Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.

Vladinim Master planom razvoja zdravstva mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja crnogorskog stanovništva.

Pandemija koronavirusa, međutim, uticala je na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Strategijo zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori.

Prema riječima stručnjaka, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.

Za razliku od Crne Gore, razvijene zemlje obraćaju mnogo više pažnje na problem mentalnog zdravlja, sa razvijenim ustanovama i službama posvećenim ovom dijelu zdravlja. U Crnoj Gori vlada utisak da su te osobe nerijetko prepuštene sebi i svojim porodicama.

Zbog toga Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi upitnik na ovu temu. Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva na ovu temu – od toga da li znate neku osobu koja ima probleme sa mentalnim zdravljem, preko toga da li se suočavaju sa stigmatizacijom do toga da li bi i šta trebalo mijenjati u crnogorskom zakonodavstvu kako bi im se adekvatno pomoglo.

Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Suvlasnik Mall group uputio predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću otvoreno pismo

Povodom reagovanja Kabineta Privrednog suda, objavljenom u izdanju "Vijesti" za 6. i 7. januar, a povodom teksta CIN-CG pod naslovom "Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare", suvlasnik Mall group Goran Rašović uputio je predsjedniku tog suda Blažu Jovaniću otvoreno pismo koje prenosimo u cjelosti:

"Poštovani gospodine Jovaniću, predsjedniče Privrednog suda CG,

Osloviste me u Vašem reagovanju kao "ovo lice", čiju je percepciju besmisleno komentarisati, a kako se pozvaste i na dostupnost odluka o prodaji imovine, sudu javnosti i ispitanost istih u postupcima po podnijetim žalbama, moram zbog sebe i posebno suda javnosti, kao i više od 32.000 građana koji pročitaše tekst u dnevnim novinama i portalu "Vijesti" predočiti utvrđeno činjenično stanje u stečajnom postupku St.br.134/16, u najkraćem mogućem, zbog prostora u "Vijestima", jer bi mi trebalo i pet strana da iznesem sve utvrđene činjenice, kako je Vaš sud postupao, pa neka javnost sudi:

1. Vaš sud je donio dva rješenja od 23.03.2016. g, o otvaranju stečajnog postupka, identične oznake, datuma i sadržaja, od kojih jedno sadrži pravnu pouku, a drugo, koje je meni uručeno, je bez pravne pouke.

2. I Rješenje od 23.06.2016. g. o bankrotu stečajnog dužnika, je bez pravne pouke;

3. Na dan otvaranja stečajnog postupka, stečajnoj upravnici je na dalje postupanje predata presuda od 14.11.2015. g, koja je odlukom Apelacionog suda postala pravosnažna i izvršna, a koja je 23.03 2016. g. glasila na iznos od 1.100.000 eura sa pripadajućim kamatama, kao i ostala potraživanja u novcu i imovina, a sve ukupne vrijednosti od najmanje 4.500.000 eura;

4. Sva priznata potraživanja svih stečajnih povjerilaca, zajedno, iznose 950.000 eura, i mogla su se namiriti u kratkom roku i iznosu od 100 odsto, što je i cilj i načelo stečajnog postupka, a sve uz minimalne troškove, samo iz potraživanja po ovoj presudi;

5. Ni na koji način stečajna upravnica nije, iako je bila dužna, iskazala stvarno finansijsko stanje stečajnog dužnika, niti je sačinila i prikazala potraživanja i tako je prikazala da je prodaja imovine neophodna za namirenje obaveza, iako to nije;

6. Stečajna upravnica je prodala imovinu u Đenovićima, kao pašnjake I klase, iako se radi o urbanizovanom građevinskom zemljištu, nezakonito mijenjajući objavljene uslove prodaje, rok plaćanja i predmet prodaje, prenoseći kupoprodajnim Ugovorom na kupca i ono što nije oglasila na prodaju, a to su tri građevinske dozvole sa plaćenim komunalijama, na koji način je poklonila izabranom kupcu najmanje 407.300 eura;

7. Na isti način je prodala i preostalu imovinu u Podgorici i Baru, a stan u Kamenarima kao stan od 72 kvadratna metra, iako je stvarna površina stana 83,05 kvadrata;

8. Procjenitelji vrijednosti imovine izjaviše, pred Vašim sudom, na ročištu, u zapisnik, da su prikupljali podatke sa interneta, a u pisanoj izjavi, da je za njih svejedno da li je zemljište urbanizovano ili nije, a u izjavi pred sudom, da to nije isto, kao i da nijesu ni ulazili u stan koji su procjenjivali;

9. Stečajna upravnica je isplatila navodnim stražarima 65.000 eura, za "čuvanje" imovine, za koju sami stražari izjaviše na ročištu da je nijesu ni "čuvali";

10. Pet godina ponavljate da nijeste pokrenuli naplatu u Londonu od dužnika stečajnog dužnika, jer nema novca za to, iako troškove naplate snosi dužnik, a za navodne stražare nađoste novac, koji bi stražar u Vašem sudu zaradio za sedam godina neprekidnog 24 časovnog rada ili za 21 godinu osmočasovnog rada, jer je plaćen 1,10 eura po satu;

11. Nepokretanjem naplate u Londonu nanijeta je trajna i nepovratna šteta, u iznosu većem od 1,3 miliona eura, a time i korist drugome, jer jer su vaš sud i vaša stečajna upravnica na taj način omogućili dužniku da prenese imovinu na druga lica i firme i trajno i nepovratno onemogući naplatu ovog potraživanja;

12. Nakon pet i po godina, Vaš sud je izmirio svega oko 300.000 eura prema stečajnim povjeriocima, dok je za nagrade, naknade i troškovi za službena putovanja isplaćeno preko 250.000 eura.

Vi ste učinili da prodaja imovine postane pravosnažna na način:

1. Ne dozvoljavate mi tri godine, kao stranki u postupku, da ostvarim uvid u kompletne spise predmeta St.br.134/16, čime ste me onemogućili da u podnijetim žalbama iznesem i ukažem na činjenice od najbitnijeg uticaja na donijete odluke drugostepenog suda;

2. Kupoprodajni ugovor od 26.11.2018.g, za Đenoviće, meni je na posredan način postao dostupan, skoro tri godine nakon zaključenja;

3. U prostorijama koje vi koristite, su naknadno su naknadno sačinjavana pismena akta i naknadno prilagana u spise predmeta St.br.134/16, a sve sa ciljem otklanjanja ukidnih razloga i naloga iz rješenja Apelacionog suda, do mjere falsifikovanja;

4. Nije sačinjen popis spisa predmeta St.br.134/16 što vam je i omogućilo da svih prethodnih godina manipulišete sa spisima predmeta.

5. Vaš sud je drugostepenom sudu i tužilaštvima dostavljao na odlučivanje po podnijetim žalbama i prijavama, nekompletne spise predmeta;

6. Niti jednu jedinu odluku vaš sud nije donio u zakonom određenom roku, po podnijetim prigovorima i zahtjevima;

7. U najmanje 15 slučajeva odluke po podnijetim prigovorima i zahtjevima ste donijeli tek nakon podnijetih zahtjeva za suđenje u razumnom roku, a sve nakon zakonskog roka i do dvije godine;

8. U jednom od obraćanja nadležnim organima taksativno sam pobrojao, činjenično utvrđenih, 59 nezakonitosti vašeg suda, a ima ih još najmanje 20;

9. Ukidna rješenja Apelacionog suda, te posebno ukidni razlozi i nalozi iz istih, nedvosmisleno ukazuju da je stečajni postupak vođen i sprovođen na nezakonit način.

I još mnogo toga poštovani gospodine Jovaniću, nego ponešto moram sačuvati i za gospođu specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja se još nije umorila od skoro trogodišnjeg izviđanja.

U jedno sam siguran, da sam ja uradio i mali dio od ovdje iznijetog, odavno bih bio u Spužu.

Što se tiče parničnih postupaka, koje u reagovanju uzgred pominjete, a koji se vode pred vašim sudom, iako mi je van zdravog razuma da sud koji je i tuženi i kao tuženi i sudi, činjenice su sljedeće:

1. Parnični postupak P.br.75/20-19 za nadoknadu pričinjene štete i parnični postupak P.br.1156/19 za pobijanje pravnih poslova, a oba proistekla iz stečajnog postupka, za tri godine vaš sud još nije donio odluku koji će se dokazni postupak sprovesti u ovim postupcima;

2. Svaki moj predlog sud odbija, pa i predloge za: vaše saslušanje, saslušanje stečajnog sudije i stečajne upravnice, koja kao svjedok ne može odbiti da svjedoči, ako je, a jeste, prisustvovala zaključenju pravnih poslova, ili je (ste) pravni zastupnik, što jeste, stečajnog dužnika;

3. Vaš sud odbija, pune tri godine, da odluči po mojim podnijetim zahtjevima, iako su iz njegove nadležnosti, utrkujući se, pri tom, kada meni treba nešto naložiti;

4. Da se radi o povezanim licima ukazuju i činjenice da stečajnu upravnicu zastupa pravni zastupnik stečajnog dužnika, a isti advokat zastupa najmanje dva kupca imovine, a 90 odsto uključenih u ove postupke, od vas, stečajne upravnice do kupaca imovine, su iz Nikšića.

Kao što sam i više puta naveo, sve što tražim je suđenje pred nepristrasnim sudom, koji poštuje moralne norme iz Etičkog kodeksa sudija i zakon. Sud koji će utvrditi činjenično stanje i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku, a ne kao do sada, na osnovu falsifikata činjenica. Sud koji će se na ročištu, umjesto na Boga pozivati na zakon, jer je za sud zakon Bog, barem u radno vrijeme, a da ne bi čekali Božji sud, molim se, da vaš sud počne primjenjivati, ovosvjetovne, zemaljske zakone.

Možete odbijati, navode iz teksta, još i sa više indignacije, ali ne možete odbiti, jer kredibilitet Privrednog suda CG, upravo ste Vi urušili ovim i ovakvim postupanjem, a o časti, neka sude drugi, iz iskustva znam da kod onih koji se pozivaju na čast, čast je veoma upitna.

Quod licet Iovi, non licet bovi. Daleko ste od Jupitera, vjerujte mi.

Kako ste nijeste upustili u šira pojašnjenja u vezi stečajnog postupka nad Mall Group doo, stojim vam na raspolaganju, kad god hoćete i posebno pred kim god hoćete, moram imati svjedoke, jer nasamo umijete i da prevarite. Iz iskustva.

Pri svemu iznijetom, moram i ponovo istaći, da ne poistovjećujem vašu organizovanu grupu za koju su stečajni postupci više nego unosni, sa ogromnom, a poštenom većinom u Privrednom sudu, iz koje mi, zgroženi postupanjem vaše manjine i ukazaše na mnogo toga, ali o tome drugi put.

P.S. Znajući na koji način postupate u stečajnim postupcima, biće interesantno za utvrditi, kada dođe na red, kolika je vrijednost imovine, kojom ste upravljali, kada ste namirili, kako se u reagovanju pohvaliste, dva do tri miliona eura, kao i ko je i koliko raznoraznih troškova naplatio u ovim postupcima. Duboko vjerujem da je krivični postupak protiv Žarka Ostojića samo početak.

"ovo lice", kako me osloviste, ima ime i prezime: Rašović Mihaila Goran, iz Podgorice, koji, pod moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da ne iznosi svoju, "ličnu percepciju" već utvrđene činjenice, za koje, svaku pojedinačno, posjeduje i dokaze.

ODGOVOR NOVINARKE CIN-CG NA REAGOVANJE KABINETA JOVANIĆA:
Novi pokušaj diskreditacije medija

Privredni sud, odnosno njegov predsjednik, nastavlja staru praksu da ne odgovara na upućena pitanja novinara, pa naknadno, reagovanjem, pokušava da diskredituje medije i novinare. Takođe, zamjenom teza pokušava dovesti u pitanje novinarski profesionalizam. Ali bezuspješno. Jer, građani, posebno oštećeni radnici i privrednici, više vjeruju novinarima nego Privrednom sudu, jer se sa nepobitnom dokumentacijom i činjenicama, novinarima obraćaju zbog nagomilanih problema, koje Privredni sud ne rješava godinama. Kao što je uradio i suvlasnik Mall group.

Iz Kabineta Blaža Jovanića tvrde da nijesu stečajevi "pojeli" brojna preduzeća već su ona manje više "pojedena" prije nego što dođu pod nadležnost ove institucije

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), objavljenog u "Vijestima" 3. januara 2022. godine pod naslovom "Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare", reagovali su iz Kabineta predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića. Reagovanje prenosimo integralno:

"Uloga i značaj Privrednog suda Crne Gore u sprovođenju principa vladavine prava, iz dijela nadležnosti ovog suda, objavljivanjem gore navedenih tekstova, prikazana je netačno, neobjektivno i krajnje tendeciozno. Tekst sadrži pregršt neprovjerenih i nasumičnih tvrdnji, uglavnom neprovjerljivih s obzirom kako su saopštene, senzacionalističkog prizvuka, izrazito sugestivan, tako da čitaoca uputi samo na jedan zaključak, da se radi o sudu u kom se obavljaju krajnje sumnjive i nezakonite radnje. Ovog puta, Privredni sud, ovakve tvrdnje i navode, sračunate sa diskreditacijom ovog suda, i prizivanjem toliko željenog progona bilo koje vrste svih onih koji se trude da posao u ovom sudu rade odgovorno i časno sa dubokim prezirom, indignacijom i odlučno odbacuje.

Naime, u posljednjih par mjeseci se u tekstovima koje je objavio medij "Vijesti" moglo pročitati da je Privredni sud "kriv" zbog loše naplate poreskog duga, da je na svojim računima "zarobio" novac određenih stečajnih dužnika, a u tekstu od 3. januara se otvoreno inputira da Privredni sud "jede crnogorska preduzeća". Ovakvim populističkim tekstovima, te iznošenjem tendenciozno plasiranih informacija i podataka koji se odnose na stečajne postupke stvara se ne samo pogrešna slika o radu suda i sudu uopšte, već se kroz naslovne konstrukcije, kao i izvlačenjem dijela rečenice iz konteksta i prikazivanje u drugom fokusu, dolazi do zaključka da se medijskom manipulacijom Pivredni sud predstavlja kao glavni krivac što su određena privredna društva loše poslovala i što je nad istima otvoren stečajni postupak.

Svakom laiku, a i što je moralo biti poznato autoru teksta, je negdje poznata nadležnost ovog suda i zakonska ovlašćenja u pogledu sprovođenja stečajnog postupka. Sud ne otvara stečajni postupak po službenoj dužnosti, već na zahtjev povjerioca ili dužnika, kada su ispunjeni uslovi koji su jasno propisani zakonom i koje je sud dužan da cijeni. Svako drugačije postupanje, bilo bi suprotno zakonu i ovlašćenjima koje sud ima. Sve se to lako može pronaći u zakonu, pa da su novinari zaista istraživali, onda bi dovoljno bilo da su samo zakon pročitali. Naprotiv, svojim ličnim narativom nastoje da naruše ustavom zagarantovanu nezavisnost Privrednog suda i da svojim proizvoljnim formulacijama oko toga "ko koga jede" naruše integritet suda i dokazano povjerenje koje stranke imaju u Privredni sud.

Neprihvatljivo je i nedobronamjerno nametati čitaocu zaključak da je na Privrednom sudu krivica što određena privredna društva, koja su nasumično pobrojana u tekstu loše poslovala, ili što ta društva nisu nakon sprovedenog postupka ponovo postala uspješna i uticajna na trzištu. Prenebregava se osnovna, pri tome zakonska pretpostavka, da privredna društva u vezi kojih se vodi postupak pred ovim sudom, su prezadužena, imovina opterećena, a njihova djelatnost poodavno ugrožena ili prestala. Dakle, razotkrivamo očiglednu intenciju predmetnog istraživačkog rada "nezavisnih novinara", i ukazuje se javnosti da nije stečajni postupak taj koji je "pojeo" bilo koje privredno društvo, već su ona sva manje više "pojedena" prije nego što dođu pod nadležnost ovog suda.

Tako je ovaj sud, a vezano za određene stečajne dužnike na koje se autor osvrnuo da su "propala" kroz stečaj uspio da u cjelosti kroz unovčenje imovine isplati povjerioce prvog i drugog isplatnog reda, odnosno bivše radnike i državu Crnu Goru. Kao primjer navodimo:

- u stečajnom postupku koji se vodio nad HTP "Onogošt" Nikšić bivšim radnicima isplaćeno je 299.535,26 eura a državi na ime poreza i doprinosa iznos od 1.030.276,58 eura, isplaćena su čak i neobezbijeđena potraživanja, a iznos od 5.510.000,00 eura isplaćen je vlasnicima kapitala;

- u stečajnom postupku "Jadransko Brodogradilište" AD Bijela isplaćena su sva priznata potraživanja radnika u iznosu od oko 1.400.000,00 eura,Poreska uprava isplaćena je u iznosu od 4.700.000,00 eura, dok su ostala potraživanja Ministarstva finansija isplaćena u ukupnom iznosu od 2.87 miliona eura. Sva ostala potraživanja povjerilaca isplaćena u cjelosti u iznosu od 6,95 miliona eura, u kojima i kredit poslovne banke za koji je država dala garanciju u iznosu od 900.000 eura;

- u stečajnom postupku koji se vodio nad "Željezara Nikšić" AD Nikšić bivšim radnicima je isplaćeno 6.394.095,24 eura, a državi na ime poreza i doprinosa iznos od 2.813.014,40 eura;

- takođe, u stečajnim postupcima koji su se vodili nad "Vunko" AD Bijelo Polje, Ski centar Durmitor Žabljak, isplaćena su sva potraživanja radnika i države, dok su u postupcima Bjelasica Rada AD Bijelo Polje i Kombinat aluminijuma Podgorica potraživanja radnika I države u potpunosti isplaćena u I i II isplatnom redu a djelimično I u III isplatnom redu;

- u stečajnom postupku koji se vodio nad "Primorka" AD isplaćena su sva utvrđena potraživanja bivših radnika u iznosu od oko 2.000.000,00 eura. Država isplaćena za utvrđena potraživanja za oko 3.000.000,00 eura, Poreska uprava namirena za iznos od 571.000,00 euro, a osim toga u stečajnom postupku obezbijeđeno je državi pravo svojine na poslovnom prostoru u Beogradu vrijednosti od 2,7 miliona. Namirena u cjelosti potraživanja svih ostalih povjerilaca, te akcionarima isplaćeno 1.4 milona eura;

- u stečajnom postupku koji se vodi nad "Radoje Dakić" AD u stečaju Podgorica za sada namireno potraživanje radnika u iznosu od 10.577.656,05 eura, dok trenutno unovčena imovina iznosi 42.636.318,68 eura, a dok je u stečajnom postupku "Rudnici boksita" AD u stečaju Nikšić namireno potraživanje radnika u bruto iznosu od 3.143.435,51 eura.

Na kraju, vezano za postupak koji se vodi nad stečajnim dužnikom "Mall Group" DOO, a što je bio i povod za ovaj tekst, za ukazati je da je stečajni postupak otvoren 2016. godine po predlogu povjerioca NLB Montenegro banka, koji nije mogao namiriti svoja potraživanja u izvršnom postupku jer su računi stečajnog dužnika bili u blokadi 2303 dana neprekidno. Pozivamo autora teksta da u vezi sa ovim predmetom navede jednu odluku suda o prodaji imovine koja nije bila dostupna sudu javnosti, ili koja nije ispitana u postupku po žalbi. Baš ta činjenica daje potpunu legitimnost i ovom stečajnom postupku, pa je besmisleno komentarisati ličnu percepciju koju je iznio jedan od bivših suvlasnika ovog društva. O parničnim postupcima po tužbi ovog lica, sud će konačnu ocjenu o tome dati kroz svoju odluku.

Na kraju, nesumnjivo se zaključuje da ni ovaj put medij nije pružio provjerljiv dokaz za tvrdnje navedene u tekstu, te da je svojim tendecioznim iznošenjem podataka i populističkim i senzaciolističkim naslovima i sadržajem ovog teksta po ko zna koji put pokušao da zlonamjerno naruši integritet ovog suda i povjerenje u rad suda, koje nesumnjivo postoji.

Stvaranjem negativne percepcije u pogledu funkcionisanja ovog suda, sa posebnim osvrtom na stečajni postupak, a što je očigledna namjera, zasigurno se neće narušiti učvršćeno povjerenje koje imaju stranke i drugi učesnici u postupku u ovaj sud. Privredni sud kroz svoje odluke i stavove zasigurno unapređuje vladavinu prava, a o čemu govori činjenica da se broj predmeta u sudu iz godine u godinu povećava, što znači da javnost i građani vjeruju ovom sudu, odnosno načinu na koji odlučuje i sprovodi pravdu.

Svi drugi navodi ne zaslužuju komentar ili traže dužu elaboraciju za čim ovog puta nije bilo mogućnosti.

Stoga, sud na ovaj način završava više bilo koju polemiku, u pogledu rada i postupanja suda i zasigurno neće dozvoliti da svoj rad spušta na teren "nezavisnih" izvora koji novinari i mediji praktikuju kada je u pitanju izvještavanje o radu ovog suda. O radu ovog suda govore odluke koje su podložne preispitivanju u svim instancama sudstva, a čiji je kvalitet nesumnjivo dokazan".

Goran Rašović od 2016. godine bije bitke sa crnogorskim pravosuđem, podnio je tužbu protiv stečajne upravnice zbog sumnje da je nanijela štetu preduzeću i povjeriocima od najmanje milion i po eura

Stečajni postupci u Crnoj Gori prethodnih decenija uništili su mnoga preduzeća i veliki broj radnika ostavili na ulici, dok je vrijednu imovinu razgrabio jedan broj obično privilegovanih pojedinaca, često povezanih sa stečajnom upravom.

Tako su do vrijednih nekretnina, zemljišta, stanova koji su se nalazili u stečajnoj masi, odabrani dolazili po višestruko manjim cijenama od tržišnih.

To pokazuje i primjer građevinske firme Mall group, čiji suvlasnik Goran Rašović od 2016. godine bije bitke sa crnogorskim pravosuđem.

Tokom stečaja, koji traje više od pet godina, rasprodata je vrijedna imovina Mall group u Đenovićima, Kamenarima, Baru i Podgorici po cijenama ispod tržišnih i to kada je Rašović imao novac za isplatu duga banci koja je pokrenula stečaj.

Imovina u Đenovićima, koju čine tri urbanističke parcele od ukupno 2.974 kvadrata i nedovršeni objekat sa 12 stanova od hiljadu metara kvadratnih bruto građevinske povšine, prodata je u avgustu 2018. godine za 489.000 eura Ranku Zečeviću iz Budve. Stvarna vrijednost te imovine, prema procjeni vještaka građevinske struke, bila je 1.562.000 eura.

Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji 2018. godine, prema podacima Monstata, iznosila je 1.397 eura u primorskom regionu, a građevinskog zemljišta 282 eura.

Stan u Kamenarima od 83,05 kvadrata prodat je u januaru 2019. Zoranu Ivanoviću iz Podgorice za svega 47.000 eura, ili za oko 560 eura po kvadratu, kada je prosječna cijena kvadrata na toj lokaciji bila 1.400 eura.

Zemljište površine 1.850 kvadrata u Baru prodato je Željku Mijaču iz Nikšića za 10 eura po kvadratnom metru u avgustu 2020, čak 24 puta manje od prosječne cijene zemljišta na primorju te godine od 240 eura. U isto vrijeme, u Podgorici je prodato i zemljište Mall group površine 6.072 kvadrata za 18.000 eura, tri eura po kvadratu. Kupac je bio Vladimir Rondović iz Podgorice. Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata uređenog zemljišta u 2020. u Podgorici iznosila je 150 eura, dakle višestruko više.

Suvlasnik Mall group, Rašović, vodi nekoliko postupaka pred Privrednim sudom (za naknadu štete, za pobijanje zaključenih pravnih poslova, itd.). Žalio se i Višem i Apelacionom sudu, a 2017. godine je podnio i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog sumnje u nezakonite radnje stečajnih organa.

Iz SDT-a su za CIN-CG kazali da je predmet u fazi izviđaja, “a više podataka i informacija nije moguće saopštiti radi zaštite interesa pokrenutog postupka”.

Rašović je Privrednom sudu podnio tužbu protiv stečajne upravnice Mall group Sanje Lješković zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i da je, između ostalog, nanijela štetu stečajnom dužniku i povjeriocima od najmanje milion i po eura. Time je, kako je naveo, u istom iznosu pribavila korist kupcima imovine, koje je ona izabrala, a “nadasve dužniku stečajnog dužnika od najmanje 1,3 miliona eura jer je svojim radnjama i postupcima nepovratno onemogućila naplatu duga”.

Rašović kaže da su organi stečajnog postupka bespotrebno rasprodali imovinu Mall group, dok ni nakon pet godina stečaja nije naplaćen nijedan euro potraživanja.

”Od ovako vođenog stečajnog postupka, najveću korist su ostvarili ‘izabrani kupci’ imovine, stečajna upravnica i od njene strane angažovana lica, čija pribavljena i isplaćena korist iskazana u milionskom iznosu, dok je ‘korist’ stečajnih povjerilaca, u čije ime i za čiji račun i vode stečajni postupak, ovako vođenim stečajnim postupkom, namirena u iznosu ne većem od 30 odsto njihovih potraživanja, odnosno u iznosu ne većem od 350.000 eura”, navodi Rašović.

Lješković nije željela da komentariše navode Rašovića.

”Sud je rekao svoje, tako da je sve suvišno”, kratko je rekla Lješković za CIN-CG.

Da se stečajni postupci u značajnom broju slučajeva sprovode nezakonito godinama je upozoravala tadašnja opozicija (sadašnja vlast), sindikalci, bivši radnici propalih preduzeća, i dio civilnog sektora. Govorilo se i o postojanju stečajne mafije u Crnoj Gori, koja kroz stečajne postupke prodaje vrijednu imovinu ispod cijene. Te su optužbe iz Privrednog suda više puta demantovali.

”Monitor” je 2018. godine objavio da najveći broj stečajnih postupaka (602 u 2017, oko 550 stečaja 2016. godine) završi u rukama nekoliko sudija i desetak stečajnih upravnika. Tako navodi da je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić uporedo obavljao posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, “Radoju Dakiću”, “Vektri Boki”, Brodogradilištu Bijela, “Bjelasici radi”, mljekari “Nika”, Onogoštu… Prema pisanju “Monitora”, Jovanić je samo 2017. godine dobio više od 100 stečajnih postupaka, dok je njegov kum Žarko Ostojić bio angažovan kao stečajni upravnik u preduzećima: Brodogradilište, Solana, Nivel Budva, Primorka Bar…

”Još jedan Jovanićev kum, Sreten Mrvaljević bio je stečajni upravnik u preduzećima: Nivel Invest, Bjelasica rada, Vektra Boka… Da ne širimo priču - od 1.600 stečajnih postupaka koji su pokrenuti u posljednje tri godine, pet najčešće angažovanih stečajnih upravnika dobilo je 255 postupaka li 15,5 odsto ukupnog posla”, objavio je “Monitor”.

I Lješković je među stečajnim upravnicima sa najvećim brojem predmeta i u 2018. godini, prema posljednjim objavljenim podacima, dodijeljeno joj osam predmeta.

Iz Privrednog suda nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa navodima Rašovića, kao ni koliko stečajnih postupaka vodi Lješković, a u koliko postupaka je postupajući sudija Jovanić.

Suprug Sanje Lješković je bivši šef Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković, koji je, kako je CIN-CG ranije objavio, po povoljnim uslovima postao suvlasnik nekada državnog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac. Državno preduzeće HTP “Onogošt”, koje je takođe bilo u stečaju, 2010. godine je prodalo restoran “Plaža” sa zemljom firmi Krupac Mont za 329.600 eura. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), Lješković je suvlasnik firme “Krupac Mont” sa 50 odsto kapitala, dok 50 odsto pripada Radovanu Markoviću. Stečajni sudija za HTP “Onogošt” bio je Blažo Jovanić.

Stečaj pokrenut kad je Rašović dobio novac za isplatu duga

U Zakonu o stečaju navodi se da se “stečajni postupak vodi na način da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca na najefikasniji način, u što kraćem vremenu uz najniže troškove”.

Stečaj u Mall group traje više od pet godina. Pokrenut je 23. marta 2016, na zahtjev NLB banke zbog duga od 330.000 eura.

”Sve saznajem 23. marta 2016. godine kada me je nazvala Lješković. Šokirao sam se jer sam dobio sudski postupak protiv poslovnog partnera i imao sam novac u tom momentu za isplatu duga prema banci”, rekao je Rašović.

Rašovićev poslovni partner i suvlasnik firme bio je Blaže Stojanovski iz Velike Britanije (porijeklom iz Sjeverne Makedonije).

Protiv Stojanovskog je Rašović vodio sudski postupak, jer je, kako navodi, nezakonito prisvojio ogromna sredstva privrednog društva od prodatih stanova. Postupak je rezultirao presudom u korist Rašovića koja je postala pravosnažna i izvršna 20-ak dana prije otvaranja stečaja i predata stečajnoj upravnici na dalje postupanje i naplatu. Stečajna uprava umjesto da naplati potraživanja od tog novca, rasprodaje imovinu preduzeća.

Rašović navodi da je stečajnoj upravi predata na upravljanje imovina vrijedna najmanje četiri i po miliona eura. Ta imovina obuhvata potraživanja od 1,1 million eura po pravosnažnoj i izvršnoj presudi, kao i 1.050.000 eura, sa pripadajućim kamatama po osnovu kupoprodajnih ugovora za prodate stanove.

Imovinu su, kaže Rašović, činile i prodate nepokretnosti u Đenovićima, urbanizovano zemljište u Podgorici i Baru, kao i stan u Kamenarima površine 81,05 kvadrata, koji je, kako navodi Rašović prodat kao stan od 72 kvadrata. Ukupna dugovanja, sva priznata potraživanja stečajnih povjerilaca, iznosila su 950.000 eura.

Rašović je Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio inicijativu za podnošenje predloga za zaštitu zakonitosti, a obraćao se i Vladinom Nacionalnom savjetu za borbu protiv korupcije.

U inicijativi VDT-u navodi da je Privredni sud ne samo nezakonito postupao, “već i svojim radnjama i postupcima (donošenjem odluka bez pravne pouke, dostavljanjem nekompletnih spisa predmeta sudovima i tužilaštvima na odlučivanje, nedostavljanjem podnijetih žalbi u zakonskom roku, nedonošenjem odluka po podnijetim prigovorima itd.), nedvosmisleno pokazao da je ovakvo postupanje i htio”.

Kao najdrastičniji primjer kršenja zakona, navodi prodaju imovine u Đenovićima kao i nepokretanje postupka naplate u Londonu, čime su Stojanovskom omogućili da prenese imovinu na druge kompanije i onemogućili naplatu potraživanja od preko 1.300.000 eura.

”Nakon dvije i po godine od otvaranja stečaja 23. jula 2018. godine su pokrenuli, konačno, naplatu potraživanja od imovine Stojanovskog u Sjevernoj Makedoniji, po kojoj ni nakon više od tri godine nije naplaćen niti jedan jedini euro”, kaže Rašović i dodaje da su pri tome stečajni organi iz postupka naplate izostavili najvredniji dio imovine Stojanovskog u Sjevernoj Makedoniji.

Kao nezakonitosti u radu stečajnih organa, Rašović navodi između ostalog i to što nijesu sačinili listu dužnika Mall group, niti su iskazali potraživanja od najmanje 2,2 miliona eura, sa kamatama.

”Nisu sačinili procjenu mogućnosti reorganizacije stečajnog dužnika, niti su sačinjeni početni stečajni bilansi, niti je upoređena aktiva i pasiva stečajnog dužnika. Nijesu dostavljali pozive za sastanke stečajnih povjerilaca i ispitna ročišta, svim stečajnim povjeriocima, kao ni vlasniku kapitala”, kaže Rašović.

Prema njegovim riječima, stečajni organi nijesu sačinili popis materijalne imovine preduzeća, nijesu pokrenuli postupak naplate od dužnika, a donijeli su odluku o otvaranju stečajnog postupka, zatim o bankrotu Mall group, bez pouke o pravnom lijeku.

”Sačinili su nepotpune i neistinite i nesveobuhvatne procjene vrijednosti imovine i u značajnom iznosu je umanjili i oštetili stečajnog dužnika i stečajne povjerioce, a od njihove strane izabranim kupcima pribavili korist, do mjere da nijesu iskazali ni plaćene komunalije, koje su poklonili izabranom kupcu, a čija je vrijednost preko 400.000 eura, te nijesu sačinili ili provjerili podatke i vrijednosti iz sačinjenih procjena vrijednosti imovine, a što im je i zakonska obaveza, svakih 6 mjeseci”, navodi Rašović.

Kaže da je stečajna uprava objavili oglase o prodaji imovine Mall group bez obaveznog detaljnog opisa i posebno namjene imovine koja se prodaje, pa je urbanizovana imovina prikazana kao neurbanizovana, a gradsko-građevinsko zemljište u Đenovićima, za koje su plaćene i komunalije i pribavljene 3 građevinske dozvole i dovedena kompletna infrastruktura (voda struja, kanalizacija, telefon) prodali kao livade, pašnjake i šume.

Dodaje da su angažovali i platili navodne stražare 65.000 eura za 10 mjeseci da čuvaju imovinu u Đenovićima, iako su oni priznali da to nijesi radili, i sami sebi isplatili stotine hiljada eura.

Ročište zakazano za februar

Glavno ročište, koje je bilo zakazano za 14. decembar u Privrednom sudu, odloženo je za 14. februar.

Na ročištu se nije pojavila stečajna upravnica Sanja Lješković, a njena advokatica Snežana Jović rekla je da Lješković “neće više da se izlaže procesno-pravnom iživljavanju kako od strane postupajućeg sudije koji ne radi svoj posao, tako od strane tužioca koji, zahvaljujući postupajućem sudiji planira da postavi više od 150 pitanja, ali odbijajući da to uradi pisani putem”.

Rašović je predložio da Lješković pozove kao svjedoka, što je sudija Faruk Mušović odbio.

Mušović je za novog vještaka odredio Jovana Lopušinu, umjesto Vidaka Boričića koji je naveo da nije u mogućnosti da uradi vještačenje zbog “kumovskih veza sa Rašovićima i zbog toga što mu je stečajna upravnica koleginica”.

Sudija Mušović nije želio da za CIN-CG govori o slučaju.

Za nagrade i naknade uzeli više od 250.000 eura

Rašović navodi da su organi stečajnog postupka neosnovano iskazali i naplatili sopstvene troškove u vidu dnevnica, telefonskih računa, guma za sopstvena auta, “i ko zna što još”.

”Po putnim nalozima koje su sačinili, Privredni sud radi i subotom i nedjeljom. Pri čemu su putni nalozi, naknadno sačinjeni i priloženi u spise predmeta kako bi se pokušala opravdati već utrošena novčana sredstva”, kaže Rašović.

Dodaje da su isplatili sebi, na ime nagrada, naknada i ko zna čega sve još, više od 250.000 eura.

Stečajevi “pojeli” mnoga velika preduzeća

Kroz stečajeve propala su značajna crnogorska preduzeća, kao što je Solana “Bajo Sekulić”, Beranka, Vunko, Brskovo, Gornji Ibar, Ski centar “Durmitor”, Košuta, Javorak, Metalac, Duvanski kombinat, Primorka, Prvoborac, “Radoje Dakić”, Obod, brojna hotelska preduzeća, a “na aparatima” su i Kombinat aluminijuma (KAP), Rudnici boksita, Željezara...

Ova preduzeća posjedovala su značajne zemljišne komplekse na kojima su sada izgrađeni stanovi i na taj način su iz njih “isisane” stotine miliona eura.

Bivši radnici “Radoja Dakića”, na primjer, tražili su da se preispita poslovanje vlasnika Delta holdinga Miroslava Miškovića u Podgorici, koji je 2005. godine kupio dio imovine bivše fabrike.

Radnici su tokom protesta na kojima su tražili da im se isplate zaostale zarade, govorili da je Mišković za svega 7.680.000 eura kupio livnicu, upravnu zgradu i oko 50.000 kvadrata zemljišta “Dakića” i da se ne zna kako je ta imovina kasnije postala vlasništvo trećeg lica. Vrijednost te imovine na tržištu bi bila višestruko veća.

Zemljište Solane od skoro 15 miliona kvadratnih metara ove godine je nakon deceniju i po, vraćeno državi, a nije pretvoreno u građevinsko najviše zahvaljujući angažovanju međunarodne zajednice.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je ugašena, što je dovelo do velikih šteta pa i poremećaja u eko sistemu, zbog čega su protestovale brojne domaće i međunarodne organizacije za zaštitu ptica. Fabrika je izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je uzimao kredite zalažući imovinu fabrike. Stečaj je uveden 2011. a Eurofond je zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.

Privredni sud je godinama čekao na mišljenje Savjeta za privatizaciju o tome da li je većinski paket plaćen po tržišnoj vrijednosti, što je uslov da se pravosnažno okonča sudski postupak.

CIN-CG je ranije objavio da je bivša vlada bez objašnjenja o motivima i javnom interesu, pozivajući se samo na propise, nikšićkoj kompaniji Uniprom, vlasniku Kombinata aluminijuma u Podgorici, praktično poklonila 2,65 miliona metara kvadratnih čija se vrijednost može mjeriti i stotinama miliona eura.

Savjet za privatizaciju krajem marta 2019, donio je mišljenje kojim se Unipromu pravo korišćenja zemljišta pretvara u pravo svojine. U obrazloženju se navodi da je Uniprom platio tržišnu naknadu, te mu se na njegov zahtjev zemlja dodjeljuje na osnovu mišljenja Komisije za imovinska pitanja, Privrednog suda i Savjeta za privatizaciju, “a sve u skladu sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima”.

Slučaj Primorke aktuelizovan je 28. decembra kada je sin bivšeg radnika tog ugašenog preduzeća, Edin Begzić, prijetio da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice NLB banke. Begzić je poslovnicu banke oblijepio natpisom - “Vratite novac koji ste ukrali od radnika ‘Primorke’”. Begzić se predao policiji nakon višesatne drame, a ispostavilo se da eksploziv i pištolj koji je nosio, nijesu bili pravi...

Suđenje kriminalnoj grupi koja je oštetila Primorku za više od 20 miliona eura, u toku je u podgoričkom Višem sudu. Više državno tužilaštvo u Podgorici donijelo je 29. decembra naredbu o sprovođenju istrage protiv Žarka Ostojića, stečajnog upravnika Primorke, zbog sumnje u krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Vlada Crne Gore za sada ne namjerava da Boku Kotorsku proglasi za zaštićeno morsko područje (ZMP), iako to zbog očuvanja biodiverziteta preporučuje više relevantnih studija. Ove godine su tri lokaliteta, Katič, Platamuni i Stari Ulcinj proglašena za ZMP

Uz ušće Bojane, najvažniji biodiverzitet je podmorje u zalivu Boke Kotorske. To piše u Nacionalnoj strategiji biodiverziteta sa akcionim planom za period od 2016. do 2020. godine, ali oba ta lokaliteta Vlada Crne Gore ove godine nije obuhvatila planom zaštićenih morskih područja (ZMP).

Zaliv je pod velikim pritiskom ljudskog faktora, što prijeti brojnim vrstama i vrijednim staništima. Prekomjerna izgradnja luka i pristaništa, građevinski otpad, velika frekvencija nautičkog saobraćaja, energetsko i zvučno zagađenje, dramatično utiču na podvodni živi svijet Boke Kotorske.

„Podmorje Boke je jedinstveno, ne samo za Jadran, već za cijelo Sredozemlje, zbog mora sa kojim se miješaju tokovi nadzemnih i podzemnih slatkih voda, a sve u polu-zatvorenom zalivu“, kazao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Eđidio Trainito, italijanski ekspert za biologiju mora, koji je istraživao podmorja širom svijeta.

„Ukoliko se nešto pod hitno ne uradi, zaliv je na putu gubitka staništa i vrsta bez povratka“, tvrdi Trainito.

Čak 20 najugroženijih vrsta Sredozemlja, kao i šest vrsta prioritetnih staništa Evropske direktive o staništima, nalazi se u zalivu. Boka je i od izuzetne važnosti za uzgoj sardina i inćuna, prioritetnih vrsta Mediteranske komisije za generalni ribolov. Sve se to navodi i u kapitalnoj studiji Ekološka kvantitativna analiza Bokokotorskog zaliva iz 2013. koja je dio međunarodnog projekta Programa za životnu sredinu Ujedinjenih nacija (UNEP) i Regionalnog centra za specijalno zaštićena područja (SPA-RAC) u okviru Barselonske konvencije.

Prema ovoj studiji, zaliv ispunjava biološke kriterijume da postane dio liste Barselonske konvencije pod nazivom: Specijalno zaštićena područja od značaja za Sredozemlje (SPAMI). Iz SPA – RAC centra objasnili su za CIN-CG koliko je značajna SPAMI lista. Naime, od preko hiljadu ZMP-a na Mediteranu, svega njih 39 nosi odrednicu SPAMI. Ipak, prvi neophodan korak za listu je da nacionalne vlada prvo lokalitet proglase za ZMP.

Barselonske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, krovni je dokument za zaštitu Sredozemnog mora.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), koje je nadležno za projekat ZMP-a, smatraju da kada je Boka u pitanju nema argumenata za takvu zaštitu. „Najveći dio podmorja zaliva, u biološkom smislu, čine vrstama siromašni terigeni muljevi. Ako bismo ga poredili sa kopnenim staništima, onda bi to odgovaralo pustinjama. Ova staništa su važna, ali iz ugla zaštite, nisu prioritetna“, tvrdi za CIN-CG Danilo Mrdak, državni sekretar u MEPPU.

Najdragocjenije lokacije na crnogorskom primorju su već prepoznate i proglašene za ZMP, tvrdi on.

„U biološkom smislu, argumenti protiv zaštite zaliva ne postoje. Neznanje ili, prije bih rekla, veliki ekonomski interesa na malom području čine zaštitu veoma izazovnom, ali nikako manje važnom“, tvrdi za CIN-CG Vesna Mačić, biološkinja Instituta za biologiju mora iz Kotora. Razlozi zbog kojih zaliv nije zaštićen isključivo su političke prirode, kaže ona.

Više istraživanja dokazalo je da su brojna vrijedna staništa i vrste u zalivu, u procesu regresije, odnosno smanjenja površine ili brojnosti. To je slučaj sa koralnim staništima, koja na cijelom Mediteranu nestaju velikom brzinom, mahom zbog klimatskih promjena i ljudskog pritiska.

„Prema Evropskoj direktivi o staništima, koralna su ne samo zaštićena, nego i prioritetna staništa, što znači da je naša obaveza da ih štitimo kao oči u glavi“, objašnjava Mačić.

Italijanski stručnjak Trainito je tokom 2019. godine učestvovao u istraživanjima koralnih staništa u zalivu. Tada su na tom području otkriveni ostaci koralnog grebena, za koje se pretpostavlja da je postojao do prije oko 40 godina, ali da je većinom uništen. ,,Koliko je to rijetko, govori podatak da se sličan greben na Mediteranu mogao naći još samo na italijanskoj obali, u regiji Apulja“, kaže ovaj ekspert.

Nedovoljno je zaštićen i zlatni koral, koji je najvredniji u zalivu, jer ga u istom obimu na svijetu ima samo još na Kanarskim ostrvima. Prema Trainitu, bilo bi neophodno da lokacija sa zlatnim koralom bude prirodni rezervat, takozvana no-take zona, dostupna samo naučnicima za istraživanja.

Vlada Crne Gore je na inicijativu Instituta za biologiju mora,  prepoznala značaj zlatnog korala i uspostavila režim preventivne zaštite na mjestima Sopot i Dražin Vrt, ogradivši te lokalitete bovama. 

„Buduća studija zaštite će dati sve potrebne detalje,ukoliko se odluči da se ide u pravcu proglašenja zaštićenog morskog područja na ova dva lokaliteta.”, tvrdi  Mrdak.

„Za sprečavanje negativnih uticaja sidrenja i ribarstva nije dovoljno ograđivanje tih lokacija, jer more nije kopno pa da se pregrađivanjem eliminišu negativni efekti, pogotovo u zalivu, gdje su uticaji zagađenja znatno veći nego na otvorenom moru“, kaže Mačićeva. Ona smatra da bi samo zlatni koral bio dovoljan razlog da se zaštiti cijeli zaliv. Tu su i mnogi drugi razlozi - ljekovito blato u Igalu, te rijetke i zaštićene vrste i staništa, poput morskih trava kao što su Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera noltei, koje su poslednjih godina u velikoj regresiji, mahom zbog nasipanja obale i izgradnje ponti.

Studija Marinski biodiverzitet Boke-Kotorske iz 2014. navodi da je trava Posidonia oceanica, endemska vrsta Sredozemlja, u zalivu gotovo u potpunosti nestala. Cijela staništa koja su ranije identifikovana nijesu pronađena u skorijim istraživanjim.

„Prema Evropskoj direktivi o staništima traži se najveći stepen zaštite Posidonie, a i prema domaćoj legislativi, kao i prema više međunarodnih konvencija koje je Crna Gora ratifikovala. To znači da zaštita te vrste nije stvar izbora, već obaveza“, apeluje Mačićeva. Ona je još 2001. učesvovala u istraživanju koje je upozorilo na smanjivanje staništa Posidonie.

Ona dodaje da postoje i drugi lokaliteti gdje je zaštita staništa neophodna, poput podmorja oko ostrva Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, Sveti Marko, lokacije Strp, Sveti Stasije, Gospa od Anđela, Turski rt, Sveta Nedjelja. „ Na svakoj od nabrojanih lokacija u zalivu otkriveno je najmanje 20 do 50 vrsta koje su zaštićene ili ugrožene, a što je najvažnije - povlačenje jedne vrste izaziva čitav niz lančanih posljedica“, kaže Mačićeva.

„Iako sam ihtiolog, na moju žalost, riblje vrste koje žive u Boki KotorsKoj nijesu prepoznate kao one koje je potrebno štititi. U ihtiološkom smislu, upravo zbog relativne uniformnosti i malog broja staništa, Boka Kotorska je siromašnija ribljim vrstama nego li ostali djelovim našeg mora koji zauzimaju otvoren položaj i gdje postoji delako veća raznolikost staništa.", tvrdi Mrdak, koji je po struci ihtiolog - ekspert za proučavanje riba.

„Važno je naglasiti da su ribe tek dio morskog biodiverziteta koji je sačinjen od raznih drugih vrsta organizama“, navodi Trainito. On objašnjava da su za regresiju riba u zalivu makar dijelom zaslužne različite vrste zagađenja.

CIN-CG je i ranije pisao o ugroženosti školjke periske (Pinna nobilis), koja je karakteristična za Mediteran. Boka Kotorska bila je jedino autohtono stanište ove školjke u Crnoj Gori, ali već nekoliko godina masovno odumire zbog parazita, i to na nivou cijelog Sredozemlja. Ove godine, proglašena je kritično-ugroženom od strane Međunarodna unije za očuvanje prirode (IUCN), što znači da je ta vrsta u posljednjem stadijumu pred definitivno odumiranje.

Nautički turizam - zarada sa sve većom cijenom

„Da postoje objektivni razlozi prvi bih bio za zaštitu Boke Kotorske. Moramo da razumijemo da je potrebno da se zadovolje kriterijumi kada se nešto stavlja pod zaštitu i da to nije proizvod nečijih htjenja ili simpatija, već posljedica predanog rada na mapiranju vrsta i staništa koje su od značaja za zaštitu“, tvrdi Mrdak.

Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori predviđa Boku Kotorsku kao važno odredište kruzing i jahting turizma, koji su i velika opasnost za očuvanje biodiverziteta. Sva zaštićena područja zbog toga ograničavaju nautički saobraćaj.

„U skladu sa Strategijom razvoja turizma, nautički turizam je prepoznat kao razvojna šansa Crne Gore“, tvrdi za CIN-CG Ivana Đurović, državna sekretarka za turizam. „Strateškim planiranjem i gradnjom brojnih novih savremenih marina, Crna Gora može postati jedan od centara nautičkog turizma“, objasnila je ona. Samo od naplate izletničke takse naša je zemlja od kruzera 2019. prihodovala preko 164 hiljade eura, navodi Đurović.

Kotor je 2019. bio treća luka po broju posjeta kruzera u Evropi. Sa sedam luka od lokalnog značaja i dvije od nacionalnog značaja, zaliv ima najveći nautički promet u Crnoj Gori.

U Crnoj Gori nijesu rađene studije procjene uticaja na životnu sredinu nautičkog turizma, kako kruzera, tako ni uticaja manjih plovila i sve većeg broja luka i pristaništa.

„Nijesmo u saznanju da će u budućnosti biti rađena studija procjene uticaja kruzing turizma na zaliv“, kažu iz Agencije za zaštitu životne sredine. Oni su pojasnili da to nije u njihovoj nadležnosti, kao ni procjena uticaja izgradnje luka i pristaništa. Nosioci projekta su za to zaduženi.

Tokom ove godine izašla je studija poznatog evropskog stručnjaka Hrvoja Carića o uticaju teških metala sa trupa kruzera. Istraživanje je dokazalo da su materije sa trupa naročito opasne za zalivske sredine, gdje dolazi do manjeg protoka vode nego na otvorenom moru, pa se u njima koncentracija eko-toksičnog bakra povećava za 25 puta, u poređenju sa otvorenim morem. Rekordne količine bakra zabilježene su na vrhuncu turističke sezone i na većim temperaturama mora.

Imajući u vidu izolovanost Boko Kotorskog zaliva, toplotu vode tokom ljetnjih mjeseci, rekordni broj kruzera, te činjenicu da se voda u zalivu rijetko obnavlja, zagađenje eko-toksičnim bakrom moglo bi zaista biti zabrinjavajuće.

Eko-toksični bakar doprinosi sprečavanju fotosinteze travki, sprječava razvoj larvi, uzrokuje genetičke promjene na određenim vrstama, taloži se u morskoj ribi, kornjačama, puževima i mušljama, navodi se u Carićevoj studiji.

CIN-CG je ranije pisao o negativnom uticaju kruzing turizma na osjetljivo podmorje zaliva - riziku od otpadnih voda, zagađenju bukom koje plaši životinje, mulju koji kruzeri podižu onemogućavajući foto-sintezu organizama.

U posljednjih nekoliko godina Boka trpi dodatni pritisak zbog intezivne izgradnje ponti, privatnih pristana i plaža. U planovima je izgradnja luke Risan, remonta za jahte i dodatna ekspanzija nautičkog turizma.

Naftne platforme u blizini zaliva - košmar za biodiverzitet

Uz sve ove probleme koji drastično utiču na biodiverzitet, naftne platforme bi mogle biti postavljene na samom ulazu u zaliv, kada Hrvatska i Crna Gora riješe spor oko razgraničenja na Prevlaci. „Centralni problem Prevlake su nalazišta nafte i gasa, iako to možda države neće javno da kažu“, tvrdi za CIN-CG profesor prava Nebojša Vučinić, nekadašnji šef Ekspertske grupe crnogorske Vlade za pregovore oko spora na poluostrvu Prevlaka.

Vučinić naglašava da su istraživanja nafte i gasa, vršena još u bivšoj Jugoslaviji, nagovijestila da bi vrijednih nalazišta moglo biti upravo na morskoj teritoriji oko koje se spore Crna Gora i Hrvatska - između rta Oštro i ostrva Mamule, neposredno na ulazu u zaliv.

„Iako sama morska granica između Crne Gore i Hrvatske nije definisana, veliki broj kompanija, koje su htjele da istražuju naftu i gas u Crnoj Gori, pokazale su interesovanje i za blokove u blizini Prevlake, upravo zbog istraživanja koja su rađena za vrijeme SFRJ, kada je pronađen naftni sloj širine oko 20-ak metara“, kazali su iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) za CIN-CG.

„Ukoliko se uspostavi da postoje ekonomski isplative količine nafte i gasa, dvije zemlje bi se dogovorile da li da zajedno vrše eksploataciju i odnose količine nafte i gasa koje im pripadaju“, naveli su iz MKI.

Mačićeva objašnjava da bi potencijalno zagađenje od naftnih platformi bilo kraj za zaliv. „Voda u zalivu obnavlja se jednom u 50 do 100 godina“, objasnila je ona.

„Čak i zagađenje od eventualnog izliva u Ulcinju bi bilo tragedija za zaliv, zbog same njegove konstrukcije“, kazala je Mačićeva.

Pritom, kako ističe, zaliv je pod zaštitom UNESCO-a, kao i njegova okolina, što bi postavilo pravno pitanje naftnih platformi na lokaciji Prevlake.

Dušan Varda, biolog i ekološki aktivista koji se godinama zalagao za uspostavljanje zaštićenih morskih područja u Crnoj Gori, tvrdi da su efekti istraživanja nafte pogubni čak i da se crni scenariji izliva nikada ne dogode.

„Zagađenje podvodnom bukom koje ta istraživanja proizvode je enormno, a zvučni talasi istraživanja koje je počelo u Ulcinju prostirali su se čak do podmorja Libije“, kaže on za CIN-CG.

„Moramo da se okanemo maštanja o apsolutnoj zaštiti svega i fantazije da se na kraju pretvorimo u jedan veliki nacionalni park. To niti je praktično, niti održivo i predstavlja karikaturu zaštite. Ni jedna zemlja na svijetu to ne radi. Potrebno je naći kompromisna rješenja koja podrazumijevaju da se štite ona najvrjednija područja i da se u tim zonama definiše model maksimalne zaštite i minimalne eksploatacije kako bi ona opstala“, kazao je državni sekretar Mrdak.

Mačićeva smtra da kompromis nije uvijek moguć. „Sve ove aktivnosti i zaštita na malom prostoru zaliva, ne idu zajedno. To je kao da pokušavate da na istom mjestu imate penzionerski dom i diskoteku.“

MEPPU- novi projekat za Boku

Državna revizorska institucija (DRI) bavi se pitanjem mogućih opasnosti po Boku od zagađenja uljima i štetnim tvarima koja se ispuštaju iz brodova. U Reviziji uspjeha upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru, koju je DRI objavila 2021. godine ističe se da od 2012. godine nijesu rađena istraživanja štetnih pritisaka na zaliv.

„Ministarstvo će u narednom periodu raditi na tome da u skladu sa preporukama DRI smanji stepen rizika od zagađenja u Boko Kotorskom zalivu“, objasnila je Ivana Stojanović, rukovoditeljka Direkcije za integralno upravljanje morskim i kopnenim eko-sistemima MEPPU-a.

Ona je objasnila da će preporuke DRI biti tretirane u novom projektu Ministarstva, koji finansira Program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija, u saradnji sa Pap-Rak-om, regionalnim centrom Barselonske konvencije u Hrvatskoj.

„Tokom ovog programa napraviće se lokalni plan integralnog upravljanja za područje Boke. Zaliv je izabran za pilot područje, upravo zbog svih svojih odlika i brojnih pritisaka. Akcenat će biti na integraciji mjera adaptacije na klimatske promjene u plan, ali će i sve drugo biti uzeto u obzir“, tvrdi Stojanovićeva.

Takvi su projekti pozitivna stvar, ali oni ne vode potpunoj zaštiti podmorja Boke, ističu stručnjaci. Brojni slični projekti nijesu godinama donosili rezultate kada je zaštita crnogorskog podmorja u pitanju. „Postoje već utvrđene prioritetne preporuke za zaliv, počev od regulacije otpadnih voda, broja kruzera, definisanja mjesta za sidrište i jahte, veće kontrole svih tih plovila, itd. Ove preporuke su već na više mjesta navedene i pojašnjene, ali ne vidim da se išta na tome radi“ kaže Mačićeva.

„Na ovom prostoru ljudi shvataju da treba štititi kulturno-istorijsko blago, ali nijesu svjesni da imaju podjednako vrijedno blago pod vodom. Boka Kotorska je idealan model - ona je Sredozemno more u malom: basen pod ogromnim ljudskim pritiskom i nemjerljivim prirodnim bogatstvom. Hajde da učimo na ovom modelu - kako sprovoditi brojne aktivnosti, a ipak štititi prirodu“, kazao je Trainito.

Ovdje se o prirodi nije vodilo mnogo računa, za prethodne vlade bio je važniji kratkoročni interes, brzi prihod od turizma i neobuzdane gradnje. Izostanak Boke sa ZMP sluti da će tako biti i u buduće.

Otpad i izgradnja slabe staništa

U istraživanju staništa dna iz 2019. koje je radio Eđidio Trainito navodi se da mjesto Turski rt, u blizini tjesnaca Verige, iako bogato koralnim staništima, nije zaštićeno zbog velike količine otpada koji je bilo nemoguće ukloniti.

„Ogromne količine plastike, ostaci kombi-autobusa, automobila, šporeta, mašina i druge vrste otpada u vodama na Verigama znatno su oslabila staništa“, objašnjava Trainito.

Velika količina građevinskog otpada snimljena je i u tivatskom zalivu prilikom istraživanja 2014, gdje je razorila cijelo dno.

Trainito apeluje na važnost ograđivanja zaliva mrežama koje se koriste za zaštitu mora u mjestima gdje je voda blizu puteva ili se izgradnja vrši tik uz obalu.

„To bi bilo skupo ulaganje, ali bi značajno poboljšalo situaciju“, tvrdi on.

,,Problem je i izgradnja betonskih ponti i pristana koje uništavaju vrijedne trave na rubovima zaliva. Osim što je beton sam po sebi štetan, sidrenje je pogubno za staništa na dnu“, tvrdi Mačićeva.

Trenutno su u planu izgradnja remonta jahti u Bijeloj, a prethodna Vlada odobrila je i izgradnju luke u Risnu. Sve to može imati poguban efekat na staništa, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Izgradnja luke u Tivtu zauvijek je oslabila staništa i potpuno poremetila prirodna strujanja u tom dijelu zaliva“, tvrdi Trainito.

Mačićeva apeluje i da se razmisli o izgradnji luke za prihvat kruzera u Risanskom zalivu, koju je bivša Vlada planirala. „Izgradnja te luke predstavljala bi nerazuman i neodgovoran postupak, koji bi vrlo vjerovatno mogao izazvati mnogo veću štetu po živi svijet, nego što je to bio slučaj do sada“.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine kazali su da ni za jedan od ovih projekata nije vršena procjena uticaja na životnu sredinu, te da je to obaveza izvođača projekta. ,,Od marina u Boki, vršene su procjene uticaja isključivo za marine Porto Novi (Kumbor) i Porto Montenegro (Tivat)“, naveli su oni.

Uređaji pogubni za staništa

Izgradnja luksuznih rizorta na obali koji regulišu temperaturu u prostorijama po principu razmjene energije sa morskom vodom šteti staništima u podmorju. Ovi uređaji zimi koriste toplotu mora, a ljeti toplotu ispuštaju u more i tako remete prirodnu temperaturu morske vode, koja je ljeti i do dva stepena toplija, a zimi za isto toliko hladnija. Ta razlika u temperaturi može biti fatalna za morske organizme, naročito za koralna staništa.„Svega pola stepena je dovoljno da poremeti razmnožavanje korala“, objašnjava Mačić.

U Boki ovakva postrojenja postoje već u Kumboru, u hotelu One and Only u Portonovom.

Đurđa RADULOVIĆ

Male novčane kazne i nevoljnost da se pokrene krivično gonjenje doprinijeli su kulturi nekažnjavanja velikih i malih kompanija koje ignorišu naloge ekoloških inspektora

Ekološki inspektori u Crnoj Gori su 7. novembra 2013. godine naložili lokalnom proizvođaču vina 13. jul-Plantaže da riješi način na koji tretira otpadne vode.

Dvije godine kasnije, pošto nije ispoštovala, kompaniji – koja proizvodi oko 22 miliona kilograma grožđa godišnje – izrečena je kazna od 3 000 eura i novi rok. Kada je taj rok propušten, ponovo je kažnjena, ovoga puta sa 4 000 eura. Do decembra 2016. kazna je iznosila 4 000 eura, u julu 2017. kažnjeni su sa 5 000 eura, a zatim ponovo u februaru 2019.

I dalje kompanija, koja tvrdi da je prodala više od 16 miliona flaširanih proizvoda u preko 40 zemalja širom svijeta, nije ispoštovala nalog.

„Preduzeće je izradilo projektnu dokumentaciju za sistem za prečišćavanje otpadnih voda, ali su potrebna velika finansijska sredstva za sprovođenje naloženih mjera“, rekla je glavna ekološka inspektorka Veselinka Zarubica.

Iz preduzeća 13. jul-Plantaže rekli su da „intenzivno“ rade na tom pitanju i da čekaju „stabilnu finansijsku situaciju“ da ga riješe.

„Sve vrijeme se radi na optimizaciji rješenja za prečišćavanje otpadnih voda, kako bi se pronašlo najefikasnije i najdjelotvornije sredstvo za rješavanje problema“, saopštila je kompanija.

Daleko od toga da su oni jedini koji ne postupaju odmah po nalogu ekoloških inspektora u Crnoj Gori, koji rijetko procesuiraju slučajeve mimo prekršajnog postupka, navodi se u analizi BIRN-a i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Najveću cijenu plaćaju voda, zemlja, vazduh i građani Crne Gore, kažu ekolozi.

„Imamo stotine primjera koji dokazuju da su zakoni samo mrtvo slovo na papiru i da sistem ne funkcioniše“, rekao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

Novčane kazne imaju mali efekat

Prema podacima dobijenim od Sudskog savjeta, od početka 2016. godine u crnogorskim sudovima su formirana 534 predmeta po osnovu navodnih krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora. 

Od tog broja, čak 411 formirano je zbog šumske krađe, a samo šest zbog zagađenja životne sredine, od kojih nijedno nije završilo osuđujućom odlukom.

Umjesto toga, Odsjek za ekološku inspekciju se u velikoj mjeri oslanja na novčane kazne i prekršajne ​​postupke, koji nose daleko manje štetne posljedice po stranu koja je kriva.

U evidenciji desetina prekršajnih predmeta do kojih je BIRN/CIN-CG došao putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, najveći prekršioci, pored Plantaža, su Gradir Montenegro, vlasnik rudnika olova i cinka Šuplja stijena u Pljevljima, deponija WEG kolektor D.O.O. Berane, i Elektroprivreda u državnom vlasništvu.

U mnogim slučajevima, problemi koje su identifikovali inspektori nisu riješeni bez obzira na izrečene kazne.

Samo u 2015. Zarubica je podnijela pet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv Toščelika u turskom vlasništvu, sa sjedištem u, drugom po veličini crnogorskom gradu, Nikšiću.

U martu te godine, Toščeliku je naloženo da od Agencije za zaštitu životne sredine pribavi ekološku saglasnost za procjenu uticaja na životnu sredinu za dio svog poslovanja. Kada to nije učinila, Zarubica je u junu pokrenula prekršajni postupak. Zatim ponovo u oktobru. Ona je u decembru podnijela još tri zahtjeva za druge nedostatke, među kojima i jedan koji se tiče načina na koji se fabrika bavi otpadom.

Potom je tri godine kasnije, u januaru 2018, Toščelik ponovo ukoren zbog kršenja Zakona o integrisanom sprječavanju i kontroli zagađenja životne sredine, prema dokumentima do kojih su došli BIRN/CIN-CG. Kompanija je prestala sa radom 2021.

Isto tako, između 2017. i 2019. godine, WEG Kolektor, koji gazduje bazenima crvenog mulja u Podgorici, više puta je kažnjavan zbog rukovanja toksičnim otpadom, uključujući i propust da se izmjeri zagađenje vazduha. Inspektori su u maju 2017. naredili kompaniji da iskopa treći bunar za otpad, da bi dve godine kasnije ustanovili da to nije učinila. 

U dokumentaciji koja je predata državnim tužiocima 6. novembra 2018. godine, Agencija za zaštitu životne sredine se žalila da „nijedan od dosadašnjih koraka koje su ekološki inspektori preduzeli u vezi sa subjektom nadzora nije imao efekta“.

U međuvremenu, kompaniji Gradir Montenegro je u septembru 2013. godine naloženo da popravi cijevi na svom rudniku olova i cinka za koje su inspektori otkrili da cure u Mjednički potok i zamućuju vodu, kao i neispravnu pumpu. Preduzeću je naloženo da popravi cijevi, što je i učinilo.

Šest godina kasnije, zagađena je rijeka Ćehotina u koju se uliva Mjednički potok. Nadležni nisu uspjeli da dokažu da je Gradir izazvao zagađenje, jer se službenici Instituta za javno zdravlje 15. novembra 2019. godine nisu pojavili da uzmu uzorke vode, navodi se u evidenciji ekološke inspektorke Irene Popović, a u koju su BIRN/CIN-CG imali uvid. Gradiru je naloženo da potpuno ukloni cijevi.

Dragićević, ekološki aktivista, kaže da se manji zagađivači vode primjerom većih zagađivača.

On je pozvao na pravilnu kaznenu politiku, sprovođenje zakona i reformu inspekcijskog sistema, upozoravajući da se „povjerenje u institucije mora izgraditi prije nego što bude kasno“.

„Jer kada dostignemo tačku bez povratka, kada može ko želi puškom da ubija kako hoće i gdje hoće, kada se svakog dana na tone ribe pobije dinamitom, kada šumu sječe ko hoće i gdje hoće, a bez straha od posljedica, veoma brzo nećemo imati šta da štitimo i biće kasno”.

'Ništa osim pustoši'

Radojica Bulatović kaže da na sam vazduh koji udiše utiče to što vlasti ne pozivaju zagađivače na odgovornost.

On i drugi mještani u blizini rijeke Cijevne u Golubovcima, krive preduzeća iz Puteva i Tehnoputa za prašinu u vazduhu i fekalije u rijeci. Obje kompanije uzimaju šljunak iz rijeka.

„Uzimaju blago ove države i ovog naroda da proizvode asfalt po tako zastarjeloj tehnologiji da nas truju ođe. Ubijaju nas kamenom prašinom ”, rekao je Bulatović.

Optužio je inspektore da su „sve rješavali telefonom“ i doveo u pitanje efikasnost „običnih, malih prskalica“, postavljenih da bi se uklonila prašina. 

„Ako nastave ovako, mi moramo da se iselimo“, rekao je Bulatović za BIRN/CIN-CG.

Mještani kažu da su se u nekoliko navrata obraćali Upravi za inspekcijske poslove. 

Uprava im je prije dvije godine odgovorila da obje kompanije imaju potrebne dozvole, da su postavile sisteme za kvašenje da bi se uklonila prašina i da je jedna od firmi čak posadila „boriće“ da bi spriječili širenje prašine.

U odgovoru BIRN/CIN-CG, Uprava je saopštila da njeni inspektori „redovno prate preduzeća Putevi i Tehnoput” i da su, kao odgovor na zabrinutost mještana, više puta nalagali praćenje zagađenosti vazduha i da Tehnoput treba da bude izmješten.

Da stvar bude gora, veliki zagađivači u Crnoj Gori godinama izbjegavaju ekološke takse i naknade.

Primjera radi, nikšićkom Unipromu, koji je vlasnik podgoričkog Kombinata aluminijuma (KAP), ove godine je naloženo da plati nešto više od 800 000 eura na ime neplaćenih ekoloških taksi i naknada. 

Vlasnik Uniproma Veselin Pejović uhapšen je 25. novembra pod optužbom da je prijetio direktoru Agencije za zaštitu životne sredine. Do tada je Uniprom platio dio tog novca, ali je i dalje dugovao nešto više od 670 000 eura.

Agencija je ukupno naložila firmama da ove godine plate oko 1,3 miliona eura taksi i naknada, što uključuje dugove iz prethodnih godina. Otprilike polovina tog iznosa prikupljena je do objavljivanja ove priče, u poređenju sa oko 300 000 eura godišnje u prethodnim godinama.

Miloš Lazarević, izvršni direktor nevladine organizacije Koalicija za održivi razvoj (KOR), rekao je da niz međunarodnih konvencija i sporazuma koje je Crna Gora potpisala, a da ne govorimo o obavezama na putu ka pristupanju Evropskoj uniji, ima malo efekta.

„Da sve bude gore, prethodna vlast je sklopila veliki broj ugovora koji su protivustavni, a donijela je i niz urbanističkih i drugih planova kojima bi se trajno devastirala čak i UNESCO zaštićena područja, a o rijekama i jezerima da ne govorimo“, rekao je Lazarević za BIRN/CIN- CG.

„U odsustvu sistema vladavine prava, pojedini građani su organizovanim djelovanjem ukazali na anomalije u društvu i time inspirisali i ostale da zajednički izvrše pritisak na institucije sistema da konačno počnu da rade posao za koji su novcem građana i plaćene“, kazao je on.

„Kod građana postoje kritička svijest i želja, ali dokle god zakonodavna, izvršna i sudska vlast ne uvide da je car go i ne preuzmu odgovornost … za desetak godina neće ostati ništa osim pustoš.“

Jelena JOVANOVIĆ

Gotovo 14.500 stanovnika Crne Gore prijavilo je na posljednjem popisu stanovništva da imaju djelimično ili potpuno oštećenje vida. Ove osobe svakodnevno su diskriminisane u ostvarivanju svojih prava, poručeno je iz Saveza slijepih Crne Gore, nevladine organizacije koja broji oko hiljadu članova.
Mnoge osobe koje ne mogu čitati štampanja izdanja naučili su da čitaju i pišu Brajevo pismo. Svake godine se štampaju milioni knjiga, a prema zvaničnim podacima, samo između jedan i sedam odsto je raspoloživo za oko 285 miliona osoba u svijetu koje imaju oštećenje vida.

Brajevo pismo i dostupnost literature u Crnoj Gori u fokusu je upitnika koji sprovodi Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva na ovu temu – od toga da li znate neku osobu sa djelimično ili potpuno oštećenim vidom, smatrate li da se država u dovoljnoj mjeri brine o njihovom položaju u društvu do toga da li je sistem u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za potrebe osoba sa oštećenim vidom.

Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Investitor najavljuje modernu tehnologiju za skladištenje otpada umjesto jalovišta, nova radna mjesta i milionske prihode opštini i državi. Za sada nema ni jedne analize procjene uticaja na životnu sredinu dostupne javnosti

Iz stare jame rudnika olova i cinka, na sedmom kilometaru od Mojkovca, izliva se voda po čijoj boji potok kojim dalje teče nosi naziv Žuta prla. On se uliva u rijeku Rudnicu, a ona u Taru. Žuta prla i Rudnica smatraju se "mrtvim" rijekama. U njima nema ribe.

Put do bivšeg rudnika Brskovo koji je radio od 1976. do 1991. godine je u veoma lošem stanju, a cijela oblast je obrasla šibljem. Jalovište rudnika, koje se nalazilo na samom ulazu u grad i predstavljalo jednu od najopasnijih crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori, uz zakletvu "nikad više", poslije višegodišnjih radova pretvoreno je prije 10 godina u travnjak, a sada se na njemu dograđuju tereni za rekreaciju.

Vijest o skorom ponovnom otvaranju rudnika i pokretanju proizvodnje prvobitno je uzbunila stanovništvo na čelu s lokalnim vlastima i obnovila strah da će grad opet biti velika bolnica i priroda iznova žrtvovana. A onda, polako, dolazi do preokreta.

Iako još nema ni jedne zakonom predviđene analize dostupne javnosti, pogotovo one o uticaju na životnu sredinu, kao ni urbanističkih dozvola, početni protesti građana i otpori lokalne vlasti posljednjih dana su ustuknuli pred obećanjima švajcarske kompanije "Tara resorces" da će primijeniti najnoviju ekološki prihvatljivu tehnologiju, uložiti milione eura i zaposliti stotine radnika koji već dugo bezuspješno pohode biro-rada, dok nestrpljiviji iseljavaju.

Jedan od najglasnijih protivnika otvaranja rudnika bio je predsjednik Opštine Mojkovac Ranko Mišnić, koji je prije samo nekoliko mjeseci novinaru Centra za istraživačko novinarstvo Crne Giore (CIN-CG) kazao da dotadašnji rad kompanije "navlači sumnju u čistotu namjera i jasnost planova". U međuvremenu je korigovao svoj stav, tvrdeći kako je suština da je investitor promijenio kompletnu strategiju projekta i odstupio od planova formiranja novog jalovišta.

"Zahvaljujući pritisku koji smo vršili na sve relevantne institucije da se uključe i ne dozvole ponovnu devastaciju ovog prostora, uspjeli smo da eliminišemo trajno namjeru izgradnje novog jalovišta, da zona Nacionalnog parka Biogradska gora ostane sačuvana za novu valorizaciju za koju je nominovana, da prostor na kojem se gradi Ski-centar u Mojkovcu bude konkurentan svojom ponudom ne samo na crnogorskom tržištu", kazao je Mišnić za CIN-CG.

Tehnologija koju najavljuju investitori, koje u Crnoj Gori predstavlja firma "Brskovo mine", kako su rekli za CIN-CG, isključuje formiranje klasičnog jalovišta i predviđa takozvano integrisano odlagalište rudarskog otpada (IWMF). Takva su, kažu, planirana u dolinama ispod površinskih kopova, s ukupnom zapreminom od 100 miliona kubika, biće u zbijenom, čvrstom obliku, seizmički, geotehnički i ekološki stabilna.

Ova odlagališta biće građena jedno po jedno i njihova visina će dostizati između 20 i 50 metara godišnje. Obnova nižih nivoa integrisanog odlagališta rudarskog otpada će početi kroz 12 mjeseci od pokretanja rudarskih operacija. Zato će, navode iz kompanije, značajan dio obnove već biti u toku kada površinsko rudarenje bude završeno.

"Dno Integrisanog odlagališta rudarskog otpada biće obloženo nepropustljivim slojem kako voda ne bi tekla ispod njega. Drenažni sistem će, takođe, biti postavljen kako bi se zaštitilo IWMF, zemljište ispod njega, kao i podzemna voda. Kišnica i sva voda prikupljena u drenažnom sistemu, biće sakupljena i tretirana u postrojenju za tretman vode", navode iz "Brskovo mine".

U odgovorima na pitanja CIN-CG, oni nisu precizirali kojim će tačno materijalom obložiti odlagališta i obezbijediti nepropusnost. Iz kompanije ističu da će sva postrojenja biti dizajnirana u skladu s najbolje dostupnim tehnikama u skladu s EU i svim lokalnim zakonima i propisima. Tehnički detalji u vezi s postrojenjima, kažu, biće prezentovani kroz procjenu uticaja na životnu sredinu, kao dio procesa za dobijanje dozvola, koji uključuje i javne rasprave.

Više stručnjaka iz oblasti rudarstva iz Crne Gore i Srbije nije pristalo da komentariše za CIN-CG ove podatke, ocjenjujući ih nedovoljnim da bi dali svoje stručno mišljenje.

Kako se u ministarstvima čita - ekologija

Predsjednik Opštine kazao je da su od državnog sekretara Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) Danila Mrdaka dobili uvjeravanja da će se pri izdavanju urbanističko tehničkih uslova voditi računa o zadovoljavanju svih kriterijuma koje nalažu najbolje prakse. Na pitanje CIN-CG, o tome da li su dobili usmena ili pismena uvjeravanja, Mišnić je kazao da "u ovom slučaju usmena obećanja ne znače ništa".

"Mi nećemo sjedjeti skrštenih ruku i posmatrati, bavićemo se i te kako svakim korakom koji budu preduzimali, a krajem godine očekujemo i javne rasprave koje se tiču strateške procjene uticaja na životnu sredinu", kazao je on.

Komentarišući nedavnu čestitku premijera Zdravka Krivokapića povodom Dana Opštine Mojkovac u kojoj je naveo da "vraćanjem starog sjaja rudniku Brskovo, a uz obavezu poštovanja visokih ekoloških standarda, doprinijeće se i zapošljavanju i ekonomskom napretku grada", Mišnić je kazao da investitor dobija obavezu da s ovakvim projektom "ne postoje kompromisi što se tiče ekologije, da u ovaj projekat moraju ući ozbiljno i da su namjere jasno definisane i rezultati moraju biti vidljivi iz dana u dan".

Državni sekretar za energetiku i rudarstvo u Ministarstvu kapitalnih investicija (MKI) Marko Perunović, na drugoj strani, kaže: "…Zahtijevajmo sve što treba od partnera, a ako će on sve to, i još više, da uradi, nemojmo beskonačno da se pozivamo na ekologiju, bez osnova".

Perunović nije odgovorio na molbu novinara da pojasni ovaj stav, posebno imajući u vidu ne samo što je Crna Gora Ustavom definisana kao ekološka država, nego i činjenicu da su predstavnici UNESCO utvrdili da je Tara devastirana na trasi auto-puta, a voda koja ide iz rudnika sliva se u tu rijeku, kao i da je jalovište imalo uticaj ne samo na životnu sredinu nego i na zdravlje ljudi.

Gradonačelnik je CIN-CG kazao da se u Mojkovcu "prije pandemije koronavirusa desila pandemija bivšeg jalovišta rudnika olova i cinka, koja je stvorila ogroman broj teških respiratornih oboljenja kod naših sugrađana".

Predstavnik Udruženja Prijatelji Mojkovca Petar Stanišić je rekao da su "rudnik i jalovište bili, mogu slobodno da kažem, atomska bomba koja je pogodila Mojkovac i koja je odnijela toliko žrtava".

Na osnovnu trenutnih planova "Brskovo mine", izgradnja rudnika će trajati dvije godine, a na osnovu istraženih resursa, predviđa se da će njegova eksploatacija trajati 12 do 15 godina.

Tokom rudarskih operacija, iz kompanije su kazali da njihova metalurška ispitivanja, studije i rudarska tehnička dokumentacija potvrđuju da će godišnje biti iskopano oko 3,6 miliona tona rude i proizvedeno oko 45.000 tona cinka, oko 13.000 tona olova i oko 3.000 tona bakra u koncentratima. Računaju i na milion unci srebra godišnje, kroz koncentrate bakra i olova. To je, zapravo, oko 31 tona srebra čija je trenutna berzanska cijena 21 euro za uncu.

"Na godišnjem nivou, koncentrati olova i bakra sadrže milion unci ekonomski isplativog srebra. Ni u jednom koncentratu nema ekonomski isplativog zlata, a istraživanjem nijesu utvrđena područja na kojima bi se zlato moglo eksploatisati uz ekonomsku isplativost", navodi se u njihovom odgovoru.

Iz kompanije najavljuju da će na projektu biti zaposleno gotovo 700 radnika tokom izgradnje, dok će stalnu radnu snagu tokom rudarskih radova činiti oko 450 zaposlenih.

Prema godišnjem izvještaju Zavoda za zapošljavanje, u Mojkovcu je na kraju prošle godine na birou bilo prijavljeno 877 stanovnika. To je za oko 37 odsto više nego na kraju 2019. godine, kada ih je bilo prijavljeno 637.

Posao, novac i Tara

Mladi Mojkovčani s kojima je razgovarao novinar CIN-CG, a koji su insistirali da ostanu anonimni, kazali su da podržavaju otvaranje rudnika, jer je to, po njima, gotovo jedini način da njihova generacija ostane u gradu. "Ovdje je veoma teško naći stabilan posao", kazao je jedan od njih.

Da imaju ubjedljivu podršku građana uvjereni su i u kompaniji. Pored očekivane građevinske investicije od oko 150 miliona eura, projektovana isplata na ime državnih poreza je oko 10 miliona eura godišnje. Očekivana koncesiona naknada je u prosjeku 3,5 miliona eura godišnje, od čega 70 odsto pripada Mojkovcu.

Perunović je kazao da je on s nekoliko kolega iz MEPPU-a predložio Vladi da podrži ovaj projekat i da su ove brojke samo neke od razloga za to.

"Svi ljudi koji žele zdrav razvoj i Mojkovca i čitavog sjevera Crne Gore su istog stanovištva - da podržavaju ovakav projekat", kazao je on za CIN-CG, navodeći u korist svog stava i dokumenta koja je imao na uvid - koncesioni ugovor, idejni projekat, analitiku same kompanije...

Na pitanje CIN-CG, o tome da li bi, imajući u vidu obećane investicije, ali i ekološke posljedice, podržala projekat rudnika, i pomoćnica ministra kapitalnih investicija za oblast rudarstva Vera Keljanović kazala je da će ga preporučiti "kao jedan od najpozitivnijih i najperspektivnijih".

Iako je odnedavno na funkciji, Keljanović je kazala da je imala vremena da se upozna s njim.

"Projekat će biti izveden po najvećim ekološkim standardima, a, takođe, sanacija postojećih crnih ekoloških tačaka na samoj lokaciji, biće obuhvaćena projektom", kazala je Keljanović za CIN-CG.

Oprezniji odgovor dalo je ranije MEPPU, iz kojeg su poručili da "samo ako ova ideja može biti realizovana bez ikakvog uticaja na rijeku Taru, možemo da razmišljamo na ovu temu". "Sve drugo bi bilo nedopustivo", navodi se u odgovoru resora Ratka Mitrovića za CIN-CG.

Za Ministarstvo je prihvatljivo "jedino ako se primijeni tehnologija i organizacija čitavog područja rudnika koja garantuje da ne može doći ni do kakvog zagađenja rijeke Tare i okolnih ekosistema".

Dio Tare je narušen gradnjom autoputa Bar - Boljare, na dionici Smokovac - Mateševo. Prilikom obilaska dionice, glavni zaključak misije UNESCO bio je da su izgradnja mostova preko, kao i eksploatacija i odlaganje šljunka i pijeska, ozbiljno devastirali korito rijeke unutar područja zaštićenog programom "Čovjek i biosfera".

Zaštita Tare pominje se i u izvještajima Evropske komisije i Evropskog parlamenta.

"Ono što ćemo zahtijevati jeste da se planiraju najsavremenije tehnologije koje će svakako značajno podići ulaganja investitora, ali to je dio priče o kojem treba oni da brinu, a ne mi. Naša obaveza je da učinimo sve kako bismo maksimalno očuvali životnu sredinu i obezbijedili zdrave uslove za život Mojkovčana. Smatramo da je pravo na zdravu životnu sredinu ispred svih drugih prava i da jedino tako možemo graditi bolje i prosperitetnije društvo", kazali su iz Ministarstva na pitanja CIN-CG od tome da li su dobili uvjeravanja da će životna sredina biti zaštićena, kao i zdravlje građana, imajući u vidu prethodna iskustva s jalovištem i njegovim efektima.

Predstavnik kompanije "Brskovo mine" koji je zadužen za životnu sredinu Petar Marković kazao je na sastanku s novinarom CIN-CG da sadašnje stanje Tare "nije ni katastrofalno, ali nije ni dobro".

"Postoje različiti izvori potencijalnog zagađenja Tare. I uzvodno i nizvodno. Mi se tu sad suočavamo s nekoliko potencijalnih problema koji utiču na zagađenje - izgradnja auto-puta, mojkovačka deponija na obali Tare, radovi na Ski-centru Žarski, odnosno gradnja puta koja je takođe devastirala Bjelovičku rijeku", kazao je on.

Uticaj na postojeće rijeke je posljedica bivših rudarskih operacija, insistiraju iz "Brskova mine".

"Šteta nanesena ovim vodama je kumulativna posljedica rudarenja do 1991. godine, a izazvana je kombinacijom spajanja podzemne vode koja se izlivala iz starih podzemnih radova i kišnice koja je dolazila u kontakt s istorijskim rudarskim otpadom odloženim na površini zemlje. UNDP je ovu situaciju prepoznao 2008. godine", kazali su iz kompanije.

Voda koja teče kroz ostatke starih rudarskih operacija i željezničkih tunela takođe će, kažu, "biti uhvaćena" i korišćena u postrojenju ili tretirana i ispuštana, pa će projekat unaprijediti kvalitet vode koja se i sada uliva u Taru.

"Sva voda iz projekta biće tretirana u postrojenjima za prečišćavanje vode, kako bi se osiguralo da samo čista teče iz projektnog područja", obećali su iz kompanije.

Dozvole neće tako brzo

Tema ponovnog pokretanja rudnika aktuelizovana je poslije sastanka predstavnika kompanije u prvoj polovini marta s premijerom Zdravkom Krivokapićem i ministrima kapitalnih investicija Mladenom Bojanićem, finansija i socijalnog staranja Milojkom Spajićem, ekonomskog razvoja Jakovom Milatovićem, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandrom Stijovićem i ekologije Ratkom Mitrovićem.

Vlada je na sjednici 15. jula zadužila Ministarstvo kapitalnih investicija da aneksom ugovora o koncesiji produži rok za izradu rudarske tehničke dokumentacije i pribavljanje odobrenja, dozvola i saglasnosti "zbog nepostojanja pretpostavki za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova".

U saopštenju sa sjednice Vlade se dodaje da je to uradila "imajući u vidu dosadašnje rezultate geoloških istraživanja, kao i predstavljeni projekat 'Rudnik Brskovo' kojim je, između ostalog, projektovano: tri miliona eura koncesione naknade godišnje, oko 330 zaposlenih i 2,3 miliona eura poreza na dobit".

U šestom aneksu, gdje se kao potpisnici navode Bojanić i direktor firme Ričard Bofi, ističe se, između ostalog, da je u aktima Ministarstva ekologije ukazano da ne postoje pretpostavke za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova (UTU), što u krajnjem onemogućava koncesionaru ulazak u fazu eksploatacije, ali i da je u februaru obavijestilo koncesionara da proces pripreme i usvajanja planskog dokumenta s Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu stredinu podrazumijeva određeni vremenski period, koji na osnovu dosadašnjeg iskustva ne može biti kraći od 18 - 20 mjeseci.

Zakonom o rudarstvu, propisano je da se rudarski radovi izvode u skladu s tehničkom dokumentacijom koju naročito čine dugoročni programi eksploatacije mineralnih sirovina, rudarski projekti, godišnji planovi izvođenja radova, rudarski planovi i karte, geološka dokumentacija i dokumentacija o praćenju uticaja na životnu sredinu.

Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu će biti završen kad budu imali gotov rudarski projekat, a nadaju se da će to biti do kraja godine.

"Elaborat je dio procesa izdavanja dozvola za projekt. Vlada treba da izda UTU koji su ujedno uslov za finalizaciju Elaborata i projektne dokumentacije. Sve dok nemamo UTU-ove, ne možemo dovršiti dokumente i ući u postupak izdavanja dozvola", objasnio je Marković za CIN-CG.

Pribavljanje dokumentacije je, kako kažu iz kompanije, vrlo složen postupak i dio je početne faze Ugovora o koncesiji za "izradu rudarskih tehničkih dokumenata, što će biti osnova za odobrenje eksploatacijske dozvole".

Tehnička dokumentacija sadrži detaljnu inženjersku dokumentaciju za svaki korak procesa.

Mišnić je za CIN-CG kazao da je investitor već u zoni kašnjena s ispunjavanjem obaveza. I on podsjeća da je Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata obavezna izrada detaljnog prostorng plana i za koncesiona područja, što se u ovom slučaju "još nije desilo".

Na njegove ranije sumnje u "čistotu namjera i jasnost planova", direktor "Brskvo mine" kaže da ne planiraju da prodaju rudnik kada dobiju dozvolu. On je za CIN-CG rekao da će rudu najvjerovatnije izvoziti u Evropu i Kinu preko posrednika. Ekološkoj slici koja se nudi Mojkovčanima, on je dodao i to da će koncentrate vjerovatno auto-putem dopremati električnim kamionima do Luke Bar. Ta opcija nije konačna, jer će, kaže, razgovarati i s predstavnicima željezničkog saobraćaja u Crnoj Gori.

"Nakon prerade rude, proizvodimo koncentrate cinka, olova i bakra, koji sadrže metal kako je opisano u prethodnom odgovoru. Ti koncentrati se izvoze topionicama koje ih prerađuju dalje u fizički metal. Kompanija je u komercijalnim pregovorima s topionicama u Evropi i svijetu u vezi s prodajom koncentrata", navodi se u odgovoru.

Osim stanja rijeka, "Brskovo mine" je radilo procjenu osnovnog stanja životne sredine, koja se odnosi i na poljoprivredno zemljište, vazduh, biodiverzitet, buku. Marković je kazao, između ostalog, da su na svim lokacijama imali hemijski sadržaj zemljišta koji odstupa od graničnih vrijednosti, da nema znatnih prekoračenja kvaliteta vazduha, ali da u toj oblasti ne postoji nijedna vrsta koja je rijetka ili ugrožena na ovom području.

Kompanija samo za Brskovo

Rudnik Brskovo jedini je projekat kompanije "Tara resorces", u čijem se vlasništvu nalazi "Brskovo mine".

"Menadžment kompanije Tara Resources ima značajno iskustvo u finansiranju, izgradnji i rukovođenju rudnicima u skladu s najboljim svjetskim praksama, a iz prethodnog iskustva rada u brojnim globalnim rudarskim i metalurškim kompanijama", navodi se u odgovoru kompanije na pitanja o tome kako namjeravaju da finansiraju ovaj projekat.

Direktor Ričard Bofi je diplomirani inženjer rudarstva s tri decenije iskustva, a do sada je bio izvršni direktor i rudnika bakra u Bocvani i zlata u Turskoj.

Ovlašćeni zastupnici "Brskova" su Milijanka Maraš i Štefan Peške.

Peške, kako se navodi na sajtu kompanije, ima 15 godina iskustva u finansijama i akvizicijama i spajanjima.

Maraš je upisana u Centralni registar privrednih subjekata kao ovlašćeni zastupnik više firmi, među kojima je i "Lamir", čiji je direktor i vlasnik Miloš Bošnjaković.

Bošnjakovićevo ime pominje se uz više kompanija koje se u regionu bave ispitivanjem u oblasti rudarstva. On je bio predstavnik kompanije "Balamara Resourcers Limited", kojoj je u fokusu bio upravo rudnik Brskovo. BRL je bio osnivač "Nort mininga", koji je dobio od Vlade 2010. godine ugovor o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju rude. Uz odobrenje Vlade, koncesionar je promijenio naziv i od sredine 2019. godine registrovan je kao "Brskovo Mine".

Vlada je na sjednici 4. maja 2018. godine dala saglasnost da se vlasnički udio nad koncesionarom "North Mining" prenese na "Fusion Fund I AG" iz Švajcarske. Bofi i Peške su dio Fusiona, a izvršni direktor je Kris Džejms.

"Fusion Fund I AG" kasnije je promijenio ime u "Tara Resources AG", a koncesionar u "Brskovo mine".

"Informacija o procjeni opravdanosti zahtjeva koncesionara doo "North Mining" - Podgorica za prenos vlasničkog udjela nad ovim privrednim društvom sadržala je podatke o iskustvu Fusion Capitala u oblasti rudarstva u zemljama kao što su Sjeverna Makedonija, Australija, Kanada, kao i projektima u Zapadnoj Evropi, kao i državama Južne i Srednje Amerike", kazali su za CIN-CG iz Ministarstva kapitalnih investicija.

Na prostoru i groblja iz Mojkovačke bitke

Govoreći o posljedicama aktiviranja rudnika, predsjednik Opštine Rajko Mišnić napominje da je, na primjer, obližnji Nacionalni park "Biogradska Gora" kandidovan kod UNESCO-a za zaštitu kompletnog prostora zbog izuzetnog bogatstva bukovih šuma, a da se iznad lokaliteta rudnika radi na otvaranju Skijaškog centra "Žarski", u koji je država do sada uložila 30 miliona eura.

Poslanik DPS-a Duško Marković obišao je više puta rodni Mojkovac u vrijeme dok je bio premijer. On nije odgovorio CIN-CG na pitanja da prokomentariše plan rada rudnika, posebno imajući u vidu njegovo isticanje značaja sanacije ranijeg jalovišta i pretvaranje u sportsko-rekreativnu zonu.

Vlade predvođene DPS-om bile su te koje su odobrile ugovor o koncesiji, ali i potpisivanje svih osim posljednjeg aneksa.

Iz "Brskovo mine" ističu da se na prostoru predviđenom projektom nalazi više arheoloških nalazišta, a da će oni finansirati rad arheologa na otkopavanju Šaške crkve u Doganjici.

U tom dijelu se nalaze i groblja iz Mojkovačke bitke.

"Na projektnom području imamo tri ovakva spomenika. Oni su nažalost rasuti, pa je naša ideja i predlog koji dajemo studijom o kulturnom nasljeđu da izmještanjem dobijemo memorijalni kompleks koji bi bio dostupniji posjetiocima, a nama bi omogućio da neometano radimo rudarske aktivnosti", pojasnio je Marković.

Tokom 13. i 14. vijeka jedan od najrazvijenijih i najznačajnijih rudarskih centara bio je srednjovjekovni grad Brskovo, današnji Mojkovac. Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore od 2017. godine vrši istraživanja na ostacima drevnog Brskova, grada u kojem je kralj Uroš Nemanjić (1242-1276) iskovao prvi novac tadašnje države.

Miloš RUDOVIĆ

Devet od 10 građana se na društvenim mrežama susretalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje. Sagovornice smatraju da se problem ne može riješiti bez sankcionisanja, a pojedine među njima sugerišu i uvođenje novog krivičnog djela

Verbalno nasilje nad ženama, naročito ženama iz javnog života, u porastu je posljednjih godina u Crnoj Gori. To potvrđuju i rezultati upitnika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), po kojima se devet od 10 ispitanika na društvenim mrežama susrijetalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
U posljednjih godinu mogle su čuti i vidjeti različiti primjeri takvog ponašanja, od uvredljivih komentara preko karikatura na kojima su prikazane nage i u potčinjenom položaju do prijetnji smrću. Sve ovo se širilo po društvenim mrežama, uglavnom bez sankcija.

”Ovo je jedan od najgorih trenutaka za žene u našem političkom životu”, kaže predsjednica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Božena Jelušić. Više međunarodnih dokumenata ističu da je govor mržnje prema ženama neprihvatljiv, ali iako je Crna Gora potpisnica brojnih sporazuma koji bi trebalo da unaprijede poziciju žena u društvu, verbalno nasilje prema njima sve je izraženije.
Najveći broj onih koji su popunili uspitnik CIN-CG na temu mizoginije smatra da je stanje jako loše. Gotovo 90 odsto ispitanika smatraju da su žene koje se bave javnim poslom češće izložene napadima i jeziku mržnje nego njihove muške kolege, vjeruju i da se kroz nastupe muškaraca ohrabruje mizoginija.
I rezultati istraživanja koje je ranije ove godine predstavila Ženska politička mreža (ŽPM) pokazuju da je, na primjer, devet od deset političarki u Crnoj Gori bilo diskriminisano samo zato što su žene.
U tom istraživanju kroz anonimne upitnike učestvovalo je 86 političarki, dok je kroz dubinske intervjue učestvovalo njih 18.
Preko polovine su bile ispitanice koje su članice opštinskih i glavnih odbora političkih partija, dok je tek svaka deseta bila u predsjedništvu partije.
Skoro tri četvrtine anketiranih političarki potvrdilo je da su se tokom svog političkog rada susretale s nasiljem nad političarkama. Najčešći napadi dolazili su putem društvenih mreža, medija ali i muškaraca iz iste patije ili koalicje.
Iz ŽPM su ocijenili da se rodno zasnovano nasilje najčešće dešava s ciljem obeshrabrivanja žena da se društveno angažuju. Tim nasiljem stavlja im se do znanja da njihovo mjesto nije na javnoj sceni kao ni i u procesu odlučivanja, navode u ŽPM.
Pojedine aktuelne ministarke su bile meta takvih napada i prije nego što su zvanično ušle u Vladu Zdravka Krivokapića.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović kazala je u razgovoru za CIN-CG da je svjesna da njen prag tolerancije, kao javne ličnosti, mora da bude povišen i da nastoji da se tako i ponaša.
”Ipak, teret koji se na taj način podnosi lično i porodično je odavno prešao sve granice… Ja sam po struci ljekarka, a ne pravnica, ali se od ranije postavlja pitanje gdje prestaje kritika a počinje govor mržnje i šta je od instrumenata borbe sada na raspolaganju”, kazala je ona.
Na prošlomjesečnom performansu ispred Ministarstva zdravlja, tokom kojeg je sa više od 2.000 pari obuća ukazano na broj žrtava koronavirusa, Borovinić-Bojović je nazvana “ministarkom smrti” i “ministarkom potonje ure”.
”Pojedinci koji su, iz različitih razloga, javne ličnosti u sadejstvu sa organizacijama koje na raznorodne načine neformalno kontrolišu, su inspiratori organizovanih hajki na istaknute žene u Crnoj Gori. Ako bismo imali na umu samo tzv. ‘performans’ ispred Ministarstva, dovoljno je samo da izguglate poruke sa pločnih transparenata koje niko opravdano nije htio da uzme u ruke, da biste saznali ko je njihov idejni tvorac,” kazala je ona.
Slobodno širenje jezika mržnje, prema mišljenju ministarke Borovinić-Bojović, moguće je zbog decenijske nekažnjivosti takvih napada na žene u Crnoj Gori.

Kada su u pitanju konkrenti primjeri, ispitanici su u upitniku CIN-CG-a pominjali i slučaj poslanice Socijaldemokratske partije (SDP) Draginje Vuksanović Stanković.
Poslanica je u razgovoru za CIN-CG kazala da su političarke, bez obzira iz koje političke partije dolazile, u poslednje vrijeme veoma izložene seksističkim i mizoginim napadima. “Ja sam žrtva tog seksizma i mizoginije. Vrlo je tanka granica između tih mizoginih i seksitičkih poruka s jedne strane i prijetnji koje su mi upućivane s druge strane,” kazala je ona.
Prošlog mjeseca je tako poslanica dala izjavu u podgoričkom Centru bezbjednosti (CB) zbog toga što su je na društvenim mrežama vrijeđali funkcioneri vladajućih parija. Uz postavljenu njenu fotografiju, bivši poslanik DF-a Emilo Labudović ranije ove godine je u autorskom tekstu pisao o “alapači, brbljivici i torokuši”.
Vuksanović Stanković, koja je i profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, smatra da je jako važno da se verbalnom nasilju nad ženama stane na put.
”Apsolutno nema nikakvih kažnjavanja i mislim da bi trebalo pooštriti kaznenu politiku u tom djelu, kao i za klevetu, i eventualno neko novo krivično djelo iz ove oblasti uvesti u krivično zakonodavstvo Crne Gore. Znamo da je kleveta dekriminalizovana i da postoji mogućnost zaštite u građanskom postupku, ali mislim da je treba vratiti i u okviru krivičnog postupka,” kazala je ona.
Predsjednicu skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Boženu Jelušić kolege iz vladajuće koalicije su nazivali “džokerom” DPS-a ali i neprimjereno dobacivali tokom skupštinskih zasjedanja. Jelušić ističe da je dobila “ekskluzivnu priliku” da bude meta napada sa oba pola političkog spektra.
”Društvena polarizacija je odveć snažna, a dodatni izazov je digitalno okruženje i proliferacija govora mržnje, spinova, pa i poziva na neku vrstu linča, na društvenim mrežama. Očito je smjena jednog okamenjenog režima sama po sebi bila izazov, ali se tome priključila i nespremnost nove vlasti da društvenu koheziju gradi na konstruktivnije načine. Na primjer, klerikalizacija nikada nije dobro rješenje, jer je učešće žena u crkvi na pozicijama moći uglavnom ravno nuli,” kazala je ona za CIN-CG.
Na pitanje da li smatra da se kroz nastupe javnih poslenika ohrabruje mizoginija, ova poslanica Građanskog pokreta URA kazala je da bi mogla navesti čitav niz primjera, ne samo za mizoginiju već i za okamenjene rodne uloge kojima se žene nastoje disciplinovati.
”Na primjer: ‘teško mjestu đe kuđelja džeferdaru sudi, đe su bolje žene nego ljudi’, ili ‘udario sam ga onako kako se udaraju djeca ili žene’. Tu su i stavovi da je ‘mala porodica egoistična’, ili da je ‘svaka majka vaspitavala svoje sinove za buduće vojnike, a kćeri da budu brižne prema svojim najbližim - a to je braći - i da ubuduće kao majke na isti način vaspitavaju svoju djecu’ Tako sinovi ni ne moraju da budu brižni, a ponajmanje prema sestrama, kojima se po pravilu ne ostavljaju nekretnine. Nažalost, neka prava žena dolaze samo do jedne granice, potom ona prelaze na muževe, sinove, državu i crkvu,” kazala je ona, dodajući da je patrijarhalno ustrojstvo ne samo žene postavilo u neravnopravan položaj sa muškarcima, nego aktivno utiče na osudu žena, naročito onih koje nijesu ispunile svoje “ženske” dužnosti.
Za deset mjeseci ove godine, većina prijavljenih prijetnji i napada na novinare i novinarske ekipe bila je usmjerena protiv novinarki.

Tokom dosadašnje karijere, direktorica nedjeljnika “Monitor” Milena Perović dobijala je, između ostalog, javno epitete da je “medijski siledžija u suknji”, “novinarsko smeće”… Ona je kazala da slične uvrede nisu upućivane muškarcima koji obavljaju javne funkcije.
”Na žalost, mizoginija, te nasilje nad ženama zabrinjavajuće snažno živi u Crnoj Gori, bez obzira na brojne strategije, zakone, te programe koji su zvanično prihvaćeni kada su u pitanju antidiskriminacione politike. Problem je, čini mi se u tome, što političke elite, te oni koji odlučuju, su te mehanizme prihvatili na insistiranje ovdašnjeg civilnog sektora, te aktiviskinja koje se više decenija zalažu za rodnu ravnopravnost, ili kao zahtjev u okviru procesa evrointegracija, dok u suštini nijesu to osjećali kao pravu vrijednost. Otuda i raskorak između pravnog okvira i prakse”, ocijenila je ona u razgovoru za CIN-CG.
Da bi se problem riješio, potrebne su, prema njenom mišljenju, elite koje razumiju i iskreno žele da se to promijeni.

Neki od građana su u upitniku CIN-CG kao primjere žena koje su se nedavno našle na meti napada istakli Sabinu Talović, direktoricu pljevaljske NVO “Bona fide”. “Ja kao aktivistkinja sam već dugi niz godina izložena mizoginiji, govoru mržnje, diskriminaciji pa čak i fizičkim napadima,” kazala je Talović za CIN-CG.
Talović se nedavno našla na meti napada, kada je jedan sugrađanin vrijeđao po osnovu nacionalne pripadnosti, upućivao prijetnje njoj i njenom prijatelju, a nakon čega je i fizički nasrnuo na nju.
Kroz nastupe javnih poslenika, mizoginija se, prema njenom mišljenju, ne samo ohrabruje već često i podstiče, prije svega “zato sto se ni na koji način ne sankcioniše”.

”Rješenje ovog problema vidim prije svega u sankcionisanju govora mržnje i svih oblika mizoginije, edukaciji cjelokupne javnosti o posledicama i senzibilisanje medija koji ne rijetko svojim izvještavanjem podržavaju mizoginiju. Poseban akcenat bih dala na ponašanje političkih predstavnika u parlamentu i potrebu izmjene Poslovnika o radu Skupštine, koji osim javnih opomena mora sadržavati javne osude i oštrije sankcije”, kazala je ona.
Žrtve govora mržnje, a žene su uvjek najlakša meta za targetiranje, u našoj zemlji bi, bez obzira na sve ideološke razlike, trebalo da postanu solidarne, poručuila je na kraju ministarka.
”Ne možemo očekivati podršku instutucija sve dok smo razjedinjene i sve dok se smišljeni propagandni napad na jednu damu ne smatra napadom na sve nas,” kazala je ona.
Crna Gora nepunu deceniju pregovara sa Evropskom unijom o pristupanju, ali i pored promjena u zakonodavnom okviru, trebaće još mnogo da se istinski unaprijedi pozicija žena u društvu.

Raičević: Ekstremi dominiraju društvenim mrežama

Upitnik koji je CIN-CG pokrenuo na temu mizoginije popunilo je više od 150 osoba, a čak oko 90 odsto je onih koji su se na društvenim mrežama susrijetali sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju žene iz javnog života, kao što su ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
Nešto manji procenat (oko 80 odsto) je onih koji smatraju da su žene koje se bave javnim poslom čeśće izložene javnim napadima i jeziku mržnje nego njihove muške kolege, ali i stava da se kroz nastupe njihovih muških kolega ohrabruje mizoginija.
Prema rezultatima upitnik, oko 90 odsto je procenat onih koji su pooštravanje sankcija zbog napada koji podstiču mržnju prema ženama.
Jedina situacija u kojoj je većina ispitanika odgovorila sa “ne”, je na pitanje da li znaju lično nekog ko je bio izložen napadima samo zato što je žena. Ovdje su oko tri petine kazale da ne znaju nekog ko je lično bio izložen napadima, a dvije petine da znaju.
Prema mišljenju direktorice NVO Centra za ženska prava Maje Raičević, građani i građanke koji su odgovarali na upitnik CIN-CG su “prilično realno ocijenili situaciju” kada je u pitanju govor mržnje prema ženama u javnom životu.
Raičević je stava da ekstremi u posljednje vrijeme dominiraju društvenim mrežama. “Stoga se slažem da je potrebno odlučnije reagovati na govor mržnje, ne samo kroz pooštravanje sankcija, nego prvenstveno kroz veći angažman novinarskih samoregulatornih tijela i aktivnosti tužilaštva koje ocjenjuje da li u nečijim izjavama i radnjama postoje obilježja krivičnih djela”, kazala je ona za CIN.

Miloš RUDOVIĆ

Uprava traži rješenje, Ministarstvo ne zna za problem

Prostorno urbanistički plan (PUP) Kotora nije u potpunosti usklađen sa Studijom zaštite kulturnih dobara (Studija), na osnovu koje je trebalo da bude urađen, pa su se već javili problemi u primjeni novog plana, koji važi na zaštićenom području Bokokotorskog zaliva od druge polovine prošle godine. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrđeno iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD).

Ovo znači da bi ova dva ključna dokumenta na nekim parcelama mogla da budu suprostavljena. Tako bi se moglo desiti da po novom kotorskom planu može da se gradi na nekom prostoru, a da Studija to zabranjuje. Sve to bi moglo ugroziti područje Kotora, koje je Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) još 1979. stavila na Listu svjetske baštine.

Primjena kotorskog PUP-a predstavlja veliku opasnost za očuvanje kulturnog pejzaža Boke, ističe za CIN-CG inžinjerka arhitekture Aleksandra Kapetanović iz Centra za održivi prostorni razvoj (EXPEDITIO).

Kapetanović, koja je učestvovala u izradi Studije, pojašnjava da primjena tog plana možda neće ugroziti pojedinačna kulturna dobra, ali bi direktno i nepovratno mogla da ugrozi ključne vrijednosti - kulturni pejzaž zaštićenog područja.

Ona dodaje da PUP dozvoljava izgradnju turističkih sadržaja u nekim zonama između naselja, za koje je u Studiji jasno navedeno da ne bi smjelo biti nikakve gradnje.

Bez obzira na djelimično ispoštovane mjere Studije i preporuke UNESCO-ve misije, ocjenjuje Kapetanović, plan i dalje nastavlja već jasno vidljivu lošu praksu potpune i neadekvatne transformacije kulturnog pejzaža obalnih naselja, a najdrastičniji primjer je uz Kostanjicu, sad svakako i Dobrota.

,,PUP je za područje Opštine Kotor loš i problematičan planski dokument, koji je formalno dobio saglasnosti nadležnih institucija, ali koji se suštinski ne zasniva na očuvanju izuzetne univerzalne vrijednosti Područja Kotora tj. njegovog ukupnog kulturnog pejzaža koji predstavlja Svjetsku baštinu”, zaključuje Kapetanović.

Prethodna Vlada Crne Gore je, u septembru prošle godine usvojila novi PUP Kotora, koji je zamijenio sve dotadašnje planove i koji je trebalo da stanje na zaštićenom području dovede u red. To se, međutim, za sada nije desilo.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) su potvrdili da postoji određeni broj problematičnih parcela, zbog učestale neusklađenosti Studije i kotorskog PUP-a.

„Uprava je za sve lokacije, čija se planirana gradnja nije mogla uskladiti sa Studijom, tražila izradu Procjene uticaja na baštinu (HIA)“, navode iz Uprave.

Međutim, kako pojašnjavaju zbog zakonskih ograničenja i ograničenih sredstava u budžetu ispostavilo se da ni ta praksa ne daje dobre rezultate, pa Uprava sada pokušava sa UNESCO-om da nađe jednostavnije rješenje.

Kažu da, iako ovaj plan jeste u velikoj mjeri korigovao neka ranija rješenja koja nijesu bila dobra, problem se javlja i na nekim lokacijama, gdje u PUP-u nema detaljnije planske razrade.

Oni naglašavaju da je mišljenje Uprave svakako neophodno za sprovođenje svih intervencija u prostoru, a kojima se može uticati na kulturno dobro.

Ističu da je neophodna kvalitetnija međusektorska saradnja, ali i saradnja između opštinskih i državnih resora, kako bi se unaprijedila oblast zaštite prostora.

Da komunikacija između sektora nije uvijek na visini potvrđuje i to što u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) tvrde da nisu upoznati sa problemima u primjeni PUP-a, te njegovoj neusklađenosti sa Studijom zaštite.

„PUP Kotora je prošao veliku kontrolu, dobio je sve saglasnosti UNESCO-a“, kažu iz Ministarstva.

Oni ističu da je u proceduri izrade tog planskog dokumenta pribavljena i saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u kojoj je, pored ostalog, konstatovano da je kotorski plan korigovan u skladu sa svim preporukama i Studijom.

Pitanje njegove primjene, dodaju, povjereno je kotorskoj opštini.

Međutim, i iz kotorskog Sekretarijata za urbanizam tvrde da je PUP Kotora u potpunosti preuzeo Studiju i kao takav dobio saglasnost od strane UNESCO-a.

Gligorić: Planiranje postora praktično ne postoji

Sada je upitno i koliko će i ovaj kotorski plan, ali i ostali lokalni planovi koji se rade, uopšte trajati, jer MEPG planira da mijenja Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata i da opštinama vrati veću autonomiju u odlučivanju, ali i da oblast planiranja prostora i izgradnje objekata najvjerovatnije reguliše na osnovu više zakona.

Od donošenja Zakona iz 2017. godine u oblasti planiranja prostora vlada potpuni haos. Država već četiri godine nije uspjela da realizuje taj Zakon, kojim je predviđeno da sistemu planiranja prostora uključi Prostorni plan Crne Gore (PPCG) i Plan generalne regulacije (PGR), koji je trebao da zamijeni lokalne planove.

Probijeni su međutim svi rokovi za izradu PPCG, koji bi trebao da usmjeri kompletan razvoj zemlje, a od PGR-a se odustalo ove godine, nakon što je njegova izrada takođe više puta odgođena od 2017. godine.

PPCG se donosi za period od 20 godina, a posljednji rok koji je postavljen za završetak plana je mart iduće godine. Međutim, i ovaj rok će najvjerovatnije biti produžen, kao i mnogi raniji, jer prema saznanjima CIN-CG-a, teško može biti završen do tog perioda.

Da bi se donio PPCG prvo se mora usvojiti novi zakon.

Međutim, nastavljeno je sa izradom lokalnih planova, koji uopšte nijesu predviđeni sadašnjim Zakonom, pa se trenutno rade tivatski i budvanski planovi.

Pri tom stručnjaci iz ove oblasti tvrde da je potpuno neprimjereno raditi prvo niže, odnosno lokalne planove, a nemati Prostorni plan koji je strateški plan vezan za cjelokupni razvoj države.

,,Sistem planiranja prostora praktično ne postoji”, kaže inžinjerka arhitekture Biljana Gligorić iz EXPEDITIO. Ističe da je Zakon o prostornom planiranju i izradnji objekata iz 2017. bio velika i skupa greška. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme, a situacija se sve više usložnjava.

Veoma je opasno, kako dodaje, što je praktično već pola decenije oblast planiranja prostora u nekom vakumu bez jasne strukture, međusobne hijerahije i efikasne procedure donošenja dokumenata, kao i bez kontrole.

,,Do temelja urušen sistem na kojem razvoj počiva. Sada se što prije treba sabrati i napraviti jedan set novih zakona, modernih, zasnovanih na principima dobih praksi u ovoj oblasti i u skladu sa veličinom i kapacitetima naše države”, ocijenila je Gligorić.

Ona smatra da je to što se odustalo od Plana generalne regulacije dobra odluka, jer je taj plan unio dosta zabune kod stručnjaka: ,,Prostorno planiranje je jedna ozbiljna sistemska oblast, u kojoj su ovakvi eksperimenti, naglo uvedeni, a posebno bez saglasnosti struke, veoma opasni i šteta može biti nemjerljiva“.

Nada se da će novi prostorni plan, u čijoj izradi učestvuje, biti donešen do kraja naredne godine, ali ističe da se on nikako ne smije donijeti bez sprovedene javne rasprave, jer je u pitanju plan koji je vezan za cjelokupni razvoj.

Ona naglašava da je jednoglasan stav nevladinih organizacija i stručnjaka da je sadašnji Zakon neophodno razdvojiti na najmanje četiri potpuno odvojena zakona.

,,Ukoliko to ne bi bio slučaj, ponovo bismo imali situaciju u kojoj se odluke koje je neophodno donositi na osnovu znanja, donose isključivo politički”, ističe ona.

Novi Zakon i PP do kraja iduće godine

MEPG je za CIN-CG potvrdilo da se odustalo od izrade PGR i da se radi na izradi novog predloga zakona o prostornom planiranju. Oni pojašnjavaju da je problematično realizovati plan koji bi nadomjestio sve lokalne planove, što je predviđao aktuelni Zakon. Pokazalo se da je centralizacija uređenja prostora problematična, kasnilo sa izradom planova, bunile su se i lokalne samouprave i nevladin sektor.

Ni PPCG potvrđuju ne može biti završen do marta iduće godine, kako je planirano.

„Ugovori o izradi dva planska dokumenta PPCG i PGR predviđena Zakonom zaključeni su tek prošle godine, a oni su trebalo da budu izrađeni u roku od tri godine od donošenja Zakona iz 2017“, ističu u Ministarstvu.

Novim zakonom vratilo bi se lokalnim samoupravama odlučivanje u planiranju prostora. U Ministarstvu planiraju i da formiraju Zavod za prostorno planiranje, koji bi vodio izradu planske dokumentacije.

Vratiće i građevinske dozvole, urbanističke i građevinske inspektore, a pozabaviće se i privremenim objektima.

„U toku sledeće godine bi trebalo da imamo novi zakon i da PP do kraja sljedeće godine bude spreman za Skupštinu“, kažu iz Ministarstva.

Da li će svi lokalni planovi ostati na snazi donošenjem novog zakona još se ne zna. „Pošto je za sve te planove dat novac svih nas, gledaćemo da ove kvalitetnije planske dokumente preuzmemo“, navode iz Ministarstva.

Plaćamo za loše planove, sanacija Boke ni na vidiku

Koliko je država neplanskim djelovanjem već potrošila novca i resursa samo se može pretpostaviti, dok je prostor u nekim djelovima zemlje već trajno devastiran.

Dio planova za zaštićeno područje Kotora, koji su stavljeni van snage nakon donošenja novog PUP-a, koštali su državu pola miliona eura, kako piše u dokumentima koje je CIN-CG dobio od Opštine Kotor. Koliko su, međutim, koštali svi ostali planovi koji više ne važe, uključujući i onaj za Kostanjicu, koji ispituje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ostaje bez odgovora, jer nam Opština nije dostavila te podatke.

Stručnjaci tvrde da nije bilo potrebe da se svi ti planovi poništavaju, već su se mogli revidirati i uštedjeti novac. Osim ogromnog novca koji su građani dali za ove planove, problem je što je upravo na osnovu njih i devastiran dio zaštićenog prostora, a planovi sanacije za djelove Boke koji su predviđeni Studijom zaštite, nijesu još urađeni. Izgleda da neće brzo, svakako dok se ne završi novi zakon i donese Prostorni plan.

„Do donošenja PP i dok novi zakon formuliše podjelu planske dokumentacije, stav je da se rade samo dokumenta za infrastrukturne projekte i smjernice za legalizaciju“, navode iz Ministarstva.

Resor kojim rukovodi Ratko Mitrović trebalo bi da izradi planove sanacije devastiranog prostora Kostanjice, Morinja, Škaljara, Dobrote, Prčnja i Stoliva.

Te mjere, između ostalog, predviđaju pejzažno uređenje, promjene boja i fasada, preoblikovanje krovova i otvora, uklanjanje ili preoblikovanje objekata ili njihovih djelova.

Dozvoliće opštinama legalizaciju bez plana

Iz Ministarstva ističu da će se legalizacija objekata urediti posebnim zakonom.

Kako nam je pojašnjeno da, kako se objekti mogu legalizovati u skladu sa smjernicama planskog dokumenta, a kako neće biti Plana generalne regulacije, opštinama će dozvoliti da neke objekte legalizuju bez plana.

Da li se ovo radi i kako bi ministar Mitrović, čiji sin takođe ima nelegalnu kuću u Komoševini iznad Budve, uspio da legalizuje svoje objekte, iz Ministarstva nijesu željeli da komentarišu.

Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru pokrenulo je, u avgustu ove godine, izviđaj protiv Mitrovića zbog sporne kuće, po prijavi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Iz tog tužilaštva su za CIN-CG rekli da nam ne mogu dati više informacija, osim da je predmet i dalje u fazi izviđaja.

Maja Boričić
foto: Siniša Luković