Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja EU, ocijenila portparolka EK Ana Pisonero . Crna Gora jedina od zemalja bivše Jugoslavije nema zakon o Vladi, a Muk ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje

Vlada Crne Gore donijela je u tehničkom mandatu odluku o dodjeli tridesetogodišnje koncesije za hidroelektranu (HE) “Komarnica”. Ova odluka vjerovatno ne bi bila moguća da Crna Gora ima Zakon o Vladi. Iz Evropske komisije poručili su da će pratiti ovaj projekat, koji veliki dio javnosti smatra kontroverznim.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da se od tehničke vlade “očekuje da osigura nastavak poslovanja u Crnoj Gori, uz puno poštovanje demokratskih standarda i crnogorskog pravnog okvira”.

”Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom u Crnoj Gori, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja Evropskoj uniji”, kazala je Pisonero.

I u posljednjem godišnjem izvještaju za Crnu Goru EK naglašava da je od “suštinskog značaja da razvoj novih projekata, naročito po pitanju hidroelektrana, bude sproveden u skladu sa EU zakonodavstvom o koncesijama, državnoj pomoći i životnoj sredini”.

Portparolka dodaje da EK u izvještajima sistematski preporučuje da investicije moraju biti u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama “iz oblasti zaštite prirode i upravljanja vodama, da osiguravaju učešće javnosti i konsultacije, ali i da garantuju visok kvalitet izvješetaja o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji uključuju kumulativne uticaje na prirodu i biodiverzitet i da se očuva i unaprijedi ekološka vrijednost zaštićenih područja i potencijalnih Natura 2000 lokacija”. Pisonero je dodala da će EU nastaviti da prati preduzete aktivnosti u ovom dijelu.

Kanjon rijeke Komarnice nominovan je za Emerald područje. Ekolozi naglašavaju da bi tako mogao postati dio evropske ekološke mreže i ne bi ga bilo moguće lako brisati sa liste vrijednih područja samo zato što se planira izgraditi hidroelektrana.

Izgradnjom bi bio ugrožen i dio Parka prirode “Komarnica i Dragišnica”.

Izgradnja HE trebalo bi da košta između 260 i 290 miliona eura. Mnogi, međutim, upozoravaju da bi investicija mogla biti znatno skuplja, imajuću u vidu da su te procjene pravljene prije osjetnog skoka cijena građevinskog materijala do čega je došlo posljednjih mjeseci.

Izgradnja bi, prema najavama, trajala sedam godina, a HE “Komarnica” bi zadovoljila potrebe svega sedam odsto ukupne godišnje potrošnje energije u Crnoj Gori.

Još nije donijeta odluka da li će vlasnica koncesije, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), u ovaj posao krenuti samostalno ili u partnerstvu, najvjerovatnije sa Elektroprivredom Srbije (EPS).

MKI: Ako hoćemo jeftinije energente, koristimo što imamo

”Nesporno je da se projekat ne može raditi ako se ne dobije saglasnost na Elaborat na procjenu uticaja životne sredine, odnosno navedena saglasnost je samo jedan od preduslova za dobijanje garađevinske dozvole”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI).

Zbog velikog interesovanja, Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) produžila je trajanje javne rasprave o Elaboratu.

Rasprava je završena krajem marta, a komentare i primjedbe na Elaborat poslalo je šest organizacija, više pojedinaca i vladajući Građanski pokret URA.

Zakonom je propisano da Komisija za procjenu uticaja Elaborata može nosiocu projekta dva puta vratiti taj dokument da izvrši izmjene i dopune i da dodatno angažuje stručno lice za određene segmente životne sredine.

Na pitanje CIN-CG koji su glavni razlozi za podršku ovakvom projektu, iz resora Mladena Bojanića kažu da je sektor energetike nosilac razvoja Crne Gore, posebno u vremenima svjetske energetske krize.

”Prelazak na obnovljive izvore energije jeste nešto što će uskoro doći na red, ali da bi obezbijedili pravednu i pravilnu tranziciju, hidroenergija mora biti jedan od njenih nosilaca. Uz to, prisutna je i značajna podrška lokalne zajednice. Ako hoćemo da imamo jeftine energente, treba da koristimo ono što imamo i prepustimo odluke struci, naravno vodeći računa o najvišim ekološkim standardima”, naveli su iz resora.

Dodali su da će osim povećanja proizvodnje električne energije u Crnoj Gori, ovaj projekat doprinijeti povećanju bruto društvenog proizvoda i smanjenju spoljnotrgovinskog deficita.

Iz MKI u odgovoru CIN-CG dodaju i da je “apsolutno nesporno da se davanjem predmetne koncesije obezbjeđuje javni interes”.

Predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić kazao je za CIN-CG da očekuju godišnje 1,3 miliona eura od poreza na nepokretnost, a po 200.000 eura prihoda na ime naknade za korišćenje voda i za potopljeno zemljište. Sa prihodima od novozaposlenih, očekuje da taj iznos dostigne dva miliona eura.

Dakovićeva: Isključivo struka da vodi glavnu riječ

Dešavanja na globalnom nivou, ekonomske krize i ratovi ukazali su da se zemlje ne suočavaju samo sa očuvanjem teritorijalne, već i energetske nezavisnosti. U tom globalnom kontekstu potrebno je, prema mišljenju izvršne direktorke “E3 Consultinga” Milice Daković, posmatrati i ulogu energetskog sektora Crne Gore, odnosno nove projekte i investicije kao razvojnu šansu u kojima električna energija predstavlja izvozni proizvod u vrijeme kada je energija ograničen resurs.

Trend koji prati Crna Gora, poput ostalih zemalja EU, okrenut je procesu zelene energetske tranzicije. To podrazumijeva prelazak sa “prljavih” tehnologija proizvodnje energije - energija iz termoelektrana na ugalj kao što je TE Pljevlja, ka investicijama u oblasti zelenih - obnovljivih izvora energije: solarna energija, energija vjetra, gas, koje su se realizovale i dalje planiraju realizovati kod nas, a sve u skladu sa ciljevima Strategije razvoja energetike.

”Investicije u hidropotencijal takođe su značajne, jer doprinose balansu u sektoru proizvodnje električne energije, s obzirom na specifičnosti obnovljivih izvora energije. Bilo da se radi o planiranju izgradnje nove hidroelektrane ili novog vjetroparka, ono što smatram da je neophodno jeste ne samo prethodno stručno i detaljno sagledati ekonomske dimenzije projekta iz ugla isplativosti i ekonomskih koristi koje donosi, već i sagledati druge dvije takođe važne dimenzije - ekološku i društvenu, što se ogleda kroz budući uticaj projekta na životnu sredinu i stanovnštvo. U tom kontekstu isključivo struka treba da vodi glavnu riječ”, izričita je Dakovićeva.

Ona smatra da Crna Gora treba ubuduće voditi računa da diversifikuje svoje buduće energetske projekte (hidro, solar, vjetar, gas) i napravi balans u izvorima energije (konstantna, vršna i zelena) sa stanovišta potreba domaće potrošnje, ali i izvoza.

”Pritom je bitno da ih realizuje u skladu sa unaprijed jasno definisanim standardima i mjerama zaštite životne sredine, kako u izgradnji tako i u postkonstrukcionom periodu, kako bi se našao balans između ekonomske koristi i očuvanja životne sredine”, kazala je ona za CIN-CG.

Muk: Upitno zašto je to urađeno na kraju mandata

Sama priča o HE “Komarnica” stara je više decenija, ali je aktuelizovana uoči posljednjih parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine. Tadašnja ministarka ekonomije Dragica Sekulić uručila je nekoliko dana uoči izbora akt o koncesiji ondašnjem izvršnom direktoru EPCG Igoru Noveljiću.

Vlada Zdravka Krivokapića je u tehničkom mandatu, na sjednici 10. marta, usvojila i informaciju o realizaciji projekta izgradnje HE. Prihvatila je i Nacrt ugovora o koncesiji, a MKI zaduženo da sprovede postupak pregovora sa EPCG u cilju usaglašavanja konačnog teksta ugovora i da ga u roku od 60 dana dostavi Vladi na razmatranje i prihvatanje.

Koncesionim aktom je predviđeno da se koncesija za izgradnju HE “Komarnica” dodijeli bez objavljivanja javnog oglasa direktno EPCG, kao akcionarskom društvu u kojem država Crna Gora ima više od polovine akcija.

Iz Vlade su saopštili da nije bilo moguće pokrenuti razmatranje dostavljene ponude u primjerenom roku, pa je EPCG dostavila ažuriranu ponudu za izgradnju HE.

Ako sama Vlada konstatuje da nije bila u mogućnosti da zbog reorganizacije državne uprave razmotri ponudu za izgradnju HE “Komarnica” u primjerenom roku, postavlja se pitanje zašto je odlučila da to uradi na kraju svog mandata, kaže za CIN-CG istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Milena Muk.

Crna Gora još nema zakon o Vladi, pa ne reguliše ova pitanja i ostavlja prostor za donošenje odluka sa čijim će se posljedicama suočiti sljedeće izvršne vlasti. Iako je vlast koja je došla na čelo države nakon izbora 30. avgusta 2020. obećala da će jedan od priroriteta biti donošenje zakona i o Vladi, do toga nije došlo.

Elektroprivredi Srbije zagarantovan osnivački ulog

Za HE “Komarnica” postoji tehnička dokumentacija na nivou studije, koju je još 1973. godine izradio ljubljanski “Elektroprojekt”.

Projekat se realizuje shodno ugovoru starom 30 godina. EPCG i EPS su u doba zajedničke države, još 1992. godine, potpisale Ugovor o zajedničkom finansiranju investiciono-tehničke dokumentacije, idejnog projekta i investicionog programa. Troškovi ovih poslova bili su u omjeru 51 odsto EPCG, a 49 EPS. Ovo se, ističu iz EPCG, odnosi isključivo na sprovođenje već realizovanih istražnih radova i izradu idejnog projekta i investicionog programa.

Ugovor iz 1992. godine je dobijen na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali u najvećem dijelu nije čitljiv. Iz EPCG su kazali da je to jedina verzija koju posjeduju. Osnovni ugovor četiri puta je dopunjavan - 2007, 2011, 2014. i posljednji put 2017. godine.

Iz posljednjeg aneksa se vidi da je vrijednost svih do tada izvedenih i plaćenih radova iznosila 3,7 miliona eura.

”Još nije donesena konačna odluka o modelu i načinu, kako realizacije, tako i finansiranja same izgradnje HE ‘Komarnica’”, kazali su za CIN-CG iz EPCG.

Ugovorom je propisano da su EPCG i EPS saglasne da utrošena sredstva za prethodne radove čine osnivačke uloge ukoliko obje strane odluče da nastave zajedničke aktivnosti na izgradnji HE.

Ako EPCG pristupi izgradnji HE samostalno ili sa drugim partnerom u zajedničkoj izgradnji, dužna je da refundira valorizovanu vrijednost ulaganja EPS-u u roku od 12 mjeseci od donošenja odluke o takvoj izgradnji. Prema informaciji o aktivnostima na projektima valorizacije postojećih energetskih potencijala koja je usvojena na sjednici Vlade u junu 2013. godine, za realizaciju projekta bila je zainteresovana Austrija a tadašnje Ministarstvo ekonomije obavilo je razgovore i sa drugim potencijalnim investitorima iz Italije, Turske, Azerbejdžana i Kine. Kako se navodi u dokumentu, u tu svrhu, potencijalnim investitorima dostavljena je odgovarajuća dokumentacija za HE “Komarnica”, a najozbiljniji razgovori obavljeni su tada sa kineskom kompanijom “Sinohydro Corporation Limited”.

”A konačna odluka biće predmet razmatranja, kako organa upravljanja EPCG, tako i same Vlade Crne Gore, nakon završetka idejnog projekta čemu prethodi dobijanje saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na podneseni elaborat”, kazali su iz EPCG. Iz ovog preduzeća, međutim, nisu odgovorili na brojna pitanja, među kojima i na to da li je u međuvremenu i sa kim razgovarano o investiranju u izgradnju HE “Komarnica”, da li EPCG razmatra mogućnost da samostalno gradi HE i od čega bi zavisila ta odluka.

Takođe nije odgovoreno da li je rađena detalja kost benefit analiza, i da li je gradnja trafo-stanice obuhvaćena sadašnjim planiranim troškovima za gradnju HE ili su to zasebni troškovi.

Predstavnici EPCG insistiraju da je izgradnja ovog projekta ekološki prihvatljiva.

Ogromno prirodno bogatsvo Komarnice

Jelena Popović iz Društva crnogorskih ekologa ističe da bi šteta po Komarnicu i Crnu Goru bila namjerljiva ukoliko bi se nastavilo sa planiranim potapanjem rijeke i postavljanjem brane.

Ona dodaje da nezavisni stručnjaci kažu da za isti novac, a za mnogo kraće vrijeme, može da se izradi solarna, vjetro ili kombinacija ovih elektrana koje će davati mnogo više energije nego HE “Komarnica”. Pritom se solarne elektrane mogu postaviti u već devastiranim područjima, kao što su, na primjer, prostor Kombinata aluminijuma Podgorica, deponije koje su zatvorene ili na svim zgradama u glavnom gradu i na Primorju.

Govoreći o bogatstvu područja kanjona Komarnice, Popović ističe da od ukupno 88 biljnih staništa važnih na nivou Evropske unije u Komarnici je zabilježeno čak 22, od kojih su tri od prioriteta za zaštitu. Od 192 vrste leptira zabilježena kod nas, u tom dijelu potvrđeno je njih 126.

”Usljed klimatskih promjena zemlje koje su bazirale veliki dio proizvodnje na hidropotencijalu već sada imaju velike probleme, koji će biti sve značajniji u budućnosti. Potpuno je jasno da Crna Gora već ima dovoljno energije iz hidro izvora, da treba sada aktivno da radi na poboljšanju već postojećih hidroenergetskih objekata, te da radi na rekonstrukciji mreže kojom gubimo 15 odsto energije svake godine. A paralelno da radi na razvoju alternativnih izvora energije baziranih na suncu, pa i na vjetru, koje uvijek nakon što nam više možda nijesu potrebne možemo razmontirati i opet osloboditi prirodno područje na kojima su sagrađeni. To sa hidroelektranama nije moguće, i jednom izgubljena prirodna vrijednost kanjona zauvijek je izgubljena”, upozorila je ona.

Iz Benkvoča (Bankwatch), najveće mreže ekoloških NVO iz regiona centralne i istočne Evrope, naveli su da nije jasno zašto Crna Gora, koja već generiše od 40 do 60 odsto svoje struje iz hidroenergije, zavisi od kiša i snijega, želi još jednu hidroelektranu. Navode da je oblast dom brojnim zaštićenim vrstama, uključujući vukove, medvjede, orlove... ali da puni opseg vjerovatne štete nije sačinjen jer je terenski rad samo djelimično urađen.

”Ekološka procjena projekta više djeluje kao reklamna brošura nego kao naučno utemeljena studija. Njome se obećava zlatna budućnost građanima Šavnika na prilivu turista koji će ih navodno posjetiti zbog hidroelektrane, ali se ne nudi dokaze zašto i kako će se to desiti”, navodi se u nalazu.

Muk: Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke

U susjednoj Srbiji, sa čijom EPS, EPCG ima ugovor iz 1992. godine, Vlada u tehničkom mandatu najvjerovatnije ne bi smjela da donosi odluke o koncesiji za kapitalne projekte.

Istraživačica javnih politika IA Milena Muk mišljenja je da Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke.

“Pravno, nema prepreka da Vlada predlaže zakone i odluke, koje god misli da treba, ali sa stanovišta legitimiteta, naročito kada su u pitanju odluke za koje se sumnja da mogu nanijeti dugoročnu štetu po životnu sredinu, definitivno vidimo problem. Samoj Vladi ne bi trebalo da ide u prilog da na sebe stavlja teret tako drastičnih poteza”, ocijenila je Muk za CIN-CG.

Predstavnica IA naglašava da odlazeća vlast nije ispunila sopstveno obećanje da će donijeti zakon o Vladi. Da je zakon donijet, ona ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje.

Ustav Crne Gore samo okvirno propisuje da Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora nove.

“Mi već imamo uporednu praksu u drugim zemljama, gdje vlada, kojoj je prestao mandat, može vršiti smo tekuće poslove i ne možete donositi važne odluke, naročito u slučaju većeg finansijskog efekta”, kazala je.

Zakone o Vladi imaju članice EU - Hrvatska i Slovenija, ali i Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija. Mada svako od tih zakonskih rješenja ima svoje specifičnosti, Zakon o Vladi Srbije posebno se bavi pitanjem vlasti u tehničkom mandatu. Zakonom je propisano da izvršna vlast kojoj je prestao mandat može vršiti samo tekuće poslove i ne može predlagati parlamentu zakone, niti donositi propise, osim ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća.

Ona ne može postavljati državne službenike na položaj, a pri vršenju osnivačkih prava Republike Srbije može jedino da imenuje ili da saglasnost na imenovanje vršioca dužnosti direktora i članova upravnog i nadzornog odbora.

Iz kabineta ministarke javne uprave, digitalnog društva i medija Tamare Srzentić kazali su za CIN-CG da je u toku je priprema nacrta zakona o Vladi, a zakonski predlog očekuje se do kraja juna.

Bulajić ukazivao na probleme, sada se ne glaska

Doskorašnji predsjedavajući Skupštinom Strahinja Bulajić (Demokratski front) kazao je ranije da se u lijevom boku planirane brane nalazi rasjed, odnosno ponor koji predstavlja nerješiv hidrološki problem. Ekolozi posebno podvlače ovaj problem, ističući da bi upravo zbog toga bilo opasno upuštati se u ovaj projekat.

“U lijevom bokovcu postoji rasjedna zona širine 1,5 kilometara, koja je od 15 do 20 metara prazna i u takvim uslovima ne može se govoriti o valorizaciji detaljnog prostornog plana za Komarnicu”, kazao je Bulajić na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje u junu 2020. Ovaj inženjer geologije dodao je da bi se zarotiranjem brane pet ili šest stepeni samo djelimično poboljšalo geofundiranje lijevog boka brane. Ovo, pojašnjava se, znači da bi voda iz akumulacija mogla prije otići kroz ponor nego na turbinu, odnosno da “jezero” neće držati vodu.

Zbog toga će, kako se očekuje, morati da se sprovode dodatna istraživanja.

Iz GP URA ističu da institucije nemaju kontinuitet u mjerenju protoka vode na slivu Komarnice, pa samim tim instalisani protok nije pouzdan. Ovo se, dodaju, može potkrijepiti i podacima koji se odnose na HE “Piva”, u koju se uliva rijeka Komarnica.

Istraživanja pokazuju da izgradnjom HE “Komarnica” će se povećati uslovi za nastavak indukovanih zemljotresa koji se pojavljuju od izgradnje HE “Piva”.

“Iskustva sa brane ‘Mratinje’ ukazuju na mogućnost značajnog povećanja seizmičke aktivnosti u prvih nekoliko godina nakon punjenja akumulacije (ali bez ekstremno jakih zemljotresa), nakon čega se ta aktivnost vraća na nivo seizmičke aktivnosti prije punjenja akumulacije”, navodi se u elaboratu.

Bulajić nije odgovarao na pitanja CIN-CG u vezi sa tim da li podržava ovaj projekat. Upravu nad EPCG su nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. preuzeli kadrovi Demokratske Crne Gore i DF-a, čiji je Bulajić istaknuti član. Pitanja su poslata prije nego što je sredinom sedmice podnio ostavku na mjesto poslanika i potpredsjednika Skupštine.

Miloš RUDOVIĆ
Damira KALAČ

Komisija za Etički kodeks donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu, naglašava Marija Vesković (HRA)

Svi tužioci koji su ocjenjivani prošle godine, ocijenjeni su najboljom ocjenom. Samo je jedan iz osnovnog državnog tužilaštva disciplinski odgovarao. I to radi nedostavljanja imovinskog kartona Agenciji za sprečavanje korupcije. Utvrđene su dvije povrede Etičkog kodeksa i to zbog međusobnih odnosa zaposlenih. To su navodi iz Izvještaja o radu Tužilačkog savjeta (TS) i Državnog tužilaštva za 2021.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) su ranije objavili da je za pet godina, od 2016. do 2020, u ukupno 25 pokrenutih postupaka povrede Etičkog kodeksa u tužilaštvima, u svega četiri slučaja utvrđena povreda. U istom periodu disciplinska odgovornost utvrđivana je samo u devet predmeta, a izrečeno je šest novčanih kazni i to zbog neprijavljivanja imovine.

U Izvještaju nema detaljnih podataka o izvršenim nadzorima u tužilaštvima. Navodi se, međutim, da u većini tužilaštava nema potrebnog broja tužilaca, dok su u nekim tužilaštvima rukovodioci u v.d. stanju. Veliki problem je i nedostatak prostornog kapaciteta pa se, kako se ističe, oduzeti narkotici drže i po kancelarijama Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

”Ne postoji adekvatan prostor za smještaj oduzetih predmeta, posebno opojne droge i oružja, već je veća količina oružja i veća količina opojne droge smještena u prostorije koje su namijenjene za preduzimanje radnji u istrazi, a manje količine opojnih droga se smještaju u kancelarijama zaposlenih”, piše u izvještaju.

Nema prostora, ali zato tužioci sjajno rade. Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija je ocijenila osam državnih tužilaca. Svi su dobili odličnu ocjenu. TS još nije izmijenio pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca tužilaštava, što, prema Izvještaju, planiraju za ovu godinu.

CIN-CG i CEGAS su ranije pisali i da je, u periodu od 2016. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u osnovnim, višim i Specijalnom tužilaštvu, čak njih 115 ocijenjeno ocjenom odličan.

Da nijesu baš svi tužioci besprekorni u radu, najbolje govore njihovi rezultati, ali i višegodišnja upozorenja iz Brisela da je vladavina prava najveća kočnica Crne Gore na putu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

”Rezultati reformi i dalje su ograničeni, naročito bilans ostvarenih rezultata u oblasti odgovornosti u pravosuđu”, ističe se u Izvještaju Evropske komisije (EK) za 2021.

EK je u izvještajima više puta ukazivala i da odluke Tužilačkog savjeta nijesu adekvatno obrazložene, te da bi se moralo obezbijediti da svi slučajevi koji ukazuju na disciplinsku ili etičku odgovornost budu procesuirani.

Nema odgovornosti za (ne)rad

Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija za Etički kodeks državnih tužilaca trebalo je da odluči o deset predmeta. Riješeno je, međutim, samo pet.

Diciplinsko vijeće je, u prošloj godini, odlučivalo o samo dva predmeta. U jednom je utvrđeno da se radi o težem disciplinskom prekršaju (nedostavljanju podataka o imovini i prihodima) i izrečena je novčana kazna. U drugom predmetu o kojem je odlučivalo, postupak je obustavljen, jer je disciplinski tužilac odustao od optužbe prije završetka rasprave. Dakle, nije bilo utvrđivanja odgovornosti vezano za vršenje tužilačke funkcije i postupanje u konkretnim predmetima.

Izvještaj za 2021. godinu ne donosi ništa novo u smislu odgovornosti tužilaca, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

”Nema detaljnih podataka, ni obrazloženja, samo brojevi, koji građanima ne govore ništa”, zaključuje Vesković.

Komisija za Etički kodeks je donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. ”Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu”, naglašava Vesković.

Komisija nije podnijela nijedan predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, iako je u dva slučaja gdje je utvrdila kršenje Kodeksa bilo osnova da se to uradi, ocjenjuje Vesković.

Za prethodne dvije godine, nijedna od sedam usvojenih pritužbi na zakonitost rada tužilaca, koje su ukazivale na ozbiljno kršenje zakona, nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa. Vesković ističe da osnovane pritužbe na rad tužilaca nijesu imale nikakvu sankciju. Tužiocima se samo ukazivalo kako da isprave propust. U HRA naglašavaju da je mnogo više pritužbi moralo biti usvojeno, posebno u pogledu postupanja državnih tužilaca po prijavama torture.

Nema podataka o prijavama odbačenim zbog zastare

Vesković ističe i da su Savjetu bili predočeni slučajevi koji su ukazivali na ozbiljne sumnje u propuste u radu tužilaca. Međutim, izostala je inicijativa TS da sve te slučajeve detaljno provjeri i pokrene postupak. Tužilački savjet je o pritužbama odlučivao neblagovremeno i neujednačeno.

”Posebno je zabrinjavajuće to što ni prošle godine nije usvojena praksa da se provjeravaju razlozi zbog kojih je došlo zastarjevanja krivičnog gonjenja, odnosno da li je do toga došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada tužioca”, navela je ona.
Izvještaj za 2021. ne pokazuje ni koliki je broj odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja. Ti su podaci uvijek bili prikazani u ranijim godinama. Iz HRA upozoravaju da prethodni izvještaji o radu državnog tužilaštva pokazuju veliki procenat odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, i to od 70 do čak 98 procenata, koliko ih je bilo u 2018. godini.

Gazivoda: Nismo imali vremena za previše izmjena

TS u novom sastavu u punom kapacitetu radi tek od početka ove godine, a prvu sjednicu održao je u januaru ove godine.
Član TS-a Siniša Gazivoda ističe da je Nacrt izvještaja dostavljen Savjetu tek sredinom marta, a kako je zakonski rok za predaju Izvještaja Skupštini 31. mart, nije se moglo više intervenisati.

”U tom kratkom vremenskom periodu uspjeli smo da dodamo informacije koji se odnose na trajanje finansijskih istraga, sa pojedinačnim podacima za Specijalno državno tužilaštvo i Više državno tužilaštvo, te ograničenjima tih tužilaštava kada su u pitanju postupci finansijskih istraga. Izvještaj je dopunjen i u dijelu određenih informacija o pritužbama na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, informacijama oko saradnje sa EUROJUST-om, informacijama o mjerama tajnog nadzora, izuzeću tužilaca”, navodi Gazivoda.

Gazivoda naglašava i da Izvještaj obuhvata period u kojem ovaj saziv TS nije bio ni konstituisan, te da je radna grupa koja je oformljena u tužilaštvu pripremala izvještaj pridržavajući se forme i sadržine koju su imali raniji izvještaji.

Dodaje da će Komisija TS za normativnu djelatnost ubrzo početi sa radom na pripremi nacrta nove metodologije, kako bi izvještaji odražavali stvarno stanje u tužilačkom sistemu Crne Gore.

Nadzor nad Specijalnim tajna?

U Izvještaju piše i da je nadzor nad radom Višeg državnog tužilaštva Podgorica obavljen početkom decembra i utvrđena je neophodnost pokretanja finansijskih istraga u fazi izviđaja ili tokom krivične istrage. U Izvještaju se ističe i potreba vođenja finansijskih istraga u bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu. O nadzoru nad Specijalnim državnim tužilaštvom u Izvještaju nema informacija, osim da je započet 27. decembra 2021. godine. CIN–CG i CEGAS su takođe nedavno pisali o tome da interna kontrola nije vršena gotovo pet godina u većini tužilaštava.

Maja BORIČIĆ

Pojedine stranke nemaju žena ni na mjestu potpredsjednice ili članice predsjedništva. Udio poslanica gotovo isti kao prošle godine u Avganistanu

U Crnoj Gori vlast u svojim rukama čvrsto drže muškarci. Oni su na čelu triju ključnih institucija u državi. Prošle su čak dvije decenije od kako je prvi, i za sada jedini put, Skupštinu Crne Gore vodila predsjednica. U Skupštini danas nema partije na čijem je čelu žena, a po pitanju procenta poslanica smo prošle godine bili u gotovo istom rangu kao Avganistan.

Ovaj problem Crnoj Gori spočitava i Evropska komisija. U posljednjem izvještaju se konstatuje da uključenost žena u političkom životu “ostaje ograničena - nema žena među liderima političkih partija i veoma malo njih u rukovodstvu partija”.

Tako su u predsjedništvu Bošnjačke stranke (BS), na primjer, do kraja prošle godine bili samo muškarci. Situacija se promijenila nakon što je predsjednik stranke Ervin Ibrahimović imenovan za potpredsjednika Skupštine. Pošto je od njega preuzela poslanički klub stranke, Kenana Strujić Harbić je po funkciji postala članica predsjedništva BS.

Mada se u programu zalaže za “učešće žena na svim nivoima odlučivanja, prisutnost u kreiranju javnih politika, posebne kvote u izbornom sistemu...”, Bošnjačka je jedna od rijetkih stranaka koja nema ženu na mjestu potpredsjednika.

”To što sam predsjednica jednog opštinskog odbora i poslanica u Skupštini Crne Gore rezultat je jedne inkluzivne političke vizije koju baštini moja stranka”, ocijenila je Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Nije, međutim, odgovorila na dodatno pitanje kako komentariše to što BS do prije samo nekoliko mjeseci nije imala nijednu ženu na rukovodećim mjestima, ali je uputila čestitku ženama povodom 8. marta.

”Vjerujem da je primjer Bošnjačke stranke najbolji dokaz da žene mogu i zaslužuju da budu na mjestima odlučivanja. Jedina smo parlamentarna partija koja ima šeficu kluba poslanika”, pohvalila se ona.

Još je lošija situacija u Radničkoj partiji (RP), koja je dio poslaničkog kluba Demokratskog fronta (DF). Osim predsjednika Maksima Vučinića, njeno presjedništvo čine tri potpredsjednika i još dva člana. Među njima nema žena.

Vučinić je za CIN-CG kazao da sadašnje rukovodstvo RP izabrano na vanrednoj skupštini partije krajem 2019. godine, nakon iznenadne smrti njenog osnivača Janka Vučinića.

”Radnička je mlada partija koja ima kontinuiran rast, tako da nakon naredne redovne skupštine partije 2023. godine očekujemo zastupljenost žena od minimum 50 odsto u svim organima partije”, obećao je on, dodajući da ih ima na izbornim listama.

Situacija je bolja u partijama koje čine okosnicu DF-a - Novoj srpskoj demokratiji (NSD), Demokratskoj narodnoj partiji (DNP) i Pokretu za promjene (PzP).

Po jedno od četiri potpredsjednička mjesta u NSD i DNP pokrivaju Simonida Kordić, odnosno Maja Vukićević. Branka Bošnjak jedno od tri u PzP. Kada su u pitanju predsjedništva ovih stranaka, situacija je različita. Žene čine gotovo četvrtinu članova predsjedništva NSD, petinu u DNP-u, a šestinu u PzP-u.

Jedno od tri potpredsjednička mjesta u Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) zauzima Danijela Đurović, a u petnaestočlanom predsjedništvu partije je zajedno sa Slađanom Kaluđerović.

Kada su u pitanju Demokrate, od pet potpredsjednika/ce, samo jedna je žena - Zdenka Popović. Ona je i jedna od svega tri žene u tridesetsedmočlanom predsjedništvu, kako stoji na sajtu stranke. Demokrate imaju i Demokratski savjet, u kojem su dvije žene od 13 članova.

Među tri potpredsjednika/ce Demosa je i Ksenija Milović, a u saopštenjima stranke se ističe da polovinu članova predsjedništva čine žene.

URA i SD imaju direktorke

Građanski pokret URA i Socijaldemokrate (SD) su jedine partije koje na mjestu direktora imaju žene.

Politička direktorica URA Ana Novaković Đurović kaže da je uočljivo u posljednje vrijeme stremljenje partija za imenovanjem žena na pozicijama odlučivanja, ali da je njihovo učešće u politici u Crnoj Gori još daleko od evropskih standarda kojima težimo.

”Činjenica je da su žene uglavnom udaljene od ključnog ‘pregovaračkog stola’ između političkih subjekata, i da muškarcima pripada suštinsko donošenje odluka, dok se od žena očekuje izvršavanje tih odluka. Upravo je to ono što nas odaljava od istinske ravnopravnosti”, kazala je ona za CIN-CG, dodajući da žene ne treba da doživljavaju ovakve prilike kao privilegiju i čast, već ravnopravnu mogućnost koja im jednako kao i muškarcima pripada.

Direktorica SD-a Irma Nišić je kazala da ako uzmemo u obzir činjenicu da žene čine više od polovine stanovništva u Crnoj Gori, jasno je da je njihova zastupljenost na mjestima odlučivanja nedovoljna.

”Naše pretkinje su izborile za nas pravo glasa, pravo da se obrazujemo, da radimo, pravo da odlučujemo o svojim tijelima i životima. Vidjeli smo kako kada se dešavaju retrogradni procesi uvijek prva na udaru budu prava žena i ljudska prava u cjelini. Vjerujem da svi imamo odgovornost za to da poboljšavamo društvo”, kazala je ona za CIN-CG.

Partija Dritana Abazovića ima četiri potpredsjednika/ce, među kojima je i Jovana Marović.

Partija Damira Šehovića ima tri, među kojima je i Milica Lekić.

URA ima 21 člana predsjedništva od kojih su samo četiri žene, a isti broj žena je i u dvadesetočlanom predsjedništvu SD-a.

Vuksanović Stanković: Ne želim da se žene gledaju kao broj

Socijaldemokratska partija (SDP) trenutno nema žena na potpredsjedničkom mjestu, a u dvadesetosmočlanom predsjedništvu svega su četiri. Među njima je i poslanica Draginja Vuksanović Stanković, koja je bila predsjednica te parlamentarne stranke.

Na pitanje da li se suočavala sa preprekama zbog toga što je žena dok je vodila partiju, Vuksanović Stanković kazala je za CIN-CG da unutar partije - “apsolutno ne”.

”Od strane SDP-a sam predložena kao prva žena kandidatkinja za predsjednicu države u istoriji Crne Gore, iako je predsjednik partije u tom trenutku bio Ranko Krivokapić. Oni su procijenili da treba ja da iznesem tu kandidaturu. Što se tiče ostalih aspekata van partije, nije lako ženama u politici”, kazala je ona, napominjući da je lično bila meta seksističkih napada, ali i prijetnji.

Vuksanović Stankovi ističe da ne želi da se na žene gleda kao broj, da ih bude najmanje 30 odsto na listi, već da vrijednost svake žene bude prepoznata i da ona može da iznosi odgovornost za određenu političku funkciju.

”Mislim da mi žene koje smo trenutno na poltičkoj sceni dajemo primjer kako jedna žena treba da se bori za ono što smatra da treba bude interes građana”, ocijenila je ona.

Među četiri potpredsjednika/ce Liberalne partije (LP) je i Dubravka Vujičić. Od 18 članova predsjedništva, šest su žene.

Predsjednik Andrija Popović ima sedam savjetnika/ca, među kojima su dvije žene.

Portparol LP Ammar Borančić kazao je za CIN-CG da je položaj žena u današnjoj Crnoj Gori obilježen diskriminacijom, i da zbog toga u partiji nastoje da u praksi promovišu jačanje žena na pozicijama donošenja odluka.

”Na čelu nekoliko značajnih odbora, poput Bara, Budve, Nikšića, Cetinja ili Mojkovca, nalaze se upravo žene. Forum žena LP intenzivirao je svoje djelovanje i priprema predlog inicijative 50+, koja će promovisati učešće čak preko polovine žena u strukturama partije, a nakon toga i države, umjesto dosadašnjih 30 odsto što će ženama dati zaista stvarnu moć, a ne statistički značaj”, kazao je on.

Među četiri potpredsjednika/ce Demokratske partije socijalista je i Sanja Damjanović. Ona i Aleksandra Vuković jedine su žene u šesnaestočlanom sastavu predsjedništva partije.

Neke partije imaju žene u predsjedništvu, ali ih nemaju na mjestu potpredsjednica. Iz Ujedinjene, Prave i albanskih partija nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o broju i položaju žena u stranci. Prema nezvaničnim informacijama, ove partije imaju žene u predsjedništvu, ali ne i na potpredsjedničkim pozicijama.

Grupa građana CIVIS, koja je dio koalicije “Crno na bijelo”, nema kao organ predsjedništvo, ali ima, na primjer, generalni sekretarijat. Ovaj izvršni organ broji 10 članova, od kojih su tri žene. Iz CIVIS-a su kazali da će uskoro na skupštini biti izabrani potpredsjednici i da će se voditi računa o rodnoj ravnopravnosti.

Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje obavezu da na izbornoj listi mora biti “najmanje 30 odsto kandidata manje zastupljenog pola”, te da među svaka četiri kandidata prema redosljedu na listi mora biti najmanje po jedna žena.

EK u svom posljednjem izvještaju konstatuje da izborne liste zadovoljavaju samo propisne minimume kada je u pitanju ravnopravnost polova. Neke, kao što se moglo vidjeti na nedavnom primjeru Berana, nisu ni u tome uspjele.

”Vidljivost i, što je još važnije, glas, odnosno to koliko se žene čuju u parlamentarnoj politici, direktni je odraz vidljivosti i glasa žena u crnogorskom društvu. Stav o vidljivosti žena postane brzo jasan kroz jezik koji se koristi. Dok god većina ljudi - kako žena, tako i muškaraca - u Crnoj Gori smatra da biti predsjednik ne znači isto što i biti predsjednica, (ne)vidljivost i (ne)čujnost žena će biti tu gdje jeste”, kazala je za CIN-CG Čarna Brković, docentkinja na Odjeljenju za kulturnu antropologiju Univerzitetu u Getingenu.

Ona ističe da postoji nekoliko aktivističkih organizacija koje godinama rade na prenošenju znanja i ekspertize koje imaju na državne institucije, medije i parlament. Ka primjere istakla je ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora, Centar za ženska prava i Sigurnu žensku kuću iz Podgorice, te Bona Fide Centar u Pljevljima.

Kaže da bi svi društveni akteri i akterke trebalo da pažljivo počnu da slušaju i prate šta aktivistkinje na ovu temu govore već nekoliko decenija. Postoje vrlo dobri, razrađeni mehanizmi da se protiv nevidljivosti i nečujnosti žena u političkom životu borimo - možda bi bilo vrijeme da oko ove teme Crna Gora počne da sluša i poštuje ekspertkinje, kojih zaista ima.

U medijima se posljednjih sedmica spekulisalo o sastavu nove Vlade, koju bi činio veoma mali procenat žena. U Vladi Zdravka Krivokapića od 12 ministarstava četiri vode žene.

Komentarišući pojavu izbornih lista na izborima u Beranama gdje nije bilo ni 30 odsto žena, kopredsjednice kolegijuma Ženskog kluba Branka Bošnjak i Vesna Pavićević ocijenile su da u Crnoj Gori još postoje partije koje na svaki način pokušavaju da izbrišu žene sa političke scene.

”Umjesto da idemo trasiranim putem u Evropu sa 40 odsto žena na svim izbornim listama, pojedine stranke u Beranama, na svojim listama nijesu ispoštovale ni zakonski minimum”, navode u zajedničkom saopštenju.

Crnu Goru narednih mjeseci očekuju redovni ili prijevremeni izbori u većini crnogorskih opština, ali i glavnom gradu.

Bošnjak i Pavićević saglasne su da partije koje ne teže afirmaciji rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori, ne treba ni da učestvuju u izborima.

Bošnjak: Zakonom osigurati jedno potpredsjedničko mjesto u partijama

Trenutni saziv Skupštine Crne Gore broji 22 poslanice, među kojima su četiri potpredsjednice partija a ujedno i članice presjedništva partija koje predstavljaju. U predsjedništvu partija su još pet poslanica.

”Smatram da se kroz izmjene zakona koji tretira političke partije mora propisati obavezna kvota za manje zastupljeni pol, ali i obavezujeće jedno potpredsjedničko mjesto u partijama. Time bi se stimulisalo da više žena se uključi u politiku”, kazala je za CIN-CG Bošnjak, koja je kopredsjednica Ženskog kluba Skupštine.

Trenutna situacija i ogroman broj neprimjerenih seksističkih i mizoginih napada na žene koje se bave politikom, prema njenim riječima, svakako destimuliše nove snage da uđu na politički teren.

”Nije lako biti političaraka u Crnoj Gori, posebno ako ste vidljivi i imate jasan stav, tada ste na meti, ali najčešće se ne polemiše sa vašim stavovima, već se komentariše vaš privatni život, vaš izgled, pojavnost, vaš izraz... što je nedopustivo. Nerijetko se to omakne i našim kolegama, što je nedopustivo, jer ne znam da ikad iko komentariše njih na taj način. Zato su u Crnoj Gori, punoj predrasuda, žene u politici ranjivije i izloženije napadima”.

Ženski klub osnovan je prije malo više od godinu. Među aktivnostima koje su postigle u tom periodu je da su omogućile, između ostalog, da svojim amandmanima na Krivični zakonik propisana obaveza ministarstva da moraju da vode registar počinilaca krivičnih djela protiv polnih sloboda nad maloljetnim licima, omomogućile uvećan broj pokušaja medicinski potpomognute oplodnje...

Kroz amandmansko djelovanje uspjele su da povećaju izdvajanje iz budžeta za 2022. godinu za Državni arhiv i da ta sredstva budu opredijeljena namjenski za realizaciju naučnog projekta “Žene u crnogorskoj patrijarhalnoj kulturi 1879-1918”.

”Projekat je nastao kao rezultat decenijskog rada etnološkinje i arhivistkinje Slavke Jovićević. Prvi put ćemo ‘iz ženskog pera’ imati mogućnost da se upoznamo kako su naše pretkinje živjele krajem XIX i početkom XX vijeka. Novim, rodno osviješćenim, pristupom reinterpretacije istorijskog i kulturnog identiteta crnogorske žene, nadamo se da će se ispraviti istorijska nepravda prema našim pretkinjama i dati im zasluženo mjesto u našoj istoriji i kulturi. Žensko kulturno-istorijsko nasljeđe Crne Gore zahtijeva da bude podrobnije istraženo, sačuvano od zaborava i prezentovano kao neodvojivi dio našeg ukupnog nasljeđa, a ovo je samo početak našeg doprinosa, kao Ženskog kluba, tome cilju”, saopšteno je ranije iz tog radnog tijela Skupštine.

Prema podacima Interparlamentarne unije (IPU), Crnu Goru u regionu posljednje pozicije po pitanju učešća žena u parlamentima spasava Bosna i Hercegovina.

Crna Gora ima 22 poslanice od 81 mjesta u Skupštini - 27,2 odsto, dok sjevernomakedonsko Sobranje ima 120 mjesta, od kojih 50 zauzimaju poslanice - 41,7 odsto. Srbija ima 100 poslanica od 250 poslaničkih mjesta (40 odsto), a Albanija 50 žena od 140 raspoloživih mjesta (35,7 odsto). U julu je objavljeno da među 120 mjesta u Skupštini Kosova 43 zauzimaju žene (35 odsto). BiH ima dva parlamenta, a oba su ispod crnogorskog prosjeka kada je u pitanju učešće žena.

Hrvati imali predsjednicu Vlade i države, Kosovo dvije šefice države

Mada često ističemo da smo lideri u evropskim integracijama, Crna Gora zaostaje iza Evropske unije, ali i regiona kada je u pitanju položaj žena u ključnim državnim institucijama.

Da nije bilo Vesne Perović kratko na čelu Skupštine (2001-2002), Crna Gora još ne bi mogla da se pohvali da je imala ženu na čelu parlamenta, vlade ili države.

Situacija u zemljama regiona je prilično drugačija.

Susjedna Hrvatska imala je i predsjednicu Vlade i države - Jadranku Kosor i Kolindu Grabar Kitarović.

Srbija ima premijerku Anu Brnabić, a imala je i predsjednicu Narodne skupštine Maju Gojković.

Kosovo je imalo čak dvije predsjednice države - Atifete Jahjagu i sada Vjosu Osmani.

Na čelu albanska skupštine je predsjednica Lindita Nikola.

Radmila Šekerinska je kratak period vodila makedonsku vladu u v.d. mandatu.

Bosna i Hercegovina nije imala ženu na čelu tročlanog Predsjedništva ili Vijeća ministara, ali je predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, a Federacije BiH je bila Borjana Krišto.

Miloš RUDOVIĆ

U početku bješe riječ… Sve je kroz nju postalo… U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svjetlo u tami…

Ovi izvodi iz prve glave Jevanđelja po Jovanu bi trebalo da budu podsjetnik i vjernicima i nevjernicima kakva je moć riječi – logosa, tog svepočetka koje je u neprekidnom trajanju. Logos je stariji od hrišćanstva i višeslojan u svom značenju. U Homerovim spjevovima se koristi da označi riječ, iskaz, govor, razum, um, učenje, istinu, zakonitost… Stari Grci su vjerovali da sve što je bilo, sve što jeste i sve što će biti ima svoj tajanstveni logos, odnosno govor.

Snaga riječi i govora su utkani i u crnogorsku istoriju. Do riječi se držalo, njome se mjerilo čojstvo, koje je važan dio svijetle crnogorske tradicije. No, čini se da je danas malo ostalo i od svijetla koji je za vjernike logos unosio, ali i od skoposti kao legitimacije onih koji treba da vide više i dalje, pa i da vode građane i građanke ka boljem.

Živimo doba endemske devalvacije riječi, i posljedičnog gotovo svakodnevnog širenja govora mržnja i jezika netolerancije. Riječ i govor su počeli unositi tamu koja nam kao pojedincima i kao društvu zamagljuje vidik, a institucije ne pokazuju adekvatan stepen prepoznavanja opasnosti koja ispunjava tu tamu.

Zakonodavni okvir postoji i usklađen je sa međunarodnim preporukama. Međutim, sudska praksa upućuje na nedovoljno odgovornu kaznenu politiku koja dominantno kroz prekršajne postupke i novčane kazne sankcioniše prijave koje se odnose na govor mržnje. Ne postoji ni sistemsko niti institucionalno uvezivanje predmeta koji se odnose na govor mržnje, na što opominju i relevantni međunarodni izvještaji. Nezvanični papir Evropske komisije o stanju u oblasti vladavine prava iz maja 2021. godine[1] konstatuje rast prijava o relgijskim i etnički motivisanim napadima, zločinima počinjenima iz mržnje i govoru mržnje. Dodatno, borba protiv govora mržnje u Crnoj Gori se prioritizira i kroz poruke visokih zvaničnika međunarodnih međuvladinih organizacija[2].

Takođe, medijski izvještaji ukazuju da je tokom 2019. i 2020. godine trećina prijava odbačena, dok su incidentne osuđujuće presude, i to najčešće simboličnog karaktera, odnosno svega dvije presude koje su uključile i zatvorske kazne.

Mediji su osobito značajni u širenju ili ograničavanju govora mržnje. Agencija za elektronske medije, početkom ove godine, privremeno je zabranila reemitovanje određenih emisija sa Happy TV, čije je sjedište u Srbiji. AEM “je imao u vidu da se u navedenim programskim sadržajima koristi pogrdno, uvredljivo ili uznemiravajuće izražavanje koje podstiče intenzivne negativne emocije, iskazivanje neprijateljstva ili želju za diskriminacijom, kao i omalovažavanje ili obezvrjeđivanje pripadnika crnogorske nacionalnosti, negiranjem njihovog nacionalnog identiteta i posebnosti,” stoji u zvaničnom saopštenju ovog regulatora[3]. No, time problemi nisu riješeni, jer “srećna” TV iz regiona ima sljedbenika koji revnosno siju ili raspiruju govor mržnje u Crnoj Gori, ali to, nažalost, ostaje van domena intervencije i regulatora i samoregulatora.

Istraživanje američkog Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), iz avgusta 2020. godine, ukazuje da više od četvrtine građana i građanki slobodu izražavanja pozicionira kao stub funkcionalne demokratije. Istovremeno, gotovo 90% njih je izrazilo zabrinutost zbog govora mržnje u izbornoj kampanji. Na to se, nakon izbora, nadovezuje rastući trend govora mržnje, javnog slavljenja ratnih zločinaca, lavina najprizemnijih uvreda i kleveta prema neistomišljenicima, kao i nikad izraženija mizoginija, a posebno prema ženama u javnoj sferi.

Brojni su i primjeri zvaničnika koji biraju ovaj “izraz” za javne “polemike”, koje imaju više karakter ad hominem napada i pokušaja diskreditacije onih prema kojima se to personalno upućuje ili struktura/organizacija kojima pripadaju, nego argumentovanih rasprava.

Takođe, i izjavljeni govor mržnje postaje još veći problem ukoliko mu se da medijska pažnja, odnosno ukoliko se dozvoli da takav govor bude nekritički distribuiran ka čitaocima/gledaocima/slušaocima, a što se dešava kroz pojedine crnogorske medije.

Osim što u govoru mržnje, ili afirmaciji onih koji su prepoznati po ovom govoru, prednjače političari, brine što i u obrazovni sistem i institucije kulture ulaze reprezenti takvog „novogovora“. Na drugoj strani, ohrabruju sve češće javne osude koje u razvijenom demokratskom društvu vode do smjena, ostavki ili otpuštanja takvih lica, ali u crnogorskom kontekstu to, još uvijek i nažalost, ima ograničen uticaj.

Selektivnost u adresiranju govora mržnje od strane nadležnih institucija nije dobar put. Tužilaštvo se djelimično pokazalo efikasnim u određenim individualnim slučajevima, ali nikada kad je govor mržnje ispoljen od strane javnih ličnosti ili nosilaca javnih funkcija, odnosno do sada nijesu zabilježene takve presude iako je u pojedinim slučajevima nesumnjivo bilo elemenata prekršajne, ali i krivične odgovornosti. Podsjećanja radi, poslanicima je garantovan imunitet od krivične odgovornosti, ali oni i dalje mogu biti prekršajno gonjeni, a što bi moglo imati i šire preventivno dejstvo.

Konačno, potcjenjivanje ovog problema samo generiše druge slične, poput rasizma čiji smo izraz nedavno imali i u odnosu na djecu afričkog porijekla u Podgorici[4]. A u duboko polarizovanom crnogorskom društvu govor mržnje može, u situacijama naglašenih tenzija, dovesti i do eskalacije drugih vidova nasilja. Zato je važno da na vrijeme počnemo razgrtati tamu u kojoj nas je govor mržnje uveo i uspostavljati princip nulte toleranciju prema onima koji ga zastupaju. Time jedino možemo revitalizovati riječ, logos sa kojim sve počinje i razum koji treba da nas vodi u progres. Odgovornost za to nosimo svi.

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

[1] https://media.cgo-cce.org/2021/06/RoL-Non-Paper-2021-1.pdf

[2] https://montenegro.un.org/en/160494-social-cohesion-and-fighting-hate-speech-heart-visit-special-adviser-prevention-genocide

[3] https://aemcg.org/wp-content/uploads/2022/01/Saopstenje-SAEM-o-ogranicenju-reemitovanja-programa.pdf

[4] https://www.vijesti.me/vijesti/crna-hronika/596566/up-prekrsajna-prijava-protiv-jedne-osobe-zbog-vrijedjanja-djece-u-tc-delta-city

Jedan od glavnih zagađivača sa brodova posebno je štetan po kamene strukture, koje su glavno obilježje kotorske arhitekture

Sumpor-dioksid (SO2), jedan od glavnih zagađivača sa kruzera, posebno je štetan po kamene strukture, koje su glavno obilježje kotorske arhitekture i kulturne baštine ovog jedinstvenog predjela.

Područje Kotora, koje se od 1979. godine nalazi pod zaštitom Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), ugostilo je od obnove nezavisnosti do kraja prošle godine oko 4.800 brodova, sa kojih je stiglo više od četiri miliona putnika.

”Svjedoci smo gustog dima koji se nadvija nad zalivom dok u njega uplovljavaju kruzeri. Jedan od sastojaka ovog dima je i sumpor. Kruzeri uglavnom koriste gorivo koje nije kvalitetno, sa visokim procentom sumpora”, tvrdi u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) konzervatorka-restauratorka Centra za konzervaciju i arheologiju Jasminka Grgurević.

Za ovu turističku sezonu slavodobitno se najavljuje veliki broj kruzera u zalivu, a slabo ko razmišlja kakve posljedice ovi mega brodovi ostavljaju na zaštićeno područje.

Stručnjaci za CIN-CG ističu da kruzeri ispuštaju velike količine različitih otrovnih čestica i gasova, ali da je po kamene strukture sumpor posebno štetan, jer u kontaktu sa atmosferom dolazi do staranje sumporne kiseline i kisele kiše.

Iz Centra za konzervaciju i arheologiju (CKA) ističu da kisele kiše najštetnije utiču na sve materijale graditeljskog nasljeđa, naročiti u područjima gdje su padavine česte i ukoliko se nalaze u blizini slanih voda, kao što je slučaj sa Kotorom. Sumpor ubrzava razgradnju kamena.

U prisustvu produžene vlažnosti, krečnjački materijal se pod dejstvom sumpora pretvara u takozvani gipsani kamen, koji prilikom kristalizacije značajno povećava svoju zapreminu i tako izaziva unutrašnja naprezanja i destrukciju kamena.

Grgurević objašnjava da je za gradnju u zaštićenom području kroz istoriju u najvećoj mjeri korišten tamošnji krečnjak, ali i različite vrste uvezenog kamena.

”Kamen je nerijetko dopreman brodovima iz korčulanskih, bračkih ili mletačkih kamenoloma. Uvezeni kamen koristio se za izradu dekorativnih elementa na fasadama, a nekada su oblagane i fasade u cjelini”, kazala je Grgurević za CIN-CG.

Navodi da su fasade nekih od najimpozantnijih građevina na području Kotora izrađene od korčulanskog kamena - Bogorodičin hram na Prčanju, prednje fasade crkve Svetog Eustahija u Dobroti i crkve Pomoćnice kršćana na Mulu.

Štetnim uticajima sumpora posebno su izložene tzv. meke vrste kamena, primjera radi krečnjaci od kojih je sagrađen veliki broj objekata na području Kotora, između ostalog i gradski bedemi.

”Moguće je da ovi uticaji sumpora danas nijesu optički sagledivi, ili se zbog nepoznavanja materije tumače kao mehanička oštećenja kamena, ali nesporno je da postoje i da mogu izazvati dugotrajna i ozbiljna ‘oboljenja’ kamena”, kazala je Grgurević.

Podsjeća da su istraživanja koja su rađena u Parizu 1960-ih godina pokazala da se povećan procenat sumpora u vazduhu zadržava na kamenu i mijenja njegovu površinu pretvarajući je u kalcijum-sulfat za oko 50 odsto, te da istovremeno prodire i u dubinu kamena.

Pored sumpora, ugljen-dioksid i azot, koje takđe emituju kruzeri, nanose štetu.

”Istraživanja uticaja gasova koje emituju kruzeri u zalivu na kulturna dobra i područje nijesu rađena”, kaže Grgurević i ističe da bi zbog velikog broja brodova bio neophodan monitoring i zaštita od negativnih uticaja.

Prelaziti na kvalitetnije gorivo

Stručnjaci su saglasni da bi kruzeri trebalo da prelaze na kvalitetnije gorivo, sa manje sumpora, jer se tako smanjuju i ostale čestice.

Profesor Pomorskog fakulteta Danilo Nikolić pojašnjava da se sumpor dioksid nalazi u gasovima kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva. Ističe da bi rješenje bilo da se smanji protok i drumskog i pomorskog transporta, ali i da je važno čišćenje građevina od bakterija koje utiču na razlaganje kamena.

”Postoje i nove tehnologije koje bi mogle značajno zaštititi razlaganje krečnjaka i uništavanje građevina”, navodi Nikolić.

Profesor sa američkog Univerziteta Džons Hopkins, Rajan Dejvid Kenedi, za CIN-CG takođe ističe da na građevine mogu da utiču kiseline koje je podstaklo zagađenje.

”Teško loživa ulja (HFO) imaju visok sadržaj sumpora i to je razlog za zabrinutost. Zagađivači kao što je sumpor dioksid su veoma štetni za infrastrukturu. Čistija goriva mogu smanjiti probleme zagađenja vazduha i štetne efekte na građevine”, kazao je Kenedi, ističući da je on mjerio suspendovane PM čestice na palubama kruzera, ali ne i količine sumpor dioksida.

Uz dim i maglu, sumpor dioksid je glavni uzrok nastajanja “smoga”, koji pored toga što štetno utiče na biljke i ljude djeluje i korozivno na konstrukcijske materijale, kamen, beton, željezo. Na spomenicima kulture često se zbog toga stvaraju crne naslage.

”Problem je korozivno dejstvo na konstrukcijske materijale, kao i krovne pokrivače, posebno ako su rađeni od metalnih legura, i mogu imati izuzetno velike posljedice na nepokretnu kulturnu baštinu”, kazali su za CIN-CG iz Centra za konzervaciju i arheologiju.

Direktor kotorskog ogranka Centra za konzervaciju i arheologiju Boris Kustudić za CIN-CG naglašava da mi nemamo istraživanja o uticaju kruzera na građevine, ali da su oni ispitivali kotorske bedeme koji su, ističe, potpuno zapušteni, imaju puno pukotina i na njih su potvrđuje prevashodno uticale kisele kiše i lišajevi. Ističe da je neophodno redovno održavati kotorske bedeme i pravilno ih valorizovati, jer se, kako je ocijenio, to do sada radilo nestručno i laički.

Mjerna stanica u Kotoru postavljena tek pred pandemiju

Prema svim međunarodnim istraživanjima, puno se veća količina sumpora emituje iz kruzera, nego iz vozila.

”Kruzer MS Roterdam emituje istu količinu sumpora u tri mjeseca, kao 12 miliona automobila tokom godine”, navodi se u analizi Cruise market watcha, sajta koji se bavi istraživanjem kruzera.

Iako su međunarodna istraživanja pokazala da kruzeri važe za jednog od najvećih zagađivača, Kotor je vjerovatno jedina evropska luka za putničke brodove u kojoj je vazduh, prema zvaničnim podacima, odličnog kvaliteta.

To je najvjerovatnije zbog toga što je, prema istraživanju CIN-CG, jedina mjerna stanica Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) u tom gradu postavljena svega nekoliko mjeseci prije izbijanja pandemije koronavirusa, koja je, između ostalog, dovela i do obustave kruzing turizma.

Ovogodišnja sezona u Kotoru je počela krajem februara, kada je u zaliv uplovio kruzer “Bolette”. Tada je oprema koju je nedavno postavio Centar za istraživanje, inovacije i preduzetništvo (CIIP) pri Pomorskom fakultetu zabilježio drastičan rast štetnih PM2.5 i PM10 čestica.

Profesor Nikolić, koji vodi CIIP, ističe da je neophodno da se kontroliše koje vrste goriva sagorijevaju prilikom sidrenja kruzera. Bilo bi dobro i da se smanji maksimalni broj kruzera na dan, ali i da se neki kruzeri prebace u luku Zelenika.

CIIP Pomorskog fakulteta je uradio procjenu emisije štetnih gasova i čestica od kruzera u zalivu za 2015. godinu. Po toj procjeni, tada je moglo biti emitovano gotovo osam tona sumpor dioksida u lakom, a preko 418 tona u teškom gorivu koje koriste kruzeri.

Situacija bi trebalo da bude jasnija sredinom godine, kada, osim mjerne stanice EPA, na različitim djelovima zaliva budu postavljene četiri mjerne stanice CIIP.

”Pomoću uređaja pokušaćemo da ustanovimo trend zagađivača u vazduhu sa dolaskom i odlaskom kruzera”, pojašnjava Nikolić za CIN-CG.

U zalivu trenutno može da pristane više kruzera odjednom. Glavni vez je kod Starog grada. Tu su još tri sidrišta - jedan preko puta Luke Kotor, drugi ispred Pomorskog fakulteta, a treći u Ljutoj. U toku dana su, prema nezvaničnim informacijama, u Kotor uplovljavala i po četiri broda.

Profesor Nikolić objašnjava da bi trebalo vidjeti koja od tih pozicija ostavlja najmanje čestica u zalivu.

”Možda bi trebalo da se sidre u Tivatski zaliv, a onda da se električnim plovilima putnici dovoze do Kotora. Autobusi nijesu rješenje, opet će zagađivati okolinu”, ocjenjuje profesor.

Sa brodova 20 puta veće zagađenje nego u prometnoj ulici

Predstavnici kotorskog i splitskog Pomorskog fakulteta izračunali su da su kruzeri 2018. godine u Boki, između ostalog, emitovali 63,9 tona sumpor-dioksida, a 62,4 tone PM čestica, navodi se u istraživanju objavljenom u naučnom žurnalu “ToMS”.

Njemačka NVO Nature and Biodiversity Conservation Union (NABU) je tajno izmjerila da je na palubi jednog putničkog broda koncentracija opasnih čestica za 20 puta veća nego u prometnoj ulici i 200 puta više nego na čistom vazduhu.

Profesor Kenedi objavio je početkom 2019. godine izvještaj “Istraga o zagađenju vazduha na palubi četiri kruzera”. Istraživanje je pokazalo da su “koncentracije PM čestica na palubi ovih brodova uporediva sa koncentracijama izmjerenim u zagađenim gradovima, uključujući Peking i Santjago”. Kineska i čileanska prijestonica uglavnom su u samom vrhu lista najzagađenijih gradova u svijetu. U Kotoru je najmanje jedne godine uplovljavao brod kompanije “Karnival”, čije je kruzere Kenedi ispitivao.

Kenedi, u razgovoru za CIN-CG, navodi da bi idealno bilo da kruzeri ne budu na pogon od fosilnih goriva, te da je jedan od načina da se poboljša situacija da se pređe na čistija goriva i postavljanje filtera na kruzerima.

Crna Gora je još u martu 2013. godine potvrdila Aneks 6 Konvencije MARPOL, kojim je ograničena emisija zagađivača sa brodova, uključujući i kruzere. U evropskim lukama dozvoljena mjera za količinu sumpora u gorivu je 0,1 odsto.

Inspektor Inspekcije sigurnosti plovidbe Željko Lompar je za CIN-CG rekao da su vršili kontrolu tankova na brodovima.

”Prije nego brod dođe, ali i kod najave isplovljenja, dužan je da inspekciji pošalje količinu svakog goriva po tankovima. Upoređenjem dva stanja lako se utvrdi koje je brod gorivo trošio u luci Kotor”, naveo je on.

Dodaje da je inspekcija utvrdila nepravilnosti jedino kada je “očigledan crni dim izlazio kao pojačana emisija ugljen-dioksida”, ali da nijesu izricali kazne, jer se radilo o greškama na uređajima (kotlovi ili generatori).

On pojašnjava da mjerenja sumpora u gorivu vrše laboratorije i inspektor ako posumnja na kvalitet goriva.

”U Crnoj Gori do sada nijesmo imali takve slučajeve”, kazao je Lompar.

Nadležni tvrde da je vazduh za peticu

Mada je postavljena u oktobru 2019. godine, podaci sa mjerne stanice EPA, u naselju Dobrota, se nijesu ni mogli smatrati u potpunosti relevantnim, jer, prema podacima CIN-CG-a, nije bila servisirana. Taj problem je, zbog tenderskih procedura, riješen nakon više od dvije godine u decembru 2021.

”Pošto nismo imali kruzere dvije godine, ova mjerenja koja imamo možemo nazvati nekim nultim stanjem. Ako se desi da kad krenu kruzeri, mi registrujemo promjenu koncentracija, to već inicira na to da se uticaj desio i to već vodi ka tome da razmatramo uvođenje novih parametara i novih mjernih mjesta”, pojašnjava savjetnica EPA za kvalitet vazduha Gordana Đukanović.

Stanicu iz Tivta, dodaje ona, premjestili su u Kotor upravo zbog kruzera. Ona pojašnjava da mjerna stanica mjeri glavne zagađivače iz drumskog i pomorskog saobraćaja.

Na pitanje zašto je mjerna stanica u Kotoru postavljena tek krajem 2019, objašnjava da su sredstva odobrena 2014, ali da su opremu dobili tek u aprilu 2019. godine.

”Za devet stanica koje trenutno imamo samo za održavanje potrebno je 300.000 eura godišnje”, navodi Đukanović.

Zaključuje da su i opštine propustile da izvrše lokalni monitoring, te da jedino Podgorica ima opštinsku stanicu za mjerenje vazduha.

Lokalna samouprava po Zakonu o zaštiti vazduha može sama da vrši monitoring zagađenja vazduha.

Opština Kotor nije iskoristila ovu mogućnost, a novinarima CIN-CG-a nijesu pojasnili zašto. Iz Opštine su istakli da kruzeri koji uplovljavaju u zaliv poštuju međunarodne standarde koji se tiču unutrašnjih voda i nadzor nad tim sprovodi Luka i inspektori sigurnosti plovidbe.

”Brodovi moraju imati Međunarodno svjedočanstvo o sprečavanju zagađenja vazduha, emisijama iz motora i potvrdu o karakteristikama pogonskog goriva”, navode iz kotorske Opštine.

U Studiji procjene uticaja boravišnog i kruzing turizma na istorijsko jezgro Kotora, koja je rađena još 2014. godine, navodi se da se turisti sa kruzera u prosjeku zadržavaju oko sedam sati. Putnika sa kruzera je 1990. godine bilo tek oko 11.000, dok je 2014. taj broj porastao na čak 305.000.

”Masovnost koja karakteriše kruzi turizam (ali i izletnički turizam - turisti koji dolaze izletničkim autobusima i ostali gosti) može prouzrokovati povećanje buke, gužve, otpada, promjenu namjene poslovnih prostora...”, dodaju iz Opštine.

Sa druge strane, ističu, da se pozitivni uticaji ogledaju kroz prihode od naplate turističkih taksi i lučkih usluga, potrošnja u ugostiteljskim i prodajnim objektima.

”Prihode koje ubira opština po ovom osnovu ima značajno učešće u budžetu, iz koga se izdvajaju sredstva za održavanje i rekonstrukciju objekata kulturne baštine”, zaključuju iz kotorske Opštine.

Oni nijesu željeli da kažu koliko opština godišnje prihoduje od kruzing turizma.

Prosječno je godišnje bilo po više stotina brodova i po više stotina hiljada turista u Kotoru, sve do 2020. godine, kada je svijet zahvaćen pandemijom koronavirusa. Te godine uplovilo je samo devet brodova sa 3.905 putnika, dok je 2021. godine taj broj porastao na 64 broda i 9.139 putnika. Ovdje su uračunate i jahte i putnici sa jahti.

U izvještaju Turističke organizacije Kotor (TOK) se napominje da se grad, u vrijeme intenzivnog boravka kruzera, suočava sa saobraćajnim gužvama, a da se gradska privreda u velikoj mjeri oslanja na prihode od izletničkog turizma, što iz Starog grada istiskuje djelatnosti koje su potrebne za funkcionisanje domicilnog stanovništva.

Mještani sa kojima smo razgovarali takođe su ukazali da su zbog podignutih cijena rente iz Starog grada istisnute desetine lokalnih privrednika, uglavnom zanatlija, te da su oni ustupili mjesta restoranima i suvenirnicama.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) su za CIN-CG rekli da je najavljeno da će ove sezone oko 250 kruzera uploviti u zaliv, ali nas za pitanja o eventualnom ograničenju broja brodova koji mogu u isto vrijeme uploviti u zaliv i promjeni mjesta sidrenja upućuju na Luku Kotor, a Luka Kotor na njih.

I dok institucije prebacuju nadležnost jedni na druge, osim neispitanog uticaja na građevine i zagađenje vazduha, Crna Gora još nije ispitala ni uticaj kruzera na morski ekosistem.

Veliki problem mogu da predstavljaju i balastne vode sa kruzera. Direktor Instituta za biologiju mora Aleksandar Joksimović kazao je da je u planu da se sprovede monitoring uticaja kruzera na morski ekosistem Boke. “Kada će on biti odobren, za sada nemamo informaciju”, kazao je on kratko za CIN-CG.

Iz Ministarstva ističu da su budžetom za ovu godinu planirana određena sredstva za izradu analize optimizacije pomorskog saobraćaja u Bokokotorskom zalivu u cilju unapređenja sigurnosti pomorske plovidbe i umanjenja njegovog uticaja na biodiverzitet mora i druge parametre životne sredine.

”Smatramo da će kvalitetna analiza, ali i konkretizovanje saradnje na relaciji MKI, Agencije za zaštitu životne sredine, Fakulteta za pomorstva Kotor i Luke Kotor doprinijeti zaštiti ovog područja”, zaključuju iz MKI.

Norveška traži kruzere na električni pogon, Hrvatska ograničila broj

Profesor Nikolić ističe da je u Norveškoj za Gejrajger fjord, koji je vrlo sličan našem zalivu i takođe pod zaštitom UNESCO, njihova vlada odredila da bi kruzeri koji ulaze u fjord do 2026. godine trebalo da obezbijede brodove na električni pogon.

”Problem jeste da se napravi kruzer na električni pogon, ali bi se mogli kruzeri sidriti van tog fjorda i ići manjim brodovima na električni pogon do tamo. Tako nešto bi trebalo uraditi i ovdje”, ocijenio je profesor Pomorskog fakulteta.

U Dubrovniku u luci postoje sistemi koje prate zagađivače u vazduhu sa dolaskom i odlaskom kruzera, ograničili su broj kruzera, kao i mjesto sidrenja... a pod uticajem UNESCO i broj putnika koji mogu posjetiti grad unutar njegovih bedema.

Maja Boričić
Miloš Rudović

Sve je veći rizik trgovine ljudima preko internet platformi. Mladi se često pecaju na mamac brze zarade iza koje se često krije moderno ropstvo, seksualna eksploatacija i zostavljanje

Moj prvi šugar dejt bio je se jednim čovjekom iz regiona, sa kojim sam preko sajta odmah dogovorila jasnu razmjenu - novac za seksualne usluge. Osjećala sam se užasno, ali sam nastavila da koristim sajt za šugar dejting, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Nađa, čije je pravo ime poznato redakciji.
Ona već neko vrijeme zarađuje tako što preko interneta nalazi muškarce koji je plaćaju za online druženje i susrete na raznim tačkama svijeta.

”Sad sam obazrivija. Duže se dopisujem i izgradim neku vrstu prijateljskog odnosa, prije prvog susreta. Nastojim da izaberem muškarce koji mi nijesu fizički odbojni. Ipak, kriterijumimi su niži nego kad bih tražila momka za pravu vezu, a rizici uvijek postoje”, kaže ona.

Nađa je studentkinja iz jednog grada u centralnoj regiji Crne Gore. U ranim je dvadesetim. Njeni visokoobrazovani roditelji zarađuju više od crnogorskog prosjeka. Za vebsajt preko kojeg se povezuje sa imućnim, starijim korisnicima širom svijeta, ali i u Crnoj Gori, saznala je od drugarice, studentkinje, koja je tako dolazila do novca.

U njenom društvu, studenata, uglavnom srednje klase, ima više onih koji se finansiraju na ovaj način.

Sajtovi koje koriste ubiraju profit od povezivanja ljudi radi šugar dejtinga (šećernog zabavljanja/slatkog druženja). Za druženje sa djevojkama plaćaju takozvani šugar dedis (šećerne tate), muškarci obično u srednjim ili starijim godinama. Mlade šugar bejbis, koje im se nude, većinom su djevojke u dvadesetim godinama. U ovoj ulozi, ali u znatno manjem broju, ima i mladih muškaraca, čije usluge traži uglavnom starija gej populacija, a znatno rjeđe i žene.

”Šugar dejting je često vrsta seksualnog rada”, kaže Nađa.

Sajtovi djevojkama nude da odaberu vezu po “sopstvenim kriterijumima”, a tek se prikriveno aludira na finansijske beneficije i pravu prirodu odnosa.

Djevojke obično idu na putovanja u inostranstvo gdje je sve plaćeno, dobijaju poklone i novac, ali često to druženje uključuje i seksualne usluge. Nekada se susreti dešavaju isključivo onlajn.

”Sve zavisi od dogovora”, tvrdi Nađa.

O pojavi šugar dejtinga i upotrebi ovih sajtova ne govori se mnogo u Crnoj Gori i regionu. Međutim, svjetske organizacije za borbu protiv trafikinga godinama upozoravaju na brojne opasnosti koje se kriju iza platformi šugar dejtinga, poput trgovine ljudima, različitih vrsta seksualne i radne eksploatacije.

Nacionalni centar za borbu protiv seksualne eksploatacije (NCOSE), koji je među najstarijim i najznačajnijim američkim organizacijama u ovoj oblasti, svrstao je prošle godine jedan od najpoznatijih šugar dejting sajtova u 12 organizacija koje na globalnom nivou najviše profitiraju od seksualnog zlostavljanja i eksploatacije.

Isti sajt koriste Nađa i njeno društvo u Crnoj Gori.

”Bilo koji vid povezivanja lica koje se realizuje uz korišćenje neprovjerenih sajtova nosi određen rizik i mogućnost da lice postane žrtva trgovine ljudima, bilo da se radi o prostituciji ili nekom drugom vidu eksploatacije”, kaže za CIN-CG Marko Brajović, inspektor na Odjeljenju za trgovinu ljudima pri Upravi policije.

Trgovina ljudima radi seksualne eksploatacije prisutna je u Crnoj Gori, naročito tokom ljetnjih mjeseci, međutim teško je dokaziva, objašnjava Brajović.

Inspektor kriminalističke policije iz Centra bezbjednosti (CB), koji je želio da ostane anoniman, za CIN-CG kaže da su rizici ovakvih sajtova prvenstveno vezani za tajne susrete sa nepoznatim osobama u inostranstvu.

”Ne postoji način da se rizici koje nosi ovakvi sajtovi kontrolišu, naročito imajući u vidu da se osoba samovoljno izlaže opasnostima, obično krišom od svoje okoline”.

”Za sada nije poznato da je neko iz Crne Gore na ovaj način upao u lanac trgovine ljudima”, tvrdi ovaj službenik.

Trgovina ljudima može biti veoma prikrivena, tvrdi Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija (CŽL), koja je godinama radila sa ranjivim ženskim grupama.

”Mlade djevojke, a naročito maloljetnice na početku su oduševljene - pokloni, izlasci, novac. U trenutku, kad shvate da nisu u baš tako povoljnoj situaciji, često pokušaju da prekinu odnos, ali tada dolazi do ucjena, prijetnji i nekad su primorane da ostanu u odnosu mimo volje”, ističe Petrović.

”Svaka prisila čini nju žrtvom trgovine ljudima”.

Ukoliko roditelji primijete da djeca imaju odnekud novu garderobu, telefone i luksuznije stvari, treba odmah da se zabrinu, apeluje Petrović i upozorava da su česte žrtve maloljetnice.

Inspektor kriminalističke policije tvrdi da ne postoji način da se maloljetne osobe koje se prijavljuju na ovakve sajtove pod lažnim godištem zaštite, ali da su trenutno u toku akcije koje targetiraju pedofiliju na internetu.

Iako se za samo bavljenje prostitucijom u Crnoj Gori može dobiti prekršajna kazna, Krivični zakon Crne Gore navodi da kazna zatvora sljeduje onom “ko putem sredstava javnog informisanja i drugih sličnih sredstava propagira ili reklamira prostituciju”.

Norvežanin Sigur Vedal, vlasnik jednog od najpoznatijih sajtova za šugar dejting, novčano je kažnjen 2019. godine zbog reklamiranja prostitucije u Belgiji i Francuskoj i navođenja studentkinja da se preko njegove platforme “oslobode studentskog kredita” i “poboljšaju svoj život”. Sajt je, pored novčane kazne, trajno zabranjen u Belgiji.

Na području Crne Gore nijesu izricane kazne za ovakve aktivnosti. Osim sajtova za šugar dejting, u našoj zemlji su dostupni eskort sajtovi koji otvoreno nude usluge prostitucije, gdje djevojke uz eksplicitne slike imaju i istaknutu satnicu, koja se kreće od 100 eura pa naviše. Na sajtovima se detaljno opisuju usluge koje se nude. Radi se o očitom reklamiranju prostitucije, koje bi po zakonu trebalo da bude sankcionisano.

”Ovi sajtovi nemaju domen u Crnoj Gori, i lica koja ih vode nijesu ni na koji način vezana za Crnu Goru”, kaže za CIN-CG Jakša Backović, inspektor za sajber kriminal pri Upravi policije (UP).

”Za sada je nemoguće da sajt ili profil sa kojih dolaze ovakve nelegalne aktivnosti direktno stopiramo na području Crne Gore”, objašnjava Backović.

To je, kaže, posljedica lošeg zakonskog okvira koji bi trebalo mijenjati.

”Za sada nismo u saznanju da je bilo koje lice preko ovakvih sajtova izvšilo neko krivično djelo, a jedini način da to saznamo je da neko prijavi određenu nelegalnu aktivnost”, objašnjava Backović.

Brojne opasnosti iza ponude lagodnog života

Nađa je svjesna rizika koje ovakve veze nose.

”Tokom putovanja u inostranstvo povjerljivu osobu iz bliže okoline izvještavam o lokacijama i aktivnostima”, objašnjava ona.

”Šugar dejting nije bezbjedan, u svojoj srži je eksploatorski... Od ključne je važnosti da izvještavanje o šećernim vezama upućuje na opasnosti od ovakvih aranžmana, kako bi se pokrenule akcije koje će štititi ranjive grupe, koje ovakve platforme i osobe imaju na meti”, navodi se u saopštenju NCOSE-a.

Ne može se, dodaju dalje u saopštenju, prihvatiti stav da je šugar dejting samo jedna vrsta zabavljanja i zažmuriti na eksploataciju koju ovakav odnos povlači. Ističu i da je opasna normalizacija ovakvih “izrabljivačkih sistema koja se u našem društvu propagiraju”.

Nađi i njenom društvu dostupan je izbor šugar dedija iz cijeloga svijeta, a opasnosti koje vrebaju jednu Amerikanku ili Japanku, vrebaju i njih.

”Među ljudima koji traže društvo preko ovog sajta, ima usamljenih, imućnih muškaraca kojima se cijeli život vrti oko posla. Nerijetko su depresivni. Ima i onih koji vode paralelne živote, oženjeni su”, kaže Nađa.

Korisnici ovakvih sajtova često imaju najrazličitije vrste seksualnih fetiša i fantazija koji mogu dovesti mlade žene u po život opasne situacije, objašnjava ona.

”Jedan od fetiša je i napunjeni pištolj uperen u ženu tokom seksualnog odnosa, ili gušenje djevojaka, dok ne ostanu gotovo bez daha”, tvrdi Nađa.

”Neke djevojke pristaju i na ove strašne stvari samo zbog novca i tako izlažu sebe teškim traumama”, kaže ona.

Rezultati studije, objavljene u švajcarskoj publikaciji Frontiers of Psychology, pokazuju da muškarci koji su spremni da plate za seks imaju sklonost ka “četiri mračne osobine” - narcizam, psihopatija, makijevalizam i sadizam. Narcizam se ogleda u osjećanju egocentričnosti i veličine; manipulativne i cinične tendencije su znaci makijevalizma, dok su okrutnost i antisocijalnost znaci psihopatije. Sadizam se ogleda u uživanju u tuđem bolu i patnji, objašnjeno je u studiji.

Na interentu se mogu naći brojne ispovijesti djevojaka koje su šugar bejbis, ili su nekada bile. Često se pominje prisila na određene stvari koje ne žele, i nijesu ih unaprijed dogovorile. Ove djevojke navode da se često povinuju jer osjećaju strah, pa i dužnost zbog materijalne kompenzacije. Nerjetko su i žrtve silovanja.

Jedna bivša šugar bejbi ima nalog na društvenoj mreži Tik Tok pod nazivom profitfromtrauma. Iz šugar dejtinga je izašla sa herpesom i post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP) jer je imala veliki broj klijenata, koji su je na razne načine eksploatisali. PTSP je trajno, nekad cjeloživotno stanje i obuhvata skup teških psihofizičkih simptoma koji nastaju kao odgovor na različite vrste trauma, poput ratnih ili seksualnih. Ova djevojka na svom profilu daje savjete kako se nositi sa traumom seksualne eksploatacije.

Poznata žrtava šugar dejtinga je i Amerikanka Megan Lundstrom, koja je upala u zamku trgovine ljudima, i to tako što se za njene šugar dedije ispostavilo da su makroi koji su je primoravali na prostituciju. Nakon izbavljenja iz agonije koja je trajala dvije godine, osnovala je organizaciju koja se bavi borbom protiv komercijalne seksualne eksploatacije.

U januaru ove godine, u Astrualiji, muškarac je optužen za silovanje dvije djevojke sa kojima se povezao preko jednog od vodećih sajtova za šugar dejting. Silovao ih je nakon što im je stavio opijat u piće. Sumnja se da je istu stvar odradio sa najmanje 20 djevojaka.

U Teksasu se tokom ove godine naročito upozoravalo na rizike od davanja računa šugar dedijima, jer su se desile brojne finansijske prevare djevojaka.

Neki sajtovi za šugar dejting preporučuju mladim atraktivnim korisnicama da iz bezbjednosnih razloga stave lažno ime, te da ne daju broj telefona, niti podatke sa kreditne kartice na početku dopisivanja. Upozoravaju i na rizike od trgovine ljudima.

Studentkinje glavna meta

Ni Nađa, ni drugi koje poznaje koji se bave šuger dejtingom, ne kriju izvor novca od vršnjaka, ali skrivaju od roditelja i starijih.

”Morala sam da odbijem više ponuda za putovanja, jer se roditelji već pitaju odakle mi novac za vrijeme koje sam provodila u inostranstvu”, objašnjava ona.

Studentkinje su jedna od glavnih ciljnih grupa ovih sajtova. Na nekim platforama premium profile, koji se inače plaćaju, mogu besplatno dobiti sve šugar bejbis koje imaju adresu sa nastavkom edu, što je oznaka za mejl brojnih fakulteta širom svijeta koje koriste njihovi studenti i studentkinje. Jedan takav sajt, popularan i u Crnoj Gori, ima program pod nazivom Sugar Baby Academy, preko kojeg naročito propagira mogućnost oslobađanja dugova od studentskih kredita. Ti dugovi u zemljama poput Amerike i Velike Britanije su često ogromni i otplaćuju se godinama po završetku studija. Iza seksualnog iskorištavanja, promoviše se navodno osnaživanje i finansijska sloboda mladih žena i ženska prava. A šugar dejting se preporučuje kao put do skupe univezitetske diplome.

Nađa ima ponudu čovjeka kojeg je srela preko sajta da ode iz Crne Gore, napusti fakultet kojim nije zadovoljna ovdje i upiše nešto što je više zanima.

”Ambiciozna sam i radila bih na tome da završim neki drugi fakultet vani. Kao odlična učenica u srednjoj školi mogla sam da upišem šta god sam htjela. Nažalost, prije par godina, nijesam znala šta me zanima”, kaže ona.

Ipak, svjesna je da ovakav način finansiranja nosi rizike.

”Strah me da moje studije i moje finansije u potpunosti zavise od odnosa sa šugar dedijem”, kaže one.

Ovakvi odnosi stavljaju šuger bejbis u poziciju nemoći, kaže sociološkinja Biljana Radović za CIN-CG.

”Postaju zavisni od onog ko ima materijalnu moć, što je i razlog ulaska u vezu”, tvrdi ona.

Zbog kampanja usmjerenih ka studentima i studentkinjama, u zapadnim zemljama a posebno na američkim univerzitetima, odgovorni upozoravaju na rizike šugar dejtinga.

Koalicija protiv trafikinga žena (CATW), američka organizacija svjetskog glasa smatra da je šugar dejting vrsta “komercijalne seksualne eksploatacije žena i djevojaka”, što je jedna od najozbiljnijih, najporažavajućih, eskalirajućih posljedica rodno zasnovanog nasilja.

”Mora se kritički odnositi prema ovom fenomenu, njegovim uzrocima i posljedicama”, tvrdi Biljana Radović.

Nađa želi da se skloni iz porodičnog stana gdje, kako kaže, godinama vladaju prilično komplikovani odnosi.

”Ne mogu da podnesem da još nekoliko narednih godina živim sa mojima”, kaže ona.

Navodi da posljednjih godina ima lošu komunikaciju sa roditeljima koji je, tvrdi, psihički maltretiraju, a dešavalo se kaže i da je otac udari. Ovakva vrsta seksualnog rada omogućava osamostaljenje odmah po punoljetstvu, što koriste oni kao ja, koji su u lošim odnosima sa porodicom, objašnjava ona.

”Žene su mnogo češće finansijski ugrožene, što govori i podatak da je na ovakvim sajtovima velika disproporcija u broju muškaraca i žena. Tako na jednom od najpopularnijih sajtova ima četiri miliona žena, dok je muškaraca milion”, objašnjava Biljana Radović.

Prije svega potrebna je podrška

U okviru NVO Juventas funkcioniše Drop in centar gdje se može dobiti besplatna podrška.

”Drop in centar za osobe koje pružaju seksualne usluge predstavlja bezbjedno i dostupno mjesto u kojem vlada podržavajuća atmosfera. Ovaj drop in centar jedini je centar svoje namjene u Crnoj Gori”, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas.

Svim korisnicima ovog centra garantovana je anonimnost, i sve dobijene informacije ostaju povjerljive, kaže ona.

”Razgovaramo o temama kao što su: ostvarivanje prava iz socijalne i dječije zaštite, mogućnostima zapošljavanja, prava iz zdravstvene zaštite, prevenciji krvlju i seksualno prenosivih infekcija”, objašnjava.

Psihološkinja Marija Marković za CIN-CG tvrdi da je seksualnost usko povezana sa psihom i emocijama, te da kada se koristi kao usluga za novac, a ne kao slobodan izbor i rezultat autentične želje za povezivanjem, uvijek ima loše posljedice.

”U psihološkom smislu postoji puno podsvjesnih razloga zašto bi djevojka odabrala ovakav odnos. Nekada je to podsvjestan inat majci koja se nije izborila za svoje potrebe i ostala u ulozi žrtve. Nekada je potreba da se nadomjesti osjećaj bezbjednosti koji nije imala tokom odrastanja. Nekada je to simbolično osveta muškarcima kroz ‘uzeću ti sve, jer mi se može’ način razmišljanja nastalog iz emotivne povrijeđenosti. Puno je različitih životnih istorija, pa i različitih razloga”, objašnjava ona.

Odnos gdje nema uzajamnog povjerenja, slobode izbora bez koristoljublja, slobode izražavanja spontane seksualnosti i ljubavi kroz obostrano autentično uživanje, nije zdrav odnos, upozorava Marija Marković.

Važno je objasniti osobama koje se upuštaju u ovakve odnose da postoji i drugi put.

”Mogu, za početak, da istraže neke nove oblasti, otkriju neke talente, koji su do možda ostali neprepoznati, a sve u cilju da bi se osvjestilo da seksualnost i poželjnost nisu jedina moć i vještina”, kaže Marija Marković.

Raičević: Prostitucija nije izbor, već prisila

Jedan od najubjedljivijih mitova o prostituciji je da je to “najstarija profesija”, kaže za CIN-CG Maja Raičević, izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP).

”Feministkinje koje žele da vide kraj trgovine seksom, opiru se ideji da je prostitucija samo ‘posao kao i svaki drugi’”.

Praksa korišćenja ljudskih tijela kao tržišta je normalizovana pod neoliberalnim ekonomskim sistemom, navodi Maja Raičević.

”Podržavanje ideje da je prostitucija ‘rad’ nije progresivno gledište koje ide u prilog boljem položaju žena. Prostitucija nije izbor, jer je najčešće uslovljena ekonomskom oskudicom ili disfunkcionalnim porodicnim i drustvenim odnosima.

Čak i kad izgleda da jeste, kada se u prostituciju uđe ‘dobrovoljno’, ono što najčešće slijedi je eksploatacija, nasilje, stigma i veoma često nemogućnost da se iz tog kruga izađe”.

Đurđa RADULOVIĆ

Dječak i djevojčica, žrtve trgovine ljudima, nakon što su izbavljeni nijesu dobili adekvatnu sistemsku podršku. To je sudbina i mnogih drugih žrtava

"Posljedice užasa koji su moja djeca preživjela na Kosovu vidljive su i danas. Obilježena su za čitav život”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) majka djevojčice koja je sa sedam godina odvojena od nje. U kući u kojoj već danima fali struje, majka se prisjeća višegodišnje agonije tokom koje je samo slutila šta proživljava dvoje, od sedmoro njene djece. Pored nje sjedi četrnaestogodišnjakinja zdravog izgleda i dvanaestogodišnji nasmijani dječak, koji djeluje kao da mu je tek devet.

Djecu su otac i djed bez dozvole majke odveli iz Crne Gore na Kosovo prije sedam godina. Tamo je djevojčica prvo bila prisiljena na rad, a kada je napunila svega 11 godina, prodali su je - udali za dvadesetogodišnjaka. Trpila je brutalno seksualno i fizičko zlostavljanje.

”Kada su me udali falsifikovali su moja dokumenta i slagali da imam 18 godina. Bila sam potpuno zbunjena – više ni sama nijesam znala ko sam. Počela sam da vjerujem da sam zaista toliko odrasla”, kazala je ona novinarkama CIN-CG-a, u prisustvu majke.

Njenog brata, koji je kada je došao na Kosovo imao tek pet godina, otac i djed su tjerali na prosjačenje i druge oblike nelegalnog dječijeg rada. Otac, heroinski zavisnik, prisiljavao je sina da konzumira drogu, što je jednom umalo imalo fatalan ishod.

”Pronašli su mog sina srećom kosovski policajci, u nekoj kolibi. Bio je predoziran, bez svijesti i umotan u ćebe... Vjerovatno su ga tu bacili, jer su htjeli da se otarase njegovog tijela, misleći da je mrtav”, kaže majka, i sama žrtva ugovorenog braka - bila je primorana da se uda za čovjeka koji je kasnije uništavao i život njene djece.

Djevojčica i njen brat imali su sreću, jer su ipak vraćeni majci. Njihov slučaj je procesuiran. No, mnoge slične priče ostaju neispričane, a djeca zarobljena.

”Iako se u Crnoj Gori na ugovoreni dječiji brak u RE populaciji gleda kao na dio tradicije, to je klasična trgovina ljudima koja podrazumijeva seksualnu eksploataciju maloljetnica, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje. To je teško kriminalno djelo, koje ostavlja nesagledivu traumu”, objašnjava za CIN-CG Fana Delija, izvršna direktorica Centra za romske inicijative (CRI), nevladine organizacije koja je pružila najveći doprinos tome da ova djeca budu spašena.

Iako konačno na sigurnom, djevojčica i dječak u Crnoj Gori nijesu dobijali neophodnu institucionalnu podršku. Danas su prepušteni uglavnom podršci majke, koja živi u oskudici i ne može da im obezbijedi potrebnu psihološku i zdravstvenu zaštitu. U razvijenim društvima, djeca koja su žrtve trgovine ljudima imaju snažnu pomoć države, koja je od suštinskog značaja za povratak u normalan život.

Centar za socijalni rad Nikšić (CSRN) je u maju 2020, kao zvanični staratelj, smjestio ovu djecu u Dom u Bijeloj, koji nikada nije imao licencu za rad sa žrtvama trafikinga. Licencu za to ima jedino sklonište u okviru NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku (ISOP), koje funkcioniše od 2019.

”Moj brat, nekolicina drugara i ja smo se strašno plašili jedne starateljke u Domu u Bijeloj. Dani, kada bi ona bila u smjeni, bili su užasni. Tjerala je nas dvoje da čistimo toalete i da ranije idemo u krevet – bez druženja sa ostalom djecom. Sve druge radnice su bile dobre prema nama”, priča djevojčica.

Iz JU Dom Mladost demantuju ove tvrdnje za CIN-CG. “U ovom slučaju nijesu utvrđeni elementi zlostavljanja, a raspoređivanje zaposlene na drugo radno mjesto bilo je adekvatan odgovor na navode djece i njihov subjektivni doživljaj, uz uvažavanje njihovog najboljeg interesa”. Utvrđeno je i da “kod djece nikada nije primijećena nijedna fizička i psihološka karakteristika mogućeg nasilja”.

Iz CSRN-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a po kom osnovu su djeca smještena u sklonište u Bijeloj, s obzirom na to da nije imalo odgovarajaću licencu.

Djeca su u Domu provela oko 15 mjeseci, a za to vrijeme im je, kako još tvrde nadležni te ustanove, pružena intenzivna i stručna podrška. “Možemo se pohvaliti mještovitom strukturom djece, kojoj se pristupa jednako, i čija se prava jednako uvažavaju”, navode iz Doma u Bijeloj za CIN-CG.

Dom u Bijeloj bio je više puta pod lupom javnosti, zbog slučajeva fizičkog i psihičkog nasilja prema štićenicima od strane zaposlenih, koji nikada nijesu dokazani. U prošlogodišnjem mišljenju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda upozorava se na to da u Domu “postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju ustanove i pružanju usluga zaštite djece bez roditeljskog staranja”.

Danas sestra i brat idu u školu, ali u znatno niže razrede. Četrnaestogodišnjakinja ide u peti razred, dok je njen dvanaestogodišnji brat u drugom.

Iako voli da uči, i želi da bude prevoditeljica, već govori pet jezika, djevojčici smeta što pohađa nastavu sa mnogo mlađom djecom. “Drugi primjećuju da nijesam kao oni, i rugaju mi se. Ja se stidim i nalazim razloge da ne idem u školu”, ispričala je ona za CIN-CG.

Podrška i razumijevanje porodice joj mnogo znače, ali bi voljela da stekne i prijatelje koji bi mogli da je shvate i prihvate.
Dječak takođe ide u školu i on ima problem socijalizacije.

”Postoji visok rizik da djevojčica napusti obrazovni sistem, zbog nerazumijevanja vršnjaka, gubitka motivacije ili srama”, kaže za CIN-CG Jovana Knežević, psihološkinja pri CRI, koja je do sada pružala psihološku podršku maloljetnici. CRI je u komunikaciji sa upravom škole i traže rješenja. “Vanrednim školovanjem bismo pokušali da osiguramo da završi osnovnu školu. Obezbijedićemo i mentora za podršku u učenju”, kaže Kneževićeva.

Žrtvama trgovine ljudima, seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja nužan je kontinuiran psihoterapijski tretman. “To pomaže da se oslobode od odgovornosti i povrate samopoštovanje i samopouzdanje”, objašnjava za CIN-CG Dijana Popović Gavranović, socijalna radnica i načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT). “Čin seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja izaziva osjećaj poniženja, stida i krivice, a doživljaj krivice je pojačan kada se nasilje dešava u krugu osoba od povjerenja. Sve to dovodi do iskrivljene slike o sebi, narušavanja samopouzdanja i samopoštovanja”.

Najčešće žrtve trgovine ljudima su djeca i žene RE populacije

Za zločine nad djecom, otac nije kažnjen kako bi trebalo, kaže majka u razgovoru za CIN-CG. “Moj bivši muž odgovarao je kratko na Kosovu za trgovinu ljudima, ali je, kako smo čuli, već na slobodi i sada tamo živi. Djed, koji je osmislio cijelu ‘operaciju’ prodaje i krijumčarenja preko granice, nabavku lažnih dokumenta, ugovorio cijenu od 5.000 po kojoj je moja ćerka prodata, nikada nije odgovarao. U bjekstvu je od 2020. godine”, objašnjava majka.

”Djed je moj najveći mučitelj i i zlotvor. Voljela sam ga, i nijesam očekivala da bi mi mogao tako nešto uraditi”, priča djevojčica.

Prema podacima Osnovnog suda u Podgorici, u periodu od 2015. do 2021. godine donijete su ukupno tri presude zbog krivičnog djela vanbračna zajednica sa maloljetnicima/cama. Koliko je ugovorenih brakova u Crnoj Gori - o tome nema pouzdane statistike. Zna se, međutim, da je ovo ozbiljan problem, koji često ostaje skriven u zatvorenim zajednicama, u kojima se djeca prodaju od par stotina do nekoliko desetina hiljada eura.

”Najčešće žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori su djeca i žene romske i egipćanske (RE) populacije”, kaže za CIN-CG Marko Brajović, inspektor u sektoru kriminalističke policije.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, tokom 2015. i 2016. godine nije bilo optužnica za krivično djelo trgovina ljudima. Od 2017. do 2022. podignuto je ukupno 14 optužnica.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Višeg državnog suda, u 2019. izrečene su dvije pravosnažne presude. Kažnjene su dvije osobe – jedna je dobila 17, a druga 15 godina zatvora. Naredne 2020, donijeta je još jedna pravosnažna presuda, a dva procesa iz te godine su još u obradi. U 2021. takođe je došlo do jedne pravosnažne presude, a okrivljeni je dobio kaznu od dvije godine zatvora. Zaključen je i jedan sporazum o priznanju krivice. Tri procesa za trgovinu ljudima, iz iste godine, još su u toku. Od početka ove godine nije bilo presuda za ovo krivično djelo.

Prema izvještaju GRETA za Crnu Goru, sačinjenog 2021, eksperti Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima navode da nijedna od žrtava nije dobila obeštećenje od izvršioca krivičnog djela, a nije bilo ni presuda u kojima je imovina okrivljenog zaplijenjena ili konfiskovana.

Dječiji brak u Crnoj Gori – bez zakonskog okvira

Crnogorsko zakonodavstvo, kako se navodi u studiji Sprečavanje dječijih brakova u Crnoj Gori koju je CRI radio pod okriljem UNICEF-a, ne definiše konkretno dječji brak. “Ipak, postoji implicitna definicija - Porodični zakon utvrđuje minimalnu starosnu granicu za brak na 18 godina starosti, dozvoljavajući, izuzetno, da dijete starosti od 16 do 18 godina stupi u brak uz dozvolu suda, u skladu sa Zakonom o vanparničnom postupku”, navodi se u toj studiji.

Krivični zakonik Crne Gore nalaže da će se zatvorom u trajanju od tri mjeseca do tri godine kazniti roditelj, usvojilac ili staralac koji maloljetniku/ci omogući da živi u vanbračnoj zajednici ili ga/je na to navede. Ako je to djelo učinjeno silom, prijetnjom ili iz koristoljublja, počinioci se mogu kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Dalje se navodi da se, ako se ovakav brak zaključi, gonjenje neće preduzeti, a ako je preduzeto, obustaviće se.

Sudska praksa za ovo krivično djelo je takva, kako ističe za CIN-CG advokat Marko Ivanović, da se vanbračnom zajednicom smatra i ona koja je trajala i 20 dana, a ne najmanje tri godine kao sto je propisano Porodičnim zakonom. “Kada bi bilo drugačije, ne bi se moglo uzeti u obzir to krivično djelo nad maloljetnikom/com od 15, 16 ili 17 godina, jer bi prije isteka od tri godine postali punoljetni”, naglašava Ivanović.

Trgovina ljudima ima jasnu rodnu dimenziju

U Analizi sudske prakse za predmete trgovine ljudima u Crnoj Gori za 2021. godinu, koju je sačinio Vrhovni sud, navodi se da su okrivljeni u najvećem broju slučajeva muškarci. Od 48 okrivljenih, 42 su muškog pola. Isto je i kada je riječ o osuđenima – 85 odsto, od ukupnog broja, su muškarci.

Podaci u Analizi potvrđuju da trgovina ljudima ima jasnu rodnu dimenziju. Od ukupno 39 žrtava identifikovanih sudskim presudama, njih 26 su ženskog pola, dok je 13 muškog.

Sporo idu i krivični postupci. U prosjeku traju gotovo tri godine.

U Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz 2021. godinu navodi se da je tim zadužen za identifikaciju, upućivanje i inicijalnu pomoć žrtvama registrovao njih 52. Među njima bilo je 21 žena i 10 djece. Sva djeca bila su iz romskih i egipćanskih zajednica i bila su žrtve prisilnog prosjačenja i braka.

Prema tom izvještaju Crna Gora “treba da poboljša svoj kapacitet za otkrivanje velikih mreža za trgovinu ljudima, naročito za svrhe seksualne eksploatacije, kao i da pruži robusniji odgovor krivičnog pravosuđa”.

Stejt department: Vlada ne ispunjava minimalne standarde

U Izvještaju o trgovini ljudima Stejt departmenta iz 2021. navodi se da “Vlada Crne Gore ne ispunjava minimalne standarde za eliminaciju trafikinga, ali pravi izuzetne napore na tom polju”.

”Zaposlenima u skloništu nedostajalo je iskustvo u pomoći žrtvama, naročito kada se radi o povjerljivosti; zaposelni su često objavljivali fotografije žrtava na socijalnim medijima sa cenzurisanim licima, ali je druge karakteristike bilo lako identifikovati poput odjeće i lokacije”, navodi se u ovom izvještaju.

Ističe se i da je “policija odbila da uputi žrtvu na institucijonalnu podršku zbog mjera u cilju suzbijanja pandemije, i zahtijevala da žrtva bude u karantinu tokom 28 dana, što je dovelo do toga da bude izložena nasilju u porodici”.

U GRETA izvještaju podvlači se važnost specijalizovanog dječijeg psihologa u slučaju trafikovane djece, kao i da svaka žrtva mora imati klinički pregled od strane iskusnog kliničkog psihologa.

Na globalnom nivou, trgovina ljudima je jedan od najvećih problema. U posljednjih 13 godina, prema podacima međunarodne organizacije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), identifikovano je oko 225 hiljada žrtava trgovine ljudima. Od toga su 49 odsto bile žene, 21 odsto muškarci, dok su 30 odsto bila djeca (od čega 23 odsto djevojčice). Žene i djevojčice su najčešće bile identifikovane kao žrtve seksualne, a muškarci i dječaci radne eksploatacije.

U studiji Globalne procjene modernog ropstva iz 2017. Međunarodne organizacije rada (ILO) i fondacije Walk Free Foundation, navodi se da je prosječno u danu tokom 2016. bilo 40,3 miliona žrtava modernog ropstva, od čega je njih 24,9 miliona bilo prisiljeno na rad, a 15,4 na brak. Ovaj dokument je temeljna studija savremenog ropstva, koji uključuje intervjue sa preko 70 hiljada ljudi iz cijelog svijeta i brojna dokumenta.

Prema Strategiji za borbu protiv trgovine ljudima za period od 2019. do 2024. godine, Crna Gora namjerava da do 2024. unaprijedi sistema prevencije, identifikacije, zaštite, pomoći i praćenja žrtava trgovine ljudima, sa posebnim fokusom na djecu.

”Želim da se moja djeca školuju i da nekako nastave sa životom. Teško je kada u tom procesu nema prave pomoći države”, kaže majka sa početka naše priče. Ali, po svemu sudeći, dug je put do oporavka i inkluzije ne samo njene djece, već mnogih drugih žrtava o čijoj se sudbini ne zna.

Nedovoljno dječijih psihijatara

Nakon saslušanja pred državnim tužilaštvom, djeca žrtve trafikinga se upućuju na psihološko-psihijatrijsku podršku.

”Nemaju svi gradovi u Crnoj Gori mogućnost ovakve pomoći”, kaže za CIN-CG Dijana Popović Gavranović, socijalna radnica i načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva.

”Djecu, žrtve trafikinga, upućujemo u Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju u Podgorici i na ambulantu za djecu u Specijalnoj bolnici za psihijatruju u Dobroti, s obzirom na to da u navedenim ustanovama sada ordiniraju ukupno tri psihijatra za djecu i adolescente. U drugim sredinama postoji samo mogućnost psihološke podrške u okviru postojećih savjetovališta u domovima zdravlja, gdje rad nije usmjeren na djecu i ne ordinira psihijatar za djecu i adolescente”, objasnila je ona.

”Državni tužioci trebalo bi da preduzmu sve mjere za smanjenje broja saslušanja djece kao ranjivih lica”.

Dodaje da bi komunikaciju između žrtve i počinioca krivičnog djela trebalo ograničiti, posebno u slučajevima seksualne eksploatacije, zlostavljanja i nasilja, objašnjava ona.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Sagovornici CIN-CG poručuju da crnogorske institucije treba da isprate kako će biti utrošena dvomilionska donacija Beograda

Od dva miliona eura koje je Nikšiću donirala Srbija na inicijativu predsjednika Aleksandra Vučića, čak 400.000 eura biće podijeljeno za jednokratne socijalne pomoći. Na konferenciji za medije krajem prošle godine, predsjednik Opštine Marko Kovačević nabrajao je za što će otići ta donacija, ali nije pominjao socijalna davanja. Nikšićke vlasti ćute i o kriterijumima po kojima će one biti dijeljene.

Sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Crne Gore i Srbije upozoravaju da bi ova sredstva mogla biti zloupotrijebljena u političke svrhe. Istraživač Beogradskg centra za bezbjednosnu politiku Luka Šterić mišljenja je da bi donacija iz Beograda morala da se posmatra i kao “instrument za jačanje meke moći Srbije u Crnoj Gori”.

Nikšić je na prošlogodišnjim martovskim izborima promijenio vlast, a mjesto predsjednika Opštine dva mjeseca kasnije preuzeo je Kovačević iz Demokratskog fronta (DF). Sa pismom namjere o saradnji, Kovačević se u julu u beogradskom Starom dvoru sastao sa gradonačelnikom Beograda Zoranom Radojičićem, sa kojim je krajem decembra potpisao i sporazum o dvomilionskoj donaciji.

Kovačević je na decembarskoj konferenciji za novinare kazao da je donacija rezultat obećanja Vučića datog jednom od lidera DF-a Andriji Mandiću. “Imamo tačno procedure i program po kom se realizuje ta podrška”, tvrdio je Kovačević i dodao da “to nije ono bukvalno davanje para u vreći”.

Samim Sporazumom, koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, propisano je koliko će novca na šta biti utrošeno. Pola miliona eura namijenjeno je za program podrške kulturi i sportu, 490.000 na rekonstrukciju ulice Široke sa nastavkom Dragovolučke, 300.000 za unapređenje lokalne infrastrukture, 210.000 za izgradnju sa rekonstrukcijom Ulice Živka Nikolića, a 100.000 za podizanje osposobljenosti Komunalnog preduzeća i Službe zaštite i spašavanja. Ovdje se pominje i “transfer podrške za jednokratne socijalne pomoći stanovništvu u vrijednosti od 400.0000 eura”.

Za Široku i Ulicu Živka Nikolića već su pokrenute radnje koje se tiču revizije projekata.

Dokumentima je definisano da se Opština obavezuje da beogradskim vlastima dostavi “svu dokumentaciju o sprovedenim postupcima nabavke u vezi sa realizacijom projekata i nadzorom nad izvođenjem radova, kao i dodatne informacije koje davalac može zahtijevati”.

Jednim od članova propisano je da se Nikšić obavezuje da preduzme adekvatne mjere u odnosu na projekte u “cilju sprečavanja neregularnosti, pronevjere, korupcije ili bilo koje druge nelegalne aktivnosti” i da o tome obavještava Beograd.
Nikšić će biti dužan da dostavlja polugodišnje izvještaje o realizaciji svih projekata, uključujući i dodjelu jednokratne socijalne pomoći.

Iz Kovačevićeve službe su kazali da se cijela komunikacija sa Beogradom odvijala usmeno, da nema pisane komunikacije, koju je novinar tražio po Zakonu o SPI. Takođe nisu odgovorili na brojna pitanja o kriterijumima za projekte i socijalnu pomoć.

Donacije nisu sporne, nego što će se sa njima činiti

Nije sporno samo doniranje, jer su Srbija i mnoge druge države ustupale bespovratnu pomoć Crnoj Gori i ranije. Podrška je bila izrazita i u periodu pandemije koronavirusa. Ali ako se iza donacija krije politički uticaj određenim subjektima, to može imati određene negativne reperkusije.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ističe da Grad Beograd ima “mnogo građana i građanki koji su u stanju socijalne potrebe, tako da je jasno da se ovdje radi isključivo o političkoj odluci”. “To je na štetu onih koji imaju u gradu Beogradu ozbiljnih egzistencijalnih problema, zarad partikularnih interesa vladajuće političke garniture u Srbiji, koja zloupotrebom državnih resursa pomaže svoje političke eksponente u državama regiona, a u ovom slučaju u Crnoj Gori,” kazala je Uljarević.

Sporazum je donijet na osnovu zaključka Vlade Srbije. Šta piše u zaključku Vlade Ane Brnabić nije poznato, jer nije dostupan na sajtu Vlade Srbije među materijalima sa sjednice, a tamošnje vlasti nisu odgovarale na naše novinarske upite.

Iz Grada Beograda nisu, između ostalog, odgovorili na pitanja kojim su se kriterijuma vodili pri odlučivanju kako će novac biti utrošen i kako komentarišu navode da je riječ o političkom uticaju.

O ovome nisu odgovorili ni iz Srpske napredne stranke, kao ni na pitanje da li je dodjela novca za infrastrukturalne i druge projekte uslovljena izborom izvođača radova iz Srbije ili iz Republike Srpske. Na ova pitanja nije odgovoreno ni iz institucije predsjednika Srbije, na čijem je čelu lider SNS-a Vučić.

Direktorica CGO kazala je za CIN-CG da u Crnoj Gori “još nemamo političke strukture koje uvažavaju građane i građanke, već je za njih to ‘stanovništvo’ kako se navodi u ovom ugovoru, odnosno biračko tijelo kako se to u realnosti interpretira i adresira”. “Mnogo je navoda o direktnom miješanju srbijanskog predsjednika Vučića u lokalne izbore u Nikšiću, imamo i njegovu raniju izjavu da neće žaliti sredstava za potrebe kampanje tokom popisa u Crnoj Gori, a tu su i najavljeni prijevremeni parlamentarni izbori, tako da je ovaj ugovor samo komadić te slagalice,” uvjerena je ona.

Popis stanovništva bi trebalo da bude održan ove godine, nakon što je Vlada upitila Predlog zakona u skupštinsku proceduru.

Uljarević dodaje da sprovođenje ovog ugovora treba da bude predmet redovnih i detaljnih kontrola, kao i praćenja od strane medija i drugih aktera. Posebno treba imati u vidu da ovaj ugovor u najvećem dijelu opredjeljuje novac za određene infrastrukturne projekte pa bi, prema njenim riječima, bilo interesantno ispratiti ko će biti izvođači radova i ko će imati tu vrstu materijalne koristi, kao i po kojim kriterijumima.

Takođe napominje da ne treba zaboraviti da crnogorsko zakonodavstvo ne dozvoljava “finansiranje partijskih subjekata iz inostranstva i stoga je obaveza nadležnih institucija, u ovim osjetljivim okolnostima pojačanog političkog interesa zvanične Srbije, da vode računa da se zakoni ispoštuju a sve sumnje u moguću upotrebu ovih sredstava za potrebe bilo kojeg partijskog subjekta efikasno procesuiraju”.

Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja propisano je da je zabranjeno političkim subjektima primanje materijalne, finansijske pomoći i nenovčanih priloga od drugih država.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da funkcioner ne smije primati donacije koje utiču ili bi mogle uticati na zakonitost, objektivnost i nepristrasnost rada organa vlasti u kojem obavlja javnu funkciju. Donacija, navodi se u Zakonu, predstavlja ustupanje bez naknade ili besteretno ustupanje određenih materijalnih i nematerijalnih dobara, pokretne ili nepokretne imovine organima vlasti.

”Nakon što dobije izvještaj i ako na osnovu njega ili na osnovu sopstvenog saznanja utvrdi da su primljena sponzorstva i donacije uticali i mogli uticati na zakonitost, objektivnost i nepristrasnost rada organa vlasti, Agencija će o tome dati mišljenje i obavijestiti naležni organ vlasti radi preduzimanja mjera iz okvira svoje nadležnosti, u skladu sa zakonom”, rečeno je za CIN-CG iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Jačanje uticaja od smjene vlasti

Stručnjaci iz Crne Gore i regiona konstatovali su da je došlo do jačanja uticaja Srbije nakon smjene vlasti predvođene Demokratskoj partijom socijalista (DPS) na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine. Vučić je prije godinu i po najavio otvaranje fabrika na sjeveru Crne Gore i zapošljavanje na stotine ljudi u većim opštinama, kao što su Bijelo Polje i Berane. Od tih najava, međutim, za sada nije bilo rezultata.

Umjesto izgradnje fabrika, krenula je podrška jačanju njemu bliskih političkih subjekata. Kada se u martu prošle godine održavala izborna kampanja za izbore u Nikšiću, nju je, između ostalog, obilježilo i protjerivanje više srpskih državljana koji su pomagali DF-u.

”Protjerivanjem naših prijatelja iz Srbije, koje je angažovala NSD da nam pomognu oko baza podataka, unapređenja stranačke infrastrukture i obuke stranačkih aktivista, samo je još jedna siledžijska akcija DPS i njihovih poslušnika iz represivnog aparata”, poručio je Mandić tada na Tviteru. Dio protjeranih državljana bili su i članovi Vučićevog SNS-a.

Vlada Srbije je prije nekolike godine izdvojila 3,4 miliona eura za kupovinu nekretnine i opremanje “Srpske kuće” u centru Podgorice. Ideju da se formira ovakva institucija podržao je i tadašnji premijer a sadašnji predsjednik Srbije, Vučić.

Srpska kuća je otvorena 15. februara 2019. godine, a u njoj su, prema pisanju medija, smješteni Matica srpska, Institut za srpsku kulturu, Srpski nacionalni savjet, Udruženje književnika srpskog naroda, Srpska televizija, Srpski radio, novine, portali, Srpski kulturni centar i druge ustanove. Prema bilansu uspjeha dostavljenom Upravi prihoda i carina, “Srpska kuća” je 2020. godinu završila u plusu sa oko 227.000 eura.

Statusom “Srpske kuće” propisano je da se ona osniva na neodređeno vrijeme i to sve dok postoje ekonomski i zakonski uslovi za obavljanje njene djelatnosti i postojanje. U slučaju likvidacije i prestanka društva sva imovina društva prelazi u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, navodi se u dokumentu u koji je CIN-CG imao uvid. SPC se smatra najvećim pojedinačnim zemljoposjednikom u Crnoj Gori.

I ekonomski uticaj Srbije u Crnoj Gori je značajan. Podaci koje je krajem novembra objavio CIN-CG pokazuju da je u Crnoj Gori registrovano oko 2,3 hiljade preduzeća u vlasništvu državljana Srbije, koja je ujedno i jedan od najvećih investitora i trgovinskih partnera Crne Gore. Isprepletani ekonomski odnosi Crne Gore i Srbije sežu još iz vremena zajedničke države. Međutim, zanimljivo je da u posljednjih nekoliko godina Beograd sve više ulaže i u one sfere preko kojih bi moglo da se utiče na političke prilike u zemlji. Tako je u nekoliko posljednjih godina primjetno ulaganje Srbije u medijski sektor. Tri od četiri televizije sa nacionalnom frekvencijom su ili će uskoro biti u dominantnom vlasništvu kapitala iz Srbije. U posljednjih nekoliko godina privrednici iz Srbije ulagali su i u portale, lokalne radio-stanice i male medije po Crnoj Gori. “Ulaganja u taj sektor nijesu vođena ekonomskom logikom, jer tu uglavnom nema profita. Radi se o nečem drugom”, kazao je za CIN-CG jedan medijski stručnjak. Povlašćen položaj srpskim medijiskim kućama, ovdje je prvo otvorila prethodna vlast.

Srpski svet koristan za sticanje političkih poena

”Ipak, jasno je da zvanični Beograd ovakvim potezima dodatno jača svoju poziciju u dijelu crnogorske javnosti koja je svakako naklonjena bliskim vezama sa Srbijom, dok sa druge strane jača i podozrenje dijela javnosti koji se čvrsto protivi snažnijem uticaju Srbije. Takođe, može se očekivati da se ovakvi i slični potezi kojima se jača uticaj Srbije sve češće ponavljaju kako se budu bližili planirani popis stanovništva ili eventualni prijevremeni parlamentarni izbori u Crnoj Gori, jer Vučić u političkim previranjima koja će neminovno pratiti oba procesa vidi priliku da učvrsti svoj posredni i neposredni politički uticaj u Podgorici”, zaključio je Šterić.

On upozorava da sa tumačenjima oko ove i sličnih akcija Beograda treba biti obazriv, jer “različiti politički akteri i u Srbiji i u Crnoj Gori, kako oni koji podržavaju veći uticaj Srbije u Crnoj Gori, tako i oni koji mu se protive, zarad političkih poena nastoje da svaku akciju srpskih vlasti prikažu u svjetlu širenja srpskog sveta”.

Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin je sredinom prošle godine kazao da je zadatak “ove generacije političara stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živjeli”.

Prema riječima sagovornika CIN-CG, utisak je da se koncept srpskog sveta u javnosti preuveličava jer je koristan za sticanje političkih poena, s obzirom na to da nosi snažan simbolički pečat. Vlast u Srbiji na narativu o stvaranju srpskog sveta gradi unutrašnju podršku, ali i sliku o moći i uticaju u regionalnim odnosima, gdje se, navodi on, Vučić predstavlja kao ključni igrač za stabilnost čitavog regiona. “Ovo je prije svega poruka upućena zapadnim centrima moći da je Vučić nezaobilazni faktor na Zapadnom Balkanu, kako bi se umanjio ili preduprijedio pritisak na režim u Beogradu zbog autoritarnog modela vlasti”, navodi on.

Sa druge strane, koncept srpskog sveta svesrdno se koristi i za potrebe unutrašnje politike u zemljama regiona, prije svega u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. “Tako se sa jedne strane političke snage pod indirektnim pokroviteljstvom režima u Beogradu kao što je DF pozivaju na politiku srpskog sveta kao dokaz o jačanju Beograda kako bi osnažili nacionalistički narativ u srpskom narodu u Crnoj Gori. Sa druge strane, termin srpski svet neprestano koriste i predstavnici bivšeg režima, prije svega iz DPS-a, kako bi na strahu od srpskog sveta kao nastavka velikosrpske politike iz devedesetih gradili crnogorski nacionalistički narativ i podršku povratku starog režima koji će odbraniti nezavisnost Crne Gore, iako je jasno da politika zvaničnog Beograda nema takav domašaj”, kazao je Šterić.

Osvrćući se na sporazum o donaciji, predstavnik Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku kazao je da je nemoguće u ovom trenutku tvrditi da li će novac biti utrošen na način koji je naveden u Sporazumu o finansiranju projekata ili je ugovor samo poslužio kao formalnopravno pokriće za finansiranje političkih aktivnosti lokalnog političkog partnera.

Prošle godine podijelili 42.500, predsjednik ima diskreciono pravo

Mada je Opština dobila 400.000 eura da podijeli za jednokratne socijalne pomoći, njen Sekretarijat za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje prošle godine podijelio je 42.500 eura.

”U periodu od aprila do decembra 2021. godine Sekretarijat za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje odobrio je pomoć za 158 lica u ukupnom iznosu od 20.700 eura i pomoć je isplaćena sa stavke budžeta jednokratne socijalne pomoći”, navodi se u odgovoru dostavljenom CIN-CG.

Ostala pomoć odnosila se na isplate iz budžetske rezerve koja se odnosila na lica koja su bila posebno ugrožena usljed pandemije koronavirusa.

Ne daje jednokratne novčane pomoći samo ovaj Sekretarijat, već se one odobravaju i preko budžetske stavke Službe za saradnju, poslove predsjednika i informisanje. Koliko je novca ova Služba podijelila nije odgovoreno.

Pravo na jednokratnu pomoć imaju pojedinci i porodice koje se nalaze u stanju izuzetno teške situacije koju ne mogu samostalno prevazići bez finansijske podrške društvene zajednice za određene namjene, među kojima su bolest, školovanje, stanovanje.

Prava mogu ostvariti lica koja se nađu u stanju teške socijalne ugroženosti, koja su državljani Crne Gore i imaju prebivalište u opštini Nikšić, ali i lica koja imaju status stranca sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim nastanjenjem u Crnoj Gori, a koja su nastanjena na području grada.

Pravo na jednokratnu pomoć porodica ili pojedinac mogu da ostvare najviše u iznosu do 150 eura, a u pojedinim slučajevima i više.

Odluku o tome donosi tročlana komisija, ali konačnu odluku donosi predsjednik. U izuzetnim slučajevima predsjednik Opštine ima diskreciono pravo da odluči kome će dodijeliti socijalnu pomoć.

Iz Centra za socijalni rad, koji je osim za Nikšić nadležan za Plužine i Šavnik, kazali su za CIN-CG prošle godine isplatili jednokratnih novčanih pomoći u vrijednosti od 24.811 eura za 586 korisnika iz grada pod Trebjesom.

Miloš RUDOVIĆ

U istom danu isti inspektor vršio nadzor i u VDT-u i u SDT-u

Od 75 izvršenih nadzora u svim crnogorskim tužilaštvima, u posljednjih šest godina, samo su u tri slučaja utvrđene nepravilnosti od strane pravosudnih inspektora Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava (MPLJMP). U posljednje četiri godine, u 49 nadzora, inspektori nijesu notirali nijednu grešku.

To se vidi iz zapisnika o izvršenom redovnom nadzoru koje su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) dobili slobodnim pristupom informacijama. Dostavljeni su nam svi zapisnici od 2016. do 2021. godine.

Greške koje su pronađene - minorne su. Prilikom kontrole osnovnih tužilaštava u Pljevljima i Ulcinju 2016. je utvrđeno da u tim tužilaštvima nijesu pravilno vodili upisnike za nepoznate učionioce krivičnih djela za prethodnu godinu. I u Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru je, nadzorom Ministarstva pravde iz 2017, utvrđeno da nije pravilno vođen upisnik za poznate punoljetne učinioce krivičnih djela u 2016. godini.

Pored toga, isti pravosudni inspektor Ministarstva pravde u istom je danu 2020. godine vršio nadzor nad dva najvažnija crnogorska tužilačka organa - Vrhovnim državnim tužilaštvom (VDT) i Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT). Naredne, 2021. godine, opet je jedna osoba ispred Ministarstva pravde u jednom danu izvršila kontrolu oba ova tužilaštva. Nadzor je u 2020. godini urađen 26. maja, a prošle godine nadzor nad SDT-om i VDT-om obavljen je 28. aprila.

Iz ovih nadzora proizilazi da su tužilaštva radila besprekorno, te da je jedini posao pravosudne inspekcije kontrola rada pisarnice i arhive.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu, inspekcijski nadzor Ministarstva pravde predviđa nadzor nad: radom pisarnice i arhive, vođenje propisanih službenih evidencija i druge poslove vezane za pravilan rad i poslovanje tužilačke uprave.

Osim toga, Ministarstvo pravde bi trebalo da kontroliše i primjenu Pravilnika o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu, Ministarstvo, prilikom vršenja nadzora, ne smije uticati na odlučivanje ili vođenje istrage u predmetima. Pored nadzora nad tužilaštvom, pravosudni inspektori su u obavezi da vrše nadzor nad radom sudova, izvršitelja i notara.

Više stručnjaka je za CIN-CG istaklo da sumnja da je pravosudna inspekcija do sada suštinski kontrolisala crnogorska tužilaštva. Izgleda da su se samo bavila zadovoljenjem forme.

”Pravosudna inspekcija Ministarstva pravde faktički ne vrši nadzor. To se uglavnom radilo tako što inspektor malo popriča sa nadležnima po tužilaštvima, pogleda papire i sve obavi u sat, dva vremena”, pojašnjava za CIN-CG izvor koji je ranije radio u Ministarstvu pravde i dobro je upoznat sa načinom funkcionisanja pravosudne inspekcije.

Nadzor koji nad tužilaštvom vrši inspekcija Ministarstva pravde, samo je jedan vid kontrole, koji bi trebalo da poboljša efikasnost sistema i utvrdi eventualne greške. Pored toga važnu funkciju trebalo bi da obavlja i interna kontrola unutar tužilaštva, koju vrše viša tužilaštva nad nižim. Međutim, kako je CIN-CG pisao nedavno, ni ta kontrola nije vršena dugih pet godina u većini tužilaštava.

U izvještaju Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori za 2021. godinu se ističe da nema napretka u oblasti pravosuđa, da implementacija ključnih reformi stagnira, te da je ograničen bilans ostvarenih rezultata, posebno kada je riječ o odgovornosti.

Reforma u ovoj oblasti, teško da je moguća bez ozbljnog nadzora – temeljne interne i eksterne kontrole, koja je očito izostala posljednjih godina.

Pravosudna inspekcija važan segment pristupanja EU

Iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori su za CIN-CG istakli da se pravosudne reforme nalaze u samom središtu procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, te da EU pažljivo prati sva dešavanja u ovoj oblasti, kao i napredak koji se ostvaruje u okviru određenih privremenih mjerila u Poglavlju 23.
“Oblast pravosudne inspekcije predstavlja važan segment reformi u oblasti odgovornosti pravosudnog sistema. U najnovijem godišnjem izvještaju iz oktobra 2021. godine, naglašeno je da je potrebno dodatno ojačati kapacitet Ministarstva pravde za sprovođenje pravosudne inspekcije”, naglašavaju iz Delegacije.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG pojašnjavaju da su tokom 2020. i 2021. imali samo jednog pravosudnog inspektora koji je bio ovlašćen da vrši nadzor nad sudovima i tužilaštvima.

Poslove nadzora nad radom sudske i tužilačke uprave vršila su dva pravosudna inspektora do marta 2020. godine, kada je jedan inspektor prestao sa radom zbog odlaska u penziju, pojašnjavaju iz Ministarstva za CIN-CG.

Od tada do početka ove godine, samo je jedan inspektor Ministarstva kontrolisao crnogorski pravosudni sistem. “Od januara 2022. služba je kadrovski ojačana, jer su izabrana još dva inspektora”, ističu iz Ministarstva.

Kako pojašnjavaju, prema sistematizaciji trebalo bi da ih bude petoro.

Tvrde i da je vršenje nadzora tokom prethodne dvije godine bilo otežano zbog pandemije korona virusom i posebnog režima rada sudova i državnih tužilaštava tokom pandemije.

Naglašavaju i da je na kvalitet i kvantitet vršenja nadzora u značajnom mjeri uticalo to što osim kontrole tužilaštava i sudova, isti inspektori vrše i nadzor nad zakonitošću rada notara i javnih izvršitelja, a postupaju i po pritužbama i predstavkama građana.

”Iz navedenih razloga, a imajući u vidu ovlašćenja pravosudnih inspektora u dijelu nadzora nad radom sudske i tužilačke uprave, tokom 2021. i 2022. godine u cilju efikasnog vršenja nadzora nad što većim brojem subjekata nadzora, kao neophodna se ukazala potreba da se poslovi nadzora vrše i kod dva tužilačka subjekta u istom danu”, navode iz Ministarstva.

Odgovarajući na pitanje CIN-CG kako se nadzor može unaprijediti, iz Ministarstva odgovaraju da je jedan od osnovnih uslova jačanje kadrovskih kapaciteta Direkcije za nadzor, odnosno zapošljavanje većeg broja izvršilaca i kontinuirana obuka zaposlenih.

Pavličić: Moćno oružje u rukama uprave

Pravosudna inspekcija je moćno oružje u rukama uprave, ukoliko se primjenjuje na adekvatan način, a značajno može pomoći efikasnosti rada pravosudnih institucija, ali i prevenciji nezakonitosti.

To je za CIN-CG istakla zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić, dodajući da takvom vrstom nadzora može da se ispravi dosta administrativnih grešaka, ali i da se eventualno pokrenu disciplinski postupci, ukoliko se uoče neke nepravilnosti.

Ona naglašava da je i pred sudom u Strazburu bilo prigovora na rad ove inspekcije.

”Imali smo pritužbi od strane podnosilaca predstavki da se ne postupa po određenim krivičnim prijavama u razumnom roku, a tražene su i nadoknade zbog nemogućnosti pristupa pravosudnom sistemu”, navela je Pavličić.

Ona je kao ekspertkinja učestvovala i u Komisiji za izbor novih inspektora krajem prošle godine.

”Očekujem da će se izborom novog kadra sa radnim iskustvom u pravosuđu osnažiti sposobnost inspektora da na pravi način čitaju pravosudne knjige”, rekla je Pavličić, ističući da je veoma važno da inspektor prođe obuke koje su neophodne za primjenu propisa na praktičnom nivou.

Odgovarajući na pitanje CIN-CG-a koliko može biti kvalitetan nadzor, ukoliko ga vrši jedan inspektor istoga dana u najvažnijim tužilaštvima, Pavličić ističe da imajući u vidu upisnike i njihovu obimnost potrebno je određeno vrijeme za suštinsku kontrolu.

”To svakako ne bi trebalo da traje sat, dva, pogotovo ako se radi o redovnoj kontroli”, zaključila je zastupnica Crne Gore pred sudom u Strazburu.

Istog dana nadzor i nad Osnovnim i Višim tužilaštvom u Bijelom Polju

Tokom četiri godine nadzora od 2017. do 2020. godine, isti inspektori vršili su istog dana i kontrolu nad Osnovnim državnim tužilaštvom u Bijelom Polju i Višim tužilaštvom u tom gradu.

Tokom 2016. godine, kako se vidi iz zapisnika, vršen je nadzor samo u osnovnim tužilaštvima. U 2017. izvršen je i nadzor nad SDT-om i višim tužilaštvima, a u 2018. godini je prvi put vršen nadzor i u VDT-u. I dok je svake godine makar formalno vršen nadzor u većini tužilaštava, prema dostavljenim zapisnicima iz 2021, izvršeno je samo sedam kontrola, od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori.

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić ističe da se iz zapisnika o izvršenom nadzoru ne može zaključiti šta su zaista inspektori radili, dok su vršili kontrolu nad tužilaštvima.

”Svi zapisnici od 2016. do 2022. godine izgledaju isto, pa zbog toga i ne čudi da se u jednom danu izvrši nadzor nad većim brojem tužilaštava”, navodi direktorka CEGAS-a.

Podsjeća da Pravilnik, čije bi sprovođenje trebalo da kontroliše Ministarstvo, ima 160 članova, a da Tužilačku upravu, po Zakonu, čine: organizacija rada, rukovođenje, unutrašnje poslovanje, raspored poslova, dodjela predmeta, oduzimanje dodijeljenih predmeta, dežurstvo i pripravnost, sjednice državnog tužilaštva i izvještaji o radu.

Pravosudni inspektori trebalo bi da kontrolišu da li je ispravno vršeno rukovođenje i upravljanje u državnom tužilaštvu, da li u propisanom roku Vrhovno i viša tužilaštva vrše nadzor nad nižim tužilaštvima, kako su oformljena tužilačka odjeljenja, kako funkcioniše tužilačka pisarnica, kakvi su izvještaji o radu i statistika, javnost rada, tajnost podataka, zaštita podataka o ličnosti, način dodjeljivanja i oduzimanja predmeta, rad na pojedinim predmetima…

”Od svega toga pravosudni inspektori kontrolišu: natpise na vratima i posložene registratore sa rednim brojevima i krivične upisnike u kojima se negdje pominju lica, a negdje predmeti, pa su i kao tako popisani, prilično neuporedivi i neupotrebljivi”, zaključuje Popović Kalezić.

Vanrednog nadzora nema već šest godina

Iz dostavljenih podataka vidi se da nije izvršen nijedan vanredni inspekcijski nadzor nad tužilaštvima.

Nadzor je predviđen da može biti kako redovni tako i vanredni. Vanredni određuje ministar pravde rješenjem, na predlog vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta.

Iz Ministarstva su za CIN-CG potvrdili da u posljednjih šest godina nije izvršen nijedan vanredni inspekcijski nadzor.

”S obzirom na to da od strane vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca neposredno višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta, u prethodnih šest godina nijesu upućivani predlozi za vršenje vanrednog inspekcijskog nadzora, Ministarstvo nije vršilo vanredne inspekcijske nadzore u državnim tužilaštvima”, rečeno je iz Ministarstva.

Sistemu, kako internog, tako i eksternog nadzora tužilaštava trebalo bi posvetiti mnogo više pažnje nego do sada, temeljna kontrola bi unaprijedila efikasnost crnogorskih tužilačkih organa i doprinijela očekivanoj reformi, bez koje nema napretka u pregovorima sa Briselom.

Maja BORIČIĆ

Za petinu porastao broj prijema u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru. Dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima problem sa mentalnim zdravljem

Greška je što nijesam ranije krenula kod izabranog psihijatra. Tek sam to uradila prije nekoliko godina, zaista mi odgovara i obožavam svoju psihijatricu, sumira svoje iskustvo za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 42-godišnja žena. Ona je iz malog grada u kojem bi one koji bi se odlučili da odu kod psihijatra sugrađani unaprijed etiketirali kao “lude”.

Sagovornica je psihijatrijsku podršku imala i prije pandemije koronavirusa, ali joj je to iskustvo omogućilo i da se bolje izbori i sa izolacijom i zatvorenošću tokom krize, koja je u Crnoj Gori i u svijetu proglašena prije nepune dvije godine.

”Mi smo na početku korone bili prepušteni sami sebi i svojim strahovima. To su posebno mogli da osjete ljudi u stanovima, u periodu kada se nije smjelo izlaziti”.

Rezultati upitnika CIN-CG pokazuju da je problem mentalnog zdravlja u Crnoj Gori raširen. Čak dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima ove zdravstvene probleme. Međutim, rijetko se odluče da potraže stručnu pomoć. To pokazuju i podaci Instituta za javno zdravlje Crne Gore dostavljeni CIN-CG, prema kojima odlasci kod ljekara na primarnom nivou zaštite zbog ovih problema čine samo oko dva procenta u odnosu na sve bolesti.

SISTEM ZAKAZAO

Da se sistem i prije pandemije nije na najbolji način starao o ljudima koji imaju probleme sa mentalnim zdravljem vidi se iz Vladine Strategije zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja (2019-2023). U njoj se priznaje da je broj psihijatrijskih kreveta smanjen u posljednjih 30 godina, da se usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja ne pružaju u svim domovima zdravlja, a i da u nekima od njih formalno postoje i centri za mentalno zdravlje kao organizacione jedinice ali da za to ne ispunjavaju uslove.

Mnogi domovi zdravlja, prema podacima iz 2017. godine, nijesu imali nijednog psihijatra ili psihologa.

Specijalna bolnica za psihijatriju u Kotoru, najznačajanija institucija u Crnoj Gori ove vrste, uglavnom je prebukirana, a često se izvještavalo o problematičnim uslovima u kojima borave psihijatrijski pacijenti. Poslije dugogodišnjih obećanja, Podgorica bi, umjesto trošne barake u blizini Dvorca Petrovića na Kruševcu, trebalo da dobije novu zgradu Klinike za psihijatriju, za koju je posljednjeg dana prošle godine raspisan tender vrijedan oko šest miliona eura.

STIGMA, NERAZUMIJEVANJE, SAMOUBISTVA

Jaz između potrebe za liječenjem i liječenja je veliki širom svijeta. U nisko i srednje razvijenim zemljama, kakva je Crna Gora, oko 80 odsto osoba sa poremećajima mentalnog zdravlja ne dobijaju nikakav tretman, dok je u visokorazvijenim zemljama od 35 do 50 odsto njih u istoj situaciji.

Odsustvo svijesti da je važno liječenje, kako kod pacijenata, tako i kod porodica ali i šire zajednice, dijelom može objasniti i činjenicu da se Crna Gora, sa oko 110 samoubistava godišnje, nalazi pri samom vrhu ove neslavne liste u svijetu.

Ove bolesti se u Crnoj Gori još često kriju, a oboljeli su i u nekoj vrsti izolacije zbog stigme i nerazumijevanja koje prati ovu vrstu zdravstvenih problema.

Od kada je krenula korona povećan je broj pacijenata koji se prvi put javio psihijatru u periodu pandemije, kazala je za CIN-CG specijalizantkinja psihijatrije podgoričke Klinike za psihijatriju Milena Petrović.

Ona ističe da su uočili da se od pojave koronavirusa u Crnoj Gori “značajan broj pacijenata javlja zbog psihijatrijske problematike koja je nastala kao posljedica uticaja pandemije na razne sfere života, kao i zbog osjećaja straha i neizvjesnosti, kako za svoje zdravlje, tako i za zdravlje i eventualni gubitak voljenih usljed infekcije”.

Broj ambulantnih pregleda i pored toga ostao je na približno istom nivou u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu, a broj psihijatrijskih prijema u istom periodu u Klinici za psihijatriju u Podgorici opao je za četvrtinu.

Međutim, u kotorskoj Specijalnoj bolnici za psihijatriju lani je zabilježen rast prijema od oko 20 odsto. Broj prijema na bolničkom liječenju 2019. godine bio je 582, da bi u 2020. porastao na 599, a prošle je dostigao čak 706.

Iz ove zdravstvene ustanove su za CIN-CG kazali da “nema indicija da je pandemija uzrok povećanja broja prijema na hospitalnom liječenju”.

”Po našem mišljenju, veći broj prijema posljedica je opterećenosti čitavog zdravstvenog sistema, slabosti u radu centara za mentalno zdravlje na teritoriji Crne Gore i drugih subjekata vezanih za liječenje pacijenata oboljelih od teških psihičkih bolesti”, kazali su iz kotorske Specijalne bolnice.

Pandemija koronavirusa je, međutim, uticala na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Vladinom Strategijom zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u 2020. U potpunosti je realizovano čak manje od petine aktivnosti (18 odsto).

POMOĆ POTREBNIJA U KRIZNIM VREMENIMA

U dokumentu Ujedinjenih nacija koji se bavi ovim problemima u doba korone navodi se da je u najboljim vremenima dobro mentalno zdravlje ključno za funkcionisanje društva, a da se mora naći u središtu odgovora svake države na pandemiju.

Kako bi se umanjile posljedice pandemije na mentalno zdravlje, u dokumentu se preporučuju tri aktivnosti. Prva je sveobuhvatan pristup promovisanju i zaštiti mentalnog zdravlja, zatim osiguravanje da je u ovakvim situacijama dostupna psihološka podrška i da se osigura oporavak od kovida osmišljavanjem zdravstvenih usluga za ubuduće.

”Kako istraživanja pokazuju posljedice svake krize i katastrofe po mentalno zdravlje značajno prevazilaze posljedice po fizičko zdravlje, pa ni kriza koju je uzrokovala pandemija COVID-19 nije izuzetak. Takođe, pokazano je da u ovakvim krizama oko četvrtina ljudi ima potrebu za nekim vidom podrške u oblasti mentalnog zdravlja”, kazao je doktor Slaven Jovanović.

Na Vladinom portalu covidodgovor.me posvećena je posebna sekcija mentalnom zdravlju u doba pandemije, pa se građanima, između ostalog, savjetuje da razgovaraju sa nekim, kreću se, posmatraju negativne misli iz drugog ugla, traže zadovoljstvo u sebi... Uspostavljena je i besplatna telefonska linija (1555) za pružanje psihološke podrške i pomoći.

Vladinim Master planom razvoja zdravstva, mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja stanovništva. Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.

PREKID TERAPIJE VELIKA GREŠKA

Prema riječima sagovornice CIN-CG sa početka priče, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.

Nakon jednog dramatičnog ličnog iskustva, sagovornici je prije nekoliko godina prepisana i terapija.

”Ja do tad nikad nikakvu tabletu nisam uzela ni za smirenje. Poslije tog događaja i krize koju sam imala, propisana mi je intenzivna terapija. U početku sam svaka dva sata dobijala po 5 mg bensendina, jer je fizički morao stres da izađe iz mene, a ne može da izađe dok ti tijelo nije opušteno. I takav je bio tretman prva tri dana. Nakon toga su mi uveli antidepresive i sedative, koje sam pila mjesec i nešto”, ispričala je ona svoje iskustvo.

U jednom trenutku je, na svoju ruku, odlučila da prekine terapiju. To je, kaže, bila velika greška.

”Išla sam i dalje kod psihijatra, ali sam lagala da pijem terapiju. Tek sam poslije nekih osam mjeseci priznala da ne uzimam ljekove. I onda smo se vratili na početak. Zbog toga je oporavak trajao, bogami, malo duže. Možda bi moje liječenje bilo završeno i nakon godinu, da nisam bježala od terapije. Ovako, tek nakon nekih dvije godine pune terapije sa andepresivima i sedativima, počeli su postepeno da smanjuju doze. Sad sam na nekom minimumu kada su ljekovi u pitanju”.

Dok je u jednom periodu išla kod psihijatra jednom sedmično, sada ide jednom u tri mjeseca. Kod psihologa, kaže, ide kada osjeti potrebu.

Ona dodaje da treba podizati nivo svijesti kod nas koliko znači stručna pomoć i psihologa i psihijatra. Kaže i da je, poučena ličnim islustvom, i djecu od sestre, dok su još bila u osnovnoj školi, vodila kod psihologa kada bi primijetila bilo kakvo destruktivno ponašanje kod njih, kako bi se na vrijeme djelovalo.

Ova bivša studentkinja psihologije preporučuje i da bi morali da naučimo da sami prepoznajemo da imamo neke probleme sa mentalnim zdravljem, kao što znamo kad nas boli bubreg ili koljeno. Ne treba zanemariti kada nas nešto muči, kad imamo nesanice, apataiju, kad nam nije ni do čega... Sagovornica upozorava da to vrlo brzo može da “sklizne” u depresiju.

”Prosto bolje bi bilo da malo više povedemo računa o svom psihičkom zdravlju i da bez straha i predrasuda jednostavno pođemo kod psihologa ili psihijatra ili se makar potražalimo prijatelju, jer je bitno sa nekim razgovarati”.

ZNAČAJAN BROJ POVRATNIKA

Iz Specijalne bolnice za psihijatriju kazali su da se procenat takozvanih povratnika nije mijenjao u posljednje vrijeme.

Doktorka Klinike za psihijatriju u Podgorici Tea Dakić navodi da značajan broj korisnika njihovih usluga jesu upravo povratnici, oni koji pate od hroničnih psihijatrijskih oboljenja, a “koji su socijalno zanemareni, nekomplijantni, o kojima nema ko da se stara”.

”Iako se godinama priča o razvijanju komunalne psihijatrije, trendu smanjivanja stope hospitalizacije i formiranju asertivnih timova, ova ideja još nije zaživjela iz razloga izostanka sistemske podrške. Kako hroničnim psihijatrijskim pacijentima, sa teškim oblicima oboljenja, izostaje podrška u stanovanju, podrška u zapošljavanju, najčešće su prepušteni sebi i bivaju na margini društva. Kao posljedica izostanka socijalne podrške, ovi pacijenti češće pate zbog recidiva i komplikacija, te je samim tim i učestalije korišćenje zdravstvene zaštite u smislu ponovnih ambulantnih pregleda i hospitalizacija”, pojasnila je.

Na mentalno zdravlje društva utiču brojni faktori. Pored zdravstevenih, tu je ekonomska kriza, društvena nestabilnost, a veliki problem su i narkomanija i alkoholizam.

Crna Gora se već decenijama nalazi u vrtlogu različitih kriza i to utiče da je mentalno zdravlje sve više ugroženo i da je sve veći broj ljudi kojima je potrebna podrška. Nije, međutim, rešenje samo u jačanju zdravstvenih usluga, već cijelog lanca institucija koje bi trebalo da pomognu da se pacijenti prvo liječe, a potom i integrišu u društvo. U protivnom, stigma i izolacija još dugo će ostati problem, možda i teži od bolesti.

Institucije ne rade dovoljno na podizanju svijesti

Dok iz Ministarstva zdravlja ne odgovaraju da li se država dovoljno brine o mentalnom zdravlju građana, sagovornica CIN-CG iz zdravstvnog sistema kazala je da se nedovoljno radi na podizanju svijesti u ovom dijelu.

”To je odgovornost institucija, koje ne podstiču kampanju koja bi doprinijela povećanju svijesti o problemima mentalnog zdravlja i potrebi da se ljudi bez stida javljaju za pomoć”, kazala je ona.

Dodaje da je nedovoljno poznato da građani mogu doći do besplane psihoterapije u okviru državnog zdravstvenog sistema.

Veliki problema, prema njenim riječima, je rad na integraciji u društvu, pogotovo onih koj pate od najtežih poremećaj iz oblasti mentalnog zdravlja.

”Oni često budu prepušteni svojim porodicama ili sami sebi i nemaju dovoljnu podršku institucija. Potvrda toga je veliki broj hosptalizovanih pacijenata sa jako teškom socioekonomskom situacijom koji su zanemarivani, neredovno uzimaju terapiju i često ulaze u pogoršanja”.

Stigmatizaciju vidi većina, vjeruju i da je terapija skupa

Dvije trećine ispitanika poznaje najmanje jednu osobu koja ima problem sa mentalnim zdravljem, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko svoje ECR (Engaged Citizens Reporting) platforme.

Manje od 10 odsto kazalo je da ne zna nikog sa ovim problemom, dok su preostali ispitanici izabrali odgovor “nijesam siguran/na”.

Više od 60 odsto smatra da se ove osobe suočavaju sa stigmatizacijom, dok to ne misli oko 11 odsto. Čak 27,5 odsto ispitanika nije znalo da odgovori na ovo pitanje.

”Konkretno na Balkanu svima nam je poznata priča da su depresija, anksioznost i ostali mentalni problemi ‘izmišljena glupost za lijene i nesposobne’”, kazao je jedan od ispitanika.

Na pitanje da li je osobama sa problemima sa mentalnim zdravljem dostupno adekvatno liječenje, malo više od polovine (52,5 odsto) je stava da nije, a da jeste smatra više od 21 odsto.

Više ispitnika je bilo mišljenja da je terapija uglavnom skupa i da većina oboljelih nema uslova za nju.

”Jedan termin mjesečno nije dovoljan. Doktor ih ne može zakazati više jer je prebukiran. S druge strane, privatni odlasci kod psihologa su i više nego skupi”, glasi jedan od komentara.

Samo trećina ispitanika koji su odgovarali na upitnik vjeruje da oni mogu da se integrišu u društvo, petina da ne može, dok preostali nisu znali da odgovore na ovo pitanje.

Čak dvije trećine (66,2 odsto) je mišljenja da Crna Gora kao država treba da unaprijedi pravni okvir koji se odnosi na osobe sa problemima sa mentalnim zdravljem.

Miloš RUDOVIĆ