I najmlađi u podgoričkim romskim naseljima izloženi ilegalnim supstancama, što ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje, dodatno otežava socijalizaciju i izlezak iz siromaštva

Đurđa RADULOVIĆ

Probala sam marihuanu i kokain sa 13 godina, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) djevojčica Lejla romske nacionalnosti (pravo ime poznato redakciji). Ona je još maloljetna, pa je dobila odobrenje staratelja za razgovor sa novinarkom.

Lejla je nasmijana, djeluje opušteno i vrlo pristupačno. Iz očiju sija neka radoznalost. Priča otvoreno o potresnom djetinjstvu, ispunjenom nesigurnošću. Majka je nju, njenu braću i sestru ostavila kada je imala svega pet godina. Ostala djeca bila su još mlađa. Otac je nakon nekoliko godina otišao u inostranstvo i osnovao novu porodicu. Djecu je ostavio starijoj rođaci. Lejla kaže da je išla ponekad u osnovnu školu, ali ne zna da li je završila i ima li svjedočanstva.

"Puno sam skitala sa društvom", priča govoreći o ranim tinejdžerskim godinama.

"Prosili smo po raznim gradovima, nijesam dolazila kući mjesecima, svašta smo radili", kaže ona.

U njenom društvu tada su bila romska djeca, ali i punoljetni dileri i drugi kriminalci, među kojima je bilo i onih iz drugih zajednica. Droga je bila lako dostupna.

Prisjeća se: "Uvijek je bilo marihuane, kokaina, heroina. Ne znam odakle".

Mnogi pripadnici romske zajednice sa kojima se tokom ranih tinejdžerskih godina družila uhapšeni su zbog prodaje droge, objašnjava. Neka od imena iz tog perioda koja navodi, među kojima je i policijski inspektor, procesuirana su zbog krivičnog djela trgovine drogom, ali i drugih - poput fizičkog zlostavljanja.

Lejla je u svojim nježnim godinama svašta vidjela. Govori o drugarici čije je tijelo nađeno u Cijevni. Vjeruje da je preminula zbog predoziranja i da je gurnuta u rijeku.

U nekim djelovima naselja Vrela ribnička, drogu je lako naći, dilera ne fali, a cijene su višestruko niže nego u gradu, kazalo je za CIN-CG više sagovornika koji su htjeli da ostanu anonimni, a bili su uključeni u rad sa zajednicom Roma u tom podgoričkom naselju, gdje žive neki od naših izvora.

I zavisnicima od ilegalnih supstanci je ovaj kvart poznat.

"Kad sam tamo išao po drogu, djeca su trčala za mnom i pitala me: 'Šta ti treba?", kaže za CIN-CG bivši zavisnik koji je htio da ostane anoniman.

On je tu nabavljao heroin.

"Četvrtinu grama mogao sam naći za dva i po eura, dok je na drugim mjestima bila najmanje 10", kaže on.

"Ljudi ovdje koriste razne stvari, od alkohola, do ilegalnih supstanci", kaže za CIN-CG jedan stanovnik Vrela ribničkih u poznim godinama.

I sam je, kaže, uzimao svašta.

"Ne možeš drugačije da preživiš sve ovo", priča on i rukama pokazuje na prašnjavu stazu od makadama i udžerice.

Više ništa ne konzumira, ali je njegovo zdravlje narušeno. Tvrdi da se djeca drogiraju od ranih tinejdžerskih godina, a nije rijetkost vidjeti malo dijete kako puši.

Iz Uprave policije (UP) nijesu odgovorili na tri puta ponovljen upit CIN-CG, uprkos brojnim pozivima, da li u romskim naseljima, u Vrelima ribničkim i na Koniku, postoji veća stopa trgovine drogom u odnosu na druge djelove Podgorice. Nijesmo dobili ni odgovore na pitanja da li su djeca umiješana u proces preprodaje narkotika, da li je u tim naseljima lakše doći do droge.

Prema pisanjima više medija, predstavnici policije bili su umiješani u kriminalne poslove dilovanja drogom i djelovali su i u naseljima gdje žive najugroženiji.

Iz UP nijesu odgovorili ni na pitanje CIN-CG da li su njihovi zaposleni bili dio kriminalne organizacije koja je djelovala u Vrelima ribničkim.

Potparolka Uprave policije Marija Žugić potvrdila je za CIN-CG da su pitanja stigla i da su proslijeđena odgovornima u toj instituciji.

Nezaposlenost, siromaštvo, kriminal…

"ESPAD istraživanje koje je Institut za javno zdravlje sproveo 2019. godine među srednjoškolcima do 16 godina pokazuje da je droga u Crnoj Gori dostupna bez obzira na to iz koje regije ili društvenog statusa mladi dolaze. Ovo istraživanje pokazuje da skoro trećina srednjoškolaca do 16 godina smatra da marihuanu može nabaviti ukoliko to želi. Petina njih smatra da isto tako može nabaviti MDMA (ekstazi), a njih 15 odsto kokain i amfetamin. Naselje na Vrelima ribničkim u Podgorici u najgorem slučaju samo odskače od prosjeka, ali ništa više od toga. Sve ovo je jako važno naglasiti kako se ne bi nastavilo sa stigmatizovanjem Roma i Egipćana koji čine najveći dio populacije ovog naselja", kazali su za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK.

I istraživanje Ombudsmana Crne Gore iz 2018. pokazalo je da više od 25 odsto učenika smatra da je do droge, ukoliko se želi doći, potrebno od 30 minuta do najviše nekoliko sati, što je znak lake dostupnosti.

"Podaci sa terena govore da je droga u naselju na Vrelima ribničkim u Podgorici prisutna, te da postoji percepcija o njenoj dostupnosti kao i o tome da ju je moguće nabaviti nešto lakše nego u drugim djelovima grada. Ipak, kako to nisu podaci istraživanja već zapažanja sa terena, iako se može doći do pogrešnih zaključaka koji bi doprinjeli povećanju već izražene stigmatizacije Roma i Egipćana. Dakle, droga u ovom naselju nije sveprisutna, govorimo samo o povećanom riziku", poručili su iz LINK-a.

Korišćenje droge kao ni uzrast u kojem neka osoba počinje sa korišćenjem droge, ne može se ni u kom slučaju dovoditi u vezu sa pripadanjem određenoj etničkoj grupi, naglašavaju iz LINK-a.

"Uslovi života mogu uticati da neko počne sa korišćenjem droge. I u tom kontekstu možemo govoriti isključivo o povećanom riziku od toga da mladi iz ovih naselja dođu u kontakt sa drogom", kazali su oni.

Brojna istraživanja pokazuju da djeca koja rastu u socijalno ugroženim naseljima lakše razvijaju sklonost ka zavisnosti, navodi se u članku Američke psihološke asocijacije (APA). Istraživanje koje je obuhvatilo 11 hiljada djece iz 21 grada u Sjedinjenim Državama pokazalo je da oni iz siromašnih naselja imaju veću šansu da razviju bolest zavisnosti.

Čak i ako dijete raste u finansijski i socijalno stabilnoj porodici njegov psihološki razvoj biće značajno usporen ukoliko odrasta u naselju sa velikim brojem nezaposlenih, siromaštvom, kriminalom i slično. Takvo dijete će zbog uticaja naselja imati veće šanse da postane zavisnik, objašnjava se u članku APA.

Najsiromašnijima nedostupno liječenje

Kada se govori prevenciji upotrebe psiho-aktivnih supstanci (PAS), ova zajednica se zanemaruje, a ne bi smijela, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz NVO Juventas.

"Ovoj zajednici, dijelom zbog načina života i visokog stepena stigme i diskriminacije sa kojima se neminovno suočavaju, nisu uvijek dostupne informacije koje su im potrebne, kao ni preventivni servisi koji bi potencijalno mogli da spriječe prvu upotrebu PAS. Ni kada su opcije za liječenje zavisnosti u pitanju ova zajednica nije u zavidnom položaju, pogotovo uzevši u obzir njihov često neregulisan pravni status koji im oteževa pristup zdravstvenom sistemu koji nudi besplatno liječenje zavisnosti. A nemaju ni mogućnost plaćanja opcija za liječenje koje su u Crnoj Gori dostupne", kaže Mijović.

"Opcija liječenja kao što je tretman u podgoričkoj Kakarickoj gori, ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, nedostupna je maltene svim pripadnicima ove zajednice, pa apelujemo da se obezbijedi besplatan tretman kad god je moguće", objašnjava Mijović.

NVO Juventas aktivno pruža usluge zajednicama Roma i Egipćana kroz Drop in centre i putem održavanja aktivnosti koje za cilj imaju psihosocijalnu podršku i osnaživanje članova ove zajednice, dodala je Marija Mijović.

Iz JU "Kakaricka gora" kažu za CIN-CG je cijena participacije smanjena sa 330 na 230 eura, te da je pun program besplatan za Danilovgrađane i Tivćane jer su te opštine preuzele troškove participacije.

"U nadi da će i druge opštine u skladu sa svojim mogućnostima učiniti isto, koristimo svaku javnu priliku da apelujemo za podršku i promjene. Naglašavamo da je puna cijena tretmana u ustanovi ukupno 1.000 eura mjesečno, ali da razliku od 230 eura participacije do punog iznosa snosi Grad Podgorica nezavisno da li su klijenti/klijentkinje iz Podgorice", kaže za CIN-CG, Dijana Milošević, direktorica "Kakaricke gore".

Iz Crvenog krsta Crne Gore objašnjavaju da godinama na različite načine pomažu Romima i Egipćanima, te da su u svrhu prevencije bolesti zavisnosti bile održane radionice. Na radionicama su uglavnom učestvovale žene.

Nema tretmana za zavisnost kod djece

"Naša država nema instituciju koja se bavi maloljetnim licima koja pate od bolesti zavisnosti. Problem je i manjak dječijih psihijatara kojima bi se ova djeca mogla uputiti za tretman. Ne postoji ni kontinuirana edukacija i rad na prevenciji prve upotrebe kod djece", kaže Marija Mijović.

NVO Juventas se bavi mladima, ali maloljetnima koji upotrebljavaju PAS može se pružati podrška jedino uz prisustvo roditelja ili staratelja, objašnjava ona.

Kada je u pitanju preventiva, ključni su kontinuirani i efikasni programi koje bi finansirala država, tvrdi Mijović.

CIN-CG se u vezi sa problemom nedostatka institucije koja se bavi bolestima zavisnosti kod djece obratio Ministarstvu zdravlja, ali nije bilo odgovora.

"Zloupotreba psihoaktivnih supstanci kada su u pitanju djeca iz zajednice Roma i Egipćana usljed dodatnog siromaštva može da utiče na mlade i tako što nakon stvaranja zavisnosti oni koriste najjeftinije droge koje brzo uništavaju organizam", kaže za CIN-CG Jovana Knežević iz Centra za romske inicijative (CRI)

Problem upotrebe ilegalnih supstanci dodatno otežava socijalnu inkluziju, koja je ionako prožeta brojnim izazovima, objašnjava Knežević.

Lejla je provela oko godinu dana jednoj državnoj ustanovi koja se bavi smještajem djece bez odgovarajućeg staranja. Tamo je, kaže, definitivno prestala sa upotrebom opoidnih supstanci, ali joj je bilo veoma teško.

"Divljala sam, bila sam bijesna što sam tamo zatvorena. Stalno su mi uveče davali tablete da me smire".

Kaže da mrzi taj period svoga života.

"Stariji dječaci su me seksualno uznemiravali. Nisam se osjećala bezbjedno…".

Danas živi sa rođakom koja joj je starateljka i mlađom braćom. Rođaka je često podsjeća da će kada postane punoljetna morati da postane finansijski samostalna, kaže Lejla.

"A ja ne znam kako da nađem posao. Znam da čitam i pišem, ali to nije dovoljno", kaže ona.

Žali što njena mlađa sestra živi kao što je ona živjela do prije par godina.

"Ona je u tom svijetu... Prosi, skita, ne zna joj se gdje živi. Nije mjesecima bila kući. Nadam se da ne uzima drogu", kaže naša mlada sagovornica, a njeno prijatno lice poprima izraz brige i tuge.

Štićenici Centra Ljubović uglavnom pozitivni na droge

U oko 80 odsto slučajeva maloljetnici koji dođu su pozitivni na test psihoaktivnih supstanci (PSA), kaže za CIN-CG Nina Delević, direktorica Centra "Ljubović", ustanove za boravak maloljetnika sa problemima u ponašanju.

Objašnjava da je to slučaj i sa djecom koja dolaze iz drugih institucija, poput Odjeljenja za maloljetnike pri zatvoru u Spužu.

Iz zatvora u Spužu nisu odgovorili na pitanje CIN-CG da li su upoznati da njihovi maloljetni štićenici dolaze u dodir sa ilegalnim supstancama i zašto do toga dolazi.

U tri ovogodišnja mjeseca oduzeto ilegalne robe kao za čitavu 2022. Vodič za onlajn trgovinu pomaže kupcima. Ako ste prevareni, javite inspekciji i Centru za zaštitu potrošača (CEZAP)

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ovo je za Vas. Ukupno 17 eura. Proizvod košta 14 eura i tri eura dostava, kaže kurir i pruža uredno upakovani paketić. U paketiću je crvena kutija u kojoj se nalazi naručeni proizvod preko Instagrama - kopija sata marke "Majkl Kors".

Sat je za potrebe istraživanja naručila autorka ovog teksta, a da proizvod nije original ukazuje njegova cijena, iako prodavac nije naznačio da se radi o krivotvorenoj robi. Prema podacima sa sajta proizvođača, cijena originala je oko 300 eura.

Osim toga, kvalitet proizvoda je slabiji, a pakovanje je lošije (jastučić na kojem je sat je slabo zašiven, kutija nema utisnutu oznaka brenda...). Internet prodavac kod koga je naručen proizvod, nudi i druge kopije poznatih marki, kao što je na primjer "Roleks", koji kod legalnih prodavaca košta i nekoliko desetina hiljada eura.

Kopije originala satova, ali i drugih proizvoda poput naočara, torbi, novčanika i parfema, nudi značajan broj prodavaca na društvenim mrežama koji imaju po nekoliko hiljada pratilaca. To ukazuje da je globalna pandemija korona virusa, koja ubrzala razvoj onlajn trgovine, dovela do procvata nelegalne prodaje raznih proizvoda, pa i krivotvorenih.

To se posebno dogodilo na slabije uređenim tržištima, kao što je crnogorsko. "Ulov" Tržišne inspekcije Crne Gore u tri početna ovogodišnja mjeseca jednak je rezultatima borbe protiv ilegalne onlajn trgovine iz čitave prošle godine.

Tržišna inspekcija je tokom 2022. godine te u prva tri mjeseca ove oduzela robu prodatu onlajn, vrijednu oko 40.000 eura za koje nije bilo dokaza o nabavci ili je bila krivotvorena, rekla je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) glavna tržišna inspektorka Marina Radulović.

"Tokom čitave 2022. godine oduzeta je roba vrijedna više od 20.000 eura. Od 1. januara do 20. marta ove godine, u akciji kontrole prometa robe preko kurirskih službi, oduzeta je roba bez dokaza o nabavci i krivotvorena roba u vrijednosti od 19.437 eura (prsluci, trenerke, dukserice, patike, kompleti, pidžame, čajevi, mašinice za sarme, narukvice, satovi, uvijači za kosu, čizme, posteljina)", ispričala je Radulović.

Uprava prihoda i carina je, prema podacima dostavljenim CIN-CG, u prva tri mjeseca ove godine prekinula 17 carinskih postupaka zbog sumnje u povredu prava intelektualne svojine i na graničnim prelazima privremeno zadržala 51.412 komada robe, što je 1,5 puta više nego cijele 2022. godine.

"Najviše je zadržano odjeće i to u količini od 44.357 komada, a slijede sportska obuća, ostala obuća, torbe, dodaci odjeći, nakit i dr. Najčešće se radi o mješovitim pošiljkama, kod kojih je u jednoj pošiljci sadržana roba raznih zaštićenih žigova (brendova) - 'Hugo Boss', 'Nike', 'Adidas', 'Armani', 'US Polo', 'Tommy Hilfiger', 'Lacoste', 'Moncler', 'Zara', 'Calvin Klein', 'Dior', 'Chanel' i dr", rekli su iz Uprave.

Zakonom o žigovima propisane su novčane kazne od 500 eura do 20.000 eura ako se bez dozvole stavlja zaštićeni znak (brend) na robu, takva roba stavlja u promet, uvozi ili izvozi roba pod zaštićenim znakom. Roba se oduzima i uništava, bez obzira da li su svojina počinioca prekršaja.

Osim što se radi o nelegalnoj trgovini i krivotvorenju (prodaja kopija originala poznatih brendova), ne poštuju se osnovna prava potrošača. Robu naručenu putem društvenih mreža potrošač većini prodavaca ne može da vrati. Takođe, nerijetko se dešava da proizvod po kvalitetu ne odgovara onome prikazanom na fotografiji ili da konfekcijski broj bude značajno manji ili veći od traženog, ako je u pitanju garderoba.

Pokvarena igračka, naočare s neispravnim staklom, premalo odijelo

Emina iz Podgorice (identitet poznat redakciji) ispričala je za CIN-CG da je dobila pokvarenu igračku koju je platila 17 eura sa dostavom.

"Naručila sam igračku za dijete preko društvenih mreža - mačka koji priča, zapravo ponavlja što mu se kaže. Međutim, ništa od toga. Platila sam igračku 14 eura plus tri eura za dostavu i kad je stigla, igračka nije radila. Kontaktirala sam prodavca koji mi je rekao da igračku nijesam naručila kod njih", kaže Emina za CIN-CG.

Redakciji CIN-CG dostavila i prepisku koju je vodila sa prodavcem na Fejsbuku. Kaže da nije prijavila prodavca, jer ne zna ko stoji iza profila na Fejsbuku, a i nema povjerenja u institucije države.

Jelena iz Danilovgrada (identitet poznat redakciji) imala je drugačije iskustvo.

Za CIN-CG rekla je da je naručila naočare za sunce na Instagramu koje su imale grešku (staklo je bilo krivo), iako je prodavac tvrdio da su originalne.

"Ipak, za nekoliko dana su mi poslali novi proizvod i sada je sve u redu", ispričala je ona.

Tanja iz Nikšića (identitet poznat redakciji) za CIN-CG je objasnila da je preko Instagrama naručila pantalone i sako, ali da joj veličina nije odgovarala pa je pokušala je da ih zamijeni.

"Na robi veličina nije pisala, a kad sam pitala prodavca odgovorio je da je to italijanski broj. To mi nije rečeno kad sam robu poručila, a poznato je da su italijanski brojevi manji od ostalih evropskih, koji važe kod nas. Prodavac se ponudio da zamijeni robu, ali se kasnije predomislio i nije se više javljao", ispričala je Tanja.

Na pitanje zašto nije prijavila prodavca inspekciji odgovorila je da to nije uradila, jer je bila svjesna da naručuje kod ilegalnog prodavca.

Izbjegavati nelegalne onlajn trgovce

Ekspert za trgovinu uslugama u Sekretarijatu Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA), Zdravko Ilić poručuje da treba izbjegavati nelegalne prodavnice na internetu.

"Nelegalne prodavnice su višestruko štetne. Na prvom mjestu, možete se naći u problemu sa zakonom. Potom, rizik je veliki da nećete dobiti proizvod ili uslugu i to posebno po očekivanoj cijeni i traženom kvalitetu", upozorio je Ilić za CIN-CG.

On objašnjava da nelegalni trgovci obično ne osjećaju da imaju obavezu po zakonu niti želju da grade dugoročne odnose sa kupcima.

"I na kraju, jedno loše iskustvo sa kupovinom na internetu može vas obeshrabriti da ponovo probate. To je šteta jer je internet mjesto gdje je najbolji izbor robe i usluga. I uz to, ne zaboravimo, internet je ključna razvojna prilika za mlade ljude koje ne žele da odu iz zemlje već da ostanu i pokreću i razvijaju svoje biznise. No, da bi oni imali pristup punom kapacitetu digitalnog tržišta razvoj elektronske trgovine nije samo nacionalni zadatak, već i regionalni i evropski, zbog čega je ona jedan od naših ključnih CEFTA prioriteta", kazao je ovaj ekspert za trgovinu uslugama.

Potpisnice CEFTA-e, države jugoistočne Evrope, obavezale su se na uspostavljanje regionalnog ekonomskog područja na osnovu usklađenosti sa EU i sa ciljem smanjenja troškova trgovine i proizvodnje, eliminisanjem barijera za pristup tržištu.

Iz Centra za zaštitu potrošača Crne Gore (CEZAP) kažu da većina onlajn prodavaca sa društvenih mreža nema prijavljenu privrednu djelatnost i iza tih profila stoji fizičko lice, što stvara formalnu prepreku da se primijeni Zakon o zaštiti potrošača u slučaju sporne kupovine. Po Zakonu o zaštiti potrošača prodavac je pravno lice, a kupac je fizičko lice.

"Svakako sve te pojave treba prijavljivati Upravi za inspekcijske poslove jer je u pitanju siva ekonomija", rekli su za CIN-CG iz CEZAP-a.

Prodaja na društvenim mrežama se organizuje iz kuća i stanova, roba se šalje po kuririma kojima se novac daje "na ruke". Uz cijenu proizvoda plaća se dostava od najčešće tri eura.

Glavna tržišna inspektorka upozorava da su mogućnosti Tržišne inspekcije u borbi protiv nezakonitog onlajn poslovanja ograničene. Inspekcija ne može obaviti nadzor u privatnim kućama i stanovima bez naloga suda, upozorava ona. Takođe, profili na društvenim mrežama se mogu kreirati i sa izmišljenim podacima.

Kazala je da Tržišna inspekcija u saradnji sa Upravom policije obavlja pojačan nadzor prometa robe preko kurirskih službi. "Kada su u pitanju inspekcijski nadzori po inicijativama kod trgovaca koji su registrovani da prodaju robu putem interneta, svjedočimo da ih je veoma mali broj, što je dobar pokazatelj da su trgovci uskladili poslovanje sa zakonom", kazala je Marina Radulović.

Prema podacima Uprave prihoda i carina, dostavljenim CIN-CG, u Crnoj Gori ima 335 preduzeća registrovanih za trgovinu na malo posredstvom pošte ili preko interneta.

U četiri godine više od 200 kontrola zbog prijava

Tržišna inspekcija je od početka 2019. godine uradila preko 200 kontrola u dijelu onlajn trgovine. Kontrolom prometa robe preko kurirskih službi tržišni inspektori su u 13 vozila zatekli su krivotvorenu i robu bez dokaza o nabavci, iznijela je Radulović statističke podatke.

"Od početka godine, Tržišna inspekcija je primila 11 prijava koje se tiču nepravilnosti prilikom naručivanja proizvoda sa internet stranica na društvenim mrežama poput Instagrama i Fejsbuka ili pak registrovanih onlajn prodavnica. Nepravilnosti se odnose na reklamacije sata, čizama, parfema, šminke, garderobe, česme, mašinice za brijanje... U potrošačkim prijavama tvrdilo se da su prevareni jer proizvod koji su poručili nije isti kao proizvod koji oni vide na fotografijama", precizirala je glavna tržišna inspektorka.

Dodala je da su potrošači prijavljivali i kašnjenje isporuke, kao i to da cijena koju kurir traži pri dostavljanju poručenog proizvoda bude veća od cijene naznačene pri naručivanju.

"Za utvrđene nepravilnosti, a nakon kontakta inspektora sa administratorima veb stranica registrovanih onlajn prodavnica, u dva slučaja izvršen je povraćaj novca", kazala je Radulović.

Centar za zaštitu potrošača (CEZAP) uradio je Vodič za onlajn trgovinu u kojem ističu da se i na robu ili uslugu poručenu preko internet primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača. "Na internetu važe vaša potrošačka prava, kao što važe kada kupovinu obavite u šoping molu ili obližnjem supermarketu. Važno je da znate da se Zakon o zaštiti potrošača primjenjuje kada robu naručite od domaćeg e-trgovca, iz domaćeg webshop-a, ali ne i kada robu naručujete sa stranih sajtova ili onlajn platformi (Amazon, AliExpress, Ebay i sl)", upozoravaju iz CEZAP-a.

Oni objašnjavaju da se prevare potrošača najčešće dešavaju prilikom kupovine preko društvenih mreža i potrošači vrlo često nijesu ni svjesni da robu kupuju od nekoga ko nije registrovan da obavlja trgovinu, ko im neće dati račun i kome neće moći da se obrate u slučaju da su nezadovoljni kupljenim proizvodom ili uslugom i žele da ga vrate ili reklamiraju.

"Stoga je neophodno da provjerite da li je riječ o registrovanom trgovcu, što možete relativno lako učiniti i to tako što možete zahtijevati od prodavca da vam dostavi podatke o sebi ili ih potražiti na sajtu/u vebšopu a koje je moguće provjeriti na sajtu Centralnog registra", navodi se u vodiču CEZAP-a.

Prema Zakonu trgovac je dužan da potrošača obavijesti, između ostalog, o osnovnim svojstvima robe ili usluge u mjeri u kojoj je to prikladno potom o nazivu i sjedištu, broju telefona, prodajnoj cijeni robe ili usluge te adresi elektronske pošte, ako postoji.

Ako priroda robe ili usluge ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, trgovac je dužan da potrošača obavijesti i o načinu izračunavanja cijene te, ako je potrebno, o troškovima prevoza, dostave ili poštanskih usluga, odnosno o mogućnosti naplate tih troškova ako ne mogu biti izračunati unaprijed.

U Zakonu o zaštiti potrošača stoji i da kod ugovora o kupoprodaji, osim ako nije ponudio da preuzme robu koju potrošač vraća, trgovac je dužan da vrati plaćeni iznosa nakon povraćaja robe, odnosno nakon dostavljanja dokaza da je potrošač robu poslao trgovcu.

Potrošači mogu provjeriti kredibilitet onlajn prodavca

Trgovac je dužan da vrati uplaćeni iznos u sredstvima plaćanja i na način na koji je roba plaćena, osim ako kupac izričito prihvati drugo sredstvo plaćanja. Uslov je da kupac nije dužan da plati dodatne troškove za povraćaj.

Zdravko Ilić savjetuje potrošače da provjere da li internet stranica ispunjava minimalne uslove koje su predviđene evropskom regulativom, CEFTA Odlukom i domaćim propisima, a odnosi se na to šta internet prodavnica mora da ima od podataka prodavca (ime, adresu, kontakt, broj registracije i sl).

"Ako taj zakonski minimum nije ispunjen, alarm treba da se upali. Ova pravila se odnose i na društvene mreže", poručio je Ilić.

On preporučuje zlatna pravila Europola za digitalnu kupovinu koja se mogu naći na internet stranici te agencije EU za sprovođenje zakona.

Unaprijediti zaštitu potrošača primjenom evropskih standarda

Zdravko Ilić je kazao da je u svom Akcionom planu za razvoj elektronske trgovine, CEFTA predvidjela nekoliko aktivnosti čiji je cilj da uspostave povjerenje između digitalnih kupaca i prodavaca.

"Na prvom mjestu, potrebno je unaprijediti i izjednačiti zaštitu potrošača primjenom evropskih standarda kao što je pravo da se u roku od 14 dana vrati kupljena roba. Ova pravila dio su CEFTA Odluke o olakšavanju elektronske trgovine koja je dogovorena, a njeno usvajanje se očekuje ove godine. Drugi, manje zvanični dio, odnosi se na podršku kupcu da prepozna digitalne prodavnice od povjerenja, kao i načine plaćanja na internetu", objasnio je.

Rekao je u Evropi postoje znakovi od povjerenja koji se razvijaju na nivou poslovnih asocijacija. Trenutno se radi podrška razvoju specijalnih udruženja za elektronsku trgovinu koji bi mogli da budu nosioci ovakvih aktivnosti.

Onlajn trgovcu ne treba prostor niti radnici

Na regionalnoj platforma ecommerce4all.eu koja je resursni i informativni centar o ključnim aspektima e-trgovine za sva tržišta CEFTA, detaljno je objašnjeno kako se registrovati za onlajn trgovinu:

"Da bi počeo sa radom i obavljanjem e-trgovine, internet prodavac (pravno lice) mora prvo da bude registrovan kao kompanija u Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS). Ona preduzeća koja su već registrovana u Centralnom registru i posluju kao 'oflajn' prodavci i žele da prošire način prodaje robe i usluga, ne moraju da se preregistruju ili završe registraciju, već samo da prijave onlajn djelatnost Upravi za inspekcijske poslove, odnosno odsjeku za tržišnu inspekciju".

Fizičke prodavnice prema propisima moraju da ispunjavaju određene minimalne tehničke uslove i standarde prostorije kako bi prodavac mogao da posluje preko nje. Za posjedovanje i rad onlajn prodavnice uopšte nije potreban fizički prostor. Takođe, internet prodavnica teorijski može da radi samo sa jednim zaposlenim i time ispuni zakonske uslove, bez obzira što je radno vrijeme 24/7 jer je većina procesa automatizovana i ne zahtijeva rad ljudi u smjenama.

U Srbiji objavljuju crnu listu onlajn trgovaca

Nacionalna organizacija potrošača Srbije (NOPS) objavljuje crnu listu onlajn trgovaca koji ovakav vid trgovine ne obavljaju u skladu sa zakonima, dobrom trgovinskom praksom, pa čak ni etičkim normama.

Na crnoj listi Fejsbuk trgovaca trenutno je njih 153, dok ih je na Instagramu 287.

NOPS crnu listu objavljuje od 2020. godine.

U državama regiona (Srbija, Hrvatska), kako su ranije objavli njihovi mediji, bilo je slučajeva da potrošači umjesto mobilnog telefona ili nekog drugog elektronskog uređaja, dobiju kamenje i cigle u paketima. Nije poznato da se tako nešto desilo u Crnoj Gori.

Prijavljena vrijednost desetinama puta niža od prodajne cijene robe

Uprava prihoda i carina u prva tri mjeseca ove godine najviše krivotvorene robe zaplijenila je kod nadležnih carinskih ispostava Terminal Podgorica i Božaj (granični prelaz).

Uprava je u 2022. godini zadržala 32.948 komada robe, u 2021.godine 30.635 komada, a u 2020. godini 15.345 komada robe.

Na pitanje kolika je vrijednost zaplijenjene robe, odgovorili su da ove podatke nije moguće dati jer je prijavljena vrijednost u pošiljci desetinama puta niža od cijena po kojoj se ova roba prodaje, odnosno višestruko manja od maloprodajne cijene originalne robe.

Pojašnjavaju da carinski organ za podatke o vrijednosti ove robe uzima vrijednost uništene robe tj. maloprodajnu cijenu originalne robe.

"Primjera radi, prijavljena fakturna vrijednost u mješovitoj pošiljci koja je zadržana u martu 2023. godine u količini od 5.504 komada različite vrste roba turskog porijekla, raznih zaštićenih žigova (brendova) je 4.119,4 eura, a njena procijenjena vrijednost je više od 25.000 eura. Podatak koji smo dobili od kompanija (nosilaca prava-vlasnika brenda) koje su potvrdile da je roba iz ove pošiljke krivotvorena i podnijele zahtjeve za njeno unišenje, je da je vrijednost mnogostruka veća. Primjera radi za par cipela iz ove pošiljke fakturna vrijednost je dva eura, a maloprodajna cijena originalne robe tog poznatog brenda je 1.690 eura", kazali su iz Uprave.

Prema dokumentu Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, veliki broj građevina podignut je na trusnom terenu. Upozorava se da je čak 20 odsto ukupnog broja vaspitno-obrazovnih ustanova sagrađeno u zonama rizika

Andrea Jelić
Dražen Đurašković

Čula sam za priče, ali mi niko stručno nije objasnio zašto je to područje u većem riziku zbog zemljotresa od nekih drugih, niti ima ozbiljnih debata na te teme. Kada sam kupovala stan, niko me nije upozorio. Sad se ne osjećam baš bezbjedno, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) žena koja živi u jednoj od zgrada na obali Morače (identitet poznat redakciji).

U luksuznim stambenim kompleksima u ovom dijelu Podgorice, odakle se pruža pogled na rijeku i most Milenijum, kvadrat trenutno košta i preko 2.000 eura.

Neke od zgrada su iznad stijena koje se uzdižu nad rijekom, pa stručnjaci upozoravaju da bi prije kupovine stanova trebalo provjeriti da li su graditelji uradili sve neophodne seizmičke procjene i analize.

Prije ekspanzije gradnje posljednjih decenija u gradskom jezgru iznad kanjona Morače nije bilo stambenih zgrada, a rijetki objekti, poput hotela "Pogorica" ili stare zgrade Vlade, rađeni su pažljivo, sa malim brojem spratova i uz poštovanje svih statičkih mjera.

Obala Morače nije jedino područje na kojem je došlo do ekspanzije gradnje u doba tranzicije.

U Analizi postojećeg stanja organizacije, uređenja i korišćenja prostora, koju je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma uradilo za potrebe Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, upozorava se da ne postoje propisani konkretni parametri za aseizmičko projektovanje, kao ni drugi uslovi za zaštitu od zemljotresa.

Slaba kontrola države

Umjesto propisanih parametara, aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata predviđa samo potrebu, a ne i obavezu aseizmičkog projektovanja. Jednostavno rečeno, da li će se pri izgradnji nekog objekta poštovati važeći parametri za zaštitu od zemljotresa zavisi od savjesti investitora, a ne od zakona i kontrole državnih organa.

Iz resornog Ministarstva ukazuju na zakonske nedostake i kažu da se "ne može očekivati od investitora da pristupe vrlo stučnoj i zahtjevnoj izradi karata sa seizmičkim parametrima". Navode i da su ranija rješenja bila bolja i da je neophodno da se zakonskim izmjenama preciziraju striktna pravila aseizmičkog projektovanja.

"Neke od smjernica date u poglavlju Smanjenje seizmičkog rizika u okviru Koncepta prostornog plana Crne Gore do 2040. godine odnose se na jačanje kapaciteta nacionalnih seizmoloških službi, definisanje geotehnički potencijalno nestabilnih sredina čiju namjenu u procesu prostornog planiranja treba ograničiti ili izbjeći, propisivanje strožih uslova i zahtjeva za smanjenje seizmičkog rizika u izgradnji i kontroli izgradnje objekata, primjenu iskustava iz ranijih zemljotresa...", navode, između ostalog, iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za CIN-CG.

Građevinski inženjer Mentor Llunji za CIN-CG kaže da su investitori zapravo glavni projektanti te da je arhitektama sužen prostor djelovanja, a o konstrukciji objekata malo ko razmišlja.

"Brza gradnja, malo kontrole i više nego osrednja arhitektura. Graditelji stanova postavljaju standarde gradnje, a u njihovom je interesu da grade što jeftinije. To podrazumijeva i najjeftinji inženjerski servis", objašnjava Llunji.

Prema njegovim riječima, većina građevina u Crnoj Gori je sigurna ukoliko bi se ponovio zemljotres jačine slične onom iz 1979. godine.

"Ali, to ne znači ništa pošto 'većina' u najboljem slučaju znači 95 odsto objekata. Imajući u vidu da je realno očekivati da recimo pet odsto objekta nije sagrađeno po striktnim zahtjevima, to u brojevima znači između sedam do 10 hiljada nesigurnih objekata. Tada je slika sigurnosti puno jasnija", naglašava Llunji.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović, koja radi na izradi Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, ističe da od rasporeda stambenih zona, društvenih objekata i infrastrukture u prostoru u velikoj mjeri zavise i štete koje zemljotresi mogu prouzrokovati.

"Namjena i organizacija prostora mora biti u skladu sa prirodnom sredinom i prisutnim seizmičkim hazardom na području Crne Gore, posebno u primorskom regionu, području Podgorice, Danilovgrada, Cetinja, Nikšića i Berana. No, cijela je Crna Gora seizmički osjetljiva. Problem je što i prostorni raspored stanovništva i materijalnih dobara nije u skladu sa nivoom rizika, pa je najgušće naseljeno područje upravo ono koje ima i izraženiji seizmički hazard", upozorava Jovanović.

Kako objašnjava, problem predstavljaju i gusto izgrađene zone stanovanja, bez dovoljno slobodnih i zelenih površina i alternativnih pristupnih saobraćajnica, sa predimenzioniranim parametrima za izgradnju.

Poseban problem nelegalni objekti

U publikaciji Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. objašnjava se pojam karte seizmičkog rizika koja jasno izdvaja osnovne zone seizmičkog hazarda na području naše zemlje. Na teritoriji sa značajnim seizmičkim intenzitetom živi 56,6 odsto stanovnika, a posebno su ugrožene opštine Budva, Tivat, Herceg Novi, Ulcinj, Bar, Kotor, Podgorica i Cetinje.

U ovim gradovima mogući su razorni zemljotresi, koji slabije građene kuće ruše. Moguće je i da tlo puca, da nastaju pukotine, klizišta i odroni. Zemljotres ove jačine pogodio je Tursku i Siriju u februaru ove godine i odnio, prema procjenama UNICEF-a, više od pedeset hiljada života, dok su milioni raseljeni. Materijalne štete koje su tom prilikom nastale mjere se milijardama eura. Posljedice su mogle biti mnogo blaže da su investitori više vodili računa o zaštiti od zemljotresa i da su propisi bili stroži.

Prema podacima iz analize Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, u Crnoj Gori čak 40 odsto vaspitno-obrazovnih ustanova nema upotrebnu građevinsku dozvolu, a skoro trećina objekata nema projekat zgrade. Oko 20 odsto ovih objekata je izgrađeno na terenu koji je u potencijalnom riziku od zemljotresa.

Osim objekata koji imaju sve propisane dozvole, još veći su problem oni nelegalno sagrađeni - jer su prošli bez bilo kakve kontrole. Njih u Crnoj Gori ima oko 100 hiljada.

Često su cijela naselja izgrađena bez planske dokumentacije. U Podgorici, koja važi za izuzetno trusno područje, hiljade nelegalnih objekata ima u naseljima Malo brdo, Dajbabska gora, Kakaricka gora...

Kuće su sagrađene bez reda i neophodne udaljenosti između stambenih objekata. Građevinski stilovi i spratnost su raznoliki, što doprinosi haotičnom pejzažu, a koliko se vodilo računa o seizmici i statici, niko ne zna.

Vlada Crne Gore pokrenula je još 2018. akciju legalizacije objekata, ali proces je na početku i nakon pet godina. Ključni razlog je što još nema Plana generalne regulacije (PGR). Prema podacima Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma od preko 56 hiljada zahtjeva za legalizaciju legalizovano je do prošle godne nešto manje od tri hiljade.

Standardi unaprijeđeni, ali se selektivno primjenjuju

Problem leži, saglasni su stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao, ne samo u primjeni propisa i kontrolama, već i u nedorečenosti i fleksibilnosti određenih procedura. Standardi u oblasti seizmičke zaštite jesu mnogo bolji nego ranije, ali se, upozoravaju naši sagovornici, selektivno primjenjuju.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović naglašava da u Crnoj Gori danas postoji značajno znanje o zemljotresima i načinu kako da se u oblasti planiranja i projektovanja obezbijedi dovoljan nivo otpornosti.

"Standardi u oblasti projektovanja su napredovali, ali je pitanje dosljedne primjene i poštovanja usvojenih standarda", ističe Jovanović.

Prvi problem je, kako kaže, planiranje izgradnje na područjima koja nijesu pogodna za izgradnju, kao što su zone neprimjerenog nagiba, zone klizišta i erozija, područja visokog nivoa podzemnih voda, planiranje saobraćajnica na rasjednim linijama, planiranje sa predimenzionisanim parametrima neprimjerenim uslovima izraženog seizmičkog hazarda i slično.

Primjeri loše prakse najvidljiviji u Budvi

Primjeri loše prakse posebno su vidljivi u Budvi. Iako se godinama ukazuje na to, gradnja ne jenjava. Gotovo sa svih strana Budva je okružena zgradama, a negdje i čitavim naseljima koja su sagrađana na liticama i obodima okolnih brda.

Jedna takva zgrada, višespratnica, nalazi se na oštroj krivini na ulazu iz pravca Cetinja, a investitor je turski državljanin Mehmet Jašar Džoškun. Džoškun se u Turskoj tereti da je u Hataju nelegalno, bez poštovanja seizmičkih propisa, sagradio objekat od 13 spratova, u kojem je stradalo stotine ljudi, jer se srušio kao kula od karata u zemljotresu početkom ove godine. Zgrade u neposrednoj blizini, koje su izgrađene savjesno, prošle su sa manjim oštećenjima.

Odmah nakon zemljotresa, Džoškun je uhapšen na istanbulskom aerodromu, prije ukrcavanja na let za Crnu Goru.

Inženjerka koja je bila zadužena za reviziju i nadzor Aleksandra Vučković Otašević ranije je za RTCG kazala da je prilikom gradnje zgrade u Budvi sve urađeno u skladu s procedurom i da je Džoškunova firma pribavila sve što je bilo potrebno - urbanističko-tehničke uslove, saglasnost gradskog arhitekte i slično.

Na Crnogorskom primorju ne bi trebalo da strahuju samo zbog turskih investitora sa problematičnim iskustvima. Tako je sa ekspanzijom gradnje u Budvi - brdo Spas u cjelosti urbanizovano, iako su stručnjaci upozoravali da je riječ o trusnom području, koje je podložno eroziji. Sada je brdo prema Jazu, na svojim strmim stranama, puno višespratnica sa infraktruturom čija je bezbjednost upitna. A to je samo jedan od primjera.

Jovanović ističe da je neophodno izvršiti provjeru i usaglašavanje planske dokumentacije na detaljnom nivou. To bi podrazumijevalo kontrolu izrade projekata, građevinske dozvole kojom bi se garantovala sigurnost na nivou projekta, kao i tehničkog prijema.

Problema prilikom izvođenja radova bilo i prije zemljotresa 1979.

Arhitekta u penziji Andrija Markuš saglasan je sa tim.

"Nijesu propisi problem, već koliko ih projektanti poštuju, koliko su privilegovani i koliko je objekat dobro izveden", kaže on.

Do problema je došlo, tvrdi, zbog privilegija krupnog građevinskog biznisa. Institucije koje bi trebalo da kontrolišu taj biznis potpuno su marginalizovane.

On ističe da je i ranije bilo problema prilikom izvođenja radova. Kao ilustrativan primjer navodi tri škole koje je on projektovao u tri različita grada, prije zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru u aprilu 1979.

"Tri škole su izvedene po istom arhitektonskom projektu u tri različite seizmičke zone i svaka je imala različit stepen seizmičkog obezbjeđenja. Najslabiji stepen bio je u Nikšiću, nešto veći u Podgorici, a najveći u Baru, jer je riječ o seizmički najrizičnijem području". Objekti u Podgorici i Nikšiću nijesu osjetili zemljotres, a u Baru je škola stradala. Moja pretpostavka je da u Baru tokom izvođenja radova nijesu poštovani standardi, iako je projekat bio dobro sračunat", naglašava Markuš.

Llunji objašnjava da je ranije broj objekata bio ograničen i da ih je uglavnom država gradila, tako da je i pažnja bila veća.

"Prostor je sada prosto napadnut, što dovodi do neorganizovanosti, urbanističkog nemira i nesigurnosti. Standarde pišu zemljotresi - poslije svakog norme postaju striktnije", naglašava on.

Univerzitetski profesor u penziji dr Božidar Pavićević objašnjava da je zemljotres u Skoplju iz 1963. godine doveo do mijenjanja i unapređivanja propisa u cijeloj SFRJ, a da je potres iz 1979. još više uticao na promjene.

"Nakon zemljotresa iz 1979. godine prvi put se u SFRJ uvodi pojam rizika i aktivnosti koje treba da budu preduzete kako bi se umanjile negativne posljedice po stanovništvo, privredu i društvo. Tu je posebno značajna povredljivost i koncentracija objekata na nekom području", ističe ovaj građevinski inženjer.

On je cio radni vijek posvetio istraživanju seizmičkog rizika i napominje da su kod nas ozbiljna istraživanja povredivosti objekata izostala, zbog čega i imamo kako kaže "sunovrat u građevinarstvu".

Mentor Llunji, takođe, tvrdi da se, kako odmiče vrijeme između dva zemljotresa, standardi sve labavije primjenjuju.

"Poslije zemljotresa 1979. bilo je napretka u standardima aseizmičkog projektovanja. Tako je 1981. godine usvojen, za to vrijeme, napredan Pravilnik o aseizmičkoj gradnji, koji se primjenjivao do ove godine, kada je i uveden Evropski standard za konstrukcije (Eurocode)".

Eurocode je, ističe Llunji, progresivniji, ali i složeniji, što će dodatno komplikovati primjenu. Inženjeri još koriste staru filozofiju projektovanja. Prelazak na nove norme bolan je za mnoge koji su navikli na stari sistem. Tako se novi standardi prilagođavaju i ne primjenjuju u potpunosti, što je veoma opasno i može rezultirati ozbiljnim propustima.

Zakon omogućavao da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata

Kada su propisi u pitanju, glavni uzrok za lošu gradnju u Crnoj Gori je Zakon o planiranju i izgradnji iz 2017, čiji je kritičar bio i Llunji, jer je, kako i sam kaže, bilo jasno kuda vodi.

Zakon o planiranju izgradnji koji je tada izglasan centralizovao je oblast planiranja i izgradnje. Zakon je objedinio i planiranje i izgradnju objekata, legalizaciju i eksproprijaciju, inženjersku komoru i davanje licenci… Sve su te oblasti prije toga uređivane različitim pravnim aktima. Upozorenja da je Zakon preglomazan i da ne tretira dovoljno dobro nijednu od ovih oblasti, bila su uzaludna.

"Od 2017, kad je donijet Zakon, nije bilo stvarnog nadzora i revizije za oko 70 odsto novosagrađenih objekata. Preciznije: nadzora je bilo, ali samo na papiru. I to zbog monopola u najbanalnijem i najbrutalnijem smislu, pošto je Zakon omogućio da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata u Crnoj Gori. Bilo je čak slučajeva da su pojedini projektanti bukvalno sami sebi vršili kontrolu projekta. Nadzorni inženjeri su u najboljem slučaju posjećivali gradilišta svakih 10-15 dana. Možete sami pretpostaviti o kakvoj se kontroli radilo", objašnjava Llunji.

Llunji navodi i primjer da je firmi koja je imala četiri iskusna inženjera, koji zajedno imaju više od 100 godina iskustva, Zakona iz 2017. onemogućio da bude uključena u veće poslove, već da vrši nadzor i reviziju izgranje samo porodičnih kuća do 300 metara kvadratnih.

"Dakle, radi se o ljudima koji su projektovali mostove, kontrolisali izgradnju sportskih hala... U posljednjih šest godina to iskustvo je prosto zarobljeno", ističe Llunji i dodaje da za saniranje štete koja je nanijeta profesiji nije potreban samo dobar novi zakon, već i vrijeme.

Problem je prema mišljenju ovog stručnjaka i to što su zahtjevi za projektovanje gotovo isti za sve djelove države. Na sjeveru su zgrade sigurnije zbog nešto nižeg seizmičkog rizika u odnosu na primorje. Ali, na primorju se gradi mnogo više i to na svim mogućim terenima i bez strožih propisa i kontrola, pa je ukupni seizmički rizik tamo mnogo veći.

Ne može se mnogo uraditi kako bi se zaštita postojećih objekata unaprijedila

Prostorni planeri treba da obrate pažnju na zone gdje je gradnja upitna, na ternu podložnom klizištima, pjeskovitom i močvarnom tlu. O tome treba da se vodi računa i prilikom izgradnje novih objekata, ali i legalizacije starih.

"Objekte treba planirati i graditi sa pretpostavkom da će vjerovatno pretrpjeti neki jači zemljotres. Da bi bili sigurni u svojim domovima, školama, zdravstvenim ustanovama, radnim mjestima, neophodna je svijest i odgovornost na profesionalnom i institucionalnom nivou. Samo tako ćemo imati 'siguran krov nad glavom'", navodi prostorna planerka Jovanović.

Ona ukazuje i na to da u urbanim zonama treba obezbijediti i dodatnu infrastrukturu, posebno pristupne puteve radi lakše organizacije i evakuacije stanovništva pri potencijalnom zemljotresu.

Pavićević navodi da iskustva iz skorašnjih zemljotresa ukazuju i na potrebu za provjerom seizmičke sigurnosti konstrukcija postojećih zgrada, koje su ili projektovane po starijim propisima ili građene u vrijeme kada oni nijesu postojali. Te analize su potrebne, kako naglašava, kako bi se se procijenila otpornost postojećih objekata.

U zemljotresu od sedam stepeni Rihterove skale, 1979. godine u Crnoj Gori poginula je 101 osoba, razoreno je mnogo objekata. Posebno je bilo teško na primorju. Uništeno je 250 naselja. Oštećena su 53 zdravstvena i 240 školskih objekata, kao i 570 objekata socijalne i dječije zaštite. Najviše su stradali kulturno-istorijski spomenici. Oštećeno je oko 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva. Došlo je do specifičnih oštećenja tla - likvefakcije (tlo gubi čvrstinu i postaje tečno), klizišta i odrona.

Baranin Vladimir Mitrović sjeća se 1979. i razornog zemljotresa.

"Bilo je divno aprilsko jutro. Oko sedam ujutru, bio sam u vozu, na izlazu iz tunela Sozina koji je grabio ka Titogradu. Odjednom se pomamila zemlja, sve je drhtalo. Voz je stao i počeo da se ljulja, desno i lijevo. Otvorili su se kanali na nasipima uz prugu… Narod je vrištao, djeca plakala, neki su iskakali iz voza. Držao sam za ruku maloljetnog sina", prisjeća se on.

"Tog dana život je stao i danas tugujem za sugrađanima i mojim Barom. Ne ponovilo se niđe i nikada", kaže još Mitrović.

Šta bi tek danas bilo da se ponovi 1979, pita se ovaj svjedok jedne od najvećih prirodnih katastrofa Crne Gore. Koliko bi zgrada napravljenih preko noći, bez nadzora i mimo propisa, ostalo, šta bi bilo sa njihovim stanarima.

Haiti i Japan: Dva oprečna iskustva

Koliko je važno poštovati napredne propise o izgradnji objekata najbolje pokazuju posljedice dva snažna zemljotresa koji su se, u razmaku od samo godinu, dogodili u dvije zemlje - Haitiju i Japanu.

Zemljotres na Haitiju, jačine sedam stepeni Rihterove skale, 2010. izazvao je smrt, prema procjenama tamošnje Vlade, i preko 200 hiljada ljudi. Glavni grad ove države, Port o Prens, u čijoj je blizini bio epicentar, gotovo je sravnjen sa zemljom. Ovo je jedan od najrazornijih zemljotresa ikada zabilježenih, iako nije bio najjači.

Naredne godine, Japan je pogodio najsnažniji potres od kad se vrše mjerenja u toj državi, jačine oko devet stepeni Rihterove skale, a uzrokovao je cunami visine 10 metara, kao i katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukušima. Poginulo je oko 20 hiljada ljudi. Dakle, deset puta manje nego na Haitiju, iako je zemljotres bio jači za gotovo dva stepena na Rihterovoj skali.

Japan ima dugu istoriju razvoja tehnologija seizmičke izolacije, upravo zbog toga jer se nalazi na trusnom području. Višespratnice u ovoj državi obično imaju sistem uređaja za poništavanje podrhtavanja (seizmičke izolatore u temelju). U zavisnosti od visine i drugih faktora, objekti građeni uz pomoć ove tehnologije bočno se ljuljaju. Pored ove nove zanimljiva je i primjena stare tehnologije, koja se koristila nekad prilikom izgradnje hramova, a koja se i sada koristi, jer se pokazala vrlo učinkovitom. U posljednjih 1400 godina samo su se dva hrama srušila zbog zemljotresa. Japanski hramovi otporni su radi tri važna elementa: široke, teške nadstrešnice koja služi da izdrži gravitaciono opterećenje, "plutajućih spratova" i šinbašire - teškog centralnog stuba čija je svrha apsorpcija udara. Savremeni pristup ovoj drevnoj tehnologiji korišen je prilikom projektovanja tokijskog tornja "Nebesko drvo", jedne od najviših građevina na svijetu.

U Japanu izgradnja objekata mora biti u skladu sa seizmičkim standardima i propisima koji su određeni Zakonom o građevinskim standardima. Pored toga, Japanci su izgradili i sistem ranog upozoravanja na opasnost od zemljotresa. Minut prije nego što se zemljotres iz 2011. osjetio u Tokiju, reagovao je sistem uzbune. To je, pored strogih propisa izgradnje objekata, spasilo mnoge živote.

Ogromne štete iz 2010. na Haitiju, inače najsiromašnijoj karipskoj državi, uzrokovane su zbog više razloga. Ova je zemlja u seizmički jako aktivnoj oblasti, visoka je gustina naseljenosti, a zgrade (od betona i blokova šljunka) sagrađene su tako da izdrže česte uragane, ali ne i zemljotrese.

Stručnjaci problematizuju i zastarjele podatke na osnovu kojih se nikako ne može planirati razvoj države u narednim decenijama

Maja Boričić

Hidroelektrana Komarnica, vojni poligon na Sinjajevini, luka Virpazar, gasovod, Jadransko-jonski autoput, brza saobraćajnica od Ulcinja do Herceg Novog… Ovi kontroverzni projekti našli su se u Konceptu prostornog plana Crne Gore (PPCG), koji je urađen krajem prošle godine.

Na osnovu Koncepta, radi se Nacrt PPCG, temeljni dokument koji bi trebalo da definiše valorizaciju prostora Crne Gore do 2040. godine, pa i kojim će putem ići njen razvoj.

Koncept je preglomazan, pun kontradiktornosti, sa nejasnim porukama za razvoj zemlje, kaže više stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Konceptom PPCG predložena su tri moguća scenarija razvoja - ekološki, održivi i intezivni razvoj, od kojih će, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) u Nacrtu, za sve oblasti, predložiti scenario održivog razvoja.

Stručnjaci upozoravaju da ovo nije dobro rješenje, jer se za neke oblasti morao razmotriti i ekološki scenario, posebno za one koje su vezane za zaštitu prirode.

Problematizuju se i zastarjeli podaci na osnovu kojih se nikako ne može planirati razvoj države u narednim decenijama.

Posljednji rok za izradu Prostornog plana je oktobar ove godine.

Iako je na Koncept PPCG-a stiglo 73 komentara i sugestija, iz Ministarstva za CIN-CG izjavili su da nijesu dobili veliki broj konstruktivnih primjedbi koje bi se odnosile na unapređenje sadržaja dokumenta. Tvrde da su to bile većinom inicijative zainteresovanih korisnika koje su se odnosile na prenamjenu prostora.

No, sagovornici CIN-CG upozoravaju da to nije tačno, te da je ovakva situacija samo logičan nastavak haosa u prostornom planiranju koji u Crnoj Gori traje godinama. Kulminacija se, rekli su, desila nakon što je 2017. godine donesen Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata. Tim je zakonom je bila predviđena centralizacija upravljanja prostorom. Ona bi uključivala Prostorni plan i Plan generalne regulacije (PGR), koji je trebao da zamijeni lokalne planove.

Međutim, država već sedmu godinu ne uspjeva da realizuje taj Zakon. Probijeni su svi rokovi. Prvobitni rok za izradu PPCG istekao je još 2020. godine, a od PGR-a će se ipak odustati, nakon što je njegova izrada takođe više puta odgođena.

“Pritisak donosioca odluka, koji razvoj vide u aktiviranju svih mogućih kapaciteta istovremeno, glavni je problem - kako planerima, tako i svima nama”, za CIN-CG je izjavila arhitektica Biljana Gligorić, direktorka Centra za održivi prostorni razvoj Expeditio, nevladine organizacije koja se godinama bavi zaustavljanjem devastacije prostora u Crnoj Gori. 

Ona očekuje da će Nacrt PPCG biti veoma sličan Konceptu tog dokumenta, za koji je rekla da mu nedostaju ujednačenost, te kvantitativni i svježiji podaci kao i bolja analiza uzroka. “Nije dovoljno samo prepoznavanje posljedica”, upozorila je ona. 

Da koncept PPCG ne donosi mnogo novoga, kao i da nema značajnijih poruka, ocijenila je i prostorna planerka Ksenija Vukmanović. “Nemamo trasiranu jasnu strategiju razvoja. Dokumenti koji čine osnov za izradu Plana nisu ažurirani i u potpunosti usaglašeni te uključuju i suprostavljene stavove“, istakla je Vukmanović. Dodala je i da smjernice koje se tiču Komarnice, Sinjajevine, gasovoda, te primarnih saobraćajnih pravaca nisu dorečene. „S obzirom da se radi o konceptu planskog rješenja, za očekivati je da će u Nacrtu prostornog plana biti iskazani jasniji stavovi po ovim i svim drugim spornim pitanjima koja se tiču dalje  prostornog razvoja“.

Što bi trebalo popraviti?

No, niti kritičari predloženog koncepta PPCG ne slažu se u potpunosti u tome kako bi trebalo popraviti loša predložena rješenja.

Sinjajevina je, kazala je za CIN-CG Vukmanović, prema dosadašnjim analizama stručnjaka, najpovoljnija lokacija za vojni poligon u Crnoj Gori. No, ustvrdila je da nije predočena analiza koliki uticaj bi ovaj poligon imao na okolinu i životnu sredinu.

Isto je rekla i za hidroelektranu Komarnica: “Moramo biti otvoreni i imati jasne

analize sa konkretnim zaključcima, kako bi i građani znali o čemu govorimo, a mi to nemamo”.

U komentarima na koncept Plana koje su u MEPPU dostavile članice Expeditia preporučuju da se u mreži zaštićenih prirodnih dobara predvidi zaštita Sinjajevine kao Regionalnog parka prirode, ali i da se isključi mogućnost izgradnje hidroelektrane na Komarnici. 

Neophodno je, ocjenili su iz Expeditia, i potpuno ukinuti saobraćajnicu za brzi motorni saobraćaj duž primorja, zbog planirane izgradnje Jadransko-Jonskog autoputa koja prolazi zaleđem Primorskog regiona i u području Crne Gore predstavlja konekciju između Hrvatske i Albanije. “Ova brza saobraćajnica nepovratno bi devastirala već preizgrađeni i devastirani kulturni pejzaž primorja”, poručili su iz Expeditia. 

Vukmanović, međutim, smatra da treba raditi brzu saobraćajnicu jer je, kako kaže, izgradnja jadransko jonskog auto puta zahtjevnija, a samim tim i skuplja . Ona takođe pojašnjava da je gradnja jadransko -jonskog autoputa svakako na dužem čekanju, jer Albaniji i Hrvatskoj, sa čijim autoputevima treba spojiti trasu, to nije prioritet za vremenski period od 10-20 godina.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), u komentarima na koncept Plana koje su dostavili Ministarstvu, napomenuli su da rizici od zagađenja u Nacionalnom parku Skadarsko jezero treba da se ublažavaju, a ne pojačavaju intenziviranjem saobraćaja.

Upozorili su da nije analiziran kumulativni efekat uticaja zagađenja koji bi bili rezultat izgradnje luke Virpazar.

Istaknuli su i da je kontradiktoran prijedlog izgradnje HE Komarnica jer se ovo područje kasnije u konceptu navodi kao područje od značaja za zaštitu. “Riječ je o budućem Natura 2000 staništu, EMERALD području od međunarodnog značaja. HE Komarnica bi bila kap koja bi definitivno prelila čašu kada su u pitanju problemi sa kojima se suočavaju ptice”, poručili su iz CZIP.

I vjetroeletkranu Brajići vide kao posebno kritičnu, zbog toga što ptice tu rutu koriste za migracije, ali i zbog uticaja na pejzaž i razvoj turizma i potreba lokalne zajednice koja se oštro protivi izgradnji elektrane.

“Dokument ne pominje rješavanje problema upravljanja i odlaganja otpada nakon isteka
radnog vijeka vjetranjača/turbina i solarnih panela. Izgradnjom ovolikog broja vjetroelektrana stvara se ozbiljan problem otpada koji će eskalirati u narednih 30 godina koliko je vijek turbine”, upozorili su iz CZIP.

Na sve navedene primjedbe iz Ministarstva za CIN-CG tvrde da ne znači da će se sve što se našlo u konceptu biti i u Planu, te da postoje određeni konflikti u prostoru koje treba riješiti. “Civilni sektor je u raspravi o konceptu imao primjedbe na Komarnicu, vjetroelektranu Brajiće i vojni poligon Sinjajevina. To su ti konflikti koji treba da se riješe - da li će se naći u nacrtu ili ne. Strateška procjena će dati odgovor na tu dilemu”, objašnjava direktorka Direkcije za prostorno planiranje u Ministarstvu Marina Izgarević Pavićević.

Hoće li se graditi HE Komarnica ili neće?

Zvaničnici sve više podržavaju izgradnju hidroelektrane Komarnica, navodeći da će donijeti razvoj sjevernom regionu zemlje. Iz Ministarstva tvrde da je već usvojen plan za izradu te HE. No, Ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović nedavno je u medijima ponovila da se HE “Komarnica” neće graditi.

Kako god na kraju bilo, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, u elaboratu koji je rađen za Komarnicu, iako akumulacija ulazi u zaštićeno područje, uopšte nema podataka koliki je uticaj na to područje, kolika je površina izgubljenih habitata i koji su.+

Expeditio u komentarima na koncept problematizuje i obimnost tog dokumenta, ističući da je prethodni PPCG imao ispod 200 strana, a konceptu novog ima preko 600 strana: „Ovo je preobiman dokument koji je teško pratiti i analizirati i nama koji smo dio  stručne javnosti. Treba da bude više integralan, da prepoznaje sve moguće konflikte i rješava ih, da daje jasne smjernice”, primjedba je Centra za održivi prostorni razvoj.

Nejasno je, istakli su iz Expeditia, na koji način je ovaj PP drugačiji od prethodnog i

i šta garantuje da se neće desiti devastacije kao i do sada. Iako je za CIN-CG rekla da nije problematičan scenario održivog razvoja, kroz koji je planirano da bude tretirana svaka oblast u Planu, direktorka Expeditia Biljana Gligorić upozorila je da je problem to što se ekološki scenario tretira kao ekstreman.

“To nije dobra poruka u ekološkoj državi. Ovaj koncept Plana obesmišljava ekološki scenario a bio bi najlogičniji izbor nakon jedne strašne avanture razvoja prostora koji nas je dovela u ćorsokak i do trajne devastacije prostora”.

Upravo zbog svih devastacija koje su se dogodile u prostoru Crne Gore, Biljana Gligorić iz Expeditia smatra da je jedini ispravan put bio potpuna suprotnost dosadašnjem scenariju – onaj ekološki. “To znači, kaže ona, PPCG koji će biti sanacioni daleko više nego investicioni.” Tvrdi da je država na ovaj način zvanično priznala da je potpuno izgubila konce u upravljanju prostorom i doživjela poraz te upozorava da je nastavljanje takvog trenda pogubno je za Crnu Goru”.

Ksenija Vukmanović takođe je ocijenila da je ekološki scenario nedovoljno analiziran. “Ne znači da se u tom scenariju ne bi mogli graditi novi objekti i infrastrukturni sistemi, ali su standardi i pravila za razvoj rigorozniji, zahtijevali bi značajno veća ulaganja i kontrolu države”.

I iz CZIP-a u komentarima na koncept upozorili su da je ekološki scenario u većini slučajeva neopravdano opisan kao neprihvatljiv bez jasne argumentacije: “Postavlja se pitanje da li je ispravna metologija izbora jednog scenarija jer analiza prostornih razvojnih mogućnosti u varijantama za različite oblasti pokazuje da je npr. restriktivni (ekološki) scenario najbolje rješenje za oblast zaštite prirode”.

Ministarstvo: Ne mogu se pomiriti svi konflikti

Nevladina organizacija Eko-tim u komentarima na koncept PP istakla je, između ostalog, da su istraživanja i eventualna proizvodnja ugljovodonika u crnogorskom podmorju u koliziji sa razvojem turizma. Iako državni zvaničnici najavljuju smanjenje emisija štetnih gasova do 2030., dodaju iz Eko-tima, ovaj cilj nije utemeljen u trenutnim planovima i procesima.

“Država izdvaja sve više novca da bi opravdala dalje spaljivanje uglja u TE Pljevlja, otvara nove rudnike uglja te promoviše gasne odnosno fosilne infrastrukture koje nose velike ekonomske i ekološke rizike”, upozoravaju iz Eko-tima

I iz CZIP tvrde da se u konceptu Plana eksploatacija nafte konstatuje samo u dijelu mogućnosti, a ne i kao prijetnja, iako može imati ozbiljnih uticaja na životnu sredinu. Takođe su istakli da je koncept napisan površno i uopšteno. “Uglavnom izostaju kvantitativne odrednice, date su paušalne procjene i korišćeni su termini koji neprecizno i neodređeno opisuju razvoj u određenim oblastima”, tvrde oni. Zamjeraju da u tom dokumentu ima velik broj slovnih i gramatičkih grešaka, pa čak i da je dio teksta na hrvatskom jeziku.

Biljana Gligorić naglasila je i da je svima jasno, posebno nakon poslednjeg velikog priliva izbjeglica iz Ukrajine i Rusije, da podaci popisa iz 2011., koji su korišteni pri izradi koncepta PPCG, apsolutno nisu validni. “Problem je što je crnogorsko društvo malo i što tako krupni demografski prilivi dramatično na njega utiču. A ako se uzmu pogrešni podaci, možemo lako pogriješiti i u donošenju prostornih i razvojnih politika.”, upozorila je Gligorić.

Za CIN-CG Iz Ministarstva na to odgovorili su da bi bilo dobro da imamo novi popis, ali da to nije prepreka, jer postoje projekcije koje radi MONSTAT. Poručuju: “Urađena je demografska studija. Na osnovu svih analiza evidentno je da će odliv stanovnika na sjeveru biti još gori nego što je bio na popisu iz 2011”.

U ime Ministarstva Marina Izgarević Pavićević izjavila je da je urađena strateška procjena uticaja na životnu sredinu. Po njenim tvrdnjama PP će svakako pokušati da aktivira sjeverni region tako da se predvide neki projekti koji će doprijeniti da se narod vrati: “Sve oblasti će biti obrađene kroz prizmu održivog razvoja a akcenat će biti na poljoprivredi, turizmu i energetici”, rekla je ona.

Direktorka Ekspeditia Biljana Gligorić podsjetila da civilno društvo već godinama upozorava da nije dobra praksa održavanje javnih rasprava usred ljeta, posebno ne o ovako važnom dokumentu koji tretira razvoj Crne Gore do 2040. Gligorić je dodala je da njeno 25-godišnje iskustvo učešća u javnim raspravama pokazuje da skoro nikad javna rasprava ne rezultira krupnim izmjenama kao što je, na primer, izbacivanje problematičnih projekata. “Shvatanje participativnosti samo kao obaveznog koraka, ali ne i kao istinski korisnog procesa koji unapređuje krajnji dokument, može opet, po ko zna koji put, da nas skupo košta”, upozorava ona.

“Nije lako uvijek pomiriti sve konflikte. Svakako imamo stratešku procjenu i cilj da se ti uticaju svedu na minimum ili da uopšte nema uticaja”, u ime Ministarstva na te je primjedbe odgovorila Marina Izgarević Pavićević. Ona najavljuje da bi sredinom maja trebalo da završe Nacrt, koji će biti poslat institucijama na davanje mišljenja. Rok za odgovor biće dva mjeseca. “Tek po pribavljanju pozitivnih mišljenja materijal će biti poslat Vladi da utvrdi Nacrt PP koji će zatim biti na javnoj raspravi”.

Istovremeno, očekuju se i zakonske izmjene u ovoj oblasti. Ministarstvo želi da iz sadašnjeg Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata proizađu tri zakona - o prostornom planiranju, o izgradnji objekata i o legalizaciji. Nacrti tih zakona su završeni i trenutno su na javnoj raspravi.

Prema sadašnjem Zakonu o planiranju prostora bila je predviđena izrada Plana generalne regulacije (PGR) za što je, prema informacijama CIN-CG-a, već utrošeno gotovo pola miliona eura. Donošenjem novih zakona, kojima takav dokument nije predviđen, biće poništen i PGR.

Iz Ministarstva su za CIN-CG objasnili da su oni morali raditi na PGR jer je

predviđen sadašnjim zakonom. “Mi to ne možemo zaustaviti dok se ne donese novi zakon. Nisu bačene pare, jer će se taj materijal koristiti za izradu lokalnih planova”, tvrde u Ministarstvu. Nakon usvajanja novih zakona i PPCG moraće se mijenjati i lokalni planovi, koji će se usklađivati sa novom politikom prostornog planiranja.

Daju milione, pa poništavaju planove

Vukmanović, koja je bila koordinatorka izrade aktuelnog Plana generalne regulacije, objasnila je za CIN-CG da je namjera zakona iz 2017. bila da se kroz izradu jednog plana na nivou pet regiona stavi van snage više od 500 važećih planskih dokumenata, od kojih su mnogi neusaglašeni sa planovima višeg reda, kao i sa nekvalitetnim i prevaziđenm planskim rješenjima sa aspekta urbanističkih pokazatelja.

“Za prvu fazu PGR-a, koju je radni tim završio i predao Ministarstvu u decembru 2020.g. isplaćeno je 400.000 eura, na njemu je radilo 60 stručnjaka, potpisnika ugovora o izradi PGR-a, i još više od 40 saradnika”, dala je konkretne brojke. Ocijenila je da bi ono što je urađeno moglo donekle da se iskoristi za lokalne planove, ali uz ažuriranje podataka.

Prema novim zakonskim rješenjima, rekla je Izgarević Pavićević, predviđeno je osnivanje državne i lokalnih agencija koje će raditi planska dokumenta. To znači da se taj posao više neće ustupati pojedincima kao do sada. “Biće kao nekad kad je Republički zavod radio planove prostora. Shvatili smo da je tako najmanja mogućnost korupcije a planovi su bili kvalitetniji i sprovodljivi”, pojasnila je direktorka Direkcije za prostorno planiranje u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Dodala je i da je planirano vraćanje u zakon izadavanja građevinskih dozvola i licenci te inspekcijskog nadzora.

Vukmanović se nada da će set novih zakona pomoći uvođenju reda u prostor, da će jasno biti postavljena hijerarhija planova te da će lokalni planovi imati više konkretnih i jasnih principa. Ona kao dobru ideju navodi uvođenje državne i lokalnih agencija koji će praviti te planove. Međutim, upozorava da postoji veliki deficit urbanista u državi.

Nema ni dovoljno razumijevanja koliko je proces planiranja prostora zahtjevan, spor i kompleksan, dodala je arhitektica Gligorić. Ona ocjenjuje da su sve anomalije koje sada srećemo u sistemu direktna su posledica već spomenutog katastrofalnog zakona o planiranju iz 2017. godine.

“Po tome Zakonu usvojen je samo jedan prostorni plan (PUP Kotora). A uništen je sistem planiranja, poremećena je hijerarhija planova, nije završen proces legalizacije. Ostali su, silom prilika, stari loši planovi na snazi, što sve čini da prisustvujemo jednom kompletnom haosu koji ne samo da nas skupo košta finansijski, već dovodi do potpune blokade sistema”, oštra je Gligorić.

Ona se nada da će set novih zakonskih rješenja započeti ispravljanje tog haosa, ali upozorava i da ne smijemo zaboraviti da je to tek prvi korak i zaključuje da ćemo morati da čekamo mnogo godina da se dodje do kvalitetnih prostornih planova koji će garantovati manje konflikata i devastacija u prostoru.

Nekad se osluškivale potrebe društva

Biolog Vasilije Bušković ističe da je problem što, u posljednjih 20 godina, u prostoru imamo pojavu da se na istom lokalitetu predviđaju suprostavljene namjene-poljoprivreda, turizam, vjetroelektrane, infrastruktura. „Prostorno planiranje interesno veže veliki broj ljudi, nažalost to funkcioniše tako što neko iz politike kaže šta da se ucrta, mora se pitati samo struka da bi to funkcionisalo kako treba“.

On se prisjeća kako su stvari funkcionisale ranije, pojašnjavajući da se, prije izrade PP, radio socijalni plan, odnosno osluškivale potrebe društva i na osnovu njih radio Plan. I Vukmanović ističe da se u socijalizmu radilo sistematičnije i da je hijerahija planova bila jasna: “Nered u procesu planiranja prostora je unio investicioni bum, kada su i planovi postali tržišni proizvod. Interesi još uvijek vladaju u planiranju. Prostorne planove treba raditi stručno, a za devastacije koje su se desile u prostoru, između kojih i za područja nelegalne gradnje, treba definisati jasne i stroge mjere sanacije ”.

Fale i digitalne mape zaštićenih područja

Iz Ministarstva objašnjavaju da Agencija za zaštitu životne sredine treba da uradi digitalne mape zaštićenih područja: “Mi te podatke dobijamo od njih i tako kako ih dobijemo prenosimo ih u prostor. Postoje prostorni planovi nacionalnih parkova, mi imamo svoje granice NP, potrebno je da ih Agencija obilježi na terenu”.

Oni pojašnjavaju da sve zavisi od podataka koje dobijaju od relevantnih institucija, te da je neophodno je da sve institucije uključe aktivno. “I prethodni PP je bio dobar, implementacija je ključ, to je nešto što je izostalo, zbog toga nam se i desilo ovo u prostoru,a ne zbog toga što smo imali loš plan”, zaključuju u Ministarstvu.

Ministarstvo ‘zaboravilo’ dva od četiri područja s UNESCO liste svjetske baštine

Nedovoljno su obrađena ograničenja usljed klimatskih promjena dva područja

Svjetskog nasljeđa UNESCO (istorijsko područje Kotora i Bokokotorskog zaliva i prirodno područje Durmitora), ističe se u komentarima na koncept koji je dostavio Ekspeditio. Oni dodaju i da se koriste neprecizne i nedopustive formulacije za zaštićena područja:  “Crna Gora ima četiri upisana dobra na UNESCO listi svjetske baštine; Sramota je i nedopustivo da dokument ovog nivoa ima ovakve nejasne i neprecizne formulacije i greške”.

Ministarstvo u dokumentu ne pominje tri nekropole stećaka i kotorsku tvrđavu, koji su takođe upisani na listi Svetske baštine UNESCO. Ocjena stanja u poglavlju zaštite kulturne baštine nije zasnovana na stručnim analizama i ne odgovara realnosti, smatraju iz Ekspeditia. “Ovu oblast karakteriše potpuno urušeni institucionalni sistem zaštite,

problematična i neusklađena zakonska rješenja, nepostojanje osnovne dokumentacije uključujući Registar kulturnih dobara, drastičnu devastaciju kulturnog pejzaža…”

Gotovo pola Roma i Egipćana živi izolovano u naseljima u kojima nema većinskog stanovništva. Mnoge porodice smještene su u barakama i na ivici su gladi, a djeca da skoro nemaju priliku da se normalno školuju i socijalizuju

Andrea JELIĆ

Život je nikakav ovdje. Nekad nas obiđu nadležni da vide kakve muke imamo. To čine samo kad im je zgodno, da se slikaju, na par minuta. Naša djeca nemaju gdje ni da se igraju, pa to čine pored ulice kojom prolaze kamioni preduzeća ‘Čistoća’ i jure automobili. Nemamo ni ležećeg policajca”, o svom životu na Vrelima ribničkim za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) priča mladi otac petoro djece Ferdi Bahtiri.

Kaže da bi volio da se sa porodicom preseli negdje bliže centru Podgorice. “Već 24 godine živim ovdje i prošao sam put od šatora do stana. Radimo, mučimo se... kao psi. Želio bih da živim normalno, kao i svi drugi ljudi, ali mi je to onemogućeno jer nemam državljanstvo Crne Gore. Ne mogu da nađem dobar posao i da se preselim”, kaže Bahtiri, dok se njegova djeca igraju u prašini.

Geto. Tako Bahtirijeva sugrađanka Ajša opisuje ovo podgoričko naselje. Ova dvadesetogodišnjakinja radi u drugom dijelu Podgorice, a put do posla joj svakoga dana oduzme sate zbog saobraćajnih gužvi i pješačenja.

”Obično krećem sat vremena ranije, kako bih uhvatila autobus. Imam mjesečnu kartu koja mi važi samo kada radim u prvoj smjeni. Kada sam u drugoj, do ponoći, autobusa nema. 

Tada ili se vraćam taksijem ili me ponekad prebace kolege do mjesta odakle mi je najbliže da pješke stignem kući. Potrošim dosta novca samo na prevoz”, kaže Ajša za CIN-CG.

Na Vrelima ribničkim i u susjednom naselju Konik živi najveći broj pripadnika romske i egipćanske populacije. Njih u Podgorici, prema podacima iz popisa stanovništva iz 2011, ima oko dva odsto, odnosno oko četiri hiljade. Prema definiciji, geta su izdvojeni djelovi grada koji nastanjuju određene etničke, rasne, socijalne ili klasne grupe. Ovaj termin korišćen je još 1516. za Venecijanski geto, dio grada gdje su, odvojeni od drugih, živjeli Jevreji.

”Posljedice getoizacije, odnosno života u getu, mogu biti pogubne po društvo. Stvara se netrpeljivost, glorifikuje netolerancija, ne živimo kulturu dijaloga sa drugima i drugačijima od sebe”, objašnjava sociolog i profesor na Univerzitetu Crne Gore Vladimir Bakrač.

Stereotipi vezani za romsku i egipćansku zajednicu, prema njegovim riječima, još uvijek su veoma prisutni upravo jer izostaje spremnost ostatka društva da upozna kulture, jezike i običaje ovih naroda i uključi ih u cjelokupni sistem. “Bogatstvo jednog društva je u različitostima. Što se te razlike manje primjećuju i naglašavaju, to je društvo snažnije i homogenije”, navodi Bakrač.

Život u getu, piše za Federal Reserve Bank of Boston profesor ekonomije na Harvardu Edvard Glejzer, podrazumijeva vještačku barijeru koja ometa miješanje i razmjenu ideja i dobara koje su ključne prednosti življenja u gradu. “Stanovnici geta tako su lišeni pogodnosti življenja u urbanom okruženju – finansijskih, poslovnih i kulturnih kontakata sa ostatkom društva”, navodi se u Glejzerevom tekstu.

Nema kafana i restorana, parkova za djecu niti prodavnica

Prolaznik koji do Vrela ribničkih dolazi iz pravca centra Podgorice naići će na posljednje zgrade prije uskog puta dugog više stotina metara koji ovo naselje izoluje od ostatka grada. Kada se zađe dublje, dočekaju vas razorani putevi i barake neuslovne za život. Mršave i bolesne životinje prebiraju po otpadu koji je svuda. Mladi ljudi po naselju kuju, vare, slažu željezo, drva… Djeca se igraju, u prašini i po lokvama.

Nema kafana i restorana, parkova za najmlađe, niti poznatih trgovačkih lanaca... Tu je po koja piljara, tek za osnovne namirnice. Ništa od uobičajenog tek koji kilometar dalje.

Nije ovo jedini geto romskog i egipćanskog naroda u Crnoj Gori. Gotovo svaka opština u kojoj ima ovih zajednica ima naselja za njih, uglavnom na periferiji. Na Cetinju to je Zagrablje, u Beranama Riversajd, Bijelo Polju Rakonje, Tivtu Sedmi jul…

Zagrablje, gdje živi 20-ak porodica, izdvojeno je od Cetinja i nalazi se na putu ka Budvi, tik pored deponije. Stanovnici Zagrablja, čiji broj varira od mjeseca od mjeseca zbog čestih migracija, nastanjuju dolinu do koje se dolazi putem sa kojeg pogled puca na pravo brdo otpada. Tu se privremeno skladišti i prerađuje neopasni građevinski, biorazgradivi i kabasti otpad opštine Cetinje.

Nijesu oduvijek tu živjeli. Nakon poplava na Cetinju iz februara 1986. godine, u kojima su stradali stambeni objekti koje su koristili pripadnici romske i egipćanske populacije u naselju Donje polje, Zagrablje je postalo alternativa kao nužni smještaj i neformalno naselje. Sad bi, nakon četiri decenije, njegovi stanovnici trebalo da se vrate u Donje polje.

”Prijestonica Cetinje je tokom 2022. godine počela prvu fazu izgradnje stambenog objekta za potrebe socijalnog stanovanja u naselju Donje polje. Planirano je da objekat ima 30 stambenih jedinica”, naveli su iz Opštine Cetinje za CIN-CG.

Stanovnici ovog naselja koji su radno sposobni uglavnom su zaposleni u preduzeću “Komunalno” Cetinje, dok djeca pohađaju OŠ “Njegoš”. Zbog udaljenosti naselja, lokalna uprava osnovcima obezbjeđuje prevoz.

Riversajd u Beranama ima oko 30 kuća, preko 400 stanovnika. Naselje je sagrađeno na obali Lima prije više od 10 godina, uz donacije uglavnom inostranih organizacija. Međutim, svaki put kada počne zima mještani moraju da gledaju i u nebo i u rijeku jer im nabujali Lim plavi kuće. Prilikom projektovanja i izgradnje i nije se vodilo računa o toj opasnosti.

U tivatskom naselju Sedmi jul, u barakama gdje stanuje više od 30 romsko-egipćanskih porodica, godinama su životni uslovi potpuno nehigijenski.

Stambena politika podstiče segregaciju

Getoizacija Roma i Egipćana u Crnoj Gori, smatra izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama – Phiren amenca Elvis Beriša, mnogo je prisutnija i vidljivija nego u nekim drugim državama. “Čini mi se da je fokus u sprovođenju stambene politike, ne samo države, već i Evropske unije (EU) sve ovo vrijeme bio da se ljudi u stanju socijalne potrebe nekako zbrinu, ali se nije dovoljno vodilo računa da to ne odvede u njihovu segregaciju. Time je dugoročno napravljena veća šteta”, objašnjava Beriša.
Herceg Novi je, prema njegovim riječima, primjer drugim opštinama kako izgleda politika koja doprinosi degetoizaciji romskog i egipćanskog naroda. “Iako postoji manja lokacija gdje žive samo Romi i Egipćani, najveći broj njih živi u različitim djelovima grada, što podstiče socijalizaciju”, kaže on za CIN-CG i ističe da su u ovom primorskom gradu romska i egipćanska djeca više socijalizovana za život sa drugim stanovnicima, a mladi češće uključeni u razne vannastavne aktivnosti.

”To je ono što mi tražimo. Želimo podršku države, ali ne na način da nas ona, dodjelom stambenih jedinica u getima tjera u ‘naš ćošak, naša četiri zida”, napominje Beriša.

Prema Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori za period od 2021. do 2025. godine oko 42 odsto Roma i Egipćana živi u naseljima samo svojih zajednica. U tom Vladinom dokumentu navodi se da je situacija ipak bolja nego 2016, kada je oko 60 odsto njih živjelo u takvom okruženju.

”Veliki procenat domaćinstava u kojima žive Romi i Egipćani nema osnovne uslove za pristojan život. Tako, na primjer, oko 10 odsto tvrdi da u njihovom domaćinstvu nema struje, a oko 12 odsto nema vodu. Oko 18 odsto Roma i Egipćana nema kupatilo i frižider u svojim stambenim objektima, dok njih 20 odsto nema šporet ni toplu vodu. Kompjuter koji je bio neophodan za učenje na daljinu tokom pandemije virusa COVID-19 nema 80 odsto domaćinstava. Pristup internetu na neki način ima svega 65,5 odsto domaćinstava”, piše još u nacionalnoj strategiji.

Istraživanje UNICEF-a “Višedimenzionalno siromaštvo djece u Crnoj Gori” iz 2021. godine, pokazalo je da mnogi roditelji iz ovih zajednica smatraju da je koncentrisanje manjinske etničke populacije u naselja koja su namijenjena isključivo za nju još jedan vid društvene segregacije. “Sve ovo može dovesti do negativnih ishoda u pogledu školovanja djece i njihove budućnosti uopšte”, upozorava se u ovom istraživanju. ”Uslovi su na Vrelima ribničkim, za sada, loši. Mnogi od nas preživljavaju tako što pretražuju po kontejnerima. Valjda će biti bolje”, nada se Ferdi Bahtiri. Nedavno su u Podgorici na Vrelima ribničkim dodijeljeni ključevi stanova za još 96 porodica koje su izbjegle u Crnu Goru tokom građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava za CIN-CG kažu da su protiv stvaranja geta bilo koje zajednice. “Ali moramo uzeti u obzir da je Crna Gora zemlja u tranziciji koja još uvijek puno toga treba da promijeni, pa i da iskorijeni getoizaciju”, odgovaraju iz ovog Vladinog resora.

Kako su nastajala geta

Romi i Egipćani, objašnjava za CIN-CG entološkinja i antropološkinja Vesna Rasulić Delić, od dolaska na evropsko tlo, “obitavaju” na periferiji društvenog sistema, pa tako od početka naseljavanja žive na marginama i periferijama svih svjetskih gradova.

Najveći talas naseljavanja Roma na Balkan bio je sa dolaskom Turaka. Oni su imali posebne uredbe vezane za Rome - naselja su morala biti na periferiji grada - varoši, odvojena od kuća većinskog stanovništva. Nazivana su mahale ili džemati.

U Crnu Goru su se, priča Rasulić Delić, prvo doselili Kovači, koji su se vremenom ili asimilovali, raselili ili kreirali poseban etnički identitet. Potom su, krajem 19. vijeka, došli Čergari, sa prostora Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Nakon njih, u periodu između dva svjetska rata pa sve do kraja osamdesetih godina u više migracionih talasa koji su podstaknuti ekonomskim razlozima, dolazili su Romi i Egipćani sa Kosova.

”Oni su se, u jednom migracionom talasu, krajem šezdesetih godina 20. vijeka, samoinicijativno naselili na Čepurcima kod Pamučnog kombinata u tadašnjem Titogradu. Prostor oko njihovih baraka bio je u stanju biološkog, fizičkog i vizuelnog haosa”, navodi Rasulić Delić.

Zbog opasnosti od velikih boginja, u februaru 1972. godine, njihove su barake spaljene. Tadašnje komunalne vlasti su ih primoravale da se vrate u svoja prvobitna mjesta boravka, na Kosovo. Kako to nije uspjelo, nastanjeni su na Koniku, kraj Vrela ribničkih. Za njih su tu izgrađeni stanovi iz fonda solidarnosti a tadašnje komunalno preduzeće “Gorica” pravilo je tu i stanove za svoje radnike.

Posljednji talas naseljavanja Roma i Egipćana, kaže još Rasulić Delić, zabilježen je početkom 21. vijeka, uglavnom sa Kosova. “I tada su dobijene donacije za izgradnju zgrada, takođe na Vrelima ribničkim. Taj prostor i način stanovanja je prošao kroz različite promjene: od šatora, preko kontejnera, pa do zgrada. Međutim, on i dalje suštinski ostaje svojevrsni prostorni i društveni geto. Razbijanju tog kruga ne pomaže ni činjenica da u momentu kada su novi Romi i Egipćani došli čak ni domicilni sunarodnici nijesu bili prijateljski nastrojeni prema njima”.

Tome je, objašnjava sagovornica CIN-CG-a, svakako doprinio princip geta, koji je uslovljavao raseljene osobe da žive drugačijim životom od većine domicilnih Roma, koji su tokom vremena izgradili čvrste objekte i razvili lokalni identitet.

 

I u državama EU neki žive u getima

Prema istraživanju iz 2020. koje je izradila grupa istraživača sa Univerziteta Pavol Jozef Safarik, u Slovačkoj otprilike šestina romske populacije živi u segregisanim naseljima. “U tim naseljima socio-ekonomske uslovi su katastrofalni. Više od 80 odsto Roma ima samo osnovno obrazovanje, a preko 90 odsto je nezaposleno. Šestina nema pristup električnoj energiji, a samo njih pola ima stabilno vodosnabdijevanje, kupatila, tuševe ili toalete. Oko 50 odsto romske populacije u naseljima ima loš pristup zdravstvenoj zaštiti”, navodi se u ovom istraživanju.

Slična situacija je i u Rumuniji, Mađarskoj i Češkoj, kao i u državama regiona – Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji…

Rasulić Delić ističe da se Beograd često suočava sa premještanjem slamova, tj. nehigijenskih naselja, koja za razliku od neformalnih, nemaju ni legalne priključke na struju, vodu i kanalizaciju. “Ovakva naselja nastaju kao privremena rješenja iz nužde, ali se zahvaljujući nedostatku alternative, ignoraciji nadležnih službi i marginalizaciji njihovih stanovnika etabliraju kao trajna mjesta za stanovanje. U sirotinjskim naseljima u većini žive Romi. Prema nekim procjenama koje su rađene 2012. godine, u Beogradu je stanovalo oko 58 hiljada Roma u preko 100 naselja, a više od 20 hiljada njih je prebivalo u sirotinjskim, nehigijenskim lokalitetima”, objašnjava ona.

U knjizi “Umjetnost preživljavanja: Gdje i kako žive Romi u Srbiji” autora Božidara Jakšića i Gorana Bašića ispričana je priča o nekadašnjim romskim barakama kod Brankovog mosta u Beogradu. Pred konferenciju Nesvrstanih 1961. godine te su naseobine porušene da ugledni gosti ne bi bili suočeni sa slikama bijede u glavnom gradu. “Zahvaljujući činjenici da je bila riječ o političkom događaju koji je bio veoma važan za prestiž države, mnoge romske porodice su dobile kakav-takav pristojan smještaj. U mnogim drugim slučajevima tih obzira nije bilo”, piše u ovoj knjizi.

Geta i sada nastaju. Moldavske vlasti, prema nedavnim upozorenjima međunarodne organizacije Human Rights Watch (HRW), namjerno smještaju većinu romskih izbjeglica odvojeno od ostalih koj bježe od rata u Ukrajini.

Getoizacija je, ističe Rasulić Delić, za Rome i Egipćane uvijek dvojaka. “Segregacija od drugih lokalnih i društvenih struktura, potpomaže da se duži vremenski period očuvaju tradicionalni obrasci življenja i ponašanja i da se zaštite oni elementi kulture koji osnažuju etnički identitet. Međutim, kultura geta, naročito onog koji je jasno definisan i u prostornom smislu, još više onemogućava uključivanje Roma u svakodnevne tokove društva”.

Taj zid, objašnjava ova antropološkinja, može se razbiti samo spolja - kontuiniranom pomoći i “izvlačenju” stanovnika geta napolje.
”Odgovornost u dobrom dijelu ima i država koja bi morala da stvori jednake uslove za sve članove društva. Do sada to nije bio slučaj ili je bio samo u tragovima. Treba raditi na edukaciji, kako romske i egipćanske populacije, tako i ostalog stanovništva, što bi vodilo ka smanjenju stereotipa i potenciranju različitosti… Svakako da je potrebno i vrijeme”, kaže profesor Bakrač.

Ferdi i Ajša iz CIN-CG-ove priče ne žele da žive u getu. No, pored svih svojih životnih problema, nijesu imali izbora. Njih niko ništa nije pitao. Ajša kaže da bi promijenila mnogo toga u svom naselju. “Da imam novca preselila bih se negdje bliže poslu, u sredinu koju nijesu samo moji sunarodnici”, zaključuje ona.

Žene u ovim zajednicama zbog teškog života žive još kraće od muškaraca, iako je vijek žena u prosjeku duži gotovo svuda u savremenom svijetu

Đurđa RADULOVIĆ

”Imam dijabetes. Dobijam besplatnu terapiju. Doktori su kazali da moram potpuno da promijenim ishranu, ali to ne mogu da priuštim”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ema (pravo ime poznato redakciji). Ona je žena iz egipćanske zajednice. Ima 35 godina. Rodila je troje djece, a trenutno je trudna sa blizancima. Dok govori sjedi na podu pored šporeta na drva u skromnoj, ali urednoj i čistoj prostoriji. Njena teško pokretna svekrva leži na krevetu. Govori tiho i ozbiljno, ustajući svaki čas da pažljivo pogleda ručak.

Emi je šećer, kako kaže, nerijetko oko 20, što je gotovo četiri puta više od normalne vrijednosti. Ova bolest, ako se ne tretira, može izazvati niz ozbiljnih, čak smrtonosnih komplikacija: srčane i bolesti bubrega, probleme sa vidom, gangrenu...

Zbog blizanačke trudnoće Emi treba dodatni unos kalorija. “Jedem sve što sam jela i prije dijagnoze: hljeb, tjesteninu, mahunarke. Sve su mi to ljekari zabranili. Nakon obroka uzmem insulinsku injekciju, to je sve što mogu’’, objašnjava ona.

Romi i Egipćani u Crnoj Gori žive u prosjeku oko 55 godina što je oko 20 godina kraće od većinske populacije. Nema ozbiljnih analiza zbog čega je tako. Ovako kratak životni vijek tipičan je za najsiromašnije države na svijetu, poput Centralnoafričke Republike.

”Žene iz romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori žive kraće od muškaraca zbog velikog broja porođaja i teškog života uz podizanje većeg broja djece’’, kaže za CIN-CG Melisa Spahić, doktorica porodične medicine koja radi u Domu zdravlja Podgorica, na Koniku, gdje ove populacije čine najveći dio pacijenata.

To je, objašnjava Spahić, zapažanje doktora u Crnoj Gori, ali navodi da nije rađeno istraživanje o životnom vijeku Roma i Egipćana na osnovu pola.

Ovaj trend nije tipičan - žene iz većinske populacije u Crnoj Gori kao i u svijetu žive u prosjeku oko pet godina duže od muškaraca.

CIN-CG je već pisao o tome da Romkinje u Crnoj Gori veoma rano počinju sa rađanjem djece, često kao maloljetnice, da rađaju značajno veći broj djece od žena većinske populacije, da često izostaje medicinska kontrola njihovih trudnoća i reproduktivnog zdravlja. Zbog svega toga one zadobijaju hronične zdravstvene posljedice u relativno mladoj dobi.

Istraživanje UNICEF-a u Crnoj Gori iz 2018. pokazalo je da je 36,9 odsto ispitanica u starosnoj grupi od 20 do 24 godine rodilo najmanje jedno dijete prije svoje 18. godine.

Istraživanje Centra za romske inicijative (CRI) u naselju Riversajd iz 2022. pokazalo je da neke od žena koje su apatridi nikada nisu bile kod ginekologa, da su se porađale kući, te da su ljekari imali diskriminatoran stav prema njima i u hitnim situacijama.

”Dvoje djece koje nijesam uopšte upisala u matične knjige rođenih sama sam rodila kući jer su me iz bolnice vratili, zbog nedostatka dokumentacije, iako sam im rekla da imam jake bolove. Porodile su me zaova i snaha”, jedna je od ispovijesti iz istraživanja.

Više svjetskih istraživanja potvrđuje negativne posljedice rađanja velikog broja djece i porođaja u mladoj dobi na dugovječnost i zdravlje žena.

Studija Univerziteta Kalifornije iz 2016. na uzorku od preko 20 000 žena pokazala je da žene koje rode prvo dijete poslije dvadeset pete godine žive duže od onih koje rode ranije.

Veliki broj porođaja utiče i na zdravlje i dugovječnost i nakon 50 godine, odnosno nakon završetka reproduktivnih godina, pokazuje jedno veliko istraživanje iz 2016. koje je pratilo životni vijek u američkoj države Juta od 19. vijeka. Došlo se do zaključka da su muškarci na tom podneblju živjeli duže od žena sve do kraja 19. vijeka. Žene su počele u prosjeku duže da žive tek nakon smanjenja nekontrolisanog rađanja, ali i zahvaljujući poboljšanju medicinske njege.

Siromaštvo i hronične bolesti - neizbježna veza

Problem koji u najvećoj mjeri utiče na kraći vijek su hronične bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa, hipertenzije i tako dalje, kaže doktorica Melisa Spahić.

”Romi i Egipćani se uglavnom ne kreću dovoljno, hrane se nezdravo. Teško je u njihovoj situaciji priuštiti zdravu i raznovrsnu ishranu. Žive bez osnovih uslova. Zbog svega toga dolazi do niza bolesti, a karakterističan je takozvani metabolički sindrom koji podrazumijeva problem sa gojaznošću, šećerom, visokim pritiskom, masnom jetrom, srcem’’, objašnjava Spahić.

”Gojazna sam, imam hormonski problem. Ne mogu da smršam. Teško mi je da prekinem da jedem slatko’’, kaže za CIN-CG Enisa (pravo ime poznato redakciji), djevojka iz romske zajednice čije je ime poznato redakciji. Ona ima svega 18 godina. Ne radi. Uglavnom je kući. Živi u trošnom romskom naselju Riversajd u Beranama.

Pati od insulinske rezistencije, stanja koje može dovesti do šećerne bolesti, i metaboličkog sindroma. Ni ona ne može da priušti zdrav i redovan jelovnik. “Jedem slatko, jedem hleb. Nekad sam mnogo gladna, a u kući ima samo to’’, kaže Enisa.

Podaci Globalnog opterećenja bolešću iz 2019, koje predvodi Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta u Vašingtonu pokazuju da su žene generalno pod većim rizikom od invaliditeta usljed hroničnih oboljenja, da imaju veću smrtnost od šećera i kardiovaskularnih bolesti i više godina života sa posljedicama bolesti. Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti kod žena na svjetskom nivou, a potom je to moždani udar.

Sve studije rađene u Crnoj Gori upućuju da su Romi i Egipćani obolijevaju u mnogo češće od hroničnih i infektivnih bolesti nego većinska populacija.

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. u Crnoj Gori pokazalo je da petina romske djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju. U većinskom stanovništvu takvo stanje je prisutno kod tri puta manje djece. Preko 95 odsto djece do dvije godine zaostaje u razvoju, a od toga je u njih gotovo 80 odsto je neuhranjeno.

Ljudi niskog socio-ekonomskog statusa imaju 46 odsto veći rizik od rane smrti nego oni koji su socijalno zbrinuti, pokazalo je istraživanje Imperijal koledža u Londonu na uzorku od 1,7 miliona ljudi.

Više svjetskih studija pokazalo je snažnu vezu između siromaštva i hroničnih bolesti. Ljudi sa niskim prihodima češće obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, raka, navodi se u saopštenju američkog Nacionalnog instituta za zdravstvo (NHI). Čak oko 30 odsto rizika od hronične bolesti dolazi od stresa zbog siromaštva, koji nije povezan sa lošom ishranom i životnim navikama. Stres vodi smanjenju imuniteta, koja potom vodi u bolest, objašnjavaju iz NHI-ja.

Loši uslovi stanovanja povezani su sa astmom, kardiovaskularnim oboljenjima, mentalnim oboljenjima, infekcijama poput tuberkuloze, prehlada, stomačnih problema i povreda, navodi Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svom saopštenju.

Spahić objašnjava da Romi i Egipćani često ne razumiju kako funkcionište zdravstveni sistem: zakazivanje, praćenje datuma i vremena pregleda, kupovina ljekova.

”Za hronične bolesti tipična su pogoršanja slike, pa su pravilna terapija i posjete ljekaru neophodne’’, objašnjava Spahić.

Značajan dio romske i egipćanske populacije nema pristup zdravstvenoj zaštiti i osiguranju zbog neregulisanog pravnog statusa ili izbjegava korišćenje zdravstvenih usluga zbog diskriminacije, te nemaju dovoljno razvijenu svijest o očuvanja zdravlja, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana (2021-2025) Vlade Crne Gore.

Romi uglavnom ne znaju za saradnike u oblasti zdravstva

”Imala sam skoro operaciju na srcu’’, kaže za CIN-CG tridesetpetogodišnja Anisa (pravo ime poznato redakciji), Romkinja iz Berana, koja je već četiri godine srčani bolesnik.

”Nedavno sam imala pogoršanje zdravlja, stvar je postala hitna, pa nisam mogla da čekam pregled u državnoj bolnici koji mi je bio zakazan tek za maj’’, kaže ona.

Za snimanje kod privatnika je, kako kaže morala da izdvoji preko 150 eura, ali i da plati i prevoz do Podgorice gdje se nalazi klinika.

Svega 10 odsto Roma i Egipćana su upoznati sa tim da u njihovoj zajednici postoji saradnik u oblasti zdravstva, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori (2021-2025). Od njih je samo petina koristila ovu uslugu, a oko polovina smatra da može biti korisna za njih.

”Kolegama iz drugih gradova pomažemo u zakazivanju po nekoliko specijalističkih pregleda u istom danu u Kliničkom centru da bi troškovi puta ovih ljudi, koji uglavnom žive od socijalne pomoći, bili što manji. U posebno teškim slučajevima uspijevamo da osiguramo i kućne posjete i njegu i pomoć”, kaže za CIN-CG Milica Vujadinović, saradnica u oblasti zdravstva u Podgorici.

U okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava, djeluje 21 saradnik u inkluziji Roma i Egipćana u tri oblasti: zdravstvenoj zaštiti, socijalnom staranju, zapošljavanju i dječjoj zaštiti. Na teritoriji glavnog grada ih je devet.

Saradnik pruža pomoć pri ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, zakazivanju pregleda, predavanju dokumentacije za konzilijume… objašnjava Vujadinović. “Svakodnevno pomažemo da se djeca koja nemaju knjižicu pregledaju u Institutu za bolesti djece’’, kaže ona.

”Jasno je da sistem sa tim brojem saradnika ne može obezbijediti svakome iz romske i egipćanske populacije pomoć, te je zato od krucijalne važnosti”, objašnjava još Vujadinović, “da mjesto saradnika postane sistematizovana radna pozicija, što za sada nije slučaj”.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kazali su za CIN-CG da su navedeni saradnici angažovani samo do januara 2024. godine. “Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i međunarodna humanitarna organizacija HELP će apelovati kod Vlade Crne Gore da za određeni broj saradnika budu sistematizovana radna mjesta kod Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja i Zavoda za zapošljavanje ili po mogućnosti da se sistematizuju sva radna mjesta za sve saradnike”, naveli su oni

Obrazovane majke - zdravija djeca

Prema Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori (2021-2025) cilj je povećavanje prosječnog životnog vijeka Roma i Egipćana. Tako je za 2023. predviđeno da bude oko 57 godina, a 2025. oko 58 godina. Ove brojke su smanjene u odnosu na prvobitni nacrt Strategije, kada je za 2025. godinu predviđen da životni vijek bude 61 godinu.

”Obrazovanje je usko povezano sa tim kako će se neko brinuti o zdravlju’’, objašnjava doktorica Melisa Spahić. Pismenost je neophodna za razumijevanje ključnih informacija, a Romi i Egipćani u Crnoj Gori često nemaju ni osnovno obrazovanje, ili ne govore ni jezik većine.

I istraživanje UNICEF-a iz 2018. pokazalo je da je nivo obrazovanja majki u ovim populacijama usko povezan sa zdravljem njihove djece. Tako među majkama koje imaju srednje ili više obrazovanje nema djece koja zaostaju u razvoju, dok je kod majki bez ikakvog obrazovanja ovaj procenat oko 25 odsto.

Program Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) daje neke od smjernica za postupanje sa Romima i Egipćanima. Ovaj program savjetuje da ljekarima i patronažnim sestrama “da sagledaju sve komponente života romske i egipćanske zajednice’’, te u skladu sa tim “ukažu na principe i značaj zdrave ishrane, odražavanja bezbjednosti hrane’’, te da ljekari poštuju smjernice SZO, da se “vrši kontinuirana procjena zdravstvenog stanja djece’’, pomoću parametara gojaznosti.

CIN-CG je kontaktirao domove zdravlja u opštinama koje imaju najbrojnije populacije Roma i Egipćana sa pitanjem da li poštuju navedene preporuke IZJZ-a. Stigao je odgovor iz Domova zdravlja Ulcinj i Nikšić odakle tvrde da se sprovodi kontrola parametara gojaznosti kod djece, te da su Romi i Egipćani informisani o značaju zdrave ishrane kao i svi drugi.

”Svaki ljekar koji se vodi osnovnim načelima profesije informisaće pacijenta. Ipak, ne može medicinski sistem obezbijediti sve ono što pripadnicima ovih populacija fali da bi u punoj mjeri poboljšali svoje zdravstveno stanje”, zaključuje Spahić.

Emu, sa početka našeg teksta, njeno troje djece i svekrvu, koja takođe pati od hroničnih oboljenja, izdržava suprug koji radi u podgoričkom Komunalnom preduzeću. Nakon što isplati ratu za kredit koji su podigli da bi popravili kuću, ostaje im svega 250 eura. Minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori za četvoročlano domaćinstvo iznosi oko 800 eura mjesečno. Ko će sa tako malo novca misliti o Eminom dijabetesu i hrani koja je njoj potrebna.

U Crnoj Gori su održani predsjednički izbori. Prvi krug, na kome je učestvovalo sedam kandidata, bio je 19. marta, a drugi krug sa dva kandidata održan je 2. aprila. Na izborima je pobijedio Jakov Milatović, kandidat Pokreta Evropa sad (PES) sa gotovo 60 odsto glasova, a pored njega učestvovali su još Milo Đukanović, kandidat Demokratske partije socijalista (DPS),  Andrija Mandić, kandidat Demokratskog fronta (DF), Jovan Radulović, nezavisni kandidat, Goran Danilović, kandidat Ujedinjene Crne Gore (UCG), Aleksa Bećić, kandidat Demokratske Crne Gore (DCG) i Draginja Vuksanović Stanković, kandidatkinja Socijaldemokratske partije (SDP)

Iako je više međunarodnih i domaćih posmatrača, kampanju ocijenio kao mirnu, bez ozbiljnijih incidenata, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je u okviru monitoringa za projekat Reporting Diversity Network 2.0 koji sprovodi u saradnji sa Media Diversity Institute iz Velike Britanije i partnera iz regiona, uočio više problema  i zabrinjavajućih trendova, posebno kada je u pitanju jezik netolerancije, pa i širenje mržnje, kako od strane pojedinih kandidata, i političkih partija tako i od nekih medija.  Primjetan je bio i nesenzibilisan govor i manjak upotrebe inkluzivnog jezika kod određenih kandidata. Podsticani su rodni i patrijarhalni stereotipi, kao i netolerancija prema određenim religijskim i etničkim grupama, iako su kandidati promovisani kao građanski orijentisani.  

Senzacionalistički naslovi u medijima koji doprinose podjelama

Mnogi mediji u Crnoj Gori prihvatili su retoriku predsjedničkih kandidata koja je sugerisala da će glasovi crnogorske dijaspore imati presuđujuću ulogu u izbornom procesu. Tako su kampanju u drugom krugu izbora obilježili i senzacionalistički medijski naslovi i izvještavanja o broju ljudi iz dijaspore koji dolaze u Crnu Goru da ostvare svoje biračko pravo. Vijesti u kojima se navodi kako nepregledne kolone automobila kreću iz Njemačke, Luksemburga i Austrije prema Crnoj Gori dijeljene su na društvenim mrežama gdje su se potom širili brojni komentari koji sadrže govor mržnje prema crnogorskoj dijaspori. Ovakva izvještavanja ne samo da nijesu doprinijela demokratskom procesu izbora predsjednika, naprotiv - podgrijavala su tenzije. 
Potpuni manjak senzibilisanosti za ranjive grupe  

Andrija Mandić, predsjednički kandidat DF pokazao je posebnu nesenzibilisanost i neinformisanost kada su u pitanju bolesti zavisnosti od psihoaktivnih supstanci. Tokom predstavljanja na TV Adria iznio je stavove koji podstiču na diskriminaciju osoba sa bolestima zavisnosti, navodeći da bi oni trebalo da budu getoizirani, izopšteni iz zajednice, pošto su kako je tvrdio opasni po društvo, jer su ubice i pljačkaši. Mandić se čak pozvao na slučajeve iz inostranstva, pogrešno navodeći primjere zemalja na Zapadu koje nude besplatan smještaj i pomoć osobama sa bolestima zavisnosti kao praksu getoizacije. Plasiranjem ovih dezinformacija Mandić bi mogao značajno doprinijeti produbljivanju diskriminacije prema ljudima koji žive sa zavisnošću. 

I predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, pokazao je nedovoljno poznavanje demokratskih praksi kada je u pitanju senzibilisani govor prema osobama sa invaliditetom, koristeći neodgovarajuće termine.  

Promovisana stereotipizacija žena i patrijarhalne vrijednosti 

U promotivnim spotovima predsjedničkih kandidata Đukanovića i Mandića pojavile su se njihove supruge Lidija Đukanović i Sanja Mandić koje su, svaka na svoj način, promovisale patrijarhalne stereotipe kada je u pitanju uloga žena. I osmomartovske poruke vodećih predsjedničkih kandidata takođe nijesu bile rodno senzitivne. 

Sanja Mandić je isticala kako bi ženama trebalo da budu najvažnija djeca, unuci i unuke, ignorišući i one druge žene koje se nijesu ostvarile kao roditelji, koje to ne žele ili ne mogu da budu. Ovakvom retorikom ona je pokazala da nema dovoljno znanja o reproduktivnim pravima i slobodama žena, niti svijest o važnosti tih tema. 

Lidija Đukanović je pokušala da objasni zbog čega, tokom duge političke karijere svog supruga koji je, osim funkcije predsjednika, ranije obavljao i funkciju premijera, nije više istupala u javnost navodeći da je crnogorsko društvo tradicionalno i da ne reaguje dobro na žene u politici. Takav javni istup ne šalje dobru poruku ženama koje žele da se oprobaju u politici ili već jesu političarke.

Osmomartovske poruke Mila Đukanovića i Andrije Mandića takođe su bile stereotipne. Oba kandidata objavili su video snimke na zvaničnim stranicama. U snimcima su žene imale isključivo dekorativnu svrhu. Niti jedan od kandidata nije se osvrnuo na loš položaja žena u crnogorskom društvu, visoke stope femicida i nasilja nad ženama. 

Pobjednički kandidat Jakov Milatović  istakao je  da se “dokazao kao porodičan čovjek’’ na predsjedničkoj konvenciji u Baru, iako se predstavljao kao građanski kandidat. Okrenutost ka građanskim vrijednostima podrazumijeva inkluzivnost svih, bez obzira na njihova oprijedjeljenja kada su u pitanju partnerske veze, sa kim će i na koji način živjeti, i da li će se uopšte odlučiti na formiranje porodice. Smatramo da argumentacija kandidata da je “porodičan čovjek’’ ne treba da bude karta na koju igra, posebno ako kandidat sebe predstavlja kao modernih građanskih uvjerenja.

Opasne poruke od zvaničnika koji zagovaraju crnogorski nacionalizam 

Ivan Vuković, doskorašnji gradonačelnik Podgorice i visoki funkcioner DPS-a  je tokom završene konvencije predsjedničke kampanje kandidata DPS-a Mila Đukanovića iznio niz problematičnih tvrdnji i netolerantnih poruka. Vuković je insistirao na etničkoj čistoći Crnogoraca, a vrijeđao je vjernike Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Srbe u Crnoj Gori. ,,Mi koji znamo da nas u svjet ne može povesti polusvijet, mi čiji pogled seže dalje od Beograda i Banjaluka, mi koji hoćemo da nam djeca uče strane jezike i pripremaju se za digitalno doba a ne da kleče po crkvama i manastirima kao da smo u srednjem u vijeku'', kazao je Vuković. 

Draginja Vuksanović Stanković, predsjenička kandidatkinja SDP-a, je tokom predsjedničke debate na javnom servisu RTCG tvrdila da je kandidat PES-a Jakov Milatović tokom protesta protiv ustoličenja mitropolita SPC u Crnoj Gori, Joanikija, na Cetinju, u septembru 2021. godine, izjavio ,,šta ako pogine deset Cetinjana’’. Milatović je i tokom debate a i ranije više puta demantovao te tvrdnje.  Dan nakon debate na RTCG-u, predsjednički kandidat Milatović verbalno je i fizički napadnut na Cetinju od više pojedinaca, među kojima su bile pritalice DPS-a i SDP-a.

Kandidatkinja Vuksanović Stanković je i tokom predstavljanja na TV Vijesti izjavila da je lider komitskog pokreta između dva svjetska rata Krsto Popović bio heroj, iako je prema svim istorijskim podacima Popović bio saradnik okupatora u Drugom svjetskom ratu. Prema Vuksanović Stanković, Popovićevo herojstvo vezuje se za njegovo nacionalno opredjeljenje i navodnu odbranu crnogorske države i nacije. 

Ostrašćenost i manjak objektivnosti u medijima   

Medijska scena u Crnoj Gori  je pluralistička. U državi od oko 620.000 stanovnika, registrovano je više stotina medija, od kojih su neki krajnje ideološki, politički pa i nacionalno profilisani, sa manjkom profesionanih standarda, što medijsku scenu polarizuje, a naročito tokom izbornih kampanja. Izvještavanje takozvanih prosrpskih i procrnogorskih medija često je pristrasno i može se negativno odraziti ne samo na izborni proces, već na atmosferu u društvu. 

Većina privatnih medija u Crnoj Gori imalo je svog favorita među kandidatima. Druga predsjednička debata u kojoj je trebalo da učestvuju svi kandidati otkazana je na RTCG-u, jer su dva privatna medija organizovali kampanju sa svojim favoritima Milom Đukanovićem i Andrijom Mandićem. Ova debata prikazana je na TV-E i Prvoj televiziji, i to u terminu  kada je trebalo da bude emitovana debata sa svim kandidatima na RTCG. Pošto su se Mandić i Đukanović odlučili na međusobni duel na privatnim televizijama, ostali kandidati su otkazali učešće na javnom servisu.  Ovaj postupak nije bio problematičan samo kada se cijeni etičnost od strane ove dva kandidata, već i kada se govori o medijima,  TV-E i TV Prvoj, koje su favorizovanjem Đukanovića i Mandića doveli u pitanje elementarnu profesionalnost i novinarsku balansiranost. Ovim duelom, pokušala se stvoriti percepcija da su Mandić i Đukanović ključni kandidati, i da niko drugi nema šansi da uđe u drugi krug.

Napad na kandidata Jakova Milatovića bio je najdramatičniji događaj tokom kampanje. Milatović je napadnut na Cetinju u toku dolaska na konvenciju, od strane demonstranata koji su pokušali da ga spriječe da uđe u salu u kojoj je organizovan predizborni skup. Milatovića su okupljeni građani gurali, verbalno je optuživan za izdaju, bliskost sa SPC i njenim vrhom,dovođen je u pitanje njegov patriotizam.

Ovaj događaj bio je predmet brojnih komentara na društvenim mrežama, u kojima je bilo i nacionalističke retorike, pa i širenja mržnje prema pripadnicima SPC i Srbima. Mediji su o ovom događaju izvještavali na različite načine. Tako je dnevni list Pobjeda objavio tekst da se napad nije ni dogodio, uprkos brojnim snimcima i dokazima, pa i intervenciji policije. U pojedinim medijima objavljivane su lažne informacije da je jedan od funkcionera PES-a došao na Cetinje naoružan i da je vadio pištolj, što je demantovano snimcima na kojima se vidi da funkcioner PES-a ne vadi pištolj, već telefon. To nije spriječilo neke medije sa velikom čitanošću poput Pobjede, i novinare koji se smatraju relevantnima u javnosti da plasiraju  dezinformacije u vezi sa napadom na Cetinju. 

I kandidatima i medijima fali senzibilisanosti 

Crna Gora je duže od decenije kandidat za ulazak u Evropsku uniju, međutim još su mnogi izazovi pred njom, kada je u pitanju izgradnja demokratskih institucija, javni diskurs i narativ. Primjeri koje smo naveli pokazuju da je neophodno unaprijediti kod gotovo svih političkih aktera i političkih partija i medija odnos prema drugim i drugačijim. Nedovoljna senzibilisanost među kandidatima obilježila je i ovu kampanju. 

Redakcija CIN-CG-a

Dok Italijani konfiskuju imovinu i kad sumnjaju da bi ona mogla biti korišćena u kriminalne svrhe i kad nekog smatraju opasnim, u Crnoj Gori Zakon o oduzimanju imovine nije bio efikasan, a izmjene prati puno kontroverzi

Maja BORIČIĆ/Tijana LEKIĆ

Kasacioni sud (Vrhovni) Italije u septembru 2021. odlučio je da ne dozvoli da se dio oduzete imovine vrati Leoluki Bagareli, zetu pokojnog Salvatorea Toto Rine, najpoznatijeg mafijaškog šefa italijanske Koza nostre.

Ta imovina vrijedna milion i po eura oduzeta je 2017. a bila je fiktivno registrovana na treća lica, među kojima su i članovi porodice koji su postali njegovi nasljednici. Između ostalih to je i Rinov zet, za koga se takođe sumnjalo da je bio bliski saradnik Rina u mafijaškim poslovima.

On je u žalbi naveo da više ne postoji opasnost od vršenja krivičnih djela te da je oduzeta imovina kupljena više od 20 godina prije Rinovog odlaska u zatvor.

Kasacioni sud je, međutim, odlučio da država zadrži imovinu i da Rinov zet plati oko 3.000 eura sudskih troškova.

Rino je umro 2017. u zatvoru služeći 26 doživotnih robija. Među njegovim najpoznatijim zločinima je i ubistvo sudija Đovanija Falkonea i Paola Borselinija 1992. godine. Ta dvojica sudija 1987. godine pred lice pravde izveli su više od 300 članova Koza nostre. Rinovu vilu, između ostalog, Italija je oduzela 1997. i pretvorila u školu.

Ovo je samo jedan od mnogih primjera kako se Italija borila sa kriminalcima, davno shvativši da je jedino oduzimanje imovine ono što njih zaista može da "zaboli".

Osim oduzimanja imovine u krivičnom postupku, glavno sredstvo koje ta država koristi u borbi sa kriminalom je i preventivna konfiskacija.

Preventivna konfiskacija omogućava oduzimanje nečije imovine bez vođenja krivičnog postupka i bez sudske presude kojom se utvrđuje da je izvršeno neko krivično djelo. Potrebna je jedino pretpostavka da je lice opasno za društvo i da postoji disproporcija u imovini.

Iz "Libera", italijanske asocijacije koja se bori protiv mafije, za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objašnjavaju da je u pitanju poseban postupak za oduzimanje imovine "misure di prevenzione patrimoniale", koji je potpuno nezavisan i različit od krivičnog postupka.

"Uzima se u obzir samo imovina (nekretnina ili biznis) koja bi mogla biti potencijalno oruđe za kriminal i za koju ne postoji dokaz da je zakonito stečena", pojašnjava nacionalna koordinatorka "Libera" Tatijana Đanone.

Na međunarodnom nivou ova posebna vrsta konfiskacije poznata je i pod imenom "konfiskacija bez osude".

Đanone navodi da je moguće oduzeti nekretnine, namještaj i kompanije koje uopšte ne moraju biti vezane za organizovani kriminal.

Iako navodi da je italijansko zakonodavstvo svakako najnaprednije po tom pitanju, "Libera" i u toj zemlji predlaže neka poboljšanja. To su unapređivanje kadrovskog i finansijskog kapaciteta Nacionalne agencije za oduzetu imovinu, još bolja valorizacija oduzete imovine, garancija radnicima konfiskovanih preduzeća i kompanija da će biti zaštićeni, te povećanje transparentnosti u upravljanju oduzetom imovinom i njenoj namjeni.

U dokumentima te organizacije napominje se da danas ne postoji italijanski region u kome nema imovine oduzete od mafije.

Nešto manje od 900 organizacija u martu 2021, kada je rađen izvještaj "Libera", upravljalo je oduzetom imovinom u Italiji. Bile su to 353 kuće, 207 vila, 81 poslovni prostor, 25 voznih parkova, 176 placeva i 73 drugih nekretnina.

U borbi protiv organizovanog kriminala u Italiji važnu ulogu ima i Direkcija za borbu protiv mafije (DIA). To je specijalna služba u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova koja vodi preventivne, kriminalističke istrage i međunarodnu saradnju. Njen rad ne zavisi od prijave krivičnog djela.

Prema podacima DIA, u Italiji je u posljednje dvije decenije trajno oduzeto imovine u vrijednosti od oko 12,5 milijardi eura, a privremeno oko 26 milijardi, samo od mafijaških organizacija – Koza nostre, Kamore, Ndragete, Pulje i ostalih.

Iz italijanske Agencije za upravljanje oduzetom imovinom za CIN-CG su odgovorili da je u posljednjih šest godina, samo na osnovu preventivne konfiskacije, u toj zemlji oduzete 22.622 nekretnine, 2.544 kompanije i 3.559 vozila.

Nema zastare za preventivnu konfiskaciju

Italijanski kodeks protiv mafije (Antimafia kodeks), odnosno preventivna konfiskacija, ne kažnjava zločin već sprečava njegovo izvršenje, ističe profesorica Pravnog fakulteta u Rimu Elvira Nadia La Roka.

Ona je za CIN-CG takođe potvrdila da preventivna konfiskacija ne podrazumijeva krivični postupak, te da Antimafijaški kodeks podrazumijeva oduzimanje imovine bez obzira na izvršenje krivičnog djela.

"Krivični postupak u stvari pretpostavlja da je počinjen zločin, a ovaj postupak predviđa niz mjera da bi se zaštitili od budućih zločina", objašnjava ona.

Te mjere su, pojašnjava profesorica antimafijaškog zakonodavstva, poznate kao "ante delictum". To znači da je njihova svrha, između ostalog, sprečavanje lica koja se smatraju opasnim da eventualno počine neko krivično djelo.

"Znači dovoljno je da nadležne institucije smatraju da je neko opasan ili mafijaš da bi mu se oduzela imovina", kaže profesorica La Roka.

Na ove mjere, ističe ona, ne utiče ni zastarjelost postupaka predviđena italijanskim Krivičnim zakonikom.

Konkretno, pojašnjava to ovako: "Preventivna konfiskacija se može primijeniti i nakon zastarijevanja krivičnog postupka. Ukoliko se preventivna mjera primijeni, a nakon toga dođe do odustajanja od krivičnog postupka zbog zastare mjera, prevencije se ne može opozvati samo zbog toga."

Međutim, upozorava da je problematično što ove mjere mogu uticati na ličnu i slobodu u raspolaganju imovinom.

Pored toga, oduzimanje imovine se odnosi i na članove porodice, na nasljednike, ali i povjerioce. Dakle one koji su posredno uključeni u proces.

"Otuda postoji rizik da se nepopravljivo kompromituje položaj nevinih trećih lica", kaže profesorica La Roka, dodajući da postoji opasnost i od ozbiljne ekonomske štete, posebno za kompanije koje se oduzimaju, što može da rezultira nezaposlenošću mnogih radnika u njoj.

Naglašava da bi u smislu međunarodne saradnje, odnosno sporne imovine u inostranstvu, mogla biti značajna uredba Evropske unije 2018/1805, koja je nedavno stupila na snagu.

"Ona predviđa međusobno priznavanje institucija za zamrzavanje i oduzimanje imovine. To bi mogao da postane validan instrument, jer je uredba direkno primenljiva", kaže La Roka.

Podsjeća da italijansko zakonodavstvo protiv mafije ima duge korijene.

Još na kraju 19. vijeka preventivne mjere, tada nazvane "policijske mjere", korišćene su isprva za zaustavljanje razbojništva.

Za vrijeme fašizma su korišćene da se "ućutkaju" politički protivnici.

Ova profesorica rimskog Pravnog fakulteta pojašnjava da su te mjere, koje su korišćene za borbu protiv onih koji su smatrani neprijateljima države, devedesetih godina prošlog vijeka postale bedem u borbi protiv mafije i efikasno sredstvo za zaštitu od kriminalaca.

"Jer oduzimajući im imovinu, najbolje ograničavate njihovo djelovanje", zaključuje ona.

Za preventivno oduzimanje mijenjati propise

Crna Gora ima skromne rezultate u oduzimanju imovine. Za osam godina primjene Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću oduzeto je samo nekoliko nekretnina. Ni imovina koja je bila privremeno oduzimana nije iskorišćena, već uništena, pa su građani platili milionske odštete.

Prema najnovijem izvještaju Tužilačkog savjeta za 2022. vidimo da su i u prošloj godini rezultati oduzimanja imovine bili katastrofalni. Viši sud u Podgorici po zahtjevu tužilaštva trajno je oduzeo 805 eura.

Bolji rezultati mogući su jedino ako oduzimanje imovinske koristi predstavlja cilj državne politike, ocijenila je za CIN-CG pravna ekspertkinja i zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Ona podsjeća da se modeli borbe protiv mafije u Italiji razvijaju još od 60-tih godina prošlog vijeka.

"Najveća prednost ovog modela je postojanje koordinacije i sinergije između različitih organa i institucija na kojoj naši susjedi rade već više od četiri decenije", objašnjava Pavličić.

Uspostavljanje specijalizovanih tijela kao što su National Anti-Mafia i Anti-Terrorism Directorate (DNAA) svakako su doprinijeli uspješnoj praktičnoj primjeni, ocjenjuje ona, dok se administrativan pristup za oduzimanje imovine nezakonitog porijekla odvija kroz ustanovljavanje finansijske policije kao posebnog organa (Guardia di finanza) koja ima ovlašćenja da može zatražiti dokaz o porijeklu određene robe ili imovine bez nekog prethodnog razloga.

"Dovoljan prethodan uslov za primjenu ovih mjera jeste postojanje razumne sumnje da je određena osoba društveno opasna i da se iz predostrožnosti djeluje ka imovini da bi se spriječilo nezakonito bogaćenje takvih lica", podsjeća Pavličić.

Ona pojašnjava da tužilački organ, koji u samom početku procjenjuje šta je efektivnije i efikasnije za dobijanje pozitivnog rezultata, odlučuje koju mjeru će preduzeti.

Za uvođenje preventivne konfiskacije u našoj zemlji, ističe Pavličić, bile bi potrebne, kako zakonske tako i ustavne promjene te ozbiljna analiza da li su naše institucije za sada sposobne da to sprovedu.

"Mi bismo voljeli da igramo argentinski fudbal, ali nemamo Mesija", slikovita je ona.

Pojašnjava da bi za efikasno uvođenje preventivne konfiskacije kod nas bilo neophodno izmijeniti ne samo zakone, već i Ustav te dati veća ovlašćenja tužiocima.

"Imovina se ni preventivno ne može oduzimati bez odluke suda. Taj postupak pred sudom neko mora da vodi, a jedini ko ima kapaciteta kod nas za tako nešto je tužilaštvo", ocjenjuje Pavličić.

Crna Gora je izmjenama Ustava iz 2007. godine smanjila nadležnosti tužilaštva. Ono je sada zaduženo samo za gonjenje učinioca krivičnih djela, dok je do tada mogla da zastupa državu i u drugim predmetima.

Bivši sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković ističe da Ustav brani pravo na imovinu, ali i napominje da to pravo može biti ograničeno, ako je propisano zakonom i ako postoji adekvatan pravni lijek, odnosno pravo žalbe.

Međutim, ocjenjuje da treba pažljivo pristupiti tome, uzeti naše kapacitete u obzir, te donijeti set pravnih mjera, formirati posebna odjeljenja koja će time da se bave i dati im veća ovlašćenja.

Iličković ističe da bi najprije trebalo sprovesti veting u pravosuđu (provjera imovine pravosudnih funkcionera.)

"Prvo se mora iščistiti policija, tužioci i kompletno pravosuđe, jer su to ljudi koji treba da rade taj posao. Mora se napraviti skladan sistem. Ne možemo uzimati malo od Italijana, malo od Amerikanaca...", zaključuje bivši sudija Ustavnog suda.

Crna Gora treću godinu pokušava da promijeni zakon

Jedini zakon koji reguliše ovu oblast kod nas je Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću. On je u procesu izmjena već treću godinu. Međutim, i pokušaj izmjena neefikasnog Zakona meta je oštrih kritika.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) već se godinama zalaže za građanski model oduzimanja imovine, a za izmjene koje je predložila Vlada, ističu, između ostalog, da će abolirati sve one koji su stekli imovinu 90-tih. Takođe, naglašavaju da se tim izmjenama ne može ni oduzeti imovina skrivena u inostranstvu. Oni traže upravo da se ugledamo na italijanski model oduzimanja imovine i da to treba da radi specijalni sud s pažljivo biranim sudijama.

Posljednje predložene izmjene Zakona, između ostalog, predviđaju da se jedino u slučaju krivičnih djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) neće čekati pravosnažna osuđujuća presuda, već se proces građanskog oduzimanja imovine može pokrenuti odmah nakon pokretanja istrage. Među predloženim izmjenama je i ona da se može oduzimati imovina koja je stečena 10 godina prije ili poslije izvršenog krivičnog djela, počevši od 2010.

Ovakav predlog Zakona je naišao na osudu javnosti, jer je suština izmjena trebalo da bude da se olakša proces oduzimanja imovine, koji ne bi trebalo da zavisi od krivičnog procesa. Takođe, mnogi su problematizovali i vremenski okvir za oduzimanje, navodeći da to znači da će biti abolirani svi oni koji su devedesetih stekli nezakonitu imovinu. Problematizuju se i kapaciteti zaštitnika imovinsko pravnih interesa da vodi ove postupke. Nevladin sektor upozorava i da donošenje izmjena nije rađeno transparentno, te da nije bilo suštinske javne rasprave o izmjenama Zakona.

Skupština je već jednom odbila da usvoji izmjene koje je predložila Vlada i formirala je radnu grupu kako bi našla rješenje.

Međutim, nedavno je Vlada ponovo predložila Skupštini da usvoji ove izmjene i sada je Zakon opet u skupštinskoj proceduri. Sada se, osim već iznijetih kritika, postavlja i pitanje legitimnosti raspuštene Vlade i Skupštine da donose ovako važne zakone.

Dok Valentina Pavličić ocjenjuje da predložene izmjene mogu za početak da doprinesu efikasnijim postupcima, poslanica Branka Bošnjak iz Pokreta za promjene (PzP) ocjenjuje da nam je potreban poseban zakon koji će ovu materiju na ozbiljan način tretirati.

Pavličić ističe da su prednosti građanskog oduzimanja imovine koje je predloženo to što ne može da bude spriječeno postojanjem imuniteta, nemogućnošću ekstradicije, nedostupnošću osumnjičenog i nedovoljnim dokazima po krivičnom standardu dokazivanja.

Bošnjak, koja je članica radne grupe Odbora za pravosuđe i upravu, ističe međutim da predložena kombinacija postupka, koji se započinje kao krivični postupak protiv nekog lica a onda se njegova imovina tretira u parničnom postupku, izaziva veliki broj dilema, posebno uzimajući u obzir ambijent u Crnoj Gori.

Zbog toga upozorava: "Tu prije svega mislim na nereformisano sudstvo i tužilaštvo te nejake institucije sistema i mnogo korumpiranih pojedinaca instaliranih u državnom aparatu. Zbog toga mislim da je ovaj model osuđen na neuspjeh ili eventualno selektivni uspjeh jer će se zavisiti od pojedinaca koga hoće, a koga neće procesuirati".

Pavličić, s druge strane, napominje da je prednost i to što se omogućava trajno oduzimanje kada je okrivljeni oslobođen u suđenju pred krivičnim sudom te da se tužbe u građanskopravnom smislu za ovu vrstu postupka tretiraju po nižem, građanskopravnom standardu dokazivanja (gdje tuženi dokazuje da je nešto legalno stekao).

Građanski model oduzimanja imovine nije nepoznanica Evropskom sudu za ljudska prava, naglašava zastupnica Crne Gore pred tim sudom, navodeći da je sud u Strazburu u svojim odlukama potvrdio mogućnost i ispravnost njegove primjene.

Ostaje, međutim, ističe Pavličić, bojazan u vezi uvođenja institucije Zaštitnika imovinsko pravnih interesa koji treba da vodi ove postupke. No, dodaje i da je to jedino moguće rješenje u postojećem ustavnom i zakonodavnom okviru Crne Gore, zbog nemogućnosti zastupanja tužilaštva pred parničnim sudom.

Prema predloženim izmjenama Zakona, zaštitnik iznosi dokaze i činjenice koji ukazuju na postojanje očigledne nesrazmjere između vrijednosti imovine tuženog i njegovih zakonitih prihoda, a tuženi je dužan da dostavi dokaze da nije tako.

Što se tiče zahtjeva za traženje većeg vremenskog okvira u kom se ti postupci mogu voditi, Pavličić navodi da su oni prihvatljivi, ali da sve to treba dobro sagledati kroz naš ustavni i zakonski okvir i vidjeti do koje je vremenske granice moguće ići, a da ne dođe do eventualnih povreda.

"U suštini važno je naći tu zlatnu nit između onoga što je javni interes i individualnih prava pojedinaca da nam se ne bi dešavalo da u kasnijim postupcima bude država odgovorna i plaća odštetu", upozorava ona.

Bošnjak problematizuje i vremenski okvir, ističući da predloženim zakonom lako mogu biti amnestirani svi oni koji su se obogatili devedesetih.

"Takvih je najviše, od zavarivača auspuha do 'prve familije', jer tada je započeo "državni šverc cigara" i iznjedrio većinu crnogorskih tajkuna i sadašnje kvazi elite. Tada su se dešavale sve one pljačkaše privatizacije kojim su pojedinci na račun pljačke državnih firmi stekli ogromni kapital", ocjenjuje poslanica Bošnjak.

Ona podržava ideju da usvojimo rješenja slična italijanskim za borbu protiv mafije, te kaže da je nejasno zašto se Vlada odlučila za model sličan slovenačkom, koji se nije pokazao kao efikasan.

"Ono što moram istaći jeste da nam i predstavnici EU moraju dati podršku da nađemo adekvatno i pravično rešenje, da se ne amnestira niko ko je zloupotrebom i pljačkom naroda došao do bogatstva. A moraju biti svjesni da je neophodno uvažiti naš crnogorski kontekst", zaključuje Branka Bošnjak.

I dok Italijani na račun kriminalaca ubiraju milijarde eura, Crna Gora će se očigledno još načekati da bi dobila zaista efikasna sredstva za borbu protiv mafije.

Odbor bi novi zakon i veting

Bošnjak naglašava da je radna grupa skupštinskog Odbora mišljenja da treba krenuti sa pravljenjem novog zakona koji bi kroz parnični postupak tretirao imovinu čije porijeklo nije stečeno legalno.

"Radna grupa je i mišljenja da se moraju neki propratni zakoni usaglasiti i obavezno predvidjeti poseban sud ili posebno odjeljenje u sudu koje bi se bavilo ovim predmetima, a sudije u tom sudu morale bi se pažljivo birati, uz prethodno sprovedeni veting".

Upozorava da je radnoj grupi istekao mandat, tako da je neophodno da Odbor ili Kolegijum predsjednice Skupštine donese odluku da se nastavi sa radom i da se preciziraju zadaci i daju rokovi.

Preduzećima mlađeg Đukanovića državni IRF-a u posljednjih pet godina je odobrio milione eura kroz kredite i faktoring, pod uslovima znatno povoljnijim nego u komercijalnim bankama. BB Solar je skriven iza druge firme, učestvovao i u najvrijednijem projektu u Crnoj Gori - izgradnji prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare

Sinu aktuelnog šefa države, Blažo Đukanović, koji se godinama bavi isplativim biznisom u oblasti energetike i dobija vrijedne poslove od države, državni Investiciono-razvojni fond (IRF) odobrio je u posljednjih pet godina više od osam miliona eura, kroz povoljne kredite i faktoring (preuzimanje dugova uz određenu kamatu).

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nakon kredita od 1,5 miliona eura koji je mlađi Đukanović 2019. godine dobio od IRF-a za gradnju male hidroelektrane, državni fond mu je 2019. i 2022. godine odobrio još dva manja, kao i pet zahtjeva za faktoring u milionskim iznosima.

Iz IRF-a su kazali da se od početka 2021. godine, kada je odgovornost za vođenje IRF-a preuzelo novo rukovodstvo, postupa isključivo profesionalno i neselektivno prema svakom potencijalnom klijentu.

"Što će, sigurni smo, potvrditi svaki klijent koji je u ovom period imao komunikaciju sa službama i organima IRF-a. Na tu činjenicu smo posebno ponosni", rekao je za CIN-CG predsjednik Odbora direktora IRF-a Velizar Kaluđerović.

Fond je osnovala Vlada u cilju podsticanja i ubrzanja privrednog razvoja Crne Gore, kroz povoljne zajmove.

Blažo Đukanović u zahtjevima za kredite i faktoring, u koje je CIN-CG imao uvid, nije navodio porijeklo imovine ili sredstava, s obzirom na to da je član porodice politički eksponirane osobe.

Podaci koje je CIN-CG dobio od IRF-a putem slobodnog pristupa informacijama, pokazuju da je firma sina predsjednika države Mila Đukanovića, BB Solar indirektno, kao podizvođač učestvovala u najvrijednijem projektu u Crnoj Gori - izgradnji prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare, koja je koštala oko milijardu eura. Mlađi Đukanović je imao poslove milionskih vrijednosti na trajnom napajanju autoputa električnom energijom.

Prije nego što je razgranao biznis, mladi Đukanović je bez ikakvog iskustva, čim je formirao firmu, od države dobio poslove u okviru Montesol projekta beskamatnih kredita za domaćinstva radi ugradnje solarnih kolektora.

U taj posao, koji je krenuo 2011. godine, mlađeg Đukanovića je, kako je pisao Monitor, Vlada uključila naknadno, raspisujući novi tender 2012. kako bi njegovoj firmi dala licencu.

Kroz taj projekat je Vlada na čijem je čelu bio Milo Đukanović, 2012. godine BB Solaru dodijelila 820 hiljada eura za ugradnju solarnih panela na UN Eko zgradi u Podgorici.

Osim ovog posla, preduzeća sina šefa države učestvovala su i u drugim značajnim poslovima sa državom - od projekata zamjene rasvjete u više crnogorskih opština, izgradnje malih hidroelektrana (mHE), ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pa do izgradnje elektro-mreže za dionicu autoputa od Smokovca do Mateševa.

Prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) BB Solar je osnovan 2011. godine, a djelatnost mu je postavljanje električnih instalacija. Mlađi Đukanović ima 50 odsto vlasništva u toj firmi, a 50 odsto njegov poslovni partner Ivan Burzanović. Blažo Đukanović je 2014. godine s Burzanovićem osnovao i preduzeće za proizvodnju električne energije BB Hidro.

Blažu je njegov otac 2018. godine prepustio i svoju firmu Capital invest, nakon što je ponovo izabran za predsjednika države. Mlađi Đukanović je preko Capital investa suosnivač firme Kodio sa 39 odsto akcijskog kapitala. Đukanović je to preduzeće za informacione tehnologije osnovao 2018. godine sa više poslovnih partnera.

Prije ulaska u biznis, 2006. godine, kada je postao punoljetan, Blažo Đukanović je od svoga strica, vlasnika Prve banke Aca Đukanovića dobio dva poslovna prostora u tada luksuznoj zgradi Vektra u Podgorici - od 412 i 47 kvadrata.

Izgradnju Vektre, koju je gradio Dragan Brković, kum Mila Đukanovića, pratile su kontroverze. Vlada je tamo od Brkovića kupovala stanove po cijeni nekoliko puta većoj od tržišne. Koliko je poslovne prostore ogromne kvadrature tamo platila porodica Đukanović, nije poznato.

U ranijim imovinskim kartonima Mila Đukanovića, kada su prijavljivani prihodi njegovog sina dok je živio s njim, pisalo je da je Blažo te poslovne prostore izdavao za oko 11 hiljada eura mjesečno.

Kod IRF-a povoljnije do kredita nego kod strica

Krediti državnog IRF-a su najpovoljniji, jer je da bi se podstakla privreda, kamata je značajno manja nego kod komercijalnih banaka. Stric Blaža Đukanovića, Aco Đukanović, ima komercijalnu banku u Crnoj Gori, ali posljednjih godina nema podataka da je Blažo kredit uzimao kod njega.

U zahtjevima za kredite kod IRF-a, Blažo Đukanović je naveo da je njegov BB hidro ranije dobio dva manja kredita od stričeve Prve banke - jedan od 55 hiljada eura (rok otplate maj 2020), a drugi od 30 hiljada (rok otplate decembar 2019).

Kod IRF-a BB Hidro je prvi kredit od 1,5 miliona eura, za izgradnju male hidroelektrane (mHE) Bistrica u Kolašinu, dobio 2018. godine.

Kredit je dat preko komercijalne banke na rok otplate od deset godina, uz grejs period od osam mjeseci i uz fiksnu kamatu od dva odsto.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Centralne banke Crne Gore (CBCG), prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa (PPKES) na odobrene kredite, koja obuhvata sve njihove troškove, 2018. godine je za privredu iznosila 5,24 odsto. 

Ugovor o kreditu između IRF i Hipotekarne banke, za korisnika kredita BB Hidro, bio je tajan sve do promjene vlasti i izbora novog Odbora direktora IRF-a. Nova uprava IRF-a s tog ugovora skinula je oznaku tajnosti 5. aprila 2021.

I ugovori o kreditima i faktoring za BB solar bivša uprava je bila proglasila tajnim.

BB solaru kredite odobrava i nova uprava IRF-a

Iako je povoljan kredit koji je BB Hidro dobio od IRF-a za posao vezan za koncesioni aranžman sa državom, godinama bio na meti kritika tadašnje opozicije i dijela NVO sektora, njegova druga firma BB Solar je od IRF-a dobila dva kredita, pokazala je dokumentacija koju je dobio CIN-CG.

Prvi iz 2019. godine iznosio je 150 hiljada eura. Drugi kredit, od 500 hiljada eura, Blažu Đukanoviću odobrila je nova uprava IRF-a 2022. godine. Oba kredita su za nabavku obrtnih sredstava, na 12 mjeseci. Prvi je odobren uz efektivnu kamatnu stopa od 4,22 odsto, a drugi uz kamtu od 3,44 odsto.

Nova uprava IRF-a pojašnjava da je kreditna aplikacija BB Solara ispunila sve uslove zahtijevane procedurama.

"Kod takvog stanja stvari, odbijanje njegovog zahtjeva predstavljalo bi nepoštovanje naših procedura koje važe jednako za sve klijente. Posebno naglašavam da nije u nadležnosti u IRF-a da cijeni i presuđuje o tome da li je neki pojedinac imovinu sticao i uvećavao korišćenjem privelegovanog statusa koji mu obezbjeđuje visokopozicionirani bliski srodnik. To pitanje je u nadležnosti  drugih subjekata, odnosno nadležnih državnih organa", rekao je za CIN-CG predsjednik Odbora direktora IRF-a Velizar Kaluđerović.

BB Solaru je u posljednjih pet godine IRF odobrio pet faktoringa (otkup dugova), čime je državni fond na određeni period preuzeo dugove BB solara prema dobavljačima kao što su Ramel, ETG group, Bjelmont, Kips, Eurozox, Team group, Siemens…

U 2019. godini IRF je BB Solaru odobrio faktoring od tri miliona eura, u novembru 2020. do 1,5 miliona, a u decembru 2021. godine milion eura.

IRF je prošle godine, i nakon promjene rukovodstva, BB Solaru odobrio dva faktoringa, jedan do 600 hiljada eura, a drugi do 2,1 milion. Protiv bivšeg rukovodstva IRF-a, na čelu sa Zoranom Vukčevićem, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je prošle godine optužnicu zbog sumnje da su falsifikovali ugovore o radu i sebi nezakonito ugovorili pravo na isplatu otpremnine. Ooptužnica je podignuta po prijavi nove uprave IRF-a.

Vukčević je 2021. godine hapšen zbog afere Abu Dabi fond, u kojoj je budžet Crne Gore oštećen za više desetina miliona eura.

IRF je faktoring BB Solaru odobravao sa rokom dospijeća plaćanja obaveza do 180 dana, uz kamatu koja se kretala u rasponu od 2,9 do 4,2 odsto u posljednjih pet godina.

Prema podacima CBCG, prosječna efektivna kamatna stopa na faktoring u tom periodu kretala se od 2,97 do 3,74 odsto. Pored IRF-a, faktoring odobravaju dva faktoring društva.

Faktoring je finansijski posao u kojem se kupuju potraživanja za prodatu robu ili izvršenu uslugu prije dospijeća za naplatu. U konkretnom slučaju, IRF je BB Solaru platio dugove za robu i usluge, a to preduzeće je IRF-u vratilo novac za šest mjesecu uvećan za utvrđenu kamatu.

Đukanovićeva firma gradila trafostanice na autoputu

Iz faktura za usluge i opremu dostavljenim IRF-u uz zahtjev za odobravanje faktoringa, vidi se da je BB Solar učestvovao u izgradnji elektro-mreže za dionicu auto-puta od Smokovca do Mateševa, skriven iza druge firme, iako se nije prijavio na tender državnog Monteputa, raspisan sredinom 2019.

Posao vrijedan 38,2 miliona eura iz drugog pokušaja, u septembru 2019. nakon što je prvi tender poništen zbog neispravnih ponuda, dobili su podgoričko preduzeće Novi Volvox i budvansko Electro team. Novi Volvox je dao ponudu za I i III partiju, a Electro team za II partiju na ovom tenderu.

Partija I obuhvatala je izgradnju trafostanice “autoput 1” sa priključnim dalekovodima i opremanje dalekovoda u trafostanici “Podgorica 1”.  Vrijednost radova je 9.858.111, sa porezom na dodatu vrijednost.

U ugovorima sa Novim Volvoxom navedeno je da partija III, vrijedna oko 19,6 miliona eura eura, obuhvata izgradnju trafostanice sa kablovskim razvodom i sistemom daljinskog upravljanja za napajanje objekata duž trase na dionici autoputa Smokovac-Mateševo.

Poslovi u partiji II, vrijedni 8,7 miliona eura, koja je pripala preduzeću Electro team, obuhvatali su izgradnju trafostanice “autoput 2” sa priključnim dalekovodima.

Većinski vlasnik (86 odsto) firme Novi Volvox je Milan Ivanović, posredstvom firm Seed capital partners, dok je vlasnik Electro teama Jelena Milović.

Dostupne fakture iz dokumentacije predate IRF-u, pokazuju da je BB Solar angažovan na poslovima u okviru III partije, koju je na tenderu dobio Novi Volvox i koja je bila najskuplja.

Iz Electro teama su za CIN-CG rekli da BB Solar nije bio njihov podizvođač.

“Imenovana kompanija nije bila naš podizvođač na poslu izgradnje trafostanice ‘autoput 2’ 110/20kV sa priključnim dalekovodima koji smo realizovali, kao ni na bilo kom drugom projektu”, rekla je izvršna direktorica Electro teama Jelena Milović.

Na pitanje CIN-CG o udjelu BB Solara u njihovom dijelu posla i vrijednosti izvedenih radova, iz Novog Volvoxa nijesu odgovorili. Na pitanja nije odgovoreno ni iz BB Solara.

Monteput je za ovaj posao novac obezbijedio iz kredita od IRF-a. Ugovor o kreditu između IRF-a i Monteputa zaključen je u maju 2019. godine i bio je tajan sve do aprila 2021. kada je novi Odbor direktora IRF-a skinuo oznaku tajnosti.

NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) ranije je objavila da je kredit Monteputu odobren uz grejs period do 36 mjeseci i fiksnu kamatu od 3,5 odsto na godišnjem nivou. Rok otplate kredita je 96 mjeseci.

Državne kompanije Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) i Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) otkupiće energetsku infrastrukturu na autoputu od Monteputa, jer shodno Zakonu o energetici ove dvije firme upravljaju elektroenergetskom infrastrukturom u državi.

“Prihodi od prodaje energetske infrastrukture za potrebe napajanja električnom energijom autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Mateševo po ugovorima CEDIS-a i CGES-a planirani su u iznosu od oko 42,5 miliona eura”, piše u Planu rada Monteputa za ovu godinu.

Planirano je da otkup energetske infrastrukture bude završen ove godine kako bi Monteput vratio kredit IRF-u u punom iznosu, piše u Planu.

Prioritetnu dionicu autoputa od Podgorice do Kolašina (Smokovac-Mateševo), duga 41 kilometar, izgradila je kineska državna kompanija China Road & Bridge Corporation (CRBC). Gradnja je počela 2015. godine u vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića i trajala je sedam godina, a rok za završetak radova probijan je pet puta. 

Poslovi trajnog napajanja autoputa strujom bili su među “zaboravljenima” (nijesu obuhvaćeni projektnim zadatkom i ponudom za gradnju autoputa) zajedno sa petljom “Smokovac”, vodovodnom mrežom i dijelom pristupnih puteva, što je, uz dodatne radove, cijenu izgradnje povećalo za oko 100 miliona eura.  

IRF: Klijent nije obavezan da popuni dio Upitnika o porijeklu sredstava 

Zahtjev za dobijanje kredita kod Investiciono-razvojnog fonda sadrži Upitnik o politički eksponiranim licima, u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. U Upitniku je mlađi Đukanović naveo da je član porodice osobe na istaknutom javnom položaju, ali nije popunio dio koji se odnosi na porijeklo novca ili imovine “koji su ili će biti predmet poslovnog odnosa ili transakcije”.

Na pitanje CIN-CG da li je mlađi Đukanović prekršio zakon nepopunjavanjem dijela Upitnika o porijeklu imovine, iz IRF-a su odgovorili da je on, u skladu sa procedurama Investiciono-razvojnog fonda, dostavio potrebnu dokumentaciju.

“Klijent nije u obavezi popuniti dio Upitnika koji se odnosi na porijeklo sredstava koji su predmet poslovnog odnosa, imajući u vidu da klijent podnosi Investiciono-razvojnom fondu zahtjev za odobrenje kreditnih sredstava”, rekli su iz IRF-a.

“Pandora” još čeka da je SDT otvori

Mlađi Đukanović je imao “poslove” i u inostranstvu. Globalna istraga poznata kao “Pandora papiri” otkrila je da su predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza mreže kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Kako je objavila NVO MANS, koja je učestvovala u istrazi Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ), Milo Đukanović je formirao Victoria Trust, a Blažo Capecastel Trust. Trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlašćena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove. 

Milo Đukanović je, u odgovorima na pitanja MANS-a i ICIJ, potvrdio da je osnovao Victoria Trust, ali je kazao da nije imao nikakvih poslovnih transakcija niti otvorenih bankarskih računa i da je vrlo brzo vlasništvo prenio na sina, jer se vratio na funkciju premijera nakon što se kratko povukao.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo je 2021. godine izviđaj o ovom slučaju i saslušalo mlađeg Đukanovića dok je njegovom ocu dozvoljeno da dostavi pisano izjašnjenje.

Na pitanje CIN-CG da li je izviđaj okončan SDT nije odgovorilo.

Koncesija od oca u ime države

BB Hidro je ušao u profitabilan posao izgradnje malih hidroelektrana (mHE) jer je prethodna DPS vlast garantovala otkup električne energije po podsticajnoj cijeni.  Podsticaje su godinama plaćali i građani na računima za struju i iz državnog budžeta uz veliko protivljenje NVO i dijela javnosti, ne samo zbog milionskih podsticaja, već i zbog ugrožavanja rijeka i životne sredine.

Te poslove su dobijala preduzeća bliska prethodnoj DPS vlasti.

Za izgradnju mHE Bistrica u Kolašinu, koncesiju preduzeću mlađeg Đukanovića potpisao je u oktobru 2016. godine, upravo njegov otac dok je bio predsjednik Vlade. 

Mlađi Đukanović je koncesiju za mHE “Slatina” u Kolašinu dobio godinu kasnije, ali je nakon promjene vlasto i smjene DPS-a, Vlada Zdravka Krivokapića sredinom janura 2021. godine obustavila postupak odobravanja izgradnje malih hidroelektrana do završetka kontrole procedure i zakonitosti zaključenih ugovora o koncesiji. Odluci su prethodili višednevni protest mještana na sjeveru Crne Gore zbog devastacije životne sredine i malih rijeka.

Zbog toga je Blažo Đukanović tužio državu, tražeći naknadu štete i izmaklu dobit. Postupak u Privrednom sudu počeo je krajem februara ove godine.

Rekonstrukcija Termoelektrane i pored upozorenja

Krajem novembra 2019. godine BB  Solar je u konzorcijumu sa nekoliko firmi pobijedio na tenderu državne Elektroprivrede (EPCG) za ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja.

Konzorcijum kojeg čine kineska kompanija Dec International i domaće firme Bemax, BB Solar i Permonte ponudili su  54.427.700 eura za rekonstrukciju TE, koja je počela tek u aprilu prošle godine, iako je plan bio da se završi do 2021.

EPCG je u taj posao ušla i pored kritika dijela NVO, EU i stručne javnosti i upozorenja da tehnički nije moguće izvesti rekonstrukciju stare termoelektrane da bi ona zadovoljila nove, oštrije standarde evropske Direktive o industrijskim emisijama. Upozoreno je i da lider konzorcijuma, kineska kompanija neće raditi po evropskim standardima, već po kineskim koji su mnogo blaži.

Iz Energetske zajednice (EZ) Crna Gora je u februaru dobila još jedno upozorenje zbog TE, koja je još 2020. godine prekoračila 20 hiljada radnih sati dozvoljenih za period do 2023.

“Nakon isteka 20.000 sati, postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. To nije slučaj sa TE Pljevlja. Radni sati TE Pljevlja su istekli 2020. godine. Ovaj predmet je već otvoren od aprila 2021. godine”, naveo je Sekretarijat EZ u mišljenju koje je 9. februara ove godine uputio Vladi Crne Gore.

Na sastanku sa članovima Odbora za ekonomiju crnogorskog parlamenta  sredinom februara ove godine, predstavnici EZ su rekli da Crna Gora mora svoje zakonodavstvo uskladiti sa evropskim i do juna donijeti Nacionalni energetski i klimatski plan u kom će pisati kada i kako će se TE isključiti.

Crna Gora je jedna od potpisnica Sporazuma o EZ koja povezuje  Evropsku uniju i države jugoistočne Evrope i Crnomorskog regiona.

Ako potpisnica Sporazuma uporno ne ispunjava svoje obaveze, Ministarski savjet EZ može suspendovati određena prava iz Sporazuma, uključujući glasačka i pravo učešća na sastancima ili mehanizmima predviđenim Sporazumom, što se u januaru 2021. desilo Bosni i Hercegovini.

IRF odbio da odobri reprogram kredita Edinu Kolareviću

Velizar Kaluđerović da se potvrda da IRF postupa profesionalno i neselektivno može naći i u primjeru da su odbili zahtjev preduzeća DP Hotel Facility čiji je osnivač i vlasnik Edin Kolarević, sestrić aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Ta kompanije je tražila reprogram kredita od pet miliona eura, a zbog odbijanja IRF-a da joj odobri reprogram pokrenula je spor pred Privrednim sudom koji je u toku.

"Dakle, IRF je i prema ovom klijentu postupio profesionalno i neselektivno odbijanjem zahtjeva za reprogram kredita, jer za to nije ispunio uslove koji se zahtijevaju našim procedurama", rekao je Kaluđerović.

Stanovi u Podgorici i na Žabljaku

Prema podacima iz katastra, Blažo Đukanović ima nekretnine na Žabljaku i u Podgorici.

U Podgorici ima stan od 200 kvadrata u zgradi na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog. On je taj stan dobio na poklon, piše u katastru. U Podgorici su na njega upisani i poslovni prostori od 47 i 412 kvadrata u zgradi Vektre.

Na Žabljaku Blažo Đukanović ima dva stana u zgradi Razvršja, od 124 i 75 kvadrata, kao i garažu od 17 kvadrata.

Na BB Solar u katastru je upisan stan od 93 kvadrata na Gorici, poslovni prostori u Staroj Varoši i Kruševcu, kao i nekoliko hiljada kvadrata livada u Donjim Kokotima. U vlasništvu BB Hidro je mala hidroelektrana Bistrica.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore je na dan 20.marta 2023.godine objavio tekst istraživačkog ćlanka u kom se obrađuje postojanje praksi sprovođenja ,,pregleda nevinosti" i himenoplastike u Crnoj Gori. Tekst upućuje na pervazivnost i štetnost ovih zdravstvenih usluga, čime se ukazuje i na značajno kršenje postulata Kodeksa medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Crne Gore od strane članova Komore, odnosno ljekara i ljekarki koji ove usluge pružaju.

Praksa ,,testiranja nevinosti", odnosno ginekološki pregledi koji se sprovode sa ciljem i uvjerenjem da se tim putem može utvrditi da Ii je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos - mora se obustaviti, na šta su jos 2018.godine udruženo pozvale Svjetska zdravstvena organizacija, Kancelarija za ljudska prava Ujedinjenih nacija, i Žene Ujedinjenih nacija. ,,Testiranje nevinosti" je bolno, ponižavajuce, i traumatizujuce, a sprovodi se sa ciljem da se procijeni ,,čast" ili ,,moralna podobnost" žena i djevojćica. Djevojčice i žene se ovim pregledima podvrgavaju pod prinudom i prisilom svoje najbliže okoline, a pod krinkom ,,dobrih namjera i očuvanja tradicionalnih vrijednosti". Himenoplastika predstavlja proceduru rekonstrukcije himena, kako bi se osiguralo da žena prokrvari sljedeći put kada bude imala penetrativni seksualni odnos, ne bi Ii se stekao utisak da nije imala istoriju vaginalnog odnosa. ,,Testiranje nevinosti" i himenoplastika, međutim, ne mogu biti primjer niti dobrih namjera niti univerzalnih vrijednosti, s obzirom da predstavljaju jedan od oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, odnosno zlostavljanje u ime ,,časti". I ,,testiranje nevinosti" i himenoplastika su veoma intruzivne i degradirajuće medicinske intervencije, i mogu biti prekursori dogovorenim i prisilnim brakovima, kao i drugim oblicima nasilja i zlostavljanja u porodici ili zajednici, uključujući fizičku i emocionalnu kontrolu žena i djevojčica. Pregledi i intervencije koji se u ove svrhe sprovode su neetični, nenaučni, medicinski nepotrebni i nepouzdani, a povezani su i sa brojnim kratkoročnim i dugoročnim štetnim posljedicama po zdravlje i život ovih pacijentkinja. Ljekari i ljekarke, članovi Ljekarske komore Crne Gore, morali bi biti upoznati sa činjenicom da ,,nevinost" nije ni naučni ni medicinski termin, već socijalni, kulturološki i religijski konstrukt, a morali bi znati i da prisustvo ili odsustvo himena ne predstavlja pouzdan indikator istorije vaginalnih odnosa. Ljekari i ljekarke morali bi biti upoznati i sa obiljem istraživanja koja potvrđuju direktnu povezanost ,,testiranja nevinosti" i himenoplastike sa devastirajućim efektima na fizičko i mentalno zdravlje i socijalno blagostanje žena i djevojčica.

U tekstu Centra za istraživačko novinarstvo navodi se i da su iz Ministarstva zdravlja dobili informaciju da "nijednim zakonskim propisom jz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite", te da su iz tog ministarstva ustvrdili da je "pitanje kršenja ljudskih prava kakvo su pregledi "nevinosti" - "u domenu drugih institucija". Želimo da istaknemo i da podsjetimo i Ministarstvo zdravlja, ali i sve druge ustanove i građane Crne Gore, da zaštita osnovnih ljudskih prava i prevencija nasilja pripadaju domenu svih institucija, a da ukoliko se radi o kršenju ljudskih prava i nasilju u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore, bilo da se radi o javnom ili privatnom zdravstvenom sektoru, onda su takvi incidenti i te kako u domenu i interesa i nadležnosti Ministarstva zdravlja.

Zakon o pravima pacijenata, koji se odnosi na sve one osobe koje u Crnoj Gori ostvaruju zdravstvenu zaštitu kao i na sve subjekte koji zdravstvenu zaštitu pružaju, naglašava da se u ostvarivanju prava utvrđenih ovim zakonom obezbjeđuje poštovanje ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta i zaštita tih prava. Međunarodni kodeks medicinske etike koji donosi Svjetska medicinska asocijacija naglašava i da se ljekari u pružanju zdravstvene zaštite, moraju pridržavati principa pravičnosti a što ukljućuje i bavljenje nejednakostima koje se odnose na zdravlje i zdravstvenu njegu, determinantama tih nejednakosti, kao i bavljenje kršenjem prava pacijenata i zdravstvenih radnika. "Pregledi nevinosti", koji su višestruko i dalekosežno štetni, koji se rade na štetu dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta pacijentkinja koje su im podvrgnute, kako značajan korpus istraživanja, kao i vazeći stavovi krovnih međunarodnih autoriteta poput Svjetske zdravstvene organizacije i Ujedinjenih nacija potvrđuju, i te kako se tiču propisa iz oblasti zdravstvene zaštite i morali bi biti u domenu interesovanja Ministarstva zdravlja.

Kodeks medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Crne Gore propisuje da je ljekar u obavezi do se u svom radu pridržava vazećih standarda medicinske nauke i etičkih principa. Odluke ljekara moraju da se zasnivaju isključivo na postupcima koji osobi olakšavaju trpljenje i ostvaruju zdravlje, poštujući pri tom prava, slobode, autonomiju i dostojanstvo svake osobe. Profesionalni odnos ljekara prema pacijentu ne smije biti uslovljen bilo kojim neetičkim razlogom. Budući da sprovođenje "testiranja nevinosti" nema utemeljenja ni u nauci ni u etici, pa predstavlja viktimizaciju i traumatizaciju pacijentkinja i pričinjava im patnju i trpljenje, da narušava prava slobode, autonomiju i dostojanstvo žena i djevojčica, učestvovanje u ovim praksama predstavlja tešku povredu Etičkog kodeksa. Etički kodeks nadalje naglašava da je obaveza ljekara da svoju profesionalnu aktivnost obavljaju savjesno, po pravilima medicinske struke i sa potrebnom pažnjom, u skladu sa načelima medicinske etike i deontologije i načelima čovječnosti, te da se u svom radu vode principima dobročinstva, nanošenja najmanje štete i principima pravičnosti. Baveći se "testiranjem nevinosti" ljekari i ljekarke krše sve navedene principe.

Ljekar je, u skladu sa Kodeksom, dužan i da u svom djelovanju čuva ugled i dostojanstvo profesije, te da svim svojim sposobnostima čuva plemenitu tradiciju ljekarskog poziva, održavajući visoke standarde stručnog rada i etičnog ponašanja prema pacijentu i njegovim bližnjima, kao i prema zdravim osobama. Međunarodni kodeks medicinske etike nadalje podvlači i da ljekar treba da izbjegava da djeluje na način koji može da oslabi poverenje javnosti u medicinsku profesiju. Kako bi održali to povjerenje, ljekari moraju od sebe i svojih kolega ljekara zahtijevati da se pridržavaju najviših standarda profesionalnog ponašanja, i moraju biti spremni da nadležnim organima prijave ponašanje koje je u suprotnosti sa principima ovog Kodeksa. Učestvovanjem u neetičnim i diskriminatornim praksama nasilja nad ženama, svaki ljekar ili ljekarka koji pružaju usluge ,,testiranja nevinosti" i himenoplastike, ne samo da nanose nesagledivu štetu svojim pacijentkinjama i društvu u kome živimo, već značajno narušavaju ugled i dostojanstvo ljekarske profesije i podstiču nepovjerenje pacijenata u zdravstveni sistem i pružaoce usluga u njemu, a što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje i život svih građana.

Posjećamo i da je, u skladu sa Kodeksom medicinske etike i deontologije, ljekar u obavljanju svog poziva samostalan i nezavisan, a za svoj rad snosi ličnu odgovornost pred pacijentima i društvom. Ljekar, u skladu sa Kodeksom, ima pravo i da odbije svaki pokušaj pritiska od strane kolega, pacijenata ili drugih lica, ukoliko ti zahtjevi protivurječe principima Etičkog kodeksa, profesionalnim dužnostima ili zakonu. U slučaju da se na ljekara vrši pritisak da postupi protivno svojoj savjesti ili profesionalnom uvjerenju, ima pravo da zatraži pravnu i društvenu podrsku obraćanjem Komori i drugim nadležnim institucijama. Svi ljekari i ljekarke koji ne pružaju adekvatan otpor eventualnim pritiscima da postupe suprotno medicinskoj etici i profesionalnim standardima, te u svom radu pružaju usluge ,,testiranja nevinosti" i himenoplastike, za svoje postupke treba i da odgovaraju pred nadležnim institucijama i pred društvom. Komisija za etička pitanja i deontologiju i Ljekarska komora, sa druge strane, pružaju punu profesionalnu i pravnu podršku svim onima koji se ovakvim praksama suprotstavljaju.

Međunarodni kodeks medicinske etike Svjetske medicinske asocijacije propisuje da je primarna dužnost ljekara da promoviše zdravlje i blagostanje pacijenata pružanjem kompetentne i saosećajne zdravstvene njege u skladu sa dobrom medicinskom praksom i profesionalnošću. Ovaj medunarodni kodeks takođe naglašava da ljekar ima odgovornost i da doprinese zdravlju i blagostanju populacije koju opslužuje i društva u cjelini, uključujući i buduće generacije.,,Testiranje nevinosti" i himenoplastika štete ne samo zdravlju i blagostanju današnjih, nego i budućih generacija, s obzirom da osnažuju socio-kulturološke norme koje podržavaju nejednakost žena, uključujući stereotipne i diskriminatorne stavove o moralu i seksualnosti fona, i imaju za cilj uspostavljanje i održavanje kontrolisanja žena i djevojčica. ,,Testiranje nevinosti" je višestruko štetno i predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava koja su zagarantovana kako Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih Nacija, tako i Ustavom Crne Gore -pravo na zaštitu od diskriminacije na osnovu pola, pravo na život, slobodu i sigurnost, osobe, pravo na zaštitu od okrutnog, nečovječnog iii ponižavajućeg postupanja, pravo na najviši dostupan nivo zdravstvenih usluga, a krši i prava djeteta, ako se radi o maloljetnoj djevojčici. U skladu sa Međunarodnim kodeksom medicinske etike, ljekar nikada ne smije učestvovati u djelima mučenja ili drugim okrutnim, nehumanim ili ponižavajućim postupcima i kazama, niti ih omogućavati.

Komisija za etička pitanja i deontologiju Ljekarske komore Crne Gore najstrožije osuđuje prakse ,,pregleda nevinosti" i himenoplastike, upozorava sve članove Ljekarske komore da su ovakve prakse duboko suprotne etičkim i stručnim načelima, da predstavljaju tešku povredu Kodeksa medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Crne Gore, kao i tešku povredu ljudskih prava pacijentkinja koje su ovim intervencijama podvrgnute, te poziva sve one koji su imali iskustvo ovih intervencja da iste prijave Ljekarskoj komori i drugim nadležnim institucijama, kako bi se prava svih građanki zaštitila, a štetne prakse i njihovi praktikanti sankcionisali u skladu sa zakonom, domaćim i međunarodnim etičkim i pravnim standardima.

Komisija za etička pitanja i deontologiju
Ljekarske komore Crne Gore
Predsjednica
Dr Tea Dakić, mr sc.bioet. s.r.
Podgorica, 24. 3. 2023.godine