Nelegalno grade u zoni gdje bi trebalo da budu samo masline. Uzurpatori inspirisani objektima privilegovanih investitora koji su dobili dozvole

Đurđa Radulović

U septembru će u ulcinjskoj maslinadi u Valdanosu početi izgradnja kompleksa luksuznih vila i hotela "Olive Village". Prostorno-urbanističkim planom (PUP) Ulcinja zabranjena je gradnja u maslinadi Valdanosa, ali šest katastarskih parcela gdje niče ovaj kompleks pripada malom dijelu ovog jedinstvenog prostora u kojem je dozvoljena gradnja – lokaciji gdje su se osamdesetih godina vršila ispitivanja nafte. Zbog toga su na tom mjestu još tada posječena brojna stabla maslina.

Iz Sekretarijata za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su kazali da parcele spadaju u zonu "ruralnih naselja u kojima je gradnja dozvoljena", te da je potrebno pratiti naročite tehničke smjernice.

Investitor projekta je "Elite Homes d.o.o", u kome 50 odsto vlasništva ima Valjon Buzuku, ulcinjski arhitetka. Buzuku je u dva navrata bio visoki funkcioner Opštine Ulcinj. Od 2011. do 2014. godine bio je sekretar za urbanizam i uređenje prostora, a od 2017. do 2018. glavni gradski arhitekta. Za vrijeme njegovog prvog mandata izašao je Nacrt PUP-a Ulcinja koji je usvojen 2017. na osnovu kojeg je dozvoljena gradnja na ovim parcelama.

Buzuku za CIN-CG kaže da njegov biznis nema nikakve veze sa njegovim prethodnim funkcijama, te da je zemlju kupio "za velike pare" i da se zalaže za očuvanje maslinade u kojoj je gotovo svuda, mimo njegovih parcela, gradnja zabranjena.

Na pitanje CIN-CG-a da li smatra da će projekat poput njegovog podstaći i druge vlasnike Valdanosa da grade, Buzuku odgovara da je gradnja legalna, za razliku od izgradnje brojnih objekata manjih gabarita koji nelegalno niče na Valdanosu. "To je divlja gradnja i svi ti ljudi su posao za Urbanističko-građevinsku inspekciju. Ja gradim legalno i po svjetskim standardima", kazao je Buzuku.

Masline ne bi smjeli sjeći

Sagovornici CIN-CG-a smatraju da projekti koji se nalaze uz maslinadu Valdanos doprinose već narušenoj autentičnoj namjeni i izgledu maslinade.

"Uvala Valdanos sa maslinadom predstavlja jedan od najljepših, izvornih kultivisanih pejzaža i kulturnih dobara u Crnoj Gori. Milenijume je preživjela bez ikakve izgradnje i služila je isključivo za uzgajanje masline'', kaže za CIN-CG Zenepa Lika, arhitektica i izvršna direktorica ulcinjske NVO MSJA koja se godinama bori za očuvanje Valdanosa.

Gradnja koju PUP Ulcinj dozvoljava u centralnom djelu Valdanosa gdje se vršilo istrazivanje nafte budi apetite vlasnika maslinjaka u kojem je gradnja zabranjena, objašnjava Lika. "Sve to podstiče prenamjenu primarne djelatnosti maslinarstva i devastaciju ovog prostora''.

CIN-CG je obišao gradilište "Elite Homes" na kojem je tabla sa prikazima budućeg naselja. Završetak radova predviđen je za 2025. Predviđena je izgradnja pet vila, hotel i kuća u kojoj će biti recepcija. Već se sada prodaje 5 vila od oko 140 kvadrata, po cijeni od 2.000 do 2.200 eura po kvadratnom metru. "Za miran život u apsolutnom saglasju sa prirodom", piše na engleskom jeziku na tabli projekta.

"Olive Village'' se ne može smatrati arhitekturom prikladnom za ovaj pejzaž, smatra Lika. "Zgrade i hotel su preveliki za ovaj prostor, štrče i ne uklapaju se u maslinjak'', kaže Lika.

CIN-CG je na Geoportalu na parcelama koje su predviđene za gradnju locirao stabla maslina. Iz Opštine Ulcinj kažu da se na tim parcelama prema PUP-u stabla maslina ne evidentiraju, jer ne pripadaju zaštićenoj zoni maslinjaka. Prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore sječa i vađenje maslina u maslinjacima su zabranjeni. "Ne znam kako bi trebalo da budu tretirana stabla u tom slučaju, to je komplikovano pitanje", kazao je za CIN-CG sekretar za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj Škeljzen Sulejmani.

Buzuku kaže da sječe maslinovih stabala na parcelama neće biti. "Ja ću čak da posadim još maslina", kazao je on za CIN-CG.

Sekretarijat za prostorno planiranje i održivi razvoj Opštine Ulcinj izdao je za ovaj kompleks urbanističko-tehničke uslove u januaru 2023, za vrijeme tekućeg mandata predsjednika Opštine Ulcinj Omera Bajraktarija, iz Građanskog pokreta URA. U ovom dokumentu se navodi da su sve parcele na kojima će se graditi stečene kupovinom voćnjaka druge klase, nesumnjivo maslinjaka.

I maslinari koji žele da očuvaju i dodatno valorizuju proizvodnju maslinovog ulja na Valdanosu, protive se legalnoj gradnji u tom kraju.

"Olive Village' doprinosi da se ovaj prostor razvoja u pravcu jednog velikog građevinskog zemljišta. Uništava se originalna namjena ovog prostora ", kaže za CIN-CG jedan od vlasnika maslinade Valdanos, maslinar Mirsad (ime je izmjenjeno radi zaštite podataka).

Sagovornici CIN-CG-a objašnjavaju da je presedan za gradnju na Valdanosu bio hotel "Kuća maslina" koji je počeo sa radom 2021, a koji je izgradila poznata ulcinjska preduzetnička familija Cungu. Iako prema PUP-u nelegalan, jer je napravljen na parceli koja nije bila predviđena za gradnju, objekat je dobio sve potrebne dozvole. "Kuću maslina" dodatno je finansiralo Ministarstvao poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede preko IPARD sredstava.

Nadležni ne vide nelegalnu gradnju

Mirsad koristi svoj posjed isključivo za proizvodnju maslinovog ulja, ali su čak i njegovi bliski rođaci na svojim parcelama izgradili smještajne jedinice za turiste. "Svađam se sa njima zbog toga", kaže on.

Iako su prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore u maslinjacima dozvoljeni samo pomoćni objekti za potrebe maslinarstva, u Valdanosu niče nelegalna gradnja u vidu manjih kuća, koje se uglavnom koriste kao turistički smještaj.

Kuća u maslinadi je investicija o kojoj mnogi Ulcinjani sada sanjaju, objašnjava Mirsad. "Taj trend će opstati, ukoliko se ne počne sa sankcijama", kaže on.

Kuće najrazličitijih gabarita koje se kriju iza još uvijek očuvanih stabala maslina opremljene su u najvećem broju za boravak turista. U dvorištima su ležaljke, suncobrani, ljuljaške, tobogani. Natpisi poput "Olive Cottage", "Four Olives", otkrivaju njihovu turističku prirodu.

Na sajtu Booking može se naći više objekata koji se iznajmljuju kao turistički smještaj u maslinadi Valdanosa. CIN-CG je locirao na Google mapi ove objekte, a zatim to uporedio sa mapom u PUP-u Ulcinj koja prikazuje zonu maslinade, zabranjenu za gradnju. Brojni objekti se nesumnjivo nalaze u spornoj zoni: Eman Resort, Chalet Mediterraneo, Olive Cottage, Four Olives, Olive Groves, Olea Cottage, Mawa, Holiday Park Olive Tree...

Ipak, iz Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) tvrde da "u posljednje vrijeme nema izvođenja radova u maslinadi Valdanos".

Na pitanje CIN-CG-a da li i na koje načine vrše kontrolu nelegalne gradnje u maslinadi kazali su da "urbanističko-građevinska inspekcija redovno kontroliše maslinadu Valdanos, postupajući po službenoj dužnosti ili razmatrajući podnešene inicijative".

Iz MEPPU za CIN-CG dodaju i da je lokalitet pod "budnim okom" lokalne vlasti Opštine Ulcinj, kao i NVO MSJA.

Međutim, iz Sekretarijata za urbanizam i prostorno planiranje Opštine Ulcinj tvrde da nijesu nadležni za kontrolu nelegalne gradnje u Valdanosu, jer je to, kako ističu, posao MEPPU.

Iz MSJA navode da odgovor MEPPU-a pokazuje da ne rade dobro posao, te da se kao nadležni organ ne smiju oslanjati na lokalne NVO organizacije. "Mi smo mala organizacija i nemamo kapaciteta da vršimo stalnu kontrolu gradnje na Valdanosu" kaže Zenepa Lika.Ona je zbog nelegalne gradnje na ovom prostoru uputila brojne prijave urbanističko-građevinskoj inspekciji, ali kako kaže nema nikakvog efekta, jer nema sankcija prema prestupnicima.

Da se graditelji ne plaše sankcija potvrđuju brojni objekti koje je novinarka vidjela na terenu, od kojih su mnogi tek u izgradnji.

U posljednjih pet godina donesena su četiri rješenja o rušenju u maslinadi Valdanos, kažu za CIN-CG iz MEPPU. Liki je, međutim, poznato da je na terenu srušen samo jedan objekat. Ali, vlasnik je tu ponovo pokrenuo gradnju, u šta smo se uvjerili na terenu.

Još bez zaštite

Agencija za zaštitu životne sredine je prošle godine načinila Stručnu analizu o potrebi preventivne zaštite "Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos", a Opština Ulcinj sačinila je i Nacrt odluke o preventivnoj zaštiti. Inicijativu za preventivnu zaštitu Agenciji dostavile su NVO MSJA i MOGUL iz Ulcinja, koje se godinama zalažu da se spriječi nelegalna gradnja, a maslinada očuva kao prirodno, kulturno i istorijskog dobra.

Na odluku se još čeka, jer Opština Ulcinj nije izradila Akt o privremenoj zaštiti, koji potom mora usvojiti nadležno ministarstvo (MEPPU). Iz Opštine kažu da se još nijesu stekli uslovi upravljanja, te da je proces potrajao zbog "prepravki u studiji, definisanja zona zaštite i razmatranja primjedbi sa javne rasprave". Ističu da se donošenje akta može očekivati u narednim nedjeljama.

,,Područje 'Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos' predstavlja izuzetno značajno i vrijedno kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe grada Ulcinja i Crne Gore koje svjedoči o usklađenoj i uravnoteženoj interakciji između ljudi i prirode koja je opstala tokom dugog viševjekovnog perioda", navodi se u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zaštite Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos, Agencije za životnu sredinu.

Zbog pretjerane urbanizacije može doći do "narušavanja prirodno ambijentalnog sklada ovog prirodnog dobra i mogućeg gubitka njegovih suštinskih vrijednosti", upozorava se u ovoj analizi.

Prema međunarodnim kriterijumima zašite Valdanos pripada kategoriji kopnenog i morskog pejzaža "u kojem je interakcija ljudi i prirode tokom vremena proizvela područje posebnog karaktera sa značajnom ekološkom, biološkom, kulturnom i estetskom vrijednošću'', navodi se u Stručnoj analizi.

Sistem preventivne zaštite bi eksplicitno zabranio "izgradnju vikend kuća, stambenih i drugih objekata na području maslinjaka'', što je i PUP-om predviđno. Osim toga, preventivna zaštita bi omogućila i zaštitni pojas područja, gdje bi gradnja i druge aktivnosti morale da se sprovode po strogim kriterijumima.

Kako objašnjava Lika, sistem preventivne zaštite bi trajao tri godine. NVO MSJA već radi na projektu koji bi za to vrijeme načinio kvalitetnu studiju do sada neistraženih aspekata Valdanosa.

"Potrebno je temeljno analizirati prirodne, kulturološke, arheološke aspekte ovog područja koje zavređuje da bude dio UNESCO baštine", objašnjava Lika.

MSJA namjerava da predloži UNESCO-u Ulcinjsku maslinadu sa uvalom Valdanos za zaštitu. "Nadam se da bi UNESCO status stavilo konačno tačku na devastaciju'', kaže Lika.

Masline su vlasništvo, a ne zemlja

U maslinadi se na svakom ćošku mogu vidjeti table sa natpisom "privatno vlasništvo", kamenje, simbolično poređano da obilježi posjed, ali i bodljikava žice, te novoizgrađene ograde od betona, koje narušavaju autentičnu arhitekturu suhomeđe.

Dio maslinade Valdanos je 2021. vraćen bivšim vlasnicima kada je oko 600 porodica i tri vjerske zajednice dobilo svoju imovinu nakon 40 godina.

"To što su maslinjaci vraćeni prethodnim vlasnicima, zakonski ne smije uticati da se krši zabrana gradnje u ovom prostoru", kaže za CIN-CG Ksenija Vukmanović, arhitektica i prostorna planerka koja je radila na izmjenama i dopunama PUP-a Ulcinja.

Izgradnja sportsko-rekreativnih objekata planirana je isključivo u zoni nekadašnjeg vojnog odmarališta, uz jedan dio plaže, objašnjava ona.

Međutim, mnogi sada prodaju zemljište, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a ljudi koji kupuju uzimaju to sa idejom da grade, a ne da se bave poljoprivredom, tvrde naši sagovornici.

Mirsad, čiji su se preci vjekovima bavili maslinarstvom objašnjava da se na Valdanosu posjed uvijek računao u broju stabala, a nikad u kvadratu zemljišta. I to svjedoči da su vlasnici maslinjaka posjedovali isključivo stabla, dok je zemljište bilo javno dobro i pripadalo svima. "Namjena ovog prostora je bila bavljenje maslinarstvom. Nikad niko ranije nije prodavao kvadrate, već stabla", sjeća se Mirsad tradicije koja je i tokom njegovog djetinjstva bila očuvana.

Danas se, međutim, prodaje isključivo zemlja, a ne stabla. I svako hoće parcelu. "To je suprotno kulturi maslinjaka gdje se uvijek podrazumijevalo da je zemlja zajednička. Da bi ti došao do svojih maslina moraš proći pored nečijih tuđih. Međutim, sada svako hoće da omeđi svoje, pa nastaju problemi", objašnjava on.

Neistraženo nasljeđe propada

U Valdanosu se nalazi ukupno oko 80 hiljada stabala maslina. Istraživanje iz 2014. koje je sprovela Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) navodi da su na osnovu uzorka u ovom području stabla stara od 300 godina do gotovo 2000 godina.

"Sama činjenica da se gotovo 2000 godina neprekinuto uzgaja sorta masline žutica, dovoljna je za zaštitu UNESCO-a", objašnjava Lika. Ona kaže da se arhitektura maslinjaka u nekim zemljama čuva kao kulturno dobro, a ono što je ovdje građeno 2000 godina još je u funkciji prozvodnje maslina. "Cijeli kompleks maslinade je prožet karakterističnom suvomeđom i kilometrima kaldrmisanih puteva, koje su vjekovima izgradili stanovnici Ulcinja. Tu se nalaze i mnogi izvori i česme, od kojih su neke od klesanog kamena i sa kaptažom", kaže arhitektica.

Iako je susjedna Hrvatska zajedno sa još nekoliko mediteranskih zemalja kandidovala i dobila status zaštite UNESCO za suhozid kao nematerijalno kulturno nasljeđe, Crna Gora to nije uradila.

Na Valdanosu se beton već miješa sa originalnom suhomeđom, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a stara kaldrma se ruinira da bi se izgradio malterisani prilaz za kola.

Uništava se i vegetacija. Potpuno su ogoljene livade, na kojima su vidni tragovi paljenja. "Uzgajaju se i dekorativne vrste koje mogu pogubno uticati na masline", objašnjava Mirsad.

"Valdanos je i riznica podmorskog arheološkog nasljeđa koja se vezuje za srednji vijek", objašnjava za CIN-CG Petra Zdravković, podvodna arheološkinja iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

"Crna Gora je ratifikovala 2008. UNESCO-vu konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine, međutim, s obzirom na to kako je na lošem nivou podvodna arheologija u Crnoj Gori, nije jasno čija je nadležnost sprovođenje ove konvencije", kaže Petra.

Poznato je da su ljudi izvlačili i preprodavali ćupove iz mora na obali Valdanos, kaže Lika.

Valdanos je u potpunosti neistražen, a trenutne prakse mogu dovesti do toga da bude devastiran prije nego se sazna kakvo smo blago imali, saglasni su sagovornici CIN-CG-a.

Tokom obilaska maslinade, novinarka CIN-CG-a srela je dvoje turista iz Austrije, koji su tražili smještaj koji su rezervisali. Čekali su vlasnika ispred kamene vile sa velikom ogradom za čiju je izgradnju evidentno bilo potrebno ruinirati prirodni prostor. Na pitanje novinarke da li su upoznati da su rezervisali smještaj u prostoru u kojem je gradnja zabranjena odgovorili su da prvi put čuju za to. "Veoma sam razočarana. Našli smo ovaj smještaj preko Booking-a i vidjeli smo da je prelijepo, ali nisamo znali da je nelegalno", kazala je turistkinja iz Austrije.

Država dala zeleno svjetlo za devastaciju

Hotel porodice Cungu "Kuća Maslina", podignut u sred maslinjaka, bio je presedan koji je samo najavio devastaciju, o čemu su već pisale Vijesti i upozoravao MANS.

Glomazna vila smještena je u srcu zone koja je PUP-om zabranjana za izgradnju, ali je ipak dobila sve potrebne dozvole kao objekat od javnog interesa za proizvodnju maslinovog ulja. Izgradnju je po istom osnovu finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPVŠ) sa 125.000 eura, iz evropskih fondova. Odluka o finasiranju preko IPARD fonda donijeta je 2020. za vrijeme Vlade Duška Markovića, nakon što je Opština Ulcinj proglasila Kuću maslina projektom od javnog interesa. Finasiranje ovog projekta nastavile su i vlade, formirane nakon izbora 30. avgusta.

Prilikom izgradnje Kuće maslina posječena su i stabla, za šta niko nikad nije odgovarao, iako su kazne za sječu i oštećenje maslina u maslinadama od 12.000 do 15.000 eura. Objekat je počeo je sa radom 2021. kao ugostiteljski objekat sa smještajem i restoranom umjesto kao proizvđač maslinovog ulja.

Ulcinjske NVO MSJA i MOGUL apelovale su na štetnost gradnje i nelegalnu namjenu objekta, ali bez rezultata.

"Finansiranjem ovog projekta je Vlada podržala devastaciju najvećeg živog spomenika za uzgoj maslina na Jadranu i otvorila vrata za dugotrajnu prenamjenu jednog tako specifičnog i unikatnog predjela naše države, koji pritom ima nekoliko apsekata da se uvrsti u UNESCO'', zaključuje Lika.

Pomoć za bavljenje maslinarstvom ne očekuju od države

Maslinovo ulje sa Valdanosa vrijedi od 100 do 1.000 eura po litru, objašnjava za CIN-CG maslinar i jedan od vlasnika maslinjaka na Valdanosu. To su procjenili profesionalci koji su u Valdanos dolazili preko programa Ujedinjenih nacija, objašnjava ovaj maslinar.

Najveću pomoć i znanje o proizvodnji stekao je zahvaljujući stranim projektima. "Dolazili su iz Turske i Italije. Od njih se stvarno moglo naučiti'', kaže on.

Međutim, od države Crne Gore pomoć se teško može očekivati. "Podrška MPVŠ-a projektu 'Kuća maslina', koji uopšte nije namjenjen maslinarstvu pokazala je koliko je taj resor zaista posvećen razvoju uzgoja maslina'', kaže on.

Da je maslinarstvo u Crnoj Gori daleko ispod mogućnosti pokazuju podaci navedeni u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zašitete lokliteta "Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos''. "Samo uvođenjem u intenzivnu proizvodnju makar polovine postojećih zasada maslina povećao bi se obim proizvodnje za preko 50 odsto. U tom smislu glavni prioritet treba da bude povećanje prinosa po rodnom stablu sa današnjih pet kilograma na makar 15-20 kilograma, iako je realni rodni potencijal 30 – 35 kilograma po stablu'', navodi se u ovoj analizi.

Ova analiza predviđa na Valdanosu otvaranje Centra za razvoj maslinarstva, čime bi se dala podrška tradicionalnom uzgoju maslina i prodaji maslinovog ulja.

Jegdiću se sudi već šest godina, a još nema ni prvostepene odluke. Koliko će tek trajati procesi Medenici i Jovaniću. Po prvim pretresima moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude

Maja BORIČIĆ

Sudski savjet (SS) razriješio je dvoje sudija zbog vršenja krivičnih djela i to prije više od 10 godina. SS razriješio je 2017. još jednog sudiju, ali je ta odluka poništena i on je vraćen na posao. Zbog nesavjesnog i nestručnog rada razriješeno je njih pet, ali i ta razrješenja bila su davno, posljednje prije 12 godina.

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), veoma često se dešavalo da sudije podnošenjem ostavke, onemoguće vođenje disciplinskog postupka. Kao što je CIN-CG ranije pisao ista je praksa bila i u tužilaštvu.

Jedan broj razriješenih sudija nastavio je da radi u pravosudnom sistemu, najčešće kao advokati.

Pregledom disciplinskih postupaka objavljenih na sajtu, Savjet je imao praksu da simboličnim umanjenjem plate na par mjeseci kazni sudije za stalna prekoračenja rokova izrade presuda; neopravdanog odsustva sa suđenja po mjesec dana; nepostupanje u zakonskim rokovima u više predmeta. Dešavalo se često da su sudije samo opomenute za kršenja dužnosti.

Sistem za utvrđivanje odgovornosti sudija i državnih tužilaca nažalost još uvijek nije djelotvoran, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

“Brojni krivični postupci koji su pokrenuti u prethodnih 15 mjeseci ukazuju na to da je u sudstvu i tužilaštvu bilo nezakonitog uticaja, dok je s druge strane praksa utvrđivanja disciplinske i etičke odgovornosti na minimalnom nivou”, naglašava Vesković.

Bivšeg sudiju Osnovnog suda u Kolašinu Branislava Grujića SS je 2009. razriješio jer je pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Osuđen je zato što je u više predmeta dozvolio da zastari krivično gonjenje, a u jednom predmetu omogućio osuđenom da izbjegne izvršenje kazne.

Bio je optužen za zloupotrebu službenog položaja za koju je predviđena kazna zatvora od godinu do osam godina i za dva krivična djela - nesavjestan rad u službi. Za to krivično djelo predviđena je novčana kazna ili zatvor do tri godine.

Osnovni sud u Bijelom Polju, međutim, osudio ga je za blaži stav krivičnog djela zloupotrebe na deset mjeseci zatvora i za samo jedno djelo nesavjestan rad u službi na tri mjeseca i izrekao mu jedinstvenu kaznu od godinu dana.

U istom predmetu duplo veću kaznu zatvora od dvije godine dobio je upisničar krivičnih predmeta u sudu nego sudija Grujić.

Najozbiljnije posljedice zbog kršenja etike i načela profesije snosio je bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Arif Spahić. On je 2010. zbog dva krivična djela primanja mita osuđen na sedam godina zatvora. Sudski savjet ga je razriješio 2011. Za krivično djelo za koje je osuđen predviđena je kazna od tri do 15 godina.

Osuđen je pošto je dokazano da je primio mito od oko 20.500 eura da bi izrekao blažu kaznu u predmetu zbog teškog krivičnog djela iz oblasti javnog saobraćaja sa smrtnom posljedicom. Pored toga, sudija je optuženom omogućio ukidanje pritvora i bjekstvo.

U drugom predmetu Spahić je primio i mito od 18.500 eura da bi okrivljenom zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga izrekao blažu zatvorsku kaznu i ukinuo pritvor.

SS je 2017. godine razriješio tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda na Cetinju Gorana Vrbicu, ali ga je 2021. vratio na posao. Vrbica se teretio da je sudiji Nebojši Markoviću dao uputstva kakvu odluku da donese i time ošteti jednu firmu na račun druge za 800.000 eura.

Presudu kojom je osuđen na godinu dana ukinuo je Ustavni sud. U ponovnom postupku sudija je oslobođen optužbi s obrazloženjem da nema dokaza da je zloupotrijebio položaj. Vrbica je nakon što je vraćen na posao nastavio da radi kao sudija, u Osnovnom sudu u Kotoru, ali je ubrzo podnio ostavku.

Optužbi je oslobođen i sudija Nebojša Marković, protiv koga je takođe vođen proces u istom postupku, ali se SS nije bavio njegovim slučajem, jer je on podnio ostavku i prešao u advokate.

SUTKINJA SAHRANILA TUŽENOG

Zbog nestručnog i nesavjesnog rada SS je razriješio petoro sudija, posljednjeg prije 12 godina.

Bivša sutkinja Osnovnog suda u Pljevljima Zorica Novaković, bivši sudija Osnovnog suda u Podgorici Žarko Savković, bivša sutkinja Osnovnog suda u Kolašinu Ljiljana Simonović, bivši sudija Osnovnog suda na Cetinju Duško Jovović i bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Atif Adrović razriješeni su zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije, u postupcima od 2008. do 2011.

Simonović je razriješena zato što je tokom 2008. i 2009. godine imala preko 50 odsto ukinutih odluka, ali i što godinama nije postupala u desetinama izvršnih predmeta, iako je bila dužna da to uradi hitno. U jednom predmetu sutkinja je čak prekinula postupak zbog smrti tuženog, koji je bio živ.

Savković je razriješen zato što u mnogim predmetima nije postupao po više godina, zbog čega je u nekim došlo i do zastare krivičnog gonjenja.

Novaković takođe godinama nije postupala u izvršnim predmetima ili je postupala pogrešno. Ona je, nakon toga, nastavila da radi kao advokatica. Međutim, nedavno je osuđena na tri godine zatvora za produženo krivično djelo prevare i produženo krivično djelo falsifikovanja isprave. Tereti se da je naplaćivala lažne troškove od 160.000 eura u više od 20 predmeta. Ta presuda još nije pravosnažna.

Bivši sudija Jovović je dobio otkaz zato što je, tokom 2009, kasnio pri izradi preko 150 presuda. Prema ZKP-u presuda koja je objavljena mora se napisati i otpremiti u roku od mjesec dana, a u složenim postupcima u roku od dva mjeseca. Bivšem sudiji Jovoviću, sada advokatu, je za neke presude trebalo i do osam mjeseci.

NEMA ODGOVORNIH ZA ZLOČINE, ALI IMA ZA KRAĐU STRUJE

Slučaj sudije Adrovića slikovito pokazuje kako sudija može biti razriješen i zbog mnogo blažih prestupa od onih koji mnogi predstavnici pravosuđa čine godinama.

Adrović je razriješen jer je uslovno kaznio čovjeka koji je krao struju, a kasnije platio EPCG i više para nego što je potrošio. Ovaj optuženi je, međutim, ranije bio osuđen na 45 dana zatvora zbog ugrožavanja saobraćaja, pa se SS u odluci o razrješenju Adrovića pozvao na odredbu KZ da se uslovna osuda ne može izreći ako neko u roku od pet godina počini novo krivično djelo.

U svim ovim postupcima predsjednica SS bila je Vesna Medenica kojoj se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja. SDT Medenicu tereti da je kao pripadnica kriminalne organizacije koju je formirao njen sin Miloš Medenica podstrekavala sudije raznih sudova da donose odluke u korist stranaka, koje su zauzvrat davale mito ili su s njom u kumovskim vezama.

Trenutno su u toku i krivični postupci protiv sudija Danila Jegdića i Blaža Jovanića i sutkinja Marije Bilafer i Milice Vlahović-Milosavljević.

Sutkinja kotorskog Osnovnog suda Bilafer sumnjiči se za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je donosila nezakonite sudske odluke o uknjižbi u zoni morskog dobra. Iz SDT-a nije odgovoreno na pitanja CIN-CG u kojoj je fazi ovaj postupak i da li je protiv sutkinje podignuta optužnica.

Sutkinja Privrednog suda Vlahović-Milosavljević je optužena za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist Medeničinog kuma, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su teže povrijeđena prava druge stranke.

Njen suspendovani šef u Privrednom sudu Jovanić optužen je da je bio organizator kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu, pravila fiktivne troškove i lažne procjene, čime je osam kompanija oštećeno za više stotina hiljada eura.

Od početka rada SS donijeta je 21 odluka o suspenziji sudija - Branislava Grujića, Snežane Dragojević, Željka Šupljeglava, Žarka Savkovića, Zorice Novaković, Zorana Lekića, Zorana Ašanina, Milorada Marotića, Ilijaza Kroma, Isada Jašarovića, Arifa Spahića, Ljiljane Simonović, Nikole Tomića, Vidomira Boškovića, Nedeljka Mrdaka, Atifa Adrovića, Lazara Akovića, Danila Jegdića, Marije Bilafer, Milice Vlahović-Milosavljević i Blaža Jovanića.

Odluka o suspenziji, to jest privremenom udaljenju, se donosi ukoliko je protiv sudije ili tužioca pokrenut krivični postupak za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije, određen pritvor ili ukoliko je u toku disciplinski postupak o razrješenju.

Osim već razriješenih sudija i četvoro protiv koji je postupak još u toku, gotovo svi ostali suspendovani su dali ostavke i time onemogućavali vođenje disciplinskih postupaka.

I Vesna Medenica, koja je gotovo tri decenije bila na čelnim funkcijama u pravosuđu, izjegla je da SS razmatra njen slučaj, jer je podnijela ostavku prije nego što je protiv nje pokrenut krivični postupak.

DUGO TRAJANJE POSTUPKA BACA SJENKU NA ISTINU

Dugogodišnja sutkinja i bivša članica SS Ana Perović-Vojinović za CIN-CG kaže da je sigurna da krivični postupci koji se vode protiv čelnika pravosudnih institucija i sudija neće biti neslavno okončani:

“Međutim, opravdana je bojazan u pogledu trajanja postupka, jer dugo trajanje postupka uvijek baca sjenku na istinu koja se utvrdi u proceduri, razvodnjavaju je i ista gubi na snazi.”

Trebalo bi, kaže Perović-Vojinović, da postoji konsenzus da se ovim postupcima da prioritet i apsolutna posvećenost, da bi se došlo do kvalitetne presude koja je stručno utemeljena i argumentovana.

“Znači, kraći rokovi u zakazivanju pretresa, temeljna i brza obrada rezultata dokaznog postupka, i dobro vladanje kompletnim spisima predmeta”, kaže ova sutkinja Upravnog suda.

Ona ocjenjuje da je disciplinska odgovornost sudija nesporno jedno od najvažnijih pitanja od kojih zavisi efikasno pravosuđe.

“Svjedoci smo mnogih negativnih dešavanja u sudstvu, u posljednjih par godina, a posebno nemoć da se situacije u kojima postoji sumnja da se prave krupne greške zbog nestručnosti ili sumnja na korupciju riješe adekvatno i brzo.”

Perović-Vojinović je bila članica SS od jula 2018. do jula 2022. godine. Ona ističe da je SS u tom periodu posebno “mučila” disciplinska odgovornost sudija, kao i neefikasan, prevaziđen i neprimjenljiv Zakon o Sudskom savjetu i sudijama.

Objašnjava da Zakon disciplinske prekršaje uopšteno definiše, što u praksi ima za posljedicu da se prijava nerijetko odbaci.

I predstavnica HRA Vesković pojašnjava da su zakonski opisi nekih disciplinskih prekršaja nosioca funkcija, ne samo u sudstvu, već i u tužilaštvu, suviše neodređeni, proizvoljno se tumače, što vodi izbjegavanju utvrđivanja odgovornosti, pa se dešava da se sudije i tužioci nejednako tretiraju.

Neophodno je, dodaje pravna savjetnica HRA, unaprijediti zakonodavni okvir, posebno kada je u pitanju kršenje Etičkog kodeksa i disciplinskih prekršaja:

“Razlika nije beznačajna, jer disciplinski prekršaji povlače ozbiljne sankcije za razliku od etičkih prekršaja, koji su praktično nekažnjivi.”

NE DOZVOLITI OSTAVKU DOK SE VODI DISCIPLINSKI POSTUPAK

Perović-Vojinović ukazuje i da je problematično pitanje mogućnosti davanja ostavke od strane sudije i to u slučajevima kada postoji sumnja da je svojim ponašanjem počinio teži disciplinski prekršaj.

“Smatram da sudije kao javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost pred građanstvom, te da bi Zakonom trebalo riješiti ‘pravnu moć’ ostavke, na način da disciplinski prekršaj mora imati prioritet.”

I Vesković ističe da je ova praksa problematična, te da je i HRA predložio da se, izmjenama Zakona, propiše da se ostavka ne razmatra za vrijeme trajanja disciplinskog postupka.

Međutim, Ministarstvo pravde je to odbilo s obrazloženjem da je Ustavom propisano da sudijska funkcija, između ostalog, sudiji prestaje i kada to sam zatraži.

Vesković pojašnjava da u Srbiji postoji zakonska mogućnost da se ostavka ne prihvati do završetka disciplinskog postupka, te da i u njihovom Ustavu piše da sudiji prestaje funkcija i kada to sam zatraži, pa to nije bio razlog da se ova odredba ne usvoji.

Pravna savjetnica HRA ocjenjuje da je problem i u pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti zato što članovi SS i TS, kao ni disciplinski tužilac, nemaju ovlašćenje da pokrenu postupak utvrđivanja odgovornosti sudije ili tužioca. To bi trebalo mijenjati. Svaki član SS i TS bi trebalo da ima ovlašćenje da pokrene disciplinski postupak, ističe ona.

To što određeni slučajevi nikada nisu procesuirani, a zakonski uslovi su to omogućivali, pokazuju i da nije samo problem u zakonodavnom okviru, već i u nedostatku proaktivnosti ili volje nosilaca pravosudnih funkcija da pokrenu postupak protiv svojih kolega, kaže pravna savjetnica HRA.

Vesković navodi slučaj sudije Milosava Zekića, koji je obavljao sudijsku funkciju skoro godinu dana nakon što je pravosnažno osuđen za krivično djelo, iako je odmah morao biti razriješen.

“Predsjednica Vrhovnog suda tada je bila Vesna Medenica, znala da se protiv Zekića vodi krivični postupak, ali nije pokrenula disciplinski postupak protiv njega ni kad je osuđen.”

Ovakvo ponašanje predsjednika suda predstavlja osnov za razrješenje sa predsjedničke funkcije, zaključuje Vesković.

“Nije nam poznato ni da se postavilo pitanje zakonitosti odluka koje je sudija Zekić donosio u vrijeme kada više nije mogao biti sudija.” Tek nakon godinu dana od osude, on je podnio ostavku.

Trenutna vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković, koja je i članica SS je za CIN-CG rekla da nije u njenoj nadležnosti da govori o odgovornosti sudija i uputila nas na Disciplinsko vijeće SS.

Međutim, i iz disciplinskog vijeća SS ostali su nijemi na naša pitanja i molbe da odgovore, što dosta govori o tome koliko su spremni da mijenjaju sistem.

Sudiji Osnovnog suda u Podgorici Danilu Jegdiću sudi se već šest godina, a još nije donijeta ni prvostepena odluka. Optužen je za produženo falsifikovanje službene isprave za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina, s tim da kod produženih krivičnih djela sud može izreći strožu kaznu od propisane.

U odgovoru nikšićkog Osnovnog suda u kome se vodi ovaj predmet, za CIN-CG je rečeno samo da je postupak i dalje u toku kod sudije Save Mušikića.

Koliko će trajati procesi nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda i suspendovanom predsjedniku Privrednog suda? Po tome kako su počela suđenja, po čestim odlaganjima pretresa, moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude.

Ispitivati razloge zastarijevanja

Dosadašnja praksa postupanja oba savjeta, po pritužbama na rad sudija i tužilaca kao i godišnji izvještaji o radu, pokazali su da postoje brojni slučajevi zastarijevanja krivičnog gonjenja, podsjeća Vesković.

“Međutim, u praksi su izostale provjere i pokretanje postupaka za eventualno utvrđivanje njihove odgovornosti.”

Zbog toga bi bilo posebno važno, ističe Vesković, obezbijediti da se ispituju razlozi zastarijevanja krivičnog gonjenja, a u slučaju da se utvrdi odgovornost sudije ili tužioca, da to ima uticaj na ocjenjivanje, napredovanje i razrješenje.

Nema napretka oko utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Maja BORIČIĆ

Specijalni tužilac Saša Čađenović disciplinski je kažnjen prije 11 godina, zato što je, kao tužilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici, samovoljno oduzeo predmet dodijeljen drugom tužiocu. Čađenović je trenutno u zatvoru zbog optužbi da je bio dio kriminalnog klana.

U odluci Tužilačkog savjeta (TS) iz 2012. godine, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Čađenović je kažnjen sa 15 odsto od plate na tri mjeseca, za neuredno vršenje tužilačke funkcije:

“Tako što je 24.10. 2012. zahtijevao od tehničkog sekretara ODT Podgorica V. M. da mu preda predmet, koji je osnovni državni tužilac u Podgorici LJ. K. dodijelila u rad zamjeniku tužioca I. P., a zatim je bez znanja tužioca i obrađivača predmeta spriječio ekspedovanje odluke koju je obrađivač donio i sa kojom odlukom se prethodno državni tužilac saglasio, neovlašćeno izradio drugu odluku, potpisao se kao obrađivač i predao tužiocu na kontrolu”.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT), 11 godina kasnije, podiglo je optužnicu protiv Čađenovića zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i šest krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja.

Čađenović je optužen da je sredinom 2020. postao pripadnik kriminalne organizacije “kavački klan”, sa zadatkom da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće postupke protiv organizatora i članova te kriminalne organizacije. Čađenović je onemogućavao otkrivanje izvršioca najtežih krivičnih djela, da im se odredi pritvor, iz spisa uklanjao izvještaje koje je EUROPOL dostavljao, ali i krivične prijave koje je policija podnosila protiv njih, piše, između ostalog, u optužnici.

Nijedan tužilac od početka rada TS u Crnoj Gori nikada nije razriješen. Samo je tužiteljka Romina Vlahović bila otpuštena zbog nestručnog i nesavjesnog rada, ali je ubrzo vraćena na posao, jer je odluka TS o njenom razrješenju poništena.

U posljednjih deset godina, nije čak bilo ni novčanih kazni u disciplinskim postupcima koje je vodio TS, osim za tužioca ODT u Podgorici Nikolu Boričića, ali je i ta odluka ukinuta, pa je tužilac u ponovnom postupku oslobođen.

Mnogi su tužioci, međutim, dali ostavku prije pokretanja postupka za razrješenje, te time spriječili vođenje disciplinskih postupaka. Protiv pojedinih koji su pravili ozbiljne greške, postupci nijesu ni pokretani, a neki su, u međuvremenu, i napredovali.

Ako i dođe do krivičnih postupaka protiv tužilaca i sudija, obično se odugovlače godinama i često “neslavno” završe. U disciplinskim postupcima u najboljem slučaju izricane su simbolične kazne - smanjenje plate par mjeseci.

U posljednjem nezvaničnom dokumentu tkz. non paper Evropske komisije (EK), ističe se da praktično nema napretka kada je riječ o utvrđivanju odgovornosti sudija i tužilaca:

“Promovisanje i sprovođenje profesionalnih standarda i etike sudija i tužilaca i dalje predstavljaju izazov. Ograničeni rezultati i nedostatak proaktivnosti od strane oba Savjeta”.

Iz TS za to krive zakonska rješenja koja, kažu, nijesu dobra jer ostavljaju prostor za slobodno tumačenje.

U posljednje vrijeme pokrenuti su postupci protiv nekih od čelnika pravosuđa, uključujući nekadašnju predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, specijalnog tužioca Sašu Čađenovića…

“Koliko je temelj pravosuđa i pravde u Crnoj Gori poljuljan, najbolje svjedoče slučajevi hapšenja onih koji su je dijelili, sa oprezom na sklonost ka selektivnoj pravdi, koja za Crnu Goru nažalost nije izuzetak, već više pravilo”, ističe direktorka Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Ona ocjenjuje da je za dalju reformu potrebno popuniti sva mjesta u sudskoj i tužilačkoj organizaciji što kvalitetnijim kadrovima, ali i razmotriti uvođenje “vetinga”.

Direktorka CEGAS-a naglašava da bi TS, kao i Sudski savjet (SS), trebalo da učine značajno više, kako bi do ključnih promjena što prije došlo:

“Funkcionalnost oba savjeta, ali i transparentnost, mora biti povećana i voditi do konkretnih rezultata”.

Vlahović razriješena pa vraćena na posao

Jedina odluka TS o razrješenju protiv Romine Vlahović kasnije je poništena i ona je vraćena na posao.

Tužiteljka Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Romina Vlahović razriješena je u disciplinskom postupku u aprilu 2013. zbog nestručnog i nesavjesnog vršenja tužilačke funkcije. U toj odluci piše da je tužiteljka donosila nezakonite odluke u određenim predmetima, da, bez opravdanih razloga, nije postupala u predmetima koji su joj dodijeljeni u rad, da je predmete držala u kući i na zahtjev tužioca odbijala da ih vrati. Da predmete nije razmatrala sa dovoljno pažnje i stručnosti i odugovlačila postupke, piše u obrazloženju. Njena postupanja dovodila su do toga da su se krivične prijave morale odbaciti u nekim predmetima, piše u poništenoj odluci TS.

Nekoliko dana prije donošenja ove odluke, Vlahović je podnijela ostavku, međutim, TS je tada ocijenio “bespredmetnom”.

Protiv Vlahović je prije disciplinskog pokrenut i krivični postupak - u januaru 2013. zbog krađe dvije kreme u “Kozmetiks marketu”. Prvostepenom presudom proglašena je krivom, ali je Viši sud oborio tu odluku. Predmet je vraćen na ponovno suđenje, koje je obustavljeno zbog izmjene zakona da se gonjenje za krađe čija je vrijednost manja od 150 eura preduzima po privatnoj tužbi. Vlasnik radnje nije gonio Vlahović.

Osim što je vraćena na posao, dobila je i odštetu od 21.000 eura za zarade koje su joj umanjene ili nijesu isplaćene, od februara 2013. do avgusta 2014., ali i za neisplaćene stanarine za taj period.

Tužilac istog tužilaštva Nikola Boričić se, u disciplinskom postupku, teretio da je nepostupanjem doveo do zastare u 13 krivičnih predmeta i zbog toga ga je TS kažnio simbolično - 20 odsto od plate, tri mjeseca. Vrhovni sud je ukinuo tu odluku, sa obrazloženjem da nema dokaza da je postupanje tužioca uticalo na zastaru predmeta, pa ga je Disciplinsko vijeće TS oslobodilo odgovornosti.

Boričić je tvrdio da je ovaj postupak bio odmazda rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice i bivšeg v. d. VDT-a Dražena Burića, jer je odbio da postupa po njihovim nezakonitim nalozima, a posebno nakon što je odbio da nezakonito djeluje u predmetu koji je javnosti poznat kao Belivuk - Miljković, odnosno da nije htio da učestvuje u ukidanju zabrane za ulazak tih osoba u Crnu Goru.

Zbog tog predmeta nedavno je pokrenut i disciplinski postupak protiv Medenice, koji se takođe neslavno završio. TS je odbio da raspravlja o predlogu za razrješenje Medenice, jer nije dobro sastavljen optužni akt. I ova odluka će se, prema saznanjima CIN-CG-a, naći na Vrhovnom sudu (VS).

Zamjenica disciplinske tužiteljke Tanja Nišavić podnijela je VS žalbu, kojom traži da se ukine odluka TS i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužilac optužen za kamatašenje čeka Viši sud

Iz TS je, na zahtjev CIN-CG-a da dostave sve odluke o razrješenju i privremenom udaljenju tužioca, rečeno da su na sajtu objavljeni podaci od 2015. od kada funkcioniše Sekretarijat TS, te da oni trenutno nemaju uvid u arhivu te institucije, jer još nije u elektronskoj formi.

Na sajtu se nalaze samo tri odluke o privremenom udaljenju Saše Čađenovića, Gruja Radonjića i Lidije Mitrović.

Iz Osnovnog suda u Kotoru saopšteno je za CIN-CG da se postupak protiv suspendovanog tužioca Višeg državnog tužilaštva Gruja Radonjića već godinu dana nalazi u Višem sudu, po žalbi na prvostepenu presudu.

Postupak protiv Radonjića pokrenut je još 2018. godine. On je u aprilu prošle godine prvostepeno osuđen na minimalnu kaznu od godinu dana zatvora zbog produženog zelenaštva i 1.000 eura. Optužen da je kamatašenjem “zaradio” oko 44.000 eura. Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za zelenaštvo je predviđena novčana kazna i kazna zatvora od jedne do osam godina.

Tužiteljka SDT Lidija Mitrović je optužena da je zloupotrijebila položaj u slučaju “Klap”, zato što je petorici optuženih omogućila da izbjegnu krivično gonjenje.

SDT je u predmetu “Klap” optužilo 19 osoba za utaju poreza i doprinosa, čime je državni budžet oštećen za 2,6 miliona eura.

CIN-CG je ranije pisao i da je većina optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz slučaja “Klap” sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Boris Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Tužilac Srđa Jovanović iz Kotora podnio je ostavku, nakon postupka koji je SDT pokrenuo protiv njega, čime je izbjegao vođenje disciplinskog postupka. SDT je pokrenuo postupak protiv Jovanovića prije više od godinu dana zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili u kojoj je fazi ovaj postupak, te da li je podignuta optužnica protiv bivšeg tužioca.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću rečeno je za CIN-CG i da je postupak protiv tužioca Vukasa Radonjića, zbog sumnji u porodično nasilje, još u fazi izviđaja.

Tužioca SDT-a je još u maju mjesecu supruga prijavila za porodično nasilje, ali nikšićko tužilaštvo već tri mjeseca ne donosi odluku da li će goniti Radonjića.

Nema napretka u odgovornosti sudija i tužilaca

Evropski zvaničnici ističu i da je u Crnoj Gori potreban bolji nadzor nad radom pravosuđa, uključujući temeljnije i nenajavljene inspekcije:

“Etičke komisije Sudskog i Tužilačkog saveta u postupanju u predmetima nijesu dovoljno djelotvorne i konzistentne”.

I direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ocjenjuje da je (ne)sprovođenje i (ne)funkcionisanje sistema unutrašnje kontrole, ali i spoljne, ključni razlog neprocesuiranja sudija i tužilaca:

“Specijalno državno tužilaštvo za pet godina zaredom, nijednom nije imalo kontrolu od strane Vrhovnog državnog tužilaštva, a kašnjenja kontrole od strane viših nad osnovnim, takođe nije bila novina”.

Ona naglašava i da je za sedam godina rada Komisije za odlučivanje po pritužbama u pogledu utvrđivanja zakonitosti rada tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, podneseno 667 pritužbi, od čega je svega 39 proglašeno osnovanim.

“Za posljednjih sedam godina, utvrđeno je i samo 10 disciplinskih prekršaja (kažnjenih najnižim sankcijama) i šest slučajeva povrede načela Etičkog kodeksa, koje neposredno ne mogu uticati na ocjenjivanje rada, jasno je koliko je svrsihodan i uspješan sistem same kontrole”.

Evropski zvaničnici napominju i na različitu praksu SS i TS kada je u pitanju netačno prijavljivanje imovine Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Objašnjavaju da disciplinska komisija SS nije sankcionisala sudije za tu vrstu nedoličnog ponašanja, dok je TS sankcionisao tužioce smanjenjem njihove plate za 20 odsto.

“Nezavisnost, odgovornost i profesionalizam pravosuđa mora se unaprijediti”, zaključuju iz EK.

Popović Kalezić ističe da kontrolu najbolje oslikava činjenica da je do sada samo jedan tužilac u Crnoj Gori dobio tri, a da su svi ostali ocijenjeni najvisočijom ocjenom, koja im daje mogućnost za dalje napredovanje. Zaključuje da su nužne zakonske izmjene oko kontrole i utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu.

TS čeka zakonske izmjene

Član TS Stevo Muk ocjenjuje da odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti treba vratiti svim članovima TS, jer je sada ta odgovornost i pravo u najvećem dijelu u Disciplinskom vijeću TS. Muk ističe da je to loša praksa, koja mora biti prevaziđena “uz malo dobre volje koje na čelu Savjeta u proteklih godinu i po dana nije bilo”.

I on naglašava da su neophodne izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, kako u dijelu koji propisuje sam postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti, tako i u dijelu opisa disciplinskih prekršaja:

“Moguće da je potrebno proširiti krug inicijatora disciplinskog postupka ili eventualno utvrditi da svako može podnijeti inicijativu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Odluka o pokretanju disciplinskog postupka bi u krajnjem ostala na disciplinskom tužiocu”, kaže Muk za CIN-CG.

Objašnjava da je zabluda da TS odlučuje o disciplinskoj odgovornosti.

“Jedini takav slučaj je bila inicijativa za razrješenje rukovoditeljke Višeg tužilaštva u Podgorici Lepe Medenice, a on je zaustavljen prije nego je Tužilacki savjet došao u priliku da utvrdi istinu i donese odluku”, navodi Muk.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodilac državnog tužilaštva, rukovodilac neposredno višeg državnog tužilaštva, vrhovni državni tužilac, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 50 odsto rezultata u pogledu kvantiteta rada, osim ako državni tužilac ne da valjane razloge zbog kojih nije ostvario rezultate; započne vršenje poslaničke ili druge javne funkcije ili profesionalno obavljanje druge djelatnosti; bude ocijenjen dva puta uzastopno ocjenom ne zadovoljava; ima dva puta izrečenu disciplinsku sankciju za teže disciplinske prekršaje; učini teži disciplinski prekršaj kojim je nanijeta značajna šteta po ugled državnog tužilaštva.

Vd VDT Tatjana Begović je za CIN-CG istakla da je u toku rad na izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu: “Predstavnici Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, članovi Radne grupe, nastoje da konkretnim predlozima daju doprinos da se određene norme koje se odnose i na disciplinsku odgovornost dodatno preciziraju”.

Begović naglašava da Državno tužilaštvo u svom radu prepoznaje isključivo učinioce krivičnih djela, ko god oni bili i koju god funkciju obavljali: “Ukoliko postoji sumnja da je neko učinio krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, prema njemu se postupa na isti način, bez obzira na to da li je riječ o državnom tužiocu, sudiji ili predstavniku bilo koje druge profesije”.

U odnosu na državne tužioce protiv kojih je pokrenut krivični postupak, TS u trenutnim fazama postupaka, pojašnjava Begović, donio je jedine moguće odluke, a to su odluke o suspendovanju: “Zakonom o državnom tužilaštvu je propisano da ukoliko je državni tužilac osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje tužilačke funkcije to predstavlja najteži disciplinski prekršaj”.

Međutim, to nije i jedini način da tužilac bude razriješen. To se, prema zakonu, može uraditi i zbog nestručnog i nesavjesnog rada. Takvih slučajeva, sudeći po odlukama TS, nije bilo u Crnoj Gori.

Vesković: Katnića trebalo disciplinski kazniti

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Marija Vesković ocjenjuje za CIN-CG da bi trebalo dati disciplinskom tužiocu ovlašćenje da inicira pokretanje disciplinskih postupaka. Takođe, ističe ona, treba uzeti u obzir i predlog Venecijanske komisije iz 2015. godine da se za disciplinskog tužioca izabere osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja odgovornosti.

Kao primjer navodi slučaj bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji nikada nije odgovarao zbog objavljivanja saopštenja sa izvodima iz transkripata materijala dobijenog primjenom mjera tajnog nadzora, a što predstavlja teži disciplinski prekršaj. Katnić je iznosio informacije koje je saznao u predmetima i koristio funkciju za ostvarivanje svojih privatnih interesa.

“Ni tadašnji v. d. VDT-a Ivica Stanković, ni ministar pravde Vladimir Leposavić nijesu uradili ništa iako su imali zakonsko ovlašćenje da pokrenu postupak protiv Katnića”.

Da cijenu stanova često ne prati i kvalitet, uvjerile su se vlasnice nekretnina u zgradi firme “Euroglobus doo Podgorica”, u naselju Blok IX u Podgorici. Vjerovale su da su tokom izgradnje kupile moderne apartmane u zelenom, pametnom objektu, a dobile su neuslovan prostor za život

Andrea JELIĆ

Kada je 2021. potpisivala ugovor o kupovini nepokretnosti u izgradnji za nekretninu u zgradi rezidencijalnog tipa koju je firma “Euroglobus doo Podgorica” gradila u naselju Blok IX u Podgorici, Nevena (pravo ime poznato redakciji) je mislila da kupuje moderan stan u zelenom smart objektu.

Prodavac i vlasnik “Euroglobusa” Božo Zejak ju je, kako kaže, prilikom obilaska stana prije potpisivanja ugovora ubijedio da će biti uloženi najbolji materijali, a da će zgrada imati SPA centar, teretanu, garaže izgrađene uz pomoć novih tehnologija, recepciju, batlera, kao i da će objekat biti energetski samoodrživ i imati solarne panele.

“Pokazivao mi je gdje treba da postavi pokretne brisoleje na fasadi zgrade, gdje će biti rampa i kako ću dobiti karticu za ulazak na posjed”, priča ova žena za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na video prezentaciji dostupnoj na Jutjub kanalu Boža Zejaka od prije četiri godine vidi se kako je zgrada trebalo da izgleda nakon završetka radova. Raskošno, luksuzno i inovativno.

Međutim, Nevena se sada gorko kaje.

Animacija i obećanja bila su privlačna, a realnost je nešto sasvim drugo.

Prilaz zgradi, koja je trebalo da bude završena 2020. godine – sudeći po roku za završetak radova na koji se Zejak obavezao u ugovorom, a u koje je CIN-CG imao uvid, još nije asfaltiran. Pristup nije omogućen osobama sa invaliditetom.

Zgrada nema uslovnu zaštitnu ogradu na stepenicama – od plastike je, nije dobro učvršćena i na dodir se pomjera, pa je stanare strah da se ne obruši i da se neko povrijedi. Malo jače oslanjanje na ogradu moglo bi biti opasno, posebno za djecu i stare. Zgrada nema efikasnu zvučnu izolaciju, a pojedine stanove dijele samo gipsani zidovi, pa stanari čuju jedni druge i kad govore ne podižući ton. Po zajedničkim hodnicima, terasama, u stanovima i danas vise kablovi od instalacija.

“Kada sam obilazila stan nije mi ni palo na pamet da kucnem o zid da provjerim je li od čvrste gradnje. Ni u snu nijesam pomislila da bi me neko, ko mi je tako lijepo predstavio zelene, održive tehnologije gradnje, mogao prevariti i pregradnim zidom od gipsa između mog i tuđeg stana”, navodi Nevena.

U zgradi ventilacija nije adekvatno riješena, razni mirisi se šire objektom. Kada smo mi istraživali radove u zgradi, ni aparati za gašenje požara nijesu bili postavljeni.

Od solarnih panela nema ništa, a ni bazen još nije u funkciji.

Vlasnik preduzeća “Euroglobusa” Božo Zejak za CIN-CG tvrdi da će sve obećano biti ispunjeno – kada se završi gradnja susjedne ulice. “Objekat ne može biti završen dok god se ulica do njega ne završi. Garažu i bazen do tad ne mogu da sredim, jer nijesu riješena brojna pitanja, poput komunalija”.

Zejak navodi da Glavni grad nije ispoštovao odluku kojom se investitori oslobađaju plaćanja 100 eura po metru kvadratnom solarnog panela. “Mi planiramo 900 kvadrata solarnih panela na zgradi”.

Tvrdi i da mu se niko od nezadovoljnih stanara nije obraćao i žalio.

“Žalila sam se više puta investitoru, tužila sam ga više puta. Čekam ishod na sudu. Prevario me. Pri kupovini uopšte nijesam znala da je projekat po kojem je rađena zgrada mijenjan… Ja sam kupila jednu stvar, a dobila sam sasvim drugu. Uložila sam mnogo novca, vremena i živaca… Ja sam sada uništena”, kaže uznemireno Nevena, inače penzionerka, koja je prodala jednu nekretninu da bi kupila udoban stan, dok pokazuje loše i nezavršene radove.

Prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni prodat kao stan

I Sofija (pravo ime poznato redakciji) je dovedena u zabludu kada je kupovala stan u izgradnji. Prema ugovoru, trebalo je da bude na prvom spratu, a dobila je stan na visokom prizemlju. I to nije sve: u katastru se njen stan vodi kao nestambeni prostor.

“Predstavljen mi je projekat koji je lijepo prikazivao kako je trebalo da izgleda i na kojoj visini da bude moj stan. Ništa od toga nijesam dobila! Kako je moguće da je prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni, meni prodat kao stambeni? Znam da ovdje ne mogu da živim i da ću da gledam da ga prodam, mada će se to teško desiti zbog stanja u kojem se ova nekretnina nalazi”.

Sofija se nije nikad uselila: samo povremeno svrati, ali zidovi su već popucali, lajsne su odlijepljene, a pojedina vrata se otvaraju na pogrešnu stranu i postavljena su ukrivo. Lavabo u kupatilu pričvršćen je drvetom, odvod za vodu u tuš kabini je pogrešno postavljen, tako da plavi na sve strane, nema ni sifona. Na terasi nema okapnica, niti adekvatnog odliva.

“Ovdje su postavljeni najjeftiniji materijali, a nama je predstavljeno da se radi o vrhunskom projektu. Pitanje je kako sve ovo prolazi mimo kontrole nadležnih institucija i ko će zaštititi građane od ove prevare”, pita se Sofija, dok nervozno pokazuje kako se dio vrata odvaljuje od zida.

I Nevenin stan je u sličnom stanju, mada je ona u međuvremenu uložila u njega još novca kako bi bio useljiv. “Samo za zaštitna stakla u kuhinji koja nema pločice i block out zavjese koje me štite od svjetlosti od ogromnih prozora na kojima nema roletni dala sam par hiljada eura. Izgorjela sam od vrućine prethodnih dana. Klima se ne osjeća. Gledam u nebo i čekam zahlađenje”, priča ona.

“Euroglobus” ilegalno sprovodio radove, kvadrat prodavao čak 3 700 eura

Zejak je sprovodio radove iznad drugog sprata “suprotno revidovanom Glavnom projektu iz 2018. godine”, kaže se u rješenju Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma iz 2021. kojim se ovoj firmi oduzima licenca projektanta i izvođača radova i naređuje usklađivanje radova sa projektnom dokumentacijom.

Zejak za CIN-CG kaže da je postupio po rješenju nadležnog Ministarstva, a da se samo radilo, kako kaže, o problemu zbog takozvanog betonskog platna koje je “ukinuto i dodato susjednom spratu”.

Zejak tvrdi da je sve uskladio sa propisima i da ima svu potrebnu dokumentaciju. Prije još godinu dana kvadratni metar stana u zgradi prodavao je za čak 3.700 eura, što se vidi na oglasima na sajtu Estitor iz jula 2022.

“Luksuzan stan u energetski efikasnoj zgradi na prvom spratu sa kvalitetnim liftom, spa i wellness centrom, garažom… Stan opremljen kvalitetnim materijalima i kupatilskom tehnikom visoke energetske klase… Terasa ima predivan pogled, za one koji trenutke odmora provode u čitanju literature… i komforu nesvakidašnjem za Podgoricu”, navodi se u jednom od ovih oglasa. Stanovi se i dalje prodaju.

“Vidim da potencijalni kupci i dalje dolaze, iako je ovo jedna velika prevara”, kaže Nevena.

Mnoge zgrade u Crnoj Gori bez upotrebne dozvole

Upotrebna dozvola dokazuje da je zgrada izgrađena u skladu sa zakonima, građevinskim i propisima u oblasti elektrifikacije, protivpožarne zaštite, obezbjeđivanja svih neophodnih infrastrukturnih preduslova da bi se mogla koristiti.

Trenutno važeći Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, objašnjavaju za CIN-CG iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt, zamijenio je upotrebnu dozvolu izvještajem stručnog nadzora, koji je dužan da “u konačnom izvještaju o izvršenom stručnom nadzoru navede tačne konstatacije o izvedenim radovima na građenju objekta i da pisanu izjavu da je objekat građen u skladu sa revidovanim glavnim projektom, odnosno izgrađen u skladu sa revidovanim projektom izvedenog stanja, zakonom i drugim propisima, odnosno izjavu da je objekat podoban za upotrebu i da se može namjenski koristiti”.

“Ovaj izvještaj je, po zakonu, neophodan da bi zgrada bila upisana u katastar nepokretnosti, a upotreba objekta nije dozvoljena prije upisa objekta u katastar nepokretnosti”, navode iz KANA.

Ako zgrada nema upotrebnu dozvolu (prema zakonima iz perioda prije 2017. godine) ili konačni izvještaj stručnog nadzora (u periodu nakon 2017. godine), ona po zakonu ne može da se koristi, tj. ne bi trebalo da bude useljena, niti priključena na elektro i vodovodnu mrežu, upozoravaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

“Međutim, znamo da se to u praksi ipak dešava, i da se tako oni koji žive u takvim zgradama dovode u pravnu, ali i fizičku opasnost. Ni u kom slučaju ne biste smjeli kupiti stan u zgradi koja nije upisana u katastar i koja nema sve potrebne dozvole i konačne izvještaje”, navode iz ove organizacije.

Među zgradama koje nemaju upotrebnu dozvolu ima i onih koje su izgrađene i prije nekoliko decenija.

Tako je, recimo, zgrada gradskog parlamenta u Podgorici građena devet godina. Međutim, kad su odbornici održali konačno prva zasjedanja, zgrada nije imala upotrebnu dozvolu.

Kompleks zgrada u Zagoriču, poznatih kao Tri junice, jer su izgrađene na prostoru nekadašnje stočne pijace, zbog brojnih propusta i odstupanja od glavnog projekta nikada nije prošao tehnički prijem. Tako su stanari godinama sezonu kiša dočekivali sa lavorima, krpama i poplavama, jer je krov urađen mimo projekta - umjesto crijepa postavljena je nepropisno tegola. Glavni grad je, za vrijeme mandata Miomira Mugoše gradio ove zgrade za zaposlene u Opštini kojima je stanove prodavao po povoljnim uslovima. Izvođač radova je bila firma “Cijevna komerc” vlasnika Danila Petrovića.

Slične probleme imao je i kadar nekoliko obrazovnih ustanova u Budvi. Stambena zadruga “Solidarno” izgradila je za njih lamele u naselju Dubovica. Ali, nakon obilnih padavina u februaru ove godine prokišnjavali su stanovi, parket se podigao, ulazna vrata su se zakočila…

Nedaće su doživjeli i medicinari u Tivtu za koje je Stambena zadruga “Zdravstvo” izgradila zgradu u Radovićima. Oni su se 2019. žalili da zgrada prokišnjava, da su oluci nekvalitetni i loše postavljeni, da ima problema sa liftom, a da je mermer koji je ugrađen kao podna obloga stepeništa oštećen…

“Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje”

Koliko je važno ozbiljno pristupiti kontroli izgradnje objekata najbolje opominje snimak sa jedne nadzorne kamere objavljen prošle godine, kada je sa jedne od zgrada na Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici pao dio fasade u baštu ugostiteljskog objekta “Čarolija”. Tom prilikom, umalo je stradala jedna djevojčica, jer je fasada pala tik do nje.

“Luksuz je postao omiljena jeftina fraza investitora”, piše jedan od korisnika na forumu Caffe del Montenegro u prepisci naslovljenoj “Aktuelna gradilišta u PG i ostatku CG”.

Tu građani i građanke komentarišu kvalitet i cijenu stanova u zgradama koje su radili poznati investitori…

Ima raznih iskustava. “Poslije šest godina sva zidna keramika je zrela za mijenjanje. Zidovi od rigipsa su katastrofa, savjetovano nam je da ne kačimo na njih veće televizore. Svi spojevi zidova po vertikali su popucali”, navodi se u jednom komentaru.

Drugi korisnik komentariše “moderno rješenje” investitora u jednom navodno luksuznom naselju da ne postoje vrata između hodnika i dnevne sobe. “Broj stanova puta vrata i eto uštede”.

“Često ne dozvoljavaju da priviriš tokom gradnje i da nešto sitno promijeniš. Drug se dogovorio da mu stave trostruki gips na dio zida gdje ide TV i da doplati za zvučnu izolaciju ispod parketa… Ništa nijesu ispoštovali”, kaže još jedan korisnik.

“Gotovo da nema više humanih zgrada… Kutije obične. U katastrofu ne računam jedino stare blokove koji imaju drvorede, trotoare, parkove... Mada se i oni utopiše u beton”, piše jedna korisnica ovog foruma.

Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje, kaže za CIN-CG jedan monter suve gradnje koji je želio da ostane anoniman. On radi na gradilištima preko 15 godina. “Bezbroj je primjera stambeno-poslovnih zgrada za koje investitori imaju dozvolu za određeni broj spratova, ali naknadno ilegalno povećavaju spratnost. Pregrade sprat gipsanim zidovima tako da to ‘ne vidi inspekcija’ i kada oni pođu, skinu te zidove i investitor onda ima hiljadu kvadrata prostora koji prodaje ili izdaje… Svako danas pravi zgrade, ljudi bez škole i znanja. Investitori ulože po kvadratu par stotina eura, a prodaju ga najmanje troduplo više…”.

Nagledao se svega i svačega.,,U većini slučajeva, radnik ili majstor uopšte nema kontrolu nad poslom koji izvodi, ne prate se standardi struke, jer je investitor često pohlepan i nerijetko u nekoj sprezi sa vlastima. Za vlasnike obično radi tridesetak radnika, najmanje po 10 sati, šest dana u nedjelji. Radnici jedva preživljavaju, često nemaju osiguranje, pravo na bolovanje, odmor… Sve se radi bez osnovne zaštite na radu. Kod nas je sada mnogo strane jeftine radne snage. Oni su zamijenili naše radnike koji sve više emigriraju u zapadnu Evropu, Ameriku, pa i dalje”.

Ozbiljnija kontrola, ističe on, mora da postoji. “Naša država nema građevinsku inspekciju koja radi svoj posao kako treba. Od kad radim tek sam se dva puta sreo sa ovom inspekcijom, i to oba puta 2015. na Porto Montenegru, gdje je glavni izvođač bila jedna njemačka firma”.

Kontrola izgradnje objekata, upozorava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji, uglavnom zavisi od zainteresovanosti inspekcijskih organa i primjene Zakona o izgradnji objekata.

“Kako je Zakon bio više nego loš, njegova primjena nije mogla dati dobre rezultate. Trenutno čekamo novi zakon, s nadom da će se ovoga puta uvažiti glas struke. Imam utisak da je Ministarstvo uvidjelo katastrofalne posljedice postojećih propisa, ali sad je glavno pitanje u kojoj će mjeri uvažiti naše primjedbe i da li ćemo dobiti efikasna zakonska rješenja, ne samo na papiru”, kaže on.

“Ako govorimo uopšteno, o poštovanju dobre projektantske prakse u domenima prostranosti, orijentacije, osunčanosti itd. stanova u novogradnji, na svakom koraku možemo naići na kršenje ovih načela. Investitori žele da na svakoj parceli izgrade najveći mogući broj stanova, a mehanizmi kontrole nijesu dovoljno jaki da osiguraju da ti stanovi ispunjavaju osnovne uslove za udobno stanovanje. Tako dobijamo npr. dvosobne stanove površine manje od 60 metara kvadratnih, u kakvim živi veliki broj naših sugrađana”, objašnjavaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

Ističu da je Pravilnik o uslovima za izradu tehničke dokumentacije za stambenu zgradu usvojen nedavno, početkom jula ove godine i da će početi da se primjenjuje od 1. januara sljedeće godine. “Tada će prestati primjena dva pravilnika koji su se odnosili na ovu oblast, a koje smo naslijedili iz SFRJ: Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za izgradnju stambenih objekata po sistemu modularne koordinacije mjera iz 1969. godine i Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za provjetravanje u stambenim zgradama iz 1970. godine… Ostaje da vidimo kako će biti sprovođene odredbe nedavno usvojenog Pravilnika koji, između ostalog, propisuje minimalne površine stanova i prostorija u stanu”.

Na primjer, površina dnevnog boravka u dvosobnom stanu moraće da bude najmanje 22 metra kvadratna, a dvosoban stan moraće da ima površinu od najmanje 71,3 metra kvadratna. “Suvišno je i reći koliko postojećih stanova, izgrađenih u posjednjih petnaest godina, ne zadovoljava ove parametre”, navode iz KANA.

Iz ove organizacije primjećuju da stanje u prostoru jasno pokazuje da kontrola građevinskih procesa nije uspješna i da su neki od mehanizama kontrole kroz koje projekat prolazi do predaje nekretnine vlasniku, ili čak svi ti mehanizmi, zakazali u određenoj mjeri. “To znači da nadležne institucije, čiji je posao sprovođenje zakona i podzakonskih akata koji regulišu gradnju, nemaju snagu da taj posao obave kako treba”.

Trenutno je u toku izrada Nacrta Stambene politike Crne Gore za period od 2021. do 2030. godine. Iz organizacije Mreža za otvoreni dijalog sugerisali su da je “potrebno uvesti mjere koje bi garantovale poštovanje standarda kvaliteta i poboljšale kvalitet gradnje, budući da to nije uvijek slučaj”.

Projektovanje uslovljava dobitak od prodaje

 

,,Kako je naše građevinarstvo pretežno okrenuto ka izgradnji stambenih zgrada za prodaju, upravo taj tržišni momenat opredjeljuje projektovanje danas. U ovoj vrsti gradnje glavni moto je što veća razlika između izdataka za izgradnju i očekivanog dobitka od prodaje… To, naravno, utiče na kvalitet kako arhitektonskih, tako i konstrukcijskih rješenja...”, objašnjava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji.

Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, prema njegovim riječima, danas u suštini više projektuju investitori nego arhitekti. “Zbog ovakvog pristupa arhitektonska struka kod nas je dosta nazadovala… Kao rezultat toga danas imamo objekte koji veoma liče na moderne spavaone ili na loše kopije već urađenih projekata u inostranstvu”, navodi on. Sve to prostor čini bezsadržajnim, monotonim i bezličnim. “Na to je imala uticaja i hiperprodukcija arhitektosnkih diploma. Na primjer, samo Bar i Ulcinj imaju više od 100 arhitekata, što je dovoljno ne za dva grada već za čitavu državu”, smatra Llunji.

“Napravila sam životnu grešku… Trebalo je da se bolje raspitam, da sve provjerim… Savjetujem svima da kad kupuju stan da sve dobro provjere. I da ne idu sami sa prodavcem kod notara, već obavezno sa advokatom koji će ih zaštititi”, kaže Nevena na ivici suza.

Planira da proda stan, iako ga nikome zapravo ne bi preporučila… Ali kaže da joj ništa drugo ne preostaje. Možda će neko drugi imati snage da se sa investitorom izbori. Ona više tu ne može da izdrži.

- Koji su efekti privatizacije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), koji je prije skoro dvije decenije prodat ruskom oligarhu Olegu Deripaski?

- Kako je uništena najvrijednija i najperspektivnija crnogorska kompanija?

- Ko je odgovoran za izgubljene milijarde i ogroman dug, zatvorene hiljade i hiljade radnih mjesta, ekološku katastrofu?

- Šta za Crnu Goru znači to što je uništen njen metalurško energetski repro lanac?

Odgovore na ova pitanja donosi film Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG): Oleg Deripaska - Putinov čovjek, Đukanovićev partner.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.

Predstavnici investitora pozivaju na strpljenje i tvrde da su intervencije na terenu svedene na minimum, dok stručnjaci upozoravaju da je tokom radova zaštićeno područje trajno devastirano

Đurđa Radulović                 
Biljana Matijašević

Izgradnju žičare Kotor - Lovćen nije pratila studija o uticaju na prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe zaštićenog regiona, saznaje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), iako se radi o području koje je dio svjetske baštine. Umjesto studije, koncesionar je bio dužan da izradi samo detaljnu vizuelnu analizu.

Na taj način, upozoravaju iz nevladinog sektora, već je učinjena ogromna i nenadoknadiva šteta, dok predstavnici investitora, preduzeća "Žičara Kotor - Lovćen" pozivaju na strpljenje i tvrde da su intervencije na terenu svedene na minimum i da ih prate sanacioni planovi.

Iz kotorske NVO Expeditio za CIN-CG su rekli da su devastirane padine Lovćena, sela i katuni, a uništene su i markirane planinarske staze.

"Pristupni putevi koji su probijeni za potrebe izgradnje žičare i dalekovode elektroenergetske infrastrukture, uništili su padine Lovćena, koji, osim što imaju izuzetne prirodne i ambijentalne vrijednosti, dijelom pripadaju prirodnom i kulturno-istorijskom području grada Kotora, koje je na listi svjetske baštine UNESCO-a, od 1979. godine", kazala je za CIN-CG Sandra Kapetanović, arhitektica iz NVO Expeditio.

Iz te organizacije su CIN-CG dostavili fotografije na kojima se vidi da su padine Lovćena devastirane. To je moguće vidjeti iz Tivatskog zaliva u šta su se uvjerile i novinarke CIN-CG obilaskom terena.

Šteta prijavljena Komunalnoj policiji i inspekciji Cetinja, kaže Kapetanović.

U izvještaju cetinjske inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, piše da je riječ o radovima koji su dobili dozvolu, te da je izvođač saopštio da je plan da se nakon radova teren uredi i vrati "što je moguće više u prvobitno stanje".

"Pitanje je da li je to moguće poslije ovako obimnih intervencija'', kaže Kapetanović.

Mada je žičara izvan kulturno-istorijskog jezgra grada Kotora, ona se dobrim dijelom nalazi u zoni UNESCO svjetske baštine, odnosno zaštićene okoline Kotora.

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine, a najhitnija je ona o usvajanju HIA dokumenta - studije procjene uticaja na kulturno i prirodno nasljeđe.

Ukupna investicija 20 miliona eura

Žičara počinje od lokaliteta Dub, koji se nalazi u blizini ulaza u drumski tunel koji povezuje Kotor sa Tivtom. Trasa vodi do lokaliteta Kuk na planini Lovćen i dugačka je 3.900 metara, a imaće oko 20 stubova.

Na lokalitetu Dub, gdje je bazna stanica, planirana je izgradnja pratećih sadržaja (parking, restoran..), ali je za sada pri kraju samo izgradnja glavne zgrade. Obilaskom terena novinarke CIN-CG primijetile su da je metalna konstrukcija usamljena na velikoj pješčanoj čistini. Opkoljena je građevinskim mašinama i gomilama zemlje, a iza zgrade se protežu stubovi koji će nositi gondole kojih, prema ugovoru, treba da bude 40.

Stubovi se protežu uz brdo, a pristupni putevi se jasno vide, svježe raskopani, zemljano-crveni kao da je riječ o rudokopu, a ne projektu za turiste.

Stanje na terenu ne ukazuje da će žičara da bude pokrenuta 13. jula, iako je to najavljeno iz Vlade. I u izvještaju nezavisnog inženjera, kojeg je angažovala Vlada, piše da su moguća velika kašnjenja u izgradnji putne i energetske infrastrukture.

To je u petak potvrdio i investitor koji je saopštio da je otvaranje žičare za komercijalne vožnje planirano krajem jula.

Koncesioni ugovor o gradnji žičare Kotor-Lovćen potpisali su 15. decembra 2021. godine predstavnici Vlade Crne Gore i konzorcijum "Leitner - žičara Kotor 1350", koji čine preduzeća Novi Volvox iz Podgorice i italijanski Leitner. Konzorcijum je nakon toga, u februaru 2022. osnovao preduzeće "Žičara Kotor - Lovćen" u kojem Novi Volvox ima 80 odsto vlasničkog udjela, a Leitner 20 odsto.

Novi Volvox je u aprilu ove godine, uz saglasnost Vlade, prenio vlasnički udio na svog vlasnika, preduzeće Seed Capital Partners, čiji je vlasnik Milan Ivanović, pokazuju podaci iz Centralnog registra privrednih subjekata.

Ukupna investicija procijenjena je na oko 20 miliona eura. Izgradnja žičare počela je u julu 2022. godine kada je svečano postavljen kamen-temeljac.

Vizuelna analiza nije predvidjela štetu

Iz UNESCO su za CIN-CG rekli da je analiza informacija i dokumentacije koju je Crna Gora dostavila dovela do zaključka da nema potrebe za izradom HIA studije, te da efekat na vizure iz područja svjetske baštine, prirodnog i kulturno-istorijskog regiona Kotora, može biti zanemarljiv, bez materijalnog uticaja na njegov izuzetni univerzalni značaj.

U odluci UNESCO-a iz 2019. koja se tiče zaštite kulturno-istorijskog područja Kotora navodi se da Komitet svjetske baštine zahtijeva od države da priloži "tačne vizuelne prikaze žičare Kotor - Lovćen" Centru svjetske baštine na analizu.

CIN-CG je imao uvid u Detaljnu vizuelnu analizu koju je uradio studio za konzervaciju "Projektor'' iz Tivta, a autorka je arhitektica konzervatorka Katarina Nikolić Krasan, koja je zadužena i za konzervatorski nadzor, odnosno očuvanja baštine tokom izgradnje žičare.

Vizuelna prezentacija nije predvidjela štetu koja je najvidljivija iz Tivatskog zaliva. Razlika je evidentna kada se uporede fotografije iz dokumenata, koje prikazuju zeleni neukaljan pejzaž i one koje su načinile novinarke CIN-CG.

U dokumentu "Projektora" navodi se da je vizuelni efekat žičare na okolni pejzaž umjeren, "zbog dimenzija rute i elemenata žičare, te velikog prostora kojeg zauzima, kao i zbog razdaljine sa koje se vidi''. Navodi se da je "cijela trasa žičare vidljiva, naročito iz područja zaštićene okoline Kotora (Gornji i Donji Grbalj, Zelenika, Kumbor, Herceg Novi)'', dok je dio rute vidljiv i zaštićenog područja Kotora.

"Od objekata kulturne baštine u neposrednoj blizini primijećen je efekat na tvrđavu Goražda koju žičara ne ugrožava fizički, ali dijelom utiče na vizuelni integritet objekta'', navodi se u Analizi.

Međutim, ovaj dokument nije predividio štetu koju su prouzrokovali pristupni putevi.

Autorka vizuelne prezentacije Katarina Nikolić Krasan za CIN-CG je rekla da su intervencije na pejzažu evidentne, ali ne može se donositi konačna ocjena dok se radovi ne završe.

"Ima dovoljno vremena da se šteta sanira", smatra ona.

Objašnjava da u svojstvu konzervatorske nadzornice redovno kontroliše teren i obavještava nezavisnog inženjera nadležnog za cjelokupan inženjerski nadzor.

Iz preduzeća "Žičara Kotor Lovćen" za CIN-CG kažu da je cijeli projekat urađen uz usvajanje preporuka UNESCO-a i da je koncesionar ispunio sve obaveze koje se tiču uticaja projekta na kulturna dobra i da je trasa izmještena na poziciju Dub u industrijskoj zoni, u cilju postizanja zanemarljivog uticaja na područje pod zaštitom.

"Lokaliteti od izuzetne vrijednosti koji su ugroženi radovima su selo Žanjev do, koje pripada području pod zaštitom UNESCO, katun Bižaljevac, te put Kotor - Krstac gdje su ruinirane planinarske staze", navodi Sandra Kapetanović.

Zaštita ovih lokacija mora biti neupitna, poručuje ona.

"Put Kotor - Krstac je zaštićen kao kulturno dobro od nacionalnog značaja 2017. godine i dio je pejzaža izuzetne vrijednosti koji vodi sve do Međuvršja na Lovćenu. Katun Bažiljevac pripada Nacionalnom parku Lovćen pa njegova zaštita mora biti neupitna", objašnjava Kapetanović.

Iz UNESCO-a su za CIN-CG rekli da će stanje očuvanosti svjetske baštine biti predstavljeno Komitetu za svjetsku baštinu na sjednici od 10. do 25. septembra 2023. godine u Rijadu (Saudijska Arabija), a u radnim dokumentima te sjednice (koji će biti objavljeni najmanje šest sedmica unaprijed) biće objavljena zajednička analiza UNESCO-a i Međunarodnog savjeta za spomenike i spomenička područkja (ICOMOS).

Radovi počeli bez usvojenog Elaborata o životnoj sredini

Iako su radovi na žičari počeli 13. jula 2022, Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji je Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) dostavila CIN-CG, usvojen je tek u oktobru 2022, što je suprotno Zakonu o procjenu uticaja na životnu sredinu. "Nosilac projekta za koji je obavezna izrada elaborata ili projekta za koji je donijeta odluka potrebe izrade elaborata, ne može pristupiti izvođenju projekta, odnosno pribaviti odobrenja za obavljanje djelatnosti bez saglasnosti na elaborat ili odluke da nije potrebna izrada elaborata'', piše u Zakonu.

U Elaboratu se navodi da je planirano vrijeme izgradnje žičare u periodu od oktobra 2022. do kraja februara 2023.

Za konzorcijum "Leitner - Žičara Kotor 1350" Elaborat je uradilo preduzeće "Liming Project" iz Podgorice.

"Jedan o najvećih problema očuvanja značajnih staništa i vrsta u Crnoj Gori predstavlja netransparentno i neadekvatno planiranje objekata u zaštićenim područjima, čija izgradnja često ne zadovoljava minimalne biološke standarde i narušava prirodni balans već narušenih prirodnih ekosistema'', kaže za CIN-CG Ksenija Medenica biološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP)

Glavni uzrok ovog problema su loši planski dokumenti, neodgovarajuća primjena procjene uticaja na životnu sredinu, kao i politički pritisak, objašnjava Medenica.

U Elaboratu piše da prilikom izgradnje žičare "vizuelni efekti neće biti baš najpovoljniji, ali s obzirom na položaj, naseljenost i blizinu prometnih puteva, neće biti značajnog negativnog efekta. Dodaje se da se u blizini žičare nalaze zaštićene biljne i životinjske vrste, a od mogućih posljedica navodi se gubitak prirodne vegetacije, šuma, slabljenje staništa, zagađenje vazduha, vode, zemljišta, pojava invazivnih vrsta,,,trajno uznemiravanje i migracija životinja sa lokacije projekta i njene šire okoline, povećana smrtnost životinja... Naglašena je opasnost po brojne ptičije vrste, naročito zbog rizika od sudara ptica sa elementima žičare.

Zbog toga se u Elaboratu upozorava da je potreban monitoring kompletne trase u svim godišnjim dobima kad žičara počne da radi, a do tada se mogu usvojiti prakse razvijenih zemalja. Procjenjuje se da će neke od promjena biti trajnog karaktera.

Navodi se i da postoje rizici od požara i zagađenja otpadom.

Medenica ukazuje da mjere zaštite od požara zavise i od države.

"Požar je realna opasnost. Mjere smanjenja rizika od požara su polovično predstavljene u dokumentu, a sve navedeno ne može biti efektivno na terenu ukoliko postoji nedostatak sistema za brzo djelovanje u vanrednim situacijama kao i odgovarajući planovi za zaštitu od požara i poplava", rekla je Medenica.

U Koncesionom aktu piše da je koncesionar dužan da poštuje sve mjere za zaštitu životne sredine predviđene Prostornim planom posebne namjene za Nacionalni park (PPNP) Lovćen i Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu. Takođe koncesionar je dužan da ispoštuje sve ekološke zakone i propise, uključujući i primjenljive međunarodne konvencije i naloge nadležnih tijela.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kazali su za CIN-CG da se u zoni NP "Lovćen" nalazi samo dio konstrukcije žičare. "Dva zadnja stupa žičare sa izlaznom stanicom nalaze se u trećoj zoni zaštite'', kazali su iz NPCG.

Za razliku od prve i druge zone zaštite u trećoj zoni moguća je izgradnja objekata.

Investitor poručuje da je trasa koju gradi u funkciji održive valorizacije lovćenskog kraja čija je ključna vrijednost netaknuta priroda i autentičan ambijent.

Planirano 100 miliona eura dobiti od kruzera

U Analizi opravdanosti ostvarivanja javnog interesa davanjem koncesije za realizaciju projekta žičare Kotor - Lovćen, koju je radila Vlada Duška Markovića 2019. godine, objašnjava se da bi izgradnja žičare znatno umanjila saobraćajnu opterećenost starog puta Kotor- Lovćen, takozvanih serpentina, koje su proglašene za kulturno dobro. Kako se navodi, žičara bi pozitivno uticala na probleme saobraćaja i oštećenja infrastrukture serpentina, smanjene bezbjednosti putnika, ali i na ekološki aspekat. "Prevoz žičarom u odnosu na tradicionalan način organizovanja drumskog saobraćaja, predstavlja daleko povoljniju opciju", navodi se u Analizi.

Analize dodatne potrošnje turista predviđaju da će zahvaljujući žičari dobit od turista znatno rasti na Cetinju i u Nacionalnom parku Lovćen, ali uglavnom kada su u pitanju turisti sa kruzera. Prema analizi, najveći prihodi od turista na ovim lokacijama trenutno dolaze od turista sa kruzera, a planirano je da se takav trend nastavi. Tako se predviđa da bi 2044. samo na Cetinju dobit od turista sa kruzera bila oko 4,5 miliona, dok je 2015. godine bila samo oko 1,5 miliona.

Procjena je da bi za prvih deset godina rada žičare dobit od turista sa kruzera u cijeloj oblasti bila čak oko 100 miliona eura.

Navodi se da se ovaj novac dijelom može investirati u dodatne javne usluge, infrastrukturu i "stvaranje novih dobara'' u lokalnim zajednicama koje obuhvata žičara.

"Dodatne investicije bi bile vođene specifičnim interesovanjima i zahtjevima putnika sa kruzera, u cilju omogućavanja veće potrošnje, npr. novi uslužni objekti, rekreativne aktivnosti, atrakcije, sadržaji, radnje, itd'', piše u Analizi.

Sve to navodi da je cijeli projekat služi podsticanju i održavanju kruzing turizma. CIN-CG je već pisao o problemima koje kruzeri donose zalivu: zagađuju vazduh i vode, a štetni gasovi devastiraju građevine starog grada Kotora. "Brodovi-gradovi" kretanjem ruiniraju morsko dno zaliva gdje su prisutne značajne i rijetke vrste.

Kruzing turizam se u ozbiljnim svjetskim analizama smatra neisplativim na duži rok kada se uzmu u obzir troškovi infrastrukture i devastacija koje nosi ovaj vid masovnog turizma. Zbog toga, kruzim turizam, umjesto da doprinese, može smanjiti bruto-domaći proizvod (BDP), navodi se u više studija. Hrvatska je odlučila da znatno ograniči kruzing turizam u Dubrovniku, i da uvede veoma stroga pravila, ne bi li zaštitila svoje najznačajnije područje pod zaštitom UNESCO. Slične odluke donose i druge države.

Pejzaž Lovćena već devastiran

Sporni radovi u ovom području nastavak su loših praksi izgradnje infrastrukturnih elemenata, kaže Sandra Kapetanović iz NVO "Expeditio". Ove prakse su već devastirale pejzaž zaštićenog područja Kotora.

"Primjer je dvosmjerna saobraćajnica Krstac - Međuvšje, koja nikako ne odgovora Nacionalnom parku kroz koji prolazi'', objašnjava ona.

Saobraćajnica je nastala proširenjem starog puta, ali uz vrstu intervencija koje potpuno degradiraju pejzaž Nacionalnog parka.

Tu je i saobraćajnica Njeguši-Cetinje koja je uništila istorijski put koji je predstavljao veoma važan segment iako nije bio zvanično zaštićen, objašnjava Kapetanović... Generalno u Crnoj Gori u posljednje vrijeme imamo veoma lošu praksu izgradnje novih saobraćajnica, koje su nam potrebne, ali morale bi da se rade mnogo pažljivije, bez agresivnih i nepotrebnih zahvata'', zaključila je.

Nakon završetka radova ostaje da se vidi da li će i kada devastirani prostor biti vraćen u prvobitno stanje. Ključno je pitanje da li se načinjene štete mogu potpuno sanirati.

Mislim da je bilo u interesu svih, da se  slučaj tužiteljke Lepe Medenice  dovede do kraja na način što će biti ispitane sve okolnosti ovog događaja. Kad kažem ,,svih“, mislim i na aktere slučaja i na državnotužilačku organizaciju u cjelini, uključujući i Tužilački savjet, a svakako i u interesu javnosti. Ovako je sumnja ostala

Kako vidite posljednju odluku Tuzilačkog savjeta da odbije predlog zamjenice disciplinske tužiteljke Tanje Nišavić da se razriješi rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica i zašto ste bili protiv takve odluke?
BOŽOVIĆ: Iskreno žalim što je disciplinski postupak zaustavljen već u prvoj fazi, posebno imajući u vidu da  Tužilački savjet nije ulazio u merituum, već smo se bavili samo ispitivanjem formalno-pravnih uslova za pokretanje daljeg postupka kroz ocjenu kvaliteta optužnog predloga zamjenice disciplinskog tužioca. Ovakva odluka je po više osnova problematična. Prvo,  zbog toga što mi nismo sud već je Tužilački savjet raznoliko, kolektivno tijelo, koje treba da se bavi pitanjima koja se odnose i na disciplinske postupke uvažavajući sve okolnosti slučaja. Drugo, ako bi TS cijenio samo kvalitet optužnog predloga onda se postavlja pitanje da li se time obesmišljava i uloga Tužilačkog savjeta, jer ukoliko bi svaki optužni predlog bio, po mišljenju većine nekvalitetan, onda ubuduće ne bismo ni imali situaciju gdje bismo mogli da odlučujemo o ovakvim stvarima a disciplinski tužilac, odnosno optužni predlog, bi bili značajniji od čitavog Tužilačkog savjeta. Treće, svi akteri ovog slučaja su zaslužili da Tužilački savjet ali i javnost budu upoznati sa ovim događajem i da na taj način se razriješe sve sumnje, dileme ali i mišljenja koja se kreiraju i koja ne mogu biti od koristi ni državnim tužiocima a ni državnom tužilaštvu u cjelini.

Mislite li da to što je TS predlog odbio  iz formalno-pravnih razloga, može ubijediti javnost u ispravnost  takve odluke?
BOŽOVIĆ:  Naravno da ne. Mislim da je bilo u interesu svih, da se ovaj slučaj dovede do kraja na način što će biti ispitane sve okolnosti ovog događaja. Kad kažem ,,svih“, mislim i na aktere slučaja i na državnotužilačku organizaciju u cjelini, uključujući i Tužilački savjet, a svakako i u interesu javnosti koja je jasno zainteresovana za ovaj događaj. Ovako je sumnja ostala i svako slučaj tumači na svoj način.

Kako vidite argumentaciju zamjenice disciplinske tužiteljke da je njen predlog formalno takav, zbog toga što se rukovodila inicijativom ministra pravde?
BOŽOVIĆ: Prvo mislim da je u inicijativi bilo dovoljno i jasno opisano činjenično stanje, ali i što je još važnije, ministar pravde samo inicira postupak za vođenje ovog postupka, dok istražne radnje sprovodi disciplinski tužilac i na osnovu toga sačinjava optužni predlog. Ministar ni ne može da zna, niti treba da zna, sve okolnosti slučaja jer u suprotnom nam ne bi trebao optužni predlog disciplinskog tužioca već bi Tužilački savjet odlučivao odmah o predlogu ministra pravde, što dalje znači da nam ne bi bio potreban ni disciplinski tužilac kada bi se tako postupalo, a to sigurno nije, niti može biti intencija zakonodavca. U toku disciplinskog postupka mogu se otkriti i druge činjenice koje nisu mogle biti poznate ministru pravde jer on nije ovlašćen da sprovodi istražne radnje. U konačnom, ja sam i glasao za ovaj optužni predlog a zašto, prije svega, državne tužiteljke u Tužilačkom savjetu nisu podržale optužni predlog koleginice koju je za tu poziciju predložilo Vrhovno državno tužilaštvo nije pitanje za mene.

Šta se sada može preduzeti u ovom slučaju?
BOŽOVIĆ: Sačekaćemo otpravak rješenja Tužilačkog savjeta, da bismo pokrenuli dalje pravne korake. Opet navodim, mislim da je bilo najbolje za sve da ako je bilo manjkavosti u optužnom predlogu, on  bude dopunjen, da Tužilački savjet nastavi sa radom i u konačnom donese krajnju odluku po ovom veoma važnom pitanju. U suprotnom, slučaj izmještamo iz Tužilačkog savjeta i u krajnjem ne treba ubuduće da se čudimo ako državni tužioci budu ponovo na nekim skupštinskim odborima ili drugim prostorima van državnotužilačke organizacije iznosili primjedbe na rad drugih kolega i žalili se na navodno nezakonite uticaje na njih, a da ni Tužilački savjet ni Vrhovno državno tužilaštvo o tome ne znaju ništa.

Isključivanje javnosti sa posljednih sjednica je zakonom dozvoljeno. Alli da li je to opravdano sa stanoviša javnosti i ima li prostora da se nešto u zakonskom smislu promijeni?
BOŽOVIĆ: Kao što ste naveli, odluke koje su se odnosile na isključenje javnosti su bile, u principu, uvijek u skladu sa zakonom i poslovnikom. Nerijetko sam i sam glasao za takve odluke ali trudiću se da takvih situacija ubuduće bude što  manje, prije svega zbog toga što se otvara prostor za razna tumačenja od strane javnosti po pitanju rada na sjednicama. Podsjetio bih da smo u procesu izmjena Zakona o državnom tužilaštvu i sigurno će jedna od tema biti i javnost i prisustvo svih lica zainteresovanih za praćenje sjednica Tužilačkog savjeta.

Šta se suštinski a šta metodološki promijenilo tokom rada novog saziva TS?
BOŽOVIĆ: Suštinski mislim da smo, prije svega, došli do novih čelnih ljudi unutar državnog tužilaštva, da smo izvršili određene korekcije koje ipak daju značajne rezultate , prije svega kroz rad Specijalnog državnog tužilaštva ali i rad drugih tužilaštava. Mislim da smo,  svi zajedno, uspjeli da poboljšamo koliko toliko status državno tužilačke organizacije. U metodološkom smislu, donijeli smo čitav niz internih akata koji se odnose  na samo djelovanje i rad unutar državno tužilačke organizacije. Takođe,  donijeti su i određeni akti koji bi trebali nama da omoguće jasan, kvalitetniji i transparentniji rad. Ali, ako me pitate koliko sam zadovoljan, čini mi se da smo svi mogli i više i bolje i da je zadatak TS da ubuduće započete stvari realizuje na kvalitetniji način i da benefiti započetih reformi budu još vidiljiviji.

Da li je riješen problem ocjenjivanja svih tužilaca jednakom ocjenom, ili sa disciplinskim postupkom? 
BOŽOVIĆ: Nažalost, problematika ocjenjivanja je još uvijek prisutna jer niko od nas nije srećan zbog činjenice da su svi državni tužioci u ranijem period ,,opisivani” ocjenom – odličan. Mi smo kroz interne propise, pokušali da tu problematiku promijenimo. U toku je proces novog ocjenjivanja, tako da je možda još uvijek rano da damo konačan sud po ovom pitanju, ali svakako da ćemo se njime baviti i kroz izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu. Želim da istaknem da će u izmjenama Zakona, posebna pažnja biti posvećena upravo izmjenama postojećih kriterijuma za napredovanje unutar tužilačke organizacije kao i na pitanja koja se odnose na etičku i disciplinsku odgovornost.

Zašto se pitanje zastare različito tumači od strane disciplinskog vijeća (primjer tuzioca Boričića), u odnosu na nadležne sudove?
BOŽOVIĆ: Odluke disciplinskog vijeća se ne raspravljaju na sjednicama Tužilačkog savjeta. Takva su pravila, tako da moram priznati da nisam detaljno upoznat sa ovim predmetom jer nisam član disciplinskog vijeća. Ono što znam je da je taj postupak i dalje u toku pred disciplinskim vijećem, ali kako nisam dio tog tročlanog vijeća, mislim da ne bi bilo korektno da ovo pitanje komentarišem.

Da li je od strane TS pokrenuta bilo kakva inicijativa radi suštinske izmjene Zakona o državnom tužilaśtvu?
BOŽOVIĆ: Zakon o Državnom tužilaštvu je u nadležnosti Ministarstva pravde i mi smo inicirali formiranje radne grupe za izmjene Zakona u skladu sa potrebama koje su se javile, između ostalog i u radu TS, ali isto tako i kako bismo određene odredbe uskladili sa najvišim standardima i u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Radna grupa je počela sa radom. Na poslednjoj sjednici Tužilačkog savjeta, predstavnik civilnog sektora Stevo Muk je izrazio želju da bude upoznat sa radom članova Tužilačkog savjeta u radnim grupama koje su u vezi sa tužilaštvom, a samim tim i Zakonom o državnom tužilaštvu. Ovakva ideja je i više nego poželjna i razumljiva. Zato smo mi, ispred Ministarstva pravde, izrazili spremnost da sav materijal na Radnoj grupi bude podijeljen i članovima TS, kako bi svi bili direktno upoznati sa izmjenama koje Radna grupa planira da predstavi javnosti, a po završetku procedure podijeli i sa Venecijanskom komisijom.

U poslednje vrijeme načini glasanja TS imaju obrazac - na jednoj strani su tuzioci i advokati, dok je na drugoj predstavnik civilnog sektora. Ukazije li to na  nešto ili se radi o slučajnosti?
BOŽOVIĆ: Kada je riječ o načinu glasanja, mislim da vrlo često u TS imamo različita glasanja po raznim pitanjima. Nisu to uvijek jedinstveni stavovi ni svih predstavnika iz advokatske branše, niti nužno uvijek mora biti saglasja između moje malenkosti kao predstavnika Ministarstva pravde sa ostalima. Tako da, čini mi se da je po tom pitanju TS jedan kolektivni organ koji pokazuje svoju zrelost i ozbiljnost. Shvatam Vaše pitanje, ali mislim da nije u pitanju neka direktna namjera, već je samo riječ o različitim pogledima na određena pitanja što je i potpuno razumljivo s obzirom da i advokati, tužioci i predstavnik civilnog sektora g. Stevo Muk i ja kao predstavnika ministarstva, dolazimo iz različitih sfera i svako iz tog ugla gledanja ima neka svoja zapažanja, mišljenja, predloge i preporuke za Tužilački savjet. Dragocjeno je, po tom pitanju, mišljenje predstavnika civilnog sektora jer često sadrži širu sliku od nas koji smo možda i ,,okovani” uskosturčnim temama i zbog toga želim da posebnu zahvalnost izrazim prema trudu koji na svokoj sjednici ulaže gospodin Muk čime potvrđuje ispravnost zakonskog rješenja da jedan od predstavnika u Tužilačkom savjetu treba da bude iz civilnog sektora.

Šta bi prvo mijenjali u zakonskom okviru radi postizanja što bolje efikasnosti rada TS?
BOŽOVIĆ: Potrebno je jasnije definisati pitanja koja se odnose na etičku i disciplinsku odgovornost, kriterijume za ocjenjivanje i napredovanja unutar državnotužilačke organizacije, način izbora v.d. VDT-a… Postoji čitav niz preporuka od strane Venecijanske komisije ali i našeg civilnog sektora, a značajne će nam svakako biti i sugestije od bivših i sadašnjih članova Tužilačkog savjeta koji su marljivo pribilježili većinu problema koje su se javljale u praksi u prethodnom periodu.

Milena PEROVIĆ
MONITOR br 1705. 23. 06. 2023.

Nadležne institucije tvrde da će se država obračunati sa jednim od najunosnijih ilegalnih poslova u Crnoj Gori, ali krivicu za neuspjeh prebacuju jedni na druge

Maja Boričić
Dražen Đurašković

Gomile šljunka za svih strana, mašine koje rade uz samu obalu, prošireno korito rijeke i odroni sa obje strane korita, narušen biodiverzitet... Tako je tok Morače godinama devastiran nekontrolisanom i ilegalnom eksploatacijom šljunka. Ali ovakvih slika ima još na drugim rijekama u Crnoj Gori. Iako se radi o krivičnim djelima, pravosuđe godinama ne odgovara na taj kriminal na adekvatan način.

Kako Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) otkriva, od 25 krivičnih postupaka koji su pokrenuti zbog nelegalne eksploatacije šljunka u posljednjih pet godina, samo je pet završeno. Dva su odbačena i tri presuđena simboličnim kaznama - dvije novčane od 1.700 i 800 eura i jedna uslovna osuda.

Zaprijećena kazna za krivična djela za koje je tužilaštvo teretilo okrivljene je zatvor od tri mjeseca do pet godina i novčana kazna. Dakle, čak i tih nekoliko pravosnažnih presuda redom su ispod zakonom predviđenog minimuma.

Iako je Vlada prije šest godina zabranila eksploataciju šljunka još tada je obesmislila odluku o moratorijumu, ostavivši mogućnost da se eksploatacija nastavi kroz takozvanu regulaciju korita. Duž korita Morače, ali i ostalih crnogorskih rijeka, nastavljena je bjesomučna eksploatacija, a država je pretrpjela višemilionsku štetu.

Kombinacija odlučnosti države, stroge primjene zakona, jačanje institucija, poboljšanje koordinacije i usklađivanje s međunarodnim standardima, prema mišljenju Irme Muhović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) suštinski su faktori u prevazilaženju problema nelegalne eksploatacije šljunka.

Ona za CIN-CG napominje da nedostatak efikasnog sprovođenja pravde i kažnjavanja odgovornih za nelegalnu eksploataciju šljunka stvara negativan signal i podriva napore u borbi protiv tog problema.

"Nedovoljno oštre kazne ili niska stopa osuđujućih presuda ne samo da neće obeshrabriti počinitelje, već mogu i ohrabriti dalje nezakonite aktivnosti", upozorava ona.

Da bi se riješio ovaj problem, zaključuje, ključno je da država pokaže odlučnost i primijeni stroge kazne i sankcije, a neophodno je i jačanje institucija i obezbjeđivanje adekvatnih resursa i kapaciteta za efikasno sprovođenje sudskih procesa.

"Izgradnja efikasnog sistema praćenja i kontrole eksploatacije šljunka, zajedno s rigoroznim kažnjavanjem prekršilaca zakona, može biti od velike pomoći u suzbijanju nelegalne eksploatacije šljunka", napominje ona.

Dva odložena gonjenja i jedna uslovna presuda

Dva postupka pokrenuta u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) okončana su odloženim gonjenjem, sa 1.700 eura kažnjen je Predrag Maraš i njegovo preduzeće 'PE Mar' - za krivično djelo "nedozvoljeno bavljenje privrednom, bankarskom, berzanskom i djelatnošću osiguranja".

Sa 800 eura kažnjen je Milivoje Mugoša – i to za dva krivična djela. Uz ono koje je stavljeno na teret i Marašu, Mugoša je osuđen i za "protivpravno zauzimanje zemljišta" što se, prema zakonu, kažnjava novčanom kaznom ili zatvorom do godine dana.

U oba predmeta optužbu je zastupao sadašnji tužilac Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić, koji je tada bio tužilac u Osnovnom tužilaštvu. U međuvremenu je prešao da radi kao specijalni tužilac.

Institut odloženog krivičnog gonjenja može se primijeniti za krivična djela za koja je predviđena novčana ili kazna zatvora do pet godina, i o ovoj kazni odlučuje isključivo tužilac koji postupa u predmetu.

Jedina zatvorska kazna, i to uslovna tromjesečna, dosuđena je Danilu Petroviću, vlasniku firme "Cijevna komerc", za isto krivično djelo za koje je Mugoša dobio novčanu kaznu – "protivpravno zauzimanje zemljišta".

Sud je Petroviću kao olakšavajuće okolnosti cijenio što nije osuđivan, što je starije životne dobi, te što je oženjen i otac četvoro djece.

Iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore su se pridružili krivičnom gonjenju protiv okrivljenog, ali sud to nije cijenio kao otežavajuću okolnost.

U julu prošle godine on je osuđen uslovno, a neće iće u zatvor ako u sljedećih godinu ne počini novo krivično djelo. Sudila je sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Becić.

Tužilaštvo je Petroviću stavilo na teret najblaži oblik tog krivičnog djela, iako je u presudi utvrđeno da je katastarska parcela o kojoj je riječ – rijeka. Teži oblik tog krivičnog djela je "ako je zauzeto zemljište dio zaštitne šume, nacionalnog parka ili drugog zemljišta sa posebnom namjenom, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine". Prema Zakonu o državnoj imovini i rijeke spadaju u prirodna bogatstva.

U podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT), uz ovih pet, pokrenuto je još 12 postupaka u kojima je u toku izviđaj.

U Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) formirana su tri predmeta vezano za eksploataciju šljunka - dva protiv podgoričke firme "Montenegro Petrol", od kojih je jedan ustupljen ODT-u te jedan protiv "Cijevne komerc".

U SDT-u toku su ova dva izviđaja, a CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje ima li u ta dva predmeta napretka u istrazi.

U kolašinskom ODT-u je odbačena jedna prijava protiv CRBC, kineske kompanije koja je gradila autoput, kao i "Montenegro Petrola" - zbog krađe zaštićenog prirodnog dobra. Druge dvije prijave protiv kineske kompanije završile su na sudu.

U toku su postupci protiv CRBC i direktora kineske firme Hei Shiqianga. U jednom postupku im se sudi zbog krivičnog djela građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje u sticaju sa oštećenjem životne sredine.

"Optuženi su iskopavanjem šljunkovitog materijala iz korita rijeke Tare, bez prethodno utvrđenih mjera zaštite životne sredine, izazvali oštećenje životne sredine u većoj mjeri i na širem prostoru", piše u jednom optužnom predlogu.

U drugom predmetu se terete za uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra. U optužnom prijedlogu piše: "Optuženi su eksploatacijom rječnog nanosa na potezu 100 metara uzvodno od parcele...uništili prirodno dobro - rijeku Taru, čiji sliv je uvršten u rezervoar biosfere, u okviru UNESCO programa, te uživa nacionalnu zaštitu".

Tužilaštvo krivi inspekcije, inspekcije krive pravosuđe

O tome ko je odgovoran za izostanak adekvatne reakcije države, nadležni nisu saglasni, već prebacuju "lopticu" jedni na druge.

Iz tužilaštva tvrde da efikasno procesuiranje prijava koje se odnose na nelegalnu eksploataciju šljunka u najvećoj mjeri zavisi od postupanja inspektora koji moraju da identifikuju vlasnike mašina koje zateknu u koritu rijeka, te da zahtijevaju asistenciju policije...Takođe se napominje da nakon policije o svakom slučaju treba da se obavijesti i tužilac. To je važno, napominju u tužilaštvu jer "obično od datuma inspekcijskog nadzora, do dana podnošenja prijave prođe par mjeseci, što dodatno otežava dokazivanje".

Tužilački savjet je nedavno, na inicijativu Steva Muka, člana tog Savjeta iz nevladinog sektora, tražio i dobio informacije od tužilaštava šta je urađeno u predmetima koji su pokrenuti zbog eksploatacije šljunka. Međutim, to je sve što je TS uradio za sada po tom pitanju.

"Rad državnih tužilaštava u ovim predmetima trebalo bi intenzivirati. Potrebna je bolja koordinacija među inspekcijama i hitnost u dostavljanju izvještaja sa terena policiji odnosno tužilaštvu", istakao je za CIN-CG Muk.

On je dodao da je previše predmeta koji su već dugo u radu, a malo onih koji su doživjeli epilog.

Muk naglašava da je rukovoditeljka državnog tužilaštva u Kolašinu, u razgovoru na sjednici TS, ukazala na važnost blagovremenog postupanja nadležnih inspekcija. One, između ostalog, treba hitno da dostavljaju izvještaje sa terena policiji i tužilaštvu, kako bi se mogle preduzeti policijsko-tužilačke aktivnosti na identifikaciji lica i prikupljanju dokaza.

"Bez toga je najčešće nemoguće efikasno postupanje policije i tužilaštva", zaključuje Muk.

Iz Uprave za inspekcijske poslove u odgovoru na pitanja CIN-CG poručili su da su iznenađeni stavom tužilaca. Tvrde da nemaju nikakve povratne informacije od tužilaštava da nešto nijesu dobro uradili i da treba da urade nešto dodatno. Problem vide u kaznenoj politici sudova i kvalitetu sprovedenih istražnih radnji tužilaštva.

"Kvalitetnija istraga, jasni nalozi tužilaca prema policiji, obezbjeđenje dokaza, to nije posao inspekcije, nego njihov", ističe direktorka Uprave Ana Vujošević.

Inspektor Radulović: Tužioci i sudije obezvređuju naš rad

Njen kolega, inspektor za vode Miodrag Radulović, naglašava da tužioci i sudije neće da rade svoj posao. "Rezultati u procesuiranju su jako loši i mnogo obezvrjeđuju naš rad", ocjenjuje Radulović.

Osim toga, napominje da i blaga kaznena politika sudova dodatno obesmišljava rad inspektora.

Inspektor Radulović daje primjer eksploatacije šljunka u Beranama. Nakon što su utvrdili da je lagerovano 5.000 kubika materijala, čija je cijena oko 100.000 eura, proslijedili su slučaj tužilaštvu, koje je utvrdilo da nema krivičnog djela.

Dodaje da su se žalili Višem tužilaštvu, koje je vratilo slučaj Osnovnom tužilaštvu na ponovno odlučivanje.

"To je privredni kriminal i oni se ljute na nas što podnosimo žalbe, što moraju da rade svoj posao", kaže Radulović.

Drugi slučaj je još drastičniji, a govori o odnosu Suda za prekršaje prema eksploatatorima. Radulović kaže da je protiv kineskog CRBC-a dva puta podnosio prekršajne prijave. U drugoj je naznačio da je ta firma ponavlja isto kazneno djelo. Sud je ta dva postupka spojio u jedan i kaznio CRBC sa 800 eura.

Inspektor može na licu mjesta da izrekne minimalnu kaznu od 1.200 eura, a ako procijeni da je nelegalna ekonomska dobit veća od te cifre treba da pokrene postupak pred sudom.

Miodrag Radulović kaže da inspektori najčešće procijene da je slučaj za sud, a sud odredi kaznu ispod 1.200 eura.

"Tako je naš rad potpuno obezvrijeđen. Još je važnije da oni koji vade šljunak nemaju razlog da prestanu kada vide kako će biti kažnjeni", pojašnjava ovaj inspektor za vode.

Direktorka Uprave za inspekcijske poslove Ana Vujošević potvrđuje priču svog kolege. Tvrdi da ni u Sudu za prekršaje nije mnogo bolja situacija te da se izriču mahom uslovne osude.

"Najmanji problem tim ljudima koji uzmu stotine hiljada eura je hoće li pola godine da se pritaje", rekla je Vujošević. Ona naglašava da inspektori uvijek hitno postupaju, da im nikada nisu isključeni telefoni, da rade i po noći, poslije radnog vremena, za praznike…

"Više puta sam rekla da me pozovu i da ću za 20 minuta obezbijediti inspektora u bilo koje vrijeme, ali nikada me nisu pozvali", naglašava Vujošević.

Dodaje da je u dvije godine obavljeno preko 1.000 inspekcijskih nadzora, podneseno preko 50 krivičnih prijava i naplaćeno preko 100.000 eura kazni.

"Jedini opipljivi rezultat je bio od strane inspekcije", zaključuje Vujošević.

I dok nadležni prebacuju krivicu jedni na druge, ostaje nada da rijeke nijesu nepovratno izgubljene, a da će pravosuđe konačno krenuti u borbu protiv ove "pošasti". To je jedini način da se stane na put kriminalu.

Još ništa od ekološkog odjeljenja u tužilaštvu

Glavna ekološka inspektorka Veselinka Zarubica ističe da sudski vještak mora da utvrdi kolika je devastacija, a ne inspekcija. "O krađi državne imovine i devastaciji životne sredine većeg obima moraju ostati tragovi", kaže ona.

Pojašnjava da tužioci, između ostalog, nepostupanje po pitanjima ugrožavanja životne sredine opravdavaju time da im ta materija nije bliska, te da bi trebalo napraviti specijalna odjeljenja koja će se baviti ekološkim kriminalom. "Ali to se priča već 30 godina", zaključuje Zarubica

Glavni inspektor za vode Miodrag Radulović kaže da je ta inspekcija od početka godine do 24. maja imala 174 kontrole nelegalne eksploatacije riječnih nanosa.

"Podnijete su dvije krivične prijave i jedna dopuna krivične prijave, izdata su tri prekršajna naloga od 1.600 eura, a četiri spisa predmeta su dostavljena na ocjenjivanje za postojanje krivičnog djela", objašnjava Radulović.

Dodaje da je u jednom predmetu izrečena mjera zabrane raspolaganja materijalom za koji se utvrdilo da je eksploatisan, u jednom su spisi dostavljeni Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, a u dva predmeta poljoprivrednoj i šumarskoj inspekciji.

Tužilački savjet nije se oglasio o izvještajima koje dobija

Član Tužilačkog savjeta Stevo Muk za CIN-CG navodi da TS nije donio zaključak ili preduzeo neku drugu radnju, nakon što je primio informaciju o postupanju tužilaštva u predmetima "nelegalne eksploatacije šljunka".

Dodaje da je tražio da TS donese zaključak kojim se, od nadležnih tužilaštava, traži ponovna informacija o postupanju u predmetima u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka, od dana dostavljanja prethodnog izvještaja na istu temu. Kaže da je TS prihvatio njegov predlog.

"Na ovaj način ćemo pokazati trajno interesovanje za postupanje državnih tužilaštava i obezbijediti praćenje dinamike rada u ovim predmetima. Tužilački savjet u vezi sa prethodnim izvještajima nije donio odgovarajući zaključak, preporuku ili slično", podsjeća Muk.

Gotovo pola Roma i Egipćana u Crnoj Gori živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Getoizacija ostavlja pogubne posljedice i po te zajednice, i po čitavo društvo.

Ovaj video je dio projekta „Inovativni medijski sadržaj za veću informisanost i povjerenje javnosti” i proizveden je uz podršku #SustainMedia programa, koji je sufinansiran od strane Evropske unije (EU) i Saveznog ministarstva Njemačke za ekonomsku saradnju i razvoj. Sadržaj videa je isključiva odgovornost „Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)“ i ne odražava nužno stavove EU ili Saveznog ministarstva Njemačke.