Iako zakoni zabranjuju ilegalno iskopavanje i trgovinu artefaktima, niko do sada nije odgovarao zbog zločina koji se decenijama nesmetano odvijaju u našoj državi

Andrea JELIĆ

Duž zaraslog puta od podnožja do vrha brežuljka Samobor, kod naselja Podhum u Opštini Tuzi, razbacana je keramika iz antičkog doba. U blizini su ostaci starih kamenih utvrđenja iz tog vremena. Vidljivi su i skoriji tragovi kopanja, ali i prekrivanja iskopina zemljom. Na ponekom većem kamenu uredno su poslagani djelovi lončarskih keramičkih predmeta - ćupova, amfora i drugih posuda, koji bi se u sređenim zemljama nalazili ili u muzeju ili zaštićeni na lokalitetu.

Svako ko hoće može tu da kopa i nekažnjeno otuđuje arheološko blago, koje bi trebalo da bude pod zaštitom države.

Samobor je, prema nekim istorijskim izvorima, jedna od gradina u Crnoj Gori gdje su i danas vidljive kamene humke. Te gradine jedini su preostali monumentalni spomenici koji su Ilirima služili u vojno-odbrambene svrhe, dok su se u humkama sahranjivali ljudi.

”Ova kotlina, kao i uostalom čitava Crna Gora, predstavljala je bogatu spomeničku ‘zlatnu žicu’ na koju smo nagazili, ali ne samo što je nijesmo eksploatisali, nego smo je bezrasudno prepustili stihiji razaranja i uništavanja”, pisao je o ovom području jedan od najboljih poznavalaca, istoričar i akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Pavle Mijović u referatu “O istraživanju spomenika kulture u bazenu Skadarskog jezera” iz 1983. godine.

Iz Polimskog muzeja u Beranama za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objašnjavaju da su 2016. godine, u okviru projekta “Putevi kontinuiteta”, za Narodni muzej Crne Gore (NMCG) sprovodili prva sistemska arheološka istraživanja na Samoboru.

”Lokalitet je potom ostavljen u propisanom stanju. Tragično je što je neko odmah uletio sa detektorom metala i uništio područje”, kaže arheolog Polimskog muzeja Predrag Lutovac.

Na Samoboru je, prema njegovim riječima, pronađeno mnogo amfora koje su, osim kao ambalaža za robu kojom je trgovano, služile za nivelaciju terena i kao neka vrsta hidroizolacije.

”Svašta smo nalazili na toj lokaciji. Stari novac, strelice, fibule (kopče), razno oruđe, predmete za ribolov… Crna Gora ni ne zna šta ima od kulturnog nasljeđa, posebno iz doba antike. Iz nekog razloga taj period naše naučnike manje interesuje. Generalno je kulturna baština posljednja stvar o kojoj naša država brine”, kaže za CIN-CG jedan sagovornik, koji je htio da ostane anoniman, a koji iskopava arheološke artefakte.

Samobor je tek jedno od mnogih mjesta u Crnoj Gori gdje su vidljivi tragovi ilegalnog iskopavanja arheoloških artefakata.

Registar kulturnih dobara nije javno dostupan

CIN-CG-ov anonimni sagovornik iskopavao je artefakte na području čitave Zete, Martinića, nekih djelova Morače, Smokovca, Možure, brda iznad Risna i Petrovca…

”Na mnogim mjestima na sjeveru države isto ima zanimljivih lokaliteta. Mnogi, širom države su oštećeni. Recimo, na Možuri, tumuli koji se tamo nalaze su skoro potpuno devastirani”, priča on.

Prema njegovim saznanjima, trenutno postoji najmanje 15 lovaca na blago u Crnoj Gori.

Nije svaki arheološki artefakt i kulturno dobro, jer njih proglašavaju nadležne državne institucije. Međutim, mnogi - mogu da budu. Kada neko svjesno iskopava kulturna dobra na ilegalan način, on time uništava ostatke kulturne baštine, koja za naučnike opisuje jedno vrijeme, kulturu, narod.

Prema riječima arheologa NMCG-a Gorana Pajovića, Crna Gora ima na hiljade lokaliteta od arheološkog i kulturnog značaja. Mnogi od njih nijesu poznati javnosti, što, kaže Pajović, svojevrsno doprinosi njihovom očuvanju od pohare onih koji ilegalno iskopavaju arheološke lokalitete.

Registar kulturnih dobara Crne Gore nije javno dostupan, a upućeni sagovornici CIN-CG-a smatraju da bi njegovo objelodanjivanje “nacrtalo metu” brojnim lokalitetima u državi, koje institucije očito nijesu kadre da brane.

Prema podacima Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) iz 2019. godine, u Crnoj Gori je bilo 817 primjera nepokretnih i 630 pokretnih kulturnih dobara, 19 nematerijalnih kulturnih dobara, kao i 579 komemorativnih spomenika koji su pod režimom zaštite.

”Postoje dvije vrste ‘detonaša’ (lovaca na blago). Kolekcionari i ljubitelji starina, u koje ubrajam sebe, i oni koji isključivo žele materijalnu korist. Do sada nikada ništa nijesam prodao, jer nema cijene po kojoj bi ti predmeti mogli da se kupe”, objašnjava CIN-CG-ov anonimni sagovornik koji ilegalno kopa arheološko blago.

Arheolog Pajović upozorava da u oba slučaja, i kolekcionari i prepodavci - prave veliku štetu.

Arheološke artefakte prodaju preko oglasa, foruma, društvenih mreža…

Samo na neregistrovanom portalu crna.gora.me, novinarka CIN-CG-a pronašla je više oglasa na kojima se nude predmeti koji bi mogli da budu kulturna dobra.

”Kamena sjekira iz doba neolita, pronađena u koritu rijeke Bojane na izvoru iz Skadarskog jezera. Unikat”, glasi jedan od oglasa koji datira iz 2017. godine.

Na istoj platformi prodaju se stari novac, šljemovi i bajoneti, bodeži…

Ni nakon više nedjelja čekanja, CIN-CG nije dobio odgovore od portala crna.gora.me na pitanja da li i kako kontrolišu oglase koje objavljuju i zbog čega nijesu registrovani u skladu sa Zakonom o medijima.

”Baš je rjetkost da se nešto samo od sebe pojavi u koritu bilo koje rijeke, a često ćete onlajn vidjeti oglase u kojima se to navodi. To je interna ‘fora’ među lovcima na blago, kako bi se zaštitili”, kaže za CIN-CG anonimni “kopač” starina.

”Preselio sam se u Crnu Goru, i ovdje sam već godinu. Nudim onima koji žele usluge organizacije izleta uz traženje metala. Puno obećavajućih mjesta. Nema problema oko transporta detektora metala. Po želji, mogu dati i svoj e-kamion. Tu su stare tvrđave, manastiri, sela, rimske ceste i slično”, piše 2016. jedan od korisnika platforme ReviewDetector.ru, ruskom forumu za lovce na blago.

Na ovoj platformi ima još nekolicina ovakvih objava koje se odnose na Crnu Goru.

Forumi slični ovom ruskom funkcionišu i u regionu. Takav je, na primjer, skrivenoblago.com, gdje korisnici, između ostalog, navode razna mjesta na području Crne Gore pogodna za iskopavanje arheoloških artefakata. Po pravilu ovi forumi su zatvoreni za komunikaciju, imaju strogu selekciju korisnika koji prolaze kroz komplikovani proces registracije i kontrole. Koriste kodna imena, a često se ne zna ko stoji iza ovih platformi.

Lovci na arheološko blago najčešće se služe detektorima metala. U Crnoj Gori nije zakonski uređeno pitanje korišćenja ove sprave, a cijene detektora kreću se od par desetina, do par stotina eura.

Na forumima se mogu pronaći i oglasi o prodaji detektora metala.

”Službenici Sektora za borbu protiv kriminala kontinuirano vrše provjere na internetu i drugim oglasima koji se odnose na ovu problematiku. U toku 2022. godine nijesmo registrovali slučajeve ilegalnog iskopavanja i procesuiranja osoba ovim povodom”, kazali su CIN-CG-u iz Uprave policije.

Nijesu, međutim, odgovorili na pitanja na koji način vrše ove kontrole, niti da li su ranije nailazili na ovakve pojave.

Arheološkinja i pomoćnica direktora za Sektor za sprovođenje mjera zaštite kulturnih dobara Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković za CIN-CG ističe da je vrlo teško registrovati ove nelegalne aktivnosti.

”Evidentiramo samo izvoz predmeta od istorijskog ili kulturnog značaja, kada se vrši procedura provjere. U posljednjih 10 godina, od kada je formirana Uprava, imali smo svega par prijava da je nešto iskopano, ali se sve završava time što podnesemo prijavu inspekciji, a zatim ona podnosi krivičnu prijavu protiv NN lica i nema nikakvog epiloga”.

Prema riječima Zdravković, ne postoji nikakva informacija o crnom tržištu u vezi sa prodajom arheoloških artefakata i kulturnih dobara.

”Takve evidencije se ne vode. Time bi se svakako moralo pozabaviti na sistemski način”, kaže ona, uz napomenu da u pojedinim državama postoje posebna odjeljenja pri policiji, specijalizovana za ovu problematiku.

Zakonska rješenja dobra, ali fale ljudi koji bi ih sprovodili

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kaznu zatvora od jedne do osam godina onome ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro. Zatvorom do tri godine kazniće se onaj ko bez dozvole nadležnog organa unese ili iznese iz Crne Gore kulturno dobro.

To su samo mrtva slova na papiru, jer, kako kaže Zdravković, “nikada niko nije procesuiran u Crnoj Gori zbog ovih djela”.

Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara zabranjeno je vršenje bilo koje radnje kojom se može oštetiti, prisvojiti, kupiti, primiti u zalog ili na drugi način pribaviti, prikriti ili staviti u promet kulturno dobro za koje se zna ili se može znati da je stečeno na nezakonit način. Isti zakon propisuje kazne od 500 do 9.000 eura za one koji prilikom izvođenja bilo kakvih radova ili aktivnosti naiđu na nalaze od arheološkog značaja, a to ne prijave UZKD-u, policiji ili organu nadležnom za poslove sigurnosti na moru.

Jedan od svjetskih stručnjaka za trgovanje kulturnom baštinom, pravnik i arheolog Semjuel Endru Hardi za CIN-CG ističe da je među ključnim problemima nedostatak ljudi koji bi sprovodili zakone.

”Fale specijalističke jedinice u policiji, obuke za službenike kako bi imali veće šanse da prepoznaju zaštićena kulturna dobra (i svijest da bi mogli da ih pronađu dok traže npr. drogu), kao i uspostavljanje protokola tako da prikupljaju forenzičke dokaze kada uhvate osumnjičenog ili pronađu sumnjive predmete”, objašnjava on.

Problem je i u tome što sudije i porote često ne razumiju zločin, čak iako policija pronađe dokaze, a tužilac uspije da izgradi slučaj, kaže Hardi.

I Zdravković ističe da nema dovoljno stručnog kadra ni na jednom nivou zaštite kulturnih dobara.

U istraživanju NVO Expeditio i Fakulteta umjetnosti u Nišu iz 2022. ispitanici ističu problem nezainteresovanosti društva za kulturnu baštinu, kao i nedostatak broja zaposlenih i angažovanih ljudi u ovoj sferi. I u zvaničnim vladinim dokumentima navodi se problem kadra.

Samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine

Crna Gora, prema zvaničnim podacima Uprave za inspekcijske poslove (UIP), trenutno ima samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine.

CIN-CG je od ove Uprave tražio statistiku izlazaka na teren povodom ilegalnog iskopavanja u periodu od 2010. do 2023. godine, kao i informacije o kojim se lokalitetima radilo. Dobili smo podatke koji se tiču samo dva slučaja, oba iz 2018. godine i do danas nijesu riješeni.

Inspekcijskim pregledom izvršenim u aprilu 2018. utvrđeno je da je oštećen arheološki lokalitet Municipijum S, nekadašnji rimski grad koji se nalazi na teritoriji Opštine Pljevlja. Tada je, kako su naveli iz UIP-a, konstatovano da je već pokrenut postupak kod Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Pljevljima, pa inspektor za kulturna dobra dalje nije preduzimao mjere iz svoje nadležnosti.

”Uputili smo više urgencija Centru bezbjednosti u Pljevljima za preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji kako bi se otkrio izvršilac krivičnog djela, ali je on do sada ostao nepoznat”, kazali su iz ODT-a u Pljevljima CIN-CG-u.

U junu 2018. inspektori za zaštitu kulturnih dobara podnijeli su krivičnu prijavu ODT-u u Podgorici protiv NN počionioca zbog toga što je, tokom noći, između 28. i 29. maja te godine oštetećen arheološki lokalitet Duklja.

Duklja i Municipijum S su među najvrednijim arheološkim nalazištima u Crnoj Gori. Na tim lokalitetima, međutim, nema aspolutno nikakve zaštite, kamera, čuvara. Arheološka blaga sa ovih područja raznošena su i uništavana, a niko nikada nije odgovarao.

Arheolog Stanko Roganović o Duklji piše:

”Jedan od nekadašnjih najznačajnijih gradova na Balkanu danas više liči na deponiju kamenja nego na ostatke najvažnijeg urbanog centra Prevalisa. Istina, gradovi nastaju, rastu, traju, stare - ali i umiru, a ovaj naš je nestao na najsuroviji i najprimitivniji način”.

Iz UZKD su 2015. godine zabilježili slučaj nelegalnog kopanja i na južnom dijelu tvrđave Žabljak Crnojevića. Tom su prilikom, zaključili su stručnjaci ove uprave, zauvijek uništene strukture arheološkog karaktera.

”Podnijeta je krivična prijava protiv NN lica ODT-u na Cetinju, ali nikada nijesmo dobili povratnu informaciju”, navodi za CIN-CG Zdravković.

I na području starih konaka manastira “Đurđevi stupovi” ilegalno se iskopavalo, što se vidi iz Predloga programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2022. godinu Ministarstva kulture i medija.

Crna Gora ima istoriju otuđivanja kulturnih dragocjenosti

”Nalazio sam crkvišta, ostatke antičkih naselja, ćupove, olovo, amfore, nakit, razno oruđe (mačeve, noževe, bodeže, svakakve figurice), kao i razne vrste novca, sa različitih područja koje su ovdje donosili Iliri iz Libije, Sirakuze...”, priča još CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

Roganović navodi da je teritorija današnje Crne Gore bila bogata arheološkim spomenicima kulture, počev od praistorije do kasnog srednjeg vijeka. Prema njegovom pisanju, Budva je bila svjetski numizmatički centar po nalazima srebrnog novca iz rimskog perioda, a najbogatija crnogorska riznica kulturnog nasljeđa je Boka. I Budva i Boka često su bile na meti pljačkaša koji su ilegalno vršili i podzemna i podvodna iskopavanja. Ovaj arheolog podsjeća i na otuđivanje arheoloških nalaza iz pećine Koronine kod Cetinja.

Poznat je slučaj iz 2015, kada je jedan od osnivača NVO Crnogorski pokret i potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić za 20.000 eura prodao ilirski mač i šljem Narodnom muzeju na Cetinju. “Vijesti” su tada objavile da je Vučinić predmete uzeo sa zaštićenih arheoloških lokaliteta, zbog čega nije smio da ih proda, već vrati državi. Vučinić je negirao te optužbe, tvrdivši da je i mač i šljem nabavio na drugi način...

Ima i primjera dobrih praksi. Iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore (CKA) godinama su upozoravali na važnost arheoloških istraživanja na lokalitetu Brskovo, kod Mojkovca, gdje je još u srednjem vijeku bio rudnik u kojem su radili i njemački rudari, poznatiji kao Sasi.

”Uprkos tome što je Brskovo jedan od najvažnijih srednjovjekovnih lokaliteta na tlu Crne Gore, sistematski je uništavano više od 20 godina, savremenom eksploatacijom rude”, navodi se u Godišnjaku CKA-a iz 2018. godine.

Ovoj državnoj instituciji, međutim, kompanija “Brskovo Mine”, koja na ovom području planira gradnju rudnika, odobrila je 2021. finansijsku podršku za potrebe arheoloških istraživanja na Brskovu.

Hardi je 2021. godine sproveo istraživanje za potrebe studije “Nije nezakonito ako te niko ne vidi: Organizacija lova na artefakte u bivšoj Jugoslaviji onlajn”, u kojoj opisuje i aktivnosti tri osobe koje u Crnoj Gori ilegalno iskopavaju.

Hardijeva studija pokazuje kako lovci na blago brižljivo planiraju svoje aktivnosti, kako bi prošli nekažnjeno. Jedan od ilegalnih trgovaca kulturnom baštinom iz Crne Gore u Hardijevom istraživanju naveo je da “preferira da posluje u zimskom periodu u toku godine, kako bi izbjegao zmijske ujede i toplotne udare”.

Trgovina antikvitetima sve opasniji problem  po nauku

”Trgovina antikvitetima nije nov problem, ali je postao opasniji, sa značajnim posljedicama po nauku”, piše u jednom od tekstova na sajtu američke obrazovne organizacije “Project Archeology: Discover the past, shape the future”.

Zabilježeni su slučajevi muzeja u kojima se ispostavilo da su djelovi kolekcija pribavljeni u ilegalnoj trgovini artefaktima. Iz “Muzeja Biblije” u Vašingtonu tako su otkrili da je nekoliko hiljada glinenih ploča i fragmenata papirusa u njihovom posjedu sakupljeno ilegalno.

U 2019. godini otkriveno je da je Fejsbuk imao 95 različitih grupa sa skoro dva miliona članova koji su se bavili prodajom kulturnih dobara. Više od trećine artefakata iz ovih grupa vuklo je porijeklo iz zemalja zahvaćenih ratovima.

Iz Organizacije “Project Archeology” upozoravaju da kupovina artefakata sa Bliskog istoka može da doprinese i terorističkim organizacijama.

Hardi u svojoj studiji upozorava i da krijumčarenje antikvitetima i artefaktima može imati i političke posljedice. On je podsjetio na slučaj u javnosti poznat kao “Ikona”. Aktuelni predsjednik entiteta Bosne i Hercegovine (BiH) Republike Srpske Milorad Dodik je u decembru 2020. godine ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, tokom posjete BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole. Rusija je, međutim, vratila ikonu Ambasadi BiH u Moskvi, nakon što je izražena sumnja da se radi o nestalom ukrajinskom nacionalnom blagu. Zbog ovoga, Dodik je u februaru 2021. saslušan u Tužilaštvu BiH, odakle je saopšteno da se ispituju i svjedoci.

CIN-CG-ov anonimni sagovornik objašnjava da na Fejsbuku postoje grupe u kojima djeluju i lovci na blago iz Crne Gore.

”To su uglavnom regionalne grupe, gdje se dogovara prodaja”, objasnio nam je on.

CIN-CG je pokušao da dođe do ovih grupa na društvenim mrežama, ali je pristup onemogućen zbog toga što anonimni administratori selektivno dozvoljavaju članstvo.

Samo u jednoj zapljeni pronađeno oko 3.000 artefakata

U mnogim zemljama zaplijenjen je velik broj ilegalno iskopanih i preprodanih arheoloških predmeta u ukupnom iznosi od više stotina miliona dolara.

CIN-CG-u su iz Uprave prihoda i carina kazali da u periodu od 2010. do 2023. godine u Crnoj Gori nije bilo slučajeva nelegalnog prometa, niti zapljene artefakata.

”To je utvrđeno nakon provjere u svim PJ carinarnica”, navodi se u odgovoru.

Ipak, dokumentacija koju su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara proslijedili CIN-CG-u pokazuje da je ipak bilo zapljena.

U 2009. godini u PJ Carinarnica Kotor zaplijenjeno je šest odlikovanja koja se mogu smatrati dijelom kulturne baštine Crne Gore. Među njima su se našle medalje za hrabrost (medalje Miloša Obilića) iz 1913. godine, Spomenica za oslobođeno Kosovo, Spomenica rata za oslobođenje i ujedinjenje (1914 - 1918), Spomen krst (1913), Albanska spomenica (1915), kao i njemačko odlikovanje - pruski Gvozdeni ili Željezni krst (1914).

U 2018. godini, prema izvještaju o zaplijenjenom arheološkom materijalu i antikvitetima tadašnjeg Ministarstva kulture, u PJ carinarnica Podgorica oduzet je veliki broj predmeta koje je firma “Montenegro Coins” poštom htjela da pošalje jednoj aukcijskoj kući u Engleskoj, čije se ime ne navodi u ovom izvještaju. Prema mišljenju radnog tima koje je ovim povodom sačinilo ondašnje Ministarstvo kulture, firma nije postupila u skladu za zakonskim propisima, zbog čega su predmeti i oduzeti.

Radilo se o ogromnom broju artefakata - njih 2.828, raspoređenih u devet paketa. Među njima su se našla kamena đulad, vrhovi kopalja i strijela, razne sjekire, bronzani šiljci, postolja svijećnjaka, krstovi, nakiti, brojne figure i medicinski alat, bodeži i drugo oružje, keramički pečat, posude, raznorazni ukrasi… Mnogi od ovih predmeta datiraju iz bronzanog i gvozdenog doba, kao i rimskog perioda, a neki potiču i sa drugih prostora izvan Crne Gore.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG, međutim, ističu da do danas ne znaju šta je bio rezultat ovih zapljena.

”Niko nema predstavu koliko je toga otišlo u susjedne države, pa i dalje. Baš nedavno, jedna figurica Zevsa, pronađena na brdima iznad Risna, ‘otišla’ je za Grčku”, priča CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

”Da bismo sačuvali ono što su nam prethodne generacije ostavile u nasljeđe, škole treba više da se povezuju sa lokalnom zajednicom. Vodimo djecu na eskurzije po inostranstvu, a ne posjete neke od najznačajnijih lokaliteta u sopstvenoj zemlji… Kako onda da se kod njih razvije svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine?”, kaže za CIN-CG Jasminka Milošević iz Udruženja profesora filozofije.

Prema podacima Eurostata iz 2020. godine, neke države u Evropi izdvajaju i oko tri odsto budžeta za ove potrebe. Zakonom o budžetu za 2023. godinu, izdvajanja Crne Gore za kulturu iznose tek 0,9 odsto.

Nakon hapšenja više nosilaca visokih pravosudnih funkcija, sve je više zahtjeva da se u Crnoj Gori pokrene proces vetinga, kao u Albaniji. Iz Transparensi internešnela upozoravaju da se na Zapadnom Balkanu političari i partije na vlasti ističu po izuzetno velikom uticaju na pravosuđe

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Visoki funkcioneri iz pravosuđa i bezbjednosnog sektora, koji su u zatvoru zbog sumnji u kriminalno udruživanje i korupciju, nude milionske garancije kako bi se branili sa slobode, što otvara sumnju u porijeklo njihove imovine. To ukazuje i na slabosti, namjerne ili slučajne, zakonodavnog okvira koji ne predviđa detaljne provjere imovinskog stanja državnih službenika i funkcionera.

Tako je porodica bivšeg predsjednika Privrednog suda Crne Gore Blaža Jovanića za ukidanje pritvora nudila garanciju u nepokretnostima vrijednim 634.000 eura, dok je bivši direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević ponudio 250.000 eura. I za Miloša Medenicu, sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice najavljena je ponuda, takođe u nekretninama.

Viši sud je ponudu Jovanića i Kovačevića odbio, ali je bio prihvatio predlog odbrane uhapšenog službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića, da ga uz jemstvo od čak 6,2 miliona eura u nekretninama i novcu pusti da se brani sa slobode. Međutim, sredinom januara je Vanraspravno krivično vijeće preinačilo odluku sudije za istrage pa je Lazović ostao u pritvoru.

Većina ovih ljudi, prema zvaničnim podacima, živjela je od službeničkih plata, od kojih su teško mogli nagomilati toliko novca koliko nude za jemstva.

Zbog sumnji u porijeklo imovine jednog broja visokih državnih i pravosudnih funkcionera, u Crnoj Gori se razmatra mogućnost uvođenja vetinga, kao jednog od mehanizama za borbu protiv korupcije. Veting je proces temeljnog istraživanja osobe (njene imovine, iskustva, stručnosti), kako bi se obezbijedila njena prikladnost za obavljanje određenih poslova.

Ministarstvo pravde je krajem prošle godine formiralo radni tim koji treba da izradi Analizu stvaranja uslova za uvođenje procesa vetinga u pravosuđu, uz sagledavanje iskustva drugih država, posebno susjedne Albanije. Tim je formiran nakon nove afere u pravosuđu - hapšenja specijalnog tužioca za organizovani kriminal Saše Čađenovića, koga Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti da je bio u službi kriminalnog klana.

Veting je uveden u Albaniji 2016. godine usljed čega se skoro 50 odsto sudija i tužilaca našlo van sistema. Najveći broj njih podnio je ostavke kako bi izbjegli provjere, a jedan broj je razriješen. Veting proces se sprovodi i u Moldaviji, Rumuniji...

Urednik na albanskoj televiziji Ora njuz Isa Miziraj navodi da je jedan od ključnih rezultata vetinga u Albaniji odlazak korumpiranih tužilaca i sudija iz pravosudnog sistema.

"U tom procesu, koji je obuhvatio tužioce i razriješio stotine sudija, većina njih nije opravdala svoje bogatstvo. Do prije nekoliko godina bilo je nezamislivo smijeniti moćne sudije i tužioce koji su do tada važili za nedodirljive. Reforma pravosuđa je zatvorila nekoliko visokih funkcionera, među kojima i bivše ministre, ali i članove Skupštine koji su bili umiješani u korupciju", rekao je Miziraj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Advokatica Evis Garunja kazala je da je veting u Albaniji počeo nakon stupanja na snagu ustavnih amandmana i Zakona o prelaznom preispitivanju sudija i tužilaca.

"Preispitivanje je trebalo da se završi u roku od pet godina, ali je albanska Skupština na zahtjev Međunarodne monitoring operacije (IMO), Nezavisne kvalifikacione komisija (KPK) i javnih povjerenika 10. februara 2022. produžila mandat organa za provjeru za tri godine", rekla je Garunja za CIN-CG.

Dodaje da taj proces ima i nedostataka, jer je odlazak velikog broja sudija i tužilaca doveo do nagomilavanja predmeta.

Regionalna koordinatorka u Transparensi internešnelu Lidija Prokić za CIN-CG kaže da ta organizacija podržava veting kao pristup rješavanju veoma ozbiljnih problema u sudstvu i tužilastvu u svim zemljama regiona.

Ipak, upozorava da sam veting nije dovoljan da se postojeći problemi u potpunosti riješe i ne garantuje neometano funkcionisanje pravosuđa.

"Naša ranija istraživanja su pokazala da se sve države Zapadnog Balkana nalaze u zarobljenom stanju, a sistematsko urušavanje integriteta pravosudnih institucija jedan je od glavnih faktora koji omogućavaju zarobljavanje. U našem regionu, političari i partije na vlasti ističu se po izuzetno velikom uticaju na pravosuđe uključujući i najviše institucije pravosudnog sistema. Pod takvom vrstom pritiska spolja i iznutra, pravosuđe ne može da se izbori za sopstvenu nezavisnost", rekla je Prokić.

Konkretni predlozi najkasnije do kraja februara

Iz Ministarstva pravde su za CIN-CG kazali da članovi radnog tima najkasnije do kraja februara dostaviti konkretne predloge iz nadležnosti institucija, odnosno organa koji su ih delegirali.

"Članovi radnog tima iz Skupštine Crne Gore uradiće analizu uporedne prakse i međunarodnih standarda, dok će predstavnica Savjeta Evrope izraditi posebnu analizu relevantnih međunarodnih standarda i uporedne prakse", rekli su iz Ministarstva.

Lidija Prokić smatra da je najveća posljedica zarobljavanja pravosuđa nekažnjivost umiješanih u korupciju i organizovani kriminal, pogotovo kada se radi o visokim funkcionerima i njima bliskim počiniocima.

"Veting jeste bitan dio rješenja, ali je ključno obezbijediti mehanizme koji će garantovati nezavisnost sudstva i tužilaštva u kontinuitetu, konkretno kroz način na koji se sudije i tužioci imenuju i kroz uspostavljanje potpune transparentnosti rada i omogućavanje neometane nezavisne kontrole nad institucijama izvršne vlasti", kazala je Prokić.

Komentarišući proces vetinga u Albaniji, ona je rekla da je poslije dužeg perioda on počeo da donosi rezultate iako je u ranijim fazama pokazao određene slabosti - u prvom redu to da su ključne institucije pravosudnog sistema dugo bile van funkcije.

"Najznačajniji pomaci su posljedica djelovanja Specijalnog tužilaštva (SPAK) koje istražuje veoma važne slučajeve i to radi na temeljan način. SPAK je odlična ilustracija koliko je važno da takve institucije budu nezavisne i da ne trpe nikakve pritiske kako bi adekvatno mogle da obave svoj dio posla", navela je.

Ona je dodala da je bitno ograničenje procesa teško utvrđivanje imovine sudija i tužilaca u inostranstvu, jer nedostaje međunarodna saradnja.

Isa Miziraj navodi da je Albanija imala punu podršku Evropske unije i SAD, bez čega, smatra on, reforma pravosuđa nikada ne bi bila odobrena.

"SAD i EU su potrošile mnogo energije, novca i vremena pokušavajući da ubijede poslanike da odobre reformu", pojasnio je.

Kazao je da zbog vetinga, građani danas imaju više povjerenja nego prije deset godina da će pravda jednog dana biti zadovoljena.

Ipak, smatra da je Albanija bila nespremna za proces, jer nije bilo sudija spremnih da zamijene razriješene.

"Stvoren je i haos u Vrhovnom i Ustavnom sudu zbog procesa provjere, ali i zbog novog načina izbora sudija. Nažalost, Albanija je godinama bila bez funkcionalnog Ustavnog suda, nemoguće je zamisliti zemlju koja nema Ustavni sud i to je donijelo velike nepravde", rekao je Miziraj.

On je jedan od albanskih novinara koji je, zbog izvještavanja o vetingu, bio izložen pritiscima i zastrašivanjima.

"Naravno, sudija ili tužilac nije srećan kada mediji izvještavaju o njihovoj imovini ili bilo kom drugom važnom detalju koji se čuo na otvorenim veting sjednicama", kaže on.

Evis Garunja je, pozivajući se na podatke Nezavisne kvalifikacione komisije (KPK), rekla da je ova institucija do novembra 2021. godine provjeravala 60 odsto subjekata i da je pokrenula proces za preostalih 40 odsto.

KPK je od februara 2018. do kraja decembra 2022. godine donijela 604 rješenja, od kojih 216 odluka o razrješenju 128 sudija, 84 tužioca, kao i četiri rješenja o udaljenju sa dužnosti za tri tužioca.

Garunja je kazala da su, pored smanjenih kapaciteta pravosudnog sistema, nedostaci procesa direktno ili indirektno miješanje politike u veting ili izbor članova ustavnih tijela, kao i nedostatak konsenzusa između političkih partija za implementaciju vetinga i uspostavljanje ustavnih tijela i sudova.

Evropska komisija (EK) godinama upozorava Crnu Goru da je pravosuđe "osjetljivo na politički uticaj", a nakon hapšenja Medenice, Jovanića, Čađenovića, sve je više zahtjeva da se imovina funkcionera detaljno provjerava.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je u optužnici protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice navelo da sumnja da je ona, između ostalog, primala mito u novcu i nekretninama.

Vesna Medenica je uhapšena 17. aprila prošle godine na podgoričkom aerodromu, dok je pokušavala da se ukrca na let za Beograd. Hapšenju je prethodila objava transkripata razgovora na portalu Libertass, koje je Europol dostavio policiji Crne Gore koji navodno potvrđuju da se njen sin Miloš Medenica bavio krijumčarenjem cigareta i trgovinom droge. On je uhapšen 25. maja prošle godine.

Medenica je iz pritvora izašla u novembru prošle godine, nakon skoro sedam mjeseci, dok je njen sin i dalje u pritvoru. Advokat Miloša Medenice najavio je nakon novogodišnjih praznika da će, ako mu ne bude ukinut pritvor, porodica ponuditi jemstvo u nekretninama kako bi mu se dozvolilo da se brani sa slobode.

Vesnu i Miloša Medenicu SDT je optužilo za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, davanje i primanje mita, zloupotrebu službenog položaja...

Medenice prema zvaničnim podacima imaju tri kuće i tri stana

Vesna Medenica, njen sin Miloš i ćerka Marija posjeduju tri kuće i tri stana ukupne površine oko 700 kvadratnih metara, vrijednosti skoro milion eura. Te nekretnine se nalaze u Podgorici i Kolašinu, pokazuju dostupni podaci iz državnog katastra i registara Agencije za sprečavanje korupcije (ASK).

Vesna Medenica je u imovinskom kartonu za 2020. godine koji se podnosi ASK-u, dok je još bila na funkciji, prijavila kuću u Zagoriču od 146 kvadrata uz građevinsko zemljište od 334 kvadrata, kao i livade i šume od oko dvije hiljade kvadrata.

Kuće sa placevima od nekoliko stotina kvadrata u Zagoriču se, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, prodaju od 900 do nekoliko hiljada eura po kvadratu, tako da kuća Medenice, koju je prijavila kao nasljedstvo, košta najmanje 130 hiljada eura. Livade i šume, za koje nije navedeno gdje se nalaze, Medenica je 2020. prijavila kao poklon, a ranije su iz ASK-a rekli da se radi o poklonu srodnika u prvoj liniji i da zemljište vrijedi 50.000 eura.

Iz ASK-a, međutim, za CIN-CG nijesu željeli da kažu kolika je vrijednost ukupne imovine Medenice, objašnjavajući da nemaju zakonsku nadležnost da procjenjuju vrijednost imovine javnih funkcionera i državnih službenika koji imaju obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini.

"Procjenu vrijednosti imovine može da radi nadležni poreski organ. Ako Agencija posumnja da imovina javnog funkcionera ne odgovara prihodima tada ne vrši vještačenje, već podatke dostavlja nadležnom tužilaštvu na dalje postupanje", kazali su iz ASK.

Na pitanje da li je Agencija nekada posumnjala u vjerodostojnost dostavljenih podataka Medenice i da li je radila provjere, odgovorili su da su prilikom kontrola njenih izvještaja o prihodima i imovini utvrdili da prijavljeni podaci odgovaraju onima kojima raspolažu relevantne institucije.

Medenica nije dozvolila pristup njenim bankarskim računima.

Prva dama pravosuđa i čuvarka Prve familije

Tokom dugogodišnje karijere, Medenica je imala brojne privilegije od države - od dobijenog stana i kredita pod povoljnim uslovima, prodaje zemljišta prijatelju po nerealnoj cijeni, do biznisa njenog sina.

Njeno napredovanje u pravosuđu u dijelu javnosti se često pripisuje prijateljskim vezama sa Anom Đukanović, bivšom sutkinjom Vrhovnog suda i sestrom predsjednika države Mila Đukanovića.

Đukanović je i sam potvrdio prijateljske veze s Medenicom.

"Sa gospođom Medenicom sam dugogodišnji prijatelj. Takođe, sa gospođom Medenicom sam vrlo intenzivno sarađivao u periodu kada smo oboje obavljali državne funkcije i to je sve što vam o tom odnosu mogu kazati", rekao je Đukanović novinarima nakon hapšenja Medenice.

Medenica je u parlamentu 2007. saopštila da je ponosna na prijateljstvo sa Anom Đukanović, nakon kritika da je zbog privatnih veza sa njom postala vrhovna državna tužiteljka.

Medenica je karijeru počela kao sudija Opštinskog suda u Kolašinu. Bila je zatim opštinska javna tužiteljka, zamjenica Višeg državnog tužioca u Podgorici, sutkinja Višeg suda u Podgorici, a 2003. godine imenovana je za vrhovnu državnu tužiteljku Crne Gore i na toj funkciji ostaje do 2007. kada je izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda.

U periodu kada je bila vrhovna državna tužiteljka, u javnosti je kritikovana što je nakon godinu imenovala vjenčanu kumu Stojanku Radović za specijalnu tužiteljku za suzbijanje organizovanog kriminala.

Medenica je kao VDT zaključila istragu u aferi Telekom, koju su kasnije pokrenuli američki istražni organi.

Crnogorska Komisija za hartije od vrijednosti (KHOV) tražila je 2006. da se provjere činjenice u slučaju sklapanja spornih konsultantskih ugovora sa preduzećima Sigma i Roli. Medenica je tražila pomoć ekspertskog tima Ekonomskog fakulteta koji je krajem 2006. godine dostavio mišljenje da nije bilo zloupotreba i tužilaštvo je zatvorilo slučaj.

Američka komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila je 2012. da je došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom prodaje njihovih telekomunikacionih kompanija Mađar Telekomu. U tužbi protiv Mađar Telekoma SEC je tvrdila da su njegovi direktori Elek Štraub, Andraš Balog i Tamaš Morvai odobrili isplatu 7,35 miliona eura najmanje dvojici crnogorskih državnih funkcionera i "sestri najvišeg državnog zvaničnika, koja se bavi advokaturom" i to preko lažnih konsultantskih ugovora, koji su poslužili da bi Mađar Telekom pod povoljnim uslovima kupio Crnogorski Telekom.

Ana Đukanović je negirala optužbe da je primila mito.

Medenica je predsjednica Vrhovnog suda bila od 19. decembra 2007. pa sve do 30. decembra 2020. kada je pod pritiskom javnosti i međunarodnih partnera podnijela ostavku, jer je na funkciju izabrana treći put, suprotno Ustavu.

Godišnje zarađivala oko 40 hiljada

Medenica je godišnje zarađivala oko 40.000 eura, a osim plate predsjednice Vrhovnog suda dobijala je naknade kao članica Sudskog savjeta, predsjednica Komisija za testiranje kandidata za sudiju, članica Komisije za polaganje pravosudnog ispita, članica Savjeta za vladavinu prava, predsjednica Komisija za ocjenjivanje rada sudija...

I pored toga, ona je od države dobila stan, a zatim i novčanu pomoć za rekonstrukciju kuće u Zagoriču.

Ona je u julu 2017. godine uputila zahtjev Vladinoj Komisiji za rješavanje stambenih potreba, čiji je predsjednik bio Predrag Bošković (DPS), u kojem je navela da je kuću u Zagoriču naslijedila od pokojnog supruga i da joj je za rekonstrukciju potrebno 30 hiljada eura.

Komisija je, međutim, odobrila Medenici 40 hiljada eura, po povoljnim uslovima. Od toga je Medenica trebalo da vrati osam hiljada. Međutim, dobila je popust od 15 odsto za jednokratnu uplatu što joj Komisija oduzima od odobrenog iznosa i uplaćuje joj 33.200 eura, tako da Medenica zapravo ništa nije vratila.

I članovi Vladine Komisije sada su pod lupom SDT-a zbog sumnje u zloupotrebe službenog položenja i nanošenja štete državi.

Medenica je ranije dobila stan od države od 80 kvadrata, koji je 2015. poklonila ćerki, što je navela u imovinskom kartonu.

Ona je na konferenciji za novinare u oktobru 2019. godine rekla da je 1999. godine dobila stan na korišćenje od države, u kojem je bila do 2005. kada su se stekli uslovi za njegov otkup.

"Otkup tog stana, sa svim drugim dodacima bio je 17.000 eura. Kako je plata tada bila 300 eura, ja sam se obratila Vladi, normalno po njihovim tada kriterijumima, i dobila 20 hiljada eura, otkupila stan i postala vlasnik", pojasnila je Medenica.

Medenica je imala i zemljište od oko 27 hiljada kvadrata u Kolašinu u selu Ravni kojeg je, sredinom 2015. prodala of-šor firmi biznismena Zorana Bećirovića za skoro pet eura po kvadratu, odnosno ukupno oko 135 hiljada eura.

Ona se u oktobru 2019. odgovarajući na pitanja novinara požalila da je cijena bila niska, ali je "morala da proda".

"Ni pet eura po kvadratu... Ja nijesam kupila, pa da ne mogu da dokažem odakle mi novac. Nego ono što je 300 godina bilo moje familije, ja sam morala da prodam, da bih obezbijedila budućnost svoje djece, da bih sanirala posljedice iznenadne smrti svoga supruga", rekla je Medenica.

MANS je, međutim, pozivajući se na rješenje kojim je Opština Kolašin utvrdila iznos poreza na zemljište za 2015. godinu, objavio da je tržišna vrijednost četiri parcele u selu Ravni kod Kolašina, bila čak deset puta manja od one po kojoj ih je Medenica prodala Bećiroviću.

"Kolašinski Sekretarijat za privredu i finansije utvrdio je da je tržišna vrijednost oko 27 hiljada kvadrata zemljišta 2015. godine bila nešto preko 12.000 eura, odnosno u prosjeku oko 40 centi po kvadratu", objavio je MANS upozoravajući na poslovne odnose između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda i biznismena, koji otvaraju brojna pitanja u vezi nepristranosti Medenice.

Sin trgovao gorivom, dobijao kredite od IRF-a

Miloš Medenica, prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), osnivač je i direktor preduzeća Timi, čija je djelatnost trgovina na veliko čvrstim, tečnim i gasovitim gorivima i sličnim proizvodima. Prema posljednjim objavljenim bilansima za 2020. godinu, kapital preduzeća iznosi 35.353 eura.

Preduzeće je osnovano 2013. godine, a krajem 2020. godine je izgubilo licencu za trgovinu na veliko naftnim derivatima, odlukom Regulatorne agencije za energetiku (RAE).

U obrazloženju odluke navodi se da je Agencija licencu Timiju oduzela na osnovu Zakona o energetici kojim je propisano da se licenca privremeno oduzima subjektu koji "energetske sisteme ne održava u ispravnom i bezbjednom stanju i u skladu sa tehničkim propisima kojima se uređuju uslovi eksploatacije objekta i zaštita životne sredine".

U maju 2018. godine preduzeće Miloša Medenice dobilo je od Agencije za duvan dozvolu za prodaju duvanskih proizvode na malo u prodavnici, u mjestu Jabuka, kod Kolašina, u blizini kampa radnika kineske kompanije CRBC koja je izgradila prvu dionicu auto-puta Bar–Boljare.

Prema podacima Agencije za duvan, dozvola za prodaju duvanskih proizvoda na malo Milošu Medenici je istekla u maju 2020. godine.

Portal RTCG je prošle godine objavio i da je preduzeće Timi godinama upravljalo restoranom Pirun, koji se nalazi uz kamp za radnike u mjestu Jabuka i taj ugostiteljski objekat je pod lupom istražnih organa.

CIN-CG je uputio pitanja SDT-u da li je tačno da je Miloš Medenica upravljao tim objektom i da li sumnjaju da je tu bilo neke nelegalne trgovine, ali odgovor nije stigao.

Timi je dobio i dva kredita od državnog Investiciono-razvojnog fonda. Firma Miloša Medenice prvi kredit od državnog IRF-a od 200.000 eura dobila je u oktobru 2016. godine, a drugi od 195.000 eura 2018. godine.

IRF je oba kredita Timiju odobrio za refinansiranje tekućih kreditnih zaduženja, s tim što je prvi kredit odobren preko poslovne banke, a drugi je odobrio direktno IRF.

Na čelu IRF-a tada je bio bivši poslanik DPS-a Zoran Vukčević koji je u februaru 2021. hapšen zbog sumnje u nezakonitu raspodjelu i trošenje novca iz Abu Dabi fonda, zbog čega je, prema sumnjama tužilaštva, budžet Crne Gore oštećen za više desetina miliona eura. Protiv Vukčevića je prošle godine podignuta optužnica zbog sumnje u falsifikovanje i uništavanje originalne arhivske dokumentacije u IRF-u nakon parlamentarnih izbora 2020. godine kada je DPS izgubio vlast.

Kuće u Kolašinu, stanovi u Podgorici

Prema podacima iz katastra, Miloš Medenica je suvlasnik porodične kuće u Kolašinu od 102 kvadrata. Kako je navedeno, on je kuću, sa pomoćnom zgradom i dvorištem od 356 kvadrata, naslijedio i pripada mu polovina, a druga polovina njegovoj sestri Mariji.

Miloš Medenica je vlasnik i kuće od 187 kvadrata i dvorišta od 112 kvadrata i livada od oko hiljadu kvadrata, takođe u Kolašinu, u blizini centra grada.

Prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, kvadrat kuća (starogradnja), koje se prodaju uglavnom sa dvorištima od nekoliko stotina metara kvadratnih, u Kolašinu košta od 700 do 2.000 eura. To znači da kuće Medenice koštaju najmanje 70.000 i 130.000 eura. Cijene zemljišta u centru Kolašina kreću se od 150 do 1200 eura po kvadratu, tako da livade Miloša Medenice koštaju najmanje 150 hiljada eura.

Sin Vesne Medenice ima i dva stana u Podgorici, dvosobni od 91 kvadrat i jednosobni od 68 kvadrata u naselju ispod Gorice.

Prema podacima iz katastra Medenica je ove stanove kupio, a na njih je 2018. godine upisana hipoteka po osnovu kredita koje je njegovo preduzeće Timi uzelo od IRF-a. Stanovi na ovoj lokaciji (ispod Gorice) prelaze cijenu od 2.000 eura za kvadrat, što znači da stanovi Medenice koštaju oko 180 hiljada i 140 hiljada eura.

Izazvao urbanistički haos u Krašićima

Medenica je gradio vilu u Krašićima, ali je krajem 2021. godine prodao turskom državljaninu. Njegova vila je godinama bila u centru pažnje javnosti zbog prekoračenja dozvoljene gradnje i urbanističkog haosa jer su zgrade skoro ušle u more.

Vilu, koju sada istražuje SDT, gradio je sa partnerima Radom Arsićem i Željkom Kovinićem, a dozvolu za izgradnju izdalo je Ministarstvo održivog razvoja u julu 2012. godine, kada je na njegovom čelu bio Predrag Sekulić (DPS). Dozvoljena je gradnja turističkih vila sa podrumom, suterenom i prizemljem, ukupne bruto građevinske površina 440 kvadratnih metara.

MANS je u aprilu prošle godine objavio da je Miloš Medenica prodao vilu u Krašićima za 700.000 eura, iako je u izgradnju tog objekta uložio tek 16.000 eura, dok je ostatak finansirao tivatski biznismen Rado Arsić.

Ćerka Vesne Medenice, Marija, posjeduje stan od 80 kvadrata u Podgorici u naselju Kruševac, pokazuju podaci iz katastra. Taj joj je stan poklonila majka. Na ovoj lokaciji kvadrat stana košta od 1.500 hiljada pa do nekoliko hiljada eura, tako da je stan Marije Medenice vrijedan najmanje 120 hiljada eura. Marija posjeduje i 50 odsto kuće od 102 kvadrata u Kolašinu, koju je naslijedila, dok polovina pripada njenom bratu Milošu.

Kovačević ima stan u Bečićima i pašnjak na Krimovici

Dragan Kovačević, prema zvaničnim podacima iz katastra i imovinskog kartona, ima stan u Bečićima od 31 kvadrata, pašnjak na Krimovici od 250 kvadrata, stan od 118 kvadrata u Podgorici i livadu u Donjoj Gorica 1.100 kvadrata. U Danilovgradu ima kuće od 51 i 90 kvadrata u susvojini, kao i nekoliko hiljada kvadrata šuma, livada i pašnjaka.

U katastru se na Petra Lazovića ne vodi nijedna nekretnina, dok je njegov otac Zoran Lazović suvlasnik kuće u katastarskoj opštini Orahovac u Bijelom Polju od 31 kvadrata, kao i livada, šuma, pašnjaka i voćnjaka od oko 40 hiljada kvadrata. U Podgorici ima kuću od 250 kvadrata.

Branilac Petra Lazovića je u ponudi za jemstvo naveo nekretnine i 100.000 eura njegovog oca Zorana. Zoran Lazović je u imovinskom kartonu za 2020, dok je bio na funkciji pomoćnika direktora policije, naveo da mu je godišnji prihod u Upravi policije iznosio 13.560 eura. Njegova supruga u Fondu PIO je imala godišnji prihod 4.032 eura. Lazović je prijavio i 30.000 godišnjeg prihoda od poljoprivrede i ušteđevinu od oko 67  hiljada eura.

Blažo Jovanić, kako je ranije CIN-CG objavio, ima stan u Podgorici, a u Nikšiću ljetnikovac sa bazenom i sportskim terenima. Kao nasljedstvo je prijavio nestambeni prostor od 43 kvadratna metra, dva stana od po 140 kvadrata, poslovni prostor od 55 kvadrata, dvorište od 487 kvadrata u Nikšiću - od čega mu pripada polovina.

Inspekcijski pregled pokazao je da je tokom izborne godine u Rožajama posječeno tri puta više četinara nego što je bilo predviđeno planom za tu godinu

Đurđa RADULOVIĆ

Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore (UIZP) podnijela je 19. januara krivičnu prijavu protiv Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (bivša Uprava za šume), zbog prekomjerne sječe u Rožajama tokom izborne 2020. godine. Osnov za to bio je rezultat inspekcijskog pregleda koji je urađen na inicijativu MANS-a. Upravom za šume (UZŠ) tada je rukovodio Nusret Kalač, dugogodišnji funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS).

Inspekcijski pregled, koji je inicirao MANS, pokazao je da je tokom 2020. Uprava za šume u Rožajama posjekla tri puta više četinara nego što je bilo predviđeno planom za tu godinu. Pregled su u decembru 2021. obavili šumarski inspektori Milutin Vukić i Zufer Sijarić.

U izbornoj godini, posječeno je za stanovnike ruralnih područja najmanje 8.200 metara kubnih četinara, gotovo 6.000 kubika više od plana.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede potvrdili su za CIN-CG da je u Rožajama te godine bila planirana sječa od svega 2.425 kubika četinara za lokalno stanovništvo.

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić, po struci šumarski inženjer, za CIN-CG kaže da se ova šumska šteta mjeri milionima eura.

”Moja slobodna procjena je da je ekološka šteta od ove bespravne sječe pet do sedam miliona eura, dok je ekonomska šteta od oko pola miliona do 700 hiljada eura”, kaže Gazdić.

Iako je inspekcijski pregled urađen u decembru 2021, Uprava za inspekcijske poslove je podnijela krivičnu prijavu protiv Uprave za gazdovanje šumama i lovištima tek sada, nakon brojnih pitanja CIN-CG o ovom slučaju. Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Rožaje potvrdili su za CIN-CG da je izviđaj počeo 19. januara.

Nedavno postavljeni v.d. pomoćnika direktorice Uprave za inspekcijske poslove, Darko Rašović, koji koordinira rad šumarske inspekcije, kazao je za CIN-CG da je krivična prijava trebalo da bude podnesena prošle godine.

”Inspektori za šumarstvo zatekli su niz nepravilnosti prilikom pregleda koje nisu imala obilježja prekršaja, već krivičnog djela. Nakon saznanja da slučaj još nije u tužilaštvu, Uprava za inspekcijske poslove je podnjela krivičnu prijavu”, rekao je Rašović.

Prema njegovim riječima, Uprava za šume je kao oštećeni organ trebalo da podnese krivičnu prijavu.

CIN-CG je razgovarao sa više izvora iz sektora šumarstva Crne Gore, koji žele da ostanu anonimni, a koji tvrde da je prekomjerna sječa u Rožajama bila dio programa kupovine glasova pred izbore 2020. Uprava za šume od sporne sječe u Rožajama prihodovala je svega oko 82.000 eura, što znači da je kubik drveta vrijedio oko 11 eura - višestruko manje od cijene na tržištu.

Počinjen niz krivičnih djela

Šef područne jedinice Rožaje tada je bio Remzo Ibrahimović. Istraživanje CIN-CG ukazuje na sumnju da su Ibrahimović i tadašnji prvi čovjek Uprave za šume Nusret Kalač grubo prekršili Zakon o šumama, da je sumnjiva dokumentacija i da je sječa obavljena bez odobrenja Ministarstva poljoprivrede kojim je tada rukovodio Milutin Simović (DPS).

Ibrahimović je nakon inspekcijskog pregleda uložio prigovor u kojem se pozvao na niz dokumenata, koja navodno pokazuju da su sporne sječe legalne.

CIN-CG je preko aplikacije MANS-a za slobodan pristup informacijama “Pitajte institucije”’ došao do te dokumentacije. Dokumentaciju za ovu operaciju potpisivali su Ibrahimović i Kalač. Istraživanje CIN-CG pokazuje da dokumenti nijesu mogli biti pokriće za prekomjernu sječu.

Dva odobrenja za sječu od skoro 2.000 kubika potpisao je Nusret Kalač. Prema dokumentima, riječ je o takozvanoj sanitarnoj sječi, odnosno drvetu koje se mora ukloniti zbog stradanja u požaru, suši i slično.

Prema Zakonu o šumama Crne Gore kada se radi sječa ovakve vrste, neophodno je donijeti takozvani plan sanacije, koji usvaja Ministarstvo poljoprivrede. To se 2020. nije desilo.

”U toku 2020. godine Uprava za gazdovanje šumama nije inicirala prema Ministarstvu donošenje plana sanacije šuma’’, rekli su za CIN-CG iz Ministarstva poljoprivrede.

CIN-CG je tražio komentar i od Gazdića.

”Nisam upoznat sa konkretnim slučajem, ali ako je tako, radi se o grubom kršenju Zakona o šumama. Planovi sanacije su najbolji način saniranja štete i tu su da bi se poštovali. Svako ko krši zakon mora odgovarati’’, kazao je on za CIN-CG.

Sumnja da je Uprava za šume lažirala podatke

Još jedan dokument na koji se Ibrahimović poziva u prigovoru je izvještaj o realizaciji, koji pokazuje koliko je drveta posječeno za potrebe lokalnog stanovništva u 2020. Prema tom izvještaju, sječa od preko 8.000 kubika djeluje legalno. Međutim iz Ministarstva poljoprivrede su za CIN-CG potvrdili da ovolika sječa nije mogla biti urađena, što upućuje na to da se Ibrahimović poziva na dokument koji nije odobren u Ministarstvu.

Problem je i što je dokument iz decembra 2021. kada je rađen inspekcijski pregled. Međutim, ovakav izvještaj morao je biti sačinjen i usvojen od Ministarstva najkasnije do marta 2021.

Iz Uprave su CIN-CG dostavili dokument koji je Ministarstvu poslao Kalač u januaru 2021, koji prikazuje da je u Rožajama posječeno gotovo duplo manje šume nego što piše u izvještaju Područne jedinice Rožaje, na koji se poziva Ibrahimović. Sve to budi sumnju da su lažirane brojke za Ministarstvo.

Još dokumenata potvrđuje da podaci o poslovanju Područne jedinice Rožaje, koje je usvojilo Ministarstvo, nisu tačni. Izvještaj o radu Uprave za šume za 2020. godinu, koji je usvojilo Ministarstvo, pokazuje da se tokom 2020. u Rožajama drvo sjeklo u 118 takozvanih šumskih odjeljenja. Međutim, inspekcijski nadzor je pokazao da se sjeklo u gotovo 200 odjeljenja, samo za potrebe lokalnog stanovništva.

CIN-CG je zbog ovog slučaja kontaktirao Kalača. On je rekao da je čuo da je podnijeta krivična prijava, ali da ga još niko nije kontaktirao i da je za sve što se dešavalo u Rožajama odgovorno rukovodstvo tamošnje Područne jedinice.

I bivši rukovodilac Područne jedinice Rožaje Remzo Ibrahimović kazao je za CIN-CG da je upoznat sa krivičnom prijavom. On tvrdi da je sve radio po zakonu, te da je nastojao da uvede red u PJ Rožaje.

”Kao šef PJ nisam mogao imati uvid na to ko i koliko sječe. To je posao ljudi koji rade na terenu”, rekao je Ibrahimović.

Prvo sjekli nelegalno, pa promijenili planove sječe

CIN-CG je preko aplikacije MANS-a “Pitajte institucije” došao i do rebalansa plana PJ Rožaje za prodaju drveta lokalnom stanovništvu za 2020.

Rebalans je promjena plana i morao se raditi prije sječe. Rebalans je, međutim, datiran na 14.12. 2020, kada je sezona za sječu uveliko gotova i kada je šteta već nastala. Rebalans je usvojila samo PJ Rožaje, ne i organi višeg nivoa.

Rebalans plana za dodjelu ogreva i tehničkog drveta lokalnom stanovništvu morala je usvojiti Uprava za šume, uz saglasnost Ministarstva, kaže za CIN-CG Darko Rašović.

Ibrahimović u svom prigovoru navodi da je rebalans predat za usvajanje u Pljevljima, ali nema potvrde da je i usvojen.

Rašović je kazao da će sva sporna dokumentacija biti proslijeđena tužilaštvu.

CIN-CG se povodom sporne dokumentacije obratio i Upravi za gazdovanje šumama i lovištima. Taj organ nam je javio da je nakon pitanja CIN-CG formirana komisija za ispitivanje dokumentacije radi davanja “iscrpnih odgovora”, koje ipak nijesmo dobili. Oni su kazali da se ne mogu detaljnije izjasniti “dok je postupak izviđaja u toku”.

Srđan Pejović, nedavno smjenjeni direktor Uprave za šume, kazao je za CIN-CG da je smijenio Ibrahimovića sa mjesta direktora PJ Rožaje početkom prošle godine zbog rezultata inspekcijskog pregleda koji je pokrenuo MANS.

Iz Ministarstva poljoprivrede su kazali za CIN-CG da su tokom 2021. godine reagovali na povećanu prodaju drveta lokalnom stanovništvu, te da su rezultati Uprave za šume tokom 2020. godine bili osnov da se Kalač smijeni sa mjesta direktora. Tada je Ministarstvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Kalača zbog poslovanja sa šumskim koncesijama. U januaru ove godine je i Udruženje malih drvoprerađivača iz Plava podnijelo krivičnu prijavu protiv njega, takođe zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja u poslovima sa koncesijama.

Haos u evidenciji

Iako se u šumarstvu prave detaljni planovi za sječu po takozvanim šumskim odjeljenjima, inspekcijski nadzor koji je pokrenuo MANS pokazuje da se planovi uopšte ne poštuju.

Tako je sječa drveta za lokalno stanovništvo obavljena u skoro 200 šumskih odjeljenja u Rožajama umjesto planiranih 97.

Iako je pravilo da se sječa u jednom šumskom odjeljenju obavlja jednom u deset godina, papiri pokazuju da se u neka odjeljenja u Rožajama samo tokom 2020. ulazilo više puta.

Uz to, zaposleni zaduženi za evidenciju sječe ne navode sve potrebene podatke, navodi se u zapisniku inspekcije.

Prilikom kontrole, zaposleni u PJ Rožaje, objašnjavaju da je određena količina drveta iskorišćena za gradnju mosta na rijeci Ibar. Međutim, o tome ne postoje dokazi ni dokumentacija, tvrde iz Uprave za šume.

Nepoštovanje planova je propast za šume

”Smatram da se sječa šuma u Crnoj Gori isplati samo manjoj grupi ljudi koji godinama ne mareći za stanje namiruje svoje potrebe’’, kaže Gazdić za CIN-CG.

Nepoštovanjem planova sječa izazivaju se ogromne štete poput erozija zemljišta i poplava, objašnjava Gazdić.

”Oni koji se bave sječom šuma zaboravljaju da je glavna funkcija šuma zaštita. Tu spadaju regulacija voda, zaštita od erozija i vjetra, ali i zaštita brojnih vrsta kojima su šume dom’’, kaže on.

Iako se u Crnoj Gori računaju uglavnom finansijske štete, ekološka šteta je, kako dodaje, obično desetostruko veća.

Objašnjava da se ekonomska šteta odnosi isključivo na finansijski gubitak od prodaje drveta, dok u ekološku spadaju brojne dugoročne posljedice poput erozije zemljišta.

”Prema nekim istraživanjima, potrebno je više od 80 godina da se povrati funkcija šumskog zemljišta nakon štete. Za vještačko podizanje i gajenje šume na uništenom hektaru potrebno je 2.000 eura. Klimatske promjene i velike ljetnje suše utiču na mlade sadnice, pa je jako teško sada podići novu šumu. Upoznao sam se sa situacijom u šumarstvu u skoro svim zemljama EU i sa sigurnošću kažem da je situacija u šumarstvu Crne Gore jako loša", tvrdi on.

Prema njegovim riječima, izgled šumskih odjeljenja nakon sječe govori da vlada haos, i ne samo u Rožajama.

”Svake godine biolozi koji rade na uspostavljanju mreže zaštićenih područja Natura 2000 šalju slike katastrofalnih sječa iz svih djelova države’’, navodi on.

Da prilike nijesu loše samo u Rožajama potvrđuje i informacija da je nedavno podnijeta krivična prijava zbog prekomjerne eksploatacije šuma u Beranama.

Sada je na pravosuđu da odgovori zašto je toliko stabala posječeno u izboroj godini, da li su tako kupovani glasovi lokalnog stanovništva i koliko štete društvu nosi ovakvo gazdovanje vrijednim resursima.

Poslove širom svijeta sklapaju firme koje je država prodala privatnicima

Miloš RUDOVIĆ

Mojkovačka kompanija "Tara aerospace" nije u decembru 2022. godine dobila saglasnost da isporuči opremu za etiopijske borbene avione, zbog sukoba u toj afričkoj državi.

Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma (MERT) odbilo je prošlog mjeseca isporuku te opreme Etiopiji, zbog mišljenja Obavještajno-bezbjednosnog direktorata Ministarstva odbrane. U mišljenju koje potpisuje vršilac dužnosti direktora Direktorata Janko Laković navodi se da neće dati saglasnost, uzimajući u obzir "aktuelne konflikte na teritoriji Etiopije, koja je krajnji korisnik predmetnog naoružanja i vojne opreme, kao i mogućnost zloupotrebe dodatnog naoružanja sa ciljem jačanja vojnih ofanziva i pozicija kojim bi se u velikoj mjeri narušila ljudska prava tamošnjeg stanovništva".

Zavisno od situacije u toj državi i stavova drugih ministarstava, Ministarstvo je odobravalo ili zabranjivalo izvoz, vidi se iz više rješenja u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Međutim, ono što nije uspjelo u decembru 2022. godine, uspjelo je devet mjeseci ranije. Početkom marta prošle godine, avionom jordanskog ratnog vazduhoplovstva "Locheed C-130H Hercules", piropatroni su sa podgoričkog aerodroma prevezeni u etiopijsku prijestonicu Adis Abebu. "Vijesti" su u oktobru objavile da je dugogodišnja službenica Agencije za civilno vazduhoplovstvo, kako tvrdi, ostala bez posla nakon što je prijavila sumnje u zakonitost odobrenja prevoza ove isporuke.

Piropatroni, koje je tada Etiopljanima isporučila "Tara", koriste se u slučaju kvara ili oštećenja aviona koje onemogućava sigurno prizemljenje. Pilot aktivira piropatrone koje ga, zajedno sa sjedištem, izbacuju iz kokpita, nakon čega se otvara padobran. Ovo je jedan od glavnih izvoznih proizvoda mojkovačke kompanije.

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) je i u januaru 2021. godine odbilo da izda saglasnost "Tari", navodeći da je u Etiopiji sukob između centralne vlade i regionalne vlade Tigraja, tj. Narodnog oslobodilačkog fronta TPLF.

U dokumentu se konstatuje, između ostalog, da ilegalno širenje oružja u Etiopji i pograničnim regionima predstavlja problem.

"I pored toga što MVP nastoji da sagleda benefite po našu ekonomiju, s druge strane cijeni da je s aspekta ugleda Crne Gore u međunarodnim odnosnima bitno učiniti sve što je moguće kako bi naša država nastavila sa poštovanjem obaveza iz relevantnih akata, odluka i preporuka po pitanju uzdržavanja od izvoza naoružanja i vojne opreme u krizna područja (te da pribavi makar potrebne garancije da neće biti diverzije navedene robe, a što bi - ukoliko se desi - štetilo ugledu Crne Gore na međunarodnom nivou), tim prije što bi eventualne negativne političke konsekvence do kojih bi dovelo odobravanje izvoza u krizna područja bilo veće od ekonomske koristi koje bi Crna Gora imala", navodi se u obrazloženju koje potpisuje ambasador Veljko Milonjić.

Etiopija je ranije bila pod embargom Ujedinjenih nacija za isporuku oružja zbog sukoba sa susjednom Eritrejom. Sukobi ove dvije afričke države traju više decenija. Međutim, i poslije ukidanja embarga UN, povremeno su zabranjivane isporuke naoružanja. A zbog prirode sukoba bilo je i poziva da se Etiopiji ponovo uvede embargo.

Izvršni direktor "Tare" Milan Vujisić kazao je za CIN-CG da se njihovo poslovanje "obavlja u skladu sa Zakonom o kontroli izvoza robe dvostruke namjene, Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom, uz poštovanje međunarodnih smjernica i preporuka".

Prihodi preko 60 miliona eura

CIN-CG imao je uvid u više od 150 dozvola za izvoz propisanih Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom koje su dobijale tri velike crnogorske kompanije.

Sve tri - podgorički "Montenegro defense industry", mojkovačka "Tara aerospace" i beranski "Poliex" - bile su u djelimičnom ili većinski državnom vlasništvu. "MDI" i Poliex" privatizovane su 2014/2015. godine, a prethodnica "Tare" 2007. godine. Vlada danas ima djelimičnog udjela samo u "Tari".

Ove tri kompanije uključene u posao izvoza naoružanja i vojne opreme, samo u posljednjih pet godina prijavile su poslovne prihode od gotovo 60 miliona eura, vidi se iz njihovih bilansa uspjeha. O koliko unosnom poslu je sada riječ, govori i činjenica da je, na primjer, neto prihod "MDI" samo u jednoj godini bio viši nego što je Vlada dobila od prodaje ove državne kompanije privatnicima. "MDI" je, između ostalog, poslovala sa zapadnim silama ali i autoritarnim režimima, pa i sa kompanijom jednog od najvećih trgovaca naoružanjem u regionu Slobodana Tešića, koji je u međuvremenu dospio pod sankcije Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

U odluci američkih vlasti navodi se da bi se Tešić, koji je rođen u Kiseljaku, u Bosni i Hercegovini, služio mitom, kako bi osigurao ugovore sa različitim državama, ali i potencijalne klijente vodio na skupa putovanja i plaćao školarinu za njihovu djecu u državama na Zapadu.

Sumnjivi vlasnik, poslovi preko povezanih kompanija

Većinski vlasnik "Tare" je, na primjer, kontroverzni švajcarski trgovac naoružanjem Hajnrih Tomet preko dvije kompanije - bernskog "BT Internationala" (34,9 odsto) i podgoričkog "BTI Montenegra" (15,2 odsto).

Prateći proces privatizacije, CIN-CG je krajem 2014. godine pisao da je Vlada Mila Đukanovića davala ustupke švajcarskom biznismenu, uprkos tome što nije ispunjavao obaveze na vrijeme.

Istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenl navodili su da je Tomet umiješan u šverc oružja i da je bio na listi za nadzor američkih vlasti. On je negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje, tvrdeći da su to podmetanja konkurencije.

"Vezano za negativno izvještavanje medija od prije par godina, želimo da vas podsjetimo da ništa od navođenog nije dokazano, i da većinski vlasnik kompanije 'Tara Aerospace' nije procesuiran po optužbama iz medija", kazao je direktor ove fabrike Milan Vujisić za CIN-CG.

Na molbu novinara da detaljnije odgovori na set postavljenih pitanja o poslovima kompanije, Vujisić je kazao:

"Nadamo se da imate u vidu da konstantno ponavljanje nedokazanih optužbi od prije 10 godina, kao i objavljivanje paušalnih pretpostavki bez realne osnove u domaćim medijima urušava naš poslovni ugled i da ćemo biti primorani da ga zaštitimo i sudskim putem ako je potrebno".

U odboru direktora kompanije pominje se i ime Bogdan Chupryna. Chupryna je i vlasnik podgoričke kompanije "Tara technology", koja je u jednom trenutku nosila ime "Rozenia", vidi se iz dokumentacije iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS).

"Rozenia limited" je ime kiparske kompanije preko koje je, prema dozvolama o izvozu u koje je CIN-CG imao uvid, "Tara" ugovarala izvoz sa Ukrajinom, Mađarskom, Indijom,Gruzijom, Kazahstanom i Pakistanom. Sa tom kompanijom povezana je yahoo mail adresa gotovo ista kao ona koju je Chupryna prijavio CRPS-u.

Na sajtu kiparske kompanije rozenia.org se navodi da se bavi transportom velikim kargo avionima "antonov" i "iljušin", kao i prodajnom rezervnih djelova za vazduhoplove.

Slavko Vujisić drži "Poliex", ali i četvrtinu "Tare"

Vlada sada ima osminu akcija (12,58 odsto) u "Tari", a duplo više ima Slavko Vujisić (25,4 odsto). Vujisić je danas najveći vlasnik u beranskoj kompaniji za proizvodnju eksploziva "Poliex" (82,8 odsto).

Većina akcija u beranskoj kompaniji bila je među ponuđenima za privatizaciju 2014/2015. godine, a jedina ponuda bila je od konzorcijuma koji su činili Vujisić i "Prva iskra namenska" iz Srbije. Cijena za većinski paket akcija iznosila je tada 138,5 hiljada eura, uz obavezu ulaganja.

Od posljednjih pet godina, neto prihod "Poliexa" je četiri godine premašivao iznos po kojem je država prodala svoj paket.

Izvozne dozvole pokazuju, između ostalog, da je ova kompanija izvozila uglavnom u zemlje regiona, ali i da su njeni proizvodi - dominantno amonijum perhlorat, koji se masovno koristi u proizvodnji raketnih goriva, a takođe i u pirotehnici - stizali i do Južne Koreje i Malezije.

Iz kompanije su za CIN-CG kazali da su na kolektivnom odmoru do početka februara.

Vlasnik "Poliexa" Slavko Vujisić je, prema nezvaničnim informacijama, pokušao da osigura veći udio u "Tari".

"U vezi transfera akcija na ime g. Slavka Vujisića, želimo da vas obavijestimo da su većinski akcionari kompanije ukazali da se radi o nezakonitom prenosu akcija i da ćemo sačekati odluku nadležnog suda ili sporazum u vezi toga", kazao je direktor "Tare" Milan Vujisić za CIN-CG.

Hapšenje trgovca oružjem na Božaju

Vlada Đukanovića je u istom periodu 2014/2015. godine odlučila da privatizuje "MDI" za svega 680.000 eura, uz obavezna ulaganja. Mada su iz MANS-a upozoravali da tadašnji Zakon o stranim ulaganjima nije omogućavao da stranci imaju većinski udio u crnogorskim kompanijama naoružanja i vojne opreme, "MDI" je prodata konzorcijumu firmi koji su činili izraelski "ATL - Atlantic Technologies" i srbijanski "CPR-Impex". "ATL" se, prema pisanju BIRN-a, dovodi u vezu sa kontroverznim belgijskim trgovcem oružjem i dijamantima Seržom Milerom.

Neposredno poslije potpisivanja kupoprodajnog ugovora za "MDI", crnogorska policija je u martu 2015. godine uhapsila Milera na graničnom prelazu Božaj na osnovu crvene potjernice Interpola, koja je dan ranije izdata u Briselu, zbog navodne umiješanosti u međunarodni lanac šverca kokaina, pranje novca i članstvo u jednoj kriminalnoj organizaciji.

Izvršni direktor "MDI" Zoran Damjanović kazao je za CIN-CG da je Vladi pored uplate udjela u iznosu od 680.000 eura "uplaćeno i 476.631,52 eura za kupovinu poslovnog prostora i preko 12 miliona eura po osnovu poreza i doprinosa koji se i dalje, sa rastom prihoda uplaćuju u povećanim iznosima".

"Zahvaljujući angažovanju 'MDI', fabrike '4. novembar' (bivša Tara) iz Mojkovca i 'Polieks' iz Berana su spašene od stečaja, uspješno privatizovane, zaposlile novih oko 200 radnika, osvojile nove proizvode koji se izvoze i uplatile preko 30 miliona poreza i doprinosa državi Crnoj Gori", pohvalio se Damjanović.

Više medija je objavilo da je vlasnik "CPR"-a Petar Crnogorac hapšen prije privatizacije "MDI" zbog sumnje da je učestvovao u namještanju tendera za Vojsku Srbije. "Tehnoremont", ćerka firma "CPR Impeksa", bila je pod istragom Ujedinjenih nacija jer se sumnjalo da je umiješana u snabdijevanje islamista u Libiji.

"Tara" je na kraju prošle godine imala 170 zaposlenih, "Poliex" 70, a "MDI" 17, navodi se u dokumentima na portalu Uprave prihoda i carina.

U posljednjih pet godina, ukupni prijavljeni poslovni prihodi "Tare" kretali su se od 3,5 do 6,7 miliona, "Poliexa" od 1,9 do 3,1 milion, a "MDI" od 3,1 do 5,2 miliona eura. Od ove tri kompanije, samo je mojkovačka imala višegodišnje minuse.

Iz kompanije "Tara" su u maju saopštili da su imali jednu od najprosperitetnijih poslovnih godina u smislu ugovora, ali da je potrebna podrška banaka.

"Ovo nije zbog loše ekonomske situacije 'Tare', već isključivo zbog nedostatka crnogorskih i evropskih banaka koje bi odobrile transfere za vojne fabrike u zemljama Balkana koje nisu članice EU", navodi se u saopštenju izvršnog direktora Milana Vujisića.

Vujisić je tada dodao i da je i pored brojnih zahtjeva za pomoć Centralnoj banci Crne Gore, kao i Ministarstvu finansija, realna podrška izostala.

"'Tara' je uprkos biznis barijerama u bankarskom sektoru uspješno nastavila svoje poslovanje", kazao je Vujisić za CIN-CG.

Sagovornici CIN-CG iz MERT-a pojašnjavanju da je problem zbog bankarskog sistema kojem pripada Crna Gora, zbog čega se isplate često blokiraju. Susjedna Srbija je navodno to pitanje riješila osnivanjem posebne banke.

Prihodi i od širenja znanja

Iz dozvola u koje je CIN-CG imao uvid može se vidjeti da su kompanije ostvarivale prihode i od prenošenja svog znanja i iskustva (know-how). Tako se u jednom ugovoru navodi da je na proljeće prošle godine prenošenje znanja koji se tiče tehnologije za proizvodnju amonijum perhlorata. Ugovor sa jednom regionalnom kompanijom je potpisala kompanija "MDI", a proizvodnjom ovog jedinjenja bavi se kompanija "Poliex". To je ujedno jedan od njenih glavnih izvoznih proizvoda.

Dozvola za izvoz je inače moguća samo uz prethodnu saglasnost ministarstava unutrašnjih poslova, vanjskih poslova i odbrane. Prilikom odlučivanja o davanju saglasnosti, Ministarstvo vanjskih poslova mora voditi računa o kriterijumima kao što su očuvanje regionalnog mira i bezbjednosti i poštovanju međunarodnih obaveza Crne Gore, posebno sankcija. Ministarstvo odbrane vodi računa o nacionalnoj bezbjednosti Crne Gore i država sa kojima je u partnerskim odnosima, ali i namjeravanoj krajnjoj upotrebi ove vrste robe i riziku od reeksporta. Ministarstvo unutrašnjih poslova procjenjuje uticaj na bezbjednost saobraćaja, zaštitu života, ličnu i imovinsku bezbjednost građana. Proces uključuje provjeru krajnjeg korisnika, odnosno onog kome će biti isporučeno oružje ili vojna oprema. Konačno rješenje donosi MERT.

MERT je odbijalo da izda dozvole crnogorskim kompanijama kada bi se usprotivilo bilo koje drugo ministarstvo. Tako je, na primjer, u maju 2017. godine odbijeno da se izda dozvola za izvoz 300 pušaka za pakistanski "Adil arms company". U nalazu MVP se navodi da su u procesu provjere krajnjeg korisnika uvrdili da je dostavljena "dokumentacija lažna i falsifikovana".

U najmanje jednom slučaju dešavalo se da sama kompanija odustane od dozvole, jer, na primjer, nije uplaćen avans. To se desilo u septembru 2019. godine, kada to nije uradila kiparska kompanija "Fameway investment", koja je trebalo da proizvode koji su bili u vlasništvu Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, proda Ministarstvu odbrane Ugande.

MERT je odbijalo da izda saglasnost i kada se tražio duži rok. Jedan od takvih slučajeva je 550.000 eura vrijedan ugovor preko kiparske "Rozenie" za jednu ukrajinsku kompaniju.

U zahtjevu iz 2022. izvoznika se navodi da je došlo do kašnjenja u preuzimanju predmetnih sredstava od strane kupca. Kašnjenje je, kako se navodi, prouzrokovano okolnostima na koje kompanije nije mogla da utiče, a odnosi se na situaciju sa pandemijom koronavirusa, koje je za posljedicu imala ograničene mogućnosti vezano za blagovremenu nabavku materijala i organizaciju proizvodnje u planiranom rokiu. Takođe se navodi da je sukob u Ukrajini značajno usporio i umanjio mogućnost organizcacije transporta ove vrste robe u kratkom roku, s obzirom na razna poskupljenja koja se odnose na gorivo, takse i ostalo.

Ministarstvo se u odluci pozvalo na zakonsku odredbu kojom je dozvolu moguće produžiti najviše na godinu, pa je odbilo crnogorskog izvoznika.

Još 2021. godine se nije dala mijenjati dozvola takođe koja je trebalo preko iste kiparske kompanije da isporuči robu za komandu vazduhoplovnih snaga Ukrajine. U obrazloženju se navodi da se radilo o bitnoj izmjeni dozvole za izvoz, koja bi uvećala sumu za oko 400.000 eura, pa nije dobilo zeleno svjetlo.

Poslovni partner pod sankcijama SAD-a

Kompanija "MDI" je dostavila CIN-CG imena krajnjih korisnika za isporuke svojih proizvoda, ali i u slučaju brokerskih poslova. Brokerski posao podrazumijeva kupovinu kontrolisane robe od dobavljača iz jedne strane države i njenu prodaju kupcu iz druge države, sa ili bez prelaska granice Crne Gore.

"Ugovori o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme zaključeni sa inostranim kupcima sadrže klauzulu tajnosti, na osnovu koje nijedna ugovorna strana nema pravo da proslijedi informacije iz ugovora trećoj strani, bez pismenog odobrenja druge ugovorne strane", kazali su iz "MDI" na pitanja CIN-CG o detaljima isporučivane robe.

Za razliku od "Tare" i "Poliexa" koji izvoze svoju robu, "MDI" je izvozila viškove oružja i opreme koju je na tenderima dobijala od, npr, Ministarstva odbrane. To se moglo vidjeti iz više izvoznih dozvola.

Dostavljeni podaci "MDI" pokazuju da su neto prihodi podgoričke kompanije dostigli nepunih 800.000 eura 2021. godine, što je za 120.000 više nego što je Vlada zaradila od njene prodaje 2015. godine.

Među njenim klijentima našli su se 2016. godine i vlada SAD-a, ministarstva odbrane Saudijske Arabije, Iraka i Ugande, oružane snage Gane i vazduhoplovne snage Nigerije.

Posebno su zanimljivi ugovori koje je 2017. godine imala sa Ministarstvom odbrane Saudijske Arabije, koje je obavljala preko "Partizan techa". Prema podacima srpske Agencije za privredne subjekte, kompanija "Partizan tech" nalazi se u vlasništvu Slobodana Tešića, koji se od kraja te iste 2017. godine kao trgovac oružjem godina nalazi pod sankcijama SAD-a. Pod sankcijama je i više osoba povezanih sa Tešićem, među kojima i rukovodioci kompanije "Partizan tech".

Ugovori sa "Partizan techom" za kupovinu mina kretali su se u vrijednosti od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada dolara.

Prethodno je Tešić bio pod zabranom putovanja Ujedinjenih nacija na gotovo deset godina zbog isporuka oružja liberijskom režimu uprkos embargu.

Izvršni direktor "MDI" Zoran Damjanović insistira da nikada nisu ispručivali naoružanje i vojnu opremu zemljama koje imaju embargo od UN, Evropske unije ili velikih sila.

"Veoma je lako pratiti transport ove robe, koji se uglavnom obavlja brodovima ili avionima koji se prate putem satelita, a ukoliko se roba prevozi vazdušnim ili kopnenim putem preko trećih zemalja, prevoznik je dužan da pribavi saglasnost za prelet ili tranzit preko tih država", kazao je on.

Prilikom izvoza naoružanja i vojne opreme u pojedine zemlje, izvoznik je prije otpreme dužan da preko nadležnog MVP obavijesti UN kojim prevoznim sredstvom, kojom rutom i kojeg dana će biti otpremljeno, upravo radi omogućavanja praćenja isporuke.

"'MDI' nije imao nikakav izvoz naoružanja i vojne opreme preko 'Partizan tech' ili bilo koje Tešićeve firme u vrijeme kada je g. Tešić bio pod embargom UN, a posebno ne od kraja 2017. godine, kada su imenovanom uvedene sankcije SAD", ističe Damjanović, koji dodaje da je to lako provjeriti u MERT-u.

Dodao je da je "MDI" nikada nije podnosio zahtjeve za dobijanje dozvola za izvoz zemljama koje su bile u režimu sankcija UN, EU ili velikih sila.

U posljednjih pet godina, Damjanović navodi da kompanija nije nijednom odbijena od strane MVP pri izdavanju dozvola za izvoz.

Damjanović insistira da rat u Ukrajini nema uticaja na poslovanje "MDI". "S obzirom da 'MDI' nikada nije podnosio zahtjeve za izvoz naoružanja i vojne opreme u zemlje zahvaćene ratom", kazao je on.

Civilni sektor upozoravao je ranije da parlamentarni nadzor u ovoj oblasti gotovo da ne postoji.

Samo dvije od 22 pravosnažne odluke za trafiking odnose se na prosjačenje i ugovoreni brak

Maja BORIČIĆ

Krivično djelo izvršeno je naročito surovo, posebno što je počinilac roditelj oštećenih, a kakav je on otac vidi se i iz ranijih osuda - za nasilje nad suprugom i djecom, prodaju najmlađeg djeteta u zamjenu za motorno vozilo, seksualnu eksploataciju supruge, tjeranje svoje i druge djece na prosjačenje…

Ovo je suština prve pravosnažne presude za trgovinu ljudima koja se odnosi na prisilno prosjačenje. Presuda je donesena tek 2020. godine. Osuđeni je svoju maloljetnu djecu godinama tjerao da prose da bi, ako odbiju, zlostavljao i njih i njihovu majku. Sve pare koje isprose uzimao bi za sebe.

U posljednjih 19 godina, od kada je trgovina ljudima u crnogorskom Krivičnom zakonu (KZ), samo dvije od 22 pravosnažne presude za trafiking odnose se na prosjačenje i ugovoreni brak. Obje presude su bile ispod zakonskog minimuma, utvrdio je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) analizom sudske prakse u toj oblasti.

U Krivičnom zakoniku (KZ), između ostalog, piše da svako ko “vrbuje, prevozi, prebacuje, predaje, prodaje, kupuje, posreduje u prodaji, sakriva ili drži drugo lice, a u cilju eksploatacije njegovog rada, vršenja kriminalne djelatnosti, seksualne eksploatacije, prosjačenja, upotrebe u pornografske svrhe, sklapanja nedozvoljenog braka…”, čini krivično djelo trgovine ljudima. Predviđene su kazne od godinu do 15 godina zatvora, u zavisnosti od vrste počinjenog krivičnog djela, a najstrože kazne su propisane kada su žrtve maloljetnici.

Iako je malo pravosnažnih sudskih presuda, svjedoci smo da je slučajeva krivičnog djela trgovine ljudima u Crnoj Gori mnogo više, te da su počinitelji, ali i žrtve često Romi.

Romska djeca svakodnevno prose na ulicama. To predstavlja najrasprostranjeniji vid ekonomske eksploatacije djece. Takođe, ugovoreni brakovi tretiraju se kao dio romske tradicije, iako su klasična trgovina ljudima. Takvi slučajevi uglavnom prolaze “ispod radara” pravosudnih institucija.

”Više od deceniju ukazujemo na nejednak pristup pravdi žrtava dječjeg ugovorenog braka i prosjačenja. Radi se o dva socijalna problema koji zahtijevaju snažan pravni odgovor države u njihovom sprečavanju i generalnoj prevenciji”, istakla je za CIN-CG direktorka Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija.

Ona naglašava da je najčešći odgovor pravosudnih organa da nema dokaza, a Delija ocjenjuje da se radi o lošem pretkrivičnom postupku i nemaru tokom izviđajnih radnji policije i tužilaštva.

”Kada se ne prikupe dokazi ili im se pristupi nezainteresovano, sa kašnjenjem u njihovom prikupljanju i izvođenju tokom procesa, normalno je da će biti mali broj postupka, jer se od učinioca očekuje da prizna krivično djelo, da on kaže da je uzeo ili dao novac, odnosno da je namjerno eksploatisao dijete”, naglašava direktorka CRI.

Zato je, dodaje Delija, neophodno da se pravni sistem usmjeri i na druge dokaze, kao što su tajni nadzor, prikriveni isljednik i ozbiljnije praćenje informacija koje dobijaju od civilnog sektora.

”Ne smije se olako držati da su to ‘naša posla’, to su posla ovog društva i svako dijete je važno”, poručuje Delija.

Sudovi oba puta “povratnicima” ublažili kaznu

Krivičnim zakonikom (KZ) za djelo prisilnog prosjačenja za koje je optužen otac četvoro maloljetne djece sa početka teksta, predviđeno je najmanje deset godina zatvora. Na toliko je bio i osuđen presudom Višeg suda, ali je Apelacioni sud preinačio kaznu na osam godina.

Vijeće sudija Apelacionog suda, u kojem su bili Zoran Smolović, Milenka Žižić i Dragiša Rakočević, smanjilo je zatvorsku kaznu za dvije godine, opravdavajući odluku time da sud koji je presudio deset godina nije dao potreban značaj utvrđenim olakšavajućim okolnostima, odnosno porodičnim prilikama. Apelacionom sudu je, između ostalog, brojnost članova porodice koju je osuđeni zlostavljao bio jedan od razloga da optuženom ublaži kaznu ispod zakonom propisane.

Optuženi je prije ove presude pet puta osuđivan za krivična djela nasilje u porodici, silovanje, posredovanje u prostituciji, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika…

U gotovo svim ovim slučajevima sudovi su mu dosuđivali vrlo niske kazne zatvora. Jednom od ranijih presuda osuđen je jer je svoje tek rođeno dijete prodao u zamjenu za kola. Za to je dobio samo deset mjeseci zatvora! A djelo nije tretirano kao trgovina ljudima, već krivično djelo promjena porodičnog stanja.

Kaznu od 76 dana zatvora dobio je ranije takođe za zlostavljanje i tjeranje svoje djece na prosjačenje, ali i nasilje i tjeranje supruge na prostituciju. Ni ovo za crnogorsko tužilaštvo nije bila trgovina ljudima, već zapuštanje i zlostavljanje maloljetnih lica, nasilje u porodici i posredovanje u vršenju prostitucije.

”Kada je odbila da obavi seksualni odnos sa licem koje je doveo, drvenom palicom od metle je izudarao po leđima”, piše u presudi.

Druga pravosnažna presuda za trgovinu ljudima, koja se odnosi na prinudni brak, završena je osudom od dvije godine zatvora, iako je za ovaj vid tog krivičnog djela prema KZ-u predviđena kazna od najmanje tri godine.

Ova odluka postala je pravosnažna 2021. godine.

Optuženi je zloupotrijebio svoju dvanaestogodišnju ćerku i natjerao je na brak, u zamjenu za 5.000 eura.

Sudsko vijeće u kojem su bili Vesna Kovačević, Vesna Jovetić i Srđa Vujović zaključilo je da kao naročito olakšavajuće okolnosti za osuđenog treba računati nezaposlenost i loše imovno stanje, pa mu je ublažilo kaznu ispod zakonom propisane.

Osuđeni je takođe višestruki “povratnik”, a krajnje blago sud je postupio i u nekoliko ranijih presuda istom čovjeku. On je za tešku krađu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija osuđen na 14 mjeseci zatvora, da bi godinu kasnije za ponovljeno krivično djelo dobio manju kaznu - godinu zatvora.

Mimo ovih kazni za djela prosjačenja i ugovorenog braka, crnogorski sudovi su u posljednje četiri godine presudili još samo dva puta za trgovinu ljudima. Jedna presuda od godinu i dva mjeseca zatvora donijeta je nagodbom za djelo trgovine ljudima i posredovanje u prostituciji. Osuđena je godinama prisiljavala više osoba na prostituciju i uzimala im novac. Drugom presudom na 15 i 17 godina zatvora osuđeni su majka i očuh maloljetne djevojčice zbog višestrukog silovanja djevojčice i njenog primoravanja na prostituciju.

Do 2020. nema osude za prisilne brakove i prosjačenje

U analizi sudske prakse od 2004. do 2019. godine u predmetima trgovine ljudima u Crnoj Gori koju je uradio Vrhovni sud (VS), istaknuto je da je seksualna eksploatacija najdominantniji oblik eksploatacije žrtava, dok u sudskim odlukama nije zabilježeno nijedno oduzimanje djelova tijela, prosjačenje i sklapanje prinudnog braka.

U toj je analizi navedeno da je za trgovinu ljudima bilo 18 pravosnažnih presuda a objavljeno je i da prosječno vrijeme trajanja krivičnih postupaka na nivou svih sudova iznosi dvije godine, četiri mjeseca i dva dana.

Najstrože izrečena kazna zatvora je bila od 17 i 15 godina, dok je najblaža kazna bila šest mjeseci.

Dodaje se da krivično djelo trgovine ljudima najčešće počine muškarci. Od 48 okrivljenih protiv koji se vodio krivični postupak, njih 42 su muškog pola.

Žrtve trgovine ljudima u najvećem procentu žene: ”Od 39 žrtava identifikovanih sudskim presudama, njih 26 su žene, a 13 žrtava su bili muškarci”, istaknuto je u analizi VS-a.

U tom dokumentu se navodi i da je od 48 optuženih protiv kojih se vodio krivični postupak, 40 osuđeno na kazne zatvora, sedmoro je oslobođeno, dok je za jednog optužba odbijena zbog odustanka tužioca od krivičnog gonjenja.

Najviše optuženih, njih 31, bili su crnogorski državljani. Slijede državljani Republike Srbije (8), Republike Kosova (7), jedno lice je iz Ukrajine i jedno lice bez državljanstva.

Žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori najčešće su domaći državljani. Od 39 žrtava trgovine ljudima, njih osam je bilo maloljetno.

”Iako značajan broj žrtava čine crnogorski državljani, analiza pokazuje da se u većem broju slučajeva radi o krivičnim djelima trgovine ljudima sa prekograničnim elementima”, piše u izvještaju VS-a.

Dodaje se da službe za podršku žrtvama nijesu zaživjele u praksi uz pretpostavku da je jedan od razloga opšta neinformisanost građana pa i samih žrtava o postojanju tih službi.

Potreban snažniji odgovor pravosuđa na trgovinu ljudima

U posljednjem izvještaju američkog Stejt departmenta (SD) o trgovini ljudima iz 2022. godine ističe se da Crna Gora nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih oblasti.

Naglašava se da je istraženo i procesuirano manje slučajeva nego ranijih godina, da su smanjeni napori u zaštiti žrtava, uključujući izdvajanje manje sredstava za sklonište, identifikovanje manjeg broja žrtava i nedostatak napora da se proaktivno identifikuju žrtve među tražiocima azila, neregularnim migrantima i sezonskim radnicima.

Napominje se i da se djeca, posebno romska, eksploatišu u prinudnom prosjačenju.

”Romkinje iz Crne Gore su navodno prodavane u brak i prisiljavane na ropstvo u romskim zajednicama u Crnoj Gori i, u manjoj meri, u Albaniji, Nemačkoj i na Kosovu”, navodi se u izvještaju.

U izvještaju SD kritikuje se i rad tužilaštava, uz ocjenu da Više državno tužilaštvo treba na početku da pregleda sve slučajeve u vezi sa potencijalnom trgovinom ljudima i da slučajeve koji se ne smatraju “trafikingom” uputi nižim tužilaštvima a ne obratno.

”U prethodnim godinama, osnovna državna tužilaštva su obustavljala neke potencijalne istrage o trgovini ljudima kada su obezbijedila dovoljno dokaza za krivično gonjenje po članu 210 (posredovanje u prostituciji) i nisu istraživala suptilnije oblike prinude ili tražili dodatne dokaze kroz specijalizovane istražne tehnike”, pojašnjava se u izvještaju SD-a.

Posmatrači američkog Ministarstva inostranih poslova nastavili su da prijavljuju da se žrtvama dodjeljuju advokati sa malo ili nimalo iskustva, uključujući advokate sa iskustvom samo u građanskim, a ne i krivičnim postupcima.

Ističe se i da na zvaničnoj listi sudskih tumača i dalje nema tumača za romski jezik.

”Sudije nisu davale odštetu u krivičnim predmetima ili oduzimale imovinu radi obeštećenja. Sudovi nisu dodijelili nijednu naknadu žrtvama u parničnom postupku, dijelom zbog parničnog postupka koji traje od dvije do pet godina, obeshrabrujući žrtve da traže odštetu”, zaključuje se u izvještaju SD-a.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ističe da je romska zajednica, posebno žene i djeca, i dalje pod visokim rizikom od trgovine ljudima.

”Crna Gora tek treba da unaprijedi svoje kapacitete za sprečavanje trgovine ljudima”, naglašava se u izvještaju EK.

Pojašnjava se da treba obezbijediti snažniji odgovor pravosuđa na trgovinu ljudima, kraće sudske postupke, odvraćajuće kazne i sistematsko oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom.

”Crna Gora treba da poboljša podršku žrtvama u procesima u vezi sa trgovinom ljudima”, dodaje se u tom dokumentu.

U nedostatku specijalizovanih advokata i odgovarajućih pravnih savjeta ističe se da mnoge žrtve ne traže besplatnu pravnu pomoć na koju imaju pravo.

”U kontekstu tekućeg ruskog agresorskog rata na Ukrajinu i dolazak ukrajinskih izbeglica u Crnu Goru, potrebni su dodatni napori Crne Gore za sprečavanje rizika trgovine ljudima”, zaključuje se u izvještaju EK.

Prema posljednjem popisu iz 2011.godine, u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske populacije, a polovina su žene.

Istraživanje koje je Centar za romske inicijative (CRI) sproveo još 2014. godine, pokazalo je da u Crnoj Gori čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života. Mlađima od 16 godina je KZ-om zabranjeno stupanje u brak, a do punoljetstva je neophodna saglasnost roditelja.

Iako je ovo istraživanje rađeno još 2014, sagovornici iz romske zajednice kažu da se nije mnogo toga promijenilo. Dijelom i zbog toga što su kazne za ova djela rijetke, a žrtve iz zajednice uglavnom nevidljive za crnogorsko pravosuđe. 

Dok susjedi stvaraju biznis i ostvaruju prihode, kod nas nema koristi, samo stižu računi

Miloš RUDOVIĆ / Maja BORIČIĆ

Osim po kolačima, ono što poslastičaru “Ke buono” u Fijeru, južno od Tirane, izdvaja od ostalih je što u njoj rade žene koje su bile žrtve organizovanog kriminala i što je smještena u poslovnom prostoru koji je pripadao jednom tamošnjem kriminalcu.

Uz kafe knjižaru “Kinfolk” u Draču i suvenirnicu “Social crafting garage” u Sarandi, “Ke buono” je jedan od primjera kako su albanske vlasti našle novu namjenu imovini, koju su u sudskim procesima trajno oduzeli od kriminalaca. Time žele da pokažu mještanima da se kriminal ne isplati, ali i da se imovina oduzeta na ovaj način može koristiti na pravi način.

”Kroz društvenu ponovnu upotrebu zaplijenjene imovine, najveća poruka zajednici je da ono što je ukradeno može biti vraćeno zajednici”, istakla je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) programska direktorica nevladine organizacije “Partners Albania” Klotilda Kosta.

Kroz ponovnu upotrebu zaplijenjena imovina koja nije prodata ili je ne koriste institucije, biva transformisana u prostore ili mala preduzeća, kako bi se podržale žrtve zločina ili pogođenih zajednica.

”Imovina koja je nekada pripadala kriminalnim grupama transformisana je u mogućnosti za društveni ili ekonomski razvoj”, pojašnjava Kosta.

Crna Gora se, međutim, ne može pohvaliti ni velikim brojem oduzete imovine, a još manje time da je tim nekretninama našla novu namjenu.

Do sada su, prema podacima Uprave za katastar i državnu imovinu, od 2015. na državu prepisane svega četiri nekretnine i za sada je jedini plan da se pokuša njihova prodaja.

Trajno je oduzet stan od Dejana Rovčanina 2015. godine, u postupku “zelena milja”, osuđenom zbog međunarodnog šverca narkotika.

Četiri godine kasnije, u postupku protiv bivšeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozara Marovića oduzeta je vila od Radojice Krstovića i stan od Dejana Krulanovića, kao i stan od Miloša Marovića. Stariji Marović je priznao da je šef kriminalne grupe koja je ojadila budvansku Opštinu za desetine miliona eura.

Iz Uprave za katastar i državnu imovinu je CIN-CG-u rečeno da je do sada sprovedena samo jedna licitacija za prodaju porodične stambene kuće - vile, na kojoj nije bilo zainteresovanih kupaca.

Vilu od više stotina metara kvadratnih u budvanskom naselju Babin Do pokušali su, prema javnom pozivu Uprave, da prodaju za malo više od 1,4 miliona eura. Za ostalu trajno oduzetu imovinu nije bilo ni pokušaja prodaje.

”Što se tiče ostalih nepokretnosti u toku su procedure predloga za postupanje sa istim”, kazali su iz Uprave za CIN-CG.

Ni imovina koja je bila privremeno oduzimana nije iskorišćena već uništena, pa su građani platili milionske odštete. Tako su porodice Kalić i Šarić oslobođene optužbi za pranje novca i trgovinu narkoticima, zaplijenjena imovina vraćena, a iz budžeta su im isplaćene milionske odštete zbog nepravilnog održavanja i izgubljene dobiti privremeno oduzete imovine.

Jedini zakon koji reguliše oblast upravljanja oduzetom imovinom trenutno je Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, koji je u procesu izmjena. Međutim, iako je Zakon meta oštrih kritika, gotovo niko ni ne pominje oblast upravljanja oduzetom imovinom, a stručnjaci objašnjavaju da taj propis nije dovoljan za efikasno upravljanje imovinom.

Zajednica mora vidjeti benefite oduzimanja imovine

Jedina novina u predloženim izmjenama Zakona u oblasti upravljanja imovinom je da njome raspolaže Vlada - polovinom njene vrijednosti raspolaže Ministarstvo pravde, 30 odsto Ministarstvo finansija, a sa preostalih 20 odsto se popunjava Alimentacioni fond.

Pomoćnica ministra pravde za krivično i građansko zakonodavstvo Ivana Mašanović pojašnjava za CIN-CG da sredstva MP treba da se koriste za operativne potrebe ministarstva, tužilaštva, sudova, nabavku softvera, alata, ali i da se određeni dio vraća u zajednicu.

Britanci su predložili, ističe, da se na predlog ministarstava troše ta sredstva i kod njih je na taj način efikasnost policije i tužilaštva povećana za 300 odsto.

”Znači da se taj novac ne smije koristiti za plate, naknade i slično, već za auta, gorivo, računare, softvere...”, naglasila je predstavnica MP.

Ona takođe ocjenjuje da je upravljanje imovinom segment gdje zajednica treba da vidi benefite svih postupaka trajnog oduzimanja imovine, ali i priznaje da se kod nas tome ne posvećuje dovoljno pažnje.

Ona potvrđuje da gotovo sve zemlje u regionu imaju agenciju koja se bavi upravljanjem imovinom, ali kaže da Crna Gora za sada to ne planira. Pojašnjava da bi se upravljanje imovinom moglo urediti posebnim zakonom u kome bi eventualno moglo biti predviđeno osnivanje agencije ili posebnog tijela koje bi se bavilo samo upravljanjem:

”Dosta stvari je nedorečeno u smislu upravljanja imovinom, neko time treba ozbiljno da se bavi”.

Kao pozitivne primjere navodi Italijane, koji su napravili brend od upravljanja trajno oduzetom imovinom. U Italiji je država nevladinom sektoru prepustila upravljanje tom imovinom.

”U Rimu dođete na kompleks gdje se nalaze tri kuće oduzete od mafije, pretvorene u restoran, muzički studio i u salu za konferencije”, prenosi iskustva pomoćnica ministra pravde.

Bosanci, dodaje ona, imaju agenciju koja se bavi time, ali i Albanci, koji su potpuno preuzeli italijanski model.

”Bosanci su recimo oduzeli pumpu i nijesu otpustili radnike, već je država preuzela kontrolu nad tim, stavila prinudnu upravu i zarađuje od toga”, pojasnila je Mašanović.

Civilno društvo da koristi oduzetu imovinu

U susjednoj Albaniji postoje tri načina na koji se zaplijenjena imovina može koristiti, među kojima je dodjela institucijama na državnom ili lokalnom nivou, njeno davanje u zakup i davanje na korišćenje drugim institucijama, u koje spada i socijalna upotreba od strane organizacija civilnog društva.

Svaka organizacija civilnog društva u državi može podnijeti zahtjev Agenciji za upravljanje zaplijenjenom imovine (AAPSK) za korišćenje oduzete imovine.

Na osnovu dogovora s Agencijom data su na upotrebu tri zaplijenjena prostora, gdje su sve NVO u državi pozvane da dostave projektne predloge. Pobjednici su sa nevladinom organizacijom “Partners Albania” potpisali ugovore na upravljanje sredstvima za period od 12 do 15 mjeseci, a drugi sa AAPSK na pet godina za primjenu projekta, s mogućnošću produženja ako projekat i ustanovljene firme nastave da isporučuju usluge nakon pet godina.

Programska direktorica “Partners Albania” Klotilda Kosta kazala je za CIN-CG da su bivši vlasnici oduzete imovine bile osobe osuđene za različite vrste zločina, kao što je trgovina ljudima, narkoticima...

U svim slučajevima članovi njihovih porodica su i dalje živjeli u gradovima gdje se nalazila zaplijenjena imovina i, u pojedinim slučajevima, veoma blizu tih nekretnina.

U pojedinim slučajevima, pojašnjava Kosta, oni su prilazili tokom posjeta imovini, prije donošenja odluke, da ih uključe u projekat, ali i nakon što je imovina data NVO:

”Porodice su kontaktirale i ulazile u rasprave sa NVO koje su sprovodile projekat”.

U takvim situacijama, komunikacija i prisustvo Agencije je ključno, dodaje Kosta, navodeći i da nije zabilježen nijedan veći incident. Dodaje i da to što država ostaje vlasnik imovine i činjenica da će ona biti korištena za socijalne svrhe doprinijela je da se izbjegne dalja polemika sa bivšim vlasnicima.

Kosta zaključuje da se ponovnom upotrebom šalje i poruka da se zakonskim putem mogu pobijediti nezakonite aktivnosti, ali i da, kada se okupe zajedno svi - institucije, NVO i građani, mogu dati i zaplijenjenoj imovini veliku društvenu, ekonomsku i političku vrijednost.

Albanija: U oduzetim lokalima rade žrtve krivičnih djela

Tako u poslastičari “Ke buono” u Fijeru 75 odsto zaposlenih čine mladi, djevojke i žene koje su žrtve organizovanog kriminala ili su bile potencijalne žrtve. U njoj se održavaju i obuke usmjerene na mlade koji su bivši osuđenici ili su članovi porodice robijaša koji se suočavaju sa teškim životnim uslovima.

”Social crafting garage” u Sarandi je suvenirnica u kojoj se može naći 1.000 proizvoda izrađenih od kamenčića sa tamošnjih plaža. Tamo rade djevojke i žene koje su žrtve ili u riziku da budu žrtve organizovanog kriminala i porodičnog nasilja. Ovaj prostor nudi i dva programa za izgradnju kapaciteta, od kojih se jedan odnosi na kulturnu baštinu, a drugi na ljudska prava.

U Draču se nalazi kafe-knjižara “Kinfolk”, koji je zamišljen kao multifunkcionalni centar koji je namijenjen mladima, prije svega onima koji su pod rizikom od maloljetničke delinkvencije. Osim što je u njemu zapošljeno više osoba iz ranjivih grupa, u “Kinfolku” se, na primjer, organizuje sajam zapošljavanja, ali i 27 različitih kurseva, uglavnom stranih jezika.

”To su društveno orijentisane kompanije koje imaju misiju podrške marginalizovanim grupama koji su meta ili na meti organizovanog kriminala, kako bi im se pružilo obrazovanje, zapošljenje i mogućnost integracije”, kazala je Kosta za CIN-CG.

Državne institucije kao što su Agencija i policija trebalo bi, po mišljenju sagovornice CIN-CG, da ih podržavaju u slučaju poteškoća ili problema koje bi mogli imati sa imovinom ili miješanja bivšeg vlasnika, lokalne vlasti bi trebalo da ih podrže koristeći njihove usluge, donatorske zajednice bi trebalo da ih podrže finansijskim šemama da ostaju održive, a društvo koristeći njihove usluge i proizvode.

Upravnik odgovara vlastitom imovinom

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković za CIN-CG ističe da su više puta ukazivali da je potrebno mijenjati odredbe zakona koje se odnose na upravljanje oduzetom imovinom, kao i način na koji se ona može dati trećim licima u zakup.

Ćalović Marković dodaje da ponovo pozivaju nadležne da razmotre italijansko iskustvo gdje, kako objašnjava, oduzetom imovinom upravljaju upravnici, koji za svoj rad dobijaju značajnu nadoknadu, ali kompletnom svojom imovinom odgovaraju za bilo kakve probleme ukoliko do njih dođe.

”Kada upravnik svojom imovinom garantuje za to, ne može da se desi da se nešto uništi, ukrade se ili otuđi na bilo koji način”, pojašnjava ona.

Posebno je značajno, dodaje direktorica MANS-a, kada ne postoji nijedno zainteresovano lice ili kompanija koja želi da se javi na tender da preuzme upravljanje imovinom i sve pada na državu. I u takvim situacijama, napominje ona, Italija ima vrlo dobro iskustvo koje podrazumijeva da se ta imovina daje u humanitarne svrhe - udruženjima roditelja djece sa posebnim potrebama, bolnicama, školama…

”I na taj način se postiže dvostruki cilj, sprečava se da kriminalci kroz povezana lica dođu do te oduzete imovine, a javnosti se šalje poruka da se imovina oduzima u javnom interesu”, ističe Ćalović Marković.

Ona dodaje i da je korišćenje oduzete imovine u humanitarne i socijalne svrhe dobro ne samo da bi se pomoglo zajednici, već zato što onda nema ni osvete kriminalaca.

”Zamislite sada da uzmete imovinu od kavčana i škaljaraca, niko neće doći i uzeti te poslovne prostore. U takvim situacijama napravite policijsku stanicu, vrtić, nešto što ni na koji način ne provocira njihovu osvetu”, ističe Ćalović Marković.

Ona naglašava da je u periodu privremenog oduzimanja imovine posebno važno održati njenu vrijednost, ali i riješiti pitanje odgovornosti države u tim slučajevima. Ona pojašnjava da u situaciji kada su kriminalne strukture vlasnici firmi, koje imaju dio legalnih aktivnosti, vrlo je teško obezbijediti da one, nakon oduzimanja, funkcionišu onako kako su funkcionisale ranije.

”Tako recimo u slučaju Kalića, kada su prestali nelegalni novčani tokovi da se ulivaju u njihove firme, njihova vrijednost je pala i samim tim mi smo morali svi da snosimo odgovornost”, ističe izvršna direktorica MANS-a.

U italijanskom zakonu i to se prevenira - da ako situacija na tržištu na to utiče, onda nema odgovornosti za državu.

”Ima vrlo konkretnih rješenja koja su nastala na praksi i nema potrebe da izmišljamo toplu vodu, treba da naučimo od njih i da to prilagodimo našem sistemu”, zaključila je Ćalović Marković.

Crna Gora već četiri godine nije oduzela ništa

Ni vođenje finansijskih istraga u Crnoj Gori do sada nije dalo gotovo nikakve rezultate, pa je, kako je CIN-CG ranije pisao, za posljednjih sedam godina, prema izvještajima tužilaštava, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uspjelo da trajno oduzme samo dva stana i 3.063 metra kvadratnih zemlje, za koje je dokazalo da su stečeni kriminalom. Više državno tužilaštvo u Podgorici je, za isti period, oduzelo samo jedan stan, a bjelopoljsko Više tužilaštvo 15 eura!

U Crnoj Gori ima 17 tužilaštava, uključujući i Vrhovno državno tužilaštvo.

I iz Evropske unije (EU) je više puta upozoreno da se finansijske istrage ne pokreću dovoljno i paralelno sa krivičnim istragama, te da rezultati u toj oblasti moraju biti bolji. I u ovogodišnjem nalazu Evropske komisije o Crnoj Gori ponavlja se da se rezultati finansijskih istraga i zapljena imovine za krivična djela na polju visoke korupcije moraju značajano unaprijediti.

Dodaje se da je problem nepotpunog katastra sprečava efikasnost finansijskih istraga i zapljena imovine i da taj problem još nije riješen.

Izvještaj Tužilačkog savjeta za prošlu godinu pokazao je da su finansijske istrage trajale i do šest godina.

SDT je od 2015. godine stalno proširivao tim Odjeljenja za finansijske istrage, ali je posljednjim izmjenama smanjio jedan od kriterijuma - sa pet na tri su smanjene potrebne godine iskustva da bi se radio taj posao.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici ne postoje posebna odjeljenja specijalizovana za efikasno vođenje finansijskih istraga.

Zaštitnik će podnositi tužbe za oduzimanje imovine

Vlada je nedavno usvojila predlog izmjena Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnoim djelatnošću, uprkos tome što javnost do tada nije imala prilike da vidi tekst nacrta. To je naišlo na žestoke kritike ne samo civilnog sektora, nego i Evropske komisije, koja je dala negativno mišljenje i poručila da se očekuje učešće javnosti u procesu mijenjanja teksta.

Predlog izmjena Zakona, između ostalog, predviđa i da se jedino u slučaju krivičnih djela iz nadležnosti SDT neće čekati pravosnažna osuđujuća presuda, već se proces građanskog oduzimanja imovine može pokrenuti odmah nakon potvrđivanja optužnice. Ovako izmijenjen Zakon je naišao na osudu javnosti, jer je suština izmjena trebalo da bude da se olakša proces oduzimanja imovine, upravo kroz građanski postupak za koji ne bi trebalo čekati potvrđivanje optužnice.

Mašanović za CIN-CG navodi da su ocijenili da treba sačekati potvrđivanje optužnice kako bi zaštitili prava osobe čija se imovina oduzima, ali i poštovati standarde Evropske unije. Međutim, zemlje sa mnogo jačom tradicijom vladavine prava - Velika Britanija, Holandija i Italija ne traže potvrđivanje optužnice da bi mogli da vode ovaj postupak.

Imovina koja se oduzima nakon potvrđivanja optužnice mora da bude preko 50.000 eura, a može se oduzeti 10 godina prije ili poslije izvršenja krivičnog djela, počevši od 2010. godine.

”Bitno nam je da smo obuhvatili djela organizovanog kriminala, koji su kod nas uvedena 2010. godine, teško bi bilo sada dokazivati nešto što je bilo prije 30 godina”, objašnjava Mašanović.

Kada se potvrdi optužnica, nezavisno od okončanja krivičnog postupka, zaštitnik imovinsko pravnih interesa pokreće tužbu, a na optuženom je teret dokazivanja osnova sticanja imovine.

”To je bukvalno tužba za utvrđivanje prava svojine, samo što ovdje država tvrdi da je njeno, a vi dokažite da nije. U parničnom postupku je lakše da se donese odluka u korist države, a kod krivičnog postupka ako postoji i najmanja sumnja da je neko kriv on se oslobađa”, pojašnjava Mašanović.

Ovim izmjenama predviđeno je građansko, prošireno i direktno oduzimanje imovine, ali i mogućnost da se neprijavljena imovina i prihodi oporezuju 80 odsto.

”Ako tužilac u finansijskoj istrazi nema čvrste dokaze, postoji mogućnost da proslijedi poreskoj upravi spise predmeta i da se ta imovina oporezuje”, istakla je Mašanović.

Svi postupci oduzimanja imovine mogu se voditi za krivična djela u kojima je zaprijećena kazna zatvora od četiri godine i više.

Ukoliko se ne radi o krivičnim djelima iz nadležnosti SDT-a, mora biti potvrđena osuđujuća presuda, da bi se vodio postupak oduzimanja imovine. Novina je da je prepolovljen rok za završetak postupka oduzimanja imovine - sa dvije na godinu dana.

Finansijski istražni tim je proširen, dodaje ona, pa je sada u timu i Agencija za sprečavanje korupcije(ASK).

Iz ASK-a su za CIN-CG kazali da će preventivni rad Agencije na prikupljanju podataka o imovini javnih funkcionera i državnih službenika sa obavezom podnošenja izvještaja o prihodima i imovini svakako biti od koristi tužilaštvu kada počne sa finansijskim istragama.

”Nadamo se da će se uraditi detaljna analiza usaglašenosti zakonskih rješenja novog zakona sa Zakonom o sprečavanju korupcije, Zakonom o krivičnom postupku i Krivičnim zakonikom”, poručeno je iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Proces izmjena zakona traje već gotovo dvije godine, a iz MP za to dijelom krive i evropske partnere, navodeći da proces sa Evropskom komisijom (EK) traje već godinu: “Do sad se nije dešavalo da se EK čekala duže od 6 mjeseci”.

I dok u Fijeru, Draču i Sarandi država oduzetom imovinom pomaže žrtvama nasilja ili drugim ugroženim kategorijama, u Crnoj Gori ona zvrji prazna, kupi prašinu i košta državu zbog skupog održavanja.

Osnovna tužilaštva morala bi pokretati finansijske istrage

Osnovna državna tužilaštva u Crnoj Gori nijesu pokrenula nijednu finansijsku istragu do novembra prošle godine.

Mašanović ocjenjuje da bi osnovna tužilaštva trebalo konačno da počnu da se bave finansijskim istragama.

”U suštini najviše krivičnih djela od kojih se može oduzimati imovina je u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, ističe predstavnica MP.

Za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora zakon  propisuje oštre kazne - od nekoliko mjeseci, par godina i najstrožije do 12 godina zatvor.  No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to uslovne osude ili rad u javnom interesu

Predrag NIKOLIĆ

 

Sudeći po broju postupaka koje tužilaštva pokreću za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora, Crna Gora bi se mogla svrstatati u ekološke zemlje čistog vazduha i bisernih rijeka, očuvanih šuma i bez nelegalne gradnje. Na terenu, stanje je drugačije. Mediji i ekološki aktivisti svakodnevno izvještavaju o zagađenim rijekama, popaljenim i pokradenim šumama, krađi  šljunka, gradnji i u zaštićenim zonama....

Za ova djela Krivični zakon propisuje oštre kazne, od nekoliko mjeseci do 12 godina zatvora. No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, i kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to novčane i uslovne osude ili rad u javnom interesu.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici tokom 2020. godine nije imalo nijednu prijavu za krivično djelo zagađenja životne sredine. Naredne 2021. za to djelo podnešene su prijave protiv dva lica, ali se nastavio  trend smanjenja prijava za krivična djela iz ovog spektra. 

,,Smanjen je broj prijavljenih lica zbog krivičnih djela protiv životne sredine za 62,86 odsto (u 2021. protiv 35, a u 2020. godini protiv 57 lica). Zbog krivičnog djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa prijavljena su četiri lica (u 2020. pet lica), zbog krivičnog djela šumska krađa prijavljeno je pet lica (u 2020. jedno lice)'',  stoji u Izvještaju  o radu za 2021. ODT Podgorica.

CIN-CG i Monitor su prije četiri godine objavili snimke razorene Morače u predjelu nelegalne eksploatacije šljunka koja je toliko devastirala ovaj predio da je dovedeno u pitanje izvorište Bolje sestre, sa kojeg se snabdijeva vodom veliki dio Crnogorskog primorja. To što bi česme u gradovima uz more mogle ostati suve i što je uništeno korito rijeke Morače u tom dijelu, kao da nije bio alarm za nadležne koji bi trebalo da zaustave nelegalnu eksploataciju šljunka.  Naprotiv, stanje je još gore.

Novinar i ekološki aktivista Vuk Vujisić, koji o ubijanju Morače u kontinuitetu upozorava, kaže: ,,Osnovno državno tužilaštvo i tužioci su u dosadašnjim slučajevima pokazali da ne prepoznaju ekološki kriminal, tj. kriminalne aktivnosti koje za posljedicu imaju devastaciju životne sredine“.

On ističe da je zakonska regulativa jasna, te da postoji više članova po kojima bi se mogli procesuirati nelegalni eksploatatori i zagađivači životne sredine i pljačkaši državnog dobra. Nažalost, kaže, to tužioci ne žele da vide.

,,Većina optužnica koje su predate od strane policije osnovnom tužilaštvu su padale pa tako i za 'najveću državnu pljačku', kako su je nazivali ministri u bivšoj Vladi Crne Gore Zdravka Krivokapića, a mnogi tužioci nisu ni pokrenuli istražne radnje. Smatram da se prije nesavjesnog i neekološki osviješćenog djelovanja radi i o drugim faktorima kad govorimo o nepostupanju nadležnih tužilaca'', kaže Vujisić i dodaje da je nelegalna eksploatacija šljunka prešla u nadležnost Glavnog Specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića.

Iz odgovora koje smo dobili iz tužilaštava, jedino su nas iz ODT Plav obavijestili da je tokom prošle godine Uprava za inspekcijske poslove podnijela 7 zapisnika o izvršenom nadzoru, vezano za nezakonitu eksploataciju šljunka u koritu rijeke Grnčar, u opštini Gusinje. Iz ovog tužilaštva kažu da je pet predmeta još u radu, a dva predmeta su riješena na način što je tužilastvo pokrenulo prekršajne postupke. Jedan od predmeta za nelegalnu eksploataciju šljunka je neraspoređen.

U Podgorici najveći ,,uspjeh'' tužilaštvo je, sudeći po izvještaju,  postiglo kod krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora, gdje je broj prijava u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu smanjen - 62,86 odsto.

Podgorica je toliko ,,sređena'' urbana cjelina da je zbog krivičnog djela građenje objekata bez prijave i dokumentacije tokom prošle godine procesuirano samo 13 lica. Godinu ranije je prijavljeno 28 lica.

To što se riba lovi svim i svačim u podgoričim rijekama, a na Skadarskom jezeru ubija strujom i dinamitom, takođe prolazi nekažnjeno. U 2021. prijavljeno je samo 11, a u 2020.  - 18 lica. Državni tužioci su protiv četiri osobe odbacili krivičnu prijavu,  a protiv devet je podnijet optužni predlog. Protiv njih sedam donesena je osuđujuća presuda i to tako što je - protiv šest lica izrečena uslovna osuda, a protiv jednog - kazna rada u javnom interesu.

Jedno od rijetkih krivičnih djela gdje nije ostala nijedna nerješenja prijava u 2021. je ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa:   tužioci su odbacili prijave protiv četiri lica, dok je prijava protiv jednog lica ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu.

Na pitanje o krivičnim djelima protiv prirode ali i podmetanja požara, Monitoru su stgli odgovori iz pojedinih Osnovnih tužilaštava, dok su nas pojedini uputili na svoje Izvještaje o radu. 

Državni tužilac Nikola Samardžić iz ODT Herceg Novi  kaže je da je ovom tužilaštvu ,,tokom 2020. podnijeta jedna krivična prijava za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti čl. 327 KZ CG''.

Riječ je o slučaju podmetanja požara u stambenom objektu. Nadležnom sudu je podnijet predlog za izricanje mjere bezbjednosti jer je utvrđeno da izvršilac nije bio uračunljiv i postupak još nije pravosnažno završen. „U periodu na koji se odnosi Vaše pitanje podnijeta nam je krivična prijava protiv nepoznatog izvršioca krivičnog djela ubijanja i mučenja životinja i razaranja njihovog staništa. U pitanju je slučaj trovanja životinja u gradskoj sredini i izvršilac krivičnog djela još nije otkriven''.

I u Baru je, sudeći po  broju prijava i osuđenih osoba, kada je u pitanju životna sredina -  sve besprekorno. ,,ODT u Baru u 2019. su za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljena tri lica i protiv svih je donijeto  rješenje o odbačenju krivične prijave. U 2020. nije bilo krivičnih prijava vezanih za ekološke incidente. U 2021. za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljeno je pet lica. U odnosu na četiri lica prijave su rješene odloženim krivičnim gonjenjem, a protiv jednog je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave. I za zagađenje životne sredine prijavljeno je jedno lice i ista prijava je riješena tako što je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave'', odgovoreno nam je u Osnovnom državnom tužilaštvu Bar.

Portparolka  ODT Bijelo Polje Danijela Đurković dostavila nam je spisak prijava po kojima je ovo tužilaštvo postupalo a tiču se krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora.

Tokom 2019. zbog krivičnog djela pustošenje šuma prijavljena je jedna osoba. Krivična prijava je odbačena.

Zbog šumskih krađa prijavljeno je čak 30 lica. Prijave su odbačene protiv 16, protiv 13 podnijet je optužni predlog, dok je protiv jednog lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. Sljedeće godine prijavljeno je 48 ,,šumokradica'', od čega je protiv odbačena krivična prijava, protiv 28  podnijet optužni predlog, dok je protiv jednog  lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. U 2021.  – podnešena je prijava protiv 33 lica, od čega je protiv 15 odbačena krivična prijava, a protiv 18 podnijet optužni predlog.

Zbog krivolova 2019. podnijete su prijave protiv tri lica, i sve su odbačene. I sljedeće 2020 isto -  tri  prijave, sve odbačene. U 2021. uhvaćena su samo dva krivolovca, ali su prijave i protiv njih odbačene.

Tokom prošle godine ODT Bijelo Polje, imalo je i jednu prijavu zbog  iznošenja i unošenja zaštićenog prirodnog dobra i posebno zaštićene biljke i životinje i trgovanje njima. I ona je odbačena.

Što se tiče krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora iz  ODT Plav navode da je u 2020. jedno lice optuženo zbog nezakonitog ribolova i osuđeno je na rad u javnom interesu u trajanju od 180 sati. Tokom 2019. zbog krivolova je jedno lice kažnjeno novčanom kaznom od 700 eura, dok je krivična prijava uzbog krivolova odbačena.

,,Skoro sva krivična djela iz domena ekološkog kriminala mogu se tretirati kao organizovani kriminal. Pogotovu kada je riječ o krivolovu, devastaciji, tj. ilegalnoj eksploataciji šuma, jer je uvijek uključeno više ljudi radi sticanja protivpravne dobiti'', kaže ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

,,Iskustvo koje smo, kao ekološki aktivisti, godinama stekli govori da tužilaštvo često zbog pogrešnog rada inspekcije, policije ili nadležnih organa, nema dovoljno dokaza da procesuira krivična djela iz eko kriminala. Često ta krivična djela padaju ili na sudu ili nikada ne dođe do optužnice. Razlog možemo tražiti u veoma malom broju inspektora nadležnih za eko kriminal, kao što su inspektori za lovstvo i šumarstvo, inspektori za slatkovodno ribarstvo, ekološka inspekcija... I onda imamo ćutanje institucija i vrlo spore procese ili procese koji nikada ne dobiju sudski epilog'', zaključuje Dragićević.

U Agenciji za zaštitu životne sredine za Monitor kažu da su tokom 2021. godine ODT Podgorica, Berane i Bijelo Polje i Specijalnom državnom tužilaštvu, podnijeli četiri krivične prijave. One su se odnosile na krivična djela – protiv životne sredine i uređenja prostora, i to krađa zaštićenog prirodnog dobra, odnosno uvoz zaštićene divlje životinjske vrste,  nepropisnog skladištenja opasnog otpada-hemikalija čijim bi eventualnim ispuštanjem u tlo došlo do zagađenja životne sredine i dovelo u ozbiljnu opasnost   život i zdravlje ljudi, zbog lažnog označavanja robe-otpada prilikom carinjenja, odnosno uvoza/izvoza robe suprotno Zakonu o upravljanju otpadom, kao i zbog postojanja osnovane sumnje da je došlo do uništenja zaštićenog prirodnog dobra odnosno uginuća zaštićene vrste životinja.

,,Od nadležnih organa do današnjeg dana nijesmo dobili povratnu informaciju u kojoj fazi postupka se nalaze predmetne krivične prijave, tako da nemamo informaciju da li su završene sudskim epilogom, odnosno da li su počinioci kažnjeni i na koji način'', kazali su Monitoru iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić.

,,Potrebne su reforme kako bi smo sjutra imali tužioce koji će za pustošenje naših rijeka i šuma pokretati postupke i kazniti počinioce adekvatnim kaznama, a ne oslobađati ih odgovornosti ili ih puštati uz minimalne kazne koji počinioci tom nelegalnom radnjom zarade za jedan dan'', zaključuje Vujisić.

 

Postupci Agencije za zastitu životne sredine

Tokom prošle godine Agencija je utvrđivala štetu koju je napravila mljekara Šimšić Montemilk d.o.o iz Danilovgrada u drugoj  zoni zaštite Park prirode Rijeka Zeta kontinuiranim ispuštanjem otpadnih voda. Ovaj slučaj je pokrenula Organizacija KOD, koja je inicirala četiri inspekcijska nadzora za mljekaru u posljednjih godinu dana. Inspekcija je svaki put izašla na teren i konstatovala nepravilnosti zbog kojih je izrekla 9.930 eura kazni.

Tri preduzeća - Šimšić-Montmilk, klanice Primato P i farme svinja Niksen Čavor ispuštaju i do 100.000 litara otpadnih voda na dnevnom nivou u rijeku Zetu.  Mljekara boja rijeku u bijelo ostacima mlijeka i kisjelina, a crvene otpadne vode teku u nju iz klanice.

Iz KOD-a prezentuju podatke da je u 2020. godini Mljekara Šimšić-Montmilk imala neto prihod oko 10 miliona eura, Primato P oko 20 miliona, a Niksan Čavor preko dva miliona eura od prodaje. Inspekcija je još prije dvije godine od mljekare tražila da da ugradi sistem za prečišćavanje otpadnih voda i da se postavi uređaj za mjerenje količine otpadnih voda, ali ovo preduzeće to nije uradilo. Iz KOD-a navode da se ne radi o nemanju novca, već o navici da se životna sredina može zagađivati bez posljedica.

U periodu 2021-22. godine, Agencija je pokrenula sljedeće postupke: Utvrđivanje štete u životnoj sredini u zoni mosta Tara 2 prilikom izgradnje dionice auto-puta Bar-Boljare, u dijelu poremećaja strukture podloge korita rijeke Tare i direktnog uticaja na biodiverzitet rijeke Tare na predmetnoj lokaciji protiv kineske kompanije CRBC (2021). Agencija je izdala saglasnost CRBC na dostavljeni predlog mjera remedijacije kojim se postiže remedijacija predmetne lokacije i utvrđene štete u životnoj sredini.

Utvrđena je i neposredna opasnosti od nastanka štete u životnoj sredini, usljed neadekvatnog skladištenja opasnih supstanci i smješa u vidu 38.270 kg otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja a koje predstavljaju otpad kojim upravlja Operater KIPS Polimka AD iz Berana u stečaju (2021). Agencija je u saradnji sa privrednim društvom Hemosan d.o.o. iz Bara, izvršila kompletno uklanjanje hemikalija koje su u konačnom broju prelazile 82 tone otpadnih hemikalija.

Utvrđen je stepen neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na području planine Budoš, mjesto Mislov do, opština Nikšić (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

Tu je i utvrđivanje stepena neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na lokaciji Jerine u mjestu Martinoviće opština Gusinje (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

U prošloj godini Agencija je utvrdila i štetu u životnoj sredini na lokacijama koje se nalaze u zoni zaštite parka prirode Dolina rijeke Zete protiv Operatera Bemax iz Podgorice, kao i štetu od strane fizičkog lica usljed probijanja puta bez ikakve dozvole u NP Prokletije.

Što sve treba da se kažnjava

Krivičnim zakonikom Crne Gore u glavi XXV, propisana su krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora: zagađenje životne sredine, zagađenje životne sredine otpadom, oštećenje ozonskog omotača, nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine, protivpradna izradnja, stavljanje u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine, oštećenje životne sredine, zloupotreba genetički modifikovanih organizama, uništenje biljaka, ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovih staništa, uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra, krađa zaštićenog prirodnog dobra, iznošenje i unošenje zaštićenog prirodnog dobra i posebmno zaštićene biljke i životinje i trgovina njima, iznošenje i unošenje opasnih materija, nedozvoljeno postupanje sa opasnim materijama, nedozvoljenja izgradnja nuklearnih postrojenja, neizvršenje odluke o mjerama zaštite životne sredine, povreda prava na informisanje o stanju životne sredine, prenošenje zaraznih bolseti kod životinja i biljaka, nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, nadriveterinarstvo.

Prošlo je šest godina od krivične prijave, a još nije utvrđeno da li je garancija koju je Montena invest dala Vladi krivotvorena. Od ambicioznog projekta u koji je trebalo da se uloži više od stotinu miliona ostalo je samo napušteno gradilište koje ugrožava okolinu

Biljana MATIJAŠEVIĆ / Ana KOMATINA

Razrušene stijene, ogromna betonska konstrukcija, zarđali kranovi i devastirana obala, prizori su koji dočekuju ljude u Perazića dolu umjesto luksuznog rizorta koji je trebalo da se sagradi na temeljima nekadašnjeg hotela As, ponosa crnogorskog turizma.

Umjesto predviđene marine, iz mora štrče ogromne betonske ploče koje tuku talasi, a struje vuku ka obali i urušavaju jednu od nekad najljepših uvala na Crnogorskom primorju.

Zbog navodno lažne bankarske garancije za hotel As u Perazića dolu kod Petrovca, 2016. godine raskinut je kupoprodajni ugovor sa investitorom, rusko-crnogorskom kompanijom Nega tours. Državni organi ni nakon šest godina od podnošenja krivične prijave nijesu uspjeli dokazati da li je bankarska garancija od tri miliona eura zaista lažna.

Hotel As je u maju 2002. godine prodat Nega toursu za pet miliona tadašnjih maraka, a investitor je sa Vladom i državnim preduzećem Budvanska rivijera u čijem sastavu je poslovao hotel, potpisao kupoprodajni ugovor, dok je sa Vladom potpisao i Ugovor o regulisanju međusobnih odnosa. Investitor se Ugovorom o regulisanju međusobnih obaveza, obavezao da će u novi luksuzni rizort na tom terenu uložiti 22 miliona maraka. Rok za završetak radova je bio kraj 2003, ali to se nije desilo ni 20 godina kasnije.

Sudski postupak je u toku po optužnici koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv vlasnika Nega toursa Neđeljka Gardaševića zbog sumnje da je 2014. godine dostavio Vladi falsifikovanu bankarsku garanciju kako bi mu bio dozvoljen nastavak građevinskh radova koji su tada već deset godina bili obustavljeni.

I dok se godinama rasteže "sapunica" oko (ne)postojeće bankarske garancije ogromna nedovršena građevina i nekoliko zarđalih skela već skoro dvije decenije prkose ljepoti uvale u Perazića dolu.

Prođe poneki turista, ali ne prilazi, jer strahuje da bi neki od preostala dva visoka krana mogla pasti. Jedan već jeste.

"Samo jedna impresija o Crnoj Gori...Tu smo, ali naš hotel još nije završen", dio je poruke na engleskom jeziku koju je neko napisao na palom kranu.

Od velikih planova ostala samo betonska konstrukcija

Nekoliko mještana Petrovca ispričalo je za CIN-CG da je porušeni hotel bio jedan od boljih u bivšoj Jugoslaviji, da su uživali na njegovoj terasi. I kada je privatizovan nije bio tako star, otvoren je 1983. godine, nepunih 20 godina prije nego što ga je novi vlasnik, firma Nega tours, srušio.

Stari hotel je imao 110 soba, a izgradio ga je Auto-moto savez Jugoslavije u saradnji sa njemačkim turističkim klubom Adoc. Bio je ponos crnogorskog turizma, ali već je tada je izgradnju hotela As pratila korupcionaška afera - zbog vikendica koje su izgrađene u njegovoj blizini.

Kako je ranije objavio Monitor, hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u Perazića dolu kupila od mještana i uz hotel sagradila i naselje sa 52 vikendice. Komfor je poklonio Auto-moto savezu parcelu za gradnju hotela, ali svečano otvaranje nije održano zbog afere Komfor u kojoj su vlasti tadašnje Jugoslavije sumnjičile rukovodioce zadruge Komfor za spregu sa vlasnicima vila, koje su navodno izgrađene na teret hotela.

Kupci vikendica bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije - sudije, advokati, generali, saradnici Josipa Broza Tita, glumci…Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar AMS Laza Lotvin i drugi akteri. Hotel je ostao zatvoren deset godina, kada na čelo AMS dolazi Vukašin Maraš (kasnije šef državne bezbjednosti Crne Gore i ministar unutrašnjih poslova), koji početkom osamdesetih hotel predaje preduzeću Montenegroturist. Kasnije As prelazi u sastav HG Budvanska rivijera, koja ga je i prodala Nega toursu.

Novi vlasnik hotela As imao je ambiciozne planove. Htio je hotel sa 17 spratova, otvorenim i zatvorenim bazenima, heliodromom, podvodnim restoranom... Međutim, od velikih planova ostala je samo betonski kostur, dok se sudski spor između države i investitora ne riješi.

Počelo kao sjajan posao, završilo krivičnom prijavom

Kompanija Nega tours je 2009. prodata kiparskoj kompaniji Montena invest, koja je osnovana 2000. godine. Prema podacima iz kiparskog registra kompanija, direktor ovog preduzeća je Neđeljko Gardašević. Gardašević je i vlasnik Nega toursa, pa je samo vršio transakcije u okviru svojih firmi. Da je Gardašević vlasnik Montena investa za CIN-CG potvrdio je Vladislav Popović koji je bio član Borda direktora te firme 2009, kada je preuzela Nega tours i hotel As.

Iako investitor nije ispoštovao dogovorene rokove i kasnio je više od deset godina, Vlada na čijem je čelu bio sadašnji predsjednik države Milo Đukanović dala mu je novu šansu za završetak hotela 2014. godine i potpisala aneks Ugovora o regulisanju međusobnih odnosa.

Aneksom je definisana vrijednost novog investicionog plana investitora kroz dvije faze, odnosno ulaganju u fazu I rekonstrukcije i dogradnje hotela "As" u iznosu od 15 miliona eura, a u fazu II 35 miliona eura.

Investitor se Aneksom obavezao da najkasnije do 1. novembra 2013. godine nastavi radove, a najkasnije do 15. novembra 2014. godine uloži 50 odsto predviđenog iznosa ulaganja u fazu I, odnosno 7,5 miliona eura.

Shodno aneksu, najkasnije do 1. decembra 2015. godine, investitor je trebalo da završi fazu I i otvori hotel kapaciteta 180 smještajnih jedinica (od čega su 122 sobe, 50 u depadansu i 8 apartmana u vilama), standarda pet zvjezdica.

Nakon što investitor nije ispoštovao ni obaveze iz aneksa, Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) je 2016. raskinulo ugovor i pokušalo da naplati garanciju koja se pokazala nenaplativom, pa je Vlade proglasila lažnom.

Tadašnja generalna direktorka za turistički razvoj i standard u MORT, Olivera Brajović, na konferenciji za medije u martu 2016. godine, kazala je da je podnesena krivična prijava protiv šest predstavnika investitora zbog indicija da garancija od tri miliona eura za hotel As nije valjana.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je optužnicu samo protiv Neđeljka Gardaševića u oktobru 2020, a podgorički Viši sud potvrdio je istog mjeseca.

Suđenje Gardaševiću u Višem sudu u Podgorici počelo je 26. januara 2021.godine.

CIN–CG je dobio uvid u zapisnike sa suđenja iz kojih je vidljivo da su tokom saslušanja u SDT-u, kao i na sudu, Gardašević i njegovi saradnici tvrdili da je bankarska garancija ruske Sberbanke validna, ali da je bila nenaplativa zbog sankcija koje je Crna Gora uvela Rusiji, nakon aneksije Krima 2014. godine. S druge strane, predstavnici Vlade ostali su pri stavu da je garancija lažna.

Ko je izdao spornu garanciju i kako je tužilaštvo prihvatilo nepotpuno finansijsko vještačenje

Neđeljko Gardašević je tvrdio pravosudnim organima da je garanciju ruske Sberbanke dobio preko svoje kiparske kompanije Montena invest koja je vlasnik Nega toursa.

Kako piše u obrazloženju optužnice, Gardašević je u SDT-u rekao da nije kriv i da je bankarska garancija pribavljena preko moskovskog predstavništva njegove Montene invest kojeg vodi Aleksandar Stepovoj.

Međutim, prema podacima iz ruskih registara "Za čestnji biznis" i "Sbis", do kojih je došao CIN-CG, moskovska Montena invest osnovana je u februaru 2015. godine, dakle godinu kasnije od izdavanja bankarske garancije. Navedena dva registra kompanija pozivaju se na podatke poreznika, Privrednog suda, notarske komore, statističkog zavoda, Centralne banke Rusije...

Prema podacima iz tih registara kao direktor Montena invest zaista je naveden Aleksandar Ivanovič Stepovoj. Kompanija je registrovana za djelatnost reklamnih agencija.

U registru ruske Federalne poreske službe nema podataka o Monteni invest.

Neđeljko Gardašević je za CIN-CCG rekao da je moskovsko predstavništvo Montene invest, osnovao kada i kiparsko, 2000. godine, a da je garanciju dobio u skladu sa zakonima Rusije, preko brokerske kuće Miraž i da je za to platio proviziju i založio imovinu.

"Tek treba da se izvedu dokazi da je broker zapao u teškoće i nestao sa tržišta i da smo podnijeli krivičnu prijavu protiv njega", kazao je Gardašević.

On je podsjetio da su službenici MORT-a bili na sastanak u Sberbanci, ali da im je tamo rečeno da banka ne priznaje garanciju, jer, iako su je potpisali službenici banke, nje nema u evidenciji.

Gardašević je naveo da je dvije i po godine nakon izdavanja garancije brokerska kuća likvidirana, a njemu je novac ostao zarobljen prvo u kiparskoj Marfin banci, zbog mjera Evropske centralne banke, a zatim u ruskoj Master banci, nakon krimskog rata.

On tvrdi da je bio riješio novčani problem uz pomoć OTP banke i da je Vlada samo trebalo to da odobri, ali nije bilo razumijevanja.

Predstavnik Montena investa Aleksandar Stepovoj pozvan je kao svjedok odbrane u Viši sud u Podgorici, međutim nije se pojavio na ročištu 22. novembra 2022. godine, a na ročištu 28. decembra 2022. godine sudija Goran Šćepanović rekao je da je pravosudnim organima Rusije upućena zamolnica za saslušanje Stepovoja.

Advokati odbrane rekli su da ih je Gardašević obavijestio da je, prema njegovim saznanjima, Stepovoj porijeklom iz Ukrajine i da se trenutno nalazi na području Donbasa gdje se izvode ratne operacije.

Advokat Miloš Vuksanović rekao je da njegov klijent veliku štetu trpi i, iako im ne odgovara da odustanu od svjedoka Stepovoja, razmišljaju ipak da to urade kako bi se postupak što prije završio.

Na ročištu 28. decembra saslušan je vještak građevinske struke Aleksandar Rakočević. Njegov nalaz da je u rekonstrukciju hotela As od novembra 2013. godine uloženo oko četiri i po miliona eura su advokati odbrane na ročištu u oktobru 2021. godine osporili. Kazali su da vještak prilikom izrade izvještaja nije izašao na teren, nije zatražio uvid u građevinsku knjigu, niti je tražio dodatnu dokumentaciju.

Kazali su i da je nedopustivo da je SDT prihvatilo vještačenje koje nije urađeno u skladu sa naredbom i da je na osnovu tog dokumenta podiglo optužnicu. Rakočević je na tom ročištu priznao da nije izlazio na teren.

Rakočević je na ročištu 28. decembra objasnio da je njegova obaveza bila da utvrdi da li su izvođeni radovi u skladu sa aneksom ugovora i da utvrdi vrijednost radova u skladu sa dostupnom dokumentacijom – odnosno popisanim građevinski radovima, ugovora sa nadležnim organima, potpisanim i ovjerenim situacijama...

"Moj posao nije bio da ocjenjujem kvalitet radova što bi zahtijevalo izlazak na lice mjesta", rekao je Rakočević.

Da li je ministar tražio garanciju Sberbanke?

Prema informacijama do kojih je došao CIN-CG ni tužilaštvo ni Vlada nijesu pokušali da stupe u kontakt sa osobama koje su potpisale garanciju. Predstavnici Ministarstva turizma jesu bili na sastanku u Sberbanci u Moskvi 2016, gdje su im predstavnici banke potvrdili da su potpisnici i dalje njihovi zaposleni i ovlašćena lica, ali se Vladini službenici nijesu se sastali sa njima.

Bar je tako tokom svjedočenja u aprilu 2021. godine tvrdila nekadašnja funkcionerka Ministarstva turizma Olivera Brajović. Pokazuje to Zapisnik o glavnom pretresu, u koji je CIN-CG imao uvid.

Bivši član Odbora direktora kiparskog Montena investa Vladislav Popović za CIN-CG tvrdi da Brajović na sudu nije govorila istinu. Popović, koji je 2020. podnio ostavku na članstvo u Bordu direktora Montena investa, rekao je da je Gardašević najprije nudio garanciju Master banke, kod koje je držao novac, ali da to nije prihvatio tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović.

"Tražio je ili garanciju VTB ili Sber kao dvije najveće ruske banke. Gardašević im se se obratio, ali si mu rekli da nema kod njih račun, a da bi otvorio račun proteći će vrijeme, a on je morao hitno da dostavi garanciju. Uputili su ga na rusku finansijsku agenciju, koja je posredovala u dobijanju garancije Sberbanka", rekao je Popović.

Tvrdi da postoji pisani dokument Ministarstva turizma da je garancija provjerena i da je validna i da radovi mogu da počnu, o čemu CIN-CG nema dokaz.

Kasnije zbog ruske aneksije Krima podsjeća Popović, u decembru 2015. godine uz niz drugih ruskih banaka i preduzeća, Crna Gora stavlja Sberbanku na 'crnu listu' sankcija.

Tužiteljka nije predložila saslušanje nikoga iz ruske banke

U optužnici, u koju CIN-CG ima uvid, piše da je Gardašević izvršio krivično djelo zloupotreba ovlašćenja u privredi, jer je, kao predsjednik Borda direktora u kompaniji Montena invest sa Kipra, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, neistinito prikazao stanje i rezultate poslovanja tog preduzeća pa na taj način doveo u zabludu tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, prilikom donošenja odluke o poslovima upravljanja vezanim za realizaciju razvojnog- investicionog projekta hotela As.

To je, kako je navedeno, uradio na način što je 2014, pri potpisivanju Aneksa I ugovora o regulisanju međusobnih odnosa učesnika u kupoprodaji hotela As, pribavio bankarsku garanciju neistinite sadržine, navodno izdatu od Sberbanke iz Moskve, koja je dostavljena 12. februara 2014. godine u iznosu od tri miliona eura, "u kojem iznosu je državi Crnoj Gori pričinio štetu".

Specijalna tužiteljka Zorica Milanović predložila je u optužnici da se pred sudom održi glavni javni pretres na koji će biti pozvani specijalna tužiteljka, okrivljeni Gardašević i negovi advokati i zamjenica zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić.

Milanović je predložila da se kao svjedoci pozovu i bivše službenice Ministarstva turizma Milena Radulović i Olivera Brajović, kao i sin Neđeljka Gardaševića, Dejan Gardašević koji je izvršni direktor Nega toursa.

Specijalna tužiteljka nije predložila da se pozove niko od predstavnika Sberbanke, niti iz predstavništva moskovskog Montena investa.

U optužnici je navedeno da je tokom saslušanja u SDT-u bivši ministar Gvozdenović rekao da je bankarska garancija vizuelno izgledala kako treba i imala je hologram. Kazao je da, kako investitor nije ispunjavao obaveze, donijeta je odluka o raskidu ugovora krajem 2015. godine i da se "preduzmu radnje u cilju naplate garancije", ali je, nakon sastanka sa predstavnicima Sberbanke i dopisa kojeg su od njih dobili preko Ambasade Crne Gore u Moskvi, utvrđeno da je garancija nevalidna.

Na pitanje CIN-CG da li je ikada, dok je bila u Ministarstvu turizma, stupila u kontakt sa zaposlenima u Sberbanci koji su potpisali garanciju, Olivera Brajović je odgovorila da nakon sastanka krajem januara 2016. nije imala komunikaciju sa Sberbankom.

"Sa predstavnicima Sberbanke održan je sastanak krajem januara 2016. godine na kome smo obaviješteni da garancija nije izdata od strane njihove banke. Kao potvrdu navedene usmene izjave, Ministarstvo je naknadno primilo i dopis od Sberbanke", kazala je.

Tada je, kako je Brajović rekla u sudu, potvrđeno crnogorskoj delagaciji da su osobe koje su potpisale garanciju zaposlene u toj banci. Niko, međutim, od predstavnika Vlade nije tražio sastanak s njima.

Čudan sastanak predstavnika Vlade Crne Gore i Sberbanke

Predstavnica Zaštitnika imovinsko- pravnih interesa Sanja Jaredić, koja je u ovom postupku ovlašćeni predstavnik oštećene strane- države Crne Gore, nije imala pitanja za Brajović nakon njenog svjedočenja na sudu na kojem je detaljno govorila o sastanku u moskovskoj banci.

Zapisnik o glavnom pretresu pokazuje da je branilac Gardaševića pitao nekadašnju funkcionerku Ministarstva da li su na sastanku u Sberbanci tražili da se sastanu sa osobama koje su potpisale garanciju i razgovaraju sa njima.

Brajović je, pokazuje zapisnik, odgovorila da nisu "jer je sastanak prije svega bio iznuđen, vrlo kratko trajao i bio neprijatan". Ona je kazala i da nisu tražili provjeru kod nadležnih organa Rusije, u vezi sa tvrdnjama Sberbanke da nijesu izdali garanciju.

Ona je kazala i da taj Vladin resor nije imao obavezu da provjera bankarsku garanciju te da ne postoje nikakve definisane procedure za to. Rekla je i da od investitora nisu tražili finansijski izvještaj u vezi sa poslovanjem Montene invest.

Sud je pitao Brajović zašto su provjeravali bonitet Sberbanke, a ona je odgovorila da nije bilo uobičajeno da bankarsku garanciju dostavlja strana banka. Ali, kazala je, Ministarstvu nije bilo sumnjivo zašto se dostavlja strana bankarska garancija, "jer sa investitorom posluju od 2002. godine".

Predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Sanja Jaredić odbila je da novinarima CIN-CG da izjavu nakon ročišta u Višem sudu 22. novembra, uz obrazloženje da je postupak u toku i da nije "cjelishodno davati izjave".

Iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa nijesu konkretno odgovorili na više pitanja CIN-CG, pa ni na ono da li su pokrenuli postupak pred crnogorskim i ruskim nadležnim organima, kako bi provjerili navode Sberbanke o tome da oni nijesu izdali bankarsku garanciju. Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović samo je odgovorila da su u pitanju postupci koji su počeli i bili u toku prije njenog imenovanja.

Privredni sud je 2016. godine, na zahtjev Zaštitnika, donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja na nedovršeni hotelski kompleks As i zemljišni kompleks od 36 hiljada kvadrata.

Sberbanka nije odgovorila na pitanja CIN-CG

Ni iz Sberbank nisu odgovorili CIN-CG na osnovu čega tvrde da je garancija lažna i da li su, ako je to nesporno utvrđeno, sankcionisali zaposlene koji su je potpisali. Spornu bankarsku garanciju, u koju je CIN-CG imao uvid, potpisali su zamjenik predsjednika Borda direktora Sberbank Maxim Poletaev i zamjenik predsjednika Borda moskovske filijale Sberbank Kozyrenko Yun.

"U slučaju neizvršavanja obaveza nalogodavca iz aneksa ugovora o regulisanju odnosa u vezi sa kupovinom hotela As, garant se obavezuje da će izvršiti prenos novca na žiro račun korisnika garancije, u garantovanom iznosu na prvi zahtjev, bez primjedbi", piše u garanciji.

Kao rok važenja bankarske garancije navodi se 1. februar 2016. godine.

Predsjednik države Milo Đukanović u aprilu te godine je u Skupštini rekao da je upravo u februaru Ambasada Crne Gore u Moskvi zvaničnim dopisom Sberbanke informisana da ta banka nije izdala predmetnu garanciju.

On je tada naglasio da se pokazalo da u institucionalnom mehanizmu države Crne Gore ne postoji razrađena procedura dodatnih kontrola validnosti, vjerodostojnosti izdatih garancija.

Popović: Vlada je oduzela hotel As Gardaševiću da bi ga dala drugom investitoru

Vladislav Popović za CIN-CG tvrdi da je u hotel As uloženo 50 miliona eura, a država se ugovorom obavezala da će, u slučaju raskida ugovora, vratiti investitoru 70 odsto investicije.

U Vladinoj Informaciji u vezi statusa privatizacionih ugovora iz oblasti turizma iz aprila 2013, navodi se da je kupac hotela As tvrdio da je do 2010. investirao 45 miliona eura, ali da je Vlada tražila da investitor prezentira na osnovu čega je izvršio toliko investiranje, što nije urađeno.

Nakon potpisivanja aneksa ugovora, investitor je navodno uložio još 5,5 miliona eura.

Vlada je u Informaciji o realizaciji ugovora i aneksa ugovora za hotel As, iz decembra 2015, navela da kupac do 15. novembra te godine nije uložio 7,5 miliona eura, odnosno 50 odsto ukupne investicije i da nije ispunio obavezu iz aneksa ugovora.

U izjavi za CIN-CG Popović je optužio bivšu vladu da je namjerno kasnila sa odobravanjem građevinske dozvole i da je sve uradila da oduzme hotel As, kako bi ga dala "novim igračima", koji su ušli u vlasničku strukturu Hotelske grupe (HG) Budvanske rivijere, u čijem vlasništvu je As ranije bio. U vlasničkoj strukturi Budvanske rivijere od 2016. godine bili su MK grupa srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratex grupa američkog biznismena Nila Emilfarba, koji su zajedno imali 33 odsto akcija. Emilfarb je 2021. godine svoj udio od oko 15 odsto prodao Kostiću.

"U građevinskoj dozvoli, koju je potpisao Branimir Gvozdenović (tada ministar ekonomskog razvoja), piše: 'po osnovu dokumentacije dostavljene 2004, izdaje se dozvola 2006. Znači da mu je trebalo da odluči dvije godine", kazao je Popović.

Ugovorom, koji je Vlada potpisala sa investitorom, država se obavezala da izda sve potrebne dozvole u roku od 30 dana, ali ne duže od 45 dana od podnošenja zahtjeva.

Gardašević: Hotel sam mogao finansirati od prodaje vila

Neđeljko Gardašević je za CIN-CG rekao da, kako je građevinska dozvola kasnila, njegov ruski partner je izašao iz projekta i on je ostao sam.

Objašnjava da je prvobitno plan bio da se u stari hotel, u enterijerske radove, uloži 16 miliona tadašnjih maraka (osam miliona eura), ali postojeći objekat nije zadovoljavao standardne, sobe su bile male.

Zbog toga je, kako kaže, odlučio da gradi luksuzni rizort.

"Uzimajući u obzir sve okolnosti pokušavamo da dođemo do rješenja, da nam država da kamenjar iznad hotela od 4,5 hektara za vile, imamo mi tu jedno malo parče pa da napravimo ekskluzivno naselje za prodaju i djelimično finansiramo hotel. To bi sve ukupno bilo oko 150 miliona eura", kazao je Gardašević.

Vladislav Popović navodi da je Gardašević potrošio ogroman novac da bi izveo preduzeće iz stečaja, koji je 2018. u Nega tours Montenegro, uveo Privredni sud na čijem je čelu tada bio Blažo Jovanić, kasnije uhapšen i optužen za zloupotrebu službenog položaja i malverzacije u više stečajnih postupaka, između ostalog i u ovom postupku.

Uvođenjem stečaja, prekinuta je parnica u Privrednom sudu, koju su sredinom 2016. pokrenuli država i Budvanska rivijera tražeći da se imovina Gardaševića i Nega toursa vrati državi i Budvanskoj rivijeri.

Skupština Crne Gore je takođe sredinom 2016. godine usvojila zaključke, od kojih je najvažniji da se u slučaju raskida ugovora hotel ne može vratiti Budvanskoj rivijeri, već se mora tretirati kao imovina države.

Dok sporenja oko hotela As teku rastu gubici u crnogorskom turizmu od ovog sumnjivog posla. Prolaskom godina šteta će se samo uvećavati a gotovo je izvjesno da će još dugo jedna od najljepših uvala Jadrana ostati devastirana.

Centralna banka Crne Gore odbila da provjeri bonitet Sberbanke

Savjet za privatizaciju je krajem 2013. godine od Centralne banke Crne Gore (CBCG) tražio da provjeri bonitet Sberbanke, što je CBCG odbila i uputila ih na bonitetne agencije.

U dopisu CBCG, u koji CIN-CG ima uvid, piše da Centralna banka ne provjerava bonitet banaka sa sjedištem u inostransvu.

"Kako je rejting utvrđen od strane međunarodno priznatih rejting agencija Moody's, Standards&Poor's i Fitch, jedan od najznačajnijih pokazatelja boniteta pravnih subjekata, predlažemo da na sajtovima ovih rejting agencija pronađete podatke o kreditnom rejtingu ove banke", piše u dopisu.

Hilton nije uključen u projekat

Da bi nezavršena građevina u Perazića dolu mogla da se napokon pretvori u luksuzni hotelski kompleks najavili su početkom godine iz Budvanske rivijere.

Kako je tada saopšteno “Vijestima”, Hilton grupacija je zainteresovana da preuzme završetak izgradnje hotela, a predstavici te kompanije namjeravaju da dođu i upoznaju se detaljno sa dokumentacijom i mogućnostima ulaganja u hotel As.

Iz Hiltona su, međutim, za CIN-CG kratko odgovorili da nijesu uključeni u projekat.

»Ovo nije projekt u koji je Hilton uključen«, rekao je direktor za komunikacije u Hilton grupi za Evropu i Srednji istok i Afriku, Džon Bruks.

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja za CIN-CG su rekli da postoji interesovanje više preduzeća za preuzimanje nastavka investicije.

“Ovo Ministarstvo sprovodi aktivnosti na stvaranju preduslova koji bi omogućili da se u konačnom projekat  privede namjeni”, kazali su.

Bivši ministar nije odgovorio na pitanja iako je obećao da hoće

Bivši ministar turizma i održivog razvoja Branimir Gvozdenović nije za CIN-CG odgovorio na optužbe bivšeg člana borda direktora kiparske kompanije Montena invest Vladislava Popovića, iako je obećao da hoće.

CIN-CG je pitao Gvozdenovića kako komentariše optužbe saradnika optuženog Gardaševića da je kao ministar turizma "namjerno odugovlačio izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hotela", kao i optužbe da je htio da vrati As Budvanskoj rivijeri, kako bi hotel preuzeo Kostić. Gvozdenović nije odgovorio ni na navode Popovića da je upravo on tražio garanciju Sberbank ili VTB banke, ne prihvativši garanciju Master banke.

Pitanje smještaja osoba sa smetnjama u razvoju, nakon punoljetstva, ukoliko o njima nema ko da brine ili nije to u mogućnosti - u Crnoj Gori nije valjano riješeno

Andrea JELIĆ

,,Nijesmo mogli da se izborimo sa sinom kad je počeo njegov pubertet. Muž i ja smo bili sami, bez pomoći, iscrpljeni i nemoćni fizički, a pogotovo psihički. Sin je želio da se slobodno kreće, i nije imao strah od auta. To je svojstveno većini mladih osoba sa autizmom. On je tada imao 18 godina. Poslije jednog događaja, kada je sebe doveo u opasnost, odlučili smo da potražimo pomoć i dobili smo samo mogućnost smještaja u Zavodu ‘Komanski most’”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) majka čiji sin ima autizam.  

Sjećanja na preseljenje sina u “Komanski most” 2019. godine, ovu majku i danas progone.

Pitanje smještaja osoba sa smetnjama u razvoju, nakon punoljetstva, ukoliko o njima nema ko da brine ili nije to u mogućnosti - u Crnoj Gori nije valjano riješeno. Za sada, takve usluge pruža samo “Komanski most”, koji i pored značajnih ulaganja tokom prethodnih godina, nema odgovarajuće uslove za sve kojima su te usluge potrebne.

Proces deinstucionalizacije, odnosno prelaza sa institucionalnog zbrinjavanja na brigu i podršku u zajednici, na koji se Crna Gora obavezala ratifikovanjem Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) za prava osoba sa invaliditetom 2009. godine, sporo se i teško odvija.

Za osobe sa autizmom je nepoznato i novo – strašno. Još je teže ukoliko osoba ne može da govori i niko je ne razumije. Takav je mladić iz naše priče.

Po njegovom dolasku u “Komanski most”, roditeljima je rečeno da sačekaju da prođe period adaptacije, i da će ih pozvati u posjetu kada stručnjaci Zavoda procijene da se prilagodio. On je izuzetno teško podnio promjenu prostora. Lomio je stvari, žestio se… Samo nakon pet dana iz Zavoda je poslat u ZU Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota”.

,,Valjda bi trebalo da znaju da osobe sa autizmom ne smiju biti smještene i tretirane u psihijatrijskim ustanovama, jer to nije mentalna bolest. Ne znam kako smo preživjeli tu agoniju. Poslije 10 dana je vraćen u Zavod. Od polovine juna bio je podvrgnut dodatnoj psihijatrijskoj terapiji, jer je ispoljavao agresiju i autoagresiju. Krajem tog mjeseca, preko rendgen snimka, konačno saznajemo da su ga zapravo mučili - ekser, šaraf i okrugli metalni predmet su mu nađeni u debelom crijevu. On je, dakle, tih 15 dana primao psihijatrijsku terapiju, a imao je potpuno druge probleme”, ispričala je još ova majka novinarki CIN-CG-a.

U oktobru 2019, o čemu svjedoče medicinski zapisi, ovog mladića letvom od kreveta je povrijedio drugi korisnik Zavoda, koji je sa njim dijelio sobu. Njegov cimer je imao dijagnozu “teža psihijatrija”, kako se konstatuje u Mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) o ovom slučaju iz 2020. godine, a koje je donijeto na osnovu pritužbi majke povrijeđenog momka.

,,Bili su sami u sobi, a moj sin je zadobio povrede po glavi, čelu, oku, i ruci. Tadašnji direktor Zavoda Vaselj Dušaj sa stručnom službom je zakazao sastanak sa nama roditeljima i predstavnicima centra za socijalni rad zaduženog za grad odakle dolazimo. Ne spominjući povrede koje je moj sin zadobio, Dušaj je objasnio da želi da ga izmjesti u Kragujevac ili Tutin, sa sve koncima na glavi i povrijeđenog, što nije dozvolio tadašnji direktor centra za socijalni rad”, tvrdi još ona.

Korisnik koji je povrijedio njenog sina, prema njenim saznanjima, upućen je u bolnicu u Dobroti, gdje mu je utvrđen hepatitis, nakon čega je poslat u Klinički centar Crne Gore (KCCG). ,,Ubrzo je i umro. Moguće je da je i on bio neverbalan”, priča za CIN-CG ova majka.

Vaselj Dušaj je za CIN-CG je demantovao tvrdnje ove majke. ,,Rekao sam samo – kome se ne sviđa ovdje, može da ide negdje drugo. Dao sam sve od sebe i koliko sam mogao, poboljšao sam stvari u ‘Komanskom mostu’, ti tragovi su vidljivi, a sve ostalo su spekulacije koje imaju za cilj da oštete moj ugled”, kazao je on u telefonskom razgovoru sa novinarkom.

Uvidom u Mišljenje Ombudsmana iz 2020. CIN-CG je utvrdio da je period prilagođavanja mladića sa autizmom prošao uz niz propusta, kao i da su mu povrijeđena brojna prava. U ispitnom postupku, zaključeno je da u Zavodu smještaj i tretman osoba sa teškim autizmom nije adekvatan.

Ombudsman je tada utvrdio i da “postojeći stručni i medicinski kadar Zavoda ne posjeduje neophodno znanje za postupanje prema korisnicima sa teškim autizmom, da ne postoji stručna edukacija osoblja, da nemaju neophodne sertifikate, niti postoji plan i program za ostvarivanje takvih edukacija”.

U Mišljenju se još ističe i da nedostatak osoblja, posebno onog specijalizovanog za rad sa osobama sa autizmom, predstavlja veliki problem u funkcionisanju Zavoda.

Ispitni postupak Ombudsmana je pokazao i da, u situacijama kada neko od korisnika Zavoda ispoljava agresivno ponašanje, ne postoje jasni protokoli i smjernice za zaposlene u Zavodu kada i na koji način je dozvoljena primjena sredstava za mehaničko ograničavanje slobode. Korisnici se obično tada upućuju u KCCG. ,,Nejasno je kako se stvarno u praksi ‘obuzdava i transportuje’ korisnik u fazi ekstremnog agresivnog ponašanja”, navodi se u ovom dokumentu Ombudsmana.

U Zavodu 119 štićenika

Prilikom posjete “Komanskom mostu” koji se nalazi na periferiji Podgorice, novinarka CIN-CG-a je u velikom dvorištu srela nekoliko štićenika ove ustanove. Jedan od njih joj je mahnuo i zainteresovano prišao. Većina drugih je ili sjedjela na okolnim klupama ili šetala.

Tokom prethodnih godina radilo se na unapređenju usluga smještaja, primarno materijalnih uslova. Zavod je renoviran više puta.

Kako je novinarki rečeno, zbog osjetljivosti štićenika, nije bilo moguće realizovati posjetu prostorijama u kojima oni provode najviše vremena.

Socijalna radnica u “Komanskom mostu” Ivana Koprivica za CIN-CG-a nije htjela da govori o slučaju ovog štićenika sa autizmom. Navela je da rukovodstvo Zavoda, zbog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Zakona o zaštiti ličnih podataka i pratećim pravilnicima nije u mogućnosti da govori o konkretnom slučaju. ,,Ono što možemo reći je da ostvarujemo saradnju sa porodicama, roditeljima i starateljima, kao i sa svima drugima koji su značajni za korisnike koji borave u našoj ustanovi”, rekla je Koprivica.

Momak iz naše priče danas boravi sam u spavaćoj sobi u “Komanskom mostu”. To je utvrđeno prilikom nedavnog obilaska Zavoda predstavnika Multidisciplinarnog tima Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture (NPM) pri Ombudsmanu.

,,Uprava se trudi da stvori sigurno okruženje za korisnike koji se teško adaptiraju, te korisnik sa dijagnozmom autizma koji je smješten 2019. godine boravi sam u sobi, da bi se izbjegla njegova uznemirenost, incidenti i slično”, kaže za CIN-CG savjetnica Ombudsmana Danijela Brajković.

Prema njenim riječima, danas Zavod ima 119 štićenika, a u odnosu na 2019. godinu, kada je objavljen posljednji izvještaj o obilasku Ombudsmana “Komanskom mostu”, određene stvari su unapređene. ,,Zdravstvena ambulanta postala je dio javnih zdravstvenih ustanova te je olakšano zakazivanje specijalističkih pregleda i propisivanje terapije. Od prošle godine na čelu zavoda je nova direktorica, koja je nastojala da zaposleni imaju kontinuiranu edukaciju, te su ovoj godini imali značajan broj akreditovanih obuka”, navodi Brajković, dodajući da je usvojen i set novih procedura koje su potrebene za licenciranje ustanove.

U jednom od paviljona na koje je podijeljen “Komanski most“, paviljonu C, prema riječima savjetnice Ombudsmana, nalaze se korisnici koji se pripremaju za stanovanje uz podršku ustanove. ,,Oni su savladali mnoge tehnike koje su neophodne za samostalno funkcionisanje - trgovinu, pripremu nekih lakših jela i slično“.

Mali broj zainteresovanih za rad u ustanovama socijalnog tipa

Zavod trenutno funkcioniše sa 15 stručnih radnika, od čega je jedan defektolog, tri psihologa i 11 socijalnih radnika. ,,Osim njih, imamo i medicinsku službu koja pruža primarnu zdravstvenu zaštitu na nivou ustanove”, navodi još Koprivica.

Kako objašnjava, “Komanski most” fokusiran je primarno na obezbjeđivanje sigurnog i mirnog okruženja za korisnike, pružanje primarne zdravstvene zaštite i fizikalnog tretmana. ,,Rad organizujemo mahom kroz radno-okupacione terapije u skladu sa mogućnostima. Često organizujemo i izlete, a štićenici koji to mogu – najveći dio vremena provode napolju, u prirodi”.

Tim Ombudsmana je zapazio da se ustanove socijalnog tipa u Crnoj Gori, ne samo “Komanski most“, nego i domovi za stare koje upošljavaju zdravstveni kadar suočavaju sa njegovim osipanjem i smanjenim interesovanjem za novim zapošljavanjem.

,,To se događa zbog značajnih disproporcija u visini koeficijenata, to jest zarada zdravstvenog kadra istih kvalifikacija“.  Zaposleni u zdravstvenim ustanovama za koje je nadležno Ministarstva zdravlja imaju znatno veća primanja od onih koji rade u ustanovama u nadležnosti Ministarstva socijalnog staranja, navodi Brajković.

Primjera radi, koeficijent jednog psihologa u domu zdravlja je, nakon povećanja iz novembra ove godine, 11,92, dok je koeficijent njegovog kolege u centru za socijalni rad tek 7,02. Razlika u plati je nekoliko stotina eura.

O ovom govori i Koprivica: ,,Zavodu fali stručnog kadra, ali i medicinskog osoblja koji bi na dnevnom nivou mogao da zadovolji sve potrebe korisnika. Taj problem imaju i sve srodne ustanove, a ne samo naša”.

I pored svega toga, savjetnica Ombudsmana ističe da je zdravstvena zaštita korisnika u Zavodu dobra i funkcionalna. ,,Fizikalna terapija odlično funkcioniše“.

Broj korisnika sa autizmom raste

Prema podacima “Komanskog mosta”, u toj ustanovi trenutno boravi 10 korisnika sa dijagnozom autizma.

Prvi je primljen 1990. godine, a nakon toga je bilo sporadičnih slučajeva (1997, 1999, 2003, 2005, 2016).

Od 2019, kako ističe Koprivica, primijećen je kontinuirani rast broja takvih korisnika. ,,U skladu sa povećanjem broja osoba sa autizmom, ne samo kod nas nego i u svijetu, o čemu svjedoče brojne statistike, možemo očekivati da se ovakav trend nastavi i u narednim godinama”, navodi ona.

Bez porodice svaki drugi štićenik

Gotovo svaki drugi korisnik Zavoda nema žive ili poznate članove porodice, niti bilo koga drugoga ko bi bio značajan za njih. 

Tokom prethodne dvije godine, imajući u vidu situaciju sa pandemijom virusa COVID-19,  broj posjeta štićenicima bio je znatno smanjen, kazala je još Koprivica za CIN-CG.

Stanje se nije značajno promijenilo ni nakon jeka pandemije. Mali je broj onih koji dolaze u posjetu bližnjima u “Komanskom mostu”, a tek nekolicina to čini više puta nedjeljno. Jednu majku, koja, prema riječima zaposlenih, gotovo svaki dan dolazi u posjetu, novinarka je vidjela pri izlasku iz Zavoda. U ruci je nosila kesu sa voćem.

,,Mnogo je razloga zašto je malo posjeta. Neki nijesu u mogućnosti, a drugi prosto – ne žele. Kroz razne aktivnosti, pokušavamo da što je više moguće animiramo porodice korisnika da ih što češće posjećuju”, navodi još Koprivica.

U Zavodu borave i oni koji su cijeli život u institucionalnom smještaju. Njih su roditelji po rođenju ostavili. Jedna štićenica sa takvom pričom, koju je novinarka srela na ulazu u “Komanski most”, osmijehivala se na klupi pod drvećem. A onda je prišla da se pozdravi i popriča. Bila je radoznala, ljupka i raspitivala se o mnogim stvarima.

Neophodna integracija i deinstitucionalizacija štićenika

Akcija za ljudska prava (HRA) izradila je studiju o potrebama deinstitucionalizacije štićenika ovakvih ustanova, kako bi se oni integrisali u zajednicu, umjesto što žive u nekoj vrsti geta, izdvojeni, na rubu grada. U studiji HRA ,,Modeli deinstitucionalizacije i zaštite mentalnog zdravlja u zajednici” iz 2017. godine se navodi da se u zatvorenim ustanovama širom svijeta često dešavaju razni oblici zlostavljanja i zanemarivanja, koriste zastarjele metode liječenja, zloupotrebljavaju lijekovi, štićenici drže u izolaciji, često zavezani, kao i da su ove ustanove obično natrpane, a osoblje nekompetentno. 

U Crnoj Gori se o neophodnim promjenam, poboljšanju uslova i deinstitucionalizaciji i integraciji štićenika u zajednicu, počelo više govoriti tek nakon nekoliko tragičnih događaja u “Komanskom mostu”, ali i drugih mentalnih ustanova poput bolnice u Dobroti, kao i izvještaja koji zabrinjavaju.

Javnost je šokirao nestanak dvoje maloljetnih štićenika ove institucije. U oktobru 2000. prvo je nestala osmogodišnja djevojčica, a u julu 2004. 13-ogodišnji dječak. O dječaku se javno govorilo i prije njegovog nestanka, kada je objavljena fotografija na kojoj se vidjelo kako stariji štićenik ustanove seksualno zlostavlja dvoje djece, od kojih je jedno bio nestali dječak.

Predstavnici Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog i degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) posjetili su Zavod u septembru 2008. godine, a potom su objavili izvještaj koji je ukazao na brojne propuste u radu ove ustanove, koji se odnose na neadekvatne uslove života i na teške slučajeve fizičkog kažnjavanja štićenika i problem seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

,,U vrijeme posjete uslovi života šticenika su bili užasni. Odjeljak B je smještao 67 stanovnika raspoređenih u 12 spavaonica. U potpuno golim i smrdljivim sobama, stanovnici su viđeni kako leže sami, povremeno s glavama prekrivenim pokrivačem, neki goli, s muvama koje puze preko njih. U zaključanoj ‘sobi za bebe’, delegacija je vidjela pet iznemoglih stanovnika, dobi između tri i 19 godina, koji su ležali u krevecima. U zaključanom dijelu bez osoblja, gdje je izgledalo da su štićenici ostavljeni sami, delegacija je pronašla dnevnu sobu u kojoj je sedam stićenika bilo vezano za namještaj. U nekim od spavaonica, bilo je urina i izmeta na podu, zidovima i posteljini. Tu je bilo i miševa…”, navodi se u izvještaju CPT-a iz 2009. godine u koji je CIN-CG imao uvid.

Iz HRA su 2012. godine Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) podnijeli zahtjev za informacije o radnjama preduzetim od strane državnog tužilaštva u cilju krivičnog gonjenja odgovornih za stanje u “Komanskom mostu”, kao i za nestanak maloljetnih štićenika.

Iz VDT-a su tada kazali da je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici o nestaloj djeci prvi put obaviješteno 2010. ,,Tužilaštvo je potom obaviješteno da Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije utvrdilo postojanje propusta u postupanju zaposlenih radnika Zavoda u odnosu na korisnike, a da s obzirom na činjenicu da policija u međuvremenu nije otkrila da li su djeca živa ili nijesu, nije bilo osnova za pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela - izlaganje opasnosti, dok je za osnovni oblik ovog krivičnog djela, nastupila zastarelost krivičnog gonjenja. Dakle prije nego što je tužilaštvo o ovim događajima obaviješteno”, navodi se u odgovoru VDT-a HRA.

U slučaju nečovječnog odnošenja prema štićenicima, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je postupak provjere, ali podaci koje su državni organi dostavili tužilaštvu nijesu bili dovoljni za pokretanje krivičnog postupka.

Zabilježeno je i da su 2014. godine štićenici “Komanskog mosta” zloupotrijebljeni u političke svrhe, tako što je nekoliko desetina njih bilo upisano u birački spisak, iako se radilo o osobama bez poslovnih sposobnosti, odnosno onih koje ne mogu da glasaju.

Prema analizi Akcije za ljudska prava iz 2017, iako se u početku mislilo da je riječ o individualnim slučajevima, mnogobrojni izvještaji iz različitih zemalja potvrdili su da se radi o jednom „šablonu“, odnosno opšte prisutnim propustima koji su karakteristični za institucionalno zbrinjavanje uopšte, bez obzira na fizičke uslove smještaja. ,,Institucija nije određena samo mjestom i veličinom već, prije svega, organizacijom života koja zanemaruje individualnost i privatnost, tako da potrebe institucije imaju prednost u odnosu na lične potrebe osoba koje u njima žive”, navodi se u ovoj analizi.

Prelazak na stanovanje u zajednici daleko 

Nakon pritisaka javnosti i međunarodnih institucija krenulo se sa reformama ovih ustanova, ali one idu sporo i trebalo bi uložiti dodatne napore kako bi se poboljšao položaj štićenika.

Posljednjim Planom transformacije JU Zavoda “Komanski most”, koji je donešen 2020. godine promijenjena je namjena paviljona za osobe sa autizmom, koji, prema Mišljenju Ombudsmana iz 2020, nikada i nije bio stavljen u tu funkciju. Danas se taj prostor koristi za pripremu korisnika za život u zajednici.

,,Time smo počeli proces deinstitucionalizacije i transformacije ustanove. Međutim, dosta toga zavisi od okoline, koja je, kao što je poznato, prilično zatvorena i još uvijek puna nerazumijevanja prema osobama sa intelektualnim smetnjama”, navodi za CIN-CG Ivana Koprivica.

Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom i strategije razvoja socijalne i dječje zaštite koje je do sada Crna Gora usvajala gotovo uopšte ne nude značajne mjere za proces deinstitucionalizacije. Nevladine organizacije, poput Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) isticale su da je neophodno usvajanje Strategije deinstitucionalizacije kojom bi bilo omogućeno da osobe s invaliditetom (OSI) žive samostalnije.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja CIN-CG-u do objavljivanja ove priče nije stigao odgovor na pitanja da li se to pitanje pokretalo i ukoliko nije – zbog čega.

U Strategiji za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period od 2017. do 2021. godine upozorava se na nemogućnost institucija da pruže pravo na privatnost osobama koje u njima žive. Analiza usklađenosti zakonodavstva u Crnoj Gori je pokazala da je u ovoj oblasti naše zakonodavstvo tek djelimično usklađeno sa standardima Zakona o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom i UN-ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom. 

Kršenje ljudskih prava ljudi u institucijama bilo je jedan od glavnih argumenata za napuštanje ovakvog modela brige o osobama sa mentalnim smetnjama. Širom Evrope i u ostatku svijeta do danas su učinjeni brojni napori kako bi se osigurala kvalitetna dugotrajnija briga o takvim ljudima.

Italija je jedna od prvih zemalja koja je počela sa procesom deinstitucionalizacije u psihijatriji i razvojem sistema mentalnog zdravlja u zajednici. Britanska vlada je do početka 21. vijeka zatvorila 90 od 120 psihijatrijskih bolnica premještajući većinu pacijenata koji su bili izloženi dugotrajnoj instucionalizaciji u jedinice grupnog stanovanja i centre za zbrinjavanje u zajednici.

U Finskoj postoji alternativni metod podrške osobama sa mentalnim poteškoćama “Otvoreni dijalog”, kroz mrežu koju čine članovi porodice i prijatelji. Ova usluga pruža se u kućnoj atmosferi i daje najbolje efekte kada se primijeni u ranoj fazi. U najvećem broju slučajeva, intervencija ne podrazumijeva upotrebu medikamenata.

U Crnoj Gori institucije ovog tipa još su na rubu grada, a njihovi štićenici tek su počeli da se pripremaju za život u zajednici.

Majka sa početka naše priče napominje da su, nakon traumatičnog iskustva koje je proživio njen sin i cijela porodica, prilike drugačije. “U ‘Komanskom mostu’ ima zaposlenih koji svoj posao rade savjesno. Dugujemo im veliku zahvalnost”.

Nada se da će njeno dijete osjetiti majkin zagrljaj kad god mu je potreban. Ali zna da ne smije stati borba za njegova prava i svih koji su kao on.

U procesu rasprodaje i likvidacije Gornjeg Ibra višestruko kršeni zakoni. Institucije i dalje kriju podatke o tenderskoj dokumentaciji, stečajnoj masi i isplatama povjerioca, radnici gotovo 20 godina traže pravdu

Jovo Martinović / Đurđa Radulović 

Milionska imovina nekadašnjeg privrednog giganta “Gornji Ibar Rožaje” (“GIR”) rasprodata je u nizu sumnjivih transakcija privatnicima i državi, na što su se radnici godinama žalili pravosudnim organima.

Odluku o obustavi stečaja i likvidaciji “GIR” potpisao je Blažo Jovanić, doskorašnji predsjednik Privrednog suda Crne Gore, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnji u zloupotrebu položaja prilikom stečaja više privrednih subjekata. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je protiv Jovanića i više drugih lica podiglo optužnicu radi više slučajeva.

Jovanić je odluku o likvidaciji “GIR-a” potpisao u novembru 2018. godine, nakon što su ostaci posljednje vrijedne imovine jednog od najznačajnijih crnogorskih drvoprerađivačkih preduzeća prodati po niskoj cijeni u ruke Sadriji Daciću, biznismenu i finansijeru Bošnjačke stranke, o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) već pisao.

Propast i čerupanje GIR-a počinje sa uvođenjem stečaja 2003. godine.

Stečaj ovog preduzeća trajao je 15 godina, a pratile su ga brojne sumnjive okolnosti. Imovina je rasprodavana uz kršenje zakona i prikrivanje dobrih ponuda investitora. Četiri godine nakon završetka stečaja, institucije i dalje kriju podatke koji bi pokazali u kojoj mjeri je postupak bio zakonit.

Radnici, koji su kao primarni povjerioci imali pravo na novac od prodaje stečajne mase, nemaju ključne informacije. Ni do danas nijesu saznali šta je u momentu uvođenja stečaja popisano kao imovina “GIR-a”, šta je prodato, po kojoj cijeni i koji povjerioci su isplaćeni.

Radnici se osjećaju prevarenima, jer su od prodaje stečajne mase dobili minimalne naknade.

Posljednje od imovine koja je nekada pripadala “GIR-u” prodato je 2017. godine Daciću pod sumnjivim okolnostima, o čemu je CIN-CG pisao. Godinu kasnije, obustavljen je stečaj preduzeća AD Gornji Ibar Rožaje.

CIN-CG pokušao je da dobije odgovor od SDT-a da li je formiran i predmet o stečaju “GIR-a”, s obzirom da je u toku proces protiv Jovanića, ali nijesmo mogli dobiti precizno pojašnjenje.

Pravni stručnjak kojeg je CIN-CG konsultovao tvrdi da je Jovanićeva odluka o obustavi stečaja “GIR-a” šturo napisana, da se iz nje ne može zaključiti koja je bila vrijednost imovine, po kojoj je cijeni prodata, niti kome je novac išao.

 

Skrivena ponuda kompanije iz Velike Britanije

Nakon uvođenja stečaja, imovina “GIR-a” prodavana je ispod cijene u više navrata. Najveći dio kupila je Vlada Crne Gore 2007. godine, nakon šest neuspjelih prodaja stečajne mase. Vlada je po cijeni od malo više od dva i po miliona eura preuzela pogone, radnički restoran sa infrastrukturom, sušare, zemljišne parcele, putnička i tertna vozila... Samo pet mjeseci nakon te transakcije ova imovina je procijenjena na 18,11 miliona u studiji koja je rađena za potrebe Vlade.

Iako su nadležne institucije tvrdile da u prvim godinama nakon uvođenja stečaja nije bilo interesovanja za kupovinu kompanije ili djelova “GIR-a”, CIN-CG je došao do drugih podataka. Prema dokumentaciji u koju smo imali na uvid, ponudu je 2006. dala britanska kompanija “IMS Imobilien LTD”.

Direktor “IMS-a” Martin Betz poslao je ponudu Ministarstvu poljoprivrede, kojim je tada upravljao Milutin Simović, visoki kadar DPS-a. Britanci su nudili da preuzmu preduzeće i neisplaćene obaveze prema zaposlenima do 3,15 miliona eura, a da zadrže sve radnike, njih 350. Dostavljen je i investicioni program. Od države je traženo da se uz kompaniju preuzmu i već date koncesije na eksploataciju šume na 10 godina.

Stečajni upravnik “GIR-a” Huzeir Nurković u izjavi za CIN-CG tvrdi da do njega nije stizala britanska, ali nijedna druga ponuda. “Ne znam šta je radio Simović sa tim, ako je dobio, ali ponuda se ne šalje njemu nego meni i sudu”, kaže on.

CIN-CG se obratio Simoviću, koji je prvo kazao da se ponude ne sjeća. Dan kasnije se ipak sjetio, pa i da su postojale špekulacije da je sakrio ponudu. “Izdao sam zbog toga saopštenje za javnost”, kaže bivši ministar za CIN-CG.

U saopštenju iz februara 2007, tri mjeseca nakon neuspješno završenog konkursa za prodaju i nekoliko mjeseci prije nego što će se Vlada pojaviti kao “spasilac”’ i kupiti preduzeće ispod svake cijene, stoji da “se zvanična ponuda za kupovinu preduzeća koje je u stečaju ne dostavlja ni ministru ni Ministarstvu, već se dostavlja na konkurs koji raspisuje stečajni sud, odnosno stečajni upravnik”.

Na pitanje CIN-CG-a zašto britansku ponudu nije proslijedio na pravu adresu, Simović je odgovorio da to nije bilo u njegovoj nadležnosti.

Sadik Klimenta iz nevladinog udruženja NVO Manjinski akcionari Gornji Ibar Rožaje (manjinski akcionari), kao i bivši član uprave “GIR” koji je želio da ostane anoniman, tvrde da je bilo još ponuđača, ali su automatski obeshrabrivan time što nijesu mogli dobiti i koncesije za šume, koje je rožajska kompanije ranije posjedovala. Bez koncesija, pojašnjavaju oni, proces drvoprerade bio bi neisplativ. Poređenja radi, to bi bilo kao kad bi ribarima dozvolili da koriste čamce, ali ne i da pecaju u moru.

 

Savjest i poštenje samo na papiru

Nevladina organizacija MANS je u studiji “Slučaj Gornji Ibar” iz 2015. godine upozorila da je više odredbi nezkonito u ugovoru kojim je Vlada preuzela dio imovine “GIR-a” 2007. godine. MANS ističe da su upitne stavke ugovora u kojima stoji da se zbog niske cijene “ne narušava načelo savjesnosti, poštenja, jednakih vrijednosti i uzajamnih davanja” zbog povoljnih uslova iz ponude kupca i njegovih obaveza iz ponude.

Ovakve odredbe su nesporno protivzakonite i osnov su za ništavost pravnog posla, kaže se u studiji MANS-a.

Predstavnici radnika i manjinskih akcionara su se žalili na ovakav kupoprodajni ugovor i podnosili krivične prijave tužilaštvu.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Rožajama je u martu 2015. obavijestilo NVO Manjinske akcionare GIR-a da je njihova prijava “arhivirana zbog toga što ne postoji osnovana sumnja da je povodom privatizacije AD ‘Gornji Ibar Rožaje’ izvršeno bilo koje krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”.

ODT Rožaje navodi da je na osnovu dokaza i nalaza vještaka utvrđeno da “po osnovu visine kupoprodajne cijene iz zaključenih ugovora nije nastala šteta za stečajnu masu, te da je prilikom prodaje imovine identifikovana i popisana ukupna imovina”.

Ovo obavještenje je iz rožajskog ODT-a radnicima stigla bez pravne pouke i rješenja sa obrazloženjem kako nalažu propisi.

Tužilaštvo se nije obaziralo na činjenicu da je imovina “GIR-a” procijenjena na preko 18 miliona samo par mjeseci nakon ugovora sa Vladom 2007. To je oko sedam puta više od onog što je platila Vlada.

 

Stečajni upravnik nezakonito postavljen

Huzeir Nurković je postao stečajni upravnik “GIR-a” 2005. godine, što znači da je imao ulogu da proda imovinu. Međutim, njegovo postavljanje za stečajnog upravnika predstavlja kršenje Zakona o insolventnosti privrednih društava iz 2002, koji je u trenutku proglašenja stečaja bio na snazi. Prema tom Zakonu, stečajni upravnik ne smije biti povjerilac, odnosno neko kome stečajni dužnik duguje više od 500 eura. Kao zaposlenik u “GIR-u”, Nurković je u trenutku proglašenja stečaja 2003. bio povjerilac, kao i dvije godine kasnije kada je izabran za stečajnog upravnika, a imao je potraživanja prema kompaniji u iznosu od 1.590 eura.

Zakon predviđa i da stečajni upravnik mora biti “ovlašćeni računovđa, revizor, pravnik ili drugo lice sa znanjem ili iskustvom potrebnim za odgovarajući postupak”’. Nurković je šumarski inženjer, koji je imao uglavnom direktorske funkcije u “GIR-u”.

Na upit CIN-CG-a kako objašnjava postavljenje na mjesto stečajnog upravnika mimo zakona, Nurković je odgovorio “je li to sve što su mogli da mi nađu? Nije mi jasna svrha te priče”.

Za postavljanje stečajnog upravnika bio je zadužen stečajni sudija Muzafer Hadžajlić. On za CIN-CG nije htio da komentariše postavljanje Nurkovića.

 

Popis stečajne mase i dalje je tajna

CIN-CG je već pisao o sumnjama da u stečajnoj masi “GIR-a” nijesu bile desetine hektara zemljišta, koje su po povoljnoj cijeni od 216.000 eura prodate biznismenu Sadriji Daciću 2017. Bivši radnici žalili su se zbog ove transakcije Ministarstvu finansija, navodeći da to zemljište nije bilo dio stečajne mase, pa nije moglo biti prodato. Ministarstvo nikada nije osporilo ni ovu, ni niz drugih sumnji na koje su ukazivali radnici, ali je u odgovoru istaklo da su ove činjenice “bez uticaja na odluku” koja je bila u korist Dacića.

Stečajni upravnik Nurković kazao je za CIN-CG da je sva imovina preduzeća predstavljala stečajnu masu. “Ne vidim razlog zašto zemljište koje je prodato Daciću ne bi ušlo u stečajnu masu. Interes je da se od prodaje namire povjerioci”.

Međutim, prema tvrdnjama radnika, sporno zemljište nikada nije ušlo u Zapisnik o popisanoj imovini “GIR-a”, pa se samim tim nije vodilo ni kao stečajna masa.

CIN-CG je poslao zahtjev za slobodan pristup informacijama Privrednom sudu Crne Gore za popis stečajne mase “GIR-a” iz 2003 i 2009. kao i uvid u isplate povjeriocima, Privredni sud nije dozvolio pristup ovim podacima, navodeći da se “uvid u sudske spise ne može vršiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, već isključivo na osnovu procesnih zakona i Zakona o sudovima”, te da se “u pojedinim predmetima moraju poštovati odredbe tajnosti postpuka, kao i ugled, privatnost i poslovni interes stranaka”.

Ni radnici GIR-a”, koji su bili stranka u postupku, nikada nisu imali uvid u stečajnu masu, iako su kao povjerioci imali apsolutno pravo na to.

 

Gdje je odlazio novac od prodaje?

CIN-CG je pitao stečajnog upravnika gdje je pošao novac od Dacićeve isplate, ali Nurković je rekao da nema podatke, ali da “se oni mogu lako naći”, te da je novac uplaćen povjeriocima.

Transakcija sa Vladom i Dacićem nije bila jedina zbog koje su se žalili povjerioci. U ime nekadašnjih radnika Sadik Klimenta je uložio žalbu i na oduku Privrednom sudu o prodaji imovine “GIR-a” iz 2014. godine.

Tražio je i podatke gdje otišao novac od te prodaje. U septembru 2014. stečajni sudija Muzafer Hadžajlić odgovorio je Klimenti da je od te prodaje “isplaćeno potraživanje AD Lovćen osiguranje u iznosu od 11.158 eura, dok se preostali iznos nalazi na računu ‘GIR-a’”.

Međutim iz AD Lovćen osiguranje, kome se Klimenta obratio da provjeri istinitost tvrdnje, stigao je odgovor da “Lovćen AD osiguranje Podgorica ima priznato potraživanje u ukupnom iznosu od 104.480 eura prema stečajnom dužniku AD Gornji Ibar Rožaje i da od tog ništa nije naplaćeno”.

Sumnje u transparentnost cijelog procesa podgrijao je i Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte kada je početkom 2015. proglasio tajnom podatke tenderske dokumentacije u postupku valorizacije imovine “GIR-a”. Tajna je proglašena na pet godina, jer bi kako su obrazložili objavljivanjem ovih podataka “mogle nastupite štetne posljedice za bezbjednost i interese Crne Gore”.

Kako je rok tajnosti istekao, CIN-CG se početkom decembra obratio Savjetu i tražio pristup tenderskoj dokumentaciju. Naš zahtjev je odbijen uz obrazloženje da se “informacije nijesu zavodile i čuvale u Savjetu, već je tadašnja Tenderska komisija za privatizaciju bila u posjedu kompletne dokumentacije o tenderu”.

Sektor šumarstva je, evidentno, jedna od najvećih žrtava tranzicije gdje su nesporno “nastupile štetne posljedice za interese Crne Gore” a ta privredna grana je gotovo potpuno uništena, iako je nekada prerada drveta punila budžet i bila značajan oslonac građanima sa sjevera zemlje.

Ostaje da se vidi da li će i priča oko “GIR-a” biti dio slučaja Blaža Jovanića i osumnjičene grupe koja se tereti zbog zloupotrebe položaja i rasprodaje imovine preduzeća u stečaju.

 

Drvoprerađivačke firme propadaju po istom receptu

Pored fabrike sa pet velikih pogona u centru Rožaja, “GIR” je posjedovao i desetak predstavništava i magacine u gradovima bivše Jugoslavije, lanac maloprodajnih objekata, fabriku papira “Dekor”, dva hotela, nekoliko ugostiteljskih objekata, odmaralište u Ulcinju, transportno preduzeće i servis.

Kapital kompanije je početkom 2003. godine procijenjen na 28,8 miliona eura dok je u kompaniji ostalo 575 radnika, nakon odvajanja “Dekora” i “Šumarskog preduzeća AD”. Državni fondovi su imali 51 odsto kapitala, a radnici 38,8 odsto.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici iz maja 2003. godine tvrdi da kompanija može biti održiva i profitabilna.

Na sličan način poput “Gornjeg Ibra”, nakon ratova devedesetih, propala je i drvoprerađivačka firma “Velimir Jakić” iz Pljevalja, koji je nakon privatizacije preimenovan u “Vektra Jakić”.

Kombinat “Vektra Jakić” je prešao u ruke Dragana Brkovića, kuma predsjednika države Mila Đukanovića. Umjesto revitalizacije Jakića, Brković ga je gotovo doveo do propasti, zalažući njegovu imovinu za nevraćene kredite, ne plaćajući poreze državi kojom vlada njegov kum, i ne plaćajući koncesije za šume.

KAKO JE DRŽAVNA ŠUMA PREŠLA U RUKE BIZNISMENA POVEZANOG SA BOŠNJAČKOM STRANKOM: Vrijedno zemljište ustupljeno ispod cijene