Iako ovdje već godinama osobe koje koriste droge konzumiraju i fentanil, lijek protiv bolova, koji kada se neadekvatno uzima izaziva strašne posljedice i može biti smrtonosniji i do 50 puta od heroina, ta se supstanca ne detektuje na testovima, jer je registri u našoj zemlji još zvanično ne prepoznaju. Podaci sa terena pokazuju da je samo u Podgorici i Baru u posljednjih nekoliko mjeseci od predoziranja umrlo oko 15 osoba, ali ni o tome nema zvaničnih podataka

Tijana Lekić/Andrea Perišić

„Probao sam fentanil. Još prije desetak godina. Drug kod koga sam inače nabavljao heroin, kad ga jednom nije imao, ponudio mi je flastere fentanila“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) momak u tridesetim godinama, koji je želio da ostane anoniman. On je već duže vrijeme u oporavku, odnosno više ne koristi droge, a otvoreno govori o pogubnosti fentanila.

Fentanil je 1959. godine razvila kompanija Janssen Pharmaceuticals (danas Johnson&Johnson Innovative Medicine). Radi se o lijeku za jake bolove koji je i do 100 puta snažniji od morfijuma. Pripada kategoriji opioida, sintetičkih supstanci, a pacijentima se može davati u vidu injekcija, tableta i flastera za kožu. Sve do sredine 90-ih prošlog vijeka ovaj lijek se brzo širio u Americi i u Evropi, pa se sve lakše mogao naći na ilegalnom tržištu.

Od heroina fentanil je 50 puta smrtonosniji. Brzo dovodi do razvijanja bolesti zavisnosti, a lako može doći i do predoziranja. Samo jedna upotreba fentanila može izazvati probleme sa disanjem i radom srca i dovesti do predoziranja.

"Fentanilske flastere koristio sam oko mjesec dana. Onda su prestali da budu dostupni, morao sam se vratiti heroinu. Imao sam sreće da ih nijesam više imao gdje kupiti, jer znam da su ljudi propadali od toga. Krize su im bile užasne, milion puta teže od heroinske. Neki su jedva preživjeli, neki su i danas na dopu (heroinu), a neki su umrli", kaže CIN-CG-ov sagovornik.

Jedan od njegovih prijatelja koji je takođe koristio fentanil išao je na liječenje u JU "Kakaricka gora".

"Mislili su da mu nema spasa, ali sad je dobro", priča ovaj momak.

Iz JU "Kakaricka gora" za CIN-CG kažu da je nekoliko njihovih klijenata prijavljivalo da su koristili fentanil.

"To su često pratile 'rupe u sjećanju' koje su trajale od nekoliko sati do nekoliko dana. Najčešće su ga miješali sa drugim supstancama ili koristili flastere fentanila otapajući ih u usnoj duplji".

Trenutno se u ovoj ustanovi liječi 25 osoba koje su koristile razne droge.

Dejstvo fentanila, kažu iz JU "Kakaricka gora", obično počinje osjećajem opuštenosti i euforije, ali nakon toga slijede disforija i apatija.

"Zavisnost od fentanila se može prepoznati po određenim znacima u ponašanju korisnika. Ti znaci se razlikuju od osobe do osobe. Mogu biti sasvim očigledni, ali su vrlo često i skriveni i razvijaju se postepeno. Veoma je važno uočiti simptome na vrijeme i započeti liječenje zavisnosti od fentanila što prije da bi se izbjegle najteže posljedice".

Neki od tih simptoma su nezainteresovanost za aktivnosti u kojima se nekad uživalo, nesposobnost obavljanja svakodnevnih obaveza, udaljavanje od porodice i prijatelja…

Iz NVO Juventas, koja godinama kroz razne projekte i aktivnosti pomaže osobama koje koriste droge (OKD), su testovima koje su dobili preko međunarodnog projekta u kojem su učestvovali u toku više mjeseci 2023. godine otkrili da se u opojnoj drogi heroin nalazi fentanil. Kod nas samo Forenzički centar može da analizira sastav supstanci. Kada bi takve analize mogli da sprovode i drugi akteri uključeni u aktivnosti koje se vezuju za prisutnost droga na tržištu, to bi pomoglo da Crna Gora obezbijedi servise koji bi služili da se upozore ljudi o posljedicama konzumiranja nepoznatih supstanci i drugim rizicima koji postoje na crnom tržištu.

Sve dok Forenzički centar ne objavi da je u okviru analiza pronađena neka nova supstanca, ona zvanično ne postoji u Crnoj Gori. Fentanil je ovdje u upotrebi preko 10 godina. CIN-CG, do objavljivanja ovog teksta, iz Forenzičkog centra nije dobio odgovore na brojna pitanja.

Crno tržište droga se razvija, pojavljuju se nove psihoaktivne supstance (NPS), čija je hemijska struktura izmijenjena tako da oponašaju efekte kontrolisanih supstanci, odnosno supstanci čije je korišćenje ilegalno (heroin, kokain, marihuana, fentanil, LSD…). Kako međunarodna kontrola, registri i zakonska regulativa nijesu dovoljno efikasni da isprate trendove, NPS se legalno konzumiraju u brojnim zemljama. Crnogorski sistem još nije u stanju ni da odgovori na izazove koje predstavljaju kontrolisane supstance.

U Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal upozorava se da je rat u Ukrajini poremetio rute trgovine heroinom i kokainom.

"To bi moglo da pokrene ekspanziju proizvodnje i trgovinu sintetičkim drogama", piše u ovom dokumentu.

Crna Gora trenutno nema ažuriranu Nacionalnu strategiju za borbu protiv droga. Posljednja je rađena 2013. godine.

Nema testova koji pokazuju prisustvo novih psihoaktivnih supstanci

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da OKD u Crnoj Gori ne mogu sa sigurnošću da znaju šta kupuju.

"Heroin koji stigne do nas uglavnom je izmiješan sa raznim drugim supstancama. Jedna od njih može da bude i fentanil", objašnjavaju iz ove NVO.

U Crnoj Gori test na korišćenje droga iz urina može da pokaže prisustvo oko 10 kontrolisanih supstanci - marihuane, benzodizepina, amfetamina, metilenedioksimetamfetamina, barbiturata, metamfetamina, metadona, kokaina, opijata, tricikličnih antidepresiva. Prema saznanju CIN-CG-a, NPS se ne mogu identifikovati na taj način.

To znači da ljekari ne mogu da znaju kako da reaguju kada im dođe osoba koja se predozirala nekom novom psihoaktivnom supstancom.

"Podržavamo ideju o neophodnosti detekcije NPS, međutim, vođeni iskustvom u pojedinim slučajevima predoziranja, smatramo jednako važnim sprovoditi prevenciju upotrebe benzodiazepina i alkohola", kaže za CIN-CG psihijatar i koordinator Centra za supstituciju Centra za mentalno zdravlje (CZMZ) Kotor Jovo Đedović.

Nova psihoaktivna supstanca se, prema godišnjim izvještajima o drogama Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, pojavljuje na tržištu praktično svake nedjelje. U 2021. su, putem Evropskog sistema ranog upozoravanja (EWS) prvi put izvijestili o 52 nove droge, a ukupan broj NPS koje je tada pratio Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA) bio je 880.

Najveći talas novih droga u Crnu Goru, kao i najvećih broj slučajeva predoziranja, kako navode iz NVO Juventas, obično se događa oko Nove godine i tokom ljeta.

Osim novih droga, pojavljuju se i novi trendovi konzumiranja kontrolisanih supstanci. Kokain se, recimo, u Crnoj Gori sve češće injektira. To u nekim slučajevima može da dovede do određenih zdravstvenih komplikacija.

Crna Gora ima "sistem ranog upozorenja", ali u njega nijesu uključeni svi akteri u državnom i društvenom sistemu koji se bave pitanjem droga. Idealno bi bilo kada bi, smatraju iz NVO Juventas, u tom sistemu bile sve zainteresovane strane.

U posljednjih nekoliko mjeseci 15 osoba umrlo usljed predoziranja u Podgorici i Baru

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju osoba koje su umrle od predoziranja. Obično se kao uzrok smrti navodi stanje povezano sa predoziranjem, kao što je, recimo, prestanak rada srca. Porodice preminulih često zbog stigme ne žele da se zna uzrok smrti pokojnika. Međutim, ovi podaci bili bi važni da bi se poboljšalo stanje u prevenciji bolesti zavisnosti.

Iz KCCG su CIN-CG-u kazali da u Intenzivnoj jedinici Interne klinike niko nije preminuo od trovanja opijatima posljednjih pet godina.

CIN-CG se obratio i svim domovima zdravlja u Crnoj Gori. Mnogi nijesu odgovorili, a iz onih koji jesu, kazali su da u posljednjih pet godina nije bilo slučajeva predoziranja.

U tom vremenskom periodu, u Kolašinu je testirano 87 osoba.

"Sve je uvedeno kroz protokole i kompjuterski", kazali su iz kolašinskog Doma zdravlja.

Od 2015. do danas, u kotorski Centar za mentalno zdravlje nije se javila nijedna osoba sa kliničkom slikom koja je upućivala na predoziranje.

"Osim toga, ustanove koje tretiraju predoziranje opijatima ne dostavljaju podatke o ovim incidentima u Dom zdravlja Kotor, sve informacije koje o tome dobijamo se zasnivaju na nepouzdanim podacima, tako da ne postoji registar ovih događaja", kaže Đedović.

Međutim, podaci sa terena organizacija koje pomažu osobama koje koriste droge (NVO Juventas i Crnogorske mreže za smanjenje štete - Link) pokazuju drugačije.

"Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, oko 15 ljudi je preminulo od predoziranja - u Podgorici i Baru", kažu za CIN-CG iz Link-a.

Dobro upućeni izvori su CIN-CG-u kazali da su u Podgorici početkom avgusta ove godine, u roku od dva dana, preminule tri osobe koje su često zajedno upotrebljavale drogu. Ti izvori tvrde da je moguće da te osobe tada nijesu znale šta konzumiraju, niti koje su moguće posljedice.

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2021. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), u SAD-u i Kanadi, smrtni slučajevi predoziranjem, pretežno kao posljedica epidemije nemedicinske upotrebe fentanila, nastavljaju da obaraju rekorde. Preliminarne procjene u SAD-u ukazuju na više od 107 hiljada smrtnih slučajeva predoziranja drogom u 2021. godini, što je porast u odnosu na skoro 92 hiljade u 2020. godini.

Psihijatrica Sanela Kusturica koja radi u hercegnovskom Domu zdravlja za CIN-CG kaže da bi se predoziranje kao uzrok smrti moglo evidentirati u Registru narkomanije Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

"U ovom elektronskom registru, uz dijagnozu bolesti zavisnosti obavezni smo ispuniti prijavu. U slučaju smrti korisnika dužni smo ga odjaviti iz registra - a odjava podrazumjeva da se navede razlog, iseljenje, smrt… To bi moglo biti to zvanično mjesto gdje bi se predoziranje kao uzrok smrti (ukoliko je ono uzrok) moglo evidentirati".

Brojna istraživanja sprovedena u skorije vrijeme upozoravaju na trend rasta broja osoba koje koriste psihoaktivne supstance, kao i na to da prvo konzumiranje neke supstance počinje sve ranije.

Prema rezultatima ESPAD (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) izvještaja iz 2019. godine, najvećeg međunarodnog istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, u Crnoj Gori je u periodu od 2007. do 2019. značajno porasla upotreba raznih droga (kokaina, ekstazija/MDME, amfetamina, metamfetamina, heroina, marihuane (kanabisa), LSD-a ili drugih halucinogenih droga, magičnih gljiva, GHB-a) među maloljetnicima.

Analiza za potrebe ovog izvještaja, koja je u Crnoj Gori sprovedena na uzorku od oko 6.200 učenika prvog razreda srednjih škola u Crnoj Gori, pokazala je da oko 18 odsto učenika do svoje šesnaeste godine nije nikada probalo nijednu psihoaktivnu supstancu. Oko devet odsto učenika u Crnoj Gori je nekada probalo kanabis. Ova stopa je veća u odnosu na zemlje regiona, sa izuzetkom Hrvatske u kojoj je oko 20 odsto učenika nekada konzumiralo kanabis. Maloljetnici u Crnoj Gori najčešće sa 15 godina probaju kanabis.

U zdravstvenom sistemu Crne Gore postoje supstitucione terapije (terapija metadonom i terapija buprenorfinom) koje pružaju isključivo javne zdravstvene ustanove i zatvori, međutim podaci o broju i karakteristikama korisnika/ca terapija se ne prikupljaju adekvatno. Prema podacima iz publikacije "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link, broj korisnika/ca OST terapija u 2021. godini na dan prvog septembra bio je 1.110.

Nakon uvođenja buprenorfinske terapije, upozorava se u ovoj publikaciji, došlo je do znatnog opterećenja određenih zdravstvenih ustanova. Po broju korisnika/ca posebno se ističu Dom zdravlja Podgorica (457), KCCG (113) i Uprava za izvršenje krivičnih sankcija (127).

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, u svijetu je 2021. od 17 osoba - jedna koristila droge, što je 23 odsto više nego u protekloj deceniji. Procjenjuje se da da je broj ljudi koji injektiraju droge u 2021. godini porastao čak 18 odsto u odnosu na 2020. godinu. Do predoziranja najčešće dovodi korišćenje opioida, a glavni uzrok smrtnih slučajeva povezanih sa drogom obično se pripisuje hepatitisu C i pratećim bolestima jetre.

"Najčešće naši klijenti počinju sa konzumacijom marihuane u tinejdžerskim godinama, a nakon toga skoro po pravilu počinju sa upotrebom sintetičkih droga i psihostimulansa (kokain). Uglavnom to kasnije prati i upotreba sedativa i opijata (među kojima je i heroin). Ovo je najčešći put kojim OKD prolaze prije nego se odluče da potraže pomoć", kažu iz JU "Kakaricka gora".

Teško do lijeka koji spašava živote

Prema saznanju CIN-CG-a, u Crnoj Gori lijek nalokson, koji, ako se da na vrijeme, osobi koja se predozirala može spasiti život, nije lako dostupan onima kojima je potreban. On djeluje tako da raskida veze receptora i opijata, pri čemu opijatu prestaje dejstvo.

Iz Kliničkog centra Crne Gore su CIN-CG-u kazali da ovaj lijek imaju u Urgentnom centru (UC) i da ga najčešće životno ugroženim pacijentima daje anesteziolog kada budu primljeni u Intenzivnu jedicu Interne klinike nakon dijagnostikovanja u UC-u, sa izvjesnim protokom vremena od momenta trovanja.

"Pacijenti sa hitnim i urgentnim stanjima, pa i oni sa intoksikacijom opijatima, uglavnom budu primljeni u UC gdje im se primarno ukaže urgentna medicinska pomoć. Urgentni centar ne vodi poseban protokol pacijenata koji se jave sa intoksikacijom opijatima, već jedinstven protokol za sve pacijente koji se obrate za medicinsku pomoć. Ukoliko je neophodno dalje bolničko liječenje, budu primljeni na odgovarajuće odjeljenje", navode iz KCCG-a.

Nalokson u Crnoj Gori osobama koje su se predozirale smiju jedino da daju zdravstveni radnici. Međutim, postavlja se pitanje koliko su često oni u mogućnosti da stignu da pravovremeno upotrijebe ovaj lijek, koliko su osobe koje su se predozirale svjesne da treba da pozovu pomoć i da li imaju nekog uz sebe ko to može i želi da učini umjesto njih. Među tim ljudima, ima onih koji se na to teško odlučuju, budući da u ovakvim slučajevima sa hitnom obično dolazi i policija. Zbog stigme i diskriminacije, mnogi ne žele da se sazna za njihovo stanje.

U pojedinim državama u Evropi i Americi nalokson imaju razni subjekti koji mogu da dođu u kontakt sa osobama koje su u riziku od predoziranja. U Škotskoj i SAD-u ovaj lijek je dio standardne policijske opreme. Imaju ga i taksisti.

"Činjenica je da bi nalokson kao antidot trebalo učiniti dostupnijim, jer spašava živote. Nalokson bi trebale primjenjivati osobe koje su adekvatno edukovane, iz medicinske struke. Kao i u svakoj situaciji, treba odmjeriti korist u odnosu na potencijalne rizike i štetu. Ujedno treba raditi na opštem podizanju svijesti i edukciji stanovništva (posebno osoba koje u porodici ili svom okruženju imaju korisnike opioida) o načinu prepoznavanja simptoma predoziranja i načina kako bi u tom slučaju trebalo reagovati", navodi psihijatrica Kusturica.

"Mislio sam da će mi droga pomoći da se izborim sa životnim izazovima sa kojima sam se suočavao. Želio sam da zaboravim na probleme i živio u zabludi da u drogama nalazim rješenja. Nijesam bio svjestan toga šta će mi se sve dogoditi i koliko droge zapravo unište život. Sa psihičkim posljedicama sam se borio i dugo nakon što sam ušao u proces oporavka", kaže za CIN-CG Marko Dragićević, član Link-a.

On je 20 godina koristio droge, a u procesu oporavka je preko četiri godine.

"Odlučio sam se na liječenje tek kada sam poželio da umrem".

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da je mnogo više onih koji kriju da su u procesu oporavka od onih koji koriste droge. Zbog stigme ne žele da se zna da se liječe.

Proces oporavljanja je vrlo dug i težak, ali moguć, kaže Dragićević.

"Da sam u trenutku kada sam počinjao da koristim droge imao priliku da vidim nekoga ko je dugo u toj priči i ko bi mi eventualno rekao, nemoj, desiće ti se to i to kroz par godina, možda bi to nešto promijenilo", ističe Dragićević.

Naš sagovornik sa početka teksta govori o teškom procesu oporavka, nakon uzimanja fentanila.

"Prolazili smo kroz pakao, kroz mnogo teže krize od heroinskih. Neki su jedva preživjeli nakon fentanila", kaže on.

Iako su fentanil, ali i nove psihoaktivne supstance, opasni, problem je što ih naše institucije ne detektuju, pa nema ni cjelovite strategije za smanjenje štete.

Neprovjerene supstance koje se uzimaju bez kontrole da bi se poboljšao izgled i sportski performansi, lako su dostupne i široko rasprostranjene u Crnoj Gori, iako mogu izazvati ozbiljne psihičke i fizičke bolesti 

Andrea JELIĆ 
Tijana LEKIĆ


,,Steroide sam probao u srednjoj školi, 2006. ili 2007. godine. Tada se još nijesam počeo profesionalno baviti sportom. Sjećam se kao juče – uzeo sam metan, takozvana plava srca. Ruke su mi od njega postale ogromne i u organizmu mi se skupilo mnogo vode, jer se nijesam pravilno ni hranio. Dvjesta komada metana koštalo je tada 20 eura. Sad razmislite kakvog je to kvaliteta kad sam toliko plaćao“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vaso Bakočević, poznati crnogorski Mix Martial Arts (MMA) borac. 

Kada je počeo da koristi metan, anabolički steroid, Bakočević nije bio informisan o  posljedicama koje oni mogu imati na zdravlje. 

,,Danas postoje internet, nutricionisti, stručnjanci koji o tome dosta znaju. Ja sam steroide tada uzimao isključivo iz neznanja“, navodi Bakočević. 

Steroidi mu, kako ističe, uopšte nijesu pomogli tokom karijere, koju su obilježile mnoge pobjede u raznim kategorijama. 

Crna Gora je prva u Evropi po broju maloljetnika koji koriste anaboličke steroide (AAS), pokazao je izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine. Za potrebe ovog istraživanja u Crnoj Gori je anketirano 6224 učenika - 3162 dječaka (50,8 odsto) i 3062 djevojčice (49,2 odsto).  Pokazalo se da čak tri odsto dječaka koristi ove supstance. Interesantno je i da je kod nas jedna od 50 učenica takođe koristila AAS. 

Anabolički steroidi su sintetički derivati testosterona koji se u medicini koriste kao ljekovi za tretman hormonskih poremećaja kao i za razne bolesti, poput onih koje uzrokuju gubitak mišića, određene vrste raka i tako dalje. Američki naučno-istraživački institut za upotrebu droga i bolesti zavisnosti, The National Institute on Drug Abuse (NIDA) objašnjava da neadekvatna upotreba AAS u svrhu poboljšanja izgleda i sportskih performansi može da izazove psihičke i fizičke probleme. Posljedice mogu biti ozbiljne, dugotrajne i nepopravljive, može doći do ranih srčanih udara, moždanog udara, tumora jetre, otkazivanja bubrega, seksualnih problema i psihijatrijskih problema. Anabolički steroidi mogu da utiču na raspoloženje, a ako se neadekvatno koriste može se razviti i bolest zavisnosti. Prestanak upotrebe steroida može izazvati depresiju, zbog čega mnogi i nastavljaju da ih koriste. 

,,Ljekari anaboličke steroide nikada ne propisuju mladim zdravim osobama za izgradnju mišića. Neki bodibilderi i sportisti koriste ova sredstva za izgradnju mišića, sagorijevanje masti i poboljšanje sportskih rezultata – povećanjem snage i izdržljivosti. Uzimaju ih oralno, ubrizgavanjem ili kremama i gelovima. Često ih uzimaju bez uputa ljekara i u velikim količinama, što nije ni legalno ni bezbjedno”, kaže za CIN-CG neuropsihijatrica Marina Roganović koja se tokom svoje karijere posebno posvetila bolestima zavisnosti.

U ESPAD izvještaju za 2019. godinu navodi se da se u slučajevima neadekvatne upotrebe anaboličkih steroida koriste doze koje su od 10 do 100 puta jače nego one koje propisuju doktori za tretman određenih stanja. Istraživanja, navodi se u ovom izvještaju, pokazuju i da se korisnici steroida lakše prebace na druge droge, kao opijate, kako bi olakšali probleme sa spavanjem i iritabilnost koju prouzrokuju steroidi. 

Iz JU “Kakaricka gora” za CIN-CG su kazali da do sada nijesu imali slučajeve da se neko prijavio za liječenje bolesti zavisnosti a da je koristio ili da koristi anaboličke steroide. 

Iz Direktorata za javno zdravlje, sprečavanje zloupotrebe droga i drugih psihoaktivnih supstanci pri Ministarstvu zdravlja, kao ni iz Komisije za antidoping Crne Gore do objavljivanja ovog teksta nijesu odgovorili CIN-CG-u na brojna pitanja. 

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik oko upotrebe anaboličkih steroida u Crnoj Gori. Anketirano je oko 900 osoba. Rezultati su pokazali da je svaka četvrta osoba makar jednom koristila anaboličke steroide, a da ih je svaka osma koristila više puta. Najveći broj njih ih je koristio za potrebe poboljašnja fizičkog izgleda (svaka peta osoba) i da bi imali bolji sportski performans – svaka sedma. 

Najviše njih koristilo je steroide, metan, klenbuterol, diuretike, laksative… Većinom su se oko upotrebe AAS savjetovali onlajn, a potom sa trenerima. Ipak, njih 25 odsto kosultovalo se sa ljekarima. Od posljedica zbog upotrebe ovih supstanci mnogi ispitanici/e naveli su probleme sa srcem, jetrom, bubrezima, nesanicom, seksualne teškoće. Jedan broj naveo je da su imali napade agresije, ali i ginekomastiju, pojavu povećanja jedne ili obje dojke kod muškaraa usljed disbalansa polnih hormona.  

Na spisku nedozvoljenih sredstava na takmičenjima i van njih 144 supstance

Zakonom o sportu Crne Gore zabranjen je doping, a AAS se smatra vrstom dopinga.

Na utvrđivanje povreda antidoping pravila primjenjuju se odredbe Međunarodne konvencije protiv dopinga u sportu, Evropske konvencije protiv​​ dopingovanja u sportu, Svjetskog kodeksa protiv dopinga i antidoping pravila koja donosi Komisija za antidoping.

Na spisku nedozvoljenih sredstava koji sačinjava Antidoping komisija Crna Gora, a koji predstavlja međunarodni standard Svjetske Antidoping Agencije (World Anti-doping Agency – WADA) nalaze se 144 supstance čija je upotreba zabranjena na takmičenjima i van njih. Među njima su metan, oksandrolon, klenbuterol, salbutamol, mildronat, razni diuretici, peptidni hormoni, mimetici…   

Klenbuterol i salbutamol povećavaju mišićnu masu, a neželjeni simptomi mogu biti tahikardija, nesvjestica, preznojavanje, tremor, mišićna slabost i agitarnost.

Diuretike sportisti obično uzimaju da bi maskirali postojanje drugih doping supstanci u urinu, a dovode do elektrolitnog disbalansa i tako do aritmija. 

Peptidni hormoni, mimetici i analozi pomažu sportistima da održe snagu i mišičnu masu, ali dugotrajnom upotrebom većih doza dovode do kardiomiopatije, tromboze, embolije, arterijske hipertenzije i moguće srčane disfunkcije. Dokazano je i fatalno smanjenje srčane funkcije tokom sna.

Neuropsihijatrica Roganović ističe da je korišćenje steroida postalo sasvim uobičajeno i da predstavlja dio kulture u teretanama. ,,Široka dostupnost anaboličkih sredstava čak i preko interneta dovodi do sve masovnijeg korišćenja. Mislim da njihova proizvodnja, prodaja i reklamiranje nijesu adekvatno zakonski regulisani”. 

CIN-CG je jednostavnom internet pretragom utvrdio da se do steroida, pa i onih koji su zabranjeni, lako može doći. Na raznim javnim oglasima i otvorenim Fejsbuk stranicama nude se i prodaju različite supstance. CIN-CG je kontaktirao jednu od ovakvih stranica, radi informacija o nabavci. 

Prodavac je novinarke upitao koliko godina imaju i šta žele da kupe i za koje potrebe. Rekao im je da sada u ponudi ima najjači klenbuterol koji “miče svaki gram sala” i koji žene mogu da koriste samo mjesec dana, jer duže šteti, a muškarci i do tri mjeseca mogu da ga uzimaju. 

Predložio je i oksandrolon koji se prodaje pod imenom anavar. ,,To je hormon sreće, antidepresiv, ima da sijaš. Uzmi jednu prije treninga, uveče izbjegavaj, a manje doze da se održavaš kad ne treniraš. Pije se pet puta nedjeljno, najbolje mjesec dana. Ima najmanje štetnih posljedica, zato je i najskuplji – košta 70 eura”, kazao je i dodao da ga može poslati kurirom na odgovarajuću adresu.

Nije precizirao da štetne posljedice oksandrolona mogu biti problem sa bubrezima, gubitak kose, visok krvni pritisak, povećanje holesterola, trovanje jetre.   

Krivični zakonik Crne Gore propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine onome ko protivno propisima stavi u promet ljekove ili supstance koje sadrže hormone ili ostale stimulanse rasta. Takođe, onaj ko proizvodi radi prodaje, prodaje ili stavlja u promet životne namirnice, jelo ili piće ili druge proizvode škodljive za zdravlje ljudi, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

CIN-CG nije uspio da dođe do podataka da li je bilo slučajeva procesuiranja zbog prodaje ovih štetnih supstanci.

,,Nijesam imao problem, do skoro, kad sam nakon upotrebe AAS dobio baš izražen osip po stomaku i grudima. To se desilo jer sam koristio neprovjerene steroide”, napisao je jedan ispitanik CIN-CG-a u anketi koju smo sproveli. 

Drugi korisnik navodi da je zbog upotrebe steroida, koji su proizvedeni na “divlje”, završio u bolnici, gdje je bio na liječenju pet dana, zbog upale crijeva.

Estetski standardi vode do steroida   

Roganović objašnjava da se danas stiče utisak da je dovoljno upaliti neki ekran, pritisnuti odgovarajuće dugme i dobiti sve. ,,Postoji niz olakšica za mlade kako da lakše i brže prečicom dođu do cilja. Jedna od takvih ‘prečica’ je neadekatna upotreba anaboličkih steroida”. 

Ona navodi da postoji pritisak društva da mladi izgledaju na određeni način. ,,Mladi momci žele da budu mišićavi, nabildovani i da imaju oblikovano tijelo. Žele da ubrzaju pubertet i fizičko razvijanje ili da izgledaju kao učesnici raznih rijalitija. Smatra se da je grupa mladih od 18 do 34 godine najosetljivija kada je u pitanju izgled, mada se, mislim, ta granica sada spušta na 15,16 godina. Veliki broj ljudi će reći ‘vidi kako si debeo, kako su ti uska ramena’, ne razmišljajući kakav će to uticaj imati na mladu osobu”. 

Ova sagovornica CIN-CG-a ističe da zbog mišljenja drugih i neprimjerenih komentara mladi vrlo često stvore negativnu sliku o sebi, postaju nesigurni, neraspoloženi, anksiozni i javljaju im se brojni kompleksi. ,,Mnogi sebe doživljavaju kao ružne, mlitave, nesposobne te korišćenjem steroida žele uticati na poboljšanje fizičkog izgleda, ali i da se osjećaju hrabro, moćno, snažno”, kaže ona i zaključuje da pretjerano razmišljanje o fizičkom izgledu adolescente često navodi da posegnu za anaboličkim steroidima. 

Opsesija izgradnjom mišićne mase može da dovede do psihičkog poremećaja poznatog kao bigoreksija ili mišićna dismorfija. Osoba koja pati od ovog poremećaja je ubijeđena da je njeno tijelo previše malo i nedovoljno mišićavo. Neki od simptoma bigoreksije mogu da budu provođenje mnogo vremena u teretani i iscrpljivanje tijela do krajnjih granica, detaljno razrađena ishrana posvećena gubljenu težine i povećanju mišićne mase, mržnja prema sopstvenom tijelu i ubjeđenje da drugi vide sve tvoje nedostatke. Ukoliko se ne liječi, bigoreksija može da dovede do neadekvatne upotrebe steroida, depresije, bijesa i suicidalnih misli. 

Prema istraživanju iz 2023. objavljenom u medicinskom časopisu JAMA Pediatrics koji izrađuje Američka medicinska asocijacija, jedan od pet adolescenata u svijetu se bori sa nekim poremećajem u ishrani. Poremećaj u ishrani uključuje ponašanja kao što je ograničavanje unosa hrane i vrste hrane, opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom, kao i iskrivljenu sliku o sebi i prejedanje. Studija u JAMA Pediatrics-u je pokazala da je 17 odsto tinejdžera i 30 odsto tinejdžerki imalo ovakve poremećaje i u njoj se zaključuje da broj dječaka sa ovim problemom raste.  

,,Koristio sam sve što je bilo dostupno kod nas, tačnije, malo šta nijesam”, kaže za CIN-CG Nikola koji se profesionalno bavio dizanjem tegova i koji je osvajao medalje na raznima takmičenjima. 

On upozorava da steroidi, kad se neadekvatno koriste, imaju posljedice po mentalno zdravlje. ,,Strašno utiču na ego, povećavaju osjećaje neustrašivosti i snage… Mogu da djeluju kao droga i diluju se kao droga. Kad ih koristim, u roku od tri mjeseca, ugojim se ili smršam i po 25 kila”. 

Može se razviti bolest zavisnosti od anaboličkih steroida 

Iz Instituta za javno zdravlje za CIN-CG kažu da sada postoje uvjerljivi dokazi o razvoju zavisnosti o AAS kod nekih pojedinaca. ,,Istraživači navode da oko 32 posto ljudi koji neadekvatno upotrebljavaju anaboličke steroide postanu zavisni o njima”.

Roganović objašnjava da anabolički steroidi utiču na dopamin, neurotransmiter koji povezuje nervne ćelije: ,,Postoji utvrđena veza između dopaminergičkog sistema i razvoja bolesti zavisnosti. Kada povećana količina dopamina kao posljedica unosa supstance uđe u organizam stvara se osećaj zadovoljstva i tako se razvija zavisnost”. 

Ona navodi da kod steroida posebno postoji osjećaj zadovoljstva i zbog “dobrog”, poželjnog izgleda, moći, snage… ,,Jedna od karakteristika bolesti zavisnosti je da se, i pored pojave mnogih somatskih-zdrastvenih problema koje izazivaju i negativnih efekata na socijalni život, nastavlja sa uzimanjem steroida. Slijedi trošenje velike količine novca za ove supstance. Vremenom se uzimaju sve veće količine. Kao i kod drugih bolesti zavisnosti, teško je stati, vratiti se u realnost i prihvatiti pad snage i mase. Gubi se i realna slika o sebi i o okolini”. 

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju da neplodnost kod muškaraca može uzrokovati korišćenje anaboličkih steroida. ,,Neplodnost kod muškaraca može biti uzrokovana abnormalnom funkcijom i kvalitetom sperme. Stanja ili situacije koje uzrokuju abnormalni oblik (morfologiju) i kretanje (pokretljivost) spermatozoida negativno utiču na plodnost. Na primjer, upotreba anaboličkih steroida može izazvati abnormalne parametre sperme kao što su broj i oblik spermatozoida”, navodi se na zvaničnom sajtu WHO. 

Steroidi u sportu tabu tema 

Naš sagovornik Nikola ističe da je upotreba steroida u sportu tabu tema. ,,Nekad su legende jugoslovenske košarke mogle da igraju tri meča i imali su u prosjeku 20 skokova. Danas NBA igrači igraju 40 utakmica sa prosjekom od oko 40 skokova. Nijesu bolji igrači, nije se ništa promijenilo, samo su vjerovatno dopingovani posebnom vrstom hemije koja ne može da se registruje testovima”. 

Tokom godina profesionalnog bavljenja sportom, Nikola nikada nije bio na doping kontroli. ,,Treba reći i da oni sa dubljim džepom pojačavaju svoje performanse hormonom rasta, peptidima i insulinom, a neki i izrađuju specijalno steroide tako da ih je nemoguće otkriti kontrolama”. 

Iz Doma zdravlja Kolašin, jednog od rijetkih koji nam je odgovorio na pitanja, kažu da je upotreba ovakvih stimulansa posebno štetna za sportiste, koji anaboličke steroide obično koriste u dozama koje su od 50 do 100 puta veće od terapijskih. ,,Neželjeni efekti koji prate ovakvu nemedicinsku upotrebu kreću se od bezazlenih (npr. akne, hirzutizam) do veoma ozbiljnih (npr. virilizacija, žutica, sterilitet), pa čak i fatalnih (infarkt miokarda, karcinom jetre, suicidalna depresija). U težim slučajevima može doći i do nagle smrti. Nakon što stimulansi uđu u ljudsko tijelo, najdirektniji uticaj imaju na nervni sistem u smislu širenja zjenica, porasta krvnog pritiska, pojačanog osjećaja uzbuđenosti. Nakon što prođe djelovanje stimulansa, sportisti često imaju osjećaj umora i pospanosti. U kasnijoj fazi može se razviti i bolest zavisnosti o ljekovima koji će smanjiti imunitet tijela, što može uzrokovati druge tjelesne bolesti”, kaže se u odgovoru Doma zdravlja Kolašin.

U nekim slučajevima može doći i do razvijanja steroidnog bijesa, poznatog kao roid rage.

,,Jedna studija govori o tome da se kod 12,2 odsto osoba koje koriste steroide mogu javiti simptomi psihoze, a kod 25 odsto manični simptomi. Druga studija je pokazala da 90 odsto svih sportista koji neadekvatno koriste steroide primjećuju kod sebe stanja agresije. Jedna od težih posljedica je i depresija koja može trajati i više od godinu dana poslije prestanka uzimanja steroida” navodi Roganović. 

Stepen i ozbiljnost neželjenih efekata zavise od pola korisnika, izbora steroida (oralni, parenteralni, kombinacija), doze, dužine trajanja steroidnog ciklusa i individualne osjetljivosti koja zavisi od genetskog faktora, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja, upozoravaju još iz Doma zdravlja Kolašin. 

,,Nabaviti bilo šta danas je lako. Ko poznaje stvari, nema toga što mu ne može stići poštom preko Deep web-a. Kada sam radio sa čovjekom koji je na steroidima godinama, a nikad nije upoznao dilera, iznenadio sam se. I po EU se naručuju i može da se plaća kriptovalutama ili na neke druge načine. Kod nas na Balkanu najveći broj ljudi uzima steroide od dilera koje poznaju. Neki proizvodi se nalaze po apotekama kao letrox t4, insulin, hormon rasta, testosterone enanthate, femara arimidex, hcg, nolvadex... Najveci dio ipak koristi crno tržište”, kaže za CIN-CG Saša Drašković, jedan od najuspješnijih bodibildera na Balkanu, inače iz Bosne i Hercegovine (BiH). On od 2009. godine radi i kao trener. 

Sport na visokom nivou, tvrdi Drašković, kompromitovan je supstancama. ,,Nije pitanje da li je sportista nešto uzimao, već da li je pao na testiranju. Ljudi zapravo i ne žele od dopinga oslobođen sport, jer taj sport ne bi pravio pare kao kad je potpomognut supstancama. A rekordi moraju da se ruše”, navodi on. 

Turinabol, kaže Drašković, dugo je bio tajna istočne Njemačke. ,,Bilder nije tada mogao da ga uzima, niti je znao da postoji. Uzimali su ga atletičari i neki važni sportisti i dugo godina su prolazili kontrole bez problema”. 

On objašnjava i da se ne može uvijek na osnovu izgleda utvrditi da neko koristi AAS. ,,Recimo, i biciklisti i bodibilderi upotrebljavaju anaboličke steroide, ali tijelo bicikliste na duge staze ne asocira ljude na upotrebu dopinga toliko, prosto jer su mršavi. Izgled bildera, s druge strane, automatski ljudi povezuju sa suspstancama, što nije u redu”. 

Problem, smatraju iz kolašinskog Doma zdravlja, nije samo u tome što sportista direktno nanosi štetu sebi i svom zdravlju, “već što takav stil života indirektno propagira kao nešto normalno”. 

Najveći broj onih koji koriste anaboličke steroide, ističe Drašković, čine ljudi koji samo žele da izgledaju dobro za ljeto. 

Češće organizovati edukacije o štetnom uticaju dopinga

,,Zabrinjava spoznaja da čitava javnost nije ni svjesna ni upoznata sa opasnostima korišćenja steroida”, upozorava još Roganović. 

Preventiva je uvijek bolja od liječenja posljedica loših odluka zbog neznanja i nedovoljne informisanosti, navode iz Doma zdravlja Kolašin. ,,Edukacije o štetnom uticaju dopinga treba stalno da se organizuju, posebno za medicinske radnike, kako bi znali da pruže dodatne informacije sportistima kada im se obrate kao pacijenti. Edukacijom treba raditi i na podizanju svijesti sportista”. 

Iz Doma zdravlja u Plavu su za CIN-CG istakli problem nepostojanja preventivnog edukativnog centra u ove svrhe. ,,ESPAD izvještaj iz 2019. godine koja je pokazala da je Crna Gora prva u Evropi po broju maloletnika koji koriste anaboličke steroide, treba da zabrine”.

U primarnu prevenciju treba uključiti različite profesije - ljekare, psihologe, defektologe, socijalne radnike, ali i nastavnike, vaspitače, sudije, advokate, službenike Ministarstva unutrašnjih poslova,… ,,Mladima treba razviti samopouzdanje i ljubav prema sopstvenom tijelu i ličnosti. Četrdeset godina rada za osoba koje su razvile bolesti zavisnosti čine me hrabrom da kažem da treba uvesti predmet Bolesti zavisnosti u nastavu kao redovan i obavezan”, zaključuje Roganović.

,,Da mogu da vratim vrijeme, ne bih nikada takao steroide“, kaže Vaso Bakočević, koji je odavno prestao da koristi steroide, ali je i dalje uspješan sportista.

Kipar, Bugarska i Poljska nakon Crne Gore

Izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine, najveći međunarodni istraživački projekat o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti u svijetu, pokazao je da Crnu Goru, po upotrebi anaboličkih steroida među maloljetnicima, slijede Kipar, Bugarska i Poljska. 

U Kirpu je 2,5 odsto svih maloljetnika koristilo anaboličke steroide tokom svog života, u Bugarskoj 2,4 odsto, a u Poljskoj 2 odsto. 

Podaci pokazuju da žene iz Crne Gore više koriste anaboličke steroide od žena iz ovih država – u Crnoj Gori njih koristi 2,3 odsto žena, a na Kipru 0,7 odsto, Bugarskoj 1,1 odsto, a Poljskoj 1,6 odsto.

Hrvatska po grlu buše izdvaja 400 eura, Srbija 333, a Crna Gora svega 150 i krije ko je dobio pomoć. Na niske premije žale se i uzgajivači balkanske koze i upozoravaju da ih je ostalo veoma malo

Biljana Matijašević

Nikoga nije briga hoće li opstati buša, zetska žuja…Premije za očuvanje autohtonih (izvornih) vrsta domaćih životinja su niske, a i to malo se dijeli nepravedno, kriju se spiskovi onih koji su dobili novac, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) predsjednik hercegnovske NVO “Buša” Predrag Vujnović.

Sa njim su saglasni uzgajivači autohtone balkanske koze Svetlana Vuković i Ranko Mrvaljević.

“Razočarana sam odnosom nadležnih, živim 3,5 kilometra od Podgorice u Vranićima, a nemam riješeno ni vodosnabdijevanje”, ističe Vuković za CIN-CG”.

Mrvaljević kaže da se premije selektivno daju, pa ih dobijaju samo uzgajivači crvene koze, a zna se da je šarena uvijek bila zastupljena na ovm prostorima.

“Premije su toliko niske da je ostao mali broj koza”, rekao je Mrvaljević za CIN-CG.

Vlasnik farme magaraca u Martinićima Darko Saveljić ima razumijevanja za “državu koja je u ogromnim problemima i gdje je poljoprivreda na koljenima”.

“Nije se ni toliko očekivalo”, rekao je Saveljić odgovarajući na pitanje CIN-CG o visini premija.

Poručuje da uvijek može bolje.

Autohtone vrste domaćih životinja za koje se daju podsticaji iz budžeta su rasa goveda - buša, zatim rase ovaca - žuja, sora, jezersko-pivska pramenka i ljaba, domaća balkanska koza (prioritetno crvene boje) i domaći magarac.

NVO “Buša” se više puta dopisima obraćala Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i upozoravala na nebrigu o autohtonim rasama, zbog čega je, kako kažu, došlo do smanjenja njihovog broja i skoro nestajanja. Sumnjaju da je novac za podršku uzgajivačima godinama dijeljen po “partijskoj preporuci”.

Iz Ministarstva, na čijem je čelu u posljednjih godinu i po Vladimir Joković, odgovaraju da podršku ostvaruju poljoprivrednici koji se “blagovremeno prijave i ispunjavaju kriterijume poziva za dodjelu premija (podsticaja)”, ne odgovarajući precizno na pitanje CIN-CG da li su ove optužbe tačne.

Prema aktuelnom Zakonu o stočarstvu, autohtone rase i sojevi domaćih životinja koje su nastale i gaje se na teritoriji Crne Gore dio su nacionalne biološke baštine i pod posebnom su zaštitom države.

Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli da se proteklih godina broj poljoprivrednih proizvođača koji su uzgajali neku od rasa koje se smatraju genetičkim resursom u poljoprivredi kretao oko 30.

“Zavisno od broja zahtjeva i veličine stada, broj grla varira i može se reći da smo do sada u prosjeku podršku dodjeljivali za oko 100 ovaca rase zetska žuja, sora, ljaba i pivska pramenka, 200 grla buše, 60 grla balkanske koze i 60 grla domaćeg magarca”, kazali su.

Premije po grlu za bušu iznosi 150, ovcu pivsku pramenku, soru i ljabu 15 eura, dok je za žuju 50 eura. Premije za koze su 15 eura po grlu, a za magarce 60 eura.

Profesor beogradskog Fakulteta veterinarske medicine Vladimir Dimitrijević upozorava da jednom kada neka rasa ili soj nestane, mogućnosti za njihov povratak su veoma male do nikakve.

“Nešto što je obitavalo i bilo od koristi, ne samo ljudima, stotinama godina nestaje zauvijek. Tako smo mi, kao vrsta, ‘uspjeli’ da nepovratno izbrišemo između deset i 40 odsto rasa i sojeva domaćih životinja sa liste nekada postojećih. Nestanak ovako velikog broja rasa i sojeva domaćih životinja nepovratno i razarajuće utiče na genetičku različitost, kao bazični i neprocenjivi potencijal opstanka populacija domaćih životinja”, kazao je Dimitrijević za CIN-CG.

CIN-CG nije uspio da pronađe uzgajivače ovce - zetske žuje.

Svetlana Vuković ima 80 koza, tzv. balkanike, ali zbog odnosa nadležnih nikada nije tražila premiju.

“Dolazile su savjetodavne službe da broje, testiraju i upišu, na tome se završilo. Niko ne vodi računa o stočarima koji se time odavno bave”, priča Vuković, ističući da se o životinjama brine ona i njen sin, a prethodno su to radili njen suprug i svekar.

Pored koza imaju i ovce, svinje, pčele, vinograde...

Ranko Mrvaljević u blizini Nikšića uzgaja oko 140 koza i smatra da sve balkanike treba da dobiju premiju, jer ih je u Crnoj Gori vrlo malo ostalo.

Premija u Hrvatskoj 400 eura po buši, a u Crnoj Gori svega 150

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Agrobudžetom za 2023. godinu opredijeljeno je ukupno 100.000 eura za genetičke resurse u poljoprivredi, što obuhvata autohtone rase u stočarstvu i biljnoj proizvodnji. Za iste namjene je 2022. godine bilo opredijeljeno 80.000 eura, odnosno 60.000 u 2021. godini i 40.000 u toku 2020.

“Iznosi se ne opredjeljuju po rasama ili vrstama već za stočarstvo ili biljnu proizvodnju, dok je Agrobudžetom opredijeljen iznos po grlu zavisno od rase. Tako je plaćanje po grlu buše 2020. godine iznosilo 80 eura, dok poljoprivrednici ove godine mogu ostvariti podršku od 150 eura po grlu”, pojasnili su.

Predrag Vujnović navodi da je, na primjer, Hrvatska po grlu buše izdvajala i hiljadu eura, dok nije povećala broj grla. Sada je, kaže, premija u Hrvatskoj 400 eura po grlu, a u Crnoj Gori svega 150 eura.

“Srbija je podigla premiju za buše na 333 eura, s tim što se premije na junad i telad posebno isplaćuju. A mi koji imamo otvorene EU fondove nećemo da podignemo premije”, rekao je i dodao da premije nijesu povećavane posljednje dvije godine.

Smatra da, s obzirom na to da je brojno stanje buše u Crno Gori jako nisko, oko 100 grla i od svih država u okruženju ima najmanje, realno bi bilo da premija bude 200 eura po grlu.

Srbija, prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO) od ove godine, ima između 2.000 do 3.000 grla buše i njihov broj raste od 2015. godine.

Na sajtu UNFAO buša je opisana kao mala rasa krave, nesrazmjerne građe:

“Glava joj je svijetla, mala, pravougaonog oblika sa finim rogovima, zakrivljenim nagore. Tijelo je slabo mišićavo sa kratkim, kosim i zašiljenim kukovima. Prinos mlijeka u odnosu na njihovu tjelesnu masu i uslove proizvodnje je zadovoljavajući. Veoma pozitivno reaguje na poboljšane uslove ishrane i njege”.

Hrvatska, prema podacima UNFAO (posljednji za 2022), ima između 3.500-4.000 grla buše i njihov broj takođe raste. Federacija BiH ima 201 grlo buše, pokazuju podaci Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

“Navedeni podaci se odnose na grla koja su u sistemu podsticaja, tj. grla koja su uzgajivači navedenih životinja prijavili za novčane podrške, tako da je njihov broj zasigurno veći jer se svi ne prijavljuju”, kazali su za CIN-CG iz Federalnog Ministarstva poljoprivrede napominjući da se podaci ne odnose na Republiku Srpsku i Distrikt Brčko.

Federalno Ministarstvo je ove godine za izvorne (autohtone) pasmine životinja (domaća buša, domaći magarac, bosanski brdski konj, pas tornjak) izdvojilo oko 165.000 eura.

Subvencije crnogorske Vlade za genetičke resurse za ovu godinu još nijesu dodijeljene, jer, kako je objašnjeno iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, procedura još nije završena. Podrška se daje po podnesenom zahtjevu uz dostavljeno mišljenje ovlašćene naučno-istraživačke institucije, odnosno Biotehničkog instituta u Podgorici.

Iako su subvencije povećane posljednjih godina, uzgajivači nijesu zadovoljni opredijeljenim iznosima, niti onima koji su za to nadležni, odnosno Biotehnički institut koji, kako kažu, godinama upravlja genetskim resursima.

“Čuvaju” domaće sorte 15 godina, a rezultati nikad gori

U jednom od dopisa Ministarstvu poljoprivrede iz 2021. godine, u koji CIN-CG ima uvid, NVO “Buša” navodi da se projekat očuvanja genetskih resursa sprovodi već 15 godina, a rezultati su gori nego na početku projekta.

“Toliko neodgovoran odnos Ministarstva poljoprivrede i ljudi koji su vodili ovaj dio doveo je do ovako dramatične situacije sa autohtonim rasama u Crnoj Gori. Pojam ‘očuvanje genetskih resursa’ označavao je frazu za neke druge stvari, to je služilo za lov u mutnom”, naveli su iz te NVO.

Dekanica Biotehničkog instituta koji je zadužen za genetske resurse Božidarka Marković nije željela da komentariše navode ove NVO, ali je za CIN-CG rekla da sa dodjelom novca ona nema ništa, “sve je na Ministarstvu poljoprivrede”.

Prema riječima Vujnovića, NVO “Buša” je od Ministarstva tražila spiskove dobitnika premija, jer sumnjaju da se ne dijele pravedno, ali ih nijesu dobili.

CIN-CG je takođe po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, preko platforme NVO MANS, tražio spiskove, ali Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev.

Iz Ministarstva naglašavaju da poljoprivredni proizvođači, pored plaćanja za autohtone vrste, kao i svi drugi poljoprivrednici koji se bave stočarstvom ostvaruju pravo na osnovnu premiju u stočarstvu, koja je ove godine za goveda 85 eura.

Profesor Vladimir Dimitrijević ukazuje da siromašni dio svijeta veliki dio svojih prihoda (oko 70 odsto) ostvaruje kroz stočarsku proizvodnju, koja se bazira, uglavnom, na uzgoju autohtonih rasa.

“U takvim djelovima svijeta, uzgoj autohtonih rasa ne obezbjeđuje samo hranu, sirovine za odjeću, gradnju, đubrivo, već je i važan dio socijalnog i kulturnog nasljeđa. Takođe, ove autohtone rase imaju veću genetičku različitost koja utiče da su ove životinje prilagodljivije na promjene uslova u kojima se drže, promjenu klime, kao i na nove uzročnike bolesti sa kojima se do tada nisu susretale”, rekao je Dimitrijević.

Kaže da se razlozi za očuvanje autohtonih rasa mogu nabrajati do unedogled.

“Možda je jednostavnije reći da ne postoji niti jedan razlog, bio on etički, socijalni, kulturni, komercijalni, ako hoćete i religijski, da se bogatstvo koje u sebi nose autohtone rase i sojevi domaćih životinja ne sačuva”, poručuje.

Prema podacima koje je CIN-CG dostavio Dimitrijević, prijavljenih odgajivača izvornih rasa u Srbiji trenutno ima oko 1.600. Osim buše, Srbija ima balkanskih magaraca od 500 do 1.000, balkanske koze od 1.000 - 2.000, mangulice (svinja) 2.000 - 4.000... Od ovaca, zastupljeno je osam autohtonih vrsta, a najviše ima sjeničke, između 200.000 i 300.000.

Srbija je, kaže Dmitrijević, za podsticaje za ovu godinu opredijelila nešto preko milion eura.

“Ono što se mora priznati je da do skoro država nije prepoznavala problem i ni na koji način nije podsticala očuvanje genetičkih resursa, a sada tu ipak postoje izvjesni pomaci. Teško da ću lično u potpunosti biti zadovoljan mjerama koje se preduzimaju u cilju očuvanja autohtonih rasa, što zbog obima, obuhvata i selektivnosti, tako i zbog ažurnosti”, poručio je.

 

Crna Gora je dužna da poštuje međunarodne konvencije

Međunarodna zajednica usvojila je u septembru 2007. godine Globalni akcioni plan za životinjske genetičke resurse, koji se sastoji od 23 strateška prioriteta usmjerena na borbu protiv smanjenja genetičke raznovrsnosti životinja i na održivo korišćenje životinjskih genetičkih resursa.

Crna Gora kao članica UN i zemlja kandidat za članstvo u EU, dužna je na svojoj teritoriji da sprovodi mjere očuvanja i održivog korišćenja genetičkih resursa u skladu sa međunarodnim konvencijama i principima, piše u Agrobudžetu.

Zahvaljujući Saveljiću magarac više nije najugroženiji

Darko Saveljić kaže da je počeo da uzgaja balkanskog magarca prije 8,5 godina.

Magaraca je tada bilo ukupno 150.

“To je postala jedna od najugroženijih vrsta i na stočnoj pijaci se magarac mogao kupiti za 25 eura, a kupovali su ga jedino lovci, za lovačke pse. Nakon 8 godina nije više najugroženija vrsta”, ističe Saveljić.

Dodaje da sada, kako su mu rekli sa Biotehničkog fakulteta, ima ukupno 500-600 magaraca u Crnoj Gori.

“Afirmativno je što postoji Agrobudžet i da su magarci prije pet godina ušli u sistem zaštite. Za magarca koji je reproduktivno zreo bila je premija 50 eura, ali je pitanje hoće li ove godine biti toliko jer se prijavio veliki broj ljudi za premiju”, rekao je Saveljić.

Loša iskustva farmera iz Ulcinja i Nikšića

U razgovoru sa jednim od odgajivača iz Ulcinja predočeno nam je da je zbog loše saradnje i neprofesionalnosti osoba koje su do sada vodile ovu oblast prekinuo svaki vid saradnje i prestao sa gajanjem buša, navodi se u jednom od dopisa NVO Buša Ministarstvu.

“Loš pristup i loš iskustvo imao je i farmer iz Nikšića kojem je osoba zadužena za genetske resurse obišla farmu, evdentirala sva grla koja ispunjavaju kriterijume, uzela ličnu kartu i obećala da će dobiti premiju koju zaslužuje. Poslije par dana se javila i rekla da nema para za premiju za njihovu farmu”.

Iz te NVO ukazuju i da se dešava da nadležni ne priznaju neka grla kao autohtone buše, iako su tipični predstavnici svoje rase (visoke jedan metar), dok neke koje su visine 1,25 metara priznaju i dodjeljuju im premije.

Sud pred kojim se sudi Medenici, Jovaniću, Čađenoviću, Lazoviću, šefovima narko kartela i ostalim optuženima za korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal nije funkcionalan i rijetko donosi odluke

Maja BORIČIĆ

Specijalno odjeljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupcije, organizovanog kriminala i ratnih zločina je, za gotovo četiri godine, presudilo samo 19 puta.

To su podaci koji su Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dostavljeni slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Od 19 presuda, donijetih od januara 2020. do oktobra ove godine, u odjeljenju koje sudi predmete koje pokreće Specijalno državno tužilaštvo, njih 11 je bilo osuđujućih, pet oslobađajućih i tri odbijajuće.

Prema podacima iz izvještaja, godišnje je u radu bilo između 109 predmeta, koliko je bilo 2020, do 150 predmeta prošle godine.

Prošle godine donijeto je, tako, svega osam presuda.

Osim zabrinjavajuće malog broj presuda za najteža krivična djela, problem je što suđenja dugo traju, a broj optuženih se iz godine u godinu povećava.

Raste i broj starih predmeta. Sve bi to moglo dovesti do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, ali u nekim slučajevima i do zastare.

Do 12.oktobra ove godine u radu Specijalnog odjeljenja VS je bilo čak 44 predmeta starija od tri godine, rekli su za CIN-CG iz Sudskog savjeta (SS).

U podgoričkom Višem sudu je, prema izvještaju SS, na početku prošle godine bilo neriješeno 1967 predmeta, od čega je 661 predmet bio stariji od tri godine, a na kraju godine-3185, od čega se broj starih predmeta gotovo duplirao- 1008.

Viši sud u Podgorici, pored neefikasnog vođenja najosjetljivijih postupaka, dodatno je kompromitovan nedavnim upadom u depo u kome se čuvaju dokazi za najteža krivična djela. Koliko dokaza nedostaje i koliko će ta situacija dodatno zakomplikovati vođenje procesa u tom sudu, ostaje da se vidi.

Dužina trajanja postupaka jedan je od glavnih pokazatelja efikasnosti pravosuđa u predmetima organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou,  naglašava za CIN-CG zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Pravosudni organi moraju uložiti napore koji garantuju suđenje u razumnom roku, izgovori preopterećenosti predmetima se ne mogu uzeti u obzir: “Realno je očekivati da će doći do podnošenja predstavki ako je neko proveo tri godine u pritvoru da nije donijeta prvostepena presuda, pod uslovom da nema njegovog doprinosa za odugovlačenje postupka”, ističe Pavlićić.

Zastupnica pred sudom u Strazburu podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u brojnim odlukama istakao da je „da su države dužne da pruže obezbjeđivanje pravde bez odugovlačenja koje bi moglo ugroziti njenu djelotvornost i kredibilitet”.

Procesi protiv funkcionera još ne počinju ili su na samom početku

O efikasnosti pravosuđa svjedoče aktuelni procesi protiv čelnika pravosuđa, tužilaštva i policije, ali i ostalih visokih funkcionera, koji ili još nijesu počeli, ili su na samom početku.

Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, ali i dugogodišnjoj šefici Tužilaštva Vesni Medenici još nije počelo suđenje u Višem sudu u Podgorici, iako je optužnica podignuta prije godinu dana. Vanraspravno vijeće Višeg suda je tek u februaru ove godine potvrdilo optužbu. Suđenje je trebalo da počne u maju, ali je nekoliko puta odgođeno. Zatim je razdvojen postupak protiv Medenice i njene koleginice iz Privrednog suda sutkinje Milice Vlahović Milosavljević u odnosu na ostale optužene. Sudi im vijeće sutkinje Nade Rabrenović.

Specijalno državno tužilaštvo je u oktobru prošle godine podiglo optužnicu protiv Medenice, zbog optužbi da je dio kriminalne organizacije koju je stvorio njen sin Miloš Medenica.

Bivša “prva žena pravosuđa” tereti se da je posredovala da se predmeti pred sudovima završe u korist privatnih firmi, te da je za to primila mito.

Kriminalna grupa koju je, prema navodima optužnice, osnovao njen sin, tereti se i za krijumčarenje cigareta, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, vršenje protivzakonitog uticaja…

Medenica je u novembru prošle godine, nakon nešto manje od sedam mjeseci provedenih u pritvoru, puštena da se brani sa slobode.

Njenom kolegi, bivšem šefu Privrednog suda Blažu Jovaniću suđenje je počelo tek krajem juna ove godine, iako je optužnica podignuta u novembru prošle godine. Optužen je da je bio šef kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu. Njemu sudi vijeće na čijem je čelu sudija Zoran Radović.

Specijalni državni tužilac Saša Čađenović, uhapšen je u decembru prošle godine zbog sumnji da je sarađivao sa “kavačkim klanom”. Optužnica je predata Višem sudu u junu ove godine, a potvrđena je prije nekoliko dana. On je optužen za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i četiri krivična djela zloupotrebe službenog položaja. Taj proces tek treba da krene.

Specijalno državno tužilaštvo početkom januara ove godine podiglo optužnicu protiv bivšeg službenika za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, Radoja Zvicera, policajca Ljuba Milovića i još nekoliko osoba. Lazović se nalazi u pritvoru od jula prošle godine, a optužnica,  u ovom slučaju, još nije ni potvrđena. On je više puta nudio višemilionsko jemstvo u zamjenu za slobodu, ali je sud to odbio.

Specijalno državno tužilaštvo je u martu ove godine predalo Višem sudu optužnicu protiv šest bivših rukovodilaca u kompaniji "Plantaže" koji se terete za krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Ni u ovom predmetu još nije ni potvrđena optužba.

U slučaju Abi Dabi fonda, u kome je među osumnjičenima i bivši visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Petar Ivanović zakazalo je tužilaštvo. Optužnica za zloupotrebu službenog položaja više puta je najavljivana, ali se na kraju ispostavilo da se istraga vraća na ponovno postupanje, zbog propusta tužilaca koji su postupali u predmetu. Istraga je započeta početkom 2021. Ivanović je osumnjičen da je zaključio više ugovora o kreditu iz Abu Dabi fonda sa domaćim firmama, koje nijesu ispunjavale uslove za dobijanje kredita i tako oštetio budžet za osam miliona dolara.

U Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) piše da je tužilac dužan da odmah obavijesti neposredno višeg državnog tužioca (u ovom slučaju Vrhovnog) o razlozima zbog kojih nije okončana istraga, ako se ne završi u roku od šest mjeseci: “Neposredno viši državni tužilac će preduzeti potrebne mjere da se istraga okonča”.

Iako je izviđaj u tom slučaju pokrenut još 2019, a istraga tek početkom 2021, sa uveliko probijenim rokovima, o tome je tek nedavno obaviješteno Vrhovno državno tužilaštvo, a Tužilački savjet je tek u septembru ove godine zatražio izvještaj o tom slučaju.

Sudije neće u Viši sud

Specijalno odjeljenje Višeg suda (VS) trenutno radi samo sa šest sudija, od kojih je moguće sastaviti samo dva vijeća. To dodatno komplikuje situaciju jer, između ostalog, sudija koji je učestvovao u donošenju odluke o potvrđivanju optužnice, ne može učestvovati i u suđenju okrivljenom.

Više stručnjaka iz oblasti prava je za CIN-CG ocijenilo da su za situaciju u Višem sudu odgovorni predsjednik tog suda, koji treba da brine o rasporedu sudija, ali i SS, koji je dozvolio da sudije budu izabrane u više sudove, a da ostave nezavršene predmete za najteža krivična djela.

Vršiteljka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Vučković u oktobru je uputila dopis predsjedniku Apelacionog suda Crne Gore Mušiki Dujoviću i sudijama Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda Seki Piletić, Milenki Seki Žižić i Zoranu Šćepanoviću da se izjasne na mogućnost slanja sudija iz ova dva suda na ispomoć u Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici:“Predsjednik Apelacionog suda odgovorio je da niko od sudija ovog suda nije u mogućnosti da bude poslat na ispomoć, a isti stav zauzele su i sudije Vrhovnog suda”, rekli su za CIN-CG iz Vrhovnog suda.

Iz Sudskog savjeta pojašnjavaju da trenutno samo postoji mogućnost da se sudije viših sudova privremeno upute, na do godinu dana u Viši sud, te da je za to potreban njihov pristanak.

Pavličić, koja je i bivša sutkinja Višeg suda, objašnjava da organizaciju i raspored rada u sudu svakako određuje predsjednik suda.

Predsjednik Višeg suda Boris Savić nije odgovorio na pitanje CIN-CG da li sebe smatra odgovornim za neefikasno djelovanje Specijalnog odjeljenja, ali ni na ostala pitanja oko funkcionisanja tog suda.

„Praksa pokazuje da trenutni broj angažovanih sudija nije dovoljan, te da je svakako trebalo preventivno djelovati da do ovakve situacije ne dođe. Radi se o najosetljivijoj i možda najurgentnijoj kategoriji sudskih postupaka koji zahtjevaju više od formalnog pristupa”, kaže Pavličić.

Ona ocjenjuje da se upravo u radu na predmetima organizovanog kriminala i korupcije pokazuje snaga autoriteta, stručnog znanja i procesnih sposobnosti suda da takve predmete okonča u razumnom roku.

Godišnje “rješavaju” petinu predmeta

U izvještajima SS se može vidjeti da se u Specijalnom odjeljenju Višeg suda, od januara 2020. do decembra 2022, godišnje rješavalo oko 20 do 30 odsto predmeta, od čega je najmanji broj rješavan presudama.

Kao razlozi nedovoljne efikasnosti u izvještaju SS, pored malog broja sudija, navodi se pandemija, ali i veliki broj optuženih i branilaca u većini predmeta što zahtijeva dodatno vrijeme. Navodi se i da je prošle godine iz tog Odeljenja pošlo “troje iskusnih sudija”.

Izvještaj se nije bavio eventualnim propustima sudija.

Pri tom, iz statistike se može vidjeti da je Viši sud, prošle godine, u samo 45 odsto predmeta u kojima su izrečene kazne, osuđene kaznio zatvorskom kaznom.

Specijalno odeljenje VS je, u 2021. u radu imalo 138 predmeta, od kojih je ostalo neriješeno 95, odnosno malo manje od 69 odsto. U Višem sudu je u svim predmetima te godine takođe samo u oko 40 odsto riješenih, presuda bila zatvorska kazna.

Tokom 2020. u radu je bilo 109 predmeta, a ostalo neriješeno 81, odnosno nešto malo više od 74 odsto.

Opet je bilo samo oko 44 odsto zatvorskih kazni izrečeno u svim predmetima u Višem sudu.

Ažurnost svih sudova pogoršana

Akcija za ljudska prava (HRA) u Analizi primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku 2017-2022 zaključuje da je ažurnost sudova značajno pogoršana u periodu od 2017-2022. godine:

“Sudstvo je podbacilo u ostvarenju cilja smanjenja broja zaostalih predmeta, koji je bio predviđen Akcionim planom za implementaciju Strategije reforme pravosuđa, jer se, umjesto smanjenja, broj takvih predmeta povećao za čak 49,5 odsto u odnosu na postavljeni cilj”.

Pojašnjavaju da je to pogoršanje posebno vidljivo u 2022., čemu je doprinijela nepopunjenost sudijskih mjesta od oko 21 odsto tokom 2021. i 2022. godine:

“Pažljivom analizom treba ispitati da li ostali pokazatelji možda upućuju na to da je padu ažurnosti doprinijelo i slabije upravljanje ljudskim resursima i predmetima u sudovima, nego što je to ranije bio slučaj”.

Oni podsjećaju da treba imati u vidu da je Crna Gora u odnosu na broj stanovnika i dalje druga po broju sudija u Evropi, čak ih je dvostruko više od evropskog prosjeka.

Iako ih je toliko više, očito je da nijesu dobro raspoređeni, a ni efikasni. Posebno u ključnim slučajevima.

Više neće biti ročišta za potvrđivanje optužnice?

Izmjenama ZKP-a, koje se nalaze u Skupštini na čekanju, predviđeno je da više nema ročišta za potvrđivanje optužnica, kako se postupak ne bi nepotrebno odugovlačio.

Obaveza suda je, po izmijenjenim odredbama, da optužnicu dostavi okrivljenom i braniocu koji se mogu pisano izjasniti:

„Sud donosi rješenje o potvrđivanju optužnice u slučaju da su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi. Okrivljeni i branilac imaju pravo žalbe na rješenje o potvrđivanju optužnice. Pravosnažnošću rješenja o potvrđivanju, optužnica stupa na pravnu snagu“.

I EU upozorava da nema presuda

U tkz.non paperu Evropske komisije (EK) iz juna ove godine se ističe da treba popraviti percepciju javnosti o nekažnjivosti za krivična djela visoke korupcije i organizovanog kriminala, te da je neophodno sprovesti odvraćajuću, dosledniju i efikasniju politiku kažnjavanja za najteža krivična djela,

Oni naglašavaju da su rezultati istraga i krivičnog gonjenja u visokoprofilisanim slučajevima poboljšani, ali da ih ne prate efikasna suđenja, te da epiloga tih slučajeva i osuđujućih presuda gotovo da i nema.

I u izvještaju o napretku iz 2022, se dodaje da podaci o dužini trajanja postupka još nijesu dostupni, te da se statistički podaci o učinku pravosudnog sistema ne analiziraju, niti koriste u svrhe upravljanja i kreiranja politika.

Vlast krši Zakon i smjernice o zaštićenoj baštini

 

Zabrinjavajuće je što Crna Gora nije dostavila niz dokumenata oko Boke kotorske koje je od države tražio Centar za svjetsku baštinu, piše u Odlukama Organizacije za obrazovanje nauku i kulturu (UNESCO) iz septembra ove godine. To, kažu oni, čini situaciju “teškom za tačnu procjenu progresa u sistemu upravljanja i zaštite područjem’’.  

„Ove konstatacije u zvaničnom dokumentu UNESCO-a jasno ukazuju da su oni svjesni da situacija ovdje nije dobra“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Sandra Kapetanović iz NVO ,,Expeditio’’, koja se godinama bavi zaštitom baštine Boke kotorske. 

Informacije o zaštićenim područjima neophodne UNESCO-u radi procjene stanja na terenu, nijesu poslate vjerovatno i zbog toga što ključna upravljačka tijela Savjet za upravljanje područjem Kotora i Komisija za saradnju sa UNESCO-m,  koja bi trebalo da se staraju o baštini Kotora nijesu funkcionalna. Uz to, odluke o prostornom planiranju u ovom području se donose već duže bez konsultacija i saglasnosti ovih tijela, čime se krši Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, kao i osnovne smjernice UNESCO-a. 

Prema crnogorskom zakonu, Savjet za upravljanje područjem Kotora je neophodno nadzorno tijelo za zaštitu ovog područja, dok UNESCO od svake države članice zahtjeva da formira Komisiju koja će održavati redovne sastanke. 

UNESCO je u ovogodišnjim odlukama za zaštićeno područje Kotora problematizovao generalni nedostatak plana upravljanja i zaštite, odsustvo moratorijuma na gradnju od 2020. godine, brojne urbanističke projekte koji niču u Boki Kotorskoj, kao i to što Centar za svjetsku baštinu nije bio informisan o planiranim kamenolomima iznad Risna, čije je projektovanje za sada zaustavila Agencija za zaštitu životne sredine (EPA). 

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine.

Bez Savjeta duže od tri godine

CIN-CG je ranije pisao da Savjet za upravljanje područjem Kotora ne funkcioniše. Iako bi trebalo da se sastaje makar jednom mjesečno, posljednje zasijedanje bilo je davno - 20.05.2020, kako su kazali za CIN-CG iz Opštine Kotor. Time se kontinuirano kršio Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji se odnosi na UNESCO baštinu ovog grada. 

Prema tom Zakonu, Savjet ima ključnu ulogu u očuvanju baštine, i dužan je dati saglasnost na sve projekte koji se vrše u zaštićenom području i njegovoj okolini. Baš 2020. godine kada je Savjet prestao da postoji, moratorijum na gradnju u području Kotora prestao je da važi. Od tada su  odobreni brojni urbanistički i drugi projekti u području, ali bez saglasnosti Savjeta. 

,,Savjet za upravljanje područjem Kotora imenuje Vlada Crne Gore, predsjednik Opštine je i predsjednik Savjeta. Nakon avgustovskih  izbora 2020. izabran je novi predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, ali Vlada nije donijela odluku o imenovanju novog Savjeta, odnosno novog predsjednika Savjeta’’, kazali su za iz Opštine. 

Iz Vlade Crne Gore nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a zašto prethodne tri godine nisu proglasili Savjet i kada će to učiniti, već su kazali da su pitanja CIN-CG-a proslijeđena Ministarstvu kulture i medija (MKM). 

Komisija za saradnju sa UNESCOM od formiranja bez sastanka 

Komisija za saradnju sa UNESCOM formirana je u julu 2022. Ovu Komisiju formiralo je Ministarstvo kulture i medija. Prema smjernicama UNESCO-a Komisija posreduje između države i UNESKA, i od ključne je važnosti za pravilan proces zaštite baštine. 

Iz MKM-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a kada je bio posljednji sastanak, međutim Biljana Gligorić, arhitektica iz NVO Expeditio, koja je članica ove komisije, je potvrdila da se Komisija duže od godinu nije ni jednom sastala. 

,,Saznala sam da je moja prijava prihvaćena iz Odluke o formiranju Komisije, koja je objavljena na sajtu nakon sjednice Vlade’’, kaže Gligoric za CIN-CG. 

Ona je dobila prvi poziv za sastanak 29. oktobra ove godine, samo dan nakon što je CIN-CG poslao MKM-u pitanje o broju sastanaka Komisije od njenog formiranja. Sastanak na koji je Gligorić pozvana održaće se u srijedu, 11. oktobra. 

Prema smjernicama UNESCA, Komisija bi trebalo da bude bude veoma aktivna: da daje smjernice, redovno zasjeda, da pomno prati situaciju sa baštinom i osigura da informacije budu stalno prisutne na javnoj sceni. Osim informacije o formiranju ove komisije, iz jula prošle godine, u crnogorskim medijima se ne može naći nikakv sadržaj o ovoj Komisiji, niti aktivnostima tog tijela. 

Gligorić će na predstojećem sastanku problematizovati to što se Komisija nije do sada ni jednom sastala. ,,Teško je shvatiti razloge zbog kojih nismo mogli da održimo sjednice. Poruka koju šaljemo kao država nije dobra'' kazala je Gligorić. 

Smatra da je od ključne važnosti pomenuti i problem Savjeta, kao i svih dokumenata koje UNESCO traži, a koja još nijesu završena. 

Jedno od ključnih pitanja je i pitanje moratorijuma na gradnju. ,,UNESCO urgira da se to desi''. 

Gligorić navodi da je Crna Gora podbacila u ovom procesu. ,,Minimum je morao da bude ispunjen, a to je da nam insitucije zadužene za upravljanje područjem budu funkcionalne'', kazala je ona. 

UNESCO: Mora se uspostaviti efektan zakonski okvir, pritisak na područje sve veći 

UNESCO ističe da Crna Gora ni ove godine nije  dostavila ažurirani Menadžment plan područja Kotora, kao ni HIA studiju,  odnosno procjenu uticaja na kulturnu baštinu za područje Kotora - dva dokumenta koja UNESCO već godinama traži od Crne Gore. 

Navodi se da revizija Menadžment plana nije završena još od 2018, kada je UNESCO sugerisao da je to neophodno uraditi. 

Menadžment plan područja Kotora jedan je od ključnih dokumenata za upravljanje zaštićenim područjem, i u njemu se navodi da je reviziju potrebno raditi svakih pet godina. Trenutno je na snazi Menadžment plan urađen 2012, čija revizija nikada nije urađena. 

Iz UNESCO-a ističu i da ovaj plan treba da bude integrisan u zakonodavni okvir, te da da smjernice kada su u pitanju veliki turistički infrastrukturni projekti, koji, kako navode, ,,mogu imati negativan uticaj na područje pod zaštitom“. 

Vijesti su u septembru objavile odgovor Vladimira Jokića, predsjednika Opštine Kotor na ovogodišnje smjernice UNESCO-a. Kako se navodi, Jokić je kazao da je revizija Menadžment plana započeta 2019. Jokić je istakao da se nastavak rada na ovom dokumentu i formiranje Savjeta očekuje nakon formiranja nove Vlade, o kojoj se pregovara već duže. 

UNESCO izražava zabrinutost i zbog toga što revidirana HIA nije, kako navode, ,,podijeljena sa Centrom za svjetsku baštinu, niti javno dostupna“, iako su im iz Crne Gore saopštili da je njena izrada završena. 

Navode da veliki broj projekata koji su odobreni u zaštićenom području i okolini upućuju na „hitnost da se planski okvir kompletira“. Naglašavaju da bez obzira na pojednične procjene uticaja koje se vrše za kapitalne projekte, ,,veliki broj predloženih projekata i njihov kumulativni efekat može značajno uticati na zaštićeno područje’’. 

Dodatno se ističe, da Crna Gora mora da se pozabavi ,,sve većim razvojnim pritiskom unutar i u okolini zaštićenog područja’’. 

Potreban ozbiljniji plan zaštite za okolinu zaštićenog područja 

Ove godine UNESCO je tražio od Crne Gore studiju zaštićene okoline, takozvane ,,bafer zone“. Kako navode, neohodno je definisati predjele u okolini područja, u kojima projekti mogu uticati na univerzalnu vrijednost baštine. U skladu sa tim, UNESCO traži i svu dokumentaciju projekata koji će biti predloženi u zaštićene okolini, a mogu imati negativan uticaj na baštinu. Takvi su, kako naglašavaju ,,projekti predloženi na ostrvu Sveti Marko i projekti locirani na obije strane ulaza u zaliv“. 

UNESCO u najnovijim smjernicama urgira da se stavi moratorijum na gradnju, koji je prestao da važi 2020. i od tada nije ponovo uspostavljen. Nabrajaju i niz projekata koji mogu potencijalno negativno uticati na područje, čija je gradnja odobrena posljednjih godina. Iako je za većinu projekata u Crnoj Gori procijenjeno da nemaju veliki uticaj na zaštićeno područje, UNESCO upozorava na kumulativan efekat brojnih projekata: hotel u Muu, rezidencijalni kompleks u Dobroti, izgradnja vila u Prčnju, ,,Sidro Centar“ u Škaljarima. Kako poručuju iz UNESCO-a, većina ovih projekata iziskuje neku vrstu dorade i poboljšanja da bi bili odobreni. 

Zabrinutost budi i izgradnja dva hotela u Orahovcu, za koje je procijenjeno da mogu imati  umjereni negativni uticaj na zaštićenu baštinu. Naglašavaju i da se mora obratiti pažnja na izgradnju projekata namijenjenih masovnom turizmu, kao što je put kroz poluostrvo Luštica. 

Zaštita područja trebalo bi da se detaljno bavi i takozvanim zaštitnim pojasom, odnosno ,,bafer zonom“, koja obuhvata i opštine Tivat i Herceg Novi. Zato je važno i da predstavnici ovih opština budu u Savjetu za upravljenje područjem Kotora, kada se ponovo formira, kaže Kapetanović. ,,To nikada ranije nije bio slučaj“, kazala je ona. 

Predsjednik Opštine Kotor, Vladimir Jokić je 22. septembra u emisiji ,,Okvir’’ na Radio- televiziji Crne Gore izjavio da moratorijuma na gradnju u Kotoru neće biti. 

CIN-CG je ranije pisao kako je izgradnja žičare Kotor-Lovćen, odnosno pristupnih puteva, devastirala područje u okolini zaštićenog područja. Vlada je UNESCO-u dostavila prethodno urađene vizelne prikaze projekta, na osnovu kojih je UNESCO dao saglasnost za projekat. Međutim, na ovim prikazima nije ,,najavljena“ i šteta u vidu razrovanih brda, koja se vidi sa više lokacija u zalivu.

Crna Gora nema realan kapacitet za smjernice UNESCO-a

,,Da bi ispoštovali ove smjernice potrebne su ozbiljne promjene u pristupu prostornog planiranja i upravljanju Svjetskom baštinom’’, kaže Kapetanović. 

Bilo bi neophodno da svaki od dokumenata koji su relevantni za zaštitu Područja Kotora, a na koje ukazuje i UNESCO, budu kvalitetni i usklađeni, te da svi akteri uključeni u proces zaštite, planiranja i upravljanja područjem implementiraju ova dokumenta kao i da se vrši redovni monitoring. U praksi, međutim, ova dokumenta se ne oslanjaju jedan na drugi, niti se poštuju u dovoljnoj mjeri, objašnjava Kapetanović

,,Osnova za zaštitu prostora je Studija zaštite kulturne baštine, koja bi morala, posebno kada imamo područje Svjetske baštine, u potpunosti biti ugrađena u prostorno-urbanistički plan. Po preporukama UNESCO-a treba napraviti i procjenu uticaja na baštinu – HIA, koja je odličan kontrolni mehanizam za izradu prostornog plana. Menažment plan ili plan upravljanja je operativni dokument, koji mora da se oslanja na sva prethodna dokumenta, a koji precizno definiše kako se upravlja područjem i koje su obaveze svih aktera.’’, kaže Kapetanović 

Veoma je važno da sveobuhvatna HIA za cijelo zaštićeno područje mora biti ažurirana, u aktivnoj upotrebi i postati javno dostupna, slaže se Kapetanović sa smjernicama Uneska. ,,U Crnoj Gori se trenutno skoro za svaki pojedinačni projekat radi HIA, što je besmisleno, jer se tada ne uzima u obzir kumulativni efekat projekata na zaštićeno područje. Kada se budemo imali jednu dobru HIA za cijelo područje mnogo ćemo bolje sagledati situaciju’’, objašnjava Kapetanović.

 

Država za šest godina uspjela da legalizuje samo 2.818 objekata, od oko 52.000 prijavljenih za legalizaciju

Maja Boričić

"Bila sam trudna kada smo gradili ovu kuću, nosila sam cigle, skupljali smo kišnicu da bismo imali vode, macom smo razbijali kamen da bismo imali gdje da živimo. Sad cijela porodica ima problema sa kičmom", kaže Ljiljana Jokić, jedna od vlasnica bespravno podignute kuće na Malom brdu, naselju u Podgorici, koje se pruža na brežuljcima iznad dijela grada Preko Morače.

Do gornjeg dijela ovog naselja, gdje Ljiljana živi, dolazi se makadamskim putem, uz šiblje i stijene s obje strane puta, koji svjedoče da je tu nekada bio kamenjar. Vlasnici pedesetak kuća čekaju već godinama da se ispune obećanja lokalnih funkcionera, koji obično pred izbore dođu da im obećaju da, eto, tek što nije stigla voda.

Jokić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da ni danas taj dio naselja nema vode, ni funkcionalne puteve. Njena kuća, koja je podignuta na opštinskom zemljištu još 2004. bez neophodnih dozvola, prijavljena je podgoričkom katastru odmah pošto su se uselili 2005. godine. Od tada su uredno plaćali porez, struju. I odvoz smeća, za kontejnere koji su kilometar udaljeni od kuće. Stanovnici ovog dijela Malog brda da bi legalizovali kuće, sada treba, između ostalog, da plate zemlju na kojoj je kuća nelegalno izgrađena 132 eura po kvadratu.

Samo u Podgorici ima više "divljih naselja", sa desetinama hiljada ilegalnih kuća, građenih zauzimanjem državne, opštinske, ali i privatne zemlje - u Park šumi Zagorič, Kakarickoj gori, Dajbabskoj gori, na Malom brdu…

U Crnoj Gori, prema procjeni Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) ima preko 60.000 nelegalnih objekata, a država od 2017. godine, kada je donijeta odluka o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, ne uspijeva da riješi problem. Nelegalna gradnja se nastavila. Za šest godina legalizovano je svega 2.818 objekata, od oko 52.000 prijavljenih za legalizaciju.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. koji je tretirao i postupak legalizacije, sada se mijenja i pretvara u tri zakona, od kojih bi jedan trebalo da se bavi samo pitanjem bespravne gradnje.

Građani koji bi trebalo da legalizuju objekte boje se da bi nova zakonska rješenja mogla da ugroze osjetljive slojeve stanovništva, koji neće moći da riješe probleme, jer se traže velike sume novca za legalizaciju u pojedinim naseljima.

"Ovo je eksperiment države koji ne znamo kako će se završiti", ističe za CIN-CG dr Milica Vujošević iz organizacije KANA (Ko ako ne arhitekt).

Ona ističe da je problem bespravnih objekata sistemskog karaktera i da se ne može riješiti jednim zakonom. Podsjeća da zakon već postoji, ali da njegovo sprovođenje i rješavanje socijalnih i prostornih problema nisu na zadovoljavajućem nivou. Smatra da bi novi zakon trebalo da se usvoji što prije i podsjeća da je javna rasprava završena još u maju.

Procjena Ministarstva je da bi se od procesa legalizacije moglo prikupiti najmanje 150 miliona eura, ako svi prihvate uslove, koje predviđaju nova zakonska rješenja.

A uslovi su da se podnese zahtjev za legalizaciju sa urađenim i ovjerenim elaboratom, koji košta od par stotina eura pa naviše, u zavisnosti do veličine objekta.

Zatim je potrebno platiti naknadu za urbanu sanaciju, odnosno ono što bi za legalne graditelje bile "komunalije". Visinu te naknade odredile su opštine.

Tako se, prema Odluci o naknadi za urbanu sanaciju, koju je podgorička opština donijela 2020, ta naknada kreće od nešto manje od 142 eura po metru kvadratnom u najskupljoj zoni, do nešto manje od 49 eura u najjeftinijoj zoni. Ova naknada se za osnovno stanovanje u bespravnim objektima umanjuje za 50 odsto, za pomoćne objekte u okviru kuće 80 odsto, a za socijalne slučajeve 90 odsto.

Kvadrat placa na Malom brdu 132 eura

Prema toj odluci, za urbanu sanaciju kuće od 100 kvadrata, stanovnici Malog brda treba da plate oko 5.000 eura, ukoliko žive u njoj. Ako ne žive, plaćaju duplu cijenu.

Mnogo veći problem za njih je otplata zemljišta, koja je procijenjena na 132 eura po metru kvadratnom. Što znači da za plac od 600 kvadrata treba platiti oko 80.000 eura. Zemlja se može otplatiti na rate u periodu od 30 godina, ukoliko služi za stanovanje.

"Niko ne bježi od plaćanja, svi mi već godinama pokušavamo da legalizujemo kuće, ali moramo imati osnovne uslove za život i da to budu realne cijene, a ne cijene placeva u Dubrovniku", kaže Ljiljin komšija, Miško Šćekić.

On ističe i da je prostor na kome su pravili kuće u ovom naselju bio kamenjar, te da su oni koji su tu gradili od toga napravili obradivo zemljište.

"Novi zakon je još gori od prethodnog, ovo nema šanse da zaživi, ako im je zaista cilj da se legalizuju bespravno podignuti objekti, što i mi svi godinama pokušavamo, cijena cijelog postupka bi se morala smanjiti", ističe Gordan Grdinić iz ovog naselja.

On pojašnjava da su u tom dijelu Malog brda mahom izbjeglice i ljudi sa sjevera, koji nijesu imali gdje da žive, te da oni ne mogu da plate toliki novac za legalizaciju.

Osim toga, kao garancija da će otplatiti zemljište moraju založiti nešto što vrijedi 30 odsto više nego to zemljište.

"Jedino što mi možemo i imamo založiti je upravo ta bespravna kuća, koja nikako ne može da vrijedi toliko", pojašnjava Grdinić.

Grdinić naglašava da će se organizovati i zahtijevati da legalizacija bude dostupna za sve.

Predstavnica organizacije KANA, Milica Vujošević ističe da je bespravna gradnja problem koji se veoma teško može riješiti na zadovoljstvo svih, tako da je logično da rješavanje tog pitanja nailazi na otpor.

Ona smatra da, kada su u pitanju osjetljive kategorije stanovništva, ovaj problem bi trebalo rješavati putem socijalne pomoći i slično. Međutim, upozorava da je među nelegalnim graditeljima mnogo tranzicionih dobitnika, koji su kršili zakone radi sticanja koristi.

"Problem nelegalne gradnje nije vezan samo za ugrožene kategorije stanovništva, već i za mnoge koji su gradili zarad profita, prodaje nekretnina, tako da toj praksi se mora jednom stati na put", naglašava Vujošević.

A da li to važi i za nelegalno izgrađene objekte bivšeg šefa države Mila Đukanovića, bivšeg gradonačelnika Budve Marka Bata Carevića ili Srpske pravoslavne crkve (SPC) ostaje da se vidi.

Rušenje dvije nelegalne kuće Đukanovića, u selu nadomak Nikšića, najavljeno je bučno dva dana nakon izbora, na kojima je izgubio predsjedničku funkciju, u aprilu ove godine. Ali se to nije desilo. Ti objekti se, prema Prostorno-urbanističkom planu (PUP) Nikšić, nalaze u zelenom pojasu gdje nije dozvoljena gradnja stambenih objekata.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS optužila je Carevića za uzurpiranje oko pola miliona kvadratnih metara državnog zemljišta na Krimovici, nadomak Budve. On i dalje bez problema sve to koristi.

Među nelegalnim graditeljima je i SPC, koja gradi hram na državnom zemljištu pored Kapetanovog jezera, u Kolašinu, a ranije je napravila krstionicu kod Tivta, metalnu crkvu na Rumiji… Ni njih niko ne dira.

Rušiće u zaštićenim zonama i tamo gdje je planirana infrastruktura

Državna sekretarka Ministarstva Zorica Krsmanović naglašava za CIN-CG da će se strogo voditi računa o tome da li su bespravni objekti izgrađeni na mjestima gdje je planiran neki infrastrukturni projekat, u zaštićenim zonama, u zahvatu Nacionalnih parkova, gdje se može legalizovati samo u skladu sa planom.

"Naravno da ne smijete praviti vilu od 500 kvadrata u zaštićenim prostorima, to će sve da se ruši", ističe Krsmanović.

Ona pojašnjava da svako može da podnese zahtjev za legalizaciju i po važećem zakonu:

"Suština je natjerati vlasnike nelegalnih objekata da se prijave i da objekti uđu u katastarsku evidenciju."

Iz Ministarstva navode da će novac koji se prikupi od urbane sanacije biti uložen u naselja onih koji su ga dali:

"Rezultati procesa legalizacije moraju biti vidljivi, kroz poboljšanje uslova života na tim prostorima, unapređenje komunalne infrastrukture, izgradnjom nedostajućih objekata, a uspješnost sprovođenja zakona zavisi od odaziva bespravnih graditelja koji će ući u proces."

Graditelji nakon 2018. plaćaće naknadu za korišćenje prostora

U Nacrtu zakona piše da se mogu legalizovati samo objekti koji se nalaze na tzv. orto-foto snimku, koji dokazuje da su objekti građeni do oktobra 2018.

Kuće koje se ne nalaze na tom snimku iz oktobra 2018. ne mogu ući u proces legalizacije.

Najveći broj od 333 primjedbe koje su stigle na Nacrt zakona, odnosi se upravo na zahtjeve da legalizacijom budu obuhvaćeni i objekti koji nijesu na orto-foto snimku. Javnost se takođe žali na visinu naknade za legalizaciju i rokove za pokretanje postupka legalizacije.

U primjedbama se ističe da država između ostalog ne može ograničavati legalizaciju samo na period do 2018, kada ni do dan-danas nije usvojila planska dokumenta.

MEPPU, na čijem je čelu Ana Novaković Đurović, razmišljalo je o tome da dozvoli legalizaciju i objekata koji se ne nalaze na snimku, ali se na kraju od toga odustalo, kako tvrde za CIN-CG.

Vujošević iz organizacije KANA ističe da je, prilikom izrade Nacrta zakona, Ministarstvo bilo izričito da se objekti građeni nakon oktobra 2018. ne uzimaju u obzir jer bi to značilo da je zapravo u redu raditi nelegalno, jer će se taj objekat svakako nekad legalizovati.

"Svi su bili i prije 2018. upozoreni da ne grade nelegalno, jer im se objekat neće razmatrati, pa su opet to učinili. Ne radi se o periodu tranzicije i rješavanju stambene potrebe i krova nad glavom, već se radi o bahatosti i namjernom činjenju krivičnog djela, što nelegalno građenje jeste", naglašava Vujošević.

Ona ocjenjuje da država treba tome da stane na put, ali se boji da će popustiti "pod pritiskom velikih graditelja i poznatih prekršilaca zakona, prije nego zbog saosjećanja sa socijalno ugroženim kategorijama".

Međutim, u razgovoru sa novinarkom CIN-CG, iz Ministarstva navode da to ipak neće dozvoliti.

"Svi smo svjedoci da je zidao i ko nije mislio da zida, da bi ušli na orto-foto snimak, jer im je jeftinije da legalizuju objekte kasnije, nego da rade legalno", pojašnjava za CIN-CG direktorica Direktorata za razvoj stanovanja i legalizaciju Radmila Lainović.

Realnost je da je nakon orto-foto snimka izgrađen veliki broj objekata.

"Ako orto-foto uklonimo kao kriterijum, mi dajemo signal da nema granica. Time bismo dozvolili da nam prostor kreiraju bespravni graditelji", pojašnjava ona.

Ipak te objekte neće rušiti, ukoliko su u svrhu stanovanja i ne nalaze se na infrastrukturi, ali će morati da plaćaju naknadu za korišćenje prostora.

U Ministarstvu tvrde da je zloupotreba orto-foto snimka gotovo nemoguća:

"Ne vjerujem da će neko rizikovati licencu i krivičnu prijavu zbog toga."

Orto-foto snimak još nije dostupan na sajtu Ministarstva.

Zaštitnik: Nacrt zakona suprotan Ustavu i direktivama EU

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u primjedbama na Nacrt zakona upozorava da je u koliziji sa Ustavom i drugim propisima, ali i pojedinim direktivama EU.

Oni ističu i da obrazloženje tog propisa ne sadrži jasne argumente zašto je legalizacija bespravnih objekata javni interes. Dodaju da nema nikakvih podataka i analiza koje će uvjeriti javnost da će doći do priliva u budžet, da će ta sredstva biti namijenjena za razvoj infrastrukture i boljeg standarda građana, ali i da neće doći do ugrožavanja životne sredine.

"Posebno treba cijeniti činjenicu da bespravna gradnja predstavlja krivično djelo propisano Krivičnim zakonikom (KZ). Pored toga nelegalni graditelji se stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na one koji poštuju zakone i procedure", naglašavaju iz kancelarije zaštitnika.

Ukazuju i da prema Ustavu, Zakonu o državnoj imovini i Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima propisano je da dobra od opšteg interesa ne mogu biti privatna svojina. Takođe, upozoravaju i da je, propisana legalizacija objekata u zaštićenim zonama, takođe u suprotnosti sa Ustavom, zakonima i direktivama EU, te da je obuhvata više krivičnih djela.

Zaključuju da je nacrt Zakona neodrživ i da se mora vratiti na doradu.

Iz Ministarstva, međutim, ne prihvataju primjedbe zaštitnika, konstatujući, između ostalog, da nije potrebno posebno obrazloženje za namjeru rješavanja problema bespravne gradnje, te da nije moguće ukloniti sve bespravno podignute objekte bez posljedica.

U Ministarstvu, u odgovoru na dostavljene primjedbe, pojašnjavaju da se objekti u zaštićenim zonama mogu legalizovati samo ako su izgrađeni u skladu sa planskim dokumentom:

"I u ovim zonama je gradnja dozvoljena, ali mora biti u skladu sa pravilima."

U Nacrtu zakona se predlaže i formiranje državne agencije koja se osniva na pet godina i čiji bi jedini zadatak bio da se bavi legalizacijom objekata.

"Jedinice lokalne samouprave za pet godina nijesu riješile ni jedan odsto podnijetih zahtjeva za legalizaciju", obrazloženje je Ministarstva zašto osniva agenciju.

Iz Ministarstva ističu da nema ni precizne evidencije o broju bespravnih objekata, te da ni ovaj posao lokalne samouprave nijesu završile.

"Ako uključimo još i nelegalnu nadogradnju postojećih objekata ta cifra od 60.000 je sigurno veća, ali su te građevine mnogo manji problem", ocijenila je Lainović.

Iz Ministarstva dodaju i da lokalne samouprave još nijesu napravile ni evidencije koliko je tih objekata u svrhu stanovanja.

"Lokalne samouprave često nemaju kapaciteta da sve to završe, posebno sada kada će im se vratiti u nadležnost i izrada lokalnih planova", pojašnjava Krsmanović.

Ona dodaje da će sve bespravne objekte preko 500 metara kvadratnih obrađivati agencija. Za objekte preko 500 metara kvadratnih biće potrebna i izrada Elaborata statičke i seizmičke aktivnosti:

"Ako posle godinu dana vidimo da opštine nijesu riješile makar 20 odsto zahtjeva, Agencija će preuzeti dio posla, ali će onda od toga prihodovati država, a ne opštine."

Vujošević ocjenjuje da osnivanje agencije na nivou države nije loša ideja, budući da su se opštine žalile da ne mogu da postignu da obrade toliko predmeta, koliko se nelegalno gradi.

Činjenica je, zaključuje Vujošević, da se ovaj trend mora nekako zaustaviti, a da li će se i u kolikoj mjeri uspjeti sa novim zakonom i kakva će biti njegova primjena, ostaje da vidimo.

"Niko ne bježi od plaćanja, ali po realnim cijenama. Ako ne, neka nas bagerom zagrnu po brdu, i nas i kuće", kaže Ljiljana Jokić, koja bi da legalizuje kuću, ali i da plati naknadu za dozvole i zemljište koje su racionalne.

Hrvatska zabranila legalizaciju nakon 2011.

Lainović ističe da je u Hrvatskoj 2011. napravljen presjek stanja i samo se legalizovalo ono što je urađeno do tad.

U Makedoniji je napravljen presjek, ali samo da bi se objekti upisali u katastar, a ne i legalizovali, i to je koštalo euro.

Ona ističe da nikome nije cilj da ruši kuće ljudima koji u njima žive, ali da se mora uvesti neki red i kazniti one koji bespravno grade.

"Ne mogu se nelegalnim graditeljima davati veća prava nego legalnim", ističe Lainović.

Nema više izdavanja bespravnih objekata

Nacrtom zakona zabranjeno je bavljenje djelatnostima u nelegalnim objektima. Lainović pojašnjava da su zabranili poslovanje bespravnim objektima: „ Znači ljudi u maju podnose zahtjev za legalizaciju, a u oktobru odustaju od toga, da bi mogli to da izdaju, to ćemo zabraniti“, ističe ona. Takođe se Zakonom ostavlja rok od šest mjeseci da se preda zahtjev za legalizaciju,a Zakon se donosi na pet godina, do kada mora da bude završena legalizacija svih bespravnih objekata. „ Jasno je nama da su mnogi ljudi iz nužde pravili kuće, zato smo prepoznali kategoriju osnovnog stanovanja i to se posebno tretira u odnosu na one kojima kuća služi isključivo za izdavanje na 200,300 metara od mora“, navodi Krsmanović.

Crna Gora trenutno ima samo 46 saradnika u oblasti socijalne i dječje zaštite, zapošljavanja, zdravstva i obrazovanja. Iako godinama razne domaće i međunarodne institucije upozoravaju da bi taj broj trebalo da bude veći, nijedna vlada se do sada nije ozbiljnije bavila ovim problemom.

Andrea Jelić

Sanja Selimović radi kao medijatorka za romsku i egipćansku zajednicu u oblasti socijalne zaštite u Bijelom Polju i Beranama. Tu svakodnevno pomaže korisnicima da ostvare pravo na materijalno obezbjeđenje porodice, ličnu invalidninu i druga socijalna davanja. Osim toga, olakšava im i zakazivanje zdravstvenih pregleda, nabavljanje dokumentacije, školske obaveze… Dnevno pomogne do petoro ljudi. U ovim gradovima, kao i u ostalim krajevima Crne Gore, nema dovoljno medijatora, a mnogo je onih kojima je potrebna pomoć.

"Najveći je problem što u Bijelom Polju nema nijedan medijator za zdravstvo, pa i taj posao obavljam ja", kaže Selimović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U Crnoj Gori, prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, živi oko šest hiljada Roma i dvije hiljade Egipćana. Od toga, u Bijelom Polju i Beranama živi nešto manje od hiljadu pripadnika ovih zajednica.

U gotovo svim izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori posljednjih godina napominje se potreba da se sistemski riješi nedostatak medijatora, odnosno da se oni uvedu u sistem javne uprave. Ipak, nijedna vlada se do sada nije ozbiljnije bavila ovim problemom, iako iz pojedinih ministarstava najavljuju povećanje broja medijatora. Ovako mnogi i ne znaju da postoji ovaj institut.

Prema podacima NVO HELP, od 34 osobe koje su prošle njihovu sertifikovanu obuku za medijatore, njih 21 je angažovano u institucijama na lokalnom nivou (centrima za socijalni rad, zavodima za zapošljavanje i domovima zdravlja) u devet crnogorskih opština.

Od toga je u centrima za socijalni rad anagažovano sedam medijatora, u biroima rada njih šest, a u domovima zdravlja - osmoro. Po okončanju HELP-ovog projekta obuka krajem 2022. godine, medijatori su od januaru ove godine angažovani preko Ministarstva ljudskih i manjinskih prava na period od godinu dana.

I Sanjina sestra Tanja je medijatorka u socijalnoj zaštiti u Beranama i Bijelom Polju. One žive na relaciji Bijelo Polje - Berane i od minimalne plate (450 eura) plaćaju prevoz i smještaj.

U Beranama mnogi Romi i Egipćani govore albanskim ili sintskim romskim jezikom, koji sestre Selimović ne razumiju, što im otežava posao.

"Trebalo bi da se poveća broj medijatora u svim institucijama u Crnoj Gori, to bi nam dosta olakšalo, a i tako bi se stvorila mreža koju bismo koristili da pomognemo svim korisnicima", navodi Tanja Selimović.

Iz NVO HELP za CIN-CG ističu da je, zahvaljujući medijatorima, građanima ovih zajednica olakšan pristup obrazovanju, zapošljavanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.

"Povećan je broj korisnika zdravstvenih usluga... Veći broj njih je registrovan u zavodima za zapošljavanje i angažovan na raznim obukama za prekvalifikaciju i brži dolazak do posla. Osim pomoći za ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu, medijatori veoma često pružaju i dodatnu podršku najugroženijim ili disfunkcionalnim porodicama", objašnjavaju iz ove organizacije.

Mnogi čekaju na pomoć, a neki je nikad i ne dobiju

Arnela (pravo ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta) ima sedmoro djece. Živi na Koniku u Podgorici, u improvizovanoj kolibi, bez osnovnih uslova za život, sa mužem i sedmoro djece. Neka od njih školskog su uzrasta, ali u školu ne idu. Zbog životnih okolnosti prinuđena su da prose sa majkom. Izgledaju izgladnjelo i zapušteno. Svaki cent koji dobiju moraju da prijave i daju ocu. Svakodnevno trpe razne oblike nasilja.

"Nijesam čula ni za kakve medijatore koji bi mi mogli pokazati izlaz iz ovakvog života. Ne znam ni kako bih im se obratila ni šta bih im rekla. Odakle bih počela", kaže Arnela, koja je u ranim tridesetim godinama.

Do sada je 10 puta bila trudna, a tri trudnoće nije iznijela. Sve je ovo ostavilo velike posljedice na njeno zdravlje.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) za CIN-CG kažu da je samo devet medijatora zapošljeno u sistemu socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori.

Istraživanje Agencije DeFacto Consultancy iz 2020. godine, rađeno za potrebe Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine (Strategija), pokazuje da skoro polovina Roma i Egipćana koristi usluge i pomoć centara za socijalni rad, dok jedna trećina prima materijalnu pomoć svakog mjeseca. Ovo istraživanje ukazuje i na to da se procenat korisnika usluga ovih centara povećava.

Odsustvo informacija o službama i socijalnim davanjima, jezičke barijere, kao i višestruki vidovi diskriminacije, važne su prepreke zbog kojih mnogi Romi i Egipćani ne ostvaruju socijalna prava, navodi se u Strategiji.

Iz Centra za romske inicijative Nikšić (CRINK) u studiji "Sprečavanje dječjih brakova u Crnoj Gori" iz 2017. godine ukazivali su na važnost uloge medijatora i u rješavanju problema dječjih ugovorenih brakova.

"Procenat dječjih brakova značajno je veći u romskoj i egipćanskoj zajednici u Crnoj Gori, gdje više od jedne četvrtine žena (28,1 odsto) i 16,5 odsto muškaraca u dobi 15-19 godina živi u braku ili u zajednici. Bilo bi važno nastaviti s promovisanjem angažovanja romskih/egipćanskih medijatora/medijatorki i uključivanje u kampanje za podizanje svijesti", navodi se u ovoj studiji.

U CRINK-u imaju i svoju mrežu medijatora/medijatorki širom Crne Gore. Jedna od njih je i Zena Dubović iz Berana, koja godinama radi u domenu dječje zaštite, a puno pomaže i ženama iz svoje zajednice kojima je potrebna podrška.

"Učestvovala sam u sprečavanju brojnih slučajeva ugovorenih brakova. Bilo je raznih problema i otpora zajednice prema onome što radim. Mnogo bi doprinijelo kada bi bilo više medijatora koji bi raspodijelili posao", kaže Dubović.

Dubović je mnogo radila i na upisu djece u škole.

"To mi je možda i najteže išlo, uglavnom zbog toga što su mnoga djeca apatridi", navodi ona.

Arnela kaže da trenutno njena porodica preživljava od socijalne naknade koju dobija njen suprug i od onoga što isprose. Željela bi da radi, ali ne zna kome da se javi.

U Crnoj Gori se, prema podacima iz Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje godišnje prosječno nalazi oko 800 osoba koja se deklarišu kao pripadnici romske i egipćanske populacije. Među njima, najviše je žena. U ukupnoj registrovanoj nezaposlenosti romska i egipćanska populacija učestvuje sa oko dva odsto. Preko 90 odsto registrovanih iz ovih zajednica čine osobe bez zanimanja i stručne spreme. U većini domaćinstava (čak 56,6 odsto) ne radi nijedan član domaćinstva, dok u 31,3 odsto radi svega jedna osoba.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja za CIN-CG kažu da će Zavod za zapošljavanje Crne Gore u narednom periodu poraditi na tome da sistem socijalne i dječje zaštite približi mladima iz romske i egipćanske zajednice.

U Podgorici tek tri medijatora u zdravstvu

Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a koliko je medijatora u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

Prema podacima iz Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, osim u Beranama, jedan takav medijator radi i u Nikšiću, gdje živi oko hiljadu Roma i Egipćana.

"Njihov broj treba povećati kako bi se olakšao pristup zdravstvenim uslugama, posebno raseljenim i interno raseljenim Romima i Egipćanima koji se suočavaju s posebnim poteškoćama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu", piše u ovom dokumentu.

Saradnica u socijalnoj inkluziji romske i egipćanske zajednice za oblast zdravstvene zaštite Milica Vujadinović, koja živi i radi u Podgorici, za CIN-CG kaže da glavni grad trenutno, pored nje, ima još dva medijatora za zdravstvenu zaštitu.

"Kolege iz drugih oblasti pružaju pomoć kada im se korisnik obrati. Svi funkcionišemo na način da ih ne odbijamo ma kakav vid podrške traže", objašnjava ona.

U Podgorici, prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, živi oko četiri i po hiljade Roma i Egipćana.

Najveći problem je, ističe Vujadinović, što većina korisnika nema regulisan pravni status u Crnoj Gori, a to znači i da nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

"Naš sistem zdravstva dosta je otvoren kada su u pitanju pregledi za djecu, žene… Osim toga, često pripadnici/pripadnice iz romske i egipćanske populacije imaju problem da razumiju i da se snađu oko zakazivanja i dolaska na preglede, a često su i u nemogućnosti da kupe terapiju. Zato smo mi tu da pratimo sve i da djelujemo", kaže o svom poslu Vujadinović.

Skoro trećina Roma i Egipćana, kako piše u Strategiji, rijetko koristi zdravstvene usluge. Među onima koji ne posjećuju ljekara, određeni broj je kao razloge, osim nedostatka ličnih dokumenata, naveo i neljubaznost i nepristupačnost zdravstvenih radnika.

"Značajno je ukazati i na mali procenat Roma i Egipćana koji su upoznati s tim da u njihovoj zajednici postoji saradnik u socijalnoj inkluziji ovih zajednica u oblasti zdravstva. Oni koji znaju da postoji, uglavnom smatraju da je to veoma ili donekle korisno za njih", navodi se u ovom dokumentu i ističe da je samo petina Roma i Egipćana koristila usluge saradnika, odnosno medijatora.

U obrazovnom sistemu 25 medijatora, po jedan na 70 učenika

Veljbana Naza radi u OŠ "Mileva Lajović Lalatović" u Nikšiću, kao jedna od dvije medijatorke na oko 200 učenika i učenica iz romske i egipćanske populacije koji pohađaju nastavu u ovoj školi.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, medijatora u obrazovnom sistemu Crne Gore ima 25. Trenutni uslov za angažovanje medijatora za obrazovanje je kvota - 70-oro djece na jednog medijatora. Ovoliki broj medijatora je određen prema aktuelnom Pravilniku o normativima i standardima za sticanje sredstava iz javnog prihoda za ustanove koje realizuju javno važeće obrazovne programe.

"Bilo bi dobro da dobijemo makar još jednog medijatora/medijatorku, a idealno kada bi na svakih 30 učenika bio po jedan. Ovako, trudimo se i radimo koliko možemo. Učenicima pomažemo u prevođenju gradiva, izradi zadataka, ali i drugom što zatreba. Redovno roditelje obavještavamo o napretku djece, pa je tako i saradnja sa školama mnogo bolja", objašnjava Veljbana.

Iz Ministarstva prosvjete za CIN-CG najavljuju da će u narednom periodu raditi da se broj medijatora poveća.

"Praksa je pokazala da je rad medijatora izuzetno koristan… Dopisima pojedinih škola tražena je nova sistematizacija u cilju povećanja broja medijatora, što ćemo u narednom periodu razmotriti", navode iz ovog Vladinog resora.

Iz HELP-a ističu da je dobro što se uviđa važnost medijatora, ali da problem ostaje kvota.

"Prosto, jedan medijator ne može na kvalitetan način brinuti o tolikom broju djece, a osim toga, u mnogim školama nije moguće zadovoljiti kvotu od 70 učenika na jednog medijatora, pa tamo gdje je manje đaka iz ovih zajednica, djeca ostaju bez potrebne pomoći i podrške", upozoravaju iz ove organizacije.

Iz UNICEF-a su ranije ukazivali na to da jednostavne intervencije, poput besplatnog prevoza i uključivanja medijatora, mogu značajno povećati broj u obrazovnim ustanovama u kratkom vremenskom periodu.

Prema podacima Strategije, stopa završavanja osnovne škole kod romske djece iznosi 56 odsto, a srednje svega tri odsto. Najveći procenat anketiranih roditelja romske i egipćanske zajednice, kako se navodi u ovom dokumentu, nema informaciju o tome da li u njihovoj zajednici postoji saradnik u obrazovanju.

"Oni koji su upoznati s ulogom medijatora veoma su zadovoljni. Skoro polovina njih koristila je te usluge. Većina smatra da je medijator u nastavi bio koristan", navodi se u ovoj Strategiji.

Medijatori utiču i da se smanji broj onih koji prekidaju školovanje, ističu iz HELP-a.

Nedostatak medijatora usporava socijalnu uključenost romske i egipćanske zajednice

Posljedice nedovoljnog broja medijatora pogubne su po romsku i egipćansku zajednicu, upozoravaju još iz HELP-a. Socijalna uključenost ovih zajednica u društvo još je daleko od zadovoljavajuće, a i dalje je prema njima etnička distanca ogromna.

Pozicije medijatora u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, kao i zapošljavanja još nijesu sistematizovane, kao što je to slučaj sa medijatorima u obrazovanju. Zato je, smatraju u HELP-u, rješenje ovog problema u sistematizaciji instituta medijatora u sistemu javne uprave u svim oblastima.

Država bi trebalo i da radi na poboljšanju uslova rada medijatora.

Oni su se u toku COVID-19 krize našli pred velikim izazovima, ali su i potvrdili značaj uloge koju obavljaju. Neki od njih su nekoliko puta u toku dana morali da obilaze različite škole i domaćinstva, često udaljena od grada. Za te potrebe nijesu imali obezbijeđene uslove.

"Osim izdatka za prevoz, tu je i komunikacija s učenicima i roditeljima putem telefona koju medijatori takođe finansiraju, budući da mnoga djeca nemaju internet. Ako imamo u vidu da medijatori brinu o 70 djece i da u nekim slučajevima ta djeca pohađaju različite škole koje su prilično udaljene, pa imaju obavezu i da im dostave materijal za nastavu, onda nadležno Ministarstvo u što skorijem roku treba da opredijeli dodatna sredstva za saradnike", ukazivali su tada iz NVO Mladi Romi.

U razgovoru s nekolicinom medijatora, CIN-CG je utvrdio da većina i dalje radi po ugovorima na određeno i prima minimalnu platu, od koje često najveći dio odvaja za prevoz do posla.

Veljbana kaže da joj je žao što je država tek u njenoj 50. godini prepoznala da bi ona mogla da doprinese zajednici.

"Bila sam jedina Romkinja u svojoj generaciji koja je u roku završila školu."

Voljela bi, kaže, da medijatori u školi gdje radi mogu koristiti prevoz koji je obezbijeđen djeci iz romske i egipćanske zajednice do škole, kako ne bi morali da plaćaju iz svog džepa.

"To je nekad bilo besplatno za sve", navodi ona.

Iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) upozoravano je da bi medijatori trebalo da dobiju stalno, a ne privremeno zaposlenje, jer se tako podstiče i stabilnost porodica iz romske i egipćanske zajednice.

Koliko je važna uloga medijatora lijepo ilustruje jedan radni dan 25-ogodišnje Denisone Beriše, medijatorke za socijalnu zaštitu, koja živi i radi u Nikšiću. Ona svojim sugrađanima pomaže i u raznim drugim oblastima. Često joj radni dan traje duže od osam sati.

"Baš mi se prije neki dan obratila za pomoć korisnica koja treba da uradi kateterizaciju srca. Nije imala potrebnu dokumentaciju, a rok je bio veoma kratak… Šta ako ne mogu svima da izađem u susret. Opašće povjerenje zajednica u nas…", upozorava Beriša.

Mnogi ostaju bez te pomoći jer ne znaju da postoje ove službe. Arnelin bi život možda izgledao drugačije da ima dovoljno medijatora da se brinu o svima kojima je podrška potrebna. Ovako, Arnela prosi, a njena djeca ne idu školu, jer niko nije stigao do njih da im kaže šta su sve njihova prava.

Crna Gora bez statistike o doprinosu rada medijatora

Na Kosovu je prije gotovo 10 godina rađena analiza Uloga posrednika u integraciji Roma, Aškalija i Egipćana u obrazovnom sistemu.

Najveći broj slučajeva u kojima je pružena podrška medijatora podrazumijevali su poboljšanje pohađanja škole (475 slučaja), povratak učenika u škole (321), podizanje nivoa svijesti ili pomoć za upis na programe intenzivne nastave (134). Od ukupnog broja zaključenih slučajeva, kod gotovo 78 odsto pomoć i podrška su uspješno pruženi.

U Srbiji, prema analizi Lica u riziku od apatridije Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID) iz 2020. godine, među faktorima koji su najviše pomogli romskoj i egipćanskoj zajednici lokalni zdravstveni medijatori nalaze se ispred centara za socijalni rad.

U Crnoj Gori nema ovakve statistike ni za jednu oblast medijacije potrebne za romsku i egipćansku zajednicu.

Višestruka ranjivost djevojčica i žena iz ovih zajednica otežava odlazak od nasilnika, spas su često skloništa

Đurđa RADULOVIĆ

"Udali su me na silu za čovjeka kojeg nisam htjela, mnogo strarijeg od mene. Imala sam samo 17 godina. Nije me tukao samo muž, već i djever i svekar. Kasnije je i moj stariji sin bio nasilan prema meni'', kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Enisa (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), Romkinja u pedesetim godinama.

Mršava je, drhti dok govori. Njen život pun je stradanja. Od petoro djece izgubila je dvoje, a dvoje je rođeno sa posebnim potrebama. O njima i dalje brine, dok joj treće dijete, sin, dodatno zagorčava život, prijetnjama i brutalnim agresivnim ponašanjem.

Enisa je uspjela da se izvuče i ode od muža i njegove porodice. U tome joj je pomogla podgorička NVO Sigurna ženska kuća (SŽK). "Boravila sam tamo godinu dana. Znam da me je muž tražio, pokušavao je da dođe do mene. Srećom, bila sam dobro zaštićena", objašnjava Enisa.

Ona je nakon boravka u SŽK, iz Podgorice prešla u drugu, manju opštinu. Uz pomoć humanitarnih donacija sagrađena joj je kuća, gdje danas živi sa dvoje djece sa smetnjama u razvoju.

Ali sad je dočekao sin, koji je očito učio od oca, djeda i strica, pa je Enisa i danas u začaranom krugu nasilja. "Njegov odnos prema meni je takav, da sam često razmišljala da se ubijem".

Visok procenat Romkinja i Egipćanki u skloništima

,,Gotovo svake godine 30 odsto štićenica budu Romkinje i Egipćanke", kaže za CIN-CG Nada Jelovac, psihološkinja Sigurne ženske kuće (SŽK).

Od 38 osoba koje su 2023. bile smještene u SŽK, njih 16 su Romkinje i Egipćanke, kaže Jelovac.

I u Skloništu za žrtve nasilja u Nikšiću, koje je pod pokroviteljstvom nacionalne SOS linije za žrtve nasilja veliki je procenat Romkinja. "Tokom 2023, od ukupno 50 žena i djece, 22 osobe su bile iz romske populacije", kaže Nataša Međedović, izvršna kordinatorka iz skloništa u Nikšiću.

"Najveći broj slučajeva nasilja u romskoj zajednici ostaje neprijavljen i nerasvijetljen. I nakon prijavljivanja, Romkinje se u najvećem broju slučajeva vraćaju nasilniku. Siromaštvo je veliki uzrok tome", kaže za CIN-CG Šejla Pepić, predstavnica Romskog savjeta Crne Gore, koja se bavi zaštitom ženskih prava u okviru zajednice.

Kao jedna od najranjivijih grupa, žene romske zajednice su pod povećanim rizikom od nasilja u porodici, objašnjava Pepić. Zbog siromaštva, neinformisanosti, nedostatka obrazovanja i izraženog patrijarhalnog pogleda na svijet, Romkinje su dodatno ugrožene.

U posljednjih pet godina nije bilo istraživanja o porodičnom nasilju u zajednici, a podaci prikupljeni prije desetak godina pokazuju da je oko 50 odsto Romkinja i Egipćanki smatralo porodično nasilje prihvatljivim. Problem je, tvrde sagovornici CIN-CG, i to što žene iz ove zajednice često ne prepoznaju nasilje.

Zumreta Nerda, bila je djevojka romske nacionalnosti, čija je smrt 2022. potresla Crnu Goru. Nju je ubio njen nevjenčani suprug, Dalibor Nikolić, građanin Bosne i Hercegovine nastanjen u Baru. Zumreta je godinama trpjela zlostavljanje. Iako su članovi njene šire zajednice prijavljivali njenog partnera policiji zbog nasilja prema njoj, ona je iz straha sve negirala. Zumreta je odrasla u atmosferi nasilja - i njen otac ubio je njenu majku, dok je ona bila još djevojčica.

Izložene visokom stepenu nasilja

"Obično Romkinje trpe dugogodišnje seksualno, psihičko, fizičko nasilje. Izložene su mnogo intenzivnijem zlostavljanju, a imaju mnogo manje mogućnosti da napuste nasilan odnos", kaže psihološkinja Jelovac.

"Čak i roditelji koji prihvate da im se kćerka vrati, rijetko uzimaju i njenu djecu. Prema načelima patrijarhata koja su i dalje ključna u zajednici, djeca pripadaju muškarcu", objašnjava Jelovac. Ovaj patrijarhalni običaj opstajao je do skoro i kod većinske populacije u Crnoj Gori, podsjeća ona.

Iz SOS Skloništa za žrtve nasilja u Nikšiću kažu da Romkinje koje trpe nasilje, često nemaju podršku primarne porodice da napuste nasilnika.

"Podaci iz 2023. godine govore da su sve žene romske i egipćanske zajednice, koje su se nalazile u SOS skloništu, bile žrtve partnerskog nasilja. Svaka od njih je bila izložena psihičkom i fizičkom nasilju – bilo im je ograničeno kretanje, kontakti, komunikacija, a polovini je bila zabranjena upotreba telefona. Dvije trećine su bile pod pritiskom porodice da se vrate nasilniku, a samo je četvrtina imala neki vid podrške porodice, kao, na primjer, verbalna podrška ili privremeni smještaj",navela je Nataša Medojević.

U romskoj porodici se još uglavnom smatra da muškarci i stariji članovi zajednice treba da imaju kontrolu nad ženama. Zato žene u romskoj porodici mogu biti izložene nasilju u toku cijelog svog života, a da ga ne prepoznaju, posebno oblike psihološkog i ekonomskog nasilja,piše u studiji "Nasilje u porodici u romskoj i egipćanskoj zajednici u Crnoj Gori", iz 2014. godine.

Od 2014. nije se mnogo promijenilo.

"Ne smijem da izlazim sama, svaki korak moram da prijavim mužu, a kad on nije tu svekrvi. Djeca su prisiljena da me prate, da kažu svekrvi gdje sam bila i šta sam radila", kaže za CIN-CG pripadnica romske zajednice koja živi u jednom naselju u Podgorici.

Ona je u konstantnom strahu od svekrve i muža. "Ne mogu ja tu ništa... Moram da pazim šta radim", objašnjava. Živi u krajnjem siromaštvu, prosi, pretražuje kontejnere, da bi preživjeli, ona, djeca, muž, svekrva...

Limitiran pristup pravdi

Osim toga što rijetko donose odluku da izađu iz nasilja, Romkinje i Egipćanke imaju ograničen pristup institucijama koje pružaju podršku, objašnjava Medojević. Zato je i pravda u borbi sa nasiljem teško dostupna. "U situaciji visoke traumatizacije kada je potrebno prijaviti nasilje, Romkinje i Egipćanke moraju da daju izjavu isključivo na jeziku većinske zajednice, što može predstavljati problem, obzirom da to najčešće nije njihov maternji jezik'', kaže Medojević.

Za maloljetne žrtve dječijih ugovorenih brakove, koje nerijetko prati nasilje, ne postoji dugoročno održivo rješenje koje bi trebalo da obezbijedi država: smještaj, oporavak i osnaživanje za izlazak iz nasilja i početak normalnog života, objašnjava Medojević.

Iz Sigurne ženske kuće objašnjavaju da njihove štićenice romske i egipćanske nacionalnosti često nemaju odgovarajuću dokumentaciju - neke su apatridi, ali i mnoge od onih koje imaju državljanstvo nemaju lična dokumenta. Zato je pokretanje bilo kakvog administrativnog procesa, uključujući i sudske postpuke, značajno otežano.

Među ženama romske i egipćanske zajednice postoji i nepovjerenje u rad institucija zbog nedostatka pravovremenog reagovanja nadležnih organa, objašnjava Pepić iz Romskog savjeta.

Ovo potvrđuje i terenski rad organizacije Centar za romske inicijative (CRINK), koja se godinama bavi zaštitom djevojčica i žena u zajednici od ugovorenih brakova i nasilja. "Kada se žrtve odluče da prijave nasilnika, često moraju zvati više puta kako bi policija izašla na lice mjesta, ili se dešava da iz policije traže da žrtva dođe u stanicu policije kako bi prijavila nasilje", kaže za CIN-CG Fana Delija iz CRINK-a.

Zadovoljenje pravde često je nedostupno i ženama iz drugih zajednica, koje prijave nasilje u Crnoj Gori. To je prije dvije godine potvrdio slučaj Šejle Bakije, koja je stradala sa 19 godina. Ubio je bivši, nasilni partner, nakon što ga je više puta prijavljivala policiji.

Kazne za nasilje u porodici su u Crnoj Gori i dalje blage. Najstrožija kazna u 2022. izrečena u Podgorici za djelo nasilje u porodici, bila je dvije godine, kazali su iz Osnovnog suda Podgorica za CIN-CG. Tokom 2022. je u tom sudu formirano 96 krivičnih predmeta za nasilje u porodici, od čega su 90 razriješeni slučajevi. Od toga su bile 43 kazne zatvora, ali su čak 33 osude samo uslovne. Najblaža kazna zatvora bila je u trajanju od 30 dana, kazali su oni.

Ostale kazne tokom 2022. za nasilje u porodici bile su: pet kazni zatvora koje će se izvršavati u prostorijama za stanovanje, četiri kazne rada u javnom interesu, dva rješenja o psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi i jedna novčana kazna. Osim toga bilo je jedno rješenje o obustavi krivičnog postupka i jedno rješenje o odbijanju optužnog predloga, kazali su iz Osnovnog suda.

Da je nasilje u porodici obrazac ponašanja koji se ponavlja potvrđuje i činjenica da je na SOS nacionalnoj linijza žrtve nasilja, od januara do avgusta 2023. u Crnoj Gori ostvareno 1657 poziva, od ukupno 298 osoba. "Nije moguće dostaviti statističke podatke o broju Romkinja i Egipćanki koje se obraćaju za pomoć telefonskim putem'', kazala je Medojević.

Izlaz težak, ali moguć

Romkinje i Egipćanke u SŽK uglavnom dođu na sopstvenu inicijativu, objašnjava Jelovac, što govori da su u određenoj mjeri ipak informisane o mogućnosti smještaja u SŽK."One nerijetko same traže policiji da ih smjeste kod nas. Iako se čini da je za njih pristup informacijama o SŽK otežan, one dolaze po preporuci drugih žena iz njihove zajednice u Podgorici", kaže Jelovac.

U trenutnku kada stupe u sklonište, Romkinje i Egipćanke, za razliku od žena iz većinske populacije obično nijesu zainteresovane za psihološku i pravnu pomoć, već samo smještaj. "Problem je što niko u Crnoj Gori ne pruža psihološku pomoć na romskom jeziku", objašnjava Jelovac.

Zbog načina na koji funkcioniše romska zajednica, žene se često osjećaju nebezbjedno.

"One žive u velikim porodicama, koje sve pripadaju istom komšiluku, pa se obično plaše da će se brzo pročuti gdje su se sakrile", kaže Jelovac.

Tokom pola godine koliko Romkinje i Egipćanke obično ostaju u SŽK, ova ustanova im pomaže da počnu proces osamostaljenja, često veoma komplikovan.

"Počinje se od sređivanja papira žene i djece, pokušavamo da pomognemo oko državljanstva ako ga nemaju, obnovimo pasoš ili dobavljamo dokumenta iz susjednih država. Gledamo koje usluge se mogu ostvariti preko Centra za socijalni rad, nastojimo da dijecu upišemo u vrtić ili školu, a nakon toga probamo da obezbijedimo zaposlenje žrtvama", objašnjava Jelovac. "Imamo saradnju sa agencijom za čišćenje, pa tu pokušavamo da je zaposlimo, ili savjetujemo žrtve da traže same posao po marketima, ili na drugim mjestima, uglavnom kao higijeničarke".

Medojević iz skloništa u Nikšiću, naglašava da sve žrtve nasilja mogu dobiti nacionalnu SOS liniju na broj: 081 111 111, na kojem se ne učitava ko zove. Pozivi su otvoreni 24 sata, svih sedam dana i besplatni su za sve mobilne i fiksne mreže u Crnoj Gori.

Osim usluge licenciranog skloništa, Medojević naglašava da u Nikšiću pružaju i profesionalnu pomoć psihologa.

Navedeno, naizgled ohrabruje, ali je problem podatak da se dvije trećine žena iz romske i egipćanske zajednice vrati nasilniku što je značajno više u odnosu na većinsku populaciju, gdje se vrati jedna od tri žene, objašnjava Medojević.

Mlađe generacije informisanije o nasilju

Pepić iz Romskog savjeta ističe važnost obrazovanja i finansijske samostalnosti žena romske i egipćanske populacije.

"Radimo na motivaciji djevojčica i žena da se obrazuju i zapošljavaju, jer samo tako se može izlaći iz siromaštva i boriti za svoja prava, ali i izvršavati obaveze", kaže Pepić.

Ipak, nešto je bolja situacija kod mladih Romkinja i Egipćanki. U posljednje vrijeme kod novih generacija je povećana svijest o značaju prijavljivanja nasilja, a veći je i stepen informisanosti o pravima, kaže Pepić.

"Međutim, kod starijih se i dalje veoma mali broj žena odlučuje da prijavi zlostavljanje", ističe ova sagovornica CIN-CG.

"Bolja informisanost o osnovnim pravima ove populacije zahtijeva dugoročne napore i saradnju sa zajednicom. Važno je osigurati da se informacije prilagode specifičnim potrebama i kulturnim kontekstima Roma i Egipćana", kaže Medojević. Jezička barijera je jedan od najvećih problema, pa su prevodioci i medijatori koji mogu pomoći u prevodu na maternje jezike Roma i Egipćana od ključne važnosti.

Iz NVO Centar za romske inicijative (CRINK) kažu da posredstvom svojih medijatorki obrazuju Romkinje i Egipćanke o prijavljivanju nasilja.

"Posljednjih godina Romkinje i Egipćanke najčešće prijavljuju nasilje nakon obavljenih razgovora sa medijatorkama koje su angažovane od CRINK-a u više gradova", kaže Fana Delija.

Da se krugovi nasilja ponavljaju, potvrđuje slučaj Enise, sa početka teksta. Ne samo da ona nije uspjela da obezbijedi sebi miran život, već je i njena kćerka je sada žrtva nasilja, koje još niko ne kažnjava.

Nakon smjene vlasti prije tri godine počeli su da se “tope” depoziti položeni u banci mlađeg Đukanovića koja je godinama opstajala zahvaljujući obimnoj podršci Vlade, depozitima državnih preduzeća, institucija, lokalnih samouprava i bliskih biznismenaRevizor upozorio na neizvjesnu budućnost kompanije, Centralna banka tvrdi da je sve u redu, ali krije nalaze o kontroli

Biljana Matijašević

Dok Prva banka upada u novu krizu radi istorije rizičnog poslovanja i gubljenja privilegovane pozicije na tržištu nakon 30. avgusta 2020, njen dominantni vlasnik Aco Đukanović poslije sloma DPS-a živi van Crne Gore i nastoji da proda ovu kompaniju. Prva je godinama opstajala zahvaljujući obimnoj podršci Vlade, depozitima državnih preduzeća, institucija, lokalnih samouprava i biznismena bliskih Đukanovićima.

Više izvora Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdilo je da je brat bivšeg višestrukog premijera i predsjednika države Mila Đukanovića preselio u Luksemburg brzo nakon izbora 2020. godine i da je tamo već ušao u nove projekte.

Dugogodišnji režim DPS-a omogućio je Acu Đukanoviću i određenom broju povezanih biznismena enormno bogaćenje, često uz zaobilaženje zakonskih propisa, uprkos činjenici da su zakoni pisani upravo za njih. Bogatstvo mađeg Đukanovića procjenjivano je na više stotina miliona eura. Prva banka samo je jedna od bivših državnih firmi koja je prešla u Acove ruke, tokom godina sumnjivih i ortačkih privatizacija kojima je rukovodio Đukanović stariji.

Nakon smjene vlasti prije tri godine počelo su da se “tope” depoziti položeni u Prvoj, a u revizorskom izvještaju za 2022. istaknuto je da postoje značajne neizvjesnosti kada je u pitanju buduće poslovanje banke.

“Potencijalni kumulativni efekti pitanja iznijetih u djelovima našeg izvještaja Osnove za mišljenje sa rezervom i Skretanja pažnje, mogu direktno uticati na smanjenje adekvatnosti kapitala ispod propisanih minimuma, kao i na pogoršanje ostalih pokazatelja i limita propisanih od strane Centralne banke, što ukazuju na postojanje materijalno značajne neizvjesnosti koja izaziva značajnu sumnju u vezi sa sposobnošću banke da nastavi poslovanje u skladu sa načelom stalnosti poslovanja”, piše u izvještaju nezavisne revizorske kuće BDO.

Kako su se topili depoziti

Nova uprava Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), koja je značajan akcionar Prve (oko 20 odsto) povukla je oko 11 miliona eura depozita iz banke, odmah nakon konstituisanja menadžmenta i promjene vasti. Iz EPCG su za CIN-CG rekli da je u ovom trenutku stanje na depozitnom računu kod Prve oko 1,6 miliona eura.

Energetska kompanija je 2019. u Prvoj banci imala ukupno 24 miliona eura depozita (oročeni i po viđenju), da bi taj iznos 2020. godine bio oko 20 miliona. Prema podacima iz revizorskih izvještaja, EPCG 2021. godine depozite u banci Aca Đukanovića smanjuje na 14,5 miliona, a u prošloj godini na 8,8 miliona eura, da bi sada stanje bilo svega 1,6 miliona.

Državno energetsko preduzeće je 2010. godine Prvoj banci odobrilo subordinirani kredit od 10 miliona eura, kako bi prevazišla problem s likvidnošću.

Kredit je kroz više aneksa smanjen na šest miliona, a posljednji aneks potpisala je bivša uprava EPCG 2020. godine, i otplatu odložila do 1. aprila 2028.

Iz EPCG podsjećaju da su prošle godine od CBCG tražili odobrenje da povuku subordinirani kredit, ali regulator to nije dozvolio. Iz CBCG su ranije pojasnili da bi to ugrozilo poslovanje banke.

“Ukupni prihodi EPCG po osnovu obračunatih i isplaćenih kamata na subordinisani dug, zaključno sa 31. 3. 2023. godine, iznose oko 6,5 miliona eura”, rekli su iz EPCG za CIN-CG.

Prva banka je na kraju 2019. godine imala depozite od oko 340,8 miliona eura. Već krajem 2020, nakon pada DPS-a, depoziti klijenata se smanjuju na 301,7 miliona, a 2021. godine na 258,4 miliona eura. Na kraju prošle godine depoziti Prve ipak su porasli i iznosili su oko 285,3 miliona eura, ali i dalje je to veliki odliv u odnosu na vrijeme vladavine Đukanovića starijeg.

Značajan iznos depozita u Prvoj banci imala je i ćerka kompanija EPCG - Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS), kao i kompanije u većinskom vlasništvu EPCG - Rudnik uglja i Zeta energy.

Depozite su imale i Pivara Trebjesa, Sportski objekti d.o.o, nikšićki Dom učenika i studenata i Opština Nikšić.

Od njih su depozite, značajno umanjene, u prošloj godini imali samo EPCG, CEDIS, Zeta energy i Rudnik uglja.

Tako je CEDIS 2019. imao položeno ukupno 20 miliona eura, a na kraju prošle godine svega 3,5 miliona eura.

Depoziti Rudnika uglja 2019. godine su iznosili 3,2 miliona, a prošle godine 675 hiljada.

Kompanija Zeta energy je depozite smanjila sa 953 hiljade u 2019. godini, na simboličkih hiljadu eura u prošloj.

CBCG krije nalaze kontrole

CBCG je obavljala kontrolu Prve banke u prošloj godini, ali iz institucije kojom još upravlja Radoje Žugić, čovjek od povjerenja bivšeg režima i bivši direktor banke Aca Đukanovića, ne žele da otkriju nalaze. Žugiću je istekao mandat, ali zbog političkog nesuglasja novi guverner još nije izabran, pa on rukovodi ovom institucijom, koju je preuzeo 2016. godine. On je tom institucijom rukovodio i u periodu od 2010. do 2012. godine.

“Informacije u vezi nalaza kontrole banaka, kao i eventualnom uvođenju mjera su povjerljivog karaktera”, kazali su za CIN-CG iz CBCG.

Goran Knežević, bankarski ekspert i nekadašnji zamjenik generalnog direktora CBCG, kaže da je, prema njegovim informacijama, CBCG bila krajem prošle godine i početkom ove u kontrolu banke i da navodno nije nađeno ništa sporno.

Prema njegovim riječima, u nalazima kontrole Prve od strane CBCG navodno piše da je poslovanje banke usklađeno sa zakonom, dobrim praksama i stabilno, pri čemu su kao presječni datum uzeli kraj novembra, a ne kraj godine.

“Prema novom Zakonu o kreditnim institucijama CBCG je u obavezi da objavljuje prekršajne mjere prema bankama, ako ih izriče. Ako ih ne izriče trebalo bi da znači da je sve u redu”, objasnio je.

Iz CBCG kažu da je Prva banka u redovnom režimu poslovanja, likvidna je i nema neizvršenih naloga.

Na pitanje CIN-CG da li će EPCG nastaviti da pomaže Prvoj banci kao u prethodnom periodu, iz energetske kompanije su odgovorili da Prva banka u svom polugodišnjem izvještaju navodi da ne postoje problemi u poslovanju, da je likvidnost na zadovoljavajućem nivou i omogućava nesmetano funkcionisanje i da banka funkcioniše bez ikakvih ograničenja u pogledu odobrenja kredita.

Analiza CIN-CG pokazala je da više od deceniju Prva banka nema pozitivan izvještaj nezavisnog revizora, što je moralo biti alarm za regulatora, Centralnu banku, da preduzme oštrije mjere.

Revizorske kuće u izvještajima u prethodnih 12 godina (raniji izvještaji nijesu dostupni na sajtu Centralne banke) uglavnom ukazuju na iste probleme - visok nivo loših kredita, neusklađenost sa propisima regulatora i međunarodnim revizorskim standardima, potcijenjene ili precijenjene bilansne stavke, zbog čega krajnji rezultat poslovanja nije istinito prikazivan.

Izvor CIN-CG upoznat sa situacijom u Prvoj (ime poznato redakciji) rekao je da je ta banka ranije zasluživala i negativno mišljenje revizora, “ali se niko nije usudio da ga napiše”, s obzirom na to da je u vlasništvu brata Mila Đukanovića koji je i sam jedno vrijeme imao akcije u toj banci. Poznato je da je on prodajom tih akcija zaradio svoj prvi legalni milion.

Izvor navodi da se ta banka nije prilagođavala bankarskim propisima Crne Gore, već su se propisi “prilagođavali njoj”, odnosno Centralna banka je regulativu labavila zbog Prve banke.

Goran Knežević za CIN-CG kaže da se, analizirajući perfomanse ove banke, može zaključiti da bi bilo poželjno da Prva banka promijeni poslovni model, sistem upravljanja rizicima i poslovnu kulturu.

“Graditelji jedne kulture teško mijenjaju istu, osim ako se sami intenzivno ne mijenjaju, pa obično novu mora donositi neko drugi ili neodgovarajuća poslovna kultura dovodi do propadanja sistema”, ocijenio je Knežević.

On je potvrdio da je nakon 2008. godine, kad je Prva bila u prvoj velikoj krizi, “popustila” kontrola banaka.

Pod velom tajne mjere i podaci u poslovanju

Na pitanje CIN-CG zašto nijesu preduzimali oštrije mjere prema Prvoj banci, s obzirom na činjenicu da više od deset godina nema pozitivno mišljenje revizora, iz CBCG su odgovorili da su informacije u vezi sa nalazima kontrole poslovanja banaka, kao i o uvođenju mjera, povjerljive i mogu se dostavljati “isključivo za to nadležnim državnim organima”.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović kaže za CIN-CG da stvarna kontrola poslovanja banke od vrhovne monetarne institucije nikada nije preduzeta, a oni koji su to svojevremeno pokušali brzo su sklonjeni.

“To je prosto bila ‘nedodirljiva’ banka kojoj je zbog jakih političko-nepotističkih veza bio podređen državni interes, pa je veliko pitanje i koliko su u takvom ambijentu revizori od menadžmenta banke dobijali zaista relevantne podatke i koliko su onda mogli dati relevantne ocjene o stanju banke”, ocijenila je.

Smatra da od krize banke 2008. godine, nakon čega su je građani, a da ih niko nije pitao, pomogli sa 44 miliona, a godinu kasnije je u nju položeno desetine miliona eura od prodaje dijela državnog paketa akcija EPCG kako bi se spasila bankrota, prave brojke poslovanja te banke u dobroj mjeri su i dalje obavijene “velom tajne”.

Prva banka nastala je preuzimanjem državne Nikšićke banke 2006. godine, i za nekoliko mjeseci u rukama porodice Đukanović narasla je za više desetina puta. Odmah je počela da služi, kako je izvještavao BBC, kao keš mašina vladajuće elite i njihovih prijatelja, od kojih su neki dobijali milionske kredite bez sigurnih kolaterala.

Regulator je prije krize i pomoći države 2008. godine uveo mjere Prvoj banci, zbog utvrđenih problema sa likvidnošću. Tada je od nje zahtijevano da prekine da odobrava kredite koji nijesu u skladu sa propisima. Međutim, banka, kako se vidi iz revizorskih izvještaja, nije poštovala mjere CBCG pod kojima je faktički samo formalno bila dvije i po godine.

Prva je izbjegla slom uz pomoć države 2008. godine donošenjem specijalnog zakona, navodno zbog globalne krize, i odobravanjem kredita od 44 miliona eura iz budžeta države. Banka je kredit vratila u tranšama, a u dijelu javnosti su se pojavile sumnje da je fiktivno vraćen. Prva rata je vraćena tako što je 13. marta 2010. godine uplaćeno 11 miliona u 11 uzastopnih transakcija i to nakon priliva depozita od državnog Regionalnog vodovoda, takođe u 11 transakcija po milion eura. To je potvrdio revizor.

Zbog sumnje u regularnost vraćanja kredita državi, protiv Prve banke i nekih tadašnjih članova Vlade podnijeto je više krivičnih prijava. Prijave su podnijeli MANS, CBCG i Pokret za promjene. Iz Prve banke su tada negirali navode da su nezakonito vratili Vladi dio kredita.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) nijesu odgovorili za CIN-CG šta je sa krivičnom prijavom koju su 2020. godine podnijeli predstavnici Demokratske Crne Gore, Partije penzionera i Sindikata penzionera. Raniju krivičnu prijavu, iz 2012. godine, odbacilo je Vrhovno državno tužilaštvo na čijem je čelu bila Ranka Čarapić. Tu prijavu podnijela je CBCG zbog sumnji u neregularnosti u poslovanju, na čijem je čelu bio Ljubiša Krgović. On je smijenjen sa te pozicije, nakon što se suprotstavio porodici Đukanović.

Teško će neko kupiti banku opterećenu problemima

Banku je u eri DPS-a faktički držala Elektroprivreda Crne Gore kroz depozite, dokapitalizaciju i odobravanjem suboordiniranog kredita, kao i kroz milionske transakcije prilikom prodaje dijela EPCG italijanskoj A2A. Prodaju crnogorskog najvrednijeg preduzeća ugovorio je Đukanović stariji.

Tako je, zahvaljujući EPCG, Prva uspijevala da ima zakonom propisan nivo kapitala.

Nakon posljednjeg izvještaja revizora za 2022. i iskazanog mišljenja sa rezervom, pokrenuta je priča o prodaji banke.

Mediji iz Srbije i Crne Gore su u julu objavili da je za Prvu banku zainteresovana Poštanska štedionica Srbije, ali je to brzo demantovano.

Iz Centralne banke kažu da nijesu dobili formalno obavještenje o namjeri kupovine akcija Prva banke, a takvu informaciju nemaju, kako tvrde, ni u EPCG.

Revizor je u izvještaju za Prvu banku za 2022. naveo da postoji interesovanje za kupovinu većinskog paketa akcija banke “od strane strateških investitora iz Evrope i regiona”.

“Po mišljenju rukovodstva banke u kratkom roku može doći do realizacije neke od ponuda, čime bi se stvorili neophodni uslovi za opstanak i dalji razvoj banke”, piše u izvještaju.

CIN-CG je pisao većem broju banaka u Evropi i regionu i sve su saopštile da ne razmišljaju o kupovini Prve. Iz Prve banke nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li pregovaraju o prodaji i sa kim.

Izvor CIN-CG podsjeća da se o prodaji te banke priča više od deset godina i da će je teško neko kupiti zbog problema sa likvidnošću.

Još 2011. godine, prema medijskim izvještajima, pregovaralo se o prodaji Prve banke ruskom bankaru Vladimiru Antonovom, koji je sumnjičen za pronevjeru novca u litvanskoj banci Snoras i letonskoj Krajbanci i finansijske malverzacije u vezi sa HSBC bankom.

O prodaji Prve banke pregovarano je i sa kraljevskom porodicom Al Nahijan iz UAE, 2008. i 2013. godine, ali ni to nije bilo uspješno.

Banka je na kraju prošle godine imala 280 akcionara od kojih su najveći Aco Đukanović sa 41,46 odsto i EPCG sa 19,76 odsto, dok su vlasnici ukupno 11 odsto akcija skriveni iza zbirnih kastodi računa u Hipotekarnoj banci (4,48 odsto), Prvoj banci (3,44 odsto) i Crnogorskoj komercijalnoj banci (3,1 odsto).

Aco sada povećava svoje depozite

NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) objavila je krajem avgusta da je Aco Đukanović, kada je tražio pomoć države 2008. godine, svoje depozite povlačio.

Prema podacima ASP, oročeni depoziti Aca Đukanovića su krajem 2008. godine sa 18,1 smanjeni na 4,3 miliona eura. Njegovi depoziti su nastavili da se smanjuju, pa on 2019. godine, prema revizorskom izvještaju, na svoje ime nije imao depozita u Prvoj.

Pošto je napustio zemlju, mlađi Đukanović je međutim u posljednje tri godine, dok su drugi povlačili, upumpavao depozite u svoju banku, pokazuju revizorski izvještaji. Tako je 2020. imao u banci depozit od 956.000, a 2021. ta je suma narasla na 1.127.000 eura. Te godine je i mikrokreditna firma u vlasništvu Prve banke Montenegro investment credit položila depozit u Prvoj u iznosu od 806.000 eura. U revizorskom izvještaju za 2022. navodi se da je depozit Aca Đukanovića iznosio 1,8 miliona eura, dok je Montenegro investment credit smanjio depozit na 514.000.

Pošto država više ne upumpava novac u banku koja je godinama bila privilegovana, očito je da mlađi Đukanović sada mora da ubacuje sopstveni novac kako bi spasio likvidnost banke i pripremio je za prodaju. Imajući u vidu koliko su novca izvukli iz države, ovi depoziti su samo simbolični iznosi za familiju.

Kontrola svih banaka slabija od 2008. godine

CIN-CG je tražio od CBCG kopije izvještaja o kontroli Prve banke iz 2008. godine i 2009. godine, ali je zahtjev odbijen jer, kako su obrazložili, predstavljaju poslovnu tajnu.

CIN-CG je, preko MANS-ove platforme za slobodan pristup informacijama, tražio i poseban revizorski izvještaj kojeg je po nalogu CBCG 2009. uradila međunarodna revizorska kuća PriceWaterhouseCoopers (PWC), ali je CBCG i taj zahtjev odbila uz obrazloženje da nije u njihovom posjedu. PWC nije završio reviziju, koja je ostala u formi nacrta. To je, kako je Krgović naveo u izjavi u tužilaštvu 2014. godine, jedna od najtežih kvalifikacija za neku banku.

Na pitanje CIN-CG da li je CBCG uništila dokumentaciju o poslovanju Prve banke za 2008. i 2009. godinu, odgovorili su da ne uništavaju dokumentaciju o poslovanju banaka i “ona je dostupna na uvid trećim licima u skladu sa zakonom”.

“Kada je u pitanju arhiviranje i čuvanje dokumentacije, Centralna banka postupa u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti i Listom kategorija registraturske građe Centralne banke na koju je dao saglasnost Državni arhiv Crne Gore”, kazali su.

Djelove nacrta revizorskog izvještaja PWC i objavila je 2012. godine regionalna mreža istraživačkih novinara Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP). Izvještaj je pokazao da je Prva banka skoro dvije trećine odobravala povezanim licima gdje je kršila ne samo svoja interna pravila, nego zakon i drugu regulativu, nanoseći štetu sebi zarad posebnog tretmana VIP firmi i osoba.

Jedan od primjera su strane firme povezane sa biznismenom i prijateljem Mila Đukanovića, Zoranom Bećirovićem. Kontrolori Centralne banke su 2007. godine utvrdili da je banka, bez pribavljanja svih informacija i dokumentacije, otvorila račune za Beppler and Partners, registrovanom na Britanskim Djevičanskim ostvrima, zatim Caldero Trading, Beppler Property and Development i Beppler Investments, registrovane na Kipru.

OCCRP je 2014. objavio i da je Prva banka poslovala sa osuđenim narko-bosom Darkom Šarićem i njegovim saradnicima, omogućivši im da preko računa u toj banci dobijaju kredite pod povoljnim uslovima, za koje postoji osnovana sumnja da su korišćeni za pranje novca.

“U poslovanju sa Šarićem i Rodoljubom Radulovićem, odnosno sa njihovim firmama, Prva banka je kršila zakon i interne akte, dodjeljujući im kredite uz kršenje propisane procedure i bez sredstava obezbjeđenja iz kojih bi se mogli vratiti. Tako, na primjer, pri otvaranju računa za Lafino Trade LLC i američke savezne države Delaver i Camarilla Corporation sa Sejšela, Prva banka nije pribavila važeći izvod iz registra, kao ni kopije ličnih dokumenata za lica koja su imala pristup računu. Na taj način Prva banka je prekršila Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma”, objavio je OCCRP.

U Višem sudu se vode ili će se voditi neki od najznačajnijih sudskih postupaka, sagovornici CIN-CG poručuju da ovo mora biti alarm za društvo

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

Provalnicima u depo Višeg suda u Podgorici na izvol'te je bila zaplijenjena droga, oružje, novac i sve ostalo što može služiti kao dokaz protiv optuženih za krivičnih djela. Ako je nešto od potencijalnih dokaza nestalo mogu biti ugrožene i optužnice i pravo optuženih.

U Višem sudu se vode ili će se voditi neki od najznačajnijih sudskih postupaka – kao što je onaj protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, zatim u slučajevima "državni udar", "koverta", „Do Kvon“...

„To što je podgorički Viši sud bio na udaru onih koji su bez dozvole upali u njegov depo, alarm je za društvo“, kazala je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) dugogodišnja sutkinja tog suda Valentina Pavličić i zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Ona smatra da je taj upad imao jasan cilj.

"Prostorija i mjesto o kom se radi može biti obijeno samo sa ciljem, a to je da se dođe do određenih sredstava koja se u toj prostoriji čuvaju", rekla je ona.

Predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić rekao je na konferenciji za novinare da je neko prokopao prolaz ispod zgrade suda i da je završio u prostorijama depoa. Tako je ono što se do sada gledalo samo u američkim filmovima, postalo i crnogorska stvarnost.

"Na dobro sakrivenom mjestu pronađen je otvor tunela, koji je morao biti pravljen duži vremenski period. Uviđaj je završen, ne znamo šta se moglo sve desiti da taj otvor nije primijećen. Nama je najvažnije da smo zatvorili nešto što je predstavljalo opasnost", rekao je Savić koji tvrdi da ne nedostaje skoro ništa. Video snimci nadzornih kamera se još provjeravaju.

Negirao je navode pojedinih medija da je ukraden laptop korejskog "kralja kriptovaluta" Do Kvona, jer se on ni ne nalazi u depou.

Savić je kazao da se najvjerovatnije radi i o tome da su provalnici iskoristili i mrežu tunela ispod zemlje za koju je poznato da se nalazi u Podgorici.

"Prilikom uviđaja, odnosno popisa, pronašli smo na dobro sakrivenom mjestu otvor. Taj otvor je ukazivao da se radi o otvoru tunela koji je morao biti pravljen duži vremenski period, ukazuju dimenzije da se ne radi o nečemu štoje rađeno na brzinu i bez tehničke podršle", naveo je on.

Depo je jedna od najvažnijih prostorija u Višem sudu. Tamo se čuvaju predmeti oduzeti od osumnjičenih, među kojima se, prema riječima Pavličić, mogu naći oružje, kompjuteri, novac, droga... Dakle, sve ono što može služiti kao dokaz protiv optuženih za neka od teških krivičnih djela.

Iako ne želi da prejudicira, konstatuje da je upad u Viši sud zabrinjavajući.

"Zašto? Jer mogu da nestanu predmeti koji sjutra mogu biti od značaja za rješavanje određenog krivičnog postupka. Na primjer, možda je neophodno vještačenje oduzetog pištolja ili droge ili nekog drugog predmeta ili je zbog kontrole vještačenja neophodno da se ponovo uzme u razmatranje. Ako bi došlo do nestanka takvih stvari to narušava i materijalnu i procesnu prirodu jednog predmeta, jer tada prava okrivljenih mogu da budu povrijeđena ili optužnica da bude ozbiljno narušena", rekla je Pavličić.

Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić rekao je da tunel prokopan ispod Višeg suda vodi do stana naspram zgrade suda.

On je novinarima tokom obilaska Višeg suda kazao kako tek treba da se utvrdi kako je došlo do te nezakonite aktivnosti.

KAKO I KO MOŽE DO DEPOA?

Za Mariju Popović-Kalezić iz Centra za građanske slobode (CEGAS) je ono što se desilo u Višem sudu "krajnje ružan i zabrinjavajući scenario". I ona smatra, kao i nekadašnja sutkinja Višeg suda, da je neko imao jasan cilj, ali i dobru logistiku za upad.

Svemu tome ide na ruku neadekvatnost prostorija u kojim se čuvaju oduzeti predmeti. Naime, nalaze se u podrumu i imaju nedovoljno kvadratnih metara za sve ono što se oduzima. Mediji su ranije pisali da se u njima nalazi više od devet i po tona narkotika.

"Uzroci provale u depo Višeg suda se mogu tražiti prvo u grubim propustima obezbjeđenja samog depoa, kao i više decenija neadekvatnom prostoru za tu namjenu. Depo Višeg suda je crna tačka kada je bezbjednost u pitanju kako zbog njegove pozicije, neadekvatnog prostora, sada vidimo i zbog krajnje loše obezbijeđenosti", kaže Popović-Kalezić.

Valentina Pavličić pojašnjava da je zgrada Višeg suda obezbijeđena kao Alkatraz, jer je sa svih strana pod video nadzorom. Uz to, nezaposleni u sud mogu da uđu tek nakon što na prijavnici ostave telefon i lična dokumenta, nakon čega ih policijski službenik vodi do neke od kancelarija ili sale.

Posebna priča je ulazak u depo, objašnjava ona.

"Do depoa može da dođe samo i isključivo ovlašćeno službeno lice koje ima ključeve od te prostorije i za svaku uzetu ili vraćenu stvar iz depoa mora postojati pisani trag", kazala je Pavličić.

To službeno lice je neko od zaposlenih u sudu. Uz to, objašnjava zastupnica Crne Gore u Strazburu, niko ne smije nakon radnog vremena da bez odobrenja bude u zgradi.

"Mimo radnog vremena u zgradu suda ne može niko da uđe bez odobrenja predsjednika Vrhovnog suda, odnosno bez saznanja predsjednika Višeg suda", navodi ona.

To što se u ovom trenutku rekonstruiše zgrada u koje se nalaze tri suda ne bi smjelo da slabi njihov nivo bezbjednosti. Pavličić kaže da radnici koji obavljaju radove moraju biti evidentirani, te da je neophodno da se prati njihovo kretanje unutar sudova.

Boris Savić je na pitanje novinara kako su za tako kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu koju čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaje osjetljivi materijal. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.

Predsjednik Višeg suda čak ne vjeruje da je osoba koja je kopala tunel željela da ukrade dokaz koji je već bio predmet vještačenja, već da je pokušao da dođe do sobe za zadržavanje kako bi bilo pokušano bjekstvo.

Nakon ove ocjene Borisa Savića postavlja se logično pitanje – zašto je i kako osoba koja je htjela da stigne do sobe za zadržavanje završila u depou Višeg suda gdje je čak i preturala dokazni materijal. Postavlja se i pitanje kolika je odgovornost Savića zbog svega što se dogodilo.

On je kazao da javnost treba sama to da procijeni. Konferenciju za medije je iskoristio i da kritikuje javne funkcionere koji su komentarisali upad u Viši sud, a da, kako kaže, nisu znali sve činjenice.

Boris Savić je za predsjednika Višeg suda prvi put izabran 2014. godine. Na to mjesto je došao sa pozicije osnovnog tužioca u Kotoru. Za njega je tadašnja predsjednica Sudskog savjeta i Vrhovnog suda Vesna Medenica rekla da je „sjajan sudija“. Reizabran je 2019. godine, a tadašnja opozicija kritikovala ga je da je ,,specijalni partijski sudija DPS-a”.

Najpoznatija Savićeva odluka je od prije pet godina da odredi zatvor dvojici lidera i poslanika bivšeg Demokratskog fronta Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića, uz obrazloženje da ,,stavljanje u zatvor – nije pritvor”.

Takođe, Savić je poznat po potvrđivanju sporazuma Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza. Kako je CIN-CG ranije objavio, u 40 sporazuma SDT-a u takvim slučajevima okrivljenima su izrečene simbolične kazne, 28 uslovnih, sedam nanogica i pet zatvorskih osuda po šest mjeseci robije.

U najvećem broju ovih nagodbi, preciznije u 31 predmetu, odlučivao je Savić.

On je potvrdio gotovo sve sporazume Specijalnog tužilaštva sa Budvanima osuđenim za organizovani kriminal.

Savić je u septembru 2016. Godine osudio bivšeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića na godinu i 10 mjeseci zatvora i da uplati 50.000 eura u državni budžet, a oko milion na račun Opštine Budva, zbog brojnih malverzacija u tom gradu, što je kazna ispod minimuma.

Pokret za promjene je ranije tražio od SDT-a da pokrene istragu protiv Savića jer nije podigao nijednu optužnicu protiv budvanske kriminalne grupe, dok je bio tužilac u Kotoru.

KOVAČA BRINE INTEGRITET, KNEŽEVIĆA PRAĆKE

Ministar pravde Marko Kovač očekuje da nadležne institucije hitno rasvijetle upad u Viši sud u Podgorici. U saopštenju konstatuje da se obijanjem depoa grubo narušava integritet jedne od najznačajnijih sudskih instanci u Crnoj Gori.

"Simptomatično je da se ovaj slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje, pa se nadamo da će ovaj nemio događaj biti vrlo brzo riješen, te da isti neće uticati na sprovođenje već započetih postupaka pred Višim sudom u Podgorici", kazao je.

Povodom dešavanja u jednoj od najvažnijih sudskih instanci CIN-CG se obratio Upravi policije, ali do objavljivanja teksta odgovori nijesu stigli.

Ministar Adžić je tokom obilaska suda rekao da će policija uraditi sve da otkrije počinioce i da je u toku popisivanje materijala u depou Višeg suda.

"Trenutno nema lica koja su procesuirana, ali vrlo brzo očekujemo da će se i od pojednica uzimati izjave", kazao je Adžić.

Povodom obijanja depoa oglasio se i jedan od lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta i optuženi u slučaju "državni udar" Milan Knežević:

"Blago ovome što je obio depo Višeg suda. Škaljarci i Kavčani sad mogu u penziju. Samo se molim Bogu da nije ponio i one praćke iz državnog udara. Udrite Putine i Bajden pa ko što ponese."

Funkcioner Pokreta Evropa sad Andrej Milović poručio je da bi predsjednik tog suda Boris Savić morao da podnese ostavku - ako ni zbog čega, onda iz profesionalnih razloga. Njegovu ostavku priziva i lider PzP-a Nebojša Medojević, dok iz SNP-a predlažu sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost kako bi se što hitnije otkrili počinioci ali i nalogodavci obijanja depoa.

KAKO ZAŠTITITI DEPO VIŠEG SUDA?

Nakon eksplozije bombe u Osnovnom sudu u martu ove godine u kojoj je poginuo napadač, a povrijeđena dva zaposlena, tri građanina i jedan advokat, ovo je drugi veliki bezbjednosni incident u crnogorskom sudstvu.

Kako se ovako nešto ne bi više ponovilo, kaže Valentina Pavličić, neophodno je obezbijediti sigurnost Višem sudu, tim prije što se njegova zgrada nalazi u samom centru Podgorice.  

"Ozbiljno treba provjeriti kako je do toga moglo da dođe i u budućnosti raditi na bezbjednosti".

Predsjednik Višeg suda kaže da već duže vrijeme ukazuje na problem sigurnosti. Zato će predložiti da se dokazi čuvaju u posebnoj prostoriji koja će imati visok nivo bezbjednosti.

"Ne vidimo razlog zašto dokazi stoje još uvijek u depou. Još, međutim, nije nađeno rješenje za to", naveo je on.

I Marija Popović-Kalezić se zalaže da Viši sud što prije dobije nove prostorije gdje će čuvati oduzete predmete, tj. dokaze u krivičnim postupcima.

"Potreba za izradom novog depoa koji bi imao sve bezbjednosne standarde postoji odavno, kao i razmišljanja u pravcu izmjena ZKP-a i mogućnosti čuvanja uzoraka", konstatuje sagovornica CIN-CG.