Od 22. jula, od kada je vođena evidencija, do kraja tog mjeseca registrovano je 150 stranih državljana sa potvrđenom infekcijom kovida-19, a u avgustu još 1390. Najveći broj inficiranih gostiju boravio je u Budvi i u Ulcinju, zatim u Baru i Herceg Novom
Ni sedmicu nakon odluke Vlade da prestane da finansira besplatno testiranje turista od 1. septembra, javnosti nije poznato koliko je ukupno novca iz budžeta izdvojeno za PCR analize gostiju, koliko testova je urađeno i bilo pozitivno, kao ni koliko je koštalo liječenje stranih državljana. Iz Ministarstva zdravlja “Vijestima” su odgovorili da je za liječenje turista inficiranih koronavirusom u javnim zdravstvenim ustanovama od 1. maja do 5. avgusta izdvojeno oko 100.000 eura, za hospitalizaciju i medicinske usluge u ambulantama. Nijesu precizirali koliko turista je liječeno u tom periodu, u kojim domovima zdravlja i bolnicama. “Vijesti” su 6. septembra tražili iste podatke za avgust, ali iz resora Jelene Borovinić Bojović nisu odgovorili. Ni Institut za javno zdravlje (IJZ) nije odgovorio “Vijestima” na pitanja koliko je turista testirano po opštinama, koliko je pozitivnih, iz kojih zemalja, kao ni koliko ih je hospitalizovano. Pitanja su poslata trećeg, a zatim i 27. avgusta. Iz Ministarstva zdravlja su ranije odgovorili da se procjenjuje da je za četiri mjeseca urađeno oko 8.100 analiza, ali da ne mogu da kažu koliki su troškovi u budžetu po tom osnovu. Pojasnili su da je država kupila više od 80.000 PCR testova, a kroz donacije dobila oko 100 hiljada, a za analiziranje uzoraka turista koristili i sredstva koja nisu plaćena iz budžeta. Prema podacima IJZ, u avgustu se koronavirusom zarazilo 11.876 građana Crne Gore i 1.390 turista. Tokom desetak dana jula, tačnije od 22. jula od kada se vodi evidencija, registrovano je 150 stranih državljana sa potvrđenom infekcijom kovid-19. Podaci iz dnevnih izvještaja o epidemiološkoj situaciji IJZ ukazuju da je najveći broj inficiranih gostiju boravio u Budvi. Od 22. jula do 1. septembra u toj opštini registrovano je 439 turista pozitivnih na koronavirus, u Ulcinju 393, Baru 194, a u Herceg Novom 132. Od posljedica infekcije koronavirusom, pokazuje statistika IJZ, 30. jula preminuo je turista (57) koji je boravio u Baru, a 18. avgusta i strani državljanin iz Bosne i Hercegovine, za kojeg nisu saopštili koliko je godina imao. Crna Gora je jedina zemlja čija se ekonomija u velikoj mjeri oslanja na turizam, a koja je odlučila da privuče goste tako što će da pruži besplatno liječenje u slučaju infekcije i PCR testiranje, ako je to uslov za povratak u zemlju porijekla. Iako su iz Ministarstva ekonomskog razvoja “Vijestima” kazali da je ova odluka izazvala pozitivne reakcije cjelokupne turističke privrede i turista, zbog koje je Crna Gora prepoznata kao sigurna i odgovorna destinacija, neki ljekari tvrde drugačije. Epidemiolozi iz domova zdravlja i IJZ, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je odluka o potpunom otvaranju granica bila pogrešna, jer su mnogi turisti već inficirani ulazili u državu i slobodno se kretali. To je, tvrde, dominantan razlog zbog kojeg je broj inficiranih za dva mjeseca porastao 28 puta, a Evropska unija nas skinula sa liste bezbjednih zemalja. Podaci IJZ pokazuju da je tokom avgusta zabilježeno i 96 smrtnih slučajeva povezanih sa infekcijom koronavirusom, što je za oko sedam puta više u odnosu na jul ove godine. Neki rezultati testa su kasnili Prema podacima Instituta za javno zdravlje (IJZ), besplatno testiranje turista koji borave u Podgorici, Tuzima, Danilovgradu i na Cetinju sprovodi se u njihovim laboratorijama, dok su za ostale opštine nadležni domovi zdravlja. Po uputstvu, bilo je moguće samo testiranje turista koji su platili taksu u nekom od hotela ili registrovanom privatnom smještaju i kojima je PCR negativan nalaz potreban za povratak u zemlju gdje žive. Ovu analizu potrebno je bilo najaviliti najmanje 72 sata prije putovanja. Iz ministarstava zdravlja i ekonomskog razvoja, kao ni iz Vlade, nisu obrazložili odluku da od 1. septembra ukinu PCR testiranje turista. Iako turisti sa kojima su “Vijesti” razgovarale tvrde da je besplatno PCR testiranje dogovoreno i sprovedeno u najkraćem roku, bilo je i onih koji su nezadovoljni tretmanom u Crnoj Gori. Porodica Husejnović, koja je godišnji odmor provela u Baru, ima negativno iskustvo, jer im nalaz testa nije dostavljen u dogovorenom terminu. Bračni par, državljani Kraljevine Holandije, trebalo je da urade 3. avgusta PCR test za dvoje djece u Domu zdravlja Bar da bi mogli da se vrate kući.
Ne brani Đukanović bilo što u Crnoj Gori, osim zone ličnog komfora i sve i svi koje koristi samo su alat za tu namjenu. Što to SPC osvaja, a da joj on to već nije dao. Izlaz iz aktuelne krize, zato, vodi kroz logičku matricu: Đukanović nije dio rješenja. Nije ni dio problema. On je problem
Crna Gora opasno naginje udesno. Najavljeni protesti zbog namjere Srpske pravoslavne crkve da pod svodovima Cetinjskog manastira obavi obred ustoličenja mitropolita Joanikija, do sada su najopasnija manifestacija ovog procesa. Uprkos uvjeravanjima aktuelne vlasti, o tome da će sve proteći mirno, dramatičan ishod se ne može isključiti. Pitanje da li to vrijedi bilo čega, uključujući i političke sudbine, kasnije ne bi imalo smisla. Očigledno je da dva desna bloka jedan drugog hrane profanim ciljem da bilduju sopstvene rejtinge. Zajedno guše narastajuću inicijativu u centru i lijevo koja, iako često nevješto i nedovoljno jasno, artikuliše da je moguća i građanska i nediskriminatorna i evroatlantska Crna Gora. Poželjno mjesto za društvo jednakih šansi. Crkva je već obavila svoje, kao rezultat strategije „dva koraka naprijed, pa jedan nazad, ako mora“, i talambase premjestila u Podgoricu. Sada pokušava da opere ruke od posljedica iritirajućih najava i retorike koja negira sve što ima obilježje crnogorskog. Time nije zadovoljno ni ekstremno političko krilo ove grupacije, koje bi, rado kavzi, nepozvano do Cetinja u nedjeljno jutro. I za Demokratsku partiju socijalista potez SPC je „nedovoljan i zakasnio pokušaj kompromisa“. Stranka Mila Đukanovića je, gurajući se na čelo protesta po cijenu ogromnih posljedica, opisala svoj politički krug, vratila se na nacionalističke staze samo u drugom dresu. Ima tu i političke šizofrenije u kojoj gradonačelnik glavnog grada zapaljivo zove u pohod na Cetinje da spriječi crkveni obred, a ne smeta mu što se u njegovom dvorištu obavljaju pripreme SPC za miting ogromnog epidemiološkog rizika i još jedan u zatvorenom prostoru. Više nego dovoljno da se preispitaju i posljednji koji vjeruju u postojanje zdravog tkiva DPS. Da događaji mogu poprimiti dramatičan tok posredno svjedoči i reagovanje bivšeg premijera i potpredsjednika DPS Duška Markovića koji je tražio hitnu sjednicu parlamenta i izglasavanje rezolucije o pomirenju. Zna Marković da je to nemoguće. Ali, kao čovjek koji je 20 godina vodio tajne službe, on može da procijeni posljedice, pa ostavlja trag o sopstvenom otklonu od namjera DPS i Đukanovića. Dok fitilji gore i dim se približava prestonici, alibično prebacivanje odgovornosti jednih na druge i svih na Vladu teško da će prikriti vinovnike po građane i državu opasnog ponašanja. Najodgovorniji je svakako aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji se samovoljno sveo na šefa partije i samonajavio za lidera protesta, što će reći i organizatora neprijavljenog skupa. Njegova najava da će i sam na Cetinje, kruna je višemjesečne medijske i političke pripreme u nastojanju da kreira referendumski ambijent i podjelom na „nas i njih“ prekrije nekadašnjih 55 odsto birača. Tome služi i narativ o suverenističkom bloku sa jedne, i Srpskoj crkvi sa druge strane, te o konstrukcijama o okupaciji po kojima će neki, i u Srbiji anonimni istoričar postati novi pukovnik Pešić. Ne brani Đukanović bilo što u Crnoj Gori, osim zone ličnog komfora i sve i svi koje koristi samo su alat za tu namjenu. Što SPC osvaja a da to pokojni mitropolit Amfilohije nije već izdejstvovao, a Đukanović mu omogućio. Tokom Đukanovićevog trodecenijskog vladanja Crnom Gorom, Mitropolija cetinjsko-primorska svela se na polovinu državne teritorije u koju su uselile tri druge eparhije SPC. Amfilohije je posvetosavio oltare i ikonostase. Đukanovićeva policija je barskim ulicama pratila konvoj sa metalnom crkvom za Rumiju. Njegova administracija je na SPC uknjižila imovinu. Đukanovićev ktitorski lik slobodno može biti živopisan u nekom od novoizgrađenih hramova SPC. Sa beogradskih adresa negiran je crnogorski nacionalni i državni identitet i kada je on proglašavao najbolje međusobne odnose „u posljednjih 20 godina“ Kako se do onomad Đukanović odnosio prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi najbolje svjedoči njegovo pismo patrijarhu SPC iz 1998. godine, koje je već postalo viralno. Povodom ustoličenja poglavara MCP Mihaila na Cetinju, na protest patrijarha Pavla, on se pravda „da se tu radi više o političkom nego o vjerskom pitanju“, te da iz toga ne treba izvoditi dalekosežne zaključke niti dovoditi u pitanje odnos državnih organa prema Mitropoliji i mitropolitu. „…poznat je i moj odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i uvaženom Mitropolitu, što sam izražavao i svojim prisustvom liturgijama koje on lično služi, kao i u drugim prilikama“, piše Đukanović. Bio je i ranije Đukanović pred cetinjskim manastirom i badnjacima nalagao vatru pod okriljem Srpske pravoslavne crkve i ljubio ruku mitropolitu Amfilohiju. Nije zalazio do dvora, gdje je isto bilo vatre i Crnogoraca. Tako i buduće događaje na Cetinju upravo treba posmatrati više kao političko, nego kao vjersko pitanje. Indikativno je da je ideju da ode u prijestonicu u nedjelju saopštio nakon što je otkriven tovar od 1,4 tone kokaina. Umjesto trivijalnog nagađanja o tome čiji je bijeli prah, može se samo istaći da je taj posao u saradnji sa stranim službama obavila grupa policajaca, carinika, tužilaca i sudija. Činjenica da se tako nešto desilo bez njegovog znanja, upalila je alarm za samoodržanjem iz dva razloga: ubjeđivanje njegove vječne pretorijanske garde da i dalje potpuno kontrolišu bezbjednosne službe i pravosuđe nema osnova i očigledno je Zapad pronašao neke iz ove sfere kojima može da vjeruje čak i u globalnim akcijama. Čovjek koji je objektivno najodgovorniji što je Crna Gora prepoznata kao adresa na kojoj se nekažnjeno pljačkaju javna dobra, gdje društvo razara endemska korupcija, a organizovani kriminal caruje, gubitkom kontrole nad policijom i pravosuđem ima dovoljno razloga da se zabrine. Zato i izlaz iz aktuelne krize vodi kroz logičku matricu: Đukanović nije dio rješenja. Nije ni dio problema. On je problem. Prevaziđeni je političar koji igra svoj prvi i posljednji oro. Pitanje je samo, po koju cijenu.
Slavoljub Šćekić (Glavni i odgovorni urednik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore)
Premije životnih osiguranja prošle godine zabilježilie su rast od 15,1 odsto, ili 2,59 miliona eura. Neke osiguravajuće kuće su prepakovale ponude uvodeći, prilikom putovanja, i osiguranje troškova i za liječenje od kovida-19. Rezultati prvih sedam mjeseci ove godine govore o oporavku tržišta osiguranja
Manji iznos ukupne premije, pad učešća zaključenih novih ugovora neživotnih osiguranja, niska ili gotovo nikakva potražnja za putničko, granično i osiguranja hotela, gostiju i stranih državljana - dio su negativnih posljedica izazvanih pandemijom koronavirusa u prošloj godini na crnogorskom tržištu, na kome posluje devet osiguravajućih kuća.
Uprkos tome, osiguravači su, prema podacima Agencije za nadzor osiguranja (ANO), ostvarili dobit od 10,8 miliona eura, što je za 2,5 miliona eura (30 odsto) više u odnosu na 2019. godinu.
Predsjednik Odbora direktora ANO Uroš Andrijašević za "Vijesti" je kazao da sektor osiguranja i ove godine bilježi veoma dobre rezultate, bolje nego i u uporednom periodu rekordne 2019. godine, tako da se može konstatovati da je trenutno finansijski stabilan, dodatno ojačan kapitalom i pokazuje značajnu otpornost na spoljne i unutrašnje šokove.
Andrijašević kaže da su osiguravači prošle godine spremno ušli u pandemijski period i da su prikupili premiju od 93,7 miliona eura, što je 1,1 odsto manje nego 2019. godine (94,7 miliona). Od toga je premija životnih osiguranja bila 19,7 miliona, a neživotnih 73,9 miliona.
"Tome su najviše doprinijeli životni osiguravači koji su zabilježili rast premije od 15,1 odsto (2,59 miliona) dok je premija neživotnih osiguranja pala 4,7 odsto (3,64 miliona) u odnosu na 2019. godinu. Obavezno osiguranje od odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila i dalje je bilo dominantno, sa 38,5 odsto učešća u ukupnoj tržišnoj premiji", rekao je Andrijašević.
Pozitivni trendovi u poslovanju su nastavljeni i u ovoj godini. Prema podacima ANO, osiguravači su za sedam mjeseci ove godine od premije sakupili 58,3 miliona što je 3,6 miliona (6,5 odsto) više u odnosu na isti period lani. Premije neživotnog osiguranja veće su za 3,3 miliona (7,5 odsto) eura, a životnih osiguranja za 222 hiljade (2,2 odsto).
Andrijašević je kazao da su najviši za sedam mjeseci rasle premije obaveznog osiguranja od odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila, za 1,5 miliona eura, ili sedam odsto.
Otvaranje granica i obnova avio-saobraćaja u ovoj godini doprinijela je rastu osiguranje od odgovornosti zbog upotrebe vazduhoplova, uvođenjem u saobraćaj aviona nove crnogorske kompanije, od čega je za sedam mjeseci sakupljeno 555 hiljada eura, dok su premije za osiguranje od posljedica nezgode veće za 448 hiljada.
Andrijašević kaže da su u ovoj godini rasle i ostale vrste neživotnih osiguranja - imovine, odgovornosti za štetu i kredita.
"Premija osiguranja života je rasla u odnosu na uporedni period prethodne godine za 233 hiljade (2,5 odsto)", rekao je Andrijašević.
Korona proizvodi
Pojavom pandemije, životna osiguranja su dobila na značaju, a osiguravači kako bi se prilagodili situaciji proširili su ponudu. Tako je Unika, u okviru putnog zdravstvenog osiguranja ponudila paket za kovid pokriće koji uključuje medicinski pregled ovlašćenog ljekara i testiranje u slučaju ispoljavanja simptoma infekcije koronavirusom, pružanje hitne medicinske pomoći, nabavke ljekova u vanbolničkom liječenju za slučaj potvrđene infekcije, bolničko liječenje i medicinski transport.
Neki su, poput Lovćen osiguranja, korigovali postojeće pakete, dodavanjem odgovarajuće klauzule na polisi u vezi sa troškovima liječenja koji su nastali zbog koronavirusa. Uslov da su ovi troškovi pokriveni je da su nastali tokom putovanja ili boravka u zemljama u kojima je proglašena epidemija izazvana virusom. Maksimalna obaveza osiguravača za neophodne troškove liječenja ograničena je na 5.000 eura. Nijesu pokriveni troškovi za preventivno testiranje na koronavirus i troškovi boravka u karantinskoj izolaciji.
Osiguravači u razgovoru za "Vijesti" su kazali da im je najveći izazov u pandemiji predstavljala organizacija rada zaposlenih i prilagođavanje na nove načine komunikacije sa klijentima zbog ograničenja u radu poslovnica. Zbog toga su smanjili direktnu komunikaciju sa klijentima i uveli digitalne servise (e-plaćanje premije osiguranja, onlajn produženje osiguranja, onlajn prijava šteta). Onlajn komunikaciju sa klijentima nastavili su, ocjenjujući da će biti korisna i kada pandemija prođe.
Prodaja pala i zbog smanjenog broja turista
Direktor prodaje Sava osiguranja Zoran Savić kaže da se pandemija odrazila na sve aspekte poslovanja - na prodaju osiguranja, isplatu šteta, pa i na procese rada i organizaciju.
On je objasnio da je uvođenje vanrednih mjera sa ciljem sprečavanja širenja infekcije, ograničenje kretanja i samoizolacija stanovništva, dovela do potpune ili djelimične obustave rada pojedinih firmi, kao i prevoza robe i usluga pa je smanjeno interesovanje i potreba za određenom vrstom osiguranja.
"Zabilježen je drastičan pad prodaje novih vozila, a bio je obustavljen i rad većeg broja rentakar društava u Crnoj Gori, pa je tražnja i za kasko osiguranje bila značajno smanjena. Pad tražnje evidentiran je i kod osiguranja transporta i drugih oblika povezanih sa turizmom", istakao je Savić.
On očekuje ove godine povećanje bruto premije iz turističke privrede.
"To dijelom zavisi od toga kakva će biti sezona u Crnoj Gori. Zbog smanjenog broja turista, prošle godine direktan uticaj krize osjetio se kod prodaje osiguranja gostiju hotela i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja za strance, dok je zbog smanjene mogućnosti putovanja u inostranstvo došlo do pada prodaje putničkog zdravstvenog osiguranja. Pad se osjetio i u prodaji osiguranja putnika, kao i osiguranja robe", istakao je Savić.
Ograničavanje prelaska granica prošle godine je, kažu i u kompaniji Unika, dovelo do značajnog pada premije zdravstvenog osiguranja stranaca i putnog zdravstvenog osiguranja.
"Kao i u svim sferama ekonomije, uticaj turističke sezone se odrazio i na sektor osiguranja kroz manju premiju za hotelske goste, manji broj zaposlenih u toku 2020. godine, što je uticalo na nešto nižu premiju kolektivnog osiguranja od nezgode. Otvaranjem granica i popuštanjem restrikcija ova dva proizvoda se polako vraćaju na nivo iz prethodnih godina, odnosno prije pojave koronavirusa", ocijenili su u Unika osiguranju.
Andrijašević je kazao da uprkos dobrim pokazateljima poslovanja, zbog i dalje aktuelne pandemije, teško je predvidjeti kojim intenzitetom će ukupno ekonomsko i socijalno okruženje uticati na tržište.
"Dešavanja iz nekih prethodnih perioda ukazuju da se ekonomska kriza na sektor osiguranja odražava sa zakašnjenjem, od jedne do tri godine. Međutim, što je tržište razvijenije, posljedice krize će biti veće. U uslovima tržišta zemalja našeg regiona, u kojima dominiraju obavezna osiguranja, posljedice krize na sektor osiguranja bi trebalo da budu blaže", zaključio je Andrijašević.
Rast graničnog osiguranja
Izvršni direktor Nacionalnog biroa osiguravača Boris Šaban za "Vijesti" je kazao da je sadašnje stanje na tržištu osiguranje povoljnije nego prošle godine, jer nije bilo zaključavanja, što je olakšalo obavljanje privrednih aktivnosti.
"Vjerujem da će najavljeni pozitivni rezultati aktuelne turističke sezone potpomognuti ovaj pozitivan trend. Rezultati za prvih sedam mjeseci pokazuju rast u odnosu na isti period prošle godine, pa možemo reći da je tržište osiguranje stabilno i bez većih oscilacija.
On je ocijenio da je očekivano došlo do značajnijeg rasta polisa graničnog osiguranje od 103,38 odsto, dok prošle godine zbog zaključavanja skoro da i nije bilo prelazaka preko granice. Ovu vrstu osiguranja plaćaju oni koji nemaju zeleni karton i zaključuje se za vrijeme boravka u Crnoj Gori, na najmanje 15 dana.
Šaban kaže i da je uporedo sa rastom premije došlo do porasta broja isplaćenih šteta, pa je za šest mjeseci ove godine riješeno 6.112 slučajeva u iznosu od 7,08 miliona eura. Tokom 2020. godine riješeno je 5.412 slučajeva štete, u iznosu od 5,9 miliona eura.
Besparica vodila i ka otkupu polisa
U Grawe osiguranju su kazali da sve tarife koje se odnose na osiguranje života koje nude u Crnoj Gori imaju pokriće od pandemije, odnosno gubitka života zbog nje.
"Tokom pandemije ostali smo pri istim uslovima u smislu prijema novih klijenata u osiguranju i pokrića pandemije, pa nismo imali potrebu da uvodimo neki novi proizvod, odnosno, tarifu", kazao je šef odjeljena prodaje u Grawe osiguranju Miloš Mitrović.
Industrija osiguranja pojavom pandemije bila je izložena značajnom potencijalnom šoku, ali, kako naglašava Mitrović, životno osiguranje dobilo je na značaju što potvrđuje podatak da je prošle godine premija životnih osiguranja porasla za 15,1 odsto.
Mitrović je rekao da je pandemija uticala na poslovanje u broju zaključenih novih ugovora, ali da su zadovoljni rezultatima.
Na pitanje da li su zabilježili povećani broj zahtjeva za otkup polisa, on je kazao da klijente čiji ugovori dospiju u probleme sa redovnim izmirivanjem premije pokušavaju da sačuvaju nudeći smanjenje premije, promjenu načina plaćanja, kapitalizaciju ugovora (mirovanje) ako su se za to stekli uslovi.
"Prilikom kapitalizacije, život osiguranika osiguran je na manju osiguranu sumu od ugovorene, ali je polisa aktivna, pripisuje se dobit i isplaćuje se nakon isteka ugovora, odnosno ista se može reaktivirati u određenom periodu.Trudićemo se da i u ovoj godini, kvalitetnom brigom o postojećim klijentima održimo broj raskinutih ugovora na što nižem nivou, što nam je do sada polazilo za rukom", kazao je Mitrović.
Korekcija ugovora da bi se smanjili troškovi
"Proizvodi koji su najosjetljivi na prihode građana, kao što su osiguranje stambenih objekata i kasko osiguranje vozila bilježili su smanjenu tražnju. Naši klijenti su pod pritiskom da smanje troškove bili prinuđeni da revidiraju postojeće ugovore, a naročito dobrovoljna osiguranja", istakli su u Lovćen osiguranju.
Iz Lovćen osiguranja su kazali da se ove godine poslovanje vraća lagano u standardne okvire, ali je još rano za donošenje zaključaka o ukupnim efektima, s obzirom na to da je sezona u toku, a situacija sa daljim razvojem pandemije je neizvjesna.
Od predviđenih dvije hiljade pasoša, "prodato" samo 218. Ovakvi programi su nemoralni i predstavljaju lošu javnu politiku, zbog čega ih treba napustiti, kaže profesor prava sa Harvarda Metju Stivenson. Projekat i pod lupom EU
Najavljivan kao velika razvojna šansa, projekat ekonomskog državljanstva sveden je na kupoprodaju stanova kojom se nudi da se u EU uđe na stražnja vrata preko Crne Gore, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ta prilika važi do kraja ove godine kada se projekat gasi, pod pritiskom EU čiji član Crna Gora želi da postane. Tako i jedan od ovlašćenih agenata za posredovanje Henly & Partners, kako je prenijela Holandska radio-difuzna fondacija (NOS), ohrabruje superbogate da ulažu za pasoš Crne Gore dok još mogu.
"Ostalo je još nekoliko mjeseci", poručuju iz Henly & Partners koji je ove sedmice primio 100. aplikaciju za crnogorski pasoš.
Za sada je izvjesno samo da je to ispao dobar posao za ovdašnje građevinare poput "Čelebića", "Zetagradnje" i "Bemaksa", ali i za počasne državljane Petrosa Statisa i Igora Bidila.
Plan je bio da investitori, u zamjenu za crnogorsko državljanstvo, ulažu u razvojne projekte u turizmu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji. Za poljoprivredne projekte je interesovanje slabo, a za prerađivačku industriju nije ni raspisan javni poziv.
Na Listi razvojnih projekata našlo se 15, koji su prijavljeni na oglas. Od toga se 14 odnosi na izgradnju hotela po kondo ili mješovitom modelu, što podrazumijeva da sadrže stanove za prodaju. Samo je jedan projekat izgradnje klasičnog hotela.
Uslovi za dobijanje crnogorskog pasoša su ulaganje najmanje 450.000 eura u jedan od razvojnih projekata u Podgorici i primorju, ili 250.000 eura u sjevernom ili središnjem regionu. To, prema cijenama koje se navode na sajtovima investitora, znači da je jedan aplikant u nekim slučajevima kupovao više stanova. Uslov je i donacija glavnog aplikanta od 100.000 eura manje razvijenim opštinama.
Iz Agencije za investicije za CIN-CG su rekli da se novac od donacija nalazi na posebnom računu.
Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) od februara 2020. kada je izdat prvi "zlatni pasoš" do 6. avgusta ove godine, crnogorsko državljanstvo dobilo je 218 stranaca koji su kupili nekretnine sa liste 15 razvojnih projekata. Programom je bilo predviđeno da se za tri godine njegovog trajanja (od januara 2019. do kraja 2021) "proda" dvije hiljade pasoša.
Zbog slabog interesovanja, ali i protivljenja EU, nova Vlada je odlučila da ne produžava program, ali je nastavila da daje pasoše - ukupno 110 od decembra prošle godine kada je izabrana.
Profesor prava sa Harvarda Metju Stivenson smatra da su ovakvi programi nemoralni i predstavljaju lošu javnu politiku, zbog čega ih treba napustiti.
"Nema jakih dokaza da ti programi doprinose dugoročnom ekonomskom razvoju, te postoje dobri razlozi za sumnju u uobičajene ekonomske argumente koji se iznose u njihovo ime", kazao je Stivenson za CIN-CG.
Prodaja pasoša krenula od Šinavatre
Projekti Grka Petrosa Statisa, zakupca Svetog Stefana i Kazahstanca Igora Bidila, vlasnika kompanije Velja voda i CG resort, među prvima su uvršteni u listu razvojnih projekata, sredinom 2019. godine. Tokom 2020. uvršteni su i projekti domaćih biznismena.
Statis i Bidilo su ranije dobili počasno državljanstvo Crne Gore, na predlog aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića.
Međunarodna nevladina organizacija Transparensi internešnl smatra da je Crna Gora 2008. godine već neformalno sprovodila program ekonomskog državljanstva.
"U Crnoj Gori, čak i prije nego što je program formalizovan, bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra, osuđen za korupciju, dobio je državljanstvo u zamjenu za obećana ulaganja u zemlju", kazala je za CIN-CG Šubam Kaušik iz Transparensi internešnla.
Šinavatra je dobio počasno crnogorsko državljanstvo, a kupio je dio ostrva Sveti Nikola kod Budve.
U Centru za građansko obrazovanje (CGO) podsjećaju da su slični programi u drugim zemljama EU ocjenjivani kao problematični i osjetljivi na korupciju i smatraju da bi bilo dobro da postoji kredibilna analiza i sve informacije o glavnim učesnicima u sprovođenju, kako bi se mogle mjerodavnije cijeniti i štete i koristi.
"... Dodatno, u državi nefunkcionalne vladavine prava, uz činjenicu da su nerijetko i takozvana počasna državljanstva zloupotrebljavana, posebno u dijelu onih koji su zasnovani na 'ekonomskim interesima' možemo imati osnove sumnje da se to dešavalo i kroz institut ekonomskog državljanstva", kaže za CIN-CG Mira Popović iz CGO.
EK pažljivo prati program
Iz Evropske komisija (EK) su za CIN-CG rekli da pažljivo prate ovaj proces.
"EK je dosljedno savjetovala Crnu Goru da preispita svoj program sticanja državljanstva ulaganjem. Takve šeme predstavljaju moguće rizike kao što su pranje novca, utaja poreza, korupcija. Stoga pozdravljamo odluku crnogorske Vlade da ih ne produžava. EK će nastaviti da pažljivo nadgleda sprovođenje šeme dok se postepeno ne ukine", rekla je za CIN-CG portparolka EK Ana Pisonero Hernandez.
Iz EK su podsjetili na slučajeve Malte i Kipra protiv kojih su preduzeli mjere zbog skandala sa dodjelom državljanstava.
Ove države prikupile su milijarde eura prodajući hiljade pasoša čime su, u nekim slučajevima, omogućile državljanstvo EU i osobama za kojima su matične zemlje raspisale potjernice.
Sličan program u EU ima Austrija, dok dobijanje boravišnih dozvola omogućavaju Bugarska, Francuska, Grčka, Irska, Letonija, Luksemburg, Holandija, Portugal, Španija, kao i Velika Britanija koja nije više članica EU.
Od Bugarske je EU tražila dodatne informacije, nakon što je upozorila Maltu i Kipar. Austrija ima strože kriterijume, posebno procedure provjere koje traju od 24 do 36 mjeseci, a u Crnoj Gori samo tri.
Najviše državljanstava dobili Rusi i Kinezi
Profesor Stivenson smatra da pasoše bogatim biznismenima nije mudro prodavati čak i pod najnevinijim okolnostima, a ako su ljudi koji su ih kupovali prethodno bili umiješani u kriminalne aktivnosti, to je razlog za ozbiljnu zabrinutost i postavlja pitanja o vladinim motivima i integritetu.
Iz MUP-a su kazali da provjeravaju jedan slučaj dodijeljenog državljanstva u okviru programa, ali nijesu rekli o kome je riječ.
"U toku je procedura povodom naknadno dostavljene negativne ocjene međunarodne podobnosti, u jednom predmetu u kojem su aplikant i članovi njegove porodice stekli crnogorsko državljanstvo prijemom po osnovu posebnog programa", rekli su iz MUP-a za CIN-CG.
Prema podacima MUP-a, od početka primjene programa podnijeto je 435 zahtjeva, a najviše crnogorskih pasoša, oko 100, dobili su Rusi, dok je Kinezima dodijeljeno oko 40. Državljanstvo kupovinom stanova dobilo je i desetak građana Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i po nekoliko iz Pakistana, Ukrajine, Vijetnama, Saudijske Arabije, Irana, Sirije, Kazahstana, Švajcarske, SAD, Indije, Turkmenistana, Kuvajta, Hong Konga, Angole, Sijera Leone.
Crnogorska Vlada je i 2010. godine pokretala program ekonomskog državljanstva kojim je predvidjela da pasoš ponudi za investiciju od najmanje pola miliona eura, ali je odustala na zahtjev EU. Iako najavljivan, zbog pritiska Brisela program nije pokrenut ni 2016. godine.
Zahtjevi tajni, rješenja štura
Agencija za investicije je odbila da po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama dostavi CIN-CG podnijete zahtjeve za ekonomsko državljanstvo. Pozvala se na Zakon o zaštiti privatnosti, uz objašnjenje da zahtjevi sadrže lične podatke.
Zahtjev za sticanje crnogorskog državljanstva po osnovu posebnog programa, kako su rekli iz Agencije, dostavlja se preko agenta za posredovanje, a za ovaj izabrana su tri - kanadski Apex Capital partners, Arton Group Austrija i Henley & Partners sa of-šor zone na ostrvu Džersi. Naknada troškova izdavanja licence za agente je 50.000 eura godišnje. Licence su do sada produžene dva puta.
Iz NVO Centar za građanske slobode (CEGAS), koja je analizirala dodijeljena počasna državljanstva od 2006. godine, smatraju da je ideja ekonomskog državljanstva sama po sebi dobra, ako je u skladu sa zakonom.
"Najveći problem jeste što se i kod ovih rješenja ne vidi suština, ispunjavanje kriterijuma koja su predviđena podzakonskim aktima, usljed kojeg lice može aplicirati za dobijanje crnogorskog državljanstva na ovaj način. Ovakvim načinom donošenja rješenja dolazi do nepoštovanja Zakona o upravnom postupku", kaže za CIN-CG Marija Popović Kalezić iz CEGAS-a.
Iz MUP-a su na ove kritike odgovorili da su "otvoreni za sugestiju da obrazloženja treba da budu detaljnija", napominjući da svako sadrži uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputstvo o pravnoj zaštiti, potpis ovlašćenog službenog lica i pečat javnopravnog organa.
Neki investitori pod lupom stranih vlasti
Javni poziv za prijavljivanje projekata iz oblasti turizma raspisan je u februaru 2019, a uslovi za prijavu bili su ulaganje najmanje 15 miliona eura na primorju i Podgorici, 60 smještajnih jedinica i 80 radnih mjesta. U centralnom i sjevernom regionu bilo je dovoljno ulaganje pet miliona eura, 35 smještajnih jedinica i 25 radnika.
Vrijednost 15 projekata sa liste razvojnih iznosi oko 413 miliona eura i najviše ih je na sjeveru - Kolašinu, Žabljaku i Mojkovcu, dok su samo tri na primorju. Predviđeno je da hoteli imaju ukupno 2,5 hiljada smještajnih kapaciteta i da otvore oko 1.800 radnih mjesta.
Investitori su obavezni da angažuju kontrolore koji pripremaju izvještaje o radovima za periode od pola godine, koji se, kako su kazali iz Ministarstva za ekonomski razvoj, analiziraju i upućuju Vladi na usvajanje.
Većina investitora nije odgovorila na pitanja CIN-CG koliko su stanova prodali, koliko je njihovih klijenata dobilo crnogorsko državljanstvo i da li će u roku završiti projekte.
Prvi koji je uvršten u listu razvojnih projekata sredinom 2019. godine je kondo hotel Kolašin Resort & Spa, u vlasništvu Mohameda Abdula Alima Čadurija, rođenog u Bangladešu sa pasošem Grenade.
Vrijednost projekta, koji treba da bude završen krajem ove godine je oko 11,36 miliona, a prema izvještaju kontrolora, do 10. marta uloženo oko 2,37 miliona eura.
U okviru tog kondo hotela sa 93 smještajne jedinice, investitor namjerava da otvori 66 radnih mjesta.
Čaduri je ranije u Kolašinu kupio hotel Lipka (sada Šeraton) od Prve banke.
"Dejli star" je u martu ove godine objavio da su vlasti u Bangladešu pokrenule postupak protiv nekoliko biznismena, među kojima je i Čaduri, zbog navodnih pronevjera, organizovanog kriminala i pranja novca, uključujući i kroz poslovne transakcije u Crnoj Gori.
Iz Čadurijeve kompanije "Kolašin Resort & Spa" nisu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa postupkom u Bangladešu.
Ime Igora Bidila, koji gradi hotel Brezu u Kolašinu uvrštenu u razvojne projekte, italijanski mediji su u martu pominjali, zbog sumnjida je sa još 11 osoba osumnjičen za pranje novca, zbog čega su mu zaplijenjene nekretnine u Sijeni, Firenci, Milanu, Rimu…
Iz Bidilove kompanije "CG Resort" kazali su da je on vlasnik više kompanija u Italiji i u jednoj je finansijska policija pokrenula postupak zbog sumnje da porez nije pravilno plaćen i kao privremenu mjeru tražila zamrzavanje imovine u toj vrijednosti dok se istraga ne završi, što je istražni sudija tada prihvatio.
"Međutim, nakon nekoliko mjeseci istrage polovinom jula istražni sudija je odbacio sve zahtjeve tužioca o podizanju optužnice i oslobodio imovinu koja je bila pod privremenom mjerom zamrzavanja imovine. I od tada kompanija koja je u vlasništvu Igora Bidila slobodno raspolaže svojom imovinom", rekli su iz CG Resorta za CIN-CG.
Izgradnja hotela Breza, vrijednosti 19,5 miliona eura, kasni, a iz kompanije to pravdaju nepovoljnim vremenskim uslovima u novembru 2019, kada je projekat uvršten u listu razvojnih, pa su radovi počeli u proljeće 2020. godine i, kažu, biće završen u roku, u maju 2022. Do sada su, kako navode, prodali 70 hotelskih apartmana i 20 njihovih kiljenata dobilo je crnogorsko državljanstvo.
Bidilo, koji je crnogorsko državljanstvo dobio 2017. godine, je jedan od osnivača firme "Velja voda lux", koja u Budvi sa Opštinom želi da razmijeni nekretnine čemu se suprotstavlja dio lokalne vlasti, odnosno Demokrate, tvrdeći da njegova parcela vrijedi manje.
Statisu zarada kroz još dva projekta
Pored svih povoljnosti koje je Petros Statis dobio prilikom zakupa Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže (produžavanje roka zakupa, smanjenje cijene zakupnine, dozvole za gradnju apartmana za prodaju...), bivša Vlada mu je omogućila da zaradi i kroz projekat ekonomskog državljanstva. Tako su u listu razvojnih projekata uvršten hoteli Kraljičina plaža u Miločeru i Durmitor na Žabljaku.
Vrijednost investicije u Kraljičinu plažu je 73 miliona, a planirano je da radovi budu završeni krajem 2022. Nezavisni kontrolor je konstatovao da su ukupna ulaganja investitora od početka posla, krajem 2019, oko devet miliona eura.
Projekat sprovodi "Adriatic properties", čiji je vlasnik of-šor frma "Aidway investments ltd" sa Britanskih Djevičanskih ostrva, iza koje stoje Statis i malezijski biznismen Vei Seng Pua.
Pua i Statis dobili su crnogorsko državljanstvo još 2013.
Seng Pua je u ljeto 2014. hapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je, prema pisanju medija, nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.
Bivša Vlada je omogućila je Adriaticu da u stoljetnom Miločerskom parku gradi 88 apartmana, 66 u novom hotelu Kraljičina plaža i 12 apartmana naspram Svetog Stefana, kao i rekonstrukciju i dogradnja pet starih vila, čija će kvadratura biti utrostručena, a koje će, takođe, biti ponuđene na tržištu.
Zbog sumnji u neregularnosti, nova Vlada je najavila da će preispitati ugovor sa Statisom, a mještani su organizovali niz protesta.
Statis je kupio hotel Durmitor, najstariji hotel na Žabljaku, srušio ga i gradi novi. Hotel je u novembru 2019. uvršten u listu razvojnih projekata, a prema izvještaju revizora, za period od maja do novembra 2020. Statisova kompanija "Durmitor Hotel and Villas" je u projekat na Žabljaku, vrijedan 19,5 miliona eura, uložila oko 2,5 miliona eura. Planirano je da bude završen do sredine 2022.
Bećirovićev partner iz Albanije u centru afere
Biznismen Zoran Bećirović takođe ima dva projekta na Listi razvojnih. Jedan je hotel K16 Kolašin, vrijedan šest miliona eura. Namjera investitora je da otvori 58 radnih mjesta u objektu koji treba da bude završen krajem 2022.
Projekat sprovodi konzorcijum Kolašin 1600 kojeg čine preduzeća "Ski resort Kolašin 1600" i "Gener2 SHPK" iz Tirane u vlasništvu albanskih biznismena Baškima, Astrita i Ahmeta Uljaja.
Baškim Uljaj je u Albaniji bio u centru afere zbog kontroverznih ugovora na osnovu kojih koristi novac iz javnih fondova.
"Ski resort Kolašin 1600" je u vlasništvu "Ski resorta Kolašin 1450", čiji je većinski vlasnik (oko 85 odsto), prema podacima iz Centralnog registra, Zoran Bećirović preko of-šor firme sa Kipra "Caldero Trading Limited".
U izvještaju nezavisnog kontrolora za period od 23. aprila do 23. oktobra 2020. navedeno je da je investitor u projekat uložio 1.249.214 eura.
I Hotel "D" sa depadansom "E" u Kolašinu investicija je preduzeća "Ski Resort Kolašin 1450" vrijedna 7,98 miliona eura. Rok za završetak gradnje je jun 2023.
Pasoše "prodaju" i Zetagradnja, Čelebić i Bemax
Kompanije biznismena Tomislava Čelebića takođe imaju dva projekta na listi razvojnih gdje su uvršteni u novembru 2020. To su Amma resort u Čanju i Black Pine Mojkovac.
Vrijednost Amma resorta iznosi 77,01 milion eura sa PDV-om, a hotela u Mojkovcu 10,57 miliona eura.
Plan je da kompleks u Čanju bude završen početkom 2023, a Black Pine, kojeg gradi Čelebićeva kompanija "North development", do septembra 2022.
Iz "Čelebić grupe" su za CIN-CG kazali da se zbog ukupne situacije i ekonomske krize izazvane širenjem virusa Covid -19, svi projekti otežano realizuju.
"Interesovanje za ove projekte je značajno, više interesenata je apliciralo. Podnijete aplikacije treba da prođu veoma rigorozne provjere i procedure, tako da konkretnu realizaciju očekujemo uskoro", naveli su iz preduzeća.
Projekat podgoričke "Zetagradnje", Bjelasica 1450, vrijedan 17,8 miliona eura, uvršten je u listu razvojnih projekata u martu 2020. Prema izvještaju kontrolora za period 19. mart - 15 septembar 2020, uloženo je oko 5,5 miliona eura, a gradnja kasni jer je plan bio da bude završena početkom ove godine.
Cijena apartmana u hotelu je 250 hiljada eura.
Na pitanje da li će ovaj projekat biti uklonjen sa Liste razvojnih projekata, iz Ministarstva za ekonomski razvoj su odgovorili da je prvi izvještaj kontrolora ranije usvojen, a drugi je dostavljen i analizira se.
Hotel Cruiser u Budvi, koji se na Vladinoj listi našao krajem 2020, grade podgoričke kompanije "Master inženjering" i "Bemax". Vrijednost investicije je 58,2 miliona eura, a rok za završetak projekta je 15. maj 2024.
Iz ovih kompanija su rekli da do sada nijedan ugovor o prodaji kroz projekat ekonomskog državljanstva nije potpisan, ali da postoji interesovanje i u toku je proces za nekoliko. Radovi će, kako su naveli, biti završeni u planiranom roku.
Cijene apartmana u hotelu iznose od 450 hiljada do 800 hiljada eura.
U "Boki" prodato 85 stanova
Vlada je u junu 2020. godine u listu razvojnih projekata uvrstila hotel Boka Place kompanije "Adriatic Marinas-Porto Montenegro", vrijednosti oko 43,6 miliona eura.
Iz Porto Montenegra, čiji je vlasnik Investiconi fond Dubaija - ICD, su za CIN-CG rekli da je u okviru projekta do sada prodato, rezervisano ili je u pred-rezervaciji 85 stanova, od ukupno 144 hotelskih i 35 privatnih rezidencija koje su na tržištu.
"Ukupno je predato 27 aplikacija za pasoš, od čega je devet kompletirano, dok je 18 trenutno u obradi. Prvi pasoš na osnovu investicije u nekretninu u projekat Boka Place izdat je u martu ove godine. Interes za crnogorsko državljanstvo pokazuju državljani SAD, Kanade, Južne Afrike, kao i Rusije i Kazahstana", rekli su iz Porto Montenegra.
Početne cijene rezidencija u Boka Placeu iznose 190 hiljada i 200 hiljada eura.
Hotel sa vilama 4*, Žabljak jedini je sa liste razvojnih projekata koji se ne gradi po kondo modelu. Investitor je kompanija "Durmitor Development" sa sjedištem u Nikšiću, čiji su vlasnici Konstantin Babailov i Vladimir Voložanin sa po 25,05 odsto, a Lidija Begović ima 49,9 odsto. Vrijednost projekta je 20,47 miliona eura, a plan je da bude završen do kraja 2023 godine.
Vlada je u listu razvojnih projekata uvrstila i Bobotov Hotel & Resort, na Žabljaku, vrijedan 16,16 miliona eura, koji gradi preduzeće "Galaxy Europe".
Prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata, vlasnici preduzeća su Qingmin Wu, Ying Jin, Chong Wang i Chengdong Liu. Preduzeće je osnovano u oktobru 2019. u Škaljarima u Kotoru, a kasnije sjedište preselilo u Podgoricu.
Na Listi je i hotel Elite Hotel & Residence u Kolašinu, vrijedan 11,44 miliona eura, kojeg gradi "Garnet Investment Montenegro Podgorica", čiji je osnivač Shijie Yu.
Montis hotel & resort u Kolašinu, u vlasništvu preduzeća "Montenegro luxury hotels and resorts" iz Kotora, vrijedan je 21,07 miliona eura i takođe je na listi razvojnih projekata. Vlasnici kompanije su Radoica Vuković (80 odsto) i Vitalij Gornij (20 odsto).
EK prijeti sudom Kipru i Malti
Evropska komisija pokrenula je u oktobru prošle godine prekršajne postupke protiv Kipra i Malte zbog davanja državljanstva stranim investitorima, a u junu ove godine je izdala takozvano obrazloženo mišljenje. Kipar, iako je ukinuo program 1. novembra prošle godine, nastavio je da obrađuje već dostavljene zahtjeve, a Malta je uspostavila novu šemu.
"Obje države članice sada imaju dva mjeseca da preduzmu potrebne mjere za rješavanje zabrinutosti Komisije. U slučaju Kipra, ako odgovor nije zadovoljavajući, Komisija može pokrenuti predmet pred Sudom pravde, a u slučaju Malte Komisija može preduzeti sljedeći korak i izdati obrazloženo mišljenje po ovom pitanju", navodi se u odluci EK.
Istraživački novinar sa Kipra Stelios Orfanides za CIN-CG kaže da su dva odbora, koje je kiparska Vlada formirala, utvrdila da u programu nije provjeravana prošlost korisnika, pa čak i da nije reagovano nakon saznanja da su neki imali krivični dosije. Utvrđeno je i da je više od polovine ukupnog broja izdatih pasoša dato nezakonito, uz još dosta grešaka, propusta i nepravilnosti.
"Ako me pitate za mišljenje o ovoj vrsti programa uopšte, rekao bih da pretvaraju vlade u makroe dopuštajući im da prostituišu suverenitet svojih zemalja", ocijenio je Orfanides.
"Aldžazira" je u avgustu prošle godine objavila da se među desetinama ljudi iz više od 70 zemalja koji su kupili kiparske "zlatne pasoše" nalaze osuđeni prevaranti, perači novca i političari optuženi za korupciju, najviše iz Rusije, Kine i Ukrajine.
Program na Malti istraživala je i novinarka Dafne Karuana Galicia, koja je ubijena 2017.
Istraga, u kojoj je učestvovalo više medija pod pokroviteljstvom Fondacije Dafna Karuana Galicia, pokazala je da su se za malteško državljanstvo najviše prijavljivali Rusi, a uprkos zabrani dvojnog državljanstva, svaki deseti kupac pasoša bio je iz Saudijske Arabije. Utvrđene su i brojne nepravilnosti i zloupotrebe.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), stavila je Maltu i Kipar na crnu listu u izvještaju za 2018. godinu, označivši ih kao države sa visokim rizikom od utaje poreza zbog modela "zlatnih pasoša".
Počasni državljani Saviris, Rotšild, Emilfarb
Osim Šinavatre, Statisa i Pue, počasno državljanstvo dobio je ranije i Mohamed Dahlan, bivši palestinski ministar bezbjednosti, optužen za milionsku prevaru i kršenje ljudskih prava.
Počasni državljanin Crne Gore je i egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik kompanije koja gradi naselje Luštica bay, zatim Nataniel Rotšild, koji je investirao u Porto Montenegro, vlasnik Stratexa i Dukley Gardena (Zavala) Nil Emilfarb, ekonomista Isak Adižes.
Državljanstvo je 2012. godine dobila i sadašnja ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, a na listi počasnih državljana su i pjevačica Merima Njegomir, glumac Lazar Ristovski i legendarni fudbaler Dragan Džajić.
Možda dva projekta iz proizvodnje
Iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva su za CIN-CG rekli da analiziraju dva projekta iz oblasti poljoprivrede i drvoprerade prijavljena na oglas iz oktobra 2019. godine.
Projekte su prijavila preduzeća "Platinum distribution" iz Tivta i "AB group" iz Nikšića. Vlasnik "Platinum distribution", čija je djelatnost trgovina pićima, prema podacima iz CRPS, je Mikhail Zadorin. Oni namjeravaju da u Vrulji u Pljevljima naprave plantaže jabuka, krušaka, malina i borovnica.
AB group je registrovana za obradu drveta, a vlasnici su Branko Mićković (25 odsto), Aleksej Klimov (26 odsto) i Aleksandar Jevsejenko (49 odsto). Mićković je vlasnik nikšićkih preduzeća MiRai i Javorak. AB group je prijavila projekat u oblasti drvoprerade.
Ulaganje u primarnu poljoprivrednu proizvodnju u ovim projektima mora da iznosi najmanje dva miliona eura, u preradu poljoprivrednih i ribljih proizvoda 3,5 miliona i u drvopreradu četiri miliona. Potrebno je i da se otvori najmanje deset radnih mjesta u primarnoj proizvodnji i 20 u preradi.
U Vladinoj informaciji o programu, navedeno je da oglas za prijavu projekata iz prerađivačke industrije nije raspisan, jer je ostalo otvoreno pitanje eventualnog eliminisanja mogućnosti investicija u proširenje ili rekonstrukciju postojećih neiskorišćenih kapaciteta.
Biljana MATIJAŠEVIĆ
Vladina podsticajna mjera nije obuhvatila stomatologe i farmaceute, kao ni druge zdravstvene radnike koji rade u privatnom sektoru. Mnogi ni iz državnih bolnica nisu krenuli na more, jer epidemija se vraća
Turističke vaučere u iznosu od 200 eura do 4. avgusta iskoristilo je svega 8.738 zaposlenih u zdravstvu, prosvjeti i ustanovama socijalne i dječje zaštite.
U ta tri sektora, prema procjenama Uprave za statistiku, radi oko 27.500 građana.
Dok dio zdravstvenih radnika nema pravo na vaučere, jer rade u privatnom zdravstvenom sektoru, ili ih država jednostavno ne prepoznaje kao zaposlene koji su bili na prvoj liniji odbrane od pandemije COVID - 19, medicinari iz bolnica uglavnom nemaju kad da odmaraju zbog priliva novih pacijenata.
Iz Ministarstva ekonomskog razvoja “Vijestima” su odgovorili da je za turističke vaučere do sada isplaćeno oko million eura. Na plaformi za prijavljivanje, kažu, registrovano je 23.239 korisnika i svi pravo na vaučer mogu da iskoriste do 31. decembra.
Namjera da se vaučerima podrže zdravstveni i prosvjetne radnike, ali i izdavaoci privatnog smještaja tokom turističke sezone, usvojena je početkom godine u okviru Mjera podrške građanima i privredi u cilju ublažavanja posljedica pandemije.
Uslov da budu na listi sa koje prosvjetni i zdravstveni radnici mogu izabrati gdje žele da provedu odmor steklo je tokom konkursa 415 vlasnika privatnog smještaja.
Umjesto godišnjeg odmora dobili oboljele
Zdravstveni radnici uglavnom nisu bili previše zainteresovani za upotrebu turističkog vaučera tokom ljeta, uglavnom zbog nemogućnosti da ih iskoriste tokom godišnjeg odmora, ali i zbog ponovnog rasta inficiranih koronavirusom.
To je “Vijestima” kazala predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić.
Ona tvrdi da je u Opštoj bolnici Kotor, gdje radi, jako mali broj zaposlenih iskoristio pravo na vaučer.
“Odziv zaposlenih nije veliki. Uglavnom, nisu mogli da usaglase termine sa godišnjim odmorima, ali i zbog porasta broja oboljelih od COVID-19. Drugo, više su bili zainteresovani za to da li mogu da vaučere dobiju u novcu, pa da onda nađu drugi smještaj, po pristupačnijim cijenama. To nije bilo moguće”, istakla je Krivokapić.
Ona je kazala da pozdravljaju odluku Vlade da na ovaj način nagradi zaposlene koji se od marta prošle godine bore protiv zarazne bolesti.
“Ipak, ponude su bile skupe, nismo mogli da, na primjer, provedemo odmor od sedam dana i povedemo porodice”, pojasnila je Krivokapić.
Za zubare i farmaceute - ništa
Stomatolozi i farmaceuti, iako su zdravstveni radnici, nisu stekli pravo na korišćenje turističkih vaučera, iako su mnogi od njih radili sve vrijeme tokom pandemije.
Vršilac dužnosti predsjednika Stomatološke komore Nikola Barović “Vijestima” je kazao da su stomatolozi najrizičnija grupa, jer su tokom trajanja vanredne situacije, ali i sada, na prvoj liniji fronta.
“U prvim danima epidemije, kad niko nije znao ni o čemu se radi i kakve posljedice nosi sa sobom ovaj virus. Naše kolege stomatolozi koji imaju ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje, dežurali su svakodnevno bez osnovnih sredstava za rad, rukavica, maski, vizira… i bez mogućnosti da ih nabave u državnoj veledrogeriji Montefarm”, istakao je on.
Barović je rekao da su bili prinuđeni da se sami snalaze kako bi pacijentima pružili zdravstvenu zaštitu i da su kupovali maske, rukavice i alkojol po desetostruko višoj cijeni nego inače.
“Odstranjeni smo iz sistema privatnog i javnog zdravstva. Što se tiče turističkih vaučera njih su osim doktora i sestara koji su zaposleni u javnim ustanovama, dobili i niže kvalifikovani radnici (čistačice, portiri, mehaničari…), a stomatolozi nisu. Država nas je marginalizovala i neprepoznati smo kao integralni dio privatnog i javnog zdravstva”, tvrdi on.
Barović je na poziciji v.d. predsjednika Stomatološke komore tek mjesec i kaže da njegovi prethodnici nisu uradili ništa konkretno da ih nadležni prepoznaju kao dio zdravstvenog sistema.
“Pored toga što se državni organi i institucije nisu sjetili da postojimo, niti nam dali bilo kakvu podršku u ovoj borbi, ni prethodno rukovodstvo Komore nije povuklo neki konkretan potez da se slika o nama promijeni. Osim nekoliko šturih mejlova, koji su u onoj ujdurmi vjerovatno ostali nepročitani i nekoliko dopisa Ministarstvu…”, zaključio je Barović.
Iz Ministarstva zdravlja ranije su pojasnili da “pravo na turističke vaučere, u okviru Vladinog paketa mjera pomoći građanima i privredi, imaju zaposleni isključivo u javnom zdravstvu”. Međutim, ni zdravstveni radnici u državnoj ustanovi Apoteke Crne Gore “Montefarma” nemaju pravo na vaučere, kao ni zaposleni u privatnim klinikama koje su tokom pandemije primale i liječile pacijente oboljele od virusa.
Iz Farmaceutske komore saopštili su da u bazi podataka za vaučere ne postoje zdravstveni radnici farmaceuti i farmaceutski tehničari koji rade u apotekama, već samo u bolnicama i da su zbog toga resornom Ministarstvu uputili više dopisa.
“Nakon dužeg strpljivog čekanja, uprkos ćutanju i neprimjerenom ignorantskom odnosu, članovi Farmaceutske komore Crne Gore javno podsjećaju da Zakon o zdravstvenoj zaštiti kaže da jesmo zdravstveni radnici, kao i doktori”, naglasili su ranije iz Farmaceutske komore.
Nagrada za vakcinu za 12.000 građan
Iz Ministarstva ekonomskog razvoja “Vijestima” su odgovorili da je, prema podacima sa kojima raspolažu, više od 12.000 građana starijih od 50 godina steklo pravo na turistički vaučer u iznosu od 50 eura.
Riječ je o nagrađivanju stanovnika koji su u julu primili prvu dozu vakcine protiv kovida-19.
“Korisnici će moći svoje vaučere da iskoriste u hotelima HTP Ulcinjske rivijere a.d. i HG Budvanske rivijere a.d., kao i Institutu "Dr Simo Milošević", koji će im svoje smještajne kapacitete staviti na raspolaganje. Korisnici vaučera će dobiti uslugu od dva noćenja na bazi polupansiona”, podsjetili su iz Ministarstva.
Rok za prijave produžen je za tri dana i važio je do 18. avgusta.
Ana KOMATINA
O kolektivnom imunitetu nema govora, dok se ne revakciniše barem još 150.000 građana, poručuju sagovornici “Vijesti”. Bivši član Kriznog štaba ljekar Nemanja Radojević kaže da razlog za lošu statistiku nije “kašnjenje” u nabavci vakcina, već svijest građana
Crna Gora je s nepunom trećinom vakcinisanog stanovništva na 33. mjestu u konkurenciji 37 evropskih zemalja, a lošije rezultate trenutno imaju Albanija, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i Bugarska.
To pokazuje istraživanje “Vijesti”, na osnovu podataka o broju datih doza koje objavljuju nacionalne institucije i više evropskih statističkih centara.
Sagovornici “Vijesti” poručuju da o kolektivnom imunitetu nema govora, dok se ne revakciniše barem još 150.000 građana, ali se i nadaju da će se proces imunizacije povećati kako budu pristizali kontigenti Fajzer vakcina.
Više od polovine populacije do petka su vakcinisali Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Španija, Portugal, Andora, Italija, Belgija, Holandija, Njemačka, Austrija, Švajcarska, kao i Monako, Malta, Mađarska, Finska, Norveška, Danska, Kipar, Švedska i Island. Rekorder u Evropi je Malta, koja je vakcinisala više od 77 odsto stanovnika.
Grčka je do petka imala gotovo polovinu vakcinisanog stanovništva, tačnije 49,8 odsto, Češka je vakcinisala 49,4 odsto građana, Litvanija 47,1 odsto.
Od zemalja regiona najbolje je rangirana Slovenija, sa 41,6 odsto vakcinisanih, dok je obje doze vakcine u Srbiji primilo oko 40 odsto građana, odnosno više od polovine punoljetnih. Hrvatska je vakcinisala 38,2 odsto stanovnika. Rumunija ima sličnu statistiku kao Crna Gora, jer je vakcinisala preko 25 odsto stanovništva, Albanija i Sjeverna Makedonija gotovo isti procenat građana – 21,4 i 21,3 odsto, a Bugarska 14,8.
U Bosni i Hercegovini, prema procjenama, do kraja jula revakcinisano je svega oko 10 odsto stanovništva.
Rezultati skromni i realni
Doktor Nemanja Radojević, specijalista sudske medicine, koji je tokom prvog talasa bio član Kriznog medicinskog štaba, smatra da je dinamika imunizacije nakon početno ohrabrujućih rezultata već neko vrijeme u stagnaciji.
”S nekih 25 odsto vakcinisane populacije s obje doze, rezultat je skroman, ali reklo bi se realan, manje-više očekivan i u rangu s bilo kojim drugim parametrom u vezi bilo čega u Crnoj Gori. Kasnimo za razvijenim državama Evropske unije i svijeta koje su trenutno na nivou oko 50 do 65 odsto, ali opet smo nešto ispred zemalja regiona, osim Srbije”, kaže Radojević.
On smatra da razlog ovakve statistike nije u vezi s “kašnjenjem” u nabavci vakcina, već je u svijesti građana:
”Mi od nas ne možemo pobjeći. Čini se, kao i mnogo puta ranije, da svijest naših građana ne korespondira s ozbiljnošću situacije u dovoljnoj mjeri što će sigurno imati negativan efekat na stope morbiditeta i mortaliteta u nastpajućem novom talasu epidemije.”
Radojević je rekao da je njegov utisak da veći procenat vakcinisanih čine visoko obrazovani građani, što bi “još jednom potvrdilo da je visoko obrazovanje jedna od najvažnijih determinanti zdravlja, a poznata je činjenica da se time u Crnoj Gori ne možemo pohvaliti”.
”Upoznat sam i s većim brojem pojedinaca koji nisu htjeli da se vakcinišu kineskom i ruskom vakcinom, vjerovatno iz čistih predrasuda prema ‘Istoku’, što je, po mom mišljenju, bez realnog osnova, ili vakcinom AstraZeneke zbog izrazito negativne medijske kampanje - takođe neosnovano, po mom mišljenju. Ovu vakcinu sam i sam primio. Ostaje nada da će najavljeni kontigenti Fajzer vakcina znatno povećati procenat vakcinisanih u Crnoj Gori”, kazao je Radojević.
Upravo je blagi skok interesovanja za vakcinaciju, kao i veće gužve ispred punktova zabilježene prethodnih dana, nakon što je početkom avgusta stigao prvi kontigent od 8.000 doza Fajzer vakcine, od najavljenih preko 150.000.
Minimum je 55 do 60 odsto vakcinisanih
Epidemiolog u penziji Novica Vujošević smatra da je uspješna vakcinacija jedini način da se stavi tačka na pandemiju koronavirusa. Međutim, istakao je da, globalno, nema kolektivnog imuniteta dok se ne vakciniše 90 odsto stanovnika, s obzirom na pojavu novog, delta soja koji već prijeti da do kraja avgusta postane dominantan.
”Minimum koji treba da postigne Crna Gora je između 55 i 60 odsto vakcinisanih”, tvrdi on.
Vujošević je poručio da treba ubrzati proces vakcinacije i da nema razloga da se svi punoljetni ne vakcinišu.
”Organizacija je dobra, zdravstvena služba je korektna, ja sam na punktu za vakcinaciju čekao svega pet do 10 minuta”, rekao je on.
Vujošević je kazao da se cijelo društvo mora potruditi da suzbije pandemiju i da, s obzirom na to da je trend u svijetu da vakcinacija ne bude obavezna, treba svakom građaninu Crne Gore pokazati kako izgleda liječenje kovid pozitivnih pacijenata u jedinicama intenzivne njege.
”Treba vakcinisati još najmanje 150.000 stanovnika da bi uopšte govorili o kolektivnom imunitetu. U Crnoj Gori ima 192.000 domaćinstava, u prosjeku tri i po do četiri člana. Neka su po dva oboljela ili vakcinisana, ni to nije dovoljno za imunitet”, ocijenio je epidemiolog.
On je zaključio i da niko ne zna kakva će situacija biti krajem septembra i u oktobru, ali smatra da ne vjeruje da ćemo proći dobro.
Oštre mjere za kafane da bi mladi otišli na punktove
Najmanje interesovanje za vakcinaciju je u populaciji koja ima između 19 i 29 godina, pokazuju istraživanja ali i podaci Instituta za javno zdravlje. Obje doze vakcine do kraja jula primilo je svega 15 odsto mladih iz ove kategorije. Direktor Instituta Igor Galić “Vijestima” je prošle sedmice odgovorio da analize pokazuju da su upravo mladi u posljednje vrijeme najviše zaraženi koronavirusom, što je, uz najmanju stopu vakcinisanih u ovoj grupi, uticalo na donošenje aktuelnih mjera.
Prema važećim mjerama od 30. jula, za ulazak u ugostiteljske objekte, diskoteke, noćne klubove, utakmice i na odlazak na manifestacije potrebno je da osoba ima dokaz da je primila najmanje jednu dozu vakcine. Ako gost nije vakcinisan, potrebno je da ima negativan PCR test ne stariji od 72 sata, negativan brzi antigenski test čije je važenje tri dana ili dokaz da je od infekcije koronavirusom prošlo između 14 i 180 dana.
Jedan od ovih uslova moraju da ispunjavaju i zaposleni u ugostiteljstvu, koji su od naredne sedmice najavili proteste.
Radojević kaže da je apsolutno za ograničavanje kretanja nevakcinisanih i punu pozitivnu diskriminaciju vakcinisanih.
”Smatram da opšte restriktivne mjere više nemaju mjesto u kontroli epidemije. Prethodnih dana su se mogli pročitati i navodi o pravnom neutemljenju zabrane ulaska nevakcinisanih u ugostiteljske objekte, te da li ‘konobari imaju pravo kontrolisati status vakcinacije’. Po mom mišljenju, navedeno nalazi osnov u konvencijskom pravu koje je iznad svih naših zakona i Ustava, ne predstavlja kršenje ljudskih prava, a kad granična policija pri ulasku u određene države može kontrolisati status vakcinacije, rezultat PCR ili nekog drugog testa, zašto to ne bi mogla i određena osoba pri ulasku u kafanu. Mislim da se ovim gubi smisao i suština procesa zaštite zdravlja stanovništva i pretjerano široko tumače ljudska prava i slobode”, zaključio je on.
Ana KOMATINA
Da su premije osiguranja koje uplaćuju poslodavci male pokazuje i slučaj u kojem je sud naložio kompaniji da porodici stradalog isplati osam puta veći iznos. Radnici na crno, kakvih je trećina u građevinarstvu, praktično su bez zaštite
Poslodavci za radnike u crnogorskim građevinskim kompanijama za obavezno osiguranje od povreda najčešće uplaćuju minimalne premije od jedan i po do dva eura mjesečno, pa u slučaju smrti njegova porodica može dobiti obeštećenje od osiguravajuće kuće u iznosu do 6.200 eura. Ako radnik ako zadobije potpuni i trajni invaliditet najvišeg stepena može računati na dvostruki iznos do - 12.400 eura.
To pokazuje podaci iz istraživanja Sindikata građevinarstva i industrije građevinarskog materijala, djelatnosti u kojoj se dešava najviše smrtnih slučajeva i teških povreda na radu, odnosno oko 40 odsto od ukupnog broja.
Predsjednik ovog granskog sindikata Nenad Marković kazao je za razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je ovaj način osiguranja potrebno mijenjati, jer ne obezbjeđuje nikakvu socijalnu sigurnost radniku i naročito njegovoj porodici u slučaju smrti ili trajne invalidnosti i dalje radne nesposobnosti nosioca domaćinstva.
Poslodavci štede i na osiguranju
Marković je u rekao da se ovo odnosi na legalno zaposlene radnike za koje poslodavac plaća obavezno osiguranje od povreda na radu. Oni koji su angažovani “na crno” nemaju bilo kakvo osiguranje. To je, kaže, slučaj sa svakim trećim radnikom u građevinarstvu, koji su posebno ugroženi. Oni i njihove porodice za eventualne naknade moraju privatno da tuže poslodavca i dokazuju da je bio angažovan i da je nezgodu imao na takvom radnom mjestu.
”Zakon o zaštiti i zdravlju na radu u Crnoj Gori obavezuje poslodavce da na njihov teret kolektivno osiguraju zaposlene od povreda na radu i profesionalnih bolesti. To u praksi znači da poslodavci u građevinarstvu šteda i na ovome i da osiguravaju zaposlene na minimalne naknade - premije od 1,5 eura po zaposlenom. Ovaj dio se odnosi samo na privredna društva koja legalno posluju, dok je veliki broj u neformalnoj ekonomiji koji ne osiguravaju zaposlene, gdje ne postoje ugovori o radu ili drugi radno-pravni ugovori”, kazao je Marković.
Za trajni invaliditet 12.400 eura
On je naveo primjer jedne građevinske kompanije koja osigurava radnike od povreda radu na premiju od dva eura mjesečno.
”Prema ovom iznosu premije i ugovorenim uslugama osiguranja isplaćuje se: za smrt usljed nezgode 6.200 eura, smrt usljed bolesti 3.100 eura i u slučaju potpunog invaliditeta 12.400 eura”, kazao je Marković.
On navodi primjer građevinske kompanije koja je bila kriva za nezgodu na gradilištu u kojoj je poginuo njihov zaposleni. Njegova porodica tužila je ovu firmu za naknadu štete.
”U odnosu na stvarnu štetu, koja podrazumijeva materijalnu i nematerijalnu, usljed povrede na radu sa smrtnom posljedicom, porodici stradalog radnika je po pravosnažnosti presude od ovog poslodavca isplaćen iznos od 50.000 eura. Očito je nesrazmjeran i veliki raspon između suma koje u slučaju nezgoda isplaćuju osiguravajuće kuće i dosuđuju nadležni sudovi. U Evropi, poslodavci zaposlene osiguravaju na adekvatne iznose, tako da u slučaju nesreće na poslu ili bolesti, ne trpe njihova preduzeća, a oštećeni radnici i njihove porodice imaju odgovarajuću materijalnu satisfakciju”, kazao je Marković.
Iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu naveli su da je crnogorskim Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu definisano: “Poslodavac je dužan da zaposlene obavezno osigurava od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom. Premije za osiguranje iz stava 1 ovog člana padaju na teret poslodavca, a određuju se u zavisnosti od nivoa rizika od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom”.
Zakon nije definisao minimum
Njihova iskustva su da većina poslodavaca tek nakon inspekcijskog nadzora i angažovanja stručnih lica ili ovlašćenih organizacija za poslove zaštite na radu, kontaktiraju osiguravajuća društva i dogovaraju polise kolektivnog osiguranja za radnike.
”Ovo se odnosi na sve poslodavce, pa samim tim i na one iz oblasti građevinarstva. Cijenu osiguranja određuje osiguravajuće društvo, ali po našem saznanju one su simbolične od jedan do najviše pet eura mjesečno. Samim tim su i premije za povrede i povrede sa smrtnim ishodom simbolične, od par stotina do deset hiljada eura. Nismo do sada imali zahtjev osiguravajućih društava za konsultacije o određivanju ‘nivoa rizika od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom’, već to oni rade po njihovim metodama”, saopštili su iz ovog stručnog udruženja.
Koliko je njima poznato, ne postoji zakonski minimum iznosa za kolektivno osiguranje od povreda na radu zapolenih, a osiguravajuće kuće, što se isplate tiče, poštuju ugovorene iznose.
U Udruženju smatraju da je zakonski status kolektivnog osiguranja od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom u Crnoj Gori vrlo loš, kao i da je slično i u zemljama Zapadnog Balkana.
Premije osiguranja da idu u neprofitni državni fond
”Mišljenja smo da kolektivno osiguranje radnika ne treba da bude povjereno osiguravajućim društvima koja tržišno posluju, već da se treba ugledati na Njemačku, Italiju i druge napredne zemlje Evropske unije, gdje postoje potpuno posebna osiguravajuća društva samo za osiguranje od povreda. Ona su pod državnom kontrolom i neprofitna su, odnosno sva uplaćena sredstva se ulažu u liječenje, rehabilitaciju povrijeđenih radnika, kao i prevenciju povreda na radu. Takva osiguravajuća društva se ozbiljno bave prevencijom zaštite na radu, rehabilitacijom povrijeđenih radnika, zbrinjavanjem bračnim drugova i djece poginulih radnika. Sigurno je to kompleksan put za našu državu, ali kada već takva praksa postoji u zemljama EU, zašto da i Crna Gore ne krene istim putem”, saopštili su iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu.
Izvršni direktor Nacionalnog biroa osiguravača, institucije koja okuplja sve osiguravajuće kompanije u Crnoj Gori, Boris Šaban kazao je da Zakon o zaštiti i zdravlju na radu propisuje da je svaki poslodavac, bez obzira na djelatnost kojom se bavi, dužan da osigura zaposlene od nezgode/povrede na radu, profesionalnih i bolesti u vezi sa radom, pa bi i građevinske kompanije, ako zakonito posluju, morale to da rade.
Premija zavisi od rizika
”Zakon ne definiše minimalni iznos, odnosno osigurane sume za pojedine rizike osiguranja na koje je potrebno zaključiti osiguranje već on zavisi od poslodavca i ugovora koji postigne sa osiguravajućom kućom. Iznos premije, odnosno cijene polise zavisi najviše od odabranih osiguranih suma za pojedine rizike”, kazao je Šaban.
Kolektivno osiguranje zaposlenih od posljedica nesrećnog slučaja, kako je kazao treba da pokriva sve zaposlene prema kadrovskoj evidenciji i to uglavnom 24 sata bez prostornog i vremenskog ograničenja pri i van obavljanja redovnog zanimanja.
”Ugovorom o osiguranju određuju se osigurane sume i shodno procjeni rizika odgovarajuće premije osiguranja, odnosno cijena osiguranja. Ukoliko dođe do nezgode, nakon završenog liječenja oštećenik sa prikupljenom ljekarskom i ličnom dokumentacijom predaje zahtjev za naknadu iz osiguranja nakon čega osiguravač, odnosno ljekarska komisija utvrđuje procenat trajnog invaliditeta. Procenat invaliditeta koji odredi ljekarska komisija se primjenjuje na unaprijed definisanu sumu osiguranja i na taj način se određuje naknada iz osiguranja po osnovu rizika invaliditeta. Na primjer, ukoliko je osigurana suma za invaliditet 15.000 eura a utvrđeni procenat invaliditeta je 20 odsto oštećeniku se isplaćuje 3.000 eura. U slučaju smrti, zakonskim nasljednicima se isplaćuje unaprijed definisana suma. Na primjer, ukoliko je osigurana suma za smrt usljed nezgode 15.000, nasljednicima se isplaćuje ta suma “, rekao je Šaban.
Pored rizika smrti i trajnog invaliditeta, poslodavci mogu, kako kaže Šaban, zaključiti osiguranje i za dodatna pokrića kao što je dnevna naknada, troškovi liječenja, mjesečna naknada za nezgodu i slično.
U prosjeku - malo
Šaban navodi da iznos premije osiguranja od povrede na radu koju poslodavac dogovara sa osiguravajućom kućom zavisi od djelatnosti kojom se firma bavi, izabranih rizika osiguranja, osiguranih suma, broja zaposlenih, prethodnih štetnih događaja i slično.
”Građevinarstvo, kao djelatnost, spada u rizičnije grupe poslova, te je i premija osiguranja uglavnom veća. Međutim, kako se pojedini parametri koji utiču na premiju, ugovaraju direktno sa poslodavcem, premija osiguranja se može prilagoditi specifičnosti pojedinog ugovora. Za industriju građevinarstva nemamo izdvojene podatke, ali prosječna premija koju poslodavci plaćaju po zaposlenom u Crnoj Gori iznosi oko 10 eura na godišnjem nivou uzimajući u obzir sve djelatnosti”, naveo je Šaban.
Goran Kapor
U posljednjih pet godina odgovorni na gradilištima, kojima je suđeno zbog pogibije ili teških povreda radnika, prošli su sa uslovnim, oslobađajućim presudama, kućnim zatvorom, ili samo novčanim kaznama
Zbog nepravilno vezanog tereta, neispravne dizalice i neobezbijeđenih zaštitnih sredstava za rad, u novembru 2016. godine, na gradilištu u Kotoru jedan radnik je poginuo, a drugi je povrijeđen.
Za ove nepravilnosti znali su izvođači radova - poslovođa, brigadir i rukovalac kranom, koje je kotorsko Osnovno tužilaštvo optužilo za teško djelo protiv opšte sigurnosti sa zaprijećenom kaznom od jedne do osam godina zatvora i za izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu za koje je propisano i do tri godine robije.
Oni su proglašeni krivim za ovu nesreću i osuđeni na uslovne kazne. Da su narednih godinu i po počinili novo djelo išli bi u zatvor po pet mjeseci.
Ovo je epilog jednog od krivičnih postupaka pokrenutih u Crnoj Gori u posljednjih pet godina zbog pogibije ili teških povreda radnika na gradilištima, koji su, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG-a) - svi završeni uslovnim osudama, oslobađajućim presudama, kućnim zatvorom ili čak novčanim kaznama za poslodavce.
Ovakve kazne i očigledno ustanovljena sudska praksa, prema nalazima CIN-CG, ne samo što nemaju preventivnu funkciju i ne podstiču poslodavce da brinu o bezbjednosti radnika, već su prepreka naporima nadležnih da oblast zaštite na radu podignu na viši nivo.
Prema podacima CIN-CG dobijenim na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, u svim postupcima, šefovi gradilišta, izvođači i inžinjeri koji zaduženi za bezbjednost su optuživani za krivična djela za koja je, prema Krivičnom zakoniku, zaprijećena kazna od jedne do osam godina zatvora, ukoliko je došlo do pogibije radnika, a do četiri ili tri godine, ako je zaposleni teško povrijeđen, ali nijedan nije dopao zatvora.
U svim obrazloženjima odluka piše da je sud odlučio da osuđenima ublaži kazne, zbog toga što imaju djecu i što su izrazili kajanje.
U jednom postupku u Kotoru je čak direktor preduzeća koje je izvodilo radove na spajanju Bulevara od Budve do Bečića, iako je ranije osuđivan za ubistvo, dobio novčanu kaznu od 2.500 eura, za teške povrede koje je zadobio njegov radnik, kada je rukovao nepravilnim crijevom za beton.
U istom gradu je, takođe, direktor preduzeća koje je izvodilo radove na gradilištu u Svetom Stefanu, kada je poginuo radnik zbog nepravilno postavljene skele, dobio kućni zatvor od šest mjeseci.
Osim toga, ima i nekoliko postupaka u kojima su radnici pukom srećom završili sa lakšim tjelesnim povredama, ili je pričinjena materijalna šteta, koji su za odgovorne osobe završeni novčanim kaznama ili je nastupila zastara.
Tako je u Ulcinju izvođač radova, iako ranije takođe uslovno osuđen za pogibiju radnika na gradilištu, ovog puta dobio novčanu kaznu od 5.000 eura, kada je zbog nepravilnog izvođenja radova na mostu, zaposleni zatrpan obrušavanjem potpornog zida i nasipa.
Samo u jednom postupku je izvođač radova koji je već ranije osuđivan za ugrožavanje sigurnosti, ovog puta dobio uslovnu osudu, zbog lakše povrede radnika radnika prilikom pada sa nepravilno postavljene radne platforme.
Sindikat traži oštrije kazne
foto: Unija Slobodnih Sindikata
Predsjednik Sindikata građevinarstva Nenad Marković je za CIN CG ocijenio da to što se izriču najblaže kazne je odraz ukupne politike prema oblasti zaštite na radu.
„Gleda se da se zaštiti poslodavac, a ne radnik“, istakao je on.
Marković kaže da Sindikat sprema inicijativu koju će ubrzo poslati Vladi, kojom će između ostalog, tražiti da poslodavci odgovaraju zatvorskim kaznama za pogibiju radnika na gradilištima, jer se to olako shvata, a radi se o životima ljudi.
On je dodao da Sindikat sprema i Deklaraciju o bezbjednim i zdravim radnim mjestima, koju će poslati Svjetskom sindikatu građevinarstva.
„Borimo se na globalnom nivou da zaštita na radu bude temeljno radno pravo“, naglasio je on.
Prema evidenciji Inspekcije zaštite i zdravlja na radu, kako je CIN-CG ranije objavio, od 2015. do 2019. godine, poginulo je osam građevinskih radnika i registrovano 27 teških i dvije kolektivne povrede na radu. U posljednjih godinu i po bila su još četiri smrtna slučaja. Statistika o povredama na radu, gdje nije bilo pogibije, prilično je nepouzdana, s obzirom da, kako procjenjuje Sindikat građevinarstva, trećina zaposlenih u građevini "radi na crno".
Pad sa visine zbog neispravne skele, nepravilno postavljene radne platforme, nepropisnog prenošenja tereta i uopšte neobezbjeđivanja mjera zaštite na radu je, prema podacima iz pokrenutih i presuđenih postupaka u posljednjih pet godina, bio razlog teških povreda i smrti radnika na gradilištima.
Investitori najčešće potpisuju ugovore, prema kojima su izvođači zaduženi za kontrolu i primjenu mjera zaštite na radu, pa oni najčešće i odgovaraju pred sudom, kada dođe do nesreće.
Najviše postupaka pokrenulo je kotorsko Osnovno tužilaštvo, a presudio sud u tom gradu. Svi optuženi su, takođe, uslovno osuđeni, kažnjeni novčano ili oslobođeni.
U Herceg Novom su u posljednjih pet godina pokrenuta tri postupka, od koji je jedan završen izricanjem uslovne osude.
U Podgorici su podignute samo dvije optužnice, od čega je jedna vezana za povredu na radu prilikom izvođenja građevinskih radova. Postupci nijesu pravosnažno okončani.
U posljednjih pet godina, osim toga, donijete su i dvije presude u podgoričkom Osnovnom sudu, od kojih je jednom direktor preduzeća za eksploataciju šuma takođe uslovno osuđen za pogibiju radnika, a u drugom, u kome je pala fasada i oštetila okolne automobile Uprave policije, optužba je odbijena zbog zastare.
I ostala tužilaštva su pokrenula po jedan ili dva postupka, koja nijesu bila vezana samo za povrede na gradilištima, dok tužilaštva u Beranama, Plavu, Ulcinju i Cetinju, prema podacima koje su nam dostavili, nijesu imala takvih slučajeva.
Iz iz Sudskog savjeta su za CIN-CcG dostavljene informacije o četiri presude iz Ulcinja i dvije sa Cetinja u posljednjih pet godina.
U Ulcinju je, osim dvije novčane kazne odgovornim osobama za lake tjelesne povrede koje su zadobili radnici na gradilištima, bile i dvije uslovne osude rukvodiocima gradilišta zbog pogibije radnika, jer nijesu bili pravilno zaštićeni prilikom rušenja nelegalno izgrađenog objekta i pada sa ploče čije je izlivanje bilo u toku.
Na Cetinju su dvojica odgovornih za nepridržavanje mjera zaštite na radu takođe uslovno osuđeni za teške povrede koje su radnik, ali i slučajni prolaznik, zadobili na gradilištima u tom gradu.
Za kobne greške, bez posljedica
U decembru 2016. godine podignuta je optužnica protiv petoro rukovodilaca na gradilištu u Kotoru, zbog nepropisne zaštite na radu, zbog čega je, u februaru 2014. godine, radnik pao sa visine od preko 10 metara i preminuo.
I u ovom postupku četvorica optuženih su osuđeni uslovno na po pola godine, dok je jedan oslobođen optužbi.
U februaru 2018. godine izvršni direktor i glavni inžinjer izvođača radova na gradilištu hotela u istom gradu, optuženi su zbog smrti radnika koji je u aprilu 2016. godine pao sa visine od 13,6 metara, jer mu nijesu obezbijedili uslove i zaštitu za rad na skeli, koja je bila neispravna.
Jedan od optuženih je uslovno osuđen, a drugi oslobođen.
U decembru 2019. godine optužnica je podignuta protiv glavnog inžinjera i njegovog zamjenika na gradilištu hotela u Kotoru, zato što su u septembru te godine dozvolili korišćenje nebezbjedne i nepravilno izvedene radne platforme. Gradilište nije bilo ograđeno zaštitnom ogradom, pa je jedan radnik pao sa radne platforme i zadobio teške tjelesne povrede od kojih je narednog dana preminuo.
I oni su uslovno osuđeni na po osam mjeseci zatvora, u koji neće ići ukoliko tokom tri godine ne počine novo krivično djelo.
U istom gradu izvođač radova je osuđen uslovno na osam mjeseci, zbog pogibije radnika koji je pao sa visine od 14,8 metara, jer mu poslodavac nije obezbijedio pojas za vezivanje, zaštitnu mrežu, ali ni druge uslove potrebne za rad na visini.
Zbog pogibije jednog i teškog povređivanja drugog radnika koji su zatrpani na gradilištu u Kotoru zbog neobezbijeđenih zaštitnih mjera, šef gradilišta je dobio uslovno godinu dana.
U optužnici iz decembra 2019. godine izvršni direktor preduzeća i inženjer na gradilištu u gradu pod zaštitom UNESCO, terete se da godinu ranije nisu obezbijedili uslove za bezbjedan rad zaposlenih na gradilištu. Radnik, koji je pao sa trećeg sprata nezaštićene terase objekta sa visine oko 13 metara je preminuo. Postupak u sudu još nije okončan.
Prema optužnici podgoričkog tužilaštva, u glavnom gradu se u junu 2020. godine urušila zemlja deponovana na ivici iskopa jednog gradilišta i usmrtila pomoćnog građevinskog radnika. Optuženi su šef gradilišta i njegov saradnik za teško djelo protiv opšte sigurnosti za koju je zaprijećena kazna zatvora od jedne do osam godina. Postupak je u toku pred podgoričkim Osnovnim sudom.
U Nikšiću je, u maju 2019. godine, podignuta optužnica protiv rukovodioca radova na izgradnji čelične konstrukcije na gradilištu. On je, uprkos tome što mu je inspekcija privremeno zabranila rad zbog neispunjavanja obaveza iz oblasti zaštite na radu, zaposlio neobučenog radnika za postavljanje čelične konstrukcije na krovu. Nije mu obezbijedio propisanu zaštitu na radu, zbog čega je radnik u septembru 2017. godine, usljed nepropisnog vezivanja, prenošenja i podizanja tereta pao na betonsku podlogu i polomio desnu nadlakticu i desnu karličnu kost, te nagnječio pluća.
Ovom rukovodiocu se takođe pred nikšićkim Osnovnim sudom, sudi za teško djelo protiv opšte sigurnosti.
U februaru 2016. godine, u bjelopoljskom tužilaštvu, podignuta je optužnica protiv izvođača građevinskih radova koji je podizao pregradne zidova na jednoj zgradi. Tereti se da radnika nije osposobio za bezbjedan rad, niti mu obezbijedio sredstva zaštite, pa je ovaj u martu 2015. godine pao sa visine od 8,5 metara i zadobio teške tjelesne povrede. Suđenje je obustavljeno, jer je okrivljeni u međuvremenu preminuo.
U decembru 2020. godine hercegnovsko tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv osnivača i direktora izvođača građevinskih radova u tom gradu, koji su, kako piše u optužnici, angažovanjem nestručnog lica, kako bi smanjili troškove, pola godine ranije doveli do njegove smrti na gradilištu.
„ Pokojni R.B. stojeći na terasi prvog sprata, kada je metalnim pajserom počeo da skida drvenu oplatu sa terase na drugom spratu, izgubio je ravnotežu i pao sa visine od oko 7,5 metara na betonski put ispred objekta, jer terasa na kojoj je stajao nije bila ograđena, a on nije imao zaštitni pojas za cijelo tijelo kojim bi bio vezan, kojom prilikom je od pada, a usljed razorenja glave i mozga ubrzo preminuo“, piše u optužnici.
I oni su optuženi za teško djelo protiv opšte sigurnosti, a postupak još nije okončan.
U Baru je u martu ove godine podignuta optužnica protiv šefa firme koja je izvodila radove na privatnoj kući zato što je u julu 2018. godine čovjek koji nije radio na gradilištu uzeo da pere neispravnu mješalicu i poginuo od strujnog udara. Suđenje je u toku.
Uslovno je osuđen i izvođač na gradilištu u tom gradu jer nije obezbijedio radniku uslove za rad, pa je ovaj pao sa visine od pet metara i zadobio teške tjelesne povrede. Drugi postupak u kome je zbog nepravilno izvođenih radova došlo do urušavanja zemljišta sa značajnom materijalnom štetom za obližnje kuće, obustavljen je zbog zastare.
U Kolašinu su odgovorni za izvođenje radova oslobođeni zbog pada metalne konstrukcije prilikom rada na tunelu u Platijama, kada je jedan od radnika poginuo.
Za dlaku izbjegli smrt, kazna za poslodavce opet uslovna
U oktobru 2017. godine, u kotorskom tužilaštvu, podignut je optužni predlog protiv poslovođe i dizaličara, zato što na gradilištu hotela u tom gradu, u aprilu 2014. godine, nijesu sproveli potrebne mjere zaštite na radu, pa je drvena korpa za prenošenje građevinskog otpada udarila radnika koji je zadobio tešku tjelesnu povredu.
Osuđeni su na uslovne kazne od po tri mjeseca.
U junu 2017. godine podignut je još jedan optužni predlog protiv šefa gradilišta u Kotoru, zato što je u novembru 2013. godine, njegov radnik prilikom šalovanja na trećem spratu propao kroz skelu, pao na zemlju i zadobio teške tjelesne povrede. Iako je optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti i za izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu, osuđen je samo na četiri mjeseca uslovno.
Uslovna osuda od mjesec dana dosuđena je i zbog teških tjelesnih povreda radnika koji je upao kroz nezaštićen otvor za lift na gradilištu u Kotoru.
Još jedan poslovođa na gradilištu u tom gradu osuđen je uslovno na mjesec dana, zbog pada radnika sa visine od 11 metara, koji je pukom srećom izbjegao smrt.
Barsko tužilaštvo je u oktobru 2020. podiglo optužni predlog protiv izvođača radova na gradilištu hotela u tom gradu, gdje su teško povrijeđena dva radnika u januaru iste godine. U optužnom predlogu piše da radnici nijesu bili osposobljeni za rad, da im nije obezbijeđena zaštitna oprema, pa su pali sa nepravilno postavljene skele. Izvođaču radova je na teret stavljeno krivično djelo protiv opšte sigurnosti sa zaprijećenom kaznom do četiri godine zatvora, ali je osuđen uslovno na šest mjeseci.
Hercegnovsko tužilaštvo je, u oktobru 2019. godine, podnijelo optužni predlog protiv predstavnika podizvođača na gradilištu u gradu pod Orjenom, jer je, između ostalog, zbog neadekvatno postavljene skele, došlo do njenog urušavanja. Radnik koji je bio na njoj je pao sa oko šest metara visine i zadobio teške tjelesne povrede. Postupak još nije okončan.
foto: privatna arhiva
Potpredsjednik Udruženja zaštite na radu Branislav Šebek kaže da bi osuđujuće presude sa strožim kaznama svakako uticali na javno mnjenje, pa bi se više vodilo računa o poštovanju mjera zaštite i zdravlja na radu u praksi.
On, međutim, podsjeća da je rad sudskih organa nezavistan, tako da stručna javnost, pa ni ovo Udruženje, ne može da utiče na njihove odluke.
Šebek je ocijenio i da bi bilo korisno organizovati seminar, na kom bi, osim stručnjaka iz oblasti zaštite na radu i predstavnika Vlade i inspekcije, bili pozvani i sudski vještaci koji se bave ovom oblašću, jer od njihovog mišljenja u značajnoj mjeri zavisi sudska presuda.
“Stručnjaci iz oblasti zaštite na radu su često začuđeni mišljenjima sudskih vještaka kada su u pitanju “uzroci” i “izvori” povreda na radu , uključujući i one sa smrtnim ishodom. Stručnjaci su većinom iz prirodnih nauka , a sudski procesi su pravne prirode, te stoga često dolazi do međusobnog nerazumijevanja”, naglasio je Šebek.
Uslovna kazna i za povratnika
U martu 2017. godine hercegnovsko tužilaštvo je podnijelo optužni predlog protiv podizvođača koji je postavljao krovnu konstrukciju na hotelu u tom gradu i glavnog inžinjera na gradilištu. Optuženi su da nijesu obezbijedili radnicima uslove za bezbjedan rad i da nijesu postupili po izvještajima kontrole, koja im je predočila da postoji velika opasnost od povrede radnika usljed pada sa visine.
U aprilu 2016. godine jedan od radnika je pao sa krova sa visine od 8 metara i zadobio tešku tjelesnu povredu opasnu po život.
Optuženima je na teret stavljeno da su počinili teško djelo protiv opšte sigurnosti. Njih dvojica su, u martu 2018. godine, osuđeni na uslovne kazne po šest mjeseci zatvora.
Iako je, kako se vidi iz presude hercegnovskog suda, da je radnik umalo preminuo, a optuženi inžinjer je već jednom ranije osuđivan, doduše za drugo djelo, sutkinja je odlučila da mu da još jednu šansu.
Presuda nema nikakvo obrazloženje, zato što su se, kako piše, „stranke odrekle prava žalbe i ne zahtijevaju pisani otpravak presude“.
I sađenje cvijeća bilo je pogubno
Vođeno je i nekoliko postupaka zbog povreda na radu koje nijesu vezane za gradilišta, ali su i oni završavani uslovnim osudama ili kućnim zatvorom.
U decembru 2019. radnica kotorskog komunalnog preduzeća optužena je da je ne postupajući po mjerama potrebnim za zaštitu na radu kriva za smrt radnika koji je pao sa visine od oko četiri metra kada je sadio ukrasne biljke u žardinjerama ispred crkve u tom gradu. Postupak nije završen.
U novembru 2020. godine u kotorskom tužilaštvu podignut je optužni predlog protiv radnika u magacinu koji je u februaru iste godine sjeo u električni viljuškar kako bi spustio paletu sa police magacina i pored upozorenja da to ne čini. Kako nije znao da ga koristi, naglo ga je okrenuo, udario upravo kolegu koji ga je upozoravao i teško ga povrijedio. Uprkos zaprijećenim kaznama od osam i tri godine, on je dobio nanogicu da je nosi mjesec dana, odnosno kućni zatvor.
U Kolašinu su podignute dvije optužnice u decembru 2016. i 2019. godine, obje zbog nesreća prilikom eksploatacije šuma, u kojima su dva neobučena radnika i bez predviđene zaštite poginuli sječući stabla. Oba su završena izricanjem uslovnih osuda.
U Nikšiću je šef proizvodnje u mašinskoj preradi dobio uslovnu osudu zbog teške povrede radnika, dok je direktor preduzeća oslobođen krivice. Jedan radnik je zadobio teške tjelesne povrede prilikom eksploatacije šume, a njegov šef je oslobođen, dok presuda objavljena na sajtu nema nikakvo obrazloženje.
U junu 2019. u Podgorici je poginuo radnik od strujnog udara, jer u auto servisu nijesu bili postavljeni uređaji za zaštitu od električne energije. Postupak nije završen.
U Pljevljima je, u avgustu 2020. godine, podignuta optužnica zbog udara strujom, kada je poginuo radnik, a dežurni rukovalac električne komande optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti. Postupak nije pravosnažno okončan.
Maja BORIČIĆ
Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste
Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su kaže i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.
„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru, nego šire. Lutam od granice do granice, a kozica nema. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu'', kaže Vujičić u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Monitor.
Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.
Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste. Uzaludne su i žalbe ribara da zbog bušenja more više nije izdašno kao ranije. Ali, zato, posao teče uz blagoslov aktuelne Vlade, koja je u ovom slučaju nastavila tamo gdje je prethodna stala.
Ribe ni za gorivo
Iz Ministarstva kapitalnih investicija u izjavi za CIN-CG/Monitor, kažu da, prema informacijama koje imaju „istraživanja nafte i gasa koja su u toku ni na koji način nisu uticala na pomorski saobraćaj i rad Lučke kapetanije. Saobraćaj se odvija normalno i situacija je potpuno redovna’’.
„Zabranjuju nam na priđemo u krugu od par kilometara do te platforme. A naše more je malo, ako ujutru kočom krenem od Ulcinja, eto me u Hrvatsku popodne'', kaže Vujičić koji je i predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Budve Sv. Nikola.
Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Bara, smatra da je riba sa morskog dna, uključujući i kozice, počela da nestaje još sa prvim seizmičkim istraživanjima koja su prethodila sadašnjem bušenju.
„Prije par godina rađena su seizmička istraživanja tokom kojih je stvaran pritisak na dnu od 3.000 bara. Tada je riba sa dna ubijena, ili je migrirala na drugu stranu gdje nije bilo tih ispitivanja – prema Albaniji i Boki'', kaže on.
Bajković je uvjeren da i sadašnje bušenje ima ozbiljne posljedice po ribare.
„To pogađa Ulcinjane, Barane, sve do Čanja. Ljudi odu od ujutro do uveče, ostanu 10 -12 sati, i donesu minimalno ribe, da pokriju gorivo. Lovim plavu ribu i 29 puta sam izašao na more od decembra do jula – 10 puta puta sam bacio mreže, a 19 puta se vratio, jer riba neće. Neke vibracije postoje pod vodom od bušenja. Riba je kao divlja, nije mirna, bježi. Nešto je potpuno poremećeno. A dosta nas živi od ribanja'', .
Uoči početka bušenja sa predstavnicima udruženja ribara upriličen je sastanak u Ministarstvu kapitalnih investicija.
„Ribari su im rekli da se ne raduju tom istraživanju, ali ako je država riješila da ide tim putem, moramo to prihvatiti“, kaže Milun Anđić, predsjednik Udruženja plivarica Crne Gore, posebnih brodova iz kojih se uglavnom ribari mrežom po površini.
Na zahtjev ribara da se formira egalizacioni fond koji će pomoći razvoju ribarstva, Iz Ministarstva su im kazali da će zaživjeti čim počne eksploatacija nafte.
Vladi je sve u redu
foto: privatna arhiva
„Podvukli smo da je veoma važna ekološka zaštita i dobili uvjeravanja da imaju četvorostruke sisteme. Objasnili su nam da je dubina na kojoj se vadi nafta 110 metara i da je pristupačna za ronioce, uređaje, ventile, tako da se odmah može sve zatvoriti u slučaju isticanja. Dali su garancije da su brodovi koji su posebno namijenjeni za slučaj curenja već spremni u italijanskim lukama, i da bi na poziv mogli da budu tu za 10 – 15 sati i da kupe naftu'', kaže Anđić.
On ocjenjuje da ribari nisu imali izbora i da su prećutno prihvatili uvjeravanja da može ribarstvo i industrija nafte zajedno.
Dosadašnja istraživanja ribljeg fonda i količine ribe, kaže Anđić, rađena su proizvoljno i na nevaljan način. Zbog toga su ribari uputili protest institucijama: ,,To istraživanje je izvedeno brodovima koji nemaju mogućnost da to urade. Nisu uzeti ribarski brodovi. Sve to su finansirali investitori''.
I Bajković kaže da je investitor i Institut za biologiju mora tokom ove godine trebalo da utvrde početno stanje ribljeg fonda, kojeg, kako kaže, nema.
,,Institut za biologiju mora nije radio studiju uticaja na ribarstvo. Radio je monitoring ribolovnih aktivnosti prije i nakon seizmike, odnosno analizu strukture ulova malog obalnog i velikog privrednog ribolova. U trenutne aktivnosti, vezano za platformu, nismo angažovani sa stanovišta monitoringa ribarstva. Moguće je da ćemo biti uključeni nakon završetka aktivnosti vezanih za platformu, kaže za CIN-CG/Monitor dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora.
Uvertira u početak bušenja bili su protesti ekologa koji su isticali brojne ekološke rizike ovog posla, dok ih je nova vlast ubjeđivala da nema mjesta zebnji. Premijer Zdravko Krivokapić izjavio je da je ugovor o koncesiji potpisan 2016. godine, rijetko dobra odluka prethodne vlasti. Ocijenio je i da je eventualni uticaj na životnu sredinu zanemarljiv.
Ekološke organizacije i aktivisti protivili su se početku bušenja, dok je vladajuća URA, tražila referendum. Premijer je buku utišao tvrdnjom da bi raskidanje posla sa Eni-Novatekom koštalo državu oko sto miliona eura, a da bi referendum u uslovima korona krize bio tehnički neizvodljiv, uz trošak od oko dva miliona eura.
foto: gov.me/B.Ćupić
Da je ovo dobar projekat tvrdi i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je više puta ponovio da se potencijalne rezerve nafte i gasa mjere milijardama eura!
Bojanić: Sve je o njihovom trošku
„Glavna karakteristike ugovora sa konzorciumom Eni – Novatek je da Crna Gora nije uložila ni jedan cent u istraživanje a da koncesionari snose sve troškove'', izjavio je za Monitor/CINCG Draško Lončar iz Ministarstva kapitalnih investicija. On objašnjava i da se Crna Gora obezbijedila garancijama, „na obavezni radni program“, te da su koncesionari neograničeno i solidarno odgovorni da nadoknade štetu i izgubljenu dobit državi kao i trećim licima u slučaju incidenta i najvažnije, da je država obezbijedila dobit između 62 – 68 odsto.
Lončar objašnjava da obavezni radni program na koji su se obavezali koncesionari Eni-Novatek obuhvata: 3D seizmička istraživanja, geološke i geofizičke studije i dvije bušotine od 6.500 i 1.500 metara.
U slučaju da koncesionar ne ispuni obavezni radni program, prema objašnjenju Lončara, Crna Gora bi mogla da aktivira garanciju od 84 miliona eura koju je obezbijedila i da eventualno angažuje drugu kompaniju da nastavi rad.
Iz Bojanovićevog ministarstva ističu da, ukoliko se ne pronađu komercijalne rezerve ugljovodonika, cjelokupan trošak istraživanja pada na teret koncesionara, bez bilo kakve obaveze države da učestvuje u tome.
„Riječ je poslu koji je neisplativ, rizičan i štetočinski po životnu sredinu i ekonomiju Crne Gore, prije svega turizam i ribarstvo'', kaže Mustafa Canka, novinar koji već decenijama piše o ovoj temi.
On ističe da zvaničnici samo govore o finansijskim benefitima i procentima a neće javno da kažu da „u najboljem slučaju, u njihovoj najoptimističnijoj varijanti, godišnje možemo da zarađujemo oko 60 miliona eura. I to tek za nekoliko godina“.
„Sad da se nađe nafta, treba još rupa da se buši, pa analize, u najboljem slučaju bi za tri godine počela eksploatacija. Do tada ćemo sve dovesti u pitanje, prije svega turizam od koga, kada je sezona dobra, zarađujemo zvanično nešto preko milijardu eura, a u sivoj zoni ostaje bar još trećina prihoda'', kaže Canka za CIN-CG/Monitor.
Romantična saga o kornjači
On se pita gdje je tu računica, ako uporedimo 1,3 milijarde sa 60 miliona. Podsjeća da gosti sa Zapada nijesu oduševljeni da se kupaju sa pogledom na naftne platforme. Napominje da se šteta koja se čini flori i fauni u moru nikada neće izračunati, kao i ona koju će pretrpjeti ribari.
U Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nijesu, međutim, zabrinuti zbog ovog projekta i njegovog uticaja na životnu sredinu. Pored obaveze da poštuju domaće propise koji regulišu oblast zaštite životne sredine, iz ovog ministarstva navode i da su ugovorom predviđena dva posebna mehanizma naknade eventualne štete. Prvi je Garancija krajnje matične kompanije koncesionara koja pokriva plaćanja svih obaveza iz ugovora u slučaju njihovog neizvršavanja, kao i i sve neugovorene obaveze prema trećim licima u slučaju direktne štete ili gubitaka nastalih u vezi sa ovim aktivnostima (uključujući zagađenja ili incidente). Ova garancija, kako objašnjavaju u Ministarstvu, znači da koncesionari garantuju vrijednošću majke kompanije, a ne one registrovane u Crnoj Gori koja je neuporedivo manja.
Drugi mehanizam je Obavezna sveobuhvatna polisa osiguranja za industriju nafte i gasa, koja obuhvata kompletne operacije koje izvodi operater Eni, uključujući i sve njihove podizvođače.
„Crna Gora je obezbijedila da u slučaju bilo kakve štete u životnoj sredini ima mogućnost nadoknade troškova, uključujući i štetu prema trećim licima. U konkretnom slučaju to, na primjer, znači da bi nadoknada eventualne štete bila plaćena i ribarima'', kažu iz resora koji se bavi i ekologijom.
I iz Ministarstva kapitalnih investicija tvrde da „od velikog broja ekologa“ imaju pozitivan stan o projektu, kao i o svim urađenim studijama o zaštiti i očuvanju životne sredine.
„Treba istaći posvećenost koncesionara prema životnoj sredini. Kao primjer navodimo da se tokom seizmičkih istraživanja ispred broda pojavila kornjača i da su operacije obustavljene sve dok se nije udaljila na bezbjedno odstojanje. Cijena troška čekanja ili stand by rate iznosila je oko 150 hiljada dolara. Samim tim ističemo da koncesionari imaju visoke standarde kada je u pitanju zaštita životne sredine'', kažu iz ovog MInistarstva.
Vježbali, ako procuri
foto: Keno Verseck
U te standarde nije ubjeđena ekološka aktivistkinja iz Ulcinja Zenepa Lika, koja za Monitor/CIN CG tvrdi da je ovaj poduhvat rizičan. Ona objašnjava da se on oslanja na studiju procjene uticaja životne sredine koju je uradio investitor.
„Agencija za zaštitu prirode je nekoliko puta vraćala dokument na doradu. Što znači da ENI nije poštovao naše zakonodavstvo. Koliko sam upoznata nema ni plana za vanredne situacije u slučaju izlivanja nafte, modelima i projekcijama za sanaciju'', tvrdi Lika
Iz Agencije za zaštitu životne sredine su potvrdili da Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, čiji je nosilac Eni Montenegro, a koji su sačinili italijanski eksperti, nije bio urađen u skladu sa pravilima. Od nosioca projekta Agencija je u oktobru 2019. godine, kažu, tražila određene izmjene i dopune. Inovirani Elaborat je dobio saglasnost Agencije u decembru te godine.
U Ministarstvu kapitalnih investicija tvrde da u slučaju vanrednih situacija planovi postoje: „Postoji plan reagovanja koncesionara, plan reagovanja crnogorskih institucija nadležnih za ovaj projekat kao i plan reagovanja u kooperaciji sa koncesionarom. Takođe, u junu je održana vježba PLATFORMA 21, u kojoj su učestvovali Uprava pomorske sigurnosti, policija, vojska, lučka kapetanija, uprava za ugljovodonike sa temom odgovora u slučaju izlivanja nafte u Jadransko more. Naravno, pored ovih planove postoje i drugi za reagovanje za sve predviđene incidentne situacije''.
Iz ovog resora tvrde i da je inspekcijski nadzor konstatan i da će tako biti tokom cijelog projekta.
,,Inspektor za ugljovodonike kao i Agencija za zaštitu životne sredine, na bazi rezultata analiza CETI-ja, budno prate i kontrolišu ovaj projekat, kako na samom postrojenju tako i u logističkoj bazi. Za sada se proces odvija potpuno bezbjedno i sigurno kako za životnu sredinu i osoblje, tako i za sami odobreni projekat'', kazali su iz ovog ministarstva.
Početkom aprila, ulcinjski parlament je jednoglasno usvojio zaključke kojima se izražava velika skepsa prema bušenju morskog dna.
„Opština poziva Vladu da na transparentan i kooperativan način učestvuje u pregledu odluka koje se odnose na istraživanje i eksploataciju nafte na moru, uzimajući u obzir stavove građana primorskih opština, ekološke i ekonomske aspekte demografskih podataka“, stoji u usvojenim zaključcima.
Lika kaže da je već od samog početka ovog, kako kaže, netransparentnog i nepoželjnog projekta, bivša, a nažalost i sadašnja vlast, kršila ustavno pravo građana primorskih gradova, a i šire, jer nijesu pravovremeno, dovoljno i razumljivo informisani.
„Napominjem da su, recimo, Ulcinjani bili zatečeni kada su saznali da će se 'opet' istraživati nafta u našem moru. Takođe su uskraćeni za učešće na javnoj raspravi koja se organizirala u Baru. Istog dana u Ulcinju je održavana javna rasprava u Ulcinju o planu posebne namjene obalnog područja. Znači, prvi blokovi istraživanja su predviđeni na ulcinjskoj obali a građanima je onemogućeno da daju svoje mišljenje“, kaže Lika.
Kao dodatni argument, iz Ministarstva ekologije ističu da industrija nafte i gasa nije nepoznanica u državama sa kojima dijelimo Jadransko more: „Do sada je u Jadranu izvedeno oko 1500 bušotina za potrebe kako istraživanja, tako i proizvodnje nafte i gasa''.
Gorko iskustvo iz Albanije
U ENI-vom Elaboratu o uticaju na životnu sredinu precizira se da u Jadranskom moru postoji 1.440 bušotina (istražne, proizvodne i za druge namjene), od kojih je 1,350 izbušila Eni S.p.A, a da erupcija nije zabilježena ni na jednoj od njih.
„Susjedna Hrvatska proglasila je moratorijum na sva nova istraživanja nafte i gasa, čak i sami 'naftaši' iz Hrvatske se protive bušenju u Jadranskom moru. Smatraju da nafta i čisto more naprosto ne idu'', kaže Lika.
Ona ističe da Albanija nema platforme na moru, već se eksploatacija obavlja na kopnu. Upozorava da su poznate slike i snimci iz 2015. kada se desio veliki udes u selu Marinza na jugu Albanije, gdje je cijelo naselje, kako kaže, potopljeno naftom i ugroženo a građani primorani da se evakuišu, dok je strateški investitor iz Kanade, Bankers Petroleum, prosto smatrao da nije kriv za incident.
Pozivajući se na albansko iskustvo istraživanja nafte i Canka kaže da „ono govori da apsolutno ne treba ulaziti u ovaj opasan posao“.
„Od 1990. se vrše istraživanja velikih svjetskih kompanija na albanskom dijelu Jadrana, a konkretnih rezultata nema. Tek u nekoliko slučajeva otkrivena je nafta, ali se pokazala da je neisplativa eksploatacija'', ističe Canka, napominjući da su se i u toj zemlji tokom 90-ih godina prošlog vijeka sanjali slatki snovi o tome da ,,Albanija pluta na nafti”.
foto: Vijesti
„Nakon tri decenije iluzije su se rasplinule po Jadranu i, eto, na našu nesreću, stigle do zvanične Podgorice'', kaže Canka.
Crna Gora je počela bušenje Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju.
Ministri finansija zemalja Evropske unije, su se u novembru 2019. godine saglasili da treba obustaviti finansiranje projekata koji uključuju naftu, gas i ugalj. Oni su tom prilikom pozvali Evropsku investicionu banku, Svjetsku banku i ostale finansijske institucije da prekinu sa davanjem kredita u te svrhe. Bilo je to prvi put da visoki funkcioneri evropskih vlada traže okončanje finansiranja svih fosilnih goriva, uzimajući u obzir održivi razvoj i energetske potrebe, te energetsku bezbjednost partnerskih zemlja.
Ekolozi podsjećaju da je Crna Gora potpisnica Pariskog sporazuma, kojim su se 200 zemalja obavezale da će postepeno napustiti korišćenje fosilnih izvora.
„Ovim projektom kršimo sporazum i guramo eksploataciju fosilnih goriva iako znamo da ovakav vid eksploatacije utiče na klimatske promjene i sigurno na kvalitet našeg mora, koliko god se tvrdilo da to nije tako'', zaklučuje Lika.
U okviru Zelenog dogovora za Zapadni Balkan, EU je opredijelila devet milijardi eura za inovativne i zelene ideje i projekte. Ekolozi smatraju da bi bolje bilo iskoristiti tu šansu za dugoročne ekološke i finansijske benifite, nego bušiti morsko dno.
Akcije ekologa protiv bušenja podmorja kako najavljuje sagovornica CIN-CG/Monitor, biće nastavljene.
„Mi nismo odustali od naših zahtjeva i tražimo obustavu istraživanja i eksploatacije nafte i gasa. Izašli smo u susret turističkoj sezoni jer suosjećamo sa građanima i ne želimo da širimo još negativniji imidž naše zemlje'', kaže Zenepa Lika.
Malo treba za veliku štetu
Ako se nađe u moru, samo osam grama nafte dovoljno je da zagadi kubik morske vode. Jedan kubik ispuštene nafte, iscrpljuje kiseonik iz 400.000 kubika mora, tvrdi se u izvještaju Državne revizorske institucije koja je u aprilu objavila Reviziju efikasnosti upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru.
Revizijom je utvrđena loša saradnja nacionalnih institucija, nepoštovanje ionako zastarelih strategija, te da nijedna primorska opština nema plan i procjenu rizika u slučaju iznenadnog zagađenja mora, kao i nemanje adekvatne opreme za reagovanje u slučaju zagađenja većeg obima...
U dokumentu DRI navodi se i odgovor Uprave za ugljovodonike u vezi aktuelnih istražnih radova: „Prije vršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara izvršena su mjerenja ulova ribe u zoni predloženih aktivnosti, što je takođe izvršeno i nakon izvršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara, u cilju upoređivanja podataka o izlovu ribe prije i nakon sprovođenja aktivnosti. Takođe, budući da su ribarske aktivnosti tokom vršenja geofizičkih istraživanja bile otežane, koncesionari su kompenzovali ribarska udruženja za ono vrijeme za koje su trajale aktivnosti vršenja geofizičkih istraživanja, u skladu sa mjerama iz elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.“
Predrag NIKOLIĆ
English
Facebook
Youtube
X (Twitter)
Instagram2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana