U pominjanju Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi iz 2010 godine pri početku projekta Ski centar ”Žarski” u drugom dijelu mandata Vlade Duška Markovića, Opština Mojkovac (nekad i sad kako gleda na razvojni projekat Skijalište Žarski-Mojkovac) itd. ima mnogo tačnosti. Međutim,  ima zamjene teza iz razloga ne posjedovanja određenih informacija ili uticaja nekih privatnih interesa iz susjedstva, a da autorka nije bila u spoznaji istih. Nova lokalna vlast u Mojkovcu, kada je formirana prije godinu dana u kojoj sam resorni potpredsjednik za investicije i razvoj, u listi prioritetnih projekata pod brojem jedan je upravo nastavak radova na skijalištu “Žarski” i spajanju “Žarskog” i “Cmiljače” na teritoriji Bijelog Polja. Samim postupkom spajanja ovo skijalište obuhvata 25 km staza. Po mišljenju i ocjeni mnogih i najvećih stručnjaka i prvaka u ovom sportu iz bivše SFRJ, Borisa Strela, Bojana Križaja, prof. Voja Tomića (jednog od direktora zimske olimpijade u Sarajevu) ovo skijalište jedinstveno je po mnogo čemu. Činjenica da je korona uslovila određeni zastoj na ovom projektu kao i tranzicija vlasti prošle Vlade. S tim u vezi, slobodno mogu da kažem da je sa državnim budžetom aktuelne Vlade usvojenim u Skupštini Crne Gore, kao i nedavnom posjetom Mojkovca premijera Dritana Abazovića zajedno sa pet ministara, stavljena tačka na neke dileme i neke private interese i uticaje iz susjedstva. Uspjeli smo da za kratko vrijeme uradimo dosta toga da ove građevinske sezone punim zamahom nastavimo radove koje smo pokrenuli prošle građevinske sezone. Mnogo je tu posla urađeno u prethodnoj godini oko projektne dokumentacije, nastavka eksproprijacije. Intezivno se radi oko projekta postavljanja treće žičare koja će spajati Mojkovac i Bijelo Polje. Nastaviće se i završiti ove godine preostalih trećinu staza na Bjelogrivcu na skijalištu “Žarski”.  Raskinuti su već neki ugovori oko elektro dalekovoda, dorađuje se projektna dokumentacija za isti, kako bi se ukomponovali i riješili razni problemi oko imovinskih odnosa, kao i problemi tehničke prirode. Napravljeno je ovih dana i završeno nekoliko projekata oko trafostanica za dvije zičare u baznoj stanici “Žarski”. Takođe, putna infrastruktura je sa dijela mojkovačke strane urađena u procentu od preko 50 odsto, gdje je glavni dio posla odrađen u smislu teških zemljanih, betonskih radova i konstrukcija. Takođe, gradnja mosta preko Tare, po riječima direktora Uprave za saobraćaj gospodina Vuksanovića, počinje početkom građevinske sezone, jer je sva projektna, odnosno tenderska dokumentacija, kao i ostali pripremni radovi završeni. Dakle, sve je  spremno za početak, ovaj most je predviđen da spaja magistralni put sa regionalnim putem prema Lubnicama-Beranama, a ujedno taj put je polovina puta do skijališta “Žarski”. U fazi je doprojektovanje preostalog dijela puta do Žarskog, kako bi se prevazišli nastali problemi klizista i nepoštovanja projektne dokumentacije, nepredviđenih okolnosti, itd. U većem dijelu grubi građevinski i zemljani radovi su završeni. Raspisani su tenderi i uskoro još nekoliko projekata ulazi u završnu fazu i to oko puta kao i vodosnadbijevanja bazne stanice na “Žarskom”, kao i još mnogo toga oko spajanja puta “Cmiljače” i “Žarskog” - parkirališta. Lokalna uprava sa resornim Ministarstvom finansija i drzavne komisije radi na rješavanju imovinskih odnosa za postavljanje pomenute treće žičare-šestosjeda i nadamo se da ćemo zajedno sa  građanima raditi na opšte zadovoljstvo.  

Napominjem da je ovaj projekat počela Vlada Duška Markovića u drugom dijelu mandata kao što je i u tekstu prethodno i navedeno, kako ja to umijem da kažem “u drugom dijelu mandata kada se otrgao od Mila Đukanovića i okrenuo rodnom sjeveru i Mojkovcu” - do sad je uloženo oko 30 miliona. Ovogodišnjim državnim  budžetom je za “Cmiljaču” i “Žarski” predviđeno oko 10 miliona uz žičaru vrijednu 6 miliona, koja spaja ova dva skijališta, dok je ukupna investicija vrijedna 15-16 miliona. Na nama je - lokalnim upravama Mojkovac i Bijelo Polje da pomognemo Upravi za kapitalne projekte oko realizaciji ovog zajedničkog projekta, sa kojom imamo odličnu komunikaciju kao i direktorom Uprave gospodinom Esimom Bećovićem, gdje se ne čeka na sastanak, već se isti zakazuje telefonski, a i mnogi poslovi tako se tako i završavaju. Ministarstvo ekonomskog razvoja je nedavno napravilo Operativni tim, a takođe je i Ministarstvo finansija delegiralo državnog sekretara Miloša Medenicu da koordinira ovim projektom. Naravno, lokalna uprava Mojkovac se ranije samoorganizovala i pokrenula ovaj projekat, koji je činjenično zbog spleta okolnosti, koje sam naglasio, bio u određenom zastoju dvije godine. Određene štete koje su nastale na pristupnom putu u najvećoj mjeri prouzrokovane velikom elementarnom nepogodom - poplavama, dijelom zbog ne baš dobroj konzervaciji gradilišta koju je bio dužan da uradi izvođač radova, na kraju građevinske sezone, će biti riješeni, kao i oko problema oko opreme, pri čemu ugovarači montiranja opreme i izvođenja tih radova moraju izvršiti primopredaju radova u ispravnom stanju. Postoji sigurno propusta, ali svako će imati svoj dio naknadnog troška od izvođača do investitora, ako nije zaštitio gradilište i opremu. Mislim da pojedini to žele predstaviti iz tendencioznih razloga, kako bi se predstavilo da ovaj projekat neće zaživjeti i kako bi neki privatni profiteri ušićarili. Mi im poručujemo iz lokalne uprave Mojkovac kao i Bijelo Polje da je ovo projekat važan za sjever i za Crnu Goru, a ova zimska sezona je pokazala da je ovaj projekat potreban i bitan radi rasterećenja cjelokupne infrastrukture Kolašina i Skijališta Crne Gore. 

Naglašavajući, potvrđujem da i ove godine na Bjelogrivcu i Turjaku, tj. na skijalištima “Žarski” i “Cmiljača” ima ubjedljivo najviše snijega u regionu, zbog svoje dispozicije, sjeverno i prirodno orjentisanih ski staza. Kada sve bude u funkciji produžetak zimske sezone će na ovom budućem skijalištu sigurno trajati u produženom vremenu od 15 dana, što su konstatacije ne moje nego svjetskih  stručnjaka još poodavno kada se rađala ova ideja, prije 30 godina.

Pošto su prisutni razni lobisti oko ovog projekta kako bi ovo osporili ili usporili, koristim i ovu priliku da još jednom pitam neke, zar je normalno da uloženih  30.000.000 eura u ski centre „Žarski“ i “Cmiljaču“ ode u staro gvožđe? Treba li da propadne ovolika investicija i da se ne valorizuju ovakve prirodne ljepote, koje su najbolje okarakterisali vrhunski stručnjaci da su ovi tereni raj na zemlji i neviđeno prostranstvo sa svim elementima savremenog ski rizorta, kojima može da pozavidi Evropa. 

Zamjena je teza u zadnjem dijelu teksta gospođe Jelić, odnosno očito da su informacije onog ko ih je davao bile tendenciozne, vezano za sami početak ovog projekta, i nijesu tačne. Pominje se da se opštinska Agencija za investicije i razvoj Mojkovac da se protivila ovom projektu, a sadašnja lokalna uprava isti vidi kao razvojnu šansu. Tada sam kao direktor Agencije, kada se radilo oko Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi iz 2010. godine, učestvovao u davanju primjedbe na projekat da se kroz PPPN ne ucrtava i ne pribjegava tolikoj urbanizaciji sa 7000-8000 ležajeva. Strategija je bila i ostala ista, sadašnja lokalna vlast, s obzirom da projekat skijališta više niko ne može zaustaviti, je za to da se ogromni prostorni potencijali za gradnju hotelskih kapaciteta prave u samom gradu Mojkovcu, a da se reviduje takav PPPN za Bjelasicu, a ne da je kako je u tekstu navedeno Opština Mojkovac ili njena Agencija bila protiv projekta skijališta, već protiv masovne gradnje na Bjelasici. Mi ćemo sada upravo donijeti određene odluke u ovom smjeru. Ne želimo da od Mojkovca pravimo nerazvijenu Rašku, a “Kopaonik “ gradimo na Bjelasici.

Koliko smo mi svi u Mojkovcu za ovaj trodecenijski projekat, nevezano za određene razlike, govori Glavni projekat puta 2007/8. godine koji smo napravili            (istine radi, realizacija je otišla drugom trasom iako je to određena greška, ali na to je stavljena tačka), govori i grandiozna maketa iz tog vremena skijališta na “Žarskom” na 3-4 m2 , koja se nalazi u kancelariji Skijališta u Mojkovcu. Upravo sam tada bio direktor Agenciji za Investicije i razvoj, a nakon 15 godina pauze u izvršnoj opštinskoj vlasti (kada sam ukazivao da nema obmane naroda da se skijalište u Mojkovcu  mora završiti ), sada smo punim jedrima zaplovili u realizaciji ovog za Mojkovac i Bijelo Polje važnog projekta.

A profiterima poručujem, država neće više nikada biti “krava muzara” gdje ona ulaže pare, a ekstraprofiteri ne žele da ulažu već da skidaju kajmak tj. da prigrabe profit za sebe. Takvi nam ne trebaju, već zdravi investitori koji se već javljaju i iskazuju određenu zainteresovanost. Država je pokazala snagu sa više odluka ove Vlade, vrativši trajekte, Željezaru, Luku-e , Elektroprivredu, itd. Nadamo se da će nastaviti i na sjever, a kada dolazite na sjever autoputem tim povodom, preporučujem Vladi da se zadrže u Kolašin, pa dalje.

Uz zahvalnost autorki teksta CIN-CG, a u nemanju dovoljno informacija, tj. dobijenih i sagledanih iz jednog ugla-centra, vjerovatno i ne znajući namjere tih centara da nijesu dobronamjerni ni Mojkovcu ni Bijelo Polje, a ni građanima cijele Crne Gore, ipak ste podstakli i upozorili na neke promašaje koji su evidentno bili na ovom projektu. Na početku, da mi koji sada to radimo - nastavljamo ne napravimo slične greške. Zahvaljujemo se i stojimo na raspolaganju, da preko medija potstaknemo sve da ažurnije dovršimo ovaj značajan projekat. Ponoviću svoju tezu “Vlada koja ne završi ovaj projekat 2025-2026. nije Vlada koja treba da ima podršku ni Mojkovca ni Bijelog Polja, pa ni sjevera”. Ličnu odgovornost ću osjećati ukoliko se ne realizuje ovaj projekat, ali će u tom slučaju i javnost biti obaviještena. Znam da se to neće desiti. Vlada je čvrsto stala iza ovog projekta, što se vidi iz kapitalnog Budžeta za 2023. godine, a mi iz lokalnih uprava moramo biti maksimalno uključeni i biti servis Upravi kapitalnih projekata i drugim državnim institucijama i ministarstvima. Jedino zajedno možemo uz podršku i razumijevanje građana oko rješavanja imovinskih odnosa. Apelujem da ne shvataju opštine i Vladu drugom stranom, već kao partnere da zajednički odradimo posao, kako za ovaj projekat tako i za druge razvojne projekte.

Bjelasica je jedna od rijetkih planina koja ima ovakve ljepote, oslanja se na pet opština koje će povezane sa autoputem biti jedno bijelo more na sjeveru, gdje treba redom osmisliti ulaganje u zimsku i ljetnju turističku infrastrukturu. A sa razvojem ski rizorta na Bjelasici, postajemo privlačni za planinski i seoski turizam što je u posljednje vrijeme, posebno posle korone, sve izraženije. Tako da sjever postaje destinacija za cjelogodišnji turizam kroz ovakav razvojni potencijal, što je Vlada prepoznala i opredijelila značajna sredstva kako za Bjelasicu tako i za Hajlu. Sa već prepoznatljivim Durmitorom, dobrom uvezanošću infrastrukture otvara se i mijenja sjever u ekonomskom smislu, a lokalne uprave će postajati samoodržive!

mr Ivan Ašanin dipl.ing građ.
Potpredsjednik Opštine Mojkovac

Odgovor novinarke Andree Jelić:

Nepotrebnim i štetnim medicinskim postupcima urušavaju se osnovni etički principi i zdravlje pacijentkinja, a himenoplastika se čak reklamira na sajtovima nekih klinika

Đurđa RADULOVIĆ

Baš smo jutros imali jedan slučaj. Roditelji su doveli kćerku tinejdžerskog uzrasta na pregled “nevinosti”, kaže za CIN-CG doktorka iz jednog doma zdravlja na sjeveru zemlje čije je ime poznato redakciji.

Pregled “nevinosti” je ginekološka praksa kojoj je cilj da utvrdi da li je djevojka imala vaginalni odnos i podrazumijeva pregled himena, tanke membrane na vaginalnom otvoru. Ovaj postupak nekad podrazumijeva nasilniji penetrativni test.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), Žene Ujedinjenih nacija i Kancelarija Ujedinjenih nacija za ljudska prava u zajedničkom dokumentu “Eliminisanje testiranja nevinosti” iz 2018. apelovali su na vlade širom svijeta da zakonski zabrane ovu vrstu pregleda, a na medicinsko osoblje da ni pod kojim uslovima ne obavljaju kontrolu “nevinosti”.

”Ovim nepotrebnim i štetnim testom krši se više ljudskih prava i etičkih standarda uključujući osnovni princip medicine - ne učiniti nekom nešto nažao. Osim toga, ne postoji naučni dokaz da bilo koja vrsta testa ‘nevinosti’ može dokazati da li je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos ili ne”, objašnjava se u ovom dokumentu SZO i organizacija UN-a.

”Makar jednom mjesečno roditelji dovode kćerke na pregled ‘nevinosti’. Govorimo o većinskoj populaciji. Predrasuda je da su to samo Romkinje. Dolaze iz različitih krajeva Crne Gore”, kaže za CIN-CG pomenuta doktorka.

Ukoliko daju pristanak, djevojke se podvrgavaju kompletnom ginekološkom pregledu, a rezultati testa su povjerljivi, objašnjava ona.

”Dešava se da djevojka dođe sama na pregled i traži potvrdu da je nevina iz samo njima poznatih razloga”, rečeno nam je iz drugog doma zdravlja u Crnoj Gori.

Novinarka CIN-CG-a je kontaktirala brojne privatne klinike širom Crne Gore raspitujući se o pregledima “nevinosti”. Iz svake klinike je odgovoreno da se pregled himena može uraditi i u skladu sa tim dobiti medicinska potvrda.

Iz jedne poznate privatne ustanove u Podgorici, novinarki CIN-CG-a rečeno je da šesnaestogodišnja tinejdžerka može uraditi test “nevinosti” isključivo uz pratnju roditelja. To je suprotno svim principima ljekarske tajne.

U nekim drugim državama i roditelji i ljekar bi bili krivično gonjeni zbog ove prakse. Na primjer u Velikoj Britaniji, ali i na Kosovu, je testiranje “nevinosti” krivično djelo bez obzira na to da li je djevojka dala pristanak.

”Nevinost nije medicinski ili naučni termin, već socijalni, kulturni i religiozni konstrukt koji predstavlja diskriminaciju žena i djevojčica i čini ogromnu štetu na globalnom nivou pokušajući da ograniči žensku seksualnost na polje braka”, stav je SZO.

”Ako ginekolog napiše potvrdu da je pacijentkinja ‘nevina’, direktno učestvuje u kršenju ljudskih prava i dodatno produbljuje ponižavanje žena u zajednici”, kaže u razgovoru za CIN-CG Marina Mijatović, advokatica iz Srbije, čija je specijalnost prava pacijenata i uključena je u rad više organizacija koje pružaju besplatnu pravnu podršku pacijentima.

To što zakon eksplicitno ne prepoznaje testiranje i potvrde o “nevinosti” ne smije biti opravdanje za obavljanje ovih pregleda, objašnjava Mijatović.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u decembru prošle godine pisao je o problemu testiranja “nevinosti” mladih Romkinja. Učinili smo to nakon što smo saznali da roditelji dovode djevojke na preglede himena u neke od domova zdravlja. Tada nam je iz Doma zdravlja (DZ) Podgorica rečeno da se pregled obavlja samo uz pristanak djevojke, a da se roditelji šalju na razgovor sa socijalnim radnikom. Iz socijalne službe DZ Podgorica kazali su za CIN-CG da ti roditelji uglavnom ne dođu na razgovor sa socijalnim radnikom.

Zabranjeno u javnom zdravstvu, ali legalno u privatnom?

”Nijednim zakonskim propisom iz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja Crne Gore.

Međutim, iz ovog Ministarstva tvrde da je pitanje kršenja ljudskih prava kakvo su pregledi “nevinosti” “u domenu drugih institucija”.

Iz ovog Ministarstva tvrde da “ukoliko bilo ko ima saznanja da se ovi zahvati dešavaju u javnim zdravstvenim ustavama, dužan je da to prijavi nadležnim organima”. Međutim, oni su se potpuno ogradili od nadležnosti nad privatnim sektorom.

”Ministarstvo zdravlja do sada nije dobilo inicijativu za zabranu pregleda ‘nevinosti’ u privatnim klinikama. Ukoliko se ona pojavi svakako će biti razmatrana u skladu sa najvišim standardima medicinske etike”, naveli su oni.

CIN-CG je u vezi sa ovim problemom postavio dodatna pitanja Ministarstvu zdravlja - ko je nadležan nad privatnim zdravstvenim institucijama, i kako to da je tamo moguće raditi zahvate i preglede koji nijesu dozvoljeni u javnom sektoru. Nije bilo objašnjenja.

Iz Ministarstva pravde tvrde da ne mogu raditi ništa da se spriječi ova pojava, jer nije u njihovoj nadležnosti.

”Krivični zakonik Crne Gore propisuje krivična djela protiv života i tijela, ali navedena pojava nije kao krivično djelo propisana. Definisanost nekim drugim, posebnim aktom za koji nije nadležno naše Ministarstvo, bi bilo cjelishodno u smislu prevencije ovakve pojave”, kazali su iz ovog Ministarstva za CIN-CG.

Poznati ljekari rade himenoplastiku u Crnoj Gori

”Krvarenje pri razdjevičenju nakon ove operacije je izraženije nego kod defloracije prirodnog himena”, navodi se u reklami na veb stranici jedne od klinika koje obavljaju himenoplastiku u Podgorici. Dalje se kaže da ova operacija “rješava etičke, a ne estetske probleme”, te se dodaje da “žena ovom operacijom suzbija osjećaj krivice”.

Diskriminatorni stav o ženskoj “nevinosti” u Crnoj Gori podržavaju i poznati ginekolozi koji u privatnim klinikama obavljaju zahvate himenoplastike, takozvanog povraćaja “nevinosti”.

U zajedničkoj noti iz 2007. godine pod nazivom “Eliminisanje genitalnog sakaćenja žena” brojne kancelarije UN i SZO upozoravaju da rekonstrukcija himena spada pod definiciju genitalnog sakaćenja žena, iako se tradicionalno ne smatra nasilnim činom i legalna je u nekim zemljama. Prema SZO svaka vrsta nemedicinske intervencije koja prouzrokuje štetu na genitalijama smatra se sakaćenjem.

”Izlaganje bilo koje osobe takvoj proceduri je neprihvatljivo”, kaže za CIN-CG Srđan Medan, direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničko-bolničkog centra Crne Gore (KCCG). On je objasnio da se u toj ustanovi ne radi himenoplastika već isključivo operacije koje rješavaju konkretne funcionalne ili estetske probleme.

”Izvođenje ovog zahvata je višestruko štetno i kosi se sa moralnim normama svakog pojedinca. Procedura se može uporediti s nasilnim intervencijama koje se izvode na genitalijama djece u nerazvijenim zemljama zbog određenih religijskih ubjeđenja”, rekao je Medan.

U nekoliko poznatih privatnih klinika koje je novinarka CIN-CG kontaktirala saopšteno je da ove zahvate obavljaju poznati crnogorski ginekolozi-akušeri, a cijene se kreću od 600 do 950 eura, zavisno od toga da li je uključena opšta anestezija.

Novinarka CIN-CG-a, pokušala je da dođe do dodatnih informacija: koje su posljedice zahvata, da li je bolan itd. Iz svih klinika je rečeno da je neophodno zakazati pregled i razgovarati s doktorom. Na pitanje, kakva su iskustva klijentkinja i da li su zadovoljne srdačnim tonom nam je u jednoj klinici odgovoreno: “Naravno”.

CIN-CG je kontaktirao više ljekara za koje se tvrdi da obavljaju ovaj zahvat u Crnoj Gori. Nijedan nije htio da detaljnije razgovara, ili su u potpunosti odbili razgovor. Dva ljekara sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da himenoplastika pomaže djevojkama “psihički”.

”Ima žena koje imaju potpuno očuvan himen i na porođaju, a ima onih koje se rode bez himena”, objašnjava jedan od ljekara.

”Himenoplastika ženama pomaže psihički. To su uglavnom djevojke koje su odrasle uz štetna patrijarhalna uvjerenja”, kaže ovaj ljekar.

I region je tržište

CIN-CG je preko više upućenih izvora saznao da djevojke odlaze na ovaj zahvat i u druge zemlje regiona - Srbiju i Albaniju.

Jedan ljekar iz Beograda koji tvrdi da je uradio preko 1000 intervencija himenoplastike kazao je za CIN-CG da obavi desetak ovih zahvata godišnje ženama iz Crne Gore. Tvrdi da one trpe zlostavljanje članova porodice ako nisu “nevine”.

”’Nevina’ djevojka se udala i prve bračne noći mladoženja diže frku da je prevaren jer nije krvarila. Zvala me njena sestra koja je ‘nevina’, ali ipak želi operaciju, da bi jače krvarila kad se uda”, kaže ovaj ljekar.

Objašnjava da klijentkinje dolaze najčešće same, nekad sa bratom ili sa momkom.

”Jednom momku roditelji nisu dali da se oženi djevojkom jer nije ‘nevina’, iako je ona prvi seksualni odnos imala sa njim. On ju je doveo da joj uradimo himenoplastiku i da potom traži sreću s novim partnerom”, kazao je ovaj ljekar.

Himenoplastika radi dokazivanja “nevinosti” predstavlja kršenje ljudskih prava, kaže advokatica Mijatović.

”Sadržina tekstova koji na sajtovima reklamiraju himenoplastiku podržava podređeni položaj žena i diskriminaciju isticanjem da procedura pomaže ženama da se izbjegne njihova stigmatizacija”, objašnjava Mijatović

Žene i djevojke su prisiljene da se podvrgnu ovim procedurama, često pod pritiskom članova porodice radi očuvanja takozvane časti, osiguravanjem da žena uđe u brak “čista”, navodi se u preporukama Vlade Velike Britanije za himenoplastiku i preglede “nevinosti”.

U toj zemlji je, uz preglede “nevinosti”, od prošle godine kriminalizovana i himenoplastika - kako za ljekare i klinike koji obavljaju ili nude, tako i za sve koji posreduju, što su obično članovi porodice.

I u drugim državama Evrope gdje postoji ovaj problem među patrijarhalnim i tradicionalnim grupama, vlade diskutuju o uvođenju kriminalizacije himenoplastike i pregleda “nevinosti”, u skladu sa preporukama SZO i UN, na primjer u Švedskoj i Holandiji.

Obje prakse ostavljaju fizičke i psihičke posljedice

Himenoplastika može prouzrokovati fizičke posljedice uključujući bol, infekcije, seksualne teškoće, pojačano krvarenje, sužavanje vaginalnog otvora… navodi se u dokumentu Odljeljenja za zdravstvo i socijalnu zaštitu Vlade Velike Britanije. Među psihološke posljedice od himenoplastike spadaju post-traumatski stresni sindrom, depresija, anksioznost.

SZO i UNICEF navode u zajedničkom dokumentu da su slične psihičke posljedice i od pregleda “nevinosti”, dodajući da “u ekstremnim slučajevima žene i djevojke mogu pokušati samoubistvo ili biti ubijene u ime časti”.

Ove prakse podstrekuju štetne socijalne norme povezane s takozvanim nasiljem iz časti, navode iz organizacije Okford hab za ljudska prava, koja okuplja stručnjake iz ciielog svijeta.

”Vjerovanje da se himen može pokidati samo tokom prvog odnosa je neutemeljeno, pa himenoplastika doprinosi dezinformacijama tako što normalizuje nepotvrđena i štetna očekivanja ‘čednosti’, doprinoseći time zlostavljanju”, navode iz ove organizacije.

”Himen je membrana sa svega par krvnih sudava, koja čak i u slučaju cijepanja ne krvari mnogo”, navodi se u studiji “Raspršivanje mitova o ulozi himena u utvrđivanju seksualne istorije i zlostavljanja’” iz 2019.

”Nasilna penetracija i nedostatak lubrikacije mogu proizvesti rane na vaginalnom zidu, što je prije uzrok ‘krvavih čaršava’, nego cijepanje himena. Zapravo, više studija pokazuje da krvarenje nije rutina prilikom prvog seksualnog odnosa žene”, navodi se u ovoj studiji.

Ženama se u ovim slučaju ne daju sve informacije što je protivno ljudskim pravima, objašnjava Marina Mijatović.

”Zaštita žena od pregleda ‘nevinosti’ i himenoplastike mora uključivati i pravo i medicinu, te potpunu podršku i informisanost žena”, kaže ona.

Pregled “nevinosti” i himenoplastika kod silovanja: retraumatizacija žrtava

Jedan ljekar iz Crne Gore kojeg je CIN-CG kontaktirao tvrdi da bi himenoplastika trebalo da se obavlja u slučajevima silovanja što bi smatra olakšalo psihičke tegobe žrtvi.

Međutim, brojne svjetske organizacije apeluju da himenoplastika može samo odmagati u procesu oporavka od seksualnog zlostavljanja.

”Nema dokaza da himenoplastika podržava fizički, emocionalni ili psihološki oporavak od silovanja ili drugog oblika seksualnog nasilja”, navode Kraljevski koledž akušera i ginekologa i Institut za psihoseksualnu medicine Velike Britanije.

Naprotiv, tvrde, takav postupak “može uzrokovati fleš-bekove o prethodnom nasilju, uzrokujući dodatnu štetu”.

Testovi “nevinosti” ne preporučuju se ni u slučajevima kada se traže dokazi za silovanje, jer osim što se njima ne može dokazati istorija seksualnosti, vode u retraumatizaciju žrtve. SZO, Žene UN-a i Kancelarija za ljudska prava UN-a navode da “u slučaju kontrole radi silovanja, test može izazvati dodatnu bol, što vodi u retraumatizaciju i reviktimizaciju žrtve”.

Izgubljena “nevinost” se rješava preuranjenim brakom

”Prošle godine bilo je najmanje desetak slučajeva maloljetničkih brakova. Djevojke uđu u odnose s momkom s kojim su u vezi i onda se ‘uzimaju’ pod pritiskom porodice koja se osjeća obrukanom”, kaže za CIN-CG Nina Kolenović iz NVO-a SOS-a za žene i djecu žrtve nasilja Plav.

”Velika je sramota u malim sredinama da djevojka zatrudni prije braka. Nedavno je jedan otac zbog toga prijavio da mu je maloljetna kćerka koja je u drugom stanju silovana, iako nije bila”, kaže Kolenović.

”Ljepota i čast je ono što se tradicionalno traži od žene u patrijarhalnim sredinama. Čast je ništa drugo do netaknuti himen”, kaže u razgovoru za CIN-CG Rebeka Čilović, izvršna direktorica NVO Sofija iz Berana.

Ova NVO bori se protiv nasilja nad ženama i podsticanjem žena sa sjeveroistoka na samostalnost.

Ugovoreni brakovi se još uvijek dešavaju, naročito kada je riječ o dogovorima s mladoženjama iz dijaspore, objašnjava Čilović.

”U tim slučajevima postoji veliki pritisak na mladu djevojku da bude ‘netaknuta’. Ne čudi da se u tim slučajevima djevojke odlučuju za himenoplastiku”, dodaje.

Problem je više izražen u ruralnim sredinama, nego u gradovima.

”U manjim mjestima smatra se skandaloznim da mlada djevojka koja dolazi da na studije u Berane, iznajmi stan.

Gleda se da bude kod nekog rođaka ili prijatelja, ko će da je nadgleda. Pritom, govorimo o punoljetnim djevojkama”, upozorava Čilović.

Nije lako biti žena u patrijarhalnoj sredini kaže za CIN-CG Adriana Pejaković, psihološkinja. Moć nad nečijom slobodom svakao predstavlja nasilje, objašnjava ona.

Sam termin “gubljenje nevinosti” je problematičan jer ukazuje da žena ulaskom u seksualni odnos nešto gubi, a da je muškarac onaj koji ima moć, objašnjava Pejaković.

”U strogo patrijarhalnoj sredini žena zavisi od muškarca koji može nešto ‘da joj uzme’ čak i kada je njena seksualnost u pitanju, umjesto da oba pola uživaju u radosti spajanja’’, kaže Pejaković.

Seksualna edukacija je ključna.

”Važno je edukovati mlade ljude o odgovornom, ravnopravnom i podržavajućem odnosu prema seksualnosti, bez igara moći koje udaljuju polove”, kaže Pejaković.

Mlade žene izložene konfuznim porukama

Mlade žene su izložene kontroverznoj postfeminističkoj medijskoj kulturi, objašnjava za CIN-CG Nataša Nelević, feministička teoretičarka i aktivistkinja.

”Na jednoj strani imamo te radikalne ‘feminističke’ medijske poruke o ženskom individualizmu, izboru, slobodi, čak poruke o ženi kao subjektu seksualne želje, dok na drugoj strani imate, recimo, himenoplastiku. To zaista liči na ludilo”.

”Ipak, nema sumnje da je popularna ‘feministička’ kultura na kojoj se odgajaju mlade žene svuda, pa i u Crnoj Gori, zapravo duboko patrijarhalna”, objašnjava ona.

U tom kontekstu, himenoplastika je potpuno očekivana.

”Kontrola ženskog tijela i ženske seksualne želje je uslov da bi patrijarhat uopšte mogao da se reprodukuje. Tako je bilo i tako je još uvijek”, kaže Nelević.

Ugroženi životi žena širom svijeta

U Francuskoj nije došlo do zabrane testova nevinosti i himenoplastike, jer ljekari smatraju da bi životi i psihičko stanje žena iz određenih zajednica bili ugroženi. Da žene iz nekih etničkih manjina trpe zlostavljanje nesagledivih razmjera potvrdila je i analiza vlade Velike Britanije, pred odluku o zabrani himenoplastike i pregleda “nevinosti”. Navedeni su primjeri žena koje su na najbrutalnije načine zlostavljane od strane članova porodice, nakon otkrića da nisu nevine. Tako se pominje primjer djevojke kojoj je otac godinama prije udaje provjeravao himen, a nakon otkrića da nije nevina, pozvao je muške rođake da je siluju. Ovoj djevojci su potom starije rođake zašile himen bez medicinskih instrumenata, u potpuno nemedicinskim uslovima.

U nerazvijenim zemljama sa tradicionalnim patrijarhalnim društvima ljekari su ti koji šire zablude o himenu, nalazi su monitoringa koji je trajao šest godina u brojnim zemljama Afrike, navodi se u studiji “Raspršivanje mitova o ulozi himena u utvrđivanju seksualne istorije i zlostavljanja” iz 2019. Sačinili su je ljekari iz više relevantnih američkih i britanskih institucija koji su vršili edukacije u konfliktnim zonama u Africi za postupanje u slučajevima silovanja.

”Mnogi doktori imali su pogrešna uvjerenja o anatomiji i fiziologiji himena, kao i o ulozi koju himen igra kada treba odrediti da li je bilo seksualne aktivnosti ili zlostavljanja, naročito kod djece, tinejdžera i mladih žena”, navodi se u ovoj studiji.

Izgled himena bio je korišten i kao dokaz za silovanje u pravnom sistemu, objašnjava se u studiji. Tako su se u zvaničnim dokumentima koristili opisi himena koji osim što nisu naučno utemeljeni, diskiminišu žene: “star i pocijepan, netaknut, djevičanski, prljav, slomljen...”.

U najvećem broju slučajeva korelacija između izgleda himena i istorije seksualne aktivnosti ne postoji, navodi se u ovoj studiji.

Radovi su obustavljeni. Nije izvršena eksproprijacija zemljišta jer privilegovani pojedinci, koji su znali da se planira gradnja skijališta i tu ranije kupili zemlju po povoljnim cijenama, sada ucjenjuju državu da bi ono što su uzeli u bescjenje prodali znatno skuplje

Andrea JELIĆ

U izgradnju Ski-centra “Žarski” kod Mojkovca, bivša Vlada Duška Markovića uložila je milione eura, ali radovi još nijesu završeni, iako su ugovoreni rokovi istekli. A i dio od onoga što je do sad urađeno, prema tvrdnjama stručnih sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nije obavljen valjano.

Skijalište “Žarski” predviđeno je Prostornim planom posebne namjene (PPPN) “Bjelasica i Komovi” iz 2010. godine, kada je ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine bio Branimir Gvozdenović iz Demokratske partije socijalista (DPS). Izgradnja je početa 2020. godine - u posljednjoj godini tadašnje Vlade DPS-a. Premijer Marković je tada najavljivao da će “u naredne dvije godine ‘Žarski’ biti jedan od najmodernijih ski-centara i podsticaj za razvoj Mojkovca i cijele Crne Gore”.

Iako su od tada prošlo više od dvije godine, na “Žarskom” se kraj radova ne nazire.

Tokom rada na ovom tekstu, u baznom naselju skijališta zatekli smo vrijednu opremu za žičaru, na otvorenom i nezaštićenu. Motor žičare, koji se nalazi na šljunku i kamenju, kiše i snjegovi su oštetili, a i ljudi su otuđili djelove. U blizini su isprevrtani i neobezbijeđeni i drugi vrijedni elementi ovog postrojenja.

Šestosjed koji je trebalo da radi na relaciji “Cmiljača-vrh Turjaka” u havarisanom je stanju. Nedostaju prozori, pa su padavine unutra unijela vodu. Fale brojni elementi, koje je neko otuđio - agregat, šarafi, cijevi, žice, kablovi…

Izgleda da niko stalno ne čuva opremu u koju je država investirala milione, a koju sada uništava surova klima i raznose neodgovorni pojedinci.

Obaveza je izvođača radova da obezbjeđuju opremu i gradilište sve do primopredaje investitoru, kažu za CIN-CG iz Skijališta Crne Gore (SCG). Oni su naglasili za CIN-CG da su nekoliko puta obavještavali Upravu za kapitalne projekte (UKP) i resorno ministarstvo oko problema u vezi sa opremom na lokacijama “Žarski” i “Cmiljača”

Iz UKP nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a vezana za nadzor opreme.

Iz “Novog Volvoxa”, firme koja izvodi radove na šestosjednoj sklopivoj žičari “Z4” na “Žarskom”, CIN-CG-u su kazali da je oprema koja pripada njihovom gradilištu, složena i uskadištena prema instrukcijama proizvođača opreme.

”Namijenjena je za montažu u uslovima ‘na otvorenom’. Oštećenja na ovako uskladištenoj opremi nijesu konstatovana. Njeno stanje se provjerava periodičnim obilascima…”.

Naveli su i da je oprema koja nije namijenjena za montažu na otvorenom, uskladištena u zatvorenim magacinima u Mojkovcu.

Nijedna od firmi nije završila radove u predviđenom roku

Najveći dio radova na izgradnji skijališta “Žarski” dobile su na tenederima, pored “Novog Volvoxa”, kompanije “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” i “Inženjering put d.o.o”.
Sa firmom “Novi Volvox” Vlada Crne Gore je u martu 2019. godine potpisala ugovor o izradi idejnog rješenja, glavnog projekta i šestosjedne sklopive žičare “Z4” na skijalištu “Žarski”. Taj projekat vrijedan je oko devet miliona eura.

Uprava javnih radova (UJR), danas Uprava za kapitalne projekte (UKP), je nekoliko mjeseci kasnije potpisala i ugovor oko izgradnje staza sa firmom “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” Taj ugovor vrijedan oko 1.900.000 eura potpisao je tadašnji direktor Uprave Rešad Nuhodžić.

”Ne mogu se prvo planirati i graditi žičare, pa tek onda staze”, kaže za CIN-CG Radosav Nikčević.

”To je obratan proces, jer je priroda ta koja diktira uslove. Očito je da se radi o temeljnom nerazumijevanju ove problematike”, dodaje Nikčević, inače inženjer šumarstva sa dugim iskustvom u planiranju planinsko-turističke infrastrukture.

Pored ove dvije forme, UJR je aprilu 2019. ugovorila da izradu tehničke dokumentacije i izgradnju infrastrukture za potrebe ski-centra “Žarski” radi konzorcijumom “Naš Mojkovac”, koga zastupa “Inženjering put d.o.o.”. Ugovoreni radovi za to iznosili su oko million i po eura, a uključivali su, između ostalog, izradu glavnog projekta ugostiteljskog objekta i parkirališta na budućem ski-centru, kao i radove na instalacijama infrastrukturnih priključenja.

Nijedna od firmi koje izvode radove na “Žarskom” nije u predviđenom roku završila poslove na koje se obavezala.

”Novom Volvoxu” rok za završetak radova istekao je u martu 2020. godine. Iz ove firme za CIN-CG kažu da su do sada realizovali oko 80 odsto ugovorenog posla, a da ostatak ne mogu da privedu kraju. Objašnjavaju da već godinu i po dana radovi stoje zbog neriješenog procesa eksproprijacije zemljišta, kao i zbog neobezbjeđivanja elektroenergetskog napajanja potrebnog za funkcionisanje žičare. Sve to su, naglašavaju, obaveze investitora - države.

Iz “Novog Volvoxa” kažu i da im nije potpuno isplaćen novac za ovaj posao:

”Ukupno nam je plaćeno 7.813.229,64 €, dok je vrijednost ugovora bila 8.990.700,00 € sa uračunatim PDV-om”.

Firme “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” i “Inženjering put d.o.o.” imale su rok od šest, odnosno 10 mjeseci, od dana uvođenja u posao da završe ugovorene radove. Ove kompanije nijesu odgovorile na pitanja CIN-CG-a zašto nijesu završile posao. Prema informacionoj tabli na gradilištu ugostiteljski objekat sa rentiranjem sportske opreme trebalo je da bude gotov još u junu 2021.

”Pitanje je zbog čega radovi još nijesu završeni, iako su rokovi istekli. Odgovornost je na Upravi za kapitalne projekte, resornom ministarstvu i katastru koji nijesu na vrijeme izvršili svoje obaveze”, kaže za CIN-CG rukovodilac kancelarije Ski-centra “Žarski” u okviru Skijališta Crne Gore Ljubomir Vukadinović, koji je na toj funkciji od marta 2022. godine.

Prema njegovim riječima, Uprava za kapitalne projekte je, zajedno sa nadležnim ministarstvom, trebalo prvo da otkupi zemlju od lokalnog stanovništva, pa tek onda da krene u tendere za ovaj projekat.

”Ovdje je rađeno sasvim drugačije”, kaže Vukadinović.

Prema njegovim riječima, privilegovani pojedinci koji su znali da se planira gradnja skijališta kupili su zemlju na katunu Žarski po povoljnim cijenama, da bi je kad dođe vrijeme prodali državi znatno skuplje.

”Otkupili su jeftino zemlju od privatnika koji nijesu znali za projekat, da bi danas uslovljavali sa gradnjom i tražili mnogo veće cijene za otkup zemljišta”, navodi Vukadinović.

Iz Uprave za kapitalne projekte CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje zbog čega se nije na završena eksproprijacija. Na to pitanje nije odgovorio ni bivši premijer Marković.

Iz Skijališta Crne Gore naglašavaju da se sa radovima kasni i zbog toga što nije završen dalekovod od trafo-stanice Ribarevina do Cmiljače, kao ni putni pravci.

Od livada napravljeni kamenjari

Kada se zađe dublje u “Žarski”, stiče se utisak kao da se tu planiraju i grade putevi, a ne ski-staze. Zarad gradnje nekih staza, od pojedinih livada napravljeni su kamenjari, jedno je brdo razoreno, a drveće posječeno.

”Iz stručne perspektive, skijaška staza je ljeti cvjetna livada da bi zimi mogla biti stadion snijega. To je osnovno pravilo Svjetske skijaške federacije (FIS). Neki od radova na skijalištu nijesu u skladu sa ovim propisima koje uvažava čitav planinsko-turistički svijet”, kaže inženjer Nikčević.

Prema njegovim riječima, staze po Bjelasici iznad granice šume ne bi trebalo da se grade, već samo trasiraju na od prirode datoj podlozi.

”Ovo što se sad radi je uništavanje prostora”, upozorava Nikčević.

Slično smatra i Vukadinović.

”Projektanti, čini mi se, nijesu prilagodili staze konfiguraciji terena, već su ih nanovo probijali, što je neprirodno, nelogično i nepotrebno”.

Parking za Ski-centar “Žarski” planiran je na vrhu planine, na prevoju Govedarice, između Mučnice i Turjaka.

”To je apsurd svoje vrste kojeg nigdje u svijetu nema, da se parking pravi u vrh planine, a ne u njenom podnožju”, napominje Nikčević.

”Parking je daleko od polaznih stanica oba ski-centra - i ‘Cmiljače’ i ‘Žarskog’. Za prilaz žičarama sa parkinga potrebno je napraviti ski-lift, a dok se sve to ne postavi, skijaši će morati pješke sa opremom hodati jedno 500 metara, ako ne i više”, objašnjava Vukadinović.

Glavni put do skijališta uništen i ne zna se kada će biti popravljen

”Prva jača kiša će potpuno uništiti ovaj put”, kazao je Nikčević jesenas, komentarišući put Mojkovac - Lubnice kojim se dolazi do skijališta. To se i obistinilo ove zime. Put, koji prolazi Bjelojevićkom rijekom i pored malih hidroelektrana (mHE) do Vragodola koje su na njoj izgrađene, značajno su oštetile velike bujične vode.

Inače, ova dionica je dio regionalnog puta do Berana, koju je radila podgorička kompanija “Bemax”. Njena izgradnju je državu koštala preko 13 miliona eura, a sa njom se počelo 2020. godine.

Iz “Bemax-a” za CIN-CG objašnjavaju da su, nakon stabilizacije vremenskih prilika, početkom decembra 2022. godine, htjeli da započnu popravku oštećenog dijela puta, ali da su dolaskom na gradilište zatekli grupu mještana koji su branili izvođenje radova i blokirali ulazak njihovog osoblja i mehanizacije.

Tvrde da do danas nijesu dobili informaciju da li su se stekli uslovi za početak radova na sanaciji.

”Sve se može vratiti u prvobitno stanje, ali koliko će koštati popravka i kolika je šteta u ovom trenutku je nezahvalno procjenjivati”, poručuju iz “Bemaxa”.

Iz Opštine Mojkovac za CIN-CG nijesu odgovorili konkretno na pitanje šta se trenutno događa sa ovom dionicom puta i kada se planira popravka.

Slične nezgode će se, prema riječima inženjera Nikčevića, događati makar dva puta godišnje.

”Bjelojevićka rijeka je bujična rijeka, pa je popravka puta skoro neizvodljiva, već bi samo njegovo izmještanje dalo efekta”, tvrdi on.

Na ove nevolje upozoravao je još 2010. godine Vojislav Radović, dok je trajala javna rasprava za Prostorni plan posebne namjene (PPPN) “Bjelasica-Komovi”. Radović, tadašnji saradnik za urbanizam i građevinarstvo u Opštini Mojkovac, predlagao je da se trasa puta ne planira u zoni erozije vodotoka Bjelojevićke rijeke. Nudio je i konkretno rješenje. Njegovu primjedbu, međutim, nijesu prihvatili iz Gvozdenovićevog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Način izvođenja PPPN “Bjelasica-Komovi” laički

U dijelu PPPN-a “Bjelasica-Komovi” koji se odnosi na analizu razvojnih kapaciteta skijališta “Žarski”, navodi se da je ukupan kapacitet planine u broju skijaša 7 850, dok je maksimalan - osam hiljada. Broj planiranih ležaja je 6.796, a broj skijaša u smještaju - 3 819. Plan predviđa i broj dnevnih skijaša - 4 031.

Iz NVO “Fidelity Consulting” su 2019. godini naveli da Prostorni plan posebne namjene (PPPN) “Bjelasica-Komovi” ne sadrži ozbiljnu analizu isplativosti ski-centara koje predviđa.

U većini smještajnih objekata, planiranih ovim prostornim rješenjem, predložena je “prodaja jedinica privatnim vlasnicima po principu kondominijuma”.

To, prema analizi “Fidelity Consultinga”, znači da država gradi infrastrukturu za ski-centre u koje je planirano da uloži 140 miliona eura kako bi investitori prodavali imovinu, što znači da razvoj turizma nije primaran cilj, već gradnja objekata.

”Gradnja ‘Žarskog’ planirana je na osnovu prostornog rješenja čiji je način izvođenja potpuno laički. Normalni pristup izgradnje ski-centara podrazumijeva radove na dominantno državnom zemljištu. Koncesije su, uglavnom, kolonijalni odnos. Ako bi se takvi centri stručno projektovali i izveli, onda bi se oni mogli samofinansirati”, napominje Radosav Nikčević.

PPPN “Bjelasica-Komovi” 2010. nije tretirao klimatološke podloge

Na javnoj raspravi oko PPPN “Bjelasica-Komovi” 2010. godine meteorolog Dušan Pavićević opomenuo je nadležne da ovaj dokument nema klimatološke podloge, zbog čega je, prema njegovim riječima, neozbiljan.

”Šta se dešava tokom zimskih mjeseci u područjima koja su planirana za ski-rizorte? Šta je sa količinom i tipom padavina? Kolika je visina sniježnog pokrivača u rejonu, koliko je trajanje, koliki je sadržaj vode u snijegu…”, pitao je Pavićević nadležne iz tadašnjeg Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, CIN-CG-u nijesu odgovorili na da li su rađene dodatne studije, iako se o tome govorilo nakon Pavićevićevih primjedbi.

U javnoj raspravi oko PPPN-a učestvovao je, sad pokojni, poznati prirodnjak Daniel Vincek. On je upozoravao da je zbog klimatskih promjena gotovo nemoguće naći investitore koji bi ulagali u ski-centre koji su ispod 2000 metara nadmorske visine.

Radosav Nikčević ističe da se neodgovorno pristupilo izgradnji ski-centra “Žarski”.

”U jedinstvenom sistemu Bjelasice nijedan centar nije nekom drugom konkurentan, naprotiv, oni su u sinergiji. Sam ‘Žarski’ može da egzistira, ali uz tehnološku konekciju sa Mojkovcem kao klasičnim skijaškim gradom (grad iz kojeg se na skijanje ide skijaškim žičarama, a sa skijanja vraća skijajući)”, objašnjava on.

”Žarski”, prema riječima Nikčevića, nije projektovan tako da se može lako povezati sa “Kolašinom 1600” i “1450”, “Cmiljačom”, “Torinama” i “Dolovima”, čime bi ski-kompleks Bjelasica ostvario svoj pun potencijal.

”Zašto je to tako, pa zato što je prostorni planer bio ili potpuni laik, ili zlonamjeran”, ističe on.

Na “Žarskom” ove zime nije bilo skijaša. Kad će ovaj centar u koje je država investirala milione biti u funkciji još niko ne zna. Iz Skijališta Crne Gore za CIN-CG navode da ima još posla i ulaganja - tek treba riješiti pitanje osnježavanja, vodovoda i kanalizacije.

Višegodišnje VD stanje ozbiljno ugrožava vladavinu prava i put ka EU

Maja BORIČIĆ

Crna Gora već četiri godine nema izabranog Vrhovnog državnog tužioca  (VDT) u punom mandatu, a i većina ostalih pravosudnih institucija godinama se nalazi u vd stanju ili je bila u blokadi- Sudski Savjet (SS), Ustavni sud (US), Vrhovni sud (VS), Privredni sud (PS)…

Prema crnogorskom Ustavu, sudije Ustavnog suda, te Vrhovnog državnog tužioca i članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika trebalo bi da izaberu poslanici u Skupštini dvotrećinskom (54), odnosno tropetinskom (49) većinom. 

Međutim, oni to, i pored bezbroj konkursa i javnih poziva, ne uspijevaju već godinama.

Poslanici su se nedavno političkom trgovinom konačno uspjeli dogovoriti oko tri, od četiri potrebne sudije Ustavnog suda, koji je pola godine bio u blokadi. Međutim, iako je izabrano troje sudija tog suda, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), uskoro bi moglo doći do ponovne blokade. Većina sudija, a među njima i jedna novoizabrana sutkinja, idu u penziju u naredne dvije godine.

Određivanja vršilaca dužnosti čelnika pravosudnih institucija, koje bi trebalo da bude privremeno rješenje, pretvorilo se u paradoks. Vršilac dužnosti se bira kao da će zauvijek ostati na toj funkciji.

Kako izaći iz vd stanja u državi da bi pravosuđe konačno profunkcionisalo i ne bi zavisilo od volje političara i uskopartijskih interesa?

Stručnjaci iz regiona predlažu i radikalna rješenja, koja bi političku elitu natjerala da radi svoj posao -  raspuštanje parlamenta, ukoliko u određenom roku ne izaberu čelnike i ostale potrebne funkcionere u pravosuđu.

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić ističe da je vd stanje “način na koji se pravosuđe drži u pokornosti” i da treba predvidjeti normativne mehanizme koji bi one koji biraju funkcionere učinili zainteresovanim za obavljanje svog posla. 

“Rješenje može da bude raspuštanje onog tijela koje ne obavlja izbor lica u predviđenom roku. Ili automatski izbor, ako se izbor u roku ne obavi. Možda zvuči radikalno, ali u našim uslovima nužno je posezati za ovakvim i sličnim mjerama, jer su i spremnosti ovdašnjih moćnika na zloupotrebu propisa često bez presedana”, zaključuje sudija Apelacionog suda u Beogradu.

Kako funkcioniše pravosuđe u Srbiji i Hrvatskoj

Srbija je primjer da ni deblokirajući mehanizmi, koje je ta zemlja uvela prošle godine kroz promjenu Ustava, neće pomoći ako nema političke volje.

Ustavom Srbije je predviđeno da Skupština dvotrećinskom većinom svih poslanika (250) bira po četiri člana Visokog savjeta sudstva i Visokog savjeta tužilaštva (Sudskog i Tužilačkog Savjeta), a tropetinskom bira i razrješava Vrhovnog tužioca. Međutim, u toj zemlji je Ustavom predviđen i deblokirajući mehanizam, po kome ukoliko Skupština ne izabere članove SS, TS i VDT, bira ih prostom većinom petočlana komisija koju čine predsjednik Skupštine, predsjednik US, predsjednik VS, VDT i Ombdusman.  

Međutim, u javnosti se moglo čuti da je i ovo rješenje vrlo problematično, jer su oni koji treba da odlučuju u konfliktu interesa, odnosno predsjednik Vrhovnog suda odlučuje o izboru člana Sudskog savjeta, koji kasnije treba da donosi odluke o njemu.

U Srbiji se o sudijama US odlučuje prostom većinom glasova svih poslanika. Ustavni sud u toj zemlji čini 15 sudija. Pet bira Skupština, pet imenuje predsjednik države, a pet opšta sjednica Vrhovnog suda.

Osim toga, ova zemlja tek sada uvodi neka rješenja slična crnogorskim, kao to da se istaknuti pravnici oba Savjeta biraju u Skupštini, ali i da SS i TS biraju šefove sudova i tužilaštava. Do sada je i to radio parlament.

U Hrvatskoj, koja je članica Evropske Unije (EU), Sabor (Skupština) ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika (poslanika) i odlučuje prostom većinom glasova, ukoliko je na sjednici prisutna većina poslanika. 

U toj zemlji članove Državnoodvjetničkog vijeća (Tužilački savjet) i Državnog sudbenog vijeća (Sudski savjet)  bira sedam tužilaca (sudija), dva profesora Pravnog fakulteta i dva člana parlamenta od kojih je jedan iz opozicije.

U Hrvatskoj jedino sudije Ustavnog suda Skupština bira dvotrećinskom većinom.

Profesor na katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu dr  Đorđe Gardašević pojašnjava da je dvotrećinska većina svih poslanika u parlamentu za izbor sudija Ustavnog suda u toj zemlji uvedena 2010. godine. Međutim, kako pojašnjava i kod njih je to stvorilo sličan problem kao u Crnoj Gori: „Suprotno očekivanjima da će to rješenje poboljšati izbor sudija, te njihov legitimitet i nezavisnost, u praksi došlo do višegodišnje blokade izbora ustavnih sudija, jer zahtijevanu dvotrećinsku većinu nije bilo moguće ostvariti.

To je, dodaje profesor ustavnog prava, uslijed isteka rokova, rezultiralo postupnim smanjivanjem broja sudija u tom sudu. Do dogovora ipak došlo, ali tek 2016. godine. Tada su poslanici uspjeli da se dogovore oko izbora dvotrećinskom većinom.

„ Od tada se isti scenario nije ponovio, ali strukturalni problem ostaje neriješen, jer ishod zavisi od (ne)postojanja političke volje da se izaberu sudije US“, naglašava Gardašević.

Profesor Gardašević ističe da hrvatsko iskustvo govori da bi, po njegovom mišljenju, rješenje moglo biti novi deblokirajući mehanizam za takve slučajeve - ukoliko u određenom roku parlament ne izabere sudije Ustavnog suda, dolazi do raspuštanja parlamenta i novih izbora.

“Ovo nije potpuno nezamislivo, jer hrvatski Ustav mogućnost sličnog rješenja predviđa u druge dvije vrlo ozbiljne situacije: ukoliko Sabor u roku ne izglasa državni proračun ili ukoliko vladi izglasa nepovjerenje. Uvjeren sam da bi na tom tragu trebalo tražiti nova rješenja”, naglašava hrvatski profesor ustavnog prava.

Deblokirajući mehanizmi da budu izuzetak, a ne pravilo

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković za CIN-CG podsjeća da je kvalifikovana većina za ključna imenovanja u pravosuđu uvedena u Ustav s razlogom, kako bi izbor nosilaca pravosudnih funkcija bio proizvod širokog političkog dogovora i kako bi se spriječila politizacija tog izbora:

“Izmjene Ustava uvedene su nakon više od dvije decenije vladavine jedne političke partije”. 

Venecijanska Komisija (VK) je, dodaje ona, ranije upozoravala da “teškoća postizanja kvalifikovane većine i rizik od paralize institucija ne bi trebalo da dovede do napuštanja zahtjeva kvalifikovane većine, već do osmišljavanja prilagođenih, efikasnih mehanizama za izlaz iz takvog stanja”. 

Tako je, podsjeća, VK i predlagala deblokirajuće mehanizme, kada je još 2014. isticala da bi bilo posebno važno da u Ustavnom odboru budu predstavnici svih političkih partija zastupljenih u Parlamentu, kako bi već u toj prvoj fazi, prilikom razgovora sa kandidatima, pokušalo da se dođe do postizanja konsenzusa. 

“Primjera radi, u Ustavnom odboru nema predstavnika SD, SDP-a, Bošnjačke partije, Albanske koalicije i Albanske liste, koji zajedno imaju 10 mandata odnosno glasova u Skupštini, što je značajan broj glasova podrške kada se radi o ovim imenovanjima”, ističe Vesković.

Neka od rješenja, koja su naišla i na pozitivnu ocjenu VK, je predlaganje kandidata od strane neutralnih tijela, nakon više neuspješnih pokušaja izbora u Skupštini ili prepuštanje izbora tom tijelu, kao što je slučaj sa izmjenama Ustava u Srbiji.

Ona pojašnjava da je to rješenje da ugledne pravnike biraju „ključne ličnosti sudstva“ pozitivno ocijenila VK, uz napomenu da je potrebno voditi računa o tome na koji način se biraju osobe koje čine ovu komisiju. Da li prostom ili kvalifikovanom većinom u Skupštini, kako ne bi došlo do dodatne politizacije izbora. 

Kod nas se Ombudsman, podsjeća, i dalje bira prostom većinom, a i status preostalih članova komisije bi, u slučaju razmatranja ovakvog rješenja kod nas, bio upitan. “Funkcija predsjednika Vrhovnog suda je u vd stanju više od dvije godine, a VDT-a više od tri godine, dok su u posljednje dvije godine, nakon smjene vlasti, dvije osobe obavljale funkciju predsjednika Skupštine i protiv obje su podnošene inicijative za razrješenje”, naglašava pravna savjetnica HRA.

Deblokirajući mehanizam bi zahtijevao promjene Ustava. Taj mehanizam mora biti izuzetak, a ne pravilo, zaključuje Vesković, jer bi u suprotnom došlo do zaobilaženja postizanja širokog konsenzusa među političkim partijama. 

I predstavnik Ministarstva pravde i član Tužilačkog savjeta Bojan Božović smatra da je ustavna reforma neophodna, te podsjeća da su deblokirajući mehanizmi bili preporuka Venecijanske komisije u dužem nizu godina. 

“Pitanje za sve nas je zašto oni nisu prihvaćeni prilikom izmjena Ustava 2013. Bez deblokirajućih mehanizama, kako je navedeno i u tim preporukama, daje se prevelika moć pojedinim institucijama (ili pojedincima u njima) čime je značajan dio procesa monopolizovan”, ističe Božović.

Vjeruje da će se uspostavljanjem političke stabilnosti stvoriti ključni preduslov za izmjene Ustava, kako više nikad ne bismo bili u stanju u kojem se nalazimo posljednjih nekoliko godina. 

Ustavni sud uskoro opet bez sudija

Vesković za CIN-CG potvrđuje da sudija Ustavnog suda Milorad Gogić ispunjava uslove za starosnu penziju krajem maja 2024., što znači da je taj sud u obavezi da obavijesti Skupštinu o tome šest mjeseci unaprijed, odnosno krajem decembra ove godine, nakon ćega će u roku od 15 dana, Skupština objaviti javni poziv za izbor novog sudije. 

“Godinu dana kasnije, u decembru 2024. godine, trebalo bi da otpočne i postupak za izbor novog sudije koji će doći na mjesto Budimira Šćepanovića, sadašnjeg predsjednika Ustavnog suda, obzirom na to da će on krajem maja 2025. godine ispuniti uslove za starosnu penziju. Pola godine nakon toga, otpočeće se još jedan postupak, onaj za izbor osobe koje će doći na mjesto Desanke Lopičić kojoj 12-godišnji mandat ističe u decembru 2025.”, pojašnjava ona.

I novoizabrana sutkinja tog suda Dragana Đuranović takođe uskoro ispunjava uslove za starosnu penziju. 

“Fokus mora biti biti na tome da se u što kraćem roku popune upražnjena mjesta u tom sudu kvalitetnim, stručnim i nepristrasnim sudijama od integriteta”, zaključuje ona.

Vesković ocjenjuje da je situacija sa US postala alarmantno pitanje i zbog toga što u tom sudu nije moguće obezbijediti vd stanje, kao što je to slučaj sa SS, VDT, predsjednikom VS…

Zakon o Ustavnom sudu, pojašnjava, predviđa mogućnost za određivanje vršioca dužnosti, ali samo u slučaju da sudiji prestane funkcija zbog isteka mandata od 12 godina. Ne i zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju, do čega je došlo prilikom prestanka funkcije svo četvoro bivših sudija tog suda.

 “Što se tiče drugih vd pozicija u pravosuđu, nažalost, izgleda da, dok god je moguće obezbijediti kontinuitet funkcionisanja neke institucije, imenovanja u punom mandatu ne doživljavaju se kao prioritet”, zaključuje pravna savjetnica HRA.

I Božović ocjenjuje da vd stanje, nažalost doživljavamo uobičajenom i posve normalnom situacijom:

“Vd stanje ne mora nužno biti alarmantno ukoliko traje kraći vremenski period, ali bojim se da ga sve češće prihvatamo kao trajno stanje”. 

On ističe da je ovakva situacija neodrživa i da se šalje loša poruka zaposlenima, ali i ostalim građanima koji prije svega od takvih institucija očekuju stabilnost i kontinuitet funkcionisanja.

Imenovanja u punom mandatu da postanu prioritet

Crna Gora već godinama tapka u mjestu pa sada, po ko zna koji put po redu, nadležna tijela su u proceduri predlaganja VDT-a i članova SS.

Procedura za izbor tri ugledna pravnika koja nedostaju SS je u toku, a Odbor Skupštine je saslušao prijavljene kandidate i treba da predloži troje Skupštini. 

“Na poslednjem konkursu za članove SS iz reda uglednih pravnika javilo čak tri puta manje kandidata nego na prethodnom. To pokazuje kako održavanje vd stanja i nesposobnost političkih partija da se dogovore utiče na motivisanost i zainteresovanost stručnih kandidata. Međutim, među njima ima dobrih kandidata, sigurno barem tri koliko i nedostaje Sudskom savjetu u ovom trenutku”, ocjenjuje Vesković.

I Božović ističe da je prostora za izbor nedostajućih članova SS bilo i ranije: “Mislim da je pravo vrijeme da propuštene prilike ispravimo. Sudeći po listi kandidata za izbor uglednih pravnika čini se da za to imamo poprilično prostora”.

Sudski savjet ima deset članova, a mandat bi trebao da im traje četiri godine. Međutim, četiri ugledna pravnika Skupština godinama ne uspijeva da izabere, pa su oni koji su izabrani još 2014, naq toj funkciji već četiri godine od kad im je istekao mandat. Tek nedavno je parlament uspio da izabere jednog – profesora Pravnog fakulteta Radoja Koraća. 

Čeka se i izbor VDT

Početkom januara TS je raspisao javni poziv za izbor VDT u punom mandatu, a prijavili su se tužiteljka Maja Jovanović, sutkinja Suzana Mugoša i pravni ekspert Milorad Marković. Nakon što obavi intervjue sa kandidatima, TS treba da predloži jednog, oko koga Skupština treba da se usaglasi dvotrećinskom odnosno tropetinskom većinom.

Vesković ističe da je važno da poslanici prepoznaju ovo imenovanje kao jedno od ključnih za obezbjeđivanje normalnog funkcionisanje krovne institucije u tužilaštvu i da u što kraćem roku sprovedu postupak u Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, te kasnije u Skupštini, nakon što predlog za VDT-a stigne kod njih. 

“ Poslanici su već jednom iskazali svoj stav u odnosu na sutkinju Mugošu, kada je krajem 2022. godine, u drugom krugu, putem tajnog glasanja za VDT-a, od 43 prisutna poslanika dobila samo dva glasa podrške, dok je 41 listić bio nevažeći”, podsjeća ona.

Crna Gora ima upražnjeno mjesto VDT-a od oktobra 2019. godine. Ivica Stanković je tada nastavio da obavlja tu funkciju u vd mandatu do odlaska u penziju (jun 2021.) Tužiteljka Maja Jovanović je bila vd VDT-a do 5.februara, kada je TS izabrao tužiteljku Tatjanu Begović da obavlja taj posao. 

Božović, koji je i član TS ispred MP, ističe da se nada da je ovo posljednji put da biraju vd, te da će do isteka njenog mandata biti izabran novi VDT u Skupštini.

VD stanje i u Vrhovnom sudu

Imamo i vd stanje na čelu Vrhovnog suda, koje traje više od dvije godine, od kada je bivša predsjednica tog suda Vesna Medenica otišla u penziju, a kasnije je i optužena za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i protivzakoniti uticaj. 

Do sada je raspisano pet neuspješnih konkursa za tu funkciju. 

Od poslednjeg glasanja, koje je održano 20. januara, podsjeća Vesković, nije raspisan novi javni poziv. Ona pojašnjava da postoje dva ključna faktora koja su u velikoj mjeri dovela do dugotrajnog vd stanja na ovoj poziciji:

“Prvi je nedostatak sudija. Čak osam mjeseci (od avgusta 2021. do marta 2022.) taj sud nije bio u mogućnosti da uopšte glasa o prijavljenim kandidatima zbog toga što je tada spao na svega šest sudija, sa devetnaest. Nije postojao potreban broj sudija (13) za utvrđivanje predloga za izbor. Drugi faktor je potrebna izmjena zakona koja bi omogućila da Opšta sjednica većinom glasova može da utvrdi predlog ili da predloži više od jednog kandidata SS, kako bi postojala mogućnost izbora”. 

To je predlog, ističe Vesković, koji se nalazi i u Nacrtu Zakona o SS i sudijama.

Božović dodaje da je novi tekst Zakona poslat Evropskoj komisiji uz mišljenje Venecijanske komisije iz decembra prošle godine.

I on ističe da će se predloženim zakonom omogućiti uspostavljanje mehanizma za brži, efikasniji i pravičniji izbor predsjednika Vrhovnog suda. 

“Najavljenim izmjenama daćemo prostor većem broju kandidata da konkurišu za poziciju predsjednika VS, a i sam proces biće ravnomjernije podijeljen izmedju Vrhovnog suda i Sudskog savjeta”, objašnjava Božović.

U Hrvatskoj predsjednika Vrhovnog suda bira i razrješava parlament, na predlog predsjednika države, a po dobijenom mišljenju Opšte sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Skupštine. 

Đorđe Gardašević za CIN-CG objašnjava da je 2021. godine nastao problem i prilikom izbora predsjednika Vrhovnog suda u Hrvatskoj.

Zastoj je, pojašnjava on, nastao jer parlament nije prihvatio kandidatkinju koju je predsjednik predložio u skladu sa Ustavom, a koja nije bila sa liste kandidata koji su se prijavili putem javnog poziva.

„ U to vrijeme, Zakon o sudovima nije propisivao konkretan mehanizam rješavanja takve situacije. Slučaj je ipak riješen na način da je predsjednik Republike, u skladu sa ustavnim ovlašćenjima, pozvao da se ponovi javni poziv, što je i učinjeno, te je kasnije izabran kandidat koji se prijavio na taj poziv“, navodi profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta.

On napominje da je ta situacija dovela do izmjena Zakona o sudovima koji sada sadrži novi deblokirajući mehanizam. Ukoliko predsjednik u propisanom roku ne predloži nekog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda ili Sabor ne izabere predloženog kandidata ponavlja se javni poziv na podnošenje novih kandidatura.

I dok je Hrvatska ovu situaciju riješila za manje od godinu dana ostaje da se vidi da li ćemo će Crna Gora  ući u ozbiljnu reformu pravosuđa koja bi uključila i deblokirajuće mehanizme, kako bi institucije bile funkcionalne i u službi javnosti.

 

Ukoliko ste se odlučile na abortus zbog pritisaka porodice, partnera ili šire sredine, plašile se da će vas partner ostaviti ili rodbina kritikovati zbog toga što niste trudne sa muškim djetetom, molimo vas da popunite ovaj upitnik. Upitnik je u potpunosti anoniman i ne postoji način da bilo ko sazna da ste ga popunile.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisana dvogodišnja ograničenja za bivše javne funkcionere, među kojima je i ona da zastupaju privatni interes pred institucijom u kojoj su radili do tada

Miloš RUDOVIĆ

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv bivšeg pomoćnika ministra održivog razvoja i turizma Marka Čanovića zbog sumnje da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije zastupanjem kompanije Blaža Đukanovića, sina predsjednika države Mila Đukanovića. To je potvrđeno Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Agencije.

Promjenom vlasti Ministarstvo održivog razvoja i turizma je u međuvremenu trasformisano u Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Zakonom su propisana dvogodišnja ograničenja po prestanku javne funkcije, koje, između ostalog, uključuju zasnivanje radnog odnosa sa pravnim licem koji ostvaruju korist na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju.

Čanoviću tek u aprilu ističe dvogodišnja ograničenja propisana Zakonom.

Vlada Zdravka Krivokapića na sjednici 8. aprila 2021. godine donijela je odluku o prestanku mandata Čanoviću na mjestu direktora Direktorata za razvoj stanovanja u tadašnjem Ministarstvu održivog razvoja i turizma.

Godinu kasnije, u aprilu 2022. godine, Čanović je imenovan za direktora i ovlašćenog zastupnika “BB Invest group”, čiji su suvlasnici Blažo Đukanović i njegov partner Ivan Burzanović. Imenovanje u aprilu je potvrđeno i CIN-CG iz Uprave prihoda i carina.

”BB Invest group” registrovana je u januaru 2022. godine, a kao njena djelatnost navodi se izgradnja stambenih i nestambenih zgrada. Ova kompanija je na ljeto u Kolašinu počela gradnju 15 miliona eura vrijednog kompleksa sa kondo hotelom “Wolf Condominium”.

Izvršni direktor “BB Invest Group” Marko Čanović kazao je u julu da je cilj projekta da stvori mirno planinsko mjesto za odmor i investiciju, a Kolašinu dodatan stimulans za ekonomski prosperitet.

”Ovim projektom postajemo sastavni dio jedne važne zajednice i naša odgovornost kao investitora je da je podržavamo i da, kroz komunikaciju sa mještanima, kontinuirano učestvujemo u obogaćivanju turističke ponude Kolašina i to je obaveza koju kao kompanija ozbiljno shvatamo. Ne manje važno, razvoj ovog kompleksa pružiće značajne mogućnosti za zaposlenje stanovništvu iz ovih krajeva, imajući u vidu da će, kada kondo hotel bude otvoren, cjelokupni kompleks zapošljavati gotovo 100 ljudi kroz različite modele i okvire, što je velika šansa i za razvoj lokalne ekonomije”, rekao je tom prilikom Čanović.

Samo dva mjeseca po osnivanju, “BB Invest group” podnosi Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma zahtjev za davanje saglasnosti glavnog državnog arhitekte za projekat u Kolašinu. Zahtjev potpisuje “Tijana B”. Tijana Babić je prije Čanovića bila izvršna direktorica i ovlašćena zastupnica kompanije.

Glavni državni arhitekta Marko Žižić dao je 6. aprila saglasnost na projekat, a samo dva dana kasnije podnijeta je prijava poreskim vlastima da se Čanović upiše kao novi direktor firme. Ministarstvu je 21. jula stigla prijava građenja objekta od ove kompanije. U prijavi početka građenja nisi ispunjeni podaci koji se tiču ličnih podataka osobe zadužene za kompaniju, koju u tom trenutku zastupa Čanović.

Čanović nije odgovorio na pitanja i poruke CIN-CG da li je konsultovao Agenciju prije preuzimanja direktorske pozicije u kompaniji u vlasništvu sina šefa države, a ni da li je učestvovao prethodno u izradi planskih dokumenata za teritoriju opštine Kolašin.

CIN-CG je poslao i pitanja Ministarstvu o tome da li je Čanović učestvovao u izradi planskih dokumenata za Kolašin kao dugogodišnji pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma, u čijem portfoliju je i izrada planskih dokumenata. Iz Ministarstva su kazali da nije učestvovao u izradi bilo kog planskog dokumenta za oblast Kolašina.

Na odgovore o pitanju angažmana Čanovića i odredbi Zakona o sprečavanju korupcije nisu odgovorili ni Đukanović mlađi i Burzanović.

Čanović je inače član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista, na čijem čelu je Milo Đukanović.

U biografiji se navodi da je Čanović od 2011. godine bio pomoćnik ministra zadužen za oblast stanovanja. U periodu prije prelaska kod Đukanovića mlađeg bavio se pružanjem konsultantskih usluga, vidi se na njegovoj stranici na Linkedinu.

Prodaja preko poslovnog saradnika

Inače, metar kvadratni u kompleksu “Wolf Condominium” iznosi oko 2.500 eura, a hotelska sobe i po oko 4.000 eura, može se vidjeti na internet stranici agencije za nekretnine “Patrimonium”.

Vlasnik i ovlašćeni zastupnik agencije je Stefan Karadžić, a izvršna direktorica Valentina Karadžić.

Ova kompanija je registrovana u septembru 2022. godine, odnosno nakon što je krenula gradnja kompleksa u Kolašinu.

I “Patrimonium” i “BB Invest group” registrovane su na istoj adresi u Podgorici, na Bulevaru revolucije.

Ime Karadžića pominjalo se ranije kao finansijskog direktora još jedne kompanije u rukama Đukanovića - “Capital invest”. Predsjednik je ovu kompaniju prije pet godina prepustio sinu.

Karadžić iz “Patrimoniuma” nije odgovarao na pitanja CIN-CG o svom angažmanu.

Karadžić je vlasnik i direktor firme “Stradex commerce”, koja je osnovana 2014. godine, a njena djelatnost je nespecijalizovana trgovina na veliko.

Karadžića i Burzanovića povezuje suvlasnišvo nad poslovnim prostorom od 207 metara kvadratnih u podgoričkom naselju Pod Ljubović.

Mlađi Đukanović i Burzanović su suvlasnici i kompanije “BB Hidro”, koja se bavi proizvodnjom električne energije. Đukanović je direktor, Burzanović ovlašćeni zastupnik.

”BB Solar”, takođe u njihovom vlasništvu, bavi se postavljenjm električnih instalacija, a Burzanović je izvršni direktor.

Đukanović i “Capital invest” imaju po 15,6 odsto udjela u kompaniji “Medex electric”, čija su djelatnost inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje. Izvršni direktor ove kompanije i vlasnik osam odsto akcija je Vladimir Perunović, po 11,8 imaju David Koroev i “Five group”, 15,6 odsto Saša Šćepanović, a Dalibor Vujašević 21,6 odsto.

”Capital invest” ima 39 odsto udjela u prvrednom društvu “Kodio”, u kojem je Koroev direkor (14,75 odsto udjela), a Perunović ovlašćeni zastupnik (10 odsto). Šćepanović ima 14,75, Dragan Knežević 4,75, a privredno društvo “Five group” 14,75 odsto.

Koroev je direktor i kompanije “Information technology systems”, koja je u vlasništvu “AIRTB & CONSULTING LTD”, kompanija koja se vezuje za adresu na Kipru. Njena djelatnost su konsultantske djelatnosti u oblasti informacione tehnologije.

LGBT+ Romi i Romkinje su nevidljivi i time se na neki način negira njihovo postojanje kako u romskoj zajednici, tako i u LGBT+ zajednici, kaže transrodna Romkinja Ana Jovanović. Nacrtom Zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije prepoznaju se teži oblici diskriminacije, među kojima se nalazi višestruka i intersekcijska

Miloš RUDOVIĆ

Rasna diskriminacije je nešto sa čime se najprije susrijeću, a kasnije u životu i diskriminacija na osnovu seksualne orjentacije ili rodnog identiteta. Ovo je ukratko iskustvo crnogorskih i balkanskih Roma i Romkinja koji su dio LGBT+ zajednice.

„Sve ovo otežava Romima i Romkinjama da se uklope u društvo koje je sklono diskriminaciji, pa se vrlo često dešava da moraju da sakriju barem jedan dio sopstvenog identiteta i to koriste kao strategiju za preživljavanje. LGBT+ Romi i Romkinje su nevidljivi i time se na neki način negira njihovo postojanje kako u romskoj zajednici, tako i u LGBT+ zajednici“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) 35-godišnja Ana Jovanović, transrodna Romkinja.

Posljednji izvještaj Evropske komisije pokazuje da su upravo romska i LGBT+ zajednica, uz osobe sa invaliditetom, najugroženije grupe u Crnoj Gori i da je u porastu prema njima diskriminacija i govor mržnje. Situacija nije mnogo drugačija u regionu.

Sagovornica CIN-CG je prilikom odrastanja voljela da se igra sa lutkama, nosi majkinu odjeću i ponaša se kao djevojčica. Majka nikada nije imala problema sa tim, ali se njenom očuhu nije dopadalo pa joj je predočeno da to nije načina na koji bi dječaci trebalo da se ponašaju. 

Prije tačno deset godina, ova danas 35-godišnja Novosađanka je imala saobraćaju nezgodu, tokom koje je od šoka izgubila glas. Njena majka je primijetila da je postajala depresivna i drugačija. U međuvremenu, kako se Ana oporavljala od udesa, počele su da razgovaraju o njenim osjećanjima. "Molim te reci mi  ako si gej, znam da gubitak glasa nije samo zbog udesa", kazala je njena majka, prenosi Ana iskustvo. Ana joj je odgovorila da nije gej, nego da je trans žena. Njena majka je prihvatila njen identitet. 

Mada ima podršku majke, Jovanović je često na meti dvostruke diskriminacije.

„Sama činjenica da sam Romkinja i transrodna osoba u Srbiji je već odličan materijal za diskriminaciju u svim segmentima života: posao, stan, zdravlje, međuljudski odnosi i lista bi mogla da ide još dalje. Međutim, svjesna ovog rizika, ja sam sama preduzela sve moguće korake kako bi sebe zaštitila od diskriminacije i okružila sam se ljudima koji mi pružaju podršku, a koji dolaze i iz romske i iz LGBT+ zajednice“, kazala je ona.

Trenutno, najmanju diskriminaciju doživljava u oblasti zapošljavanja, jer radi za nevladinu organizaciju koja se bavi zaštitom ljudskih prava. 

„Međutim, kada su u pitanju oblasti zdravlja i obrazovanja, ovdje dijelim sudbinu sa svima koji spadaju pod LGBT+ kišobranom, samo što ja imam još jedan dodatni teret, a to je boja kože. Dakle, svi problemi koji dolaze sa procesom tranzicije, sva zakonska zavrzlama koja dolazi sa promjenom imena na diplomi, sve je to apsolutno isto i doživljavam istu muku kao i sve transrodne osobe u Srbiji. S obzirom da sam ušla u proces tranzicije, i tek me čeka promjena dokumentacije i sve ostalo, očekujem da ću se u budućnosti suočavati sa intenzivnijim slučajevima diskriminacije, jer prosto živimo u državi koja je transfobična“; kazala je ona.

Iz Ministarstva ljudskih imanjinskih prava su svjesni sve veće prisutnosti homofobije i rasizma.

„Istorijski tokovi rasizma i homofobije prilično su slični. U oba slučaja se odnose na osobe koje se pokušavaju marginalizovati. Kao takve one ne mogu uticati na kreiranje socijalnih politika i na poboljšanje svog položaja u društvu“, kazali su za CIN-CG iz resora ministra Fatmira Đeke.

U odgovoru se dodaje da anticiganizam i višestruka diskriminacija predstavljaju osnovne razloge za njihovo društveno isključivanje, dok razloge njihovog nepovoljnog položaja čini visoka stopa nezaposlenosti, niske stope upisa i završetka škole i ukupno loši uslovi života. 

Ministarstvo trenutno radi na novom Zakonu o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije. Nacrt novog zakona prepoznaje teže oblike diskriminacije, među kojima se nalazi i višestruka diskriminacija, odnosno diskriminacija učinjena prema istom licu ili grupi lica po više osnova koji se mogu razdvojiti. Takođe, prepoznata je i intersekcijska diskriminacija, odnosno diskriminacija učinjena prema istom licu ili grupi lica po više osnova koji međusobno djeluju u isto vrijeme na način da se ne mogu razdvojiti. 

Ovim Nacrtom zakona zaprijećene su i visoke kazne za počinioce težih oblika diskriminacije, koje se kreću do 3.000 za fizička i do 30.000 eura za pravna lica.

„Smatramo da će novi Zakon o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije biti jaka okosnica, koja će nam omogućiti sve jaču i odlučniju borbu protiv svih vidova diskriminacije, a naročito protiv težih oblika diskriminacije kao što su višestruka i intersekcijska diskriminacija“, poručuju iz Ministarstva.

Zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić Kurti kazala je za CIN-CG da pred tom institucijom nije bilo slučajeva dvostruke diskriminacije po osnovu pripadnosti romskoj i egipćanskoj zajednici i LGBT+ populaciji istovremeno. 

„Pripadnici romske zajednice i LGBT+ zajednice predstavljaju jednu od ranjivih grupa koje su najizloženije riziku od diskriminacije“, kazala je ona, dodajući da u prilog tome govori i  posljednje istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

U istraživanju koje je predstavljeno u decembru navodi se, između ostalog, da je najčešći govor mržnje prema Romima i Egipćanima, ženama i LGBT+ osobama.

Izvršni direktor NVO Centar za afirmaciju RE populacije (CAREP) Nardi Ahmetović kazao je za CIN-CG da kako u „romskoj zajednici vlada patrijahat i kako je diskriminacija prema LGBT+ zajednici tabu tema, imamo lica koja se iz tog razloga ne izjašnjavaju kao pripadnici/ce LGBT+ zajednice“. „Isto tako vjerujemo da postoje osobe koji su članovi naše organizacije a da su pripadnici/ce LGBT+ zajednice i mi kao organizacija koja se bavi ljudskim pravima poštujemo i podržavamo borbu marginalizovanih grupa, u ovom slučaju LGBT+ zajednice“, kazao je on.

On ističe da nisu do sada imali primjedbi ili traženje pomoći od strane Roma i Romkinja koja pripadaju LGBTIQ+ zajednici. 

„Vjerujemo da postoje lica koja pripadaju LGBT+ zajednice i da u navedenim oblastima trpe dvostruku diskriminaciju“, kazao je on, dodajući da romska zajednica poštuje različitosti iako „sama ima mnogobrojne probleme“. 

Iz CAREP-a ističu da su jedina romska omladinska organizacija koja je dala glas i podršku koaliciji "Zajedno za LGBT+ prava". Član koalicije je i NVO Centar za romske inicijative. 

„Vjerujem da će u skorije vrijeme ova tema biti prepoznata u romskoj zajednici a mi ćemo kao organizacija njegovati i poštovati ljudska prava i težiti da romska zajednica, pripadala LGBT+ zajednici ili ne, sa svim svojim različitostima bude ravnopravna u crnogorskom društvu“, poručio je Ahmetović.

Ahmetović poručuje i da je edukacija ključna, napominjući da romska LGBT+ zajednica nije jedina koja trpi dvostruku diskriminaciju već i njeni pripadnici koji su osobe sa invaliditetom.

„AraArt“ je jedina nevladina organizacija u Evropi koja se isljučivo bavi romskom LGBT+ manjinom i višestrukom diskriminacijom.

Prema riječima direktora „AraArta“ Davida Tišera, u cilju smanjenja dvostruke diskriminacije potrebno je da se dese dvije svari.

„Prva, na intersekcijsku diskrminaciju mora se odgovoriti na sistematski i održiv način. Moramo edukovati ljude na ovu temu i učiniti ih svjesnim različitih grupa ljudi na koje utiče intersekcijska diskriminacija. Drugi nivo tiče se zakonodavstva“, kaže za CIN-CG Tišer.  

Na stranici „AraArt“ se pojašnjava da nije slučaj samo da većinska zajenica često diskriminiše članove manjina zbog njihovog etničkog porijekla ili seksualne orijentacije i rodnog identiteta, nego i da romska zajednica diskriminiše LGBT+, jer je romsko društvo obično veoma tradicionalno orijentisano i na pripadnike seksualnih manjina gleda sa neprihvatanjem. Romska zajednica ili porodica mogu otići toliko daleko da isključe osobu koja je LGBT+, koja nekad ostaje bez krova nad glavom, porodice ili prijatelja.

Ova organizacija dijelila je i iskustva Roma iz različitih djelova Evrope. Osim Jovanovića, prenijela je i iskustvo 21-godišnjeg Marka iz Češke.

"Prvi pokušaj ubistva imao sam sa deset godina. Bio sam žrtva maltretiranja. Ne zato što sam Rom, nego zato što sam gej. Romi su na rubu češkog društva. A gej populacija je na rubu romskog društva", kazao je on o svom iskustvu.

Ima li ovako potresnih iskustava u Crnoj Gori, teško je znati, jer je tema LGBT+ u romskoj zajednici još tabu. 

Luka Kotor se sudi oko vrijednih poslova, koje obavlja i privatna firma Boka pilot. Država godinama ne rješava ovaj problem i gubi milione

 Biljana MATIJAŠEVIĆ

Nesposobnošću državnih organa da riješe višegodišnji problem pilotaže brodova u kotorskoj luci nanosi se velika šteta državnom budžetu, ali i crnogorskom turizmu kao značajnoj grani privrede.

Zbog milionski vrijednog posla pilotaže brodova, odnosno bezbjednog uvođenja i izvođenja brodova iz luke, već nekoliko godina se vode sudski sporovi, a državno preduzeće Luka Kotor i privatna firma Boka pilot razmjenjuju optužbe.

Iz privatnog preduzeća optužuju Luku da koristi monopolski položaj i ugrožava njih. Iz Luke Kotor za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da Boka pilot njima ugrožava poslovanje, jer obavlja pilotažu bez koncesije.

Takođe sumnjaju da neko želi da oslabi, a potom privatizuje ovo državno preduzeće.

Sporovi zbog koncesije za pilotažu traju već pet godina. U tom periodu Upravni sud je, postupajući po žalbama na odluke Komisije za koncesije, donio dvije oprečne presude, a Vrhovni sud jednu presudu i jedno rješenje. U tužbi Boka pilota protiv Vlade, Upravni sud je u aprilu odlučio u korist privatnog preduzeća, odnosno poništio je odluku Vlade o dodjeli koncesije za pilotažu.

Situacija je kulminirala krajem prošle, 2022. godine kada je Vlada odlučila da oduzme ranije dodijeljenu koncesiju za pilotažu Luci Kotor i privatnom preduzeću Sea Pioneer Montenegro, čiji su vlasnici Branko Kršanac i turski biznismen Cemil Tumkaya.

Desilo se to kao posljedica presude Upravnog suda kojom je u aprilu 2022. usvojena tužba Boka pilota, čiji je vlasnik Željko Malović iz Bijele.

Međutim, Vlada se početkom ove godine godine predomislila, pa je poništila sopstvenu odluku o oduzimanju koncesije Luci Kotor i Sea Pioneer-u.

Na sjednici 9. februara 2023, godine, nakon što je poništila zaključke kojima je, na predlog Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) Luci Kotor i preduzeću Sea Pioneer Montenegro oduzela koncesiju, Vlada je naložila MKI da donese novo rješenje u cilju razrješenja situacije.

Premijer Dritan Abazović na toj sjednici Vlade rekao je da Željko Malović sa svojim Boka pilotom, zbog pravosnažne presude nije imao pravo da učestvuje na tenderu za dobijanje sporne koncesije.

"Nemam ništa protiv privatnika, ali imam protiv privatnika koji ne ispunjavaju uslove. Ako piše da ne može da se prijavi lice koje je imalo problema sa zakonom, a imate to lice da je kažnjeno kaznom zatvora od osam mjeseci. I ono pored toga dobije pilotažu, onda imamo problem", kazao je Abazović aludirajući na uslovnu presudu iz 2015. godine vlasniku Boka pilota.

Abazović je predložio da se usvoje zaključci "gdje će se potpisati neki aneksi i gdje će se Luci Kotor omogućiti da nastavi sa pilotažom". Dodao je da je "pilotaža veoma unosan posao, a država ima svoje kompanije".

Ministarstvo na čijem je čelu Ervin Ibrahimović novo rješenje još nije donijelo, niti je odgovorilo na pitanja CIN-CG kada će to da uradi. CIN-CG je zbog toga pitanja poslalo premijeru. Do objave ovog teksta odgovor nije stigao.

Međutim, iz Boka pilota za CIN-CG tvrde da nova odluka Vlade ne može promijeniti odluku Upravnog suda. Malovićevi advokati Đorđe Đikanović i Danilo Mićović su u odgovorima na pitanja CIN-CG naveli da ovakvo postupanje Vlade ugrožava poslovanje Boka pilota. Pravo na obavljanje djelatnosti ne proističe iz zaključaka ili informacije, objašnjavaju oni, već iz presude.

A sve je počelo još nakon tendera za dobijanje koncesije za obavljanje pilotaže 2018. godine, na kojem su pobijedili Luka Kotor i Sea Pioneer Montenegro.

Ponuda Boka pilota odbijena zbog nepovezane dokumentacije

Tenderska komisija je ponudu Boka pilota dostavljenu na tenderu 2018. godine ocijenila nepodobnom, jer nije povezala elektronski dio na CD-u sa dijelom ponude u papirima, kako je propisano.

Ponuda Boka pilota je prvobitno bila najbolje rangirana na tenderu, ali je eliminisana nakon dva prigovora Luke Kotor Komisiji za koncesije.

Advokati Boka pilota, Đikanović i Mićović vjeruju da je presudom Upravnog suda potvrđena tvrdnja Boka pilota o nezakonitosti tenderskog postupka, budući da, kako tvrde, ni Zakonom o koncesijama niti instrukcijama ponuđačima, kao ni Uredbom, nije predviđen način uvezivanja ponude.

"S obzirom na to da je upravo navedena činjenica korišćena kao odlučni argument prilikom ocjenjivanja nepodobnom prvorangirane ponude Boka pilota, evidentno je da su u postupku dodjele koncesije bili primijenjeni nepostojeći pravni standardi, a sve u cilju eliminacije najpovoljnijeg ponuđača", kažu za CIN-CG advokati.

Nakon više prigovora i tužbi Boka pilota, ugovori o koncesijama sa Lukom Kotor i Sea Pioneer potpisani su tek pred parlamentarne izbore u avgustu 2020, na period od pet godina.

Luka Kotor je za fiksnu godišnju koncesionu naknadu ponudila 250.000 eura, a Sea Pioneer Montenegro 201.000 eura.

Varijabilna koncesiona naknada iznosi šest odsto godišnjeg prihoda ako je on u prethodnoj godini bio između 300.000 i 501.000 eura ili pet odsto ako je prihod bio veći, navodi se u Vladinoj Informacija u vezi dodjele koncesije za pružanje lučke usluge - lučke pilotaže u Luci Kotor i pilotaže u Bokokotorskom zalivu.

Advokati Boka pilota tvrde da su Luka Kotor i Sea Pioneer Montenegro u vrijeme potpisivanja ugovora dostavili skoro trostruko niže iznose činidbenih garancija od zahtijevanih. Čindibena garancija trebalo je, kako su pojasnili, da pokrivaju vrijednost godišnje fiksne koncesione naknade.

Navode i da je državi nanijeta višemilionska šteta tvrdeći da od potpisivanja ugovora nijedan koncesionar nije uplatio fiksnu koncesionu naknadu.

Predsjednica Odbora direktora Luke Ljiljana Popović Moškov za CIN-CG takve tvrdnje negira.

Ona je dodala da je Luka Kotor ovu naknadu izmirila u cjelosti 16. novembra 2022. godine.

"Podsjećamo vas da je Luka Kotor odlukom Vlade Crne Gore bila zatvorena u periodu od 15.03.2020. do 10.04.2021. godine, iz kog razloga su pretplaćeni iznosi koncesione naknade iz 2020. godine obračunati na ime 2021. godine", rekla je Popović Moškov.

Tender iz 2018. godine bio je drugi za pilotažu, jer je prvi, raspisan u novembru 2017. godine poništen nakon prigovora koji su podnijeli Boka pilot i Sea Pioneer Montenegro na odluku Tenderske komisije, po kojoj je ponuda Luke Kotor ocijenjena kao jedina ispravna.

Iz Luke Kotor za CIN-CG su rekli da im rješenje o prihvatanju prigovora dvije privatne kompanije nije dostavljeno zbog čega nijesu mogli da pokrenu upravni spor.

Luka izgubila više od tri miliona eura prihoda

Prema podacima dostavljenim CIN-CG iz Luke Kotor to državno preduzeće izgubilo je više od tri miliona eura prihoda od pilotaže brodova u periodu od 2015. do kraja 2019. godine, kada nije bilo koncesija. Iz Luke Kotor tvrde da je to desilo jer je država dozvolila da se pilotažom bave i privatna preduzeća.

Tako su zbog, kako tvde iz uprave Luke, nelojalne konkurencije bili prinuđeni da 2015. godine uvedu popuste na usluge pilotaže brodova kako ne bi gubili poslove.

Luka Kotor je 2016. godine podnosila Specijalno državnom tužilaštvu (SDT) prijavu protiv službenika tadašnjeg Ministarstva saobraćaja, Uprave pomorske sigurnosti (tada Lučka uprava) i Lučke kapetanije Kotor zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja prilikom davanja odobrenja za poslove pilotaže Boka pilotu 2015. godine. SDT je prijavu odbacilo 2021. godine.

Iz Boka pilota ističu da je njihovom preduzeću nanijeta šteta zbog "dugogodišnjeg nezakonitog postupanja", ali i državi zbog neplaćanja koncesija. Tvrde da Luka Kotor ne plaća naknadu ni za prvenstvenu koncesiju koju je jedina dobila za privredno korišćenje trgovačke luke u Kotoru krajem 2018. godine.

Popović Moškov, međutim, kaže da je Luka po osnovu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji uplatila 2019. godine fiksni iznos od 193.150 eura i varijabilni dio od 66.834 eura, a u 2020. godini 250.000 eura.

Napominje i da su se zbog grešaka u obračunu za fiksnu koncesionu naknadu po osnovu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji za 2022. godinu od 230.821 eura, žalili Ministarstvu kapitalnih investicija, pa iznos još nije izmiren.

Iz Boka pilota se žale i da im je, uprkos presudi Upravnog suda iz aprila 2022. godine, koja je bila u njihovu korist, onemogućeno da rade zbog stava Luke Kotor da njihov ugovor o koncesiji još proizvodi pravno dejstvo. Objašnjavaju da Luka pomorske agente upozorava da za usluge pilotaže treba da se obrate samo koncesionarima, zbog čega Boka pilot gubi poslove.

Popović Moškov objašnjava da Vlada, odnosno nadležno Ministarstvo nije obavještavalo koncesionare da im je koncesioni status raskinut, već je, naprotiv, nakon donošenja presude Upravnog suda, Uprava pomorske sigurnosti 27. oktobra 2022. utvrdila iznos godišnje fiksne koncesione naknade za lučku pilotažu u Luci Kotor za 2022. godinu od 256.000 eura, što je Luka Kotor platila.

"Predmetna presuda samo po sebi ništa ne znači dok se nadležni državni organi ne oglase i donesu odluku da raskidaju Ugovor. Kao što iz prethodnog vidite, isti se nijesu oglasili, već naprotiv u oktobru nam uredno dostavili rješenje za naplatu koncesije. Imate i odluku Državne komisije za koncesije, koja je na presudu reagovala na način da je ponovo donijela istu odluku kao i kad je razmatrala ponude i konstatovala da je koncesija za pilotažu dodijeljena Luci Kotor u skladu sa Zakonom o koncesijama. Istu takvu odluku ovih dana očekujemo i od Vlade, čiji je ishod nagovijestila zaključkom od prije 10-ak dana", rekla je Popović Moškov.

Poručila je da će Luka Kotor obavljati pilotažu sve dok Vlada ne raskine Ugovor o koncesiji i neće dozvoliti nikom da "protivpravno obavlja uslugu pilotaže u njihovom koncesionom području".

"U slučaju bilo kakvih pokušaja 'upada' pokrenućemo niz sudskih sporova protiv svih, koji samo iz njima znanih razloga i interesa žele ugroziti Luku Kotor i društveno odgovornog privrednog subjekta, koji štiti državni interes, za razliku od raznih profitera koji se javljaju u pomorskoj branši i koji žele samo napuniti sopstvene džepove i džepove koji im nedvojbeno pomažu u njihovom naumu", najavila je.

Sumnjaju da im se sprema prodaja

Menadžment Luke Kotor, zbog problema s pilotažom, održao je sastanak sa predstavnicima Ministarstva kapitalnih investicija u julu 2021. godine, ali, kako su rekli u ragovoru za CIN-CG, problem nije riješen.

Predstavnici Ministarstva su tom prilikom, na pitanje kakav uticaj ima preduzeće Boka pilot na nadležne državne organe, odgovorili da "trpe veliki pritisak zbog njega".

To se čuje na audio snimcima sa sastanka kojeg su predstavnici Luke dostavili CIN-CG navodeći da se Boka pilot nalazi u privilegovanom položaju.

Iz Ministarstva nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG pod kakvim pritiskom su službenici tog resora u ovom slučaju.

Iz Luke Kotor su rekli da sumnjaju da neke interesne grupacije u Vladi žele da ih prodaju i da zbog toga ovo preduzeće, u vlasništvu države i Opštine Kotor, neko namjerno želi da oslabi.

Priča o privatizaciji Luke Kotor bila je aktuelna i 2015. godine, kada je ovo preduzeće nekoliko godina čekalo na produženje prvenstvene koncesije. Privatizaciji su se tada oštro usprotivile Socijaldemokratska partija (SDP) i Liberalna partija (LP), koje su sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) činile vlast u Kotoru.

Kao potencijalni kupac Luke, tada se pominjala kompanija Royal Caribbean Cruises.

Iz Luke kažu da su interesantni i turskoj kompaniji Global Ports, koja je privatizovala dio Luke Bar - nekadašnje Kontejnerske terminale koje sada Vlada želi da otkupi i vrati državi.

Ni Royal Caribbean ni Global ports nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su zainteresovani za kupovinu Luke Kotor i da li su o tome pregovarali sa Vladom.

Da li se Boka pilot smio takmičiti na tenderu?

Viši sud u Podgorici je 27. februara 2015. godine osudio vlasnika Boka pilot Željka Malovića uslovno na kaznu zatvora od osam mjeseci zbog, kako je navedeno u presudi, teškog djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.

Sud je odredio da se kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od tri godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

U presudi je navedeno da je u novembru 2006. godine na plovnom putu Bar - Tivat upravljao brodom tipa remorker - tegljač "Polaris", kojim je tegljio ribaricu - koče "Rafaello 2", nepridržavajući se zakonskih odredbi, doveo u opasnost živote ljudi na koči "Rafaello 2" i imovinu većeg obima. Tom prilikom je jedna osoba smrtno stradala.

Na tu presudu punomoćnik kompanije Sea Pioneer ukazao je tokom rasprave po tužbi Željka Malovića pred Upravnim sudom u aprilu prošle godine. Naveo je upravo ono što pomenuo premijer - da presuda Malovića čini nepodobnim kao ponuđača u skladu sa članom 23 Zakona o koncesijama. To potvrđuje zapisnik dostavljen CIN-CG.

U odgovoru na pitanja CIN-CG da li je vlasnik Boka pilota bio osuđeno lice u vrijeme tendera, Malovićevi advokati navode da na tenderu za dodjelu koncesije 2018. godine nije učestvovalo fizičko lice, već privredno društvo Boka pilot "koje kao ni njegov izvršni direktor (Malović) ne prolazi kroz kroz izvode iz kaznene evidencije".

Što tačno piše u Zakonu o koncesijama?

Nepodobni da učestvuju na javnom nadmetanju za davanje koncesija su ponuđači koji, između ostalog, imaju obaveze po osnovu kazni izrečenih u krivičnom i prekršajnom postupku i čije je odgovorno lice odnosno njegov zakonski zastupnik pravosnažno osuđivan za krivično djelo.

Malovićev zastupnik tvrdi da je nastupila zakonska rehabilitacija osuđenog, a kada se to dogodi, ta osoba se više ne može smatrati osuđenikom. Dodao je da je to bio "pokušaj dovođenja sudskog vijeća u zabludu da je Željko Malović osuđivano lice".

Punomoćnik See Pioneer ukazao je na član 119 stav 2 tačka 2 Krivičnog zakonika koji propisuje da zakonska rehabilitacija kod uslovnih osuda nastupa nakon jedne godine po isteku roka provjeravanja.

"Prostim računanjem da se utvrditi da u momentu prijave na tender ovaj rok nije bio istekao", rekao je on u aprilu 2022. na ročištu.

Prema Krivičnom zakoniku, zakonska rehabilitacija se daje samo ranije neosuđivanim osobama.

"Zakonska rehabilitacija nastaje, ako lice kojem je izrečena uslovna osuda, u vrijeme provjeravanja i u roku od godinu dana po isteku roka provjeravanja, ne učini novo krivično djelo", piše u Krivičnom zakoniku.

U Hrvatskoj se nadzire kako poslove pilotaže obavljaju oni koji su ih dobili na tenderu

Iz hrvatskog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za CIN-CG su kazali da se poslovi pilotaže u Hrvatskoj daju preduzećima koja pobijede na tenderu i zadovoljavaju propisane uslove.

Navode da su Pomorskim zakonikom i Pravilnikom o pomorskom peljarenju (pilotaži) utvrđeni stručni i tehnički uslovi koje 'peljarsko društvo' mora ispunjavati za obavljanje poslova pomorske pilotaže.

"Javni poziv za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova peljarske službe raspisuje Ministarstvo i objavljuje u Narodnim novinama i internet stranicama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, dok se odobrenje izdaje peljarskom društvu, koje zadovoljava propisane stručne i tehničke uslove. Komisija za pripremu i sprovođenje postupka javnog poziva za izbor ovlaštenog peljarskog društva za obavljanje poslova peljarske službe u obalnom i lučkom peljarenju, na osnovu zahtjeva nadležnoj lučkoj kapetaniji nalaže obavljanje nadzora peljarskog društva, kako bi se utvrdilo da li podnositelj zahtjeva zadovoljava propisane stručne i tehničke uslove", odgovorili su iz hrvatskog Ministarstva na pitanja CIN-CG.

Manja bi bila distanca u društvu da djeca imaju prilike da uče o romskoj kulturi

Andrea JELIĆ

…

          Pobjegla sam u Holandiju.
          Rodila sam deseto dijete.
          Jedanaesto dijete sam dobila u
          Švedskoj.
          Četrdeset mi je godina.
          Govorim romski (moj maternji
          jezik), ruski, slovački, rumunski,
          srpski, bosanski,
          hrvatski, talijanski, francuski,
          španski, njemački, holandski i malo
          engleski….

          Moja porodica je tako “Evropa u malom”.
          Ostarila sam…

 …

Ovo su odlomci pjesme „CV 1“, romološkinje, spisateljice i filološkinje Hedine Tahirović-Sijerčić iz Bosne i Hercegovine (BiH). Ovi stihovi o migraciji Roma i Romkinja, samo su dio njenog opusa. Ona je objavljivala bajke, poeziju, memoare, kao i razne narodne priče da bi očuvala romsku kulturu.

Nijedan nastavni predmet u Crnoj Gori ne bavi se romskim identitetom, porijeklom, tradicijiom, književnošću, jezikom… To je pokazalo istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Da djeca u našoj zemlji u školi više uče o bogatoj romskoj kulturi, etnička distanca i nerazumijevanje života Roma i Romkinja, kojih u Crnoj Gori prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. ima oko šest hiljada, bili bi mnogo manji, smatraju sagovornici CIN-CG-a.

,,Tada bi se, na primjer, razgovaralo o tome zašto baš Romi pišu dvojezično ili zašto im je pjesnički izraz najprihvatljiviji. Međutim, kako da djeca saznaju bilo šta o kulturi svojih sugrađana, kada ne postoji nastavni kadar da ih obrazuje? Zbog toga je od velikog značaja da se uspostave studije romologije koje će iznjedriti taj kadar“, objašnjava za CIN-CG Tahirović-Sijerčić.

,,Od krvi je voda plića,
U njoj je zamrla pesma žića
Od krika i jauka mnogih bića”.

Ovu romsku narodnu pjesmu, u koju su Romi i Romkinje saželi svoja iskustva od Indije do Evrope, zabilježio je Rajko Đurić, jedan od najpoznatijih romologa sa ovih prostora. Đurić, koji je umro prije nekoliko godina, bio je i doktor sociologije.

On je govorio da je romskoj kulturi najvažnije da bude, a ne da ima, te da je najbolje opisuje romski jezik, u kom ne postoji glagol imati. Đurić je zapisao da će, da bi iskazali pojam posjedovanja, Romi i Romkinje umjesto “ja imam novac” reći man si love, što u slobodnom prevodu znači – “novac posjeduje mene”.

Da su učenici i učenice u Crnoj Gori imali priliku da čitaju neka od Đurićevih djela mogli su, recimo, da saznaju o egzodusima romskog naroda, prvom indijskom kralju Harši za koga se smatra da je imao romsko porijeklo, romskoj religiji i mitologiji, književnom stvaralaštvu ili o tome kako je riječ Cigan postala dijagnoza.

Đurić je pisao i o fenomenu koji je tek počeo da se naučno istražuje – Romi su u svim državama gdje žive – bilingvalni, odnosno govore dva jezika.

Na pitanje o kojem bi romskom autoru ili autorki djeca mogla i trebalo da uče u školama, iz JU Centar za razvoj i očuvanje kulture manjina za CIN-CG kažu: ,,O Ruždiji Rusu Sejdoviću, autoru nekoliko knjiga i zbirki priča – ‘Eremit’, koju smo izdali 2011. godine i radi se o prvoj knjizi u Crnoj Gori na standardizovanom romskom jeziku, te ‘Svjetlost u ponoć’ i ‘Kosovo Karusel’”. 

Generalni direktor Direktorata za opšte, srednje, stručno i cjeloživotno obrazovanje, inače profesor istorije i geografije, Slobodan Savović za CIN-CG objašnjava zašto se u srednjim školama ne uči ništa o romskoj istoriji. ,,Jedan od problema je i taj što su časovi istorije svedeni na minimum… Sa tako malim fondom časova ne možemo govoriti o nekom ozbiljnijem analiziranju ili proučavanju bilo kog sadržaja vezanog za etničke karakteristike ili kulturni i privredni život bilo koje zajednice, pa ni romske. Sve je u nastavnim sadržajima svedeno na manje-više nivo prepoznavanja”.

Drugi problem, ističe Savović, leži u tome što je glavni akcenat u okviru ovog predmeta na političkoj istoriji. ,,S obzirom na to da Romi u prošlosti nijesu bitnije uticali na političku istoriju Crne Gore, logično je o zašto se o njima, u tom smislu, ništa ne uči”, navodi on.

Do sada iz NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama - Phiren amenca nijesu primijetili da se u okviru crnogorskog obrazovnog sistema uči o romskoj kulturi kroz nastavna sredstva. ,,Romska istorija, običaji, književna djela, jezik i dalje su potpuna nepoznanica. To je ujedno i jedan od razloga zbog čega se trend porasta etničke distance ne mijenja”, objašnjava za CIN-CG izvršni direktor ove NVO Elvis Beriša.

Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna ništa o romskom identitetu, istoriji, kulturi

Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna gotovo ništa o identitetu, istoriji i kulturi Roma, pokazuje istraživanje Upoznatost podgoričkih srednjoškolaca/ki sa istorijom, jezikom i kulturom Roma Berišine NVO iz 2020. godine.

Odakle potiču Romi? U kojem vijeku su došli u Evropu? Od kada žive u Crnoj Gori i koje grupe postoje? Koje su slave u romskoj kulturi i tradiciji? Ovo su neka od pitanja postavljena učenicima srednjih škola u Podgorici.

Čak oko 77 odsto anketiranih nema ideju odakle su Romi, dok je ostatak u nedoumici – da li potiču iz Indije ili Egipta. Devet od deset srednjoškolaca/ki ne zna kada su došli u Evropu. Onih koji raspolažu informacijom koliko dugo Romi žive u Crnoj Gori ima tek toliko da se mogu prebrojati prstima na obje ruke.

Gotovo apsolutna većina, 98,2 odsto, ne zna ni koje sve grupe Roma žive u Crnoj Gori. Tek malo manje od pet odsto srednjoškolaca zna da je “Đelem, đelem” romska himna.

Podgorički učenici srednjih škola ne poznaju ni značenje termina Cigan. Najviše njih, čak 62,7 odsto, kazalo je da ne zna šta to znači, dok onih koji su odgovorili da je to sinonim za Roma ima 21,8 odsto. Ostatak se podijelio između opcija pogrdan naziv za Rome, crn, prljav, nedodirljiv, siromašan, onaj koji nema stalno mjesto boravka, lopov i nekulturan. Oko 87 odsto učenika ne zna koliko je Roma stradalo tokom Drugog svjetskog rata i zbog čega.

Zabrinjavajuće je da preko 75 odsto ispitanika kaže da bi bili protiv da im pripadnik/ca romske populacije bude bračni partner/ka ili član porodice. Većini je, pak, u redu da im Rom/kinja bude komšija/nica, prijatelj/ica, šef/ica, profesor/ka ili predsjednik/ca države.

Više od polovine anketiranih, oko 56 odsto, mišljenja je da se u udžbenicima ne tretira dovoljno kultura i tradicija Roma. Nešto manje od polovine srednjoškolaca/ki, oko 45 odsto, navelo je da se u toku školovanja susrelo sa nekim tekstom/sadržajem o Romima. Njih 42 odsto izjavilo je da su zainteresovani da se kroz školski program informišu o romskoj kulturi i tradiciji.

,,Nivo neobaviještenosti podgoričkih srednjoškolaca/ki o jeziku, istoriji i kulturi Roma je izrazito visok - od 50,8 do 98,5 odsto. Takav rezultat ukazuje na nerazvijenost svijesti o višestrukim identitetima i znatno nepoštovanje različitosti”, navodi se u zaključku ovog istraživanja.

Nastavni sadržaji nedovoljno raznovrsni

Da se slična istraživanja sprovedu i u drugim opštinama u Crnoj Gori, rezulati vjerovatno ne bi bili mnogo drugačiji. Oni su, prema mišljenju autora iz NVO Romska organizacija mladih Phiren amenca, posljedica nedovoljnog nastavnog sadržaja u pogledu različitih kultura.

Da se o romskoj kulturi u obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori ne uči, CIN-CG-u su potvrdili i iz Zavoda za školstvo. ,,Naš kurikulum je takav da postoji slobodan dio u koji mogu da se ubace i sadržaji o romskoj kulturi”, ukazuju iz ove državne institucije.

Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđen je i slobodni nastavni plan i program u okviru kog nastavnici/e treba da, u saradnji sa lokalnom zajednicom, mrežom roditelja i djecom, problematizuju ona pitanja koja su socijalno osjetljiva.

Sagovornici CIN-CG-a, ipak, upozoravaju da od nečega što nije zakonom jasno definisano ne možemo ni očekivati rezultate.

,,Nemoguće je natjerati nastavno osoblje da u nastavni plan i program uvrste sadržaj koji se tiče učenja o romskom identitetu. Nastavnici imaju slobodu da sami biraju kako će tih 20 odsto gradiva planirati. S obzirom na to da i sami skoro da nemaju nikakva znanja o istoriji, kulturi i jeziku Roma onda ne možemo ni očekivati da će znati na koji način to planirati”, navodi Beriša.

Zato je, po njegovom mišljenju, važno da u toku osnovnih studija na Filozofskom fakultetu studenti uče i o nekom segmentu romske kulture. ,,Na taj način će sami steći znanja”. Ova barijera može da se otkloni i ukoliko se nastavno osoblje potrudi da angažuje nekoga iz romske zajednice ko će kroz kreativne radionice djeci približiti malo istoriju, jezik i kulturu Roma, priča još Beriša.

U Zavodu za školstvo, međutim kažu da nastavne sadržaje kreiraju stručnjaci. ,,Nikada nijesmo etničke ili nacionalne grupe uključivali kao takve, nego samo stručna i referentna lica učestvuju u kreiranju programskih sadržaja u koje ulaze ishodi koji imaju naučni, drzavni i lokalni značaj”.

Iz Ministarstva prosvjete (MP) za CIN-CG ističu da, pored slobodnog dijela kurikuluma, u osnovnim i srednjim školama postoji međupredmetna oblast: “Obrazovanje za i o ljudskim pravima”, koja je obavezna. ,,To podrazumijeva da se učenici upoznaju se sa svim principima socijalnog, građanskog, mulltikulturalnog i mirovnog obrazovanja, pa i da, između ostalog, razumiju način funkcionisanja demokratskog društva”, navode iz ovog Vladinog resora.

Prema riječima Beriše, u procesu poboljšavanja nastavnih programa i sadržaja ključnu ulogu ima i Romski savjet.

,,Međutim, zbog nepostojanja kapaciteta među članovima Romskog savjeta ili nedovoljnog zagovaranja kod Ministarstva prosvjete svi sadržaji do sada izrađeni nemaju predviđen program o romskoj kulturi, istoriji ili jeziku ni u jednom dijelu”, objašnjava on.

CIN-CG je kontaktirao Romski savjet i uputio niz pitanja. Do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

Romologija na Institutu za strane jezike 

Od prije nekoliko godina studije romologije (nauke o životu Roma i Romkinja), kao i romistike, posebne akademske discipline u okviru romologije koja se bavi izučavanjem romskog jezika, postoje u Hrvatskoj, gdje živi manje Roma i Romkinja nego, na primjer, u Srbiji. Međutim, odziv studenata je slab.

Sličnih je inicijativa bilo i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali one nijesu zaživjele.

I u Italiji se, na primjer, romski jezik i romologija slabo izučavaju. Univerziteti uglavnom nemaju usmjerenja, a sudovi se bore da pronađu prevodioce. Žive, međutim, dobre inicijative pojedinaca. Italijan romskog porijekla, poznati muzičar i profesor Santino Spineli, uz podršku Unije romskih zajednica u Italiji (UCRI) pokrenuo je 2021. Romsku nacionalnu akademiju (ANR). Ona se nalazi u gradu Kjeti, gdje je Spineli na Univerzitetu D'Annunzio od 2008. radio kao profesor romskog jezika i kulture. Ta akademija danas okuplja stručnjake, objavljuje istraživačke radove i drži kurseve romologije.

Program romologije pokrenut je i u Crnoj Gori, prošle godine na Institutu za strane jezike. Kroz četiri modula izučavaju se: “Identitet Roma i dileme identiteta“, “Kultura Roma“, “Jezik i kultura Roma“ i “Književnost Roma“. Nastava se odvija u večernjim časovima. Pokretači programa su dekan Filološkog fakulteta Igor Lakić i Hedina Tahirović-Sijerčić.

,,Cilj nam je da se pomogne državi da pokrene aktivnosti u oblasti romskog jezika, kulture, književnosti, ali i da se podigne svijest javnosti o Romima“, objašnjava Lakić.

Institut je do sada realizovao dva modula koje je završilo po četrnaest kandidata. ,,Učesnici su bili Romi, aktivisti u raznim organizacijama vezanim za romske inicijative, kao i ljudi iz šire populacije. S obzirom na to da se ovakvi programi organizuju prvi put, zadovoljni smo brojem polaznika, ali se nadamo da će ubuduće još više ljudi biti zainteresovano“, navodi Lakić.

Jedan prioriteta je uvođenje studija romologije na Filološkom fakultetu, kaže još Lakić. ,,To bi omogućilo da obrazujemo nastavnike koji bi u školama predavali romski jezik kad on bude uveden u treći ciklus obrazovanja u osnovnim školama, što je, prema mojim saznanjima, u pripremi. Na ovaj način bi bilo moguće i obrazovanje neopodno za rad u oblasti novinarastva gdje nam takođe nedostaju obrazovani Romi, ali i u drugim oblastima. O ovome sam vodio neke preliminarne razgovore sa kolegama iz nadležnih ministarstava. Svakako, inicijativa ne može da zaživi bez uključivanja i romske zajednice“.

Romski jezik umire, a malo ko pita – zbog čega

Tahirović-Sijerčić kaže da romski jezik umire, a malo se ko pita - zbog čega.

,,Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer drugi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa… Strah za budućnost dovela je do toga da mladi ne žele da uče svoj maternji jezik. Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, ali i izumiranju naroda, što pokazuje sve češće namjerno i svjesno gubljenje identiteta izjašnjavanjem Roma drugom nacionalnom pripadnošću”, piše Tahirović-Sijerčić u knjizi “Romani Čhib: Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma“.

U Bosni i Hercegovini, gdje su Romi najbrojnija nacionalna manjina, u 2022. godini u Tuzlanskom kantonu gdje škole pohađa oko 750 učenika romske nacionalnosti, otpočeo je proces uvođenja nastavnog predmeta romski jezik sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole. Planirano je da to bude izborni predmet. Međutim, ne zna se kada će u škole biti i zvanično uveden, jer, prema pisanjima tamošnjih medija, veliki problem predstavlja nedostatak kadrova, odnosno nastavnika romskog jezika.

Iako je Crna Gora još 2006. godine ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskih jezicima Savjeta Evrope, koja štiti manjinske jezike i predviđa zaštitu romskog jezika, inicijativa poput ove u BiH još nema.

Iz Ministarstva prosvjete navode da svake godine objavljuju konkurs za dodijelu stipendija studentima koji se obrazuju za deficitarna zanimanja. Za proučavanje romskog jezika svake godine opredjeljuju dvije stipedije. Kažu da do sada nije bilo prijavljenih.

Prema riječima Tahirović-Sijerčić, nije mnogo drugačije ni u ostalim državama bivše Jugoslavije. ,,Koliko mi je poznato, nigdje se u regionu ne uči u školama o Romima”, navodi ona.

Romsko porijeklo nije smetalo Čarliju Čaplinu, Sonji Kovaljevskoj, Pablu Pikasu, Roniju Vudu…

Tokom školovanja, u okviru predmeta likovno obrazovanje uči se o jednom od najvažnijih svjetskih slikara, vajara, crtača i grafičara Pablu Pikasu i njegovom uticaju na osnivanje likovnog pravca kubizam. Rijetko će se, međutim, spomenuti njegovo romsko porijeklo, koje je on s ponosom isticao.

Čarli Čaplin, čovjek svijeta, najveća zvijezda nijemog filma u Holivudu, bio je Rom.

Rita Hejvort bila je Romkinja. I jedna od najpoznatijih glumica 20. vijeka.

Engleski pisac Džon Banjan, čije je djelo Hodočasnikova putovanja, poslije Biblije, jedno od najprevođenijih, takođe je bio Rom. Dombrovski Juri, romski književnik iz Moskve, autor je više romana od kojih je najpoznatiji Čuvar starina. U doba staljinizma prognan je u Sibir i tamo je više godina bio u logoru. Njegova svjedočenja danas su od velikog značaja za istraživanje staljinokratije.

Rom je i Roni Vud, gitarista legendarnih Roling Stonsa.

To što je Romkinja nije smetalo Sonji Kovaljevskoj, prvoj velikoj ruskoj matematičarki, prvoj profesorki Sjeverne Evrope i prvoj urednici jednog naučnog časopisa da osvoji visine u nauci.

Helio Gomez, grafičar i slikar, bio je Rom i najpoznatiji politički grafičar Španije.

Danas je u vrhovima likovne umjetnosti i Selma Selman, Romkinja iz Bosne i Hercegovine.

Za romsko porijeklo ovih ljudi mnogi ne znaju. Njihov doprinos svjetskoj kulturi je nemjerljiv.

Tijela koja nadziru rad vještaka blaga su prema njihovim greškama, iako od nalaza i mišljenja te karike pravosuđa često zavisi ishod sudskog postupka

Maja BORIČIĆ

 

Ministarstvo pravde (MP) je u posljednjih šest godina razriješilo samo jednog sudskog vještaka, iako je, prema relevantnim međunarodnim izvještajima, upravo neprofesionalan odnos pojedinaca ove značajne karike u pravosudnom sistemu, jedan od razloga prolongiranja sudskih procesa i upitnih presuda.

Vještak mašinske struke Goran Dedić razriješen je u februaru 2022, jer duže od dvije godine nije dostavio nalaz i mišljenje u postupku pred Privrednim sudom. Ignorisao je i zahtjeve Suda da vrati spise predmeta, ali i predujam od 1.400 eura. Nije platio ni novčanu kaznu od 500 eura.

To su podaci do kojih su slobodnim pristupom informacijama došli Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS).

Komisija za vještake Ministarstva pravde je Dedića razriješila zato što od decembra 2018, kada je angažovan u predmetu, do maja 2021, kada je pokrenuta inicijativa za njegovo razrješenje, nije dostavio nalaz i mišljenje, ali ni postupao po drugim nalozima i urgencijama Suda. Zbog toga su se ročišta odlagala svakog mjeseca. Sutkinja tog suda, sadašnja vršiteljka dužnosti predsjednice suda, Dijana Raičković, nije bila u mogućnosti da angažuje drugog vještaka, dok Dedić ne vrati spise predmeta.

Radi se o postupku koji se vodi u Privrednom sudu po tužbi hercegnovske firme “Glečer” protiv firme “Vektra Jakić” Dragana Brkovića. Firma “Vektra Jakić” je bila glavni eksploatator crnogorskih šuma godinama, a protiv nje se vodi više postupaka pod sumnjom da je državu oštetila za milione eura.

Iako je postupak protiv Dedića bio jedini koji se vodio protiv nekog vještaka u posljednjih šest godina, nije usamljen slučaj da vještaci neopravdano odugovlače sudske predmete i ne postupaju po naredbama sudova i tužilaštava.

Analiza Svjetske banke (SB) o ulozi vještaka u sudskim sistemima Zapadnog Balkana, koja je objavljena polovinom 2019. godine, kao ključne nedostatke navodi nejednaku raspodjelu posla među vještacima, odgađanja suđenja zbog nepoštovanja rokova, često nedovoljno precizna i jasna uputstva koja se daju sudskim vještacima, kao i nedjelotvorne mehanizme nadzora nad radom vještaka.

”Čini se da su tijela koja nadziru i prate rad sudskih vještaka blaga i ne razrješavaju sudske vještake zbog neurednog, nesavjesnog ili nestručnog rada”, ističe se u Analizi.

Tim eksperata Svjetske banke je, između ostalog, pregledao oko 1.100 predmeta u regionu, među kojima su i predmeti tri suda u Crnoj Gori – Osnovnog i Privrednog suda u Podgorici, te Osnovnog suda u Kotoru.

U Analizi se naglašava da u registrima postoji dovoljan broj vještaka, ili čak i veći od neophodnog, dok u praksi fali dobrih i iskusnih vještaka.

Malobrojni iskusni vještaci, dodaje se, stalno su angažovani i preopterećeni poslom. Zbog velikog obima posla, zaključuje se u Analizi, sudski vještaci odbijaju predmete ili kasne sa dostavljanjem nalaza i mišljenja koja je često potrebno mijenjati, dopunjavati ili ispravljati, što dovodi do odugovlačenja sudskog postupka.

Sudije i tužioci, ističe se, ne koriste raspoložive mehanizme za upravljanje radom sudskih vještaka u cilju unapređenja procesne efikasnosti.

”Čini se da u svakoj od zemalja nagrada koja se plaća vještaku zavisi od slobodne ocjene sudije ili tužioca. To može dovesti do velikih razlika u nagradama koje se plaćaju vještacima za istu vrstu vještačenja, što povećava rizik od korupcije i negativno utiče na nezavisnost sudskih vještaka”, ocjenjuje se u Analizi.

Generalna percepcija je da se sudski vještaci angažuju češće nego što je to potrebno, a ta praksa samo vodi odugovlačenju postupka i povećava troškove suđenja.

U BiH i Crnoj Gori sudski vještaci se ponekad pozivaju da daju mišljenje o činjenicama za koje nije potrebno stručno znanje, tvrdi se takođe.

 

Vještak angažovan da pročita član iz kolektivnog ugovora o radu

”U Osnovnom sudu u Kotoru angažovan je sudski vještak da utvrdi je li iznos od 980 eura niži od iznosa utvrđenog u kolektivnom ugovoru o radu, iako je to sam sudija mogao lako utvrditi. Angažovanje vještaka za jednostavne zadatke produžava postupak i dovodi do nepotrebnih troškova za stranke”, još je jedna kritika autora Analize.

U Crnoj Gori nema dovoljno vještaka iz nekih oblasti, dok ih u drugim ima previše, dodaje se u Analizi, uz konstataciju da su zbog toga neki preopterećeni što utiče na kvalitet rada.

U jednom radnom sporu sud je poništio rješenje o angažovanju sudskog vještaka jer je on već bio angažovan u 24 druga sudska predmeta.

”Po mišljenju 52,9 odsto sudija i 69,5 odsto tužilaca nedostatak kvalifikovanih vještaka iz određenih oblasti negativno utiče na kvalitet i efikasnost suđenja”, navodi se u Analizi.

Sudovi imaju tendenciju da budu preblagi prema vještacima na koje se najviše oslanjaju, te oklijevaju izreći sankcije za kašnjenja.

Autori Analize to komentarišu ovako: “Nedostatak adekvatne raspodjele predmeta među vještacima može izazvati zabrinutost u pogledu transparentnosti, budući da to ostavlja prostor za favoriziovanje i korupciju.”

Interesantno je da je od svih analiziranih zemalja najviše u Crnoj Gori tražena dopuna mišljenja vještaka, čak u 27 odsto predmeta.

Sudovi u Crnoj Gori, ali i u Srbiji te BiH, često prihvataju mišljenje vještaka onako kakvo je, bez njegovog kritičkog preispitivanja.

”Taj nedostatak preispitivanja od strane sudova u suprotnosti je sa smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), u kojima je navedeno da mišljenje vještaka nije obavezujuće za sud ili za stranke. Sud ga slobodno ocjenjuje. Sud mora provjeriti i utvrditi je li mišljenje vještaka ubjedljivo”, upozorava se u Analizi.

U Crnoj Gori je zabilježen i najveći procenat žalbi na presude koje su usvojene zbog problema sa nalazom vještaka - preko 19 odsto.

”Presude u više predmeta u Crnoj Gori bile su poništene isključivo zbog toga što je mišljenje vještaka bilo neadekvatno, a prvostepeni sud nije adekvatno ocenio nalaz i mišljenje i naložio otklanjanje ustanovljenih nedostataka”, piše u Analizi.

Izostanak sudskih vještaka sa ročišta doveo je do odlaganja suđenja u čak 60 odsto analiziranih predmeta!

 

U 70 odsto prekoračenja rokova nema reakcije suda

U Crnoj Gori je uobičajeno da se sudski vještaci ne pojave na ročištu uprkos pozivu suda, a analiza SB je pokazala da sudovi nisu izrekli nijednu novčanu kaznu sudskim vještacima u posmatranom trogodišnjem razdoblju.

Međutim, ističe se da neadekvatno upravljanje sudskim postupkom od strane sudija dovodi do narušavanja procesne discipline, te brojnih odlaganja i kašnjenja u jednakoj mjeri, ako ne i više nego neefikasnost sudskih vještaka.

”Kršenje roka za dostavljanje nalaza i mišljenja vještaka rezultiralo je odlaganjima u čak 45 odsto pregledanih predmeta u Crnoj Gori”, ističe se u Analizi.

U Crnoj Gori su rješenja o određivanju vještačenja često kratka i sadrže samo ime i prezime sudskog vještaka i opis potrebnog vještačenja. U većini analiziranih predmeta nije bio preciziran rok za dostavljanje nalaza i mišljenja vještaka, već je sudskom vještaku bilo naloženo da izradi izvještaj čim prije (iako crnogorski ZPP predviđa da se rok treba odrediti u svakom predmetu).

Ako vještaci prekorače rokove u 70 odsto slučajeva, u Crnoj Gori nema reakcije suda.

”Opomene i novčane kazne izriču se samo za teška i više puta ponovljena kašnjenja, ali se često ne izvršavaju”, napominje se. Mišljenja i nalazi novih i neiskusnih vještaka ponekad su nekvalitetna i od male ili nikakve vrijednosti za sud.

”U Crnoj Gori je saopšteno da su neka mišljenja vještaka toliko složena i nejasna da ih sudovi i stranke ne mogu ni preispitati”, ističe se u Analizi.

U svim analiziranim državama, čak i ako je propisana, kontinuirana obuka za sudske vještake se organizuje rijetko ili nikad.

Nije neuobičajeno da vještaci daju pravne kvalifikacije, zadirući tako u ingerencije sudije, a ta praksa je u suprotnosti s međunarodno priznatim standardima.

 

Vještake sudovi “mole” za nalaz i mišljenje

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ističe da je nedopustivo da sudovi i tužilaštva vještake angažuju po sopstvenom nahođenju, a onda ih “mole” za nalaz i mišljenje.

”Vještaci se moraju birati na način da svi dobiju mogućnost jednakog upošljenja, kada su vještaci iste struke u pitanju. Ako sudije i tužioci sumnjaju u stručnost pojedinih vještaka, imaju pravo na pokretanje inicijative za njihovo razrješenje”, naglašava direktorka CEGAS-a.

Ona dodaje i da moraju postojati jasni rokovi u kojima se nalaz i mišljenje mora dostaviti.

”U protivnom, imamo postupke koji mogu trajati prilično dugo, pa se postavlja pitanje ugrožavanja vladavine prava u zemlji”, ocjenjuje Popović Kalezić.

Iz jedine pokrenute inicijative se jasno vidi, ocjenjuje ona, da nemamo razrađen pravni mehanizam za odabir sudskih vještaka i da su sankcije niske (500 eura za neopravdano nedostavljanje nalaza i mišljenja u roku), a sud može ostati bez spisa predmeta i time biti onemogućen da angažuje drugog vještaka.

”Ovim se baca sjenka na ispravnost cjelokupnog pravosudnog sistema i nameće pitanje: Kome odgovara odlaganje ročišta?”, ističe direktorka CEGAS-a.

Popović Kalezić kaže da kad nema kadra, nekad mogu da se angažuju i vještaci iz drugih zemalja, što može da utiče pozitivno i da motiviše struku da se usavršava u svim oblastima.

”Kada bi postojali jasni rokovi, u kojima vještak mora donijeti nalaz i mišljenje, sud bi u kraćem vremenskom periodu imao mogućnost zamjene vještaka, pa se ročišta ne bi odlagala u nedogled”, upozorava ona.

Popović Kalezić smatra da bi vještaci više vodili računa ukoliko bi kazne za neprofesionalan rad bile značajno veće.

”Ako bi se recimo zbog nepoštovanja rokova koja nijesu opravdana pokretale inicijative za razrješenje, imali bismo veći oprez kao i veće povjerenje u stručnost i nepristrasnost sudskih vještaka”, dodaje direktorka CEGAS-a.

Ona zaključuje da bi bilo manje sumnji u eventualnu korupciju onih koji čine ovaj značajan dio pravosudnog sistema ako bi se izbor vještaka zaista vršio na način kako je propisano Zakonom. To znači kad bi se vodilo računa da vještaci iste struke budu ravnomjerno raspoređeni u predmetima, a oni koji nestručno i neodgovorno obavljaju taj posao bili novčano kažnjeni i razriješeni.

 

Ministarstvo pravde: Treba pažljivo mijenjati Zakon

Zakon o sudskim vještacima propisuje da će se vještak razriješiti ako neuredno ili nestručno vrši vještačenje, neopravdano odbija da vještači, ne odaziva se na pozive suda, tužilaštva ili drugog organa koji vodi postupak, ne obavi vještačenje u roku koji je određen…Osim toga, po Zakonu je vještak dužan da, ukoliko iz objektivnih razloga ne može da završi vještačenje u roku, osam dana prije obavijesti i da kratak prikaz rezultata dotadašnjeg rada. U složenijim predmetima vještak je dužan da kratak izvještaj o rezultatima svog rada daje jednom mjesečno.

Iz MP za CIN-CG podsjećaju da, prema Zakonu, oni mogu da preispituju samo one inicijative za razrješenje koje podnesu predsjednik suda, rukovodilac tužilaštva, starješina drugog organa koji vodi postupak ili sudija i državni tužilac u čijem predmetu je postupao vještak.

”U svim dosadašnjim postupcima reizbora sudskih vještaka Komisija je utvrdila da su mišljenja dostavljena od strane nadležnih pravosudnih organa bila pozitivna”, dodaju iz MP.

Oni ističu i da je Ministarstvo pravde u Strategiji reforme pravosuđa 2019-2022. prepoznalo nedostatke u primjeni propisa koji se odnose na rad sudskih vještaka i definisalo aktivnosti za unapređenje stanja, ne navodeći koje su to aktivnosti.

Iz MP dodaju da srazmjerna zastupljenost vještaka nije obaveza, budući da je angažovanje vještaka uslovljeno brojem vještaka na određenom području, njihovim stručnim kvalifikacijama, složenošću predmeta i drugim okolnostima…

”Ministarstvo pravde smatra da postoji prostor za unapređenje zakonskih odredbi. Međutim, izmjenama treba pristupiti pažljivo, uz prethodno pribavljanje mišljenja vještaka, njihovih strukovnih udruženja i organa pred kojima oni postupaju”, poručili su iz MP za CIN CG.

Prema evidenciji MP, u Crnoj Gori je 781 sudski vještak, a prema podacima Udruženja sudskih vještaka tek njih polovina su i članovi te organizacije.

Iz Udruženja sudskih vještaka za CIN-CG kažu da se preko 90 odsto primjedbi na rad vještaka koje dobiju odnosi na vještake koji nijesu članovi Udruženja. Potpredsjednik tog Udruženja Marko Lakić objašnjava da je članstvo u Udruženju dobrovoljno, te da njihovi članovi imaju obaveze prisustva sastancima, edukacijama i dužni su da se pridržavaju Statuta i Etičkog kodeksa Udruženja.

Od ukupnog broja vještaka, njih oko 10 odsto su bili članovi Udruženja do prije dvije godine, a kako pojašnjava Lakić, tek od prošle godine se taj broj povećao, pa ih je sada oko 50 odsto.

”Neophodno je izmijeniti Zakon da svaki vještak mora biti član Udruženja i pridržavati se Statuta, Etičkog kodeksa i drugih dokumenata”, naglašava on.

Lakić dodaje da su više puta tražili od Ministarstva pravde pokretanje procedure izmjene Zakona, ali da do sada nijesu dobili podršku i potvrdan odgovor.

On ističe da je osnovni cilj Udruženja unapređenje rada, kvaliteta i statusa sudskih vještaka i vještačenja, te da je neophodno izmijeniti Zakon, za koji cijene da nije dobar.

”Dok god je ovakav Zakon, Udruženje nije obavezujuće i zavisi od dobrovoljnosti i volonterizma njegovih članova, nije realno očekivati unapredjenje odgovornosti vještaka”, zaključuje Lakić.

Reforma u ovoj oblasti jedna je od ključnih za bolje funkcionisanje pravosuđa. Od nalaza vještaka često zavisi ishod postupka i zbog toga bi bilo značajno da vještaci rade po jasnim pravilima i da snose odgovornost za nestručan rad.