prije pandemije”, rekao je Ratković.

Komentarišući podatke o prihodima od turizma od milijardu eura, kaže da to nije realan prihod, već je to način obračuna koji je i pređašnja vlast koristila u propagandne svrhe.

”To je procjena doprinosa turizma, gdje se u obzir uzima i ono u sivoj zoni i to je takozvana satelitska metoda obračuna, ali to nijesu žive pare. Te pare su negdje drugo završile, ne u bilansima turističkih preduzeća. Inače, nama je najveći prihod bio 542 miliona 2019. godine. Ove godine, kad se sve sabere, naš prihod, objektivno, ne može biti veći od 320 miliona eura”, smatra Ratković.

Navodi i da su turisti iz regiona siromašniji nego prošle godine, zbog rasta cijena energenata i osnovnih životnih namirnica, što će uticati i na njihovu manju posjetu i slabiju potrošnju.

Dženifer Idu navodi da je pandemija kovid-19 već izazvala značajan pad ruskog turizma u posljednje dvije godine.

”Naši podaci pokazuju pad od 80 odsto ruskih dolazaka u Evropu u 2020. u poređenju sa 2019”, rekla je ona.

Objašnjava da je prije ruske vojne invazije na Ukrajinu, ETC predviđao da će ruski putnici biti jedan od ključnih pokretača oporavka evropskog turizma i da će rusko tržište biti među deset najvećih faktora koji doprinose rastu, zajedno sa Njemačkom, UK, SAD i Kinom.

”Malo je vjerovatno da će se ovo sada ostvariti. Osim toga, tržišta istočne Azije takođe mogu imati negativan uticaj zbog zatvorenog vazdušnog prostora i ukidanja direktnih ruta ka Evropi u kratkom i srednjem roku”, kazala je Idu.

Prema njenim riječima, Rusi imaju tendenciju da troše mnogo, što znači da će se još veći uticaj osjetiti u smislu potrošnje u turizmu na pogođenim destinacijama.

Podsjeća da je u 2019. ruska potrošnja učestvovala sa 34 odsto u ukupnoj potrošnji u Crnoj Gori.

”U 2021. godini, Crna Gora je imala relativno bolje rezultate od većine evropskih destinacija. Prije početka ukrajinsko-ruskog sukoba, učinak turizma u 2022. godini izgledao je obećavajući, uz rast ruskih dolazaka i noćenja u Crnu Goru u prva dva mjeseca ove godine”, navela je Idu.

Međutim, kako je kazala, ne očekuje se oporavak za destinacije koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ruski turizam u bliskoj budućnosti.

”U više zemalja udio ruskog turizma je pao od 2014. jer su prethodne sankcije nakon ruske aneksije Krima i depresijacija rublje imale trajni uticaj”, rekla je Idu.

Podsjeća da je Srbija zadržala dobre odnose i vazdušnu povezanost sa Rusijom i Crna Gora će možda moći da iskoristi ovo i vidi brži oporavak od ostatka Evrope nakon ukidanja ekonomskih sankcija Rusiji.

Broj ruskih turista u Crnoj Gori 2014. godine iznosio je oko 318,3 hiljade, da bi već naredne godine, nakon ruske aneksije Krima i sankcija EU, kojima se pridružila i Crna Gora, pao na 298,3 hiljade. Značajniji oporavak zabilježen je 2019. godine kada je broj ruskih turista (posjeta) premašio 380 hiljada.

Iz Ukrajine je prošle godine bilo oko 136 hiljada turista, dok je prethodnih godina njihov broj bio značajno manji.

Iz Aerodroma Crne Gore su rekli da je, shodno najavama, ove godine Ukrajina trebalo da ima 75 rotacija na Aerodromu Podgorica, a 1.139 rotacija na Aerodromu Tivat.

Milica Dabanović iz Aerodroma za CIN-CG kaže da su prije rata najave bile da ukupan broj rotacija za ljetnju sezonu 2022. čini 4.460 rotacija na Aerodromu Podgorica i 3.827 rotacija na Aerodromu Tivat, što znači da je učešće Ukrajine u ukupnom saobraćaju trebalo da bude 15 odsto na nivou preduzeća.

RASTE “POREZ NA SIROMAŠNE”

Ekonomske posljedice rata u Ukrajini prvo su se osjetile kroz rast cijena energenata i hrane. Nakon što je većina crnogorskih građana obradovana povećanjem plata, zahvaljujući Vladinom programu Evropa sad, ubrzo je uslijedio cjenovni šok: enormno poskupljenje goriva, a zatim i osnovnih životnih namirnica - hljeba, mlijeka, mesa, jaja, ulja, brašna…

Prema podacima Ujedinjenih nacija, Ukrajina i Rusija proizvode 30 odsto svjetske pšenice, 20 odsto kukuruza i 75-80 odsto suncokretovog ulja, a rat između njih izazvao je nestabilnost na tržištima žitarica, što je dovelo do snažnog rasta cijena na globalnom nivou.

U Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, dok je na njegovom čelu bio Milojko Spajić, za CIN-CG su kazali da je Vlada odmah uradila ono što je do nje - usvojila paket mjera namijenjen ublažavanju posljedica prouzrokovanih događajima u Ukrajini i da je likvidnost budžeta države obezbijeđena.

Navode da inflacija i nema toliki uticaj na rast budžetskih prihoda, koliko ima povećanje raspoloživog dohotka građana kroz program Evropa sad.

Ekonomska analitičarka Mila Kasalica navodi da je svaka promjena cijena energenata, koji su inputi ukupnim investicijama u proizvodnje, uslovila i nestabilnost na tržištima prehrambenih proizvoda.

”Visoke cijene energenata i hrane su kroz inflaciju ništa drugo do ‘porez na siromašne’”, rekla je Kasalica za CIN-CG.

Spoljnotrgovinska razmjena sa Rusijom je, međutim, na niskom nivou i ta država nije među vodećim trgovinskim partnerima Crne Gore (Srbija, Kina, Njemačka).

Crna Gora je prošle godine iz Rusije uvezla robu vrijednu oko deset miliona eura. Najviše cigarete za 3,3 miliona eura, naftna ulja i gas za 1,8 miliona. A izvezla je robe u vrijednosti 2,3 miliona.

Iz Ukrajine je Crna Gora uvezla proizvode vrijedne šest miliona, i to najviše meso i suvo voće, a izvezla proizvode za oko 1,2 miliona eura.

NA DAN RUSKE INVAZIJE BAREL NAFTE PREŠAO GRANICU OD 100 DOLARA

Istog dana ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara, cijena barela nafte je na svjetskim tržištima skočila oko pet odsto, prelazeći psihološki nivo od 100 dolara po barelu, prvi put od 2014. godine, zbog straha trgovaca od poremaćaja u snabdijevanju. Cijena prirodnog gasa je takođe u jednom danu povećana oko 30 odsto.

U Crnoj Gori su cijene goriva četiri dana nakon ruske invazije na Ukrajinu skočile oko 2,5 odsto, a već 15. marta i do 20 odsto. Cijene goriva se u Crnoj Gori usklađuju petnaestodnevno i na rekordnim su nivoima, iako su u međuvremenu padale nekoliko centi.

Ove sedmice je došlo do novog rasta cijena, pa litar eurosupera 95 i 98 trenutno košta 1,73, odnosno 1,77 eura, a eurodizela 1,76 eura. Na dnevnom redu sjednice Skupštine koja je počela u četvrtak su izmjene i dopune Zakona o akcizama, koje predviđaju njihovo smanjenje, što će sniziti cijene goriva.

Kasalica smatra da ekonomski nije realno, bar do kraja godine, očekivati značajno smanjenje trendova, a Vladimir Gligorov da će se više znati sredinom maja kada će biti jasnije čemu tačno Rusija teži u Ukrajini.

”Ako Rusija ne odustane od cilja potpune okupacije Ukrajine, teško je predvidjeti sa bilo kojom preciznošću privredne posljedice i promjene cijena”, kaže Gligorov.

Podsjeća da su najviše pogođene zemlje koje se dosta oslanjaju na gas i zavise isključivo od Rusije.

”Srbija je tu u najgorem položaju. Zemlje sa izlazom na more, kao Crna Gora, mogu da traže alternativne izvore. A mogao bi i region u cjelini ako bi se dogovorili”, smatra Gligorov.

Na pitanje da li će ekonomska kriza povećati korupciju i organizovani kriminal u regionu, odgovara da bi korupcija mogla da se smanji ako bi se to htjelo, jer je značajno širenje korupcije preko ruskih veza.

”Što se organizovanog kriminala tiče, to je problem koji je dosegao takve velike razmjere prije svega u jugoslovenskim ratovima i u kasnijoj nespremnosti da se sa njim zemlje nose. Pa taj problem može zaista da se pogorša prije svega zbog političke oslabljenosti država, njihovih vlasti u regiji”, upozorava Gligorov.

POSLANICI NE ŽURE DA SPUSTE CIJENE

Nakon goriva, poskupio je i hljeb, usljed rasta nabavnih cijena brašna zbog privremene zabrane izvoza iz Srbije, pa vekna osnovnog bijelog hljeba košta od 1. marta 80 centi. Bivša vlada je predložila ukidanje poreza na dodatu vrijednost (PDV) na brašno i ulje, međutim ta mjera, odnosno izmjene Zakona o PDV-u čekaju u Skupštini mjesecima, kao i smanjenje akciza na gorivo. Izmjene Zakona o PDV-u takođe su na dnevnom redu Skupštine i biće razmatrane sljedeće sedmice.

Cijena vekne osnovne vrste bijelog pšeničnog hljeba početkom prošle godine iznosila je 50 centi, da bi u julu u dogovoru sa Vladom bila zamrznuta na taj iznos do kraja 2021. U januaru ove godine je cijena povećana na 65 centi.

Prema podacima Monstata, cijene u februaru u Crnoj Gori bile su veće 6,7 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, odnosno toliko iznosi godišnja stopa inflacije, dok je u martu iznosila skoro deset odsto.

Najviše su u martu, u odnosu na isti mjesec prošle godine, porasle cijene goriva za motorna vozila 34,6 odsto, hljeba i žitarica 34 odsto, jestivih ulja i masti, 32,1 odsto, a zatim povrća 27,5 odsto, mlijeka, sira i jaja 14,6 odsto, kafe i čaja 14,2 odsto, šećera i slatkiša 11,3 odsto, mesa 9,9 odsto, voća 9,1 odsto...

Bivša vlada je, u pokušaju da spriječi novi rast cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, krajem februara usvojila i Informaciju o potrebi formiranja robnih rezervi, navodeći da je praksa drugih država pokazala da su robne rezerve potrebne svakoj ozbiljnoj ekonomiji jer utiču na stabilizaciju cijena.

Time bi Crna Gora dobila državne rezerve, prvi put od 2003. godine.

Mila Kasalica podsjeća da su robne rezerve bile resurs kojeg su se donosioci odluka odavno, predlogom crnogorskih neoliberala, odrekli bez promišljanja.

”To za otvorene, male ekonomije donosi rizike oko šokova u vezi eksternih poremećaja u svijetu. Nakon više od petnaestak godina nepostojanja rezervi tekuće se može konstatovati očigledno: magacinski prostori su visoko-zapušteni, dok su tankeri na jugu i sjeveru zemlje u devastirajućem stanju. Samim tim, inovirane potrebe za eventualnim uspostavljanjem robnih rezervi obavezuju na značajno javno investiranje, pa tek onda uspostavljanje modela zaliha, koji bi na kratki rok čuvale raspoložive dohotke građana-nki od naglašenih udara cijena”, kazala je Kasalica.

Osim energenata i osnovnih životnih namirnica, porasle se cijene građevinskog materijala što je uticalo i na rast cijena stanova.

Prema podacima Privredne komore (PKCG), došlo je do povećanja cijena asfalta 55 odsto, betona 20 odsto, pijeska 50 odsto, armature 40 odsto te polietilena 40 odsto.

Iz PKCG su nedavno kazali da je tokom prošle godine cijena izgradnje zabilježila rast od oko deset odsto, a već za prva tri mjeseca ove godine još deset odsto.

SANKCIJE UVEDENE, PODACI SE TEK PRIKUPLJAJU

Rusiji zbog napada na Ukrajinu, EU i SAD kontinuirano uvode oštre sankcije, koje podržava većina zemalja svijeta, pa i Crna Gora.

Sankcije EU Rusiji obuhvataju zamrzavanje sredstava i ekonomskih resursa, zatvaranje vazdušnog prostora za ruske avione, zabranu ruskih vladinih medija, te zamrzavanje imovine pravnim i fizičkim licima.

Crna Gora je 4. marta zatvorila vazdušni prostor za ruske avione, ali unutar Vlade nije postojala saglasnost da se uvedu sankciji Rusiji, pa je nakon dva bezuspješna pokušaja odluka o tome donijeta na sjednici 8. aprila.

Paket sankcija odnosi se na 696 ruskih državljana, finansijske institucije, imovinu, medije, promet, distribuciju dobara...

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova…

Formirano je i Koordinaciono tijelo za sprovođenje sankcija, koje je do sada imalo jedan sastanak na kojem su identifikovane institucije koje su zadužene za sprovođenje restriktivnih mjera. Međutim, za sada nema podataka da li je neko od investitora pod sankcijama. Prema nezvaničnim informacijama, institucije zadužene za sprovođenje sankcija, tek treba da prikupe takve podatke.

Prethodno je ruska Vlada, početkom marta, objavila spisak stranih država i teritorija koje “vrše neprijateljske radnje protiv Rusije, ruskih pravnih i fizičkih osoba”, na kojem se našla i Crna Gora.

NEMA NAJAVE POVLAČENJA RUSKIH INVESTITORA

Rusija je vodeći investitor u Crnoj Gori i od 2006. godine uložila je više od 1,5 milijardi eura, od čega milijardu u kupovinu nekretnina, a još 500 miliona su investirali uglavnom u turizam i industriju. Prema podacima Centralne banke, najviše ulaganja iz Rusije bilo je prve godine nakon sticanja nezavisnosti, 2007 - oko 215,8 miliona eura.

Visok priliv investicija iz Rusije zabilježen je i prošle godine, od 164 miliona eura, nakon što su 2014. i aneksije Krima investicije slabile. Tako su ulaganja Rusije u Crnu Goru 2014. godine oko 122 miliona, da bi se već 2015. smanjile na 68,9 miliona, a 2016. na 52,8 miliona. Značajniji rast zabilježen je tek prošle godine, a od ukupnog ulaganja 71 million se odnosio na investicije u domaća preduzeća i banke, a 59 miliona na kupovinu nekretnina. CBCG ne daje pojedinačne podatke o ulaganjima.

Ulaganja iz Ukrajine su znatno manja u odnosu na ruska i 2014. su iznosila oko devet miliona, da bi 2015. godine pala na oko tri miliona eura. U prošloj godini je zabilježen značajniji rast, na 11,8 miliona eura i ulaganja su se odnosila dominantno na nekretnine.

Iz Agencije za investicije (MIA) za CIN-CG kažu da se u narednom periodu može očekivati smanjenje stranih direktnih investicija u Crnoj Gori i u zemljama regiona.

”Međutim, Crna Gora ostaje atraktivna investiciona destinacija za kompanije koje su se povukle sa ruskog ili ukrajinskog tržišta ili su imale namjeru da ulažu na pomenuta tržišta. Takođe, određeni broj ruskih kompanija koje pretežno posluju sa zapadnim zemljama, pokušavaju da napuste Rusiju, usljed uvedenih sankcija, interupcije platnog prometa sa inostranstvom i sl.”, naveli su iz MIA.

Na pitanje da li očekuju povlačenje nekih ruskih investitora, odgovaraju da za sada nemaju takvih najava.

Najznačajnija ruska investicija, neposredno prije crnogorske nezavisnosti, bila je kupovina Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita Nikšić 2005. Te dvije kompanije prodate su Olegu Deripaski, vlasniku ruskog giganta Rusal, koji je pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD. Deripaska je upravljao KAP-om i Rudnicima do 2009. na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja 2013. godine, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju.

Deripaska trenutno posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni i zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje. Preko svoje kompanije Rasperia trading ltd posjeduje i 27,8 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Zapad banka stabilna, za Adriatik ne očekuju sankcije

Iz Centralne banke su za CIN-CG rekli da je crnogorski bankarski sistem spreman da podnese eksterne šokove koji mogu proisteći iz ratnih dešavanja u Ukrajini.

Navode i da je poslovanje banke sa ukrajinskim kapitalom, Zapad banke stabilno, a da ne raspolažu informacijama da li bi se Adriatik banka mogla naći pod snakcijama.

Vlasnici Adriatik banke su rusko-kanadski milijarder Aleks Šnajder, u javnosti povezivan sa Putinom, i David Genecov. Oni su banku početkom 2020. godine kupili od azerbejdžanske kompanije Azmont Investments koja razvija projekat Portonovi.

Šnajder je suvlasnik kompanije “Midland Resources”, koja je upravljala nikšićkom Željezarom od sredine 2004. godine do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku i ostala dužna državi višemilionski iznos za poreze.

U CBCG ne očekuju povećanje kamatnih stopa, sve dok Evropska centralna banka ne poveća referentnu kamatnu stopu, kao što su to uradile Federalne rezerve SAD (FED).

Podsjećaju da je iz SWIFT-a (međunarodni sistem plaćanja) isključen jedan broj ruskih banaka koje nisu direktno prisutne u crnogorskom bankarskom sektoru, te se za sada ne zapažaju posljedice ovog isključenja.

Zbog izloženosti preko turizma, slabi crnogorska ekonomija

Međunarodne institucije, koje se bave prognozama rasta ekonomija, najavile su korekcije, jer je rat u Ukrajini pogodio ne samo crnogorsku, već i globalnu privredu. Prvo je to uradila Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) koja prognozira da će bruto-domaći prozvod (BDP) Crne Gore u ovoj godini porasti 3,7 odsto, što je značajno niže od u novembru prognoziranih 5,7 odsto.

Upozoravaju da Crna Gora ima određenu izloženost preko turizma.

Svjetska banka (SB) smanjila je prognozu rasta crnogorske ekonomije u ovoj godini na 3,6 odsto sa 5,6 odsto koliko je prognozirala u januaru, navodeći da rat u Ukrajini pogoršava pozitivne perspektive.

Međunarodni monetarni fond (MMF) takođe je snizio u novim aprilskim prognozama procjenu rasta crnogorske ekonomije u ovoj godini na 3,8 odsto, sa oktobarskih 5,6 odsto.

Prema podacima Monstata, BDP za 2020. godinu iznosio je 4,19 milijardi eura, dok je 2019. bio 4,95 milijardi. Procjene su da će BDP za 2021. godinu iznositi oko 4,9 milijardi eura.

Bruto dodata vrijednost sektora pružanja smještaja i ishrane, odnosno hotelijerstva i ugostiteljstva, u 2020. godini, u odnosu na 2019, smanjila se 78,6 odsto, a u strukturi kreiranja ukupnog BDP-a pala je sa 7,8 u 2019. godini na dva odsto.

Biljana MATIJAŠEVIĆ