Sve je sumnjivo – od tendera do stečaja kompanije “Gornji Ibar Rožaje”, koja je gazdovala stotinama hiljada kvadrata koje sada pripadaju Sadriji Daciću

Đurđa Radulović / Jovo Martinović

 

Biznismen iz Njemačke i poznati finasijer Bošnjačke stranje (BS) Sadrija Dacić dobio je prije nekoliko sedmica dozvolu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) da siječe šume u velikom kompleksu u opštini Rožaje i od toga ostvaruje prihod.

Dozvala je izdata, iako pravo nad zemljištem Daciću osporavaju bivši radnici “Gornjeg Ibra Rožaje” (GIR) i nedavno smijenjeni vrh Uprave za šume.

Dacić je do vrijednog državnog zemljišta i objekta nekadašnjeg crnogorskog giganta GIR došao 2017. godine za svega 216.000 eura – skoro četiri puta niže od početne cijene sa prvih licitacija.

Ova imovina “Gornjeg Ibra”, prodata je tek nakon 12 objave.

Šuma smrče druge klase, koju nakon dozvole MPŠV Dacić sad može da siječe, prostire se na 262.000 metara kvadratnih u naselju Redžića Krlje. Ta je šuma data Daciću za oko 51 cent po metru kvadratnom, a na prvoj neuspješnoj licitaciji 2011. najniža ponuđena cijena bila je oko dva eura po kvadratu. Prema tvrdnjama mještana, Dacić je došao do šume po izuzetno niskoj cijeni, po kojoj se u tom kraju prodaju livade i pašnjaci mnogo niže kategorije.

I izvor iz šumarske struke upućen u slučaj tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je cijena od 50 centi po metru kvardatnom pretjerano niska.

”Kada se prodaje šuma, odvojeno se računa vrijednost drveća i šumskog zemljišta”, kaže on. Prema njegovim riječima, samo šumsko zemljište se posljednjih godina kretalo oko jedan euro.

On naglašava da će ove šume će tek da dobiju na vrijednosti sa rastom i razvijanjem, te su izuzetno dobra investicija.

Zemljište je Daciću prodao Huzeir Nurković, stečajni upravnik GIR-a i kadar BS-a, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru iz oktobra 2017. u koji je CIN-CG imao uvid. Prema ovom ugovora, šuma smrče prodata je Daciću kao livade, njive i pašnjaci pete, sedme i osme klase.

Uprava posumnjala u Dacićevo vlasništvo nad šumama

Doskorašnji direktor Uprave za šume (UZŠ) Srđan Pejović dva puta je tražio od Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore da se izjasni o validnosti vlasništva Dacića nad ovim šumama.

Dok je bio direktor Uprave, Pejović je u zahtjevima od 21. februara i 16. juna 2022. naveo da su sporne šume bile “dio šumskih odjeljenja” za koja je nadležna država, da ih je “zasadila Uprava za šume, odnosno njen pravni prethodnik”, te da se šuma u “četiri protekla uređajna perioda vodi kao svojina države Crne Gore”. Kao takve, one nijesu mogle biti predmet prodaje stečajne mase GIR na licitacijama.

Iz kancelarije Zaštitnika u martu ove godine naveli su i da Dacić nije dostavio odgovorajuću dokumentaciju, te da ugovor ne uključuje parcelu za koju ovaj biznismen traži da se uvrsti u program gazdovanja.

Nakon ovoga, nastavljena je prepiska između Pejovića, Zaštitnika i Dacića, ali sve se riješilo u korist biznismena bliskog BS, kada je direktor UZŠ smijenjen.

Pejović je smijenjen nekoliko mjeseci nakon što je formirana manjinska vlada, u koju je ušao i BS. Uprava za šume je preimenovana u Upravu za gazdovanje šumama i lovištima, a na Pejovićevo mjesto imenovan je Armin Mujević, ekonomista i funkcioner BS.

CIN-CG se obratio Upravi za gazdovanje šumama i lovištima povodom ovog slučaja. U odgovoru su naveli da je na osnovu katastarskih evidencija i “Geodetskog elaborata ovlašćene firme ‘Geo expert’ iz Podgorice potvrđeno da je površina pod šumom od 26,20 hektaraa u privatnom vlasništvu Dacić Sadrije”.

CIN-CG se obratio Zaštitniku imovinsko-pravnih odnosa za komentar. Iz kancelarije su potvrdili da je Uprava za šume ove godine kontaktirala Zaštitnika sa zahtjevom za mišljenje o pitanju Dacićevog prava na šume. Ipak, kako tvrde nisu mogli da se izjasne jer među spornim parcelama “nijedna nije navedena kao šuma po kulturi”.

Zaštitnik je, stoga, zatražio “od Uprave za katastar i državnu imovinu dostavljanje relevantne dokumentacije” nakon čega će se odrediti dalji koraci. Ali je Dacić u međuvremnu dobio odobrenje MPŠV za eksploataciju.

 

Manjinski akcionari osporavaju pravo stečajnog upravnika da proda šume

I predstavnik bivših radnika GIR-a okupljenih u nevladino udruženje Manjinski akcionari AD “Gornji Ibar”, Sadik Klimeta, osporava prodaju i upis Dacića u katastar. U žalbi Ministarstvu finansija (MF) poslatoj još 2018. godine, Klimenta navodi više razloga zbog kojih osporava Daciću vlasništvo. Bivši radnici i manjinski akcionari tvrde da stečajni upravnik Nurković nije dostavio zapisnik o sprovedenoj licitaciji na kojoj je navodno Dacić bio jedini ponuđač sa ponudom od 216.000 eura (svega tri hiljade preko početnog iznosa licitacije). Ističe i da sporna imovina nije unesena u zapisnik o prijavljenoj imovini prilikom uvođenja stečaja, što je suprotno Zakonu o stečaju. Samim tim Nurković nije ni mogao prodati tu zemlju, kaže se u žalbi.

Ministarstvo finansija, u rješenju od 1. oktobra 2018. godine, nije osporilo ove navode, ali su oni “ocijenjeni bez uticaja na drugačije odlučivanje”, pa je dozvoljen upis Dacića kao vlasnika.

Mjesec nakon ovog rješenja “Gornji Ibar Rožaje” je izbrisan iz registra privrednih subjekata. Tu odluku donio je tadašnji predsjednik Privrednog suda Crne Gore Blažo Jovanić navodeći da je “imovina stečajnog dužnika u cjelosti unovčena”.

Jovanić se trenutno nalazi u pritvoru i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ga tereti za brojna krivična djela koja se tiču i malverzacija u stečajnim postupcima.

 

U Dacićevu korist vještačio dugogodišnji kadar BS-a

CIN-CG je izvršio uvid u istorijat vlasništva u katastru nad šumama koje je kupio Dacić. Radi se o zemlji koju je za vrijeme SFRJ Jugoslavije otkupljivao “Gornji Ibar” od stanovništva koje se iseljavalo krajem šezdesetih godina. Uglavnom su to bile livade, njive i pašnjaci, koje je kompanija nakon kupovine pošumljavala smrčom i tako im višestruko povećala vrijednost. Svih ovih godina zemljište je bilo upisano kao imovina GIR-a.

Iako se vodilo kao zemljište niže klase, nekoliko godina nakon prodaje 2021, na Dacićev zahtjev Uprava za katastar Rožaje je preimenovala to kao četinarsku šumu druge klase. Za to je Dacić osim fotografija priložio i “nalaz i mišljenje sudskog vještaka šumarske struke Adema Fetića”, što se navodi u rješenju iz oktobra 2021, kojim je izvršena ova promjena. I Fetić je visoki kadar BS-a, koji je godinama bio na pozicijama u šumarstvu pri Ministarstvu poljoprivrede.

Ova promjena omogućila je Daciću da parcele u Redžića Krljama uvede u program šumarstva kod Uprave za gazdovanjem šumama i lovištima, što mu sada omogućava da prihoduje od sječe šume.

Prema planu gazdovanja Dacić ima pravo da posječe skoro tri hiljade kubika šume za deset godina. Sagovornici šumarske struke, koji insistiraju na anonimnosti, tvrde da se kubik ovog drveta po aktuelnim cijenama kreće od 40 do 100 eura. Samo prodajom trupaca Dacić bi otplatio investiciju u potpunosti. Štaviše, mogao bi da ostvari veliki prihod ukoliko bi prodavao smrču u nekoj od susjednih zemalja. U Srbiji se kubik smrče kreće od 100 do 150 eura po kubiku. I na Kosovu je ovo drvo na cijeni.

Veselj Murići, vlasnik kompanije za prodaju drvne građe “Dru gdhendës” iz Peći, kaže u razgovoru za CIN-CG da smrčino drvo ima veliku vrijednost na Kosovu. “Dobru smrču možete prodati za 400 eura ako su stabla očuvana i duga pet i više metara”.

Murići dodaje da su na Kosovu četinari iz Rožajskih šuma veoma traženi zbog blizine i kvaliteta. Lokacija Dacićevih šuma nalazi se u rožajskom selu na samoj granici Crne Gore sa Kosovom.

Cijene kubika sirove smrče u Njemačkoj gdje Dacić ima biznis, kreće se od 120 do 260 eura, a na licitacijama može doći i do višestruko veće cijene po kubiku.

Osim prihoda od sječe, po riječima bivšeg stečajnog upravnika Nurkovića, Dacić namjerava na toj lokaciji da gradi i etno selo sa hotelom. “To je kazao prilikom potpisivanja ugovora”, navodi Nurković.

 

Nurković tvrdi da je radio po zakonu, s Dacićem je nemoguće stupiti u kontakt

Nurković tvrdi i da je jedva uspio da proda ove vrijedne šume. “To niko nije htio da kupi. Javni poziv za prodaju objavljen je 12 puta, nije bilo interesovanja”, kaže on za CIN-CG. Navodi da se Dacić javio tek kada je cijena spuštena. “Morao sam prihvatiti ponudu. To je bio jedini način da završim sa stečajem, jer sam imao obavezu od Vlade da prodam imovinu GIR-a”, kaže Nurković.

Na pitanje zašto je imovina prodata kao zemlja lošijih kategorija, Nurković kaže da je znao da je na tim parcelama šuma, jer je i sam kao srednjoškolac učestvovao u radnim akcijama pošumljavanja tog kraja i dostavio je CIN-CG-u tekst zadnje objavljene licitacije, gdje se navodi da su parcele “obrasle šumom i šumsko zemljište”. Međutim “te šume vrijede onoliko koliko ih možete prodati”, dodaje on.

”Možete čuti priče kako je ta šuma data Daciću kao kompenzacija za novac koji je dao Bošnjačkoj stranci za izbore 2014, kada su osvojili Rožaje, ali to nije istina”, kaže Nurković.

Više sagovornika iz Rožaja, koji su tražili da ostanu anonimni, navode da je Dacić za opštinske izbore 2014. godine finasirao Bošnjačku stranku sa više stotina hiljada eura. Međutim, u finansijskim izvještajima BS nema tih podataka.

CIN-CG je pitao predstavnike BS da li je novi vlasnik dobio zemljište kao kompenzaciju za donacije toj partiji, a u odgovoru ove stranke se navodi da je Dacić “preko svojih humanitarnih aktivnosti donirao na stotine hiljada eura građanima Rožaja i Crne Gore”, te da sumnjaju da bi “mogao biti dio bilo kakve nezakonite radnje”. Negiraju da je bilo donacija i pozajmica partiji, što je “lako provjerljivo u poslovnim knjigama”.

”Nismo upoznati sa pravnim poslom o kojem govorite, nemamo informacije da li je do takvog posla uopšte došlo niti, ako jeste, pod kojim uslovima”, naveli su iz BS.

Poznato je da Dacić finansira brojne humanitane i vjerske aktivnosti. U Njemačkoj se bavi građevinskim poslovima.

Vlasnik je i nekoliko zgrada u Podgorici i zakupac dijela plaže u Ulcinju. U Rožajama je 2020. finansirao izgradnju džamije na Bandžovom brdu, koju sada zovu po njemu - Džamija Hadži Sadrija Sako Dacić. Adresa sjedišta BS u Podgorici je u kući koja je u Dacićevom vlasništvu, a godišnje za tu rentu država plati oko 40.000 eura. Prema ranijim pisanjima medija, i funkcioneri BS imali su stan u Podgorici u zgradi koju je gradio Dacić. CIN-CG je pokušao nekoliko puta da stupi u kontakt sa njim preko poznatih brojeva telefona i društvenih mreža. Bez uspjeha.

KAKO JE U BESCJENJE RASPRODAVANA IMOVINA BIVŠEG ŠUMARSKOG GIGANTA IZ ROŽAJA: Jovanić obustavio stečaj, upravnik nezakonito imenovan

Zakon o visokom obrazovanju ne nudi afirmativnu akciju za romske i egipćanske studente

Miloš RUDOVIĆ

”Mogla sam do sada da budem na četvrtoj godini studija umjesto na prvoj... Gotovo sam odustala. Bila sam demotivisana, obeshrabrena da me neće primiti ni na jednom fakultetu. A vjerujem da su moji vršnjaci naišli na ovaj problem, istog bi trena odustali”, priča za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iskustvo sa upisa Romkinja Violeta Hajrizaj.

Prije nego što je dobila stipendiju na Fakultetu za državne i evropske studije (FDES), ona je tri puta pokušavala da se upiše na druge fakultete, od kojih dva na smjer novinarstvo Fakulteta političkih nauka (FPN).

Osim stipendija od 150 eura mjesečno i mjestima u domovima, država Crna Gora se ne može pohvaliti posebnim mjerama podrške studentima iz romske i egipćanske populacije. Umjesto podrške, više je prepreka na putu do studentskog indeksa.

”Prepreke su mnogobrojne, međutim jedna od najvećih je nepostojanje afirmativne akcije. Ova pozitivna diskriminacija se i dalje primenjuje na osobe sa invaliditetom, a romska i egipćanska zajednica nema to pravo”, kazao je za CIN-CG student nikšićkog Filološkog fakulteta Nardi Ahmetović.

Zakonom o visokom obrazovanju propisano je da se pri upisu na studijski program primjenjuje afirmativna akcija za osobe sa invaliditetom, kao i da se one oslobađaju plaćanja školarine kako na državnim tako i na privatnim fakultetima. U Zakonu se ne pominje romska i egipćanska zajednica, uprkos tome što brojna istraživanja pokazuju da je riječ o građanima i građankama koji su među najdiskriminisanijima u društvu.

Afirmativna akcija definiše se kao niz politika i praksi koje daju određene prednosti određenim grupama, posebno pripadnicima etničkih zajednica, koje su se suočavale sa nepravdama i bile isključene iz suštinskih procesa kroz istoriju.

Ova mogućnost postoji i u Zakonu o manjiskim pravima i slobodama, ali ne na isti način kao u Zakonu o visokom obrazovanju.

Ahmetović je kao zdravstveni medijator imao želju da upiše socijalni rad na FPN-u. Od predstavnika FPN je, međutim, kako kaže, dobio informaciju da su im ruke vezane i da ne mogu primjenjivati politiku afirmativne akcije.

Zbog toga je sagovornik umjesto FPN-a odlučio da studira italijanski jezik i književnost na Filološkom fakultetu.

”Ako zaista želimo da imamo mlade Rome i Egipćane koji će se zalagati za bolji položaj svoje zajednice i cjelokupnog društva, moramo im dati priliku za obrazovanjem i usavršavanjem”, kazao je on o svom iskustvu.

Iz Dekanata FPN su kazali da se prilikom razmatranja zahtjeva o upisu po principu afirmativne akcije rukovode onako kako je propisano Zakonom o visokom obrazovanju. Dodali su da je u periodu od 2006. godine do danas FPN po principu afirmativne akcije upisalo je sedam studenata, pripadnika romske i egipćanske populacije.

Vlada je prošle godine donijela novu Strategiju socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period 2021-2025, gdje je predviđeno povećanje broja obrazovanih građana romske i egipćanske zajednice na svim nivoima.

Ministarstvo prosvjete je bilo u obavezi da Vladi još krajem prošle godine dostavi Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju koji bi uključivao inicijativu vezano za primjenu afirmativne akcije za studente romske i egipćanske populacije, vidi se iz Akcionog plana za sprovođenje Strategije. Ovaj Nacrt do sada nije bio na Vladi.

Iz Ministarstva su za CIN-CG kazali da je programom rada tog resora planirana izrada novog Zakona o visokom obrazovanju.

”Nacrt koji je ranije urađen, nije važeći. U narednoj godini treba da se formira nova radna grupa koja će biti zadužena za izmjenu i dopunu Zakona o visokom obrazovanju, gdje će se sa posebnom pažnjom razmotriti pitanje uvođenja afirmativne akcije za romske i egipćanske studente”, rečeno je iz resora Miomira Vojinovića.

Zakonom o visokom obrazovanju je propisano da studenti osnovnih i magistarskih studija na javnim ustanovama ne plaćaju naknadu za studiranje, dok studenti doktorskih studija na javnim ustanovama plaćaju. Na privatnim ustanovama studenti svih ciklusa studija plaćaju naknadu za studiranje.

U praksi je navedeno znači da ako student na javnim ustanovama, bez obzira na nacionalnu pripadnost, uspješno završi akademsku godinu, onda ne plaća naknadu za studiranje, ali ako obnavlja godinu onda plaća naknadu za studiranje. “Dok na privatnim ustanovama svi studenti, osim lica sa invaliditetom, plaćaju naknadu za studiranje”, ističe se u odgovoru Ministarstva.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su kazali za CIN-CG da se zalažu za uvođenje afirmativne akcije pri upisu na prvu godinu studija, ali i oslobađanju plaćanja školarine na svim državnim i privatnim fakultetima u državi. Analiza urađena prije izrade Strategije i za oblast obrazovanja pokazala je da “postoji značajan napredak, ali još ne i dovoljan za potpunu integraciju ove zajednice”.

Zabrinjavajući je kažu iz ovog resora veliki jaz kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje u odnosu na broj djece romske i egipćanske zajednice koja pohađaju osnovnu školu. “Najveći je jaz kada je u pitanju pohađanje visokoškolskih ustanova građana romske i egipćanske zajednice, odnosno veoma mali broj građana romske i egipćanske zajednice upisuje visokoškolske ustanove”, kazali su iz resora Fatmira Đeke za CIN-CG.

Ministarstvo prosvjete kao vid afirmativne akcije već dugi niz godina isplaćuju stipendije svim studentima romske i egipćanske zajednice od 150 eura mjesečno, kako bi se povećao broj studenata. Stipendije se isplaćuju bez obzira na to da li studenti romske i egipćanske zajednice pohađaju visokoškolsko obrazovanje na privatnom ili državnom fakultetu.

Za ovu akademsku godinu se prijavilo ukupno 14 studenata i studentkinja iz romske i egipćanske zajednice na konkurs za dodjelu stipendija.

”Na Univerzitetu Crne Gore na studijskoj 2021/22. godini, bilo je upisano ukupno sedam studenata, na studijskoj 2022/23. godini, ukupno su upisana četiri studenta RE populacije. Napominjemo da je ubrzo nakon upisa većina upisanih napustila studije”, kazali su iz resora prosvjete.

Prorektor za nastavu državnog Univerziteta Veselin Mićanović kazao je za CIN-CG da se u posljednjih šest godina na njihovim fakultetskim jedinicama upisalo 19 studenata koji su se izjasnili kao pripadnici ove zajednice.

Od toga najviše na Filološkom fakultetu - sedam, četiri na Fakultetu političkih nauka, tri na Filozofskom, po dva na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo i Ekonomskom i jedan na Medicinskom fakultetu. Na ostalim fakultetskim jedinicama nema upisanih studenata koji su se izjasnili kao studenti ove populacije, dok Pravni i Građevinski fakultet ne vode bazu podataka na osnovu etičke ili bilo koje druge pripadnosti studenata.

U cilju povećanja broja studenata iz RE zajednice prorektor za nastavu kaže da je UCG oslobodio studente iz ove populacije školarine, te imaju i posebne prilike, a nastoje i da afirmativno utiču kroz implementaciju rješenja iz Zakona o manjinskim pravima i slobodama.

Zakonom o manjinskim pravima i slobodama propisano je da ustanove visokog obrazovanja u Crnoj Gori, na predlog savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, mogu svake školske godine upisati određeni broj studenata, pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, u skladu sa svojim aktima.

”UCG svake studijske godine omogućava upis po principu afirmativne akcije, na način da se po ovom osnovu ukupan broj mjesta na svakom studijskom programu povećava za po jedan odsto. Dakle, za sve zainteresovane kandidate/tkinje, ukoliko bi se našli ispod upisne kvote, primjenjivali smo princip afirmativne akcije kako bismo ih stimulisali za nastavak školovanja”, kazao je on.

Na pitanje da li državni Univerzitet namjerava da inicira izmjene Zakona o visokom obrazovanju u cilju uvođenja afirmativne akcije, Mićović je kazao da će se UCG zalagati za njenu primjenu. “U dosadašnjoj praksi, kako smo i naveli, navedeni princip je primjenjivan kao mjera podsticaja pripadnika RE populacije za nastavak školovanja”, kazao je on.

Prosjek Vasfije 9,12

Privatne visokoškolske ustanove imaju različite mjere podrške studentima iz ove zajednice.

Univerzitet Mediteran od ove studijske godine ima svog prvog studenta iz romske populacije, koji je upisao master studije na njihovom Pravnom fakultetu.

”Kako do ove godine nismo imali nijednog studenta koji je pripadnik RE populacije, nije se ni javila stvarna potreba za uređivanjem ovog pitanja, u smislu donošenja posebnih akata kojima bi se predvidjele eventualne finansijske i druge povoljnosti. Naravno, u slučaju većeg interesovanja u budućnosti ne isključujemo činjenicu da ćemo, pored toga što primjenjujemo afirmativnu akciju za lica sa invaliditetom, imati i posebne uslove i za studente iz ove populacije”, kazala je za CIN-CG vršiteljka dužnosti generalnog sekretara Ivana Nikolić.

U okviru Univerziteta “Adriatik”, na Fakultetu za poslovnu ekonomiju i pravo Bar od prošle studijske godine studira Tusha Vasfije. “Ona je u prvoj godini studija pokazala zavidnu posvećenost u okviru procesa edukacija, položivši sve ispite predviđene planom i programom studijskog programa za pomenutu godinu studija, sa ostvarenim prosjekom 9,12. Marljiv rad pomenute koleginice nije ostao nezapažen, pa je tako u ovoj godini postala i stipendista Opštine Bar”, kazali su za CIN-CG sa Univerziteta.

Vasfije je aktivna i u vannastavnim djelatnostima, kao i u okviru NVO “Mladi Romi”.

Na njihovom Fakultetu za menadžment u Herceg Novom, na prvoj godini osnovnih akademskih studija imaju dvoje studenata pripadnika ove populacije - Mariju Ivanovu i Aliju Žabelju, kao i jednog studenta na druge godini - Mehmeta Berišu.

”Fakultet je omogućio navedenim studentima popust na školarinu od 10 odsto, kao i mogućnost odloženog plaćanja u ratama u zavisnosti od finansijskih mogućnosti studenata”, saopštili su sa Univerziteta.

Koordinator za studijske programe Fakulteta za državne i evropske studije (FDES) Igor Striković kazao je da dodjeljuju stipendije studentima koji pripadaju društveno-osjetljivim grupama.

Stipendija pokriva sve troškove školarine za jednu studijsku godinu, udžbenike za svaki predmet pojedinačno, prijavu ispita, izdavanje uvjerenja i drugih dokumenata, kao i sva prava koja se pružaju studentima shodno Zakonu o visokom obrazovanju.

Osim toga, Striković je istakao da međusobna saradnja i pomoć između studenata je dodatna satisfakcija za njihov napredak na polju obrazovanja i podstrek da ostvare što bolje rezultate.

Njihova stipendistkinja je sagovornica CIN-CG sa početka priče Violeta Hajrizaj. To što nije uspjela da se upiše na studije novinarstva nije spriječilo Hajrizaj da se osim studija bavi i novinarstvom na prvom romskom portalu u Crnoj Gori RomaNet.

Građani podržavaju afirmativnu akciju za RE

Građani Crne Gore u sve većoj mjeri podržavaju afirmativnu akciju kako bi se pripadnici RE zajednice upisali na fakultete, pokazali su rezultati regionalnog istraživanja Balkanski barometar.

Ahmetović se nada da će se Zakon o visokom obrazovanju uskoro promijeniti.

”Žao mi je iskreno što nijesam danas na FPN, ali se nadam da će sljedeće godine biti na snazi afirmativna akcija. Mišljenja sam da gubitkom afirmativne akcije dolazimo do toga da mladi iz RE zajednice neće biti motivisani, jer uprkos njihovoj želji, oni i dalje ostaju neravnopravni članovi društva, građani i građanke drugog reda”, poručuje Ahmetović.

Tome se nada i Hajrizaj.

”Ima nas malo, ali da broj raste bar za po jednog ili dvoje iz godine u godinu. Treba da nam se da prilika i pruži šansa”.

Sa fakultetskom diplomom čeka na birou

U Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period 2021-2025. godine, koju je izradilo Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, jedan od ciljeva je da se poveća broj pripadnika koji upisuju visokoškolske ustanove na godišnjem nivou.

Cilj je da se sa prošlogodišnjih četiri, sljedeće godine poveća na osam, a da 2025. godine dostigne 15 osoba godišnje.

U dokumentu se ukazuje i da postoji negativna povezanost između nivoa obrazovanja i braka prije 18 godina među ženama. Naime, 28 odsto žena s osnovnim obrazovanjem ili nižim i smanjuje se na jedan odsto među onima sa visokim obrazovanjem.

”Potrebno je preduzeti određene aktivnosti i iskoristiti princip afirmativne akcije da obrazovane osobe romske i egipćanske zajednice koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ne čekaju dugo zaposlenje”, jedna je od preporuka iz završnog izvještaja o sprovđenju Strategije za socijalnu inkluziju RE u Crnoj Gori od 2016. do 2020. godine.

U 2022. godini na evidenciji nezaposlenih lica bilo je samo jedno lice koje se izjasnilo kao pripadnik RE populacije, a ima stečeno visoko obrazovanje – završene osnovne studije – stepen bachelor pedagogija koje je prijavljeno u birou rada Nikšić.

Iz ZZZ su kazali da realizuju mjere aktivne politike zapošljavanja kroz programe namijenjene mladim nezaposlenim licima, nezaposlenim ženama, posebno osjetljivim grupama nezaposlenih lica, kao i nezaposlenim licima koja ne posjeduju znanja, vještine i radno iskustvo potrebno za zaspošljavanje na otvorenom tržištu rada. Pripadnici RE populacije, kao posebno osjetljiva grupa nezaposlenih lica, učestvuju u programima aktivne politike zapošljavanja. U tom programu ove godine učestvuje 15 osoba iz populacije, od kojih su 10 žene.

”U mjeri direktno otvaranje radnih mjesta, koja se sprovodi kroz programe javnog rada, zaposleno je sedam pripadnika romske populacije, u programu osposobljavanje za rad kod poslodavca zaposleno je šest pripadnika RE populacije, dok je jedno lice uključeno u program sticanja stručne kvalifikacije i jedno lice u program sticanja ključne vještine”, navodi se u odgovoru ZZZ za CIC-CG.

Prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura za garancije za nevraćene kredite, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica Novac je u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završio u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove

Ukupne garancije države od 2009. godine, kada su zbog Kombinata aluminijuma (KAP) one postale uteg na vratu crnogorskih građana, iznosile su oko 800 miliona eura. Taj novac, koje su dale vlade na čijem su čelu bili Milo Đukanović, Igor Lukšić i Duško Marković, mogao je biti uložen u izgradnju jedne dionice auto-puta ili nekoliko većih energetskih objekata.

Od ukupno odobrenih, a nevraćenih garancija države, koje su vlade Demokratske partije socijalista (DPS) dijelile kapom i šakom njima bliskim firmama, prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica.

Rekordan iznos garancija izdat je 2010. godine, 247 miliona eura, što je tada činilo osam odsto BDP-a. Prema podacima Monstata, BDP je 2010. iznosio oko tri milijarde eura.

Prema Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državnu garanciju izdaje Vlada u svrhu obezbjeđenja otplate obaveza po osnovu kreditnih ugovora ili dužničkih hartija od vrijednosti. Ukupan iznos garancija ne smije da pređe 15 odsto BDP-a.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je kazao da je izdavanje garancija mehanizam za podršku kod ključnih razvojnih projekata, predviđen Zakonom, i suština je da se opsežno i sa svakog aspekta prate razvojni projekti i pravovremeno reaguje na eventualne probleme u njihovoj realizaciji.

”Suština je da se garancije daju kompanijama koje će, u negativnom scenariju biti u mogućnosti da vrate obavezu koju bi za njih eventualno država platila”, rekao je Damjanović.

Najviše garancija država je izdala za kompanije koje su bile nosioci industrijskog razvoja države - KAP, Željezara, Rudnici boksita, željeznička i energetska preduzeća. Međutim, garancije u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završile su u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove.

Samo za KAP, koji se, iako ponovo privatizovan, praktično gasi posljednjih godina, garancije države, koje su na kraju plaćene iz državnog budžeta, iznose 135 miliona eura.

Garancije su date KAP-u prije više od deceniju (2009. i 2010. godine), za vrijeme Đukanovićeve Vlade, a dok je njim gazdovao Oleg Deripaska, oligarh blizak Vladimiru Putinu. Deripaska je sada pod sankcijama EU i SAD, kao i Crne Gore, zbog napada Rusije na Ukrajinu.

Garancije su tada date i drugoj Deripaskinoj firmi - Rudnicima boksita, koji sada takođe propadaju, za kredite od više od šest miliona eura, koje je na kraju platila država. Đukanovićeva Vlada je garantovala za tri kredita Boksita kod NLB banke.

Slučaj garancija za KAP još izviđa Specijalno državno tužilaštvo (SDT), zbog sumnje da je državi nanijeta šteta.

Da su garancije za KAP date bez odgovarajuće procjene i obezbjeđenja potvrdila je i Državna revizorska institucija (DRI).

U izvještaju DRI iz 2013. godine navedeno je da su činjenice u finansijskim i revizorskim izvještajima KAP-a upozoravale da fabrika ima “nagomilane gubitke, da je prezadužena i da sa velikom izvjesnošću od svoje djelatnosti ne može vraćati kredite”.

”Kupac KAP-a, u periodu prije izdavanja državnih garancija nije u potpunosti izvršio ugovorene obaveze, što je mogao biti jedan od razloga za raskid ugovora zaključenog 2005. godine”, naveli su državni revizori.

Sporne su bile i garancije za Željezaru, koja je praktično ugašena, a dala ih je 2009. i 2010. godine Đukanovićeva Vlada, privatnoj kompaniji Montenegro speciality steels (MNS), povezanoj sa Anom Đukanović, sestrom tadašnjeg premijera, a aktuelnog predsjednika države. Država je za Željezaru na osnovu palih garancija platila 34,5 miliona eura 2009. i 2011. godine.

Za tada državno novinsko preduzeće Pobjeda, vlade premijera Lukšića i Đukanovića, platile su 3,2 miliona eura garancija, 2011. godine, 2012. i 2013. dok je još bila u državnom vlasništvu i predstavljala udarnu pesnicu DPS vlasti, posebno u obračunu sa nezavisnim medijima i NVO.

”Revizijom je utvrđeno da (s obzirom da Pobjeda, bez podrške većinskog vlasnika nije bila u mogućnosti da izmiruje obaveze prema kreditorima, kao i dio obaveza iz poslovanja, u slučaju da se ne realizuje prodaja državnog udjela), postoji rizik od uvođenja stečaja, odnosno postoji visok stepen rizika da će obaveze po osnovu dugoročnih kredita odobrenih od Podgoričke banke i Erste bank za koje su date državne garancije otplatiti država”, piše u izvještaju DRI.

Garancija države 2010. godine, kada je premijer bio Đukanović, a ministar finansija Lukšić, data je i za kredit za oživljavanje proizvodnje i otpremnine za radnike u Primorci Bar, koju je 2008. godine privatizovala podgorička Krisma grupa Nebojše Boškovića. Tokom 2010. prelazi u vlasništvo of-šor firme Melgonija holdings ltd sa Kipra, koju je takođe osnovao Bošković.

Zajam za Primorku je, međutim, preusmjeren za vraćanje dugova Boškovićevih firmi Krisma motors i Krisma trade, pa je Primorka bankrotirala, a državne garancije su aktivirane u korist NLB banke i Krisma grupe, zbog čega je podignuta optužnica, a suđenje je u toku.

Država je 2019. godine platila i garancije za Opštinu Budva od skoro 30 miliona eura, za zajam od njemačko-austrijske WTE grupe, za sporni projekat otpadnih voda u koji je umiješana budvanska kriminalna grupa, na čijem čelu je bio, po sopstvenom priznanju, bivši predsjednik države zajednice Srbija i Crna Gora i funkcioner DPS-a Svetozar Marović. Marovića čeka odsluženje zatvorske kazne u Crnoj Gori, međutim on se nalazi u Srbiji koja odbija da ga izruči šest godina. Budvi prijeti opasnost da izgubi još miliona u ovom poslu, jer je investitor pokrenuo međunarodne arbitraže.

DPS vlade su odobravale garancije i manjim privatnim firmama, kao što je nikšićka Mi-Rai grupa, zatim bankama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, opštinama, Montenegro erlajnsu kojeg su držali na aparatima do prije dvije godine, kada je ugašen.

Od državnih preduzeća, najviše garancija dobijaju željezničke kompanije, a “vise o koncu” garancije odobrene za kredite kod kineske Exim banke za kupovinu brodova Crnogorske i Barske plovidbe.

SDT ćuti o garancijama za KAP

Tužilaštvo još ne donosi konačnu odluku zbog garancija ruskim vlasnicima KAP-a, od ukupno 135 miliona eura, iako je prošlo već skoro dvije godine od hapšenja više državnih funkcionera zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada će donijeti odluku koju su najavili još prošle godine dok je na čelu te institucije bio bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Prva garancija za KAP-ov kredit od 49,68 miliona kod mađarske OTP banke izdata je 2009. godine. U 2010. godini izdate su još dvije - za kredit kod Dojče bank od 22.000.000 i ruske VTB bank od 60.000.000 eura. Garancija za kredit kod Dojče banke aktivirana je 2012, a ostale dvije 2013. godine.

KAP je 2005. kupila kompanija Salomon Enterprises ltd (kasnije preimenovana u CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske, koji je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Roćen je bio ambasador u Rusiji i imao je jake veze sa tamošnjim vrhom i samim Deripaskom, o čemu svjedoče i presretani razgovori koji su ranije objavljeni u crnogorskim medijima.

KAP je decenijama bio strateško crnogorsko preduzeće, najveći izvoznik, od kojeg je zavisio cijeli metalurško-energetski lanac u državi. Pored KAP-a, Deripaska je privatizovao i nikšićke Rudnike boksita, koji su takođe dio tog značajnog ekonomskog sistema. Oba preduzeća, nekada giganti, od tada počinju da tonu, i sada su pred gašenjem, što pokazuje da je novac, za koji je garantovala država, praktično bačen.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da to što se desilo sa garancijama upućuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile.

”Da li će nadležni organi zaokružiti svoj dio posla, vidjećemo. Ali, sve što se desilo nas obavezuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile i kako bi država bila zastićena kada kroz garancije bilo kojoj kompaniji, državnoj ili privatnoj, pomaže u obezbjeđivanju kreditne podrške za realizaciju kapitalnih projekata koji imaju širi društveni i državni značaj, jer se jedino i za takve projekte treba izdavati garancija”, rekao je Damjanović.

Podsjeća da dok je bio poslanik to komentarisao često u Skupštini i da je kao predsjednik Odbora za ekonomiju finansije i budžet formalno inicirao aktivnosti na utvrđivanju okolnosti i posljedica izdavanja garancija kompanijama (KAP, Željezara), na osnovu koje je i urađena revizija.

Garancije KAP-u su date na osnovu Ugovora o poravnanju kojeg su potpisali Vlada i CEAC 2009. godine, kada je državi pripalo 50 odsto akcija Rusa u KAP-u i Boksitima. Država je time, nekoliko godina nakon privatizacije, postala suvlasnik KAP-a, odnosno dobila je 29,36 odsto akcija u podgoričkoj fabrici, a u Rudnicima boksita 31,82 odsto, koliko i CEAC.

Državni revizori su utvrdili da je nominalna vrijednost akcija KAP-a i Rudnika tada iznosila svega 22.185.131 eura, što je predstavljalo 16,85 odsto državnih garancija KAP-u, ako bi se akcije prodale po nominalnoj vrijednosti. Tržišna vrijednost akcija tih preduzeća je bila znatno niža zbog gubitaka i dugova.

Ugovor sa ruskim menadžerima u KAP-u potpisao je bivši ministar ekonomije Branko Vujović koji je hapšen u aprilu prošle godine, kao i 11 državnih službenika, zbog sumnje u zloupotrebu položaja i nanošenje štete državnom budžetu. Vujović je bio ministar ekonomije od 2009. do 2013. godine, u periodu kada su date garancije za KAP.

Vujović i ostali službenici su odmah pušteni da se brane sa slobode, a Đukanović je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Zbog garancija za KAP, poslanici Pokreta za promjene su u maju 2011. godine podnijeli krivične prijave protiv Đukanovića, Deripaske i više državnih funkcionera i ruskih menadžera u fabrici. Tada je u SDT-u formiran predmet. Zbog toga je i MANS podnio krivičnu prijavu protiv Đukanovića i Lukšića i više državnih funkcionera, 2013. godine.

Novinar Monitora Zoran Radulović za CIN-CG kaže da je slučaj garancija za KAP, kojim sada, kao i Boksitima, upravlja lokalni biznismen Veselin Pejović, jedan od jednostavnijih za tužilaštvo i da je za podizanje optužnice dovoljan izvještaj DRI.

Komentarišući decenijski izviđaj garancija za KAP u SDT-u, rekao da je “manje trebalo Ajnštajnu da definiše teoriju relativiteta”.

Deripaska i njegove kompanije su, s druge strane, pokrenuli više arbitražnih postupaka protiv Crne Gore, tvrdeći da je Crna Gora preduzela mjere koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Boksite nakon privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i vlasniku “uskratila mogućnost da zaštiti investiciju”.

Privredni sud je uveo je stečaj u fabriku u julu 2013. godine, a zatim i u Boksite, čime su Rusi izgubili pravo upravljanja. Stečaj je uveden na zahtjev Ministarstva finansija, zbog duga od 24,4 miliona eura po osnovu aktiviranih garancija prema Dojče banci. Imovinu fabrike je 2014, kroz stečaj, kupio Uniprom Veselina Pejovića, kao i Rudnike boksita, a Deripaska i CEAC su se obratili međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije pred arbitražnim sudovima u Beču i Parizu, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći pred švedskim Arbitražnim tribunalom u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma o zaštiti investicija između SRJ i Ruske Federacije. Švedski sud se proglasio nenadležnim navodeći da sporazum između SRJ i Rusije nije primjenjiv na Crnu Goru koja je nezavisna država, Deripaska se žalio Apelacionom sudu u Stokholmu, tražeći da poništi odluku Arbitražnog tribunala. Apelacioni sud je 11. novembra ove godine presudio u korist Crne Gore.

Iz Ministarstva ekonomije je saopšteno da je sud naložio Deripaski da Crnoj Gori nadoknadi troškove postupka od 628.456 eura i 86.075 dolara. Iz Ministarstva su kazali da Deripaska nije platio ni troškove ranijeg postupka od oko 1,6 miliona eura u korist Crne Gore.

Tužilaštvo se nije bavilo garancijama za Željezaru i Pobjedu

Osim garancija za KAP, predmet državne revizije bile su i garancije izdate Željezari, Željezničkoj infrastrukturi, Željezničkom prevozu i Pobjedi, u 2010. i 2011. godini. Njima se tužilaštvo nije bavilo.

Od ukupnog iznosa plaćenih garancija za Željezaru, 32,92 miliona odnosi se na nevraćeni kredit Željezare kod Credit Suisse banke, a 1,6 miliona na pozajmicu od of-šor kompanije BlueBay Multi-Strategy investments iz Luksemburga, čiji je krajnji vlasnik britanska BlueBay grupa, preko niza of-šor preduzeća.

Garancije su date dok je fabrikom upravljala holandska kompanija MNSS, a predsjednik Borda direktora bio Radomir Vukčević, tadašnji partner Ane Đukanović koja je i sama jedno vrijeme bila član borda direktora Željezare. Ona je bila advokat u toku dvije privatizacije kupcima Željezare, ruskom Midlend risorsisu i MNSS-u.

Garancija za zajam BlueBayu odobrena je iste godine kada je pala, 2009, a za kredit kod švajcarske banke 2010. godine.
Nakon što je MNSS nagomilao milionski dug za plate radnicima, u fabriku je u aprilu 2011, na zahtjev zaposlenih uveden stečaj, a dotadašnji vlasnik je pokrenuo arbitražni postupak protiv Crne Gore pred sudom u Parizu, tražeći isplatu 72 miliona eura. MNSS i povezana firma Rekupero su u tužbi naveli da su arbitražu pokrenuli zbog “nepravilnog i nezakonitog postupanja Crne Gore prema ulaganjima investitora u Željezaru Nikšić”.

MNSS je izgubio arbitražu, a Željezarom je za vrijeme stečaja upravljao nikšići biznismen Miodrag Daka Davidović. Fabrika je četvrti put prodata u maju 2012. godine turskoj kompaniji Tosčelik za 15,1 milion eura. Željezara je danas ponovo u krizi, jer je turski vlasnik obustavio proizvodnju, a Vlada razmatra mogućnosti da fabriku preuzme državna Elektroprivreda.

U 2011. godini država je platila garancije od 992 hiljade za Pobjedin kredit kod Podgoričke banke, zatim 750 hiljada eura u 2012. kod iste banke, a 2013. godine još 1,48 miliona kod Societe generale banke (koja je kupila Podgoričku banku).
Država je godinama pomagala to novinsko preduzeće, pa mu je i 2009. godine izdala garanciju za kredit od 2,97 kod Podgoričke banke, a 2010. godine za 3,5 miliona eura kod Erste banke.

Pobjedu je 2014. godine kupio grčki biznismen Petros Statis, blizak Đukanoviću i kome su ranije u paketu dati u zakup najelitnija crnogorska ljetovališta Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža.

Sporne su bile i garancije za Primorku Bar, koju je privatizovala podgorička Krisma grupa u vlasništvu Nebojše Boškovića 2008. godine. Vlada 2010. daje garanciju novom vlasniku Primorke, of-šor firmi Melgonija holdings ltd sa Kipra. Tu firmu je, prema navodima iz optužnice, formirao Bošković. Primorka je dobila od Vlade garanciju od četiri miliona eura za kredit od 14,4 miliona eura, za koji je založena kompletna imovina Primorke. Garancije su pale 2014. godine, a SDT je podiglo optužnicu protiv više osoba, između ostalih i bivšeg direktora NLB banke Črtomira Mesariča, Boškovića, kao i NLB banke zbog sumnje da su početkom 2009. godine formirali kriminalnu grupu i da je na štetu budžeta Crne Gore, NLB banci pribavljena imovinska korist od oko 6,6 miliona eura. Suđenje u Višem sudu u Podgorici je u toku.

Nebojša Bošković osuđen je 2019. godine, u drugom slučaju, na tri godine i pet mjeseci zbog kriminalnog udruživanja u cilju računarske prevare i skidanja milionskog iznosa sa stranih bankarskih računa. On je u bjekstvu i za njim je prošle godine raspisana potjernica. Zbog toga je u februaru ove godine odloženo suđenju u slučaju Primorke, jer je advokat Boškovića, kako su prenijeli mediji, rekao da ne zna gdje mu je klijent.

Država prikrivala propuste, kupovala socijalni mir

Iz prethodnih primjera evidentno je da su DPS vlade u prethodnom periodu garancije davala svojim provjerenim biznismenima i firmama bliskim vlasti.

Zoran Radulović smatra da država nije davala garancije da riješi kratkoročne probleme ili da privredu učini boljom, nego da prikrije vlastite propuste i kupi socijalni mir.

”Zato imamo izdate garancije bez adekvatne procjene, da su one pale, a da država kroz postojeće mehanizme obezbjeđenja nije naplatila ni djelić onoga što je bio naš novac, a potrošio ga je neko drugi”, kazao je Radulović.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović nije odgovorila na pitanja CIN-CG koja preduzeća su ostala državi dužna po osnovu izdatih garancija i da li su pokrenuti postupci naplate. Nije poznato da je ijedno preduzeće vratilo državi dug po osnovu garancija.

I pored učestalih upozorenja Centralne banke (CBCG), posebno kroz izvještaje viceguvernera Nikole Fabrisa, da se zbog garancija povećava dug države, Vlada je nastavila da izdaje državne garancije i nakon onih izdatih KAP-u.

”Zabrinjava tendencija rasta spoljnjeg duga posljednjih nekoliko godina. Stoga, u narednom periodu treba biti vrlo restriktivan prilikom izdavanja garancija”, upozorila je CBCG još 2011. godine u izvještaju o dugu države.

Bezuspješan pokušaj obnove pomorske flote

Crna Gora je kupovinom brodova za Crnogorsku i Barsku plovidbu željela da obnovi pomorsku flotu, međutim ti brodovi, ukupno četiri, odmah su dati u najam.

Garancija za kredit od 36.632.368 eura kod kineske Exim banke za nabavku brodova Crnogorske plovidbe, data je 2010, kada je premijer Đukanović, a ministar finansija Lukšić. Osim Crnogorskoj plovidbi, Vlada je 2013. godine garantovala i za kredite Barske plovidbe za dva broda, u iznosu od 46,4 miliona dolara kod takođe kineske Exim banke. Tada je premijer ponovo bio Đukanović, a ministar finansija, Radoje Žugić.

Analiza NVO MANS i “Vijesti” iz 2016. godine pokazala je da je Vlada nabavku novih brodova ugovarala bez valjanih ekonomskih analiza o isplativosti tih projekata i u vrijeme najveće finansijske krize. U analizi je već tada upozoreno na opasnost da će značajan dio državnih garancija datih po tom osnovu platiti crnogorski građani.

Pomorske kompanije su, zahvaljujući poboljšanju prilika na tržištu i rastu vozarina, tek ove godine uspjele da plate rate Exim banci, umjesto da to u njihovo ime radi država, kao u prethodnih nekoliko godina. Kompanije godišnje plaćaju po dvije rate u januaru i julu, koje ukupno iznose oko devet miliona dolara jer je u toj valuti dogovoren kredit.

U januaru prošle godine, zbog gubitaškog poslovanja obje kompanije prijetio je pad garancija i da država odmah plati cijelokupni preostali iznos plus kamate i troškove, ali je Vlada u pregovorima sa Eksim bankom uspjela da dogovori da za kompanije plati obje rate u 2021.

Niko ne odgovara za naduvane fakture

Za sporni projekat otpadnih voda u naselju Vještice u Bečićima, Vlada je 2019. godine platila 29,25 miliona eura, po osnovu garancija. Njemačko-austrijski koncern WTE je, nakon što je aktivirao državnu garanciju, u januaru 2020. napustio postrojenje, ostavljajući ga u lošem stanju Opštini Budva na upravljanje.

Kako je CIN-CG ranije pisao, Budva, uz to, nije riješila svoj ključni ekološki problem, jer je na izgrađeno postrojenje priključen samo uži dio grada, dok se fekalne vode sa teritorije Jaza, Petrovca i Buljarice i dalje izlivaju u more, a nije izgrađena i kanalizaciona mreža za Sveti Stefan.

I prije početka radova tri miliona eura je opljačkano iz opštinske kase lažnom fakturom, što je priznao osuđeni šef budvanske kriminalne grupe, tadašnji potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović.

Za naduvane fakture, izmišljene radove i usluge, ugradnju jeftinijeg i lošijeg materijala niko još nije odgovarao, a Njemci su pokrenuli međunarodne arbitražu u Frankfurtu i Ženevi, tražeći više od 100 miliona eura odštete.

Garancije i za pobjednike tranzicije

Đukanovićeva Vlada dala je garancije za nikšićku Mi-Rai grupu za kredit kod Hipotekarne banke od 800.000 u 2010. godini, a Lukšićeva 2011. godine za kredit od 700.000 kod Hipotekarne banke. Za kredite preduzeća Mi-Rai prema Hipotekarnoj banci država je platila 1,69 miliona u 2013. godini.

Vlasnik Mi-Rai grupe Branko Mićković jedan je od “pobjednika” tranzicije, poznat po privatizaciji nikšićke fabrike namještaja “Javorak” koju je kupio iz stečaja 2004. godine da bi destak godina kasnije u nju ponovo uveo stečaj.

Bivši radnici Javorka protiv Mićkovića su 2016. godine podnijeli krivičnu prijavu u kojoj ga terete da je prekršio kupoprodajni ugovor tako što je prodavao i izdavao pod zakup imovinu Javorka i zalagao je za kredite.

U 2019. godini država je, po osnovu datih garancija, platila ukupno 9,43 miliona duga za Invest Banku Montenegro i Atlas banku prema Evropskoj investicionoj banci. Garancije je izdala Vlada Mila Đukanovića 2009. i 2010. godine, a aktivirane su jer je u tim bankama biznismena Duška Kneževića krajem 2018. godine, uvedena prinudna uprava kao i privremena obustava plaćanja obaveza, što je onemogućilo otplatu duga.

Protiv Kneževića je SDT podiglo optužnice u kojima ga tereti za više krivičnih djela iz oblasti finansija, kao što su utaja poreza, pranje novca, korupcija...

Knežević je pokrenuo arbitražnu parnicu kojom traži 500 miliona eura obeštećenja od Crne Gore zbog, kako je naveo u zahtjevu, štete nastale “nezakonitim uvođenjem stečaja u dvije banke i nezakonitim postupanjem državnih organa u kompleksu Meljine u Herceg Novom”.

Knežević je bio vlasnik i bolnice u Meljinama, u koju je uveden stečaj 2018. godine, a koja je pred gašenjem.

Iz Vlade su nedavno najavili rješenje za tu bolnicu.

Garancije naredne godine samo za državna preduzeća

Vlada je Predlogom budžeta za narednu godinu planirala da izda garancije od 160 miliona za šest državnih preduzeća - Regionalni vodovod, Željezničku infrastrukturu, Željeznički prevoz, Montekargo, Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) i Elektroprivredu.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kazao je da su garancije namijenjene za kreditne aranžmane iz kojih će se finansirati infrastrukturni i razvojni projekti.

”U skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državne garancije se mogu izdati samo za finansiranje kapitalnih projekata, što se iz prikaza planiranih garancija i vidi. Da li će planirani aranžmani biti realizovani zavisi od zrelosti projekata koje potencijalni korisnik garancije planira da realizuje, kao i sposobnosti korisnika garancije da se zaduži i izmiruje sopstvene obaveze”, rekao je Damjanović.

Za željeznička preduzeća država je od 2009. do ove godine izdala garancije od preko 100 miliona eura, uglavnom za zajmove za remont pojedinih djelova pruge i nabavku opreme.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Reagovanje na tekst „ Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacije i propagande“

U pomenutom tekstu iznosi se niz neistina na moj račun i portala „srpska24“ čiji sam osnivač i vlasnik. One su toliko tendeciozne i vulgarno etiketirajuće, posebno u aktuelnom trenutku u Crnoj Gori koji obilježavaju međunacionalne i političke tenzije, da zapravo crtaju metu mojoj malenkosti i proglašavaju me legitimnim ciljom pristalica DPS-a. Naime u tekstu se sugeriše da portal „srpska24“ radi protivno zakonu i da širi govor mržnje. Ni jedno, ni drugo nije tačno. Međutim, tobožnjem Centru za istraživačko novinarstvo dovoljno je bilo da navede nekoliko naslova koje je sam objavio i to samo one koji odgovaraju njihovoj zadatoj temi, da to zaključi. Istraživački i profesionalno nema šta, na tome bi vam pozavidjela nekadašnja komunistička štampa i njeni politički komesari.

Teška je neistina da je portal „srpska24“ neregistrovan. On je u Ministarstvu za kulturu i medije u njihovoj evidenci redovno zaveden pod rednim brojem 31 i to od 27. aprila 2021. godine. Rješenje o tome je potpisao tadašnji ministar javne uprave, digitalnog društva i medija, Tamara Srzentić. Rješenje o tome šaljem uz ovaj tekst i nadam se da ćete ga objaviti sa prekrivenom adresom.
I ostale vaše „istine“ i optužbe su taman kao ove o registraciji. Citirate naslov o Cetinju i njegovom putu od srpskog do antisrpskog grada, sugerišući da je to govor mržnje. A zapravo taj tekst je autorski članak dr Miše Đurkovića, naučnog saradnika Instituta za evropske studije u Beogradu. Taj tekst je analiza uzroka zašto se na Cetinju danas srpsko ime ne smije pomenuti i ukoliko je to govor mržnje, onda valja razmisliti šta je to mržnja. Da li ono što govori dr Đurković ili je govor mržnje zapravo vaš tekst koji želi meni lično i mom portalu da prišije taj metod sopštavanja informacija!

Naslovi o albanskoj zloupotrebi djece i gajenju marihuane u toj zemlji nijesu moji stavovi, već se radi o prenesenim tekstovoma i to povodom jednog albanskog spota na Kosmetu u kojem se albanska djeca uče da ne kupuju hranu iz Srbije, a u drugom slučaju riječ je o ocjeni italijanske policije. Da li je to govor mržnje ili je govor mržnje ono što vi pišete o govoru mržnje?
Citirate i moje riječi iz jedne kolumne da je prirodnija saradnja Crne Gore sa Srbijom, nego sa Hrvatskom i Albanijom kao dokaz da sijem mržnju. Gdje je tu mržnja nije mi jasno, kada čak i pristalice DPS-a, oni malo umjereniji, Srbiju takođe smatraju najbližom zemljom.

Uglavnom, „Vijesti“ su iz meni poznatih razloga napali moju malenkost i moj portal. Ukoliko u „Vijestima“ postoji neka konstanta onda se ona može definisati kao antisrpska platforma Druge porodice. Sve što im je srpsko, bode im oči i pokušavaju da sve Srbe u Crnoj Gori, njihove političke i ostale predstavnike, a evo i mene i moj portal, upregnu u tobožnju veljesrpsku rabotu i tajni i jvni rad protiv njene nezavisnosti. To je tačno taman toliko koliko su tačne činjenice koje ste o meni i mom portalu saopštili u pomenutom tekstu.

Pošto se radi o grubim neistinama i klvetama razmisliću da tužim „Vijesti“ i njihov Centar za istraživačko novinarstvo. Kako za plasiranje dezinformacija, tako i za ugrožavanje moje lične sigurnosti. Istina, nijesam toliko finansijski moćan kao „Vijesti“ da tako nešto priuštim, ali nadam se da će se nakon ove prepiske naći neki advokat da me u skladu sa mojim mogućnostima zastupa.

Ivan Milošević, vlasnik i urednik portala „srpska24“

Odgovor novinarke CIN-CG Andree Jelić na reagovanje vlasnika i urednika Srpska24.me Ivana Miloševića

Odgovor novinarke na reagovanje vlasnika i urednika portala Srpska24.me Ivana Miloševića na tekst pod naslovom “Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacija i propagande

U tekstu ,,Neregistrovani portali i Crna Gora: Platforme mržnje, dezinformacija i propagande“ uredno smo prenijeli tvrdnju Ivana Miloševića da je portal čiji je on vlasnik i osnivač registrovan u skladu sa Zakonom u medijima. Dodali smo, međutim, da se u dostupnoj evidenciji Ministarstva kulture i medija (MKM) u koju smo izvršili uvid, taj portal ne nalazi, što se može vidjeti u dokumentu MKM-a koji prilažemo. 

Sve objave portala Srpska24.me, koje smo u tekstu navodili, nalaze se na toj internetskoj publikaciji i u momentu dok pišemo ovo reagovanje, a prenijete su dosljedno i profesionalno. Kao što novinarska etička načela i nalažu, zamolili smo i Miloševića za komentar na sadržaje portala, koji smo takođe uredno objavili. Utoliko nas više čude Miloševićeve optužbe, koje nemaju nikavog utemeljenja.

Andrea Jelić

Država još nema odgovor na opasne sadržaje koji se šire sa internetskih publikacija za koje se često ne zna gdje im je sjedište i ko su vlasnici

 

"Cetinje je danas bez sumnje najustaškiji grad u bivšoj Jugloslaviji...", kaže se u tekstu "Od srpstva do ustaštva: Srećom, Cetinje nije Crna Gora" na portalu Srpska24.me i tvrdi da je "nevjerovatna istorija procesa, kojim je najsrpskiji grad na svijetu postao leglo patološke mržnje prema Srbima".

Srpska24.me se ne nalazi u registru Ministarstva kulture i medija (MKM), a nije ga bilo ni u registru audio-vizuelnih medija (AVM) i elektronskih publikacija koji je do 2020. godine, odnosno do promjene Zakona o medijima, vodila Agencija za elektronske medije (AEM). Vlasnik i urednik Srpske24.me Ivan Milošević za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), međutim, tvrdi da su "registrovali portal u skladu sa Zakonom o medijima".

"Navalili na crkvu pa je optužuju što njene vladike kažu da su Crnogorci izmišljena nacija, da ne postoji crnogorski jezik, da je izdaja hrliti u krilo Hrvata i Albanaca, a kidati sve veze sa Srbijom i ostale DPS teze. Ne misle to samo vladike, nego pola Crne Gore koju režim takođe na izborima, pored crkve, želi da potuče do koljena", navodi se u drugom tekstu na ovom portalu, koji potpisuje Milošević.

On, u odgovorima za CIN-CG, ističe da ne smatra da ovakvi tekstovi šire mržnju. "Da mi je muka od DPS-a jeste i to ne krijem, a bogami nije mi dobro ni od onoga što rade Albanci", kaže Milošević. I dodaje: "Naravno, ne mrzim pojedinačno ljude, pa ma ko oni bili, ali uistinu mi je muka od ideologije DPS-a i Albanaca".

Ovaj portal izvještava i o stanju na Kosovu. Među nekim od naslova su, na primjer: "Albanci uobičajeno: I djecu zloupotrebljavaju u antisrpskoj kampanji" ili "Albanci znaju šta rade: zasadili preko 100.000 stabljika marihuana".

U jednom od tekstova prozivaju se i Bošnjaci, zbog toga što navodno nijesu reagovali na napad na učenike Bogoslovije na Cetinju iz aprila 2021. riječima: "Gdje su braća muslimani ili Bošnjaci? Više ne znam ko su, a ni oni".

Ovo je samo jedan od brojnih portala koji nijesu u evidenciji MKM-a sa problematičnim sadržajima, a koji šire propagandu i vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Takvi portali najčešće služe i za obračune sa neistomišljenicima, kao i za dijeljenje lažnih vijesti i dezinformacija, uvreda i kleveta. Crna Gora još nema razvijene mehanizme da se zaštiti od takvih internetskih publikacija.

"Crnogorci i Crnogorke, vi kako gođ 'oćete – ma se ja sa Mahmudovcima i Grobolupežinama nikad pomiriti neću" – naziv je teksta koji objavljuje Crnogorski portal, koji takođe nije u zvaničnoj evidenciji MKM-a. Nije ga bilo ni u registru AEM-a.

"Činjenica je da u Crnoj Gori žive Srbalji. Realno sagledano: njih ima da kam pukne 10 odsto (tun spadaju i Srbalji uteklice – dibidus podrepnice, iz 90-ih… Problem je cjelokupni mentalni sklop njih 28 odsto postojbnika Crne Gore. Naglašavam: 0,5 odsto oduzetih od 28,5 odsto pripadnika toga naroda, a to je jedva 1,5 odsto broja svih postojbnika Crne Gore, držim za normalne, civilizovane, proevropske ljude i iskrene crnogorske rodoljube (lično poznajem takve)", dio je spornog teksta.

Na ovom portalu, koji nema po Zakonu o medijima obavezne informacije poput impresuma, može se pronaći još problematičnih sadržaja. CIN-CG nije dobio odgovore od Crnogorskog portala na pitanja, između ostalog, da li ovaj tekst smatraju spornim, zašto se nijesu registrovali kao mediji i da li namjeravaju da to učine.

Zakonom je propisano da je portal medij čiji se sadržaj širi putem interneta. U registru koji je do skoro vodila Agencija bio je 101 registrovani portal. U evidenciji MKM-a u ovom trenutku ima oko 85 registrovanih portala. CIN-CG je jednostavnom pretragom naišao na više portala koji nijesu na ovim listama. Neki od njih su u međuvremenu ugašeni.

"Internetske publikacije koje odbijaju da ozakone svoj rad se osnivaju svakodnevno", navode iz Ministarstva za CIN-CG.

Upis u evidenciju je, kako ističu, dobrovoljan, a ne obavezan. "Ne postoji zakonska mogućnost da se takvi mediji prisile na evidenciju, jer bi to bilo suprotno i međunarodnim i evropskim standardima slobode izražavanja, ali i jedan vid cenzure. To su i poruke međunarodnih partnera, Savjeta Evrope i Evropske unije (EU)", navode za ovo istraživanje iz tog resora.

I u Agenciji su sličnog stava. Ističu da ni po ranijem zakonskom rješenju, po kojem je ona bila nadležna za elektronske publikacije, nije bilo moguće natjerati portale da se registruju. "Zakon iz 2010. nije predviđao mogućnost da se elektronske publikacije koje nijesu podnijele prijavu, odnosno koje ne žele da se registruju, primoraju da to urade. Nijesmo bili u mogućnosti da samoinicijativno vršimo upis u registar", kazali su iz AEM-a za CIN-CG.

Napominju ni da tadašnjim Zakonom nije bila propisana ni upravno-nadzorna mjera, ni prekršajna odgovornost za one koji se ne registruju. AEM nije imao zakonsku mogućnost da interveniše čak ni ukoliko pružalac elektronske publikacije u prijavi za upis u registar ne dostavi tačne podatke ili se podaci iz prijave izmijene nakon upisa u registar.

Na listi MKM-a nema ni više uticajnih portala, od kojih pojedini imaju više desetina hiljada pratilaca. "Ipak, do vlasnika i urednika tih medija može se doći, što nije slučaj za mnoge koji se konstantno osnivaju, a za koje ne znamo ni ko ih je osnovao ni ko ih uređuje", upozoravaju za CIN-CG iz Instituta za medije (IMCG).

Neevidentirani portali su, kako navode iz ove organizacije, posebno u sekcijama za komentare prepoznati kao glavni kanali kojima se šire dezinformacije, govor mržnje, uvrede, lažne vijesti... Po Zakonu o medijima iz 2020, medij je dužan da takve sadržaje obriše u roku od 60 minuta od trenutka saznanja ili će biti kažnjeni sa više hiljada eura.

Neregistrovani portali, međutim, ne podliježu medijskim zakonima, napominju iz IMCG-a. "Pitanje je kako se zaštiti od tog sadržaja i koga da građanin tuži ako ne zna ko je vlasnik i urednik nekog portala", pojašnjava se u odgovoru.

Širenje mržnje tretiraju i drugi zakoni, poput Zakona o zabrani diskriminacije, Zakona o elektronskim medijima, Zakona o javnom redu i miru, Krivičnog zakonika (KZ)… ali i neki drugi propisi, kao što je Pravilnik o programskim standardima u elektronskim medijima.

Iako je Zakonom o medijima propisano da nadležni sud može na predlog državnog tužioca ograničiti dalje širenje medijskog sadržaja koje predstavlja direktno i namjerno podsticanje na činjenje krivičnih djela iz KZ-a, iz IMCG-a ističu da nikada do sada nije zabilježen slučaj da je tužilaštvo pokrenulo takvu proceduru.

Bilo je primjera da je neko odgovarao zbog širenja nedozvoljenih sadržaja, međutim, riječ je uglavnom o pojedincima, a ne medijima ili njihovim vlasnicima.

Prema analizi IMCG-a "Govor mržnje i dezinformacije u Crnoj Gori u propisima i praksi" u periodu između novembra 2019. i aprila 2021, policija je pokrenula 64 slučaja koji se odnose na izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje, izazivanje panike i nereda i ugrožavanje bezbjednosti na internetu.

Do sudova je, kako se još navodi u ovoj analizi, između marta 2020. i januara 2021. godine, stiglo 13 predmeta. "U aprilu su izrečene zatvorske kazne protiv dvije osobe pod optužbom da su podsticale nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju. U maju i junu po istoj optužbi osuđene su četiri osobe, od kojih su tri poslate u zatvor, a četvrta je uslovno osuđena", navodi se u analizi.

Zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje sedam mjeseci zatvora dobio je i Nikšićanin S. K., koji je u prvoj polovini 2021. na svom Instagram profilu prenio tekst sa sajta "Bosna info" sa uvredljivim sadržajem prema pripadnicima muslimanske vjeroispovijesti.

 

Novi zakon i medijska strategija ne nude konkretna rješenja

Javna rasprava o Nacrtu zakona o medijima upravo je u toku. U Nacrtu se predviđa uvođenje inspektora za medije, koji bi kontrolisao i portale. Međutim, on ne uključuje konkretna rješenja za neregistrovane portale.

Ovaj problem se pominje u Nacrtu medijske strategije za period od 2023. do 2027, ali jedino u dijelu koji se tiče osiguravanja uslova za fer poslovanje medija. Predviđaju se samo redovne finansijske i tržišne kontrole neregistrovanih internetskih publikacija.

Iz MKM-a najavljuju jačanje postojećih zakonskih i institucionalnih mehanizama koji će se koristiti u slučajevima širenja spornih sadržaja na neregistrovanim portalima, poput govora mržnje ili dezinformacija. Riječ je, kako objašnjavaju, između ostalog, i o izmjenama i dopunama KZ-a sa jasno definisanom normom govora mržnje kao krivičnog djela.

 

Mahom šire govor mržnje i dezinformacije

U martu ove godine ugašen je portal Srpske novine Crne Gore, koji nije bio u evidenciji MKM-a, ali jeste u registru koji je vodila AEM. Na tom portalu, čiji je sajt i dalje dostupan, mogu se pronaći propagandni sadržaji portala Sputnjik koji se tiču rata u Ukrajini – senzacionalistički tekstovi u kojima se o ratu izvještava samo na osnovu izvora sa ruske strane. Savjet AEM-a je u aprilu ove godine zabranio ruske medije Raša tudej i Sputnjik, sa obrazloženjem da se tako Crna Gora usaglašava sa politikom sankcija EU prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.

U slučaju portala Srpske novine nijesu reagovale nadležne intitucije. Uredništvo, u saopštenju iz marta ove godine kojim objašnjava zašto je portal ugašen, navodi da je ova publikacija ostala uskraćena za usluge američkog servera Namecheap zbog promovisanja proruskih propagandnih informacija. "Stičemo utisak da je naš portal ugašen isključivo zbog svog naziva i trobojke koja predstavlja njegov zaštitni znak", navodi se u saopštenju.

Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Nikočević ističe da postoji i jedan broj portala koji imaju uredne impresume, u skladu sa Zakonom o medijima, a koji nijesu evidentirani kod MKM-a kao internet medijske publikacije. "Neevidentirane internet medijske publikacije najčešće služe kao oruđe za obračun sa neistomišljenicima i sigurno ne doprinose jačanju medijskog profesionalizma, niti novinarskih standarda, jer se ne bi izbjegavale zakonske procedure".

Ovakvi internetski sadržaji uglavnom zaobilaze Kodeks novinara, koriste svoju vidljivost za nametanje stavova, medijsku manipulaciju, širenje lažnih vijesti, a često i otvorenu propagandu sa primjesama govora mržnje, naglašava za CIN-CG Nikočević.

 

Portal Udar primjer neodgovornosti nadležnih

Neregistrovani portali mogu zakupiti domen bilo gdje na svijetu, pa je borba protiv spornih sadržaja koje oni često šire još komplikovanija. Naša država još nema razvijenu ni unutrašnju regulativu po ovom pitanju.

Jedan od portala čiji se vlasnik do danas ne zna je portal Udar.me, koji je nekoliko mjeseci uoči parlamentarnih izbora u avgustu 2020. pokrenut na nacionalnom internet domenu Crne Gore (.me). Služio je za obračun sa neistomišljenicima tadašnje vlasti. Na njemu su objavljivani tekstovi u kojima su pojedini opozicionari, ali i novinari etiketirani kao saradnici stranih obavještajnih službi, izdajnici, mafijaši…

Ovaj portal je nedugo nakon izbora ugašen i nikada se nije saznalo ko je stajao iza tog portala. Uvidom u tadašnji registar koji je vodila AEM, nije bilo moguće saznati naziv pružaoca elektronske publikacije, ime i prezime ovlašćenog lica i odgovornog urednika, adresu, e-mail, telefon, niti bilo koji drugi podatak. Nije bilo moguće utvrditi vlasnika domena ni pretragom nekih servisa, poput domaintools.com.

Direktor organizacije KOD Srđan Perić i nekadašnji potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja i gradonačelnik Cetinja Milorad Vujović su nekoliko nedjelja pred izbore 2020. tražili od AEM-a da se utvrdi porijeklo ovog portala. To, kako su im objasnili iz Agencije, nije bilo moguće, jer je Zakon o medijima po kojem su mogli da djeluju prestao da važi samo nekoliko dana prije nego su Perić i Vujović uputili dopis.

"Agencija je u tom trenutku i dalje vodila registar. Zato smo od nje i tražili da upotrijebi svoja ovlašćenja", tvrdi Perić za CIN-CG. Slučaj je tu stao.

Ni iz Ministarstva unutrašnjih poslova, ni iz Uprave policije, ni poslije više nedjelja čekanja CIN-CG nije uspio da dobije odgovore na pitanje da li su i šta preduzeli u slučaju portala Udar, niti na brojna druga pitanja.

Predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković za CIN-CG ističe da to što neki portali nijesu registrovani kod nadležnog državnog organa ne znači i da im se ne može ući u trag. "Takav je slučaj i sa onima koji stoje iza medija poput sramote kakav je Udar. Pitanje je samo da li postoji spremnost i sposobnost da se do tih informacija dođe i da se nakon toga djeluje", navodi Vuković.

On upozorava da neodgovornost pokazuje da društvo nije stvorilo odgovarajuće nezavisne institucionalne mehanizme koji bi se uspješno nosili sa ovim problemima. "Takve institucije, naravno, postoje u politički i ekonomski uravnoteženim, tj. zdravim društvima. Crnogorsko društvo je, na žalost većine, bolesno".

 

Djelovanje neregistrovanih medija teško kontrolisati

Sprega politike i medija je, prema mišljenju Nikočevića, u velikoj mjeri zamutila crnogorsko medijsko tržište, što je otvorilo prostor za neregulisano djelovanje propagandnih glasila. "Ta glasila često dovode u pitanje ili negiraju osnovne civilizacijske vrijednosti i ljudska prava, sve u svrhu ispunjavanja agende koju im isporučuju njihovi politički mentori. Poseban problem jeste što je najveći dio tekstova na takvim portalima – nepotpisan".

Na to ukazuju i u Centru za demokratsku tranziciju (CDT), u publikaciji "Čiji su naši mediji" iz januara ove godine.

"Nezainteresovanost nadležnih institucija pogoduje ovakvim pojavama koje najčešće prolaze nekažnjeno", navodi se u njihovom nalazu.

U Ministarstvu su svjesni da se radi o jednom od većih problema na medijskoj sceni. "Treba raditi na jačanju svih normativnih, institucionalnih i administrativnih kapaciteta na prevazilaženju ovog problema, uključujući i jačanje samoregulacije", navode.

Ova oblast, upozoravaju iz Instituta za medije, nije dobro zakonski uređena u našoj državi, ali ni u drugim zemljama regiona.

"Naš dodatni problem je to što zbog poznavanja jezika konzumiramo i medije iz regiona, a srpski tabloidi su prepoznati kao platforme za širenje dezinfomacija i lažnih vijesti u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori", navode iz IMCG-a.

Nikočević smatra da u Zakonu o medijima postoji prostor za unapređenje u dijelu kaznenih odredbi za izostanak prijave evidencije ili netačno navedene podatke u impresumu. "Vlada ne želi da se konfrontira sa medijima, čak i kad to znači dosljednu primjenu zakona. Tako imamo kontinuirano izbjegavanje odgovornih u institucijama, ali ne i valjano praćenje poštovanja zakona od strane štampanih medija i internetskih publikacija, kao ni pokretanje postupaka u slučajevima kršenja zakonskih odredbi", navodi on.

Nacrtom novog zakona, navode još iz Ministarstva, primjena se ograničava na medije koji su osnovani u Crnoj Gori.

 

Kazne za oglašavanje javnih preduzeća na neregistrovanim portalima

CGO je nedavno objavio informacije da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) i CEDIS imaju potpisane ugovore sa neregistrovanim portalima. Nikočević naglašava da javni organi ne bi trebalo da se oglašavaju na portalima koji zaobilaze zakone države Crne Gore.

Izmjene i dopune Zakona o medijima, čije se usvajanje očekuje do kraja ove godine, predviđaju novčane kazne od 300 do 2.000 eura za odgovorne u javnom sektoru "ako se oglašavaju u medijima koji nijesu u evidenciji resornog Ministarstva".

"Konačan cilj bi bio da se onemogući svim internetskim publikacija koje nijesu evidentirane, dobijanje bilo kakvog vida finansijske i druge podrške od strane javnog sektora, kako bi se onemogućilo da njihov rad bude 'ozakonjen', a ujedno dovedu u neravnopravan položaj svi mediji koji ispunjavaju svoje zakonske obaveze", navode još iz MKM-a za CIN-CG.

Iz IMCG-a upozoravaju da to nije dovoljno. Ističu da primarni cilj tih portala nije zarada na tržištu, već širenje spornog sadržaja za različite interese.

 

“Divlji” portali cvjetaju na regionalnom tržištu

Iz Udruženja novinara Srbije (UNS) u septembru ove godine su saopštili da se i oni suočavaju sa problemom sve većeg broja neregistrovanih portala, ukazavši da se na njih ne odnose ni medijski zakoni, niti samoregulacija.

Kao jedan od “divljih” portala na kojem je učestalo targetiranje i napadanje neistomišljenika navode sandzakpress.net. Prema zvaničnim podacima, do kojih je došao UNS, uplatu hostinga za ovaj neregistrovani portal do kraja marta 2021. godine plaćala je firma “Sandžak Media doo Novi Pazar” (Sandžak TV), čiji je direktor crnogorski državljanin Salahudin Fetić.

Ovaj portal ima i rubrike posvećene crnogorskom dijelu Sandžaka. CIN-CG je uvidom u registar medija ustanovio da ovaj medij nije registrovan ni u Crnoj Gori.

 

Crna Gora može učiti na primjeru Hrvatske

Hrvatsko Vijeće za elektroničke medije je ove godine, na zahtjev ombudsmanke, izreklo prekršajni nalog portalu Sloboda.hr od 100.000 kuna (oko 13.250 eura) zbog nepodnošenja prijave za upis u njihov registar, kako je propisano Zakonom o elektroničkim medijima.

”Prethodno je navedeni portal objavio mizogini tekst pod naslovom ‘Feminizam kao pokret ružnih žena’. U konkretnom slučaju portal nije kažnjen zbog mizoginog teksta sa otvorenim govorom mržnje, jer kao neregistrovan portal nije podlijegao aktuelnom zakonu u dijelu podsticanja diskriminacije, ali jeste kažnjen zbog nepodnošenja prijave i neevidentiranja u registar tamošnjih medijskih internet publikacija”, navodi za CIN-CG Nikočević iz CGO.

Iz hrvatskog Vijeća za CIN-CG ističu da se Zakon ispostavio kao efikasan. Oni navode i da se u vrijeme izbornih političkih kampanja aktivnosti medija, među kojima su i neregistrovani mediji, pojačavaju. “U svijetu kojim dominiraju masovne komunikacije oni su sve više oni koji određuju političku agendu... Nema nikakve sumnje da u tom procesu učestvuju i neregistrovani portali”, navodi se u odgovoru.

Na primjeru portala Sloboda.hr se, upozorava Nikočević, “vidi (ne)moć crnogorskih državnih organa. “Oni ostaju bez odgovora na svakodnevno širenje mržnje u jednom dijelu naše medijske scene”, zaključuje on.

Andrea JELIĆ

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG izjavili da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku, iako Aleksandar Rakočević, vještak koji je radio procjene, tvrdi da je posao obavio profesionalno. Tužilaštvo ne želi da komentariše procjene

Livade, pašnjaci, kamenjari i zarasle parcele na kojima nije bila dozvoljena gradnja, od kojih je većina u zabačenim brdima iznad Budve i Kotora, procijenjeni su, u dva predmeta protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića, na 2.637.228 eura. Procjene je, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), radio vještak Aleksandar Rakočević.

To pokazuju podaci do kojih je slobodnim pristupom informacijama došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Postupci vođeni protiv kriminalne grupe Marovića najbolji su primjer koliko su sporazumi o priznanju krivice zloupotrebljavani. Tužilaštvo i sud su u tim nagodbama prihvatali nerealne procjene imovine od koje Opština Budva već šestu godinu ne uspijeva da unovči gotovo ništa. Međutim, ni Opština nije učinila puno da zaštiti svoje interese prilikom potpisivanja tih nagodbi. Jedan dio Opština je sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

Nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio se sa tužiocem SDT-a Sašom Čađenovićem da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine.

Opština je do sada uspjela da naplati oko 300.000 eura od prodaje Marovićeve imovine, što je manje od četvrtine duga koji je trebalo da vrati. Vještak Rakočević je imovinu koju je založio kao garanciju da će dug biti naplaćen procijenio na 1.120.361 euro.

U okviru iste kriminalne grupe, u slučaju poznatom kao “Kopirajt”, Opština Budva je oštećena za 2.191.312 eura. Bivši izvršni direktor firme “Kopirajt” Aleksandar Armenko nagodio se da, kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a to preduzeće je uslovno kažnjeno. Firma je Opštini Budva, na račun štete, predala imovinu koja je bila predmet procjene u tom postupku. Od toga nije naplaćeno ništa.

U tri procjene imovine rađene za predmet “Kopirajt”, parcele, mahom kamenjarsko područje, koje su založene za dug od preko dva miliona eura, isti vještak procijenio je na preko milion i po eura.

Vještak, predstavnici pravosuđa, ali i Opština Budva skidaju odgovornost sa sebe za propuste u tim slučajevima.  

Komadić njive procijenjen na preko pola miliona eura

U dvije procjene iz juna 2016. piše da imovina Marovića (Svetozara, njegovog sina Miloša i brata Dragana) u Krimovici i Prijevoru, založena kao garancija za isplatu duga, između ostalog obuhvata i dvije parcele u blizini plaže Jaz, potpuno zarasle i nepristupačne. Jedna od njih je i u suvlasništvu sa državom.

Rakočević je ocijenio da jedna od parcela, za koju navodi da ne zna da li je na njoj dozvoljena gradnja, vrijedi 350 eura po metru kvadratnom, ali ne objašnjava u procjeni kako je došao do tog podatka. Tako je došao do procjene da 589 metara kvadratnih u Prijevoru vrijedi 206.150 eura. Vještak je procijenio da ta parcela vrijedi kao najskuplji kvadrat zemlje na tržištu, iako i sam u procjeni navodi da se ne može izjasniti oko namjene parcela, pa i da su nepristupačne.

Međutim, najveća vrijednost zemljišta u blizini, sa kojim upoređuje tu parcelu, zabilježena je 2013. i to na 253 eura po metru kvadratnom. U naredne tri godine, vrijednost zemljišta u blizini opada za gotovo polovinu, kako se i navodi u procjeni.

Na sajtovima za promet nekretnina, zemljište na Jazu se nudi po cijenama koje su veoma različite, a zavise od lokacije, površine i mogućnosti gradnje, piše u procjeni. Kreću se od 70 do 350 eura po metru kvadratnom.

I drugu parcelu od 663 metra kvadratna u Prijevoru, koja je u suvlasništu s državom a za koju takođe navodi da je zarasla i nepristupačna, vještak Rakočević cijeni na 120 eura po metru kvadratnom, odnosno na gotovo 80.000 eura.

On takođe procjenjuje da su u Krimovici skuplje parcele kojima se ne može prići od parcele koja se nalazi u selu. Tako parcele Marovića od 2.805 metara kvadratnih koje se nalaze na brdu i do kojih nema puta, zarasle i nepristupačne, procjenjujuje na 224.400 eura.

Njive, voćnjaci i pašnjaci, koje je založio Marovićev sin, obuhvataju ogromnu površinu i vlasništvo su velikog broja osoba, što im, prema procjeni vještaka, znatno umanjuje vrijednost. Iz izvještaja o procjeni se prostom računicom može zaključiti da mlađi Marović u suštini posjeduje samo 56. dio tih parcela. Ipak, vještak je Marovićev dio procijenio na gotovo 550.000 eura.   

  Kamenjar “vrijedi” gotovo milion

U slučaju “Kopirajt”, kamenjar i močvarno zemljište procijenjeni su na gotovo 900.000 eura, iako Rakočević u procjeni navodi da je “zbog neatraktivnosti, nedostatka detaljnog urbanističkih planova, infrastrukture i ostalog, veoma teško naći zainteresovanog kupca, jer za takva područja skoro i da nema nikakve potražnje”.

Parcela u Tudorovićima od 148.538 metara kvadratnih je, kako se navodi u procjeni, na kamenitom, brdovitom terenu, nepodesnom za gradnju, nema infrastrukture, nije dozvoljena gradnja… Rakočević procjenjuje ovu parcelu na pet eura po kvadratu, odnosno na 742.690 eura. 

Dvije parcele u Buljarici od 1.729 metara kvadratnih i jednu u Kruševicama od 1.928 metara kvadratnih, za koje se takođe navodi da su na kamenitom, brdovitom terenu na kome nije dozvoljena gradnja i da nemaju pogled prema moru, vještak procjenjuje na nešto manje od 200.000 eura.

Dva voćnjaka na Svetom Stefanu, u drugoj procjeni u ovom predmetu, Rakočević cijeni na malo manje od 700.000 eura. Do cijene voćnjaka od 820 eura po metru kvadratnom, vještak dolazi upoređujući podatke sa sajtova koji se odnose na prodaju - stanova i kuća. Mada, ovo je jedina lokacija koju je procjenjivao za koju postoji Detaljno-urbanistički plan (DUP) i dozvoljena je gradnja.  

I na sajtu Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore - Geoportalu vidljivo je da je većina spornih parcela zapravo zarasla, močvarna područja i kamenjari.

Aleksandar Rakočević za CIN-CG tvrdi da se uvijek koristio principima profesionalizma i stručnosti, posebno vodeći računa da država i lokalne samouprave budu zaštićene. Ističe da nije on birao nekretnine koje će se procjenjivati, već je od SDT-a dobio nalog da ih procijeni.

Zaista se, priznaje, većinom radilo o manje atraktivnim nekretninama - zemljištu na slabijim lokacijama, dijelom i neurbanizovanim. Ipak, kako kaže, s obzirom na to da se radi o Budvi, zemljište ima potencijal.

”Pregledom procjena i dalje sam mišljenja da, uz dobro osmišljen plan prodaje i marketing, Opština Budva sve nekretnine koje je dobila preko SDT-a može prodati po onim vrijednostima po kojim su procijenjene, a dio nekretnina i za veće vrijednosti”, tvrdi Rakočević.

Činjenica da se prilikom oglašavanja kod javnog izvršitelja niko nije javio na oglase, dodaje Rakočević, ne znači da nekretnine nemaju vrijednost.

”U Crnoj Gori nijedna nekretnina kod javnih izvršitelja nije prodata po početnoj cijeni. Svi potencijalni kupci čekaju drugu ili treću licitaciju, kako bi nekretnine kupili po mnogostruko manjoj vrijednosti”, navodi on. Ovdje je Opština Budva ispravno postupila, ocjenjuje Rakočević za CIN-CG, time što je sama otkupila dio zemljišta u Krimovici i kako kaže, spriječila da te nekretnine neko uzme za minimalne vrijednosti.

On nije želio detaljnije da govori o procjenama imovine koje je radio u spornim predmetima, navodeći da ga je SDT obavezalo na tajnost u tim postupcima.

Trećina Crne Gore “nestala” u procjenama?

Ni od Specijalnog državnog tužilaštva, niti od tužioca Saše Čađenovića, koji je dogovorio sve sporne sporazume, ni nakon višenedjeljnog dana čekanja CIN-CG nije dobio odgovor zašto su se nagodili na ovaj način. Pitali smo i da li su procjene imovine prošle bilo kakvu kontrolu pravosuđa te da li smatraju da neko treba da odgovara za epilog tih slučajeva. Svi ovi sporazumi sklopljeni su u vrijeme mandata glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Čađenović je, u međuvremenu, uhapšen po nalogu SDT-a, zbog osnova sumnje da je, obavljajući funkciju specijalnog tužioca, u periodu od sredine 2020. do 2022. godine, učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.

Sve sporne sporazume je “aminovao” predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić. On je za CIN-CG istakao da prilikom zaključenja sporazuma ni tužilac, niti okrivljeni nijesu naveli da je procjena vještaka sporna. Sa zaključenjem sporazuma, napominje Savić, saglasila se i budvanska Opština. ”Da li je Opština Budva kasnije uspjela da naplati nešto od preuzete imovine svakako nije pitanje za sud”, kaže Savić.

U situacijama kada se mišljenje vještaka ocijeni spornim, dodaje on, sud uvijek ima mogućnost angažovanja tzv. super vještačenja, odnosno komisije vještaka.

Rad predsjednika Višeg suda Borisa Savića doveden je u pitanje, kada je pravosudna inspekcija, početkom decembra, problematizovala slučajnu dodjelu predmeta u tom sudu. Utvrđeno je da su moguće zloupotrebe slučajne dodjele predmeta uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća. Ministar pravde Marko Kovač je tada najavio da će o tome obavijestiti vršiteljku dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesnu Vučković radi eventualnog pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti Savića pred Sudskim savjetom.

U vrijeme sklapanja spornih sporazuma sa Marovićem i pripadnicima njegove kriminalne grupe predsjednik Opštine Budva bio je Srđa Popović iz DPS-a. Oba njegova prethodnika na toj funkciji Lazar Rađenović i Rajko Kuljača, takođe iz DPS-a, osuđeni su za učestvovanje u Marovićevoj kriminalnoj grupi.

Popović je za CIN-CG prvobitno rekao da nije bio na čelu Opštine kada su se potpisivali sporni sporazumi, ali se brzo prisjetio da jeste. Nakon insistiranja da pojasni način na koji je Opština prihvatila sporne nagodbe, Popović je rekao:   ”Ne sjećam se, to je bilo davno”.

Njegova tadašnja saradnica i sadašnja rukovoditeljka Sektora za imovinsko pravne poslove u Opštini Budva Milena Antović je za CIN-CG istakla da su imali povjerenja u rad tužilaštva i da su vjerovali da će novac biti vraćen.

”Ni tada nijesmo imali, a ni danas nemamo uvid u procjene imovine koje su rađene u tim predmetima”, naglasila je ona.

Izvor iz nekadašnjeg vrha opštinske vlasti u Budvi je za CIN-CG ocijenio da je “trećina Crne Gore nestala u procjenama”, te da ta zemlja “ni 2006. kada je bio bum nekretnina nije mogla da vrijedi toliko”.

”Posebno imovina založena za ‘Kopirajt’, ne vrijedi ni 15 centi po kvadratu”, istakao je taj izvor.

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG rekli su da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku za Marovićev dug od preko milion eura. Jedan dio je Opština sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i, kako kažu, teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

”Sporni pravni poslovi nijesu stavljeni van snage, a nijesmo ni blizu da se obeštetimo. Založena imovina samo nam pravi dodatnu štetu, došlo je do aboliranja optuženih, a mi i dalje trošimo resurse za nešto što ne vrijedi”, rekao je za CIN-CG sekretar za zaštitu imovine u budvanskoj Opštini Đorđe Zenović.

Ta imovina Opštini samo pravi dodatne troškove, za održavanje, vođenje postupaka prodaje, advokate i slično, ističe Zenović.

Komentarišući tvrdnju vještaka da založena zemlja ima vrijednost, Zenović je istakao da možda mali dio na Jazu i Krimovici može imati neku vrijednost “na dugom štapu”, ali da ta vrijednost nije ni blizu onoga kako je procijenio vještak. ”Imovina založena u predmetu ‘Kopirajt’ ni za sto godina neće imati nikakvu vrijednost”, ocijenio je Zenović.

On je Tužilačkom savjetu (TS) u junu ove godine podnio pritužbu na rad državnih tužilaca i rukovodioca tužilaštava koji su postupali u budvanskim predmetima, a u odnosu na primjenu instituta sporazuma o priznanju krivice. ”Kao sredstvo obezbjeđenja naknade dosuđene novčane štete, tužilaštvo je prihvatilo nepokretnu imovinu čija vrijednost u najvećem broju slučajeva po našoj ocjeni nije odgovarala visini dosuđenog obeštećenja”, naveo je Zenović u pritužbi. 

Iz Tužilačkog savjeta je CIN-CG-u odgovoreno da će, u prvoj polovini decembra, Komisija za pritužbe razmatrati predmet, nakon čega će ići na ocjenu TS-u. Do objavljivanja teksta, TS nije odlučivao o toj pritužbi.

Savić za CIN-CG objašnjava da sud ne može da se izjašnjava o krivičnoj ili profesionalnoj odgovornosti vezano za sklapanje sporazuma, jer bi bilo kojim odgovorom prejudicirao sudsku odluku: ”Zbog toga se o ovom pitanju mogu isključivo izjašnjavati stranke koje su sklopile sporazum”.

A potpisnicima sporazuma su očito procjene izgledale realne.  

Procjene rađene ofrlje

Da su razne zloupotrebe bile moguće u ovoj oblasti, govori i podatak da izrada procjene imovina uopšte nije bila zakonski uređena do 2018. godine. Tek sa donošenjem Pravilnika o metodologiji za procjenu vrijednosti imovine te godine su prvi put detaljnije razrađena pravila po kojima se može raditi neka procjena. Tada se prvi put definišu obavezni elementi izvještaja o procjeni imovine ili kapitala, među kojima je i fer vrijednost, odnosno cijena koja bi bila dobijena za prodaju imovine.

Ta vrijednost se, u procjenama koje su rađene prije izrade Pravilnika, nigdje ne pominje.

”Do tada, a bogami i kasnije, te procjene su se često radile ofrlje i bez ikakve kontrole”, rekao je CIN-CG-u izvor iz procjeniteljske struke koji je želio da ostane anoniman.

Međutim, kako objašnjava, to što neko nešto procijeni, posebno u tako važnim sudskim predmetima, moralo bi da bude predmet ozbiljne kontrole pravosuđa.

Iz Ministarstva finansija (MF) za CIN-CG su objasnili da se na Pravilnik čekalo duže vrijeme zbog potrebe za stručnom pomoći inostranih i domaćih eksperata. Oni pojašnjavaju da su procjenjivači, i prije donošenja Pravilnika, morali raditi u skladu sa Međunarodnim i Evropskim standardima za procjenu vrijednosti.

Iz MF-a tvrde da kontrolu nad procjeniteljima vrši udruženje, komora ili asocijacija čiji su oni članovi. Iz Komore procjenitelja i sudskih vještaka Crne Gore su za CIN-CG rekli da “nijesu mjerodavni, niti nadležni” za pitanja, između ostalog, koliko u Crnoj Gori ima licenciranih procjenitelja i kakvoj kontroli oni podliježu. Prema Zakonu o računovodstvu, Ministarstvo može da oduzme licencu ovlašćenom procjenjivaču koji poslove procjene vrijednosti vrši nestručno. Tim Zakonom je predviđena prekršajna odgovornost i novčana kazna do 2.000 eura za procjenitelje koji ne rade u skladu sa propisima.

Krivični zakonik (KZ) Crne Gore oblast procjene imovine tretira jedino u domenu privrednog poslovanja, i to kroz djela zloupotreba ovlašćenja u privredi i zloupotreba procjene. Predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do 10 godina u zavisnosti od pribavljenje imovinske koristi ili prouzrokovane štete.

Zakonik o krivičnom postupku propisuje da se imovinsko pravni zahtjev podnosi najkasnije do završetka suđenja, odnosno u ovom slučaju potpisivanja sporazuma, i da o njemu odlučuje sud. Propisano je i da će sud usvojiti sporazum ako, između ostalog, utvrdi da sporazumom nijesu povrijeđena prava oštećenog i da je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.  

Nagodbe zloupotrebljavane

U izvještajima Evropske komisije (EK) se već nekoliko godina upozorava da bi korišćenje sporazuma o priznanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U izvještajima se ističe i da bi kaznena politika trebalo da bude dosljednija i odvraćajuća, te da je neophodna revizija upotrebe instituta u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

Čak i čelnici crnogorskog pravosuđa neformalno priznaju da je ovaj institut zloupotrebljavan.

Ministarstvo pravde (MP) je, polovinom ove godine, najavilo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje.

Iz MP-a za CIN-CG navode da je analiza o primjeni sporazuma o priznanju krivice završena i da obuhvata period do 2021. godine.

”Analiza će sadržati zapažanja u odnosu na pravni okvir kada su u pitanju sporazumi o priznanju krivice. Analizirali smo i zaključene nagodbe kod naročito osjetljivih krivičnih djela, kao i dobre prakse tužilaštva, ali i šta su nedostaci u praksi”, navode iz MP-a, ne precizirajući koja su to zapažanja.

Oni dodaju da Nacrt izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću još nije predat Skupštini. Nijesu odgovorili na pitanje da li će Zakon tretirati oblast procjene imovine i na koji način.

Vrhovno državno tužilaštvo je nedavno saopštilo da će ubrzo biti formirana radna grupa za izradu smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice. Vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović ranije je izjavila za medije da su prepoznati problemi i nedostaci trenutne primjene nagodbi i da će radna grupa, za veoma kratko vrijeme, moći da izradi nove smjernice. ”Jedna od preporuka je da se iz sporazuma o priznanju krivice isključe krivična djela pranja novca i trgovine ljudima”, rekla je tada Jovanović.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG-a, smjernice bi trebalo da budu gotove do kraja ove godine.

Savić očekuje da ta uputstva poboljšaju percepciju javnosti, “jer je utisak da se sporazumi donose čak i bez zakonskog osnova, a potpuno se ignoriše činjenica da se oni uvijek zaključuju uz saglasnost okrivljenog, tužioca i oštećenog”.

Nadamo se da će nagodbe u našoj zemlji konačno uticati na prevenciju, ali i zadovoljenje pravde. Tada se valjda neće događati da svi projekti koje je država za 2023. godinu budžetom planirala za Budvu mogli biti plaćeni novcem koji je Opština izgubila zbog toga što nije mogla da se naplati od imovine oduzete od osuđenih članova Marovićeve kriminalne grupe. Prema budžetu za sljedeću godinu, adaptacija budvanskog Doma zdravlja, rekonstrukcija otvorenog bazena Pizana kod Starog grada, rekonstrukcija postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, izgradnja vrtića u naselju Dubovica i izgradnja jedne mini obilaznice koštali bi malo više od dva i po miliona eura. To je gotovo isti iznos koji bi Opština dobila da je oduzetu imovinu uspjela da unovči.  

Finansijskim istragama oduzet stan pod sporom

SDT je doživjelo krah i vođenjem finansijskih istraga u postupcima protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića.

CIN-CG je nedavno pisao da je SDT, za posljednjih šest godina, uspio da trajno oduzme jedino stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića. Međutim, i oko ovog stana sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.  

Nema odgovornih, tužioci napreduju

CIN-CG je ranije objavio serijal istraživanja, analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice SDT i VDT u Podgorici, notirajući ozbiljne propuste u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji.

Osim toga, nerealne procjene imovine presudile su i u slučaju porodice Safeta Kalića, koja je greškama pravosuđa oslobođena optužbi za pranje novca. Kako je CIN-CG ranije pisao, firma “Geotech” procijenila je njihovu imovinu na gotovo 30 miliona eura, za koju su stručnjaci, koji su učestvovali u sudskom postupku, ocijenili da ne vrijedi ni osam miliona.

Upravo takva procjena, prema nalazima CIN-CG-a, bila je glavni adut Kalićima u dobijanju milionske odštete, kao posljedicu petogodišnjeg upravljanja njihovom imovinom dok su se nalazili u pritvoru.

Ni za ovaj slučaj niko iz pravosuđa, ali ni procjenitelji nijesu ni na koji način odgovarali. Tužilac Hasan Lukač, koji je postupao u ovom predmetu, nije dao nijedan dokaz da oprani novac potiče iz krivičnog djela. On je nakon toga čak i unaprijeđen u člana Tužilačkog savjeta i ocjenjivao je rad drugih tužilaca.

Maja BORIČIĆ Andrea JELIĆ

Prekobrojne trudnoće ugrožavaju pravo na slobodu izbora i živote žena iz zajednice

Ako zatrudnim još jednom, mogla bih da umrem. To su rekli doktori suprugu i meni, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milana (32). Ona je zatrudnjela 11 puta. Rodila je petoro zdrave djece i imala šest pobačaja. Slabog je zdravlja. Djeluje neuhranjeno.

Prvog sina dobila je sa 16 godina, a danas doji najmlađe dijete, rođeno 2021. Ne želi više djece.

”Da sam mogla da biram sigurno ne bih ovoliko rađala’’, kaže ona.

Udala se, kaže, i nije imala izbora.

”Kad se udaš, moraš da rađaš’’.

Milana je počela da koristi kontraceptivnu pilulu nakon posljednjeg porođaja, na insistiranje doktora, koji njeno zdravstveno stanje smatraju ozbiljnim. Ipak, ne uzima redovno pilule, što je stavlja u rizik da ponovo zatrudni. Njen suprug, kaže ona, ne koristi kontracepciju.

”U većini zemalja u razvoju, najsiromašnije žene i djevojke nemaju moći da odlučuju da li i kada će ostati trudne’’, navodi se u izvještajima Ujedinjenih nacija (UN).

Da je tako, pokazuje i situacija u romskim naseljima u Crnoj Gori.

Od žena starih 15−49 godina koje su trenutno u braku ili u zajednici, tri odsto je zadovoljno planiranjem porodice sa rjeđim trudnoćama, navodi se u studiji “Romska naselja u Crnoj Gori” koju je Unicef objavio 2018. Kod opšte populacije ovaj procenat takođe nije visok, ali je duplo veći - šest odsto.

Reproduktivna prava omogućavaju ženama da imaju kontrolu nad svojim tijelom i odlučuju kada, sa kim i koliko će imati djece, navodi se u sapštenju organizacije Žene UN. Reproduktivna prava su ljudska prava i jednakost polova zavisi i od toga koliko su žene u mogućnosti da ostvaruju ova prava, navode iz ove organizacije.

UN je još 1997. upozorio da nepoštovanje reproduktivnih prava usmrti milione žena širom svijeta, uglavnom u zemljama u razvoju.

”Žene romske populacije obično ne dolaze same na preglede, već sa jednim ili više članova familije, čime im je uskraćeno osnovno pravo privatnosti. Mlade žene uglavnom i ne govore, već za njih pričaju svekrva ili majka’’, kaže u razgovoru za CIN-CG ginekološkinja-akušerka Nataša Tomašević iz Doma zdravlja Podgorica.

Tomašević je godinama radila u Domu zdravlja na Koniku, gdje se liječi najveći broj pripadnica romske populacije u Podgorici.

”Žene nekad kažu da ne žele trudnoću, zakaže se abortus, a onda dođu nekoliko mjeseci kasnije da se porode jer im partner ili porodica nisu dozvolili prekid’’, objašnjava ona.

Miješanje trećeg lica kao posrednika između pacijentkinje i ljekara kada su u pitanju zdravstvene usluge, predstavlja kršenje reproduktivnog prava, navode iz Kancelarije za ljudska prava UN-a.

Situacija je, kaže Tomaševićeva, naročito komplikovana kod žena koje imaju više carskih rezova.

”Carski rez je rizičan zahvat za svaku buduću trudnoću i nakon carskog reza nikako se ne savjetuje ni prirodan porođaj, ni veliki broj narednih trudnoća. Savjetuje se duže čekanje do sljedeće trudnoće”, tvrdi ona.

Međutim, Romkinje nerjetko brzo zatrudne nakon carskog reza čime, kako upozorava Tomaševićeva, rizikuju pucanje materice i sepsu i niz drugih komplikacija.

Nekontrolisane trudnoće utiču na zdravlje

Prema istraživanju Unicefa iz 2018. u Crnoj Gori, čak 25,4 odsto romskih i egipćanskih djevojaka starosti od 15 do 19 godina rodilo je djecu. U opštoj populaciji taj procenat je jedan odsto. U romskim naseljima, prema ovoj studiji, stopa fertiliteta je četiri i po, što znači da većina žena ima četvoro ili petoro djece. Poređenja radi, stopa fertiliteta u opštoj populaciji 2018. je manja od dva, tj. većina žena ima jedno ili dvoje djece.

Međutim, teško je doći do pravih podataka o reporoduktivnom zdravlju Romkinja, objašnjava u razgovoru za CIN-CG ginekološkinja-akušerka Sadija Holaj iz Doma zdravlja u Ulcinju.

”Pacijentkinje iz romske populacije često ne znaju podatke poput svoje starosne dobi ili posljednje menstruacije. Neke dođu i navededu da im je aktuelna trudnoća šesta po redu, a nigdje nema evidencije o prethodnim trudnoćama’’, objašnjava Holaj.

Romkinje uglavnom ne znaju svoj rh faktor, iako su rađale više puta, kaže Holaj.

Rh faktor, koji je važan podatak o krvnoj grupi, može predstavljati rizik po život, ukoliko se majčin i djetetov ne poklapaju. Tada je nephodna terapija.

Njihove trudnoće nisu redovno kontrolisane, pa nekada samo dođu da se porode. Zato je veći rizik od hitnih operacija, a porodilište u Ulcinju nema operacionu salu, objašnjava Holaj.

CIN-CG je već pisao o efektu maloljetničkih trudnoća na zdravlje Romkinja.

Unicef navodi da je rano rađanje djece vodeći uzrok smrtnosti za djevojčice od 15 do 19 godina.

”Zbog psihofizičke nezrelosti, nekontrolisane trudnoće i slabe ishrane žene romske populacije su pod velikim rizikom od prijevremenih porođaja. Ugrožena su i novorođenčad’’, kaže Holaj.

Doktorka Tomašević smatra da se zbog čestih trudnoća kod Romkinja javljaju specifični problemi, poput kile.

Statistika pokazuje da će se žene iz ove populacije tokom svog života susresti sa generalno lošim zdravstvenim stanjem, visokim procentom bolesti, i značajno kraćim životnim vijekom od opšte populacije. Očekivani životni vijek romske populacije je 55 godina, što je za 21 godinu manje od prosječnog vijeka u Crnoj Gori, a 40 odsto pripadnika romsko-egipćanske populacije ocjenjuje svoje zdravstveno stanje lošim, navodi se u analizi Instituta za javno zdravlje Crne Gore iz 2021.

Kontracepcija finansijski nedostupna

U romskim naseljima, svega osam odsto žena koje su trenutno u braku ili zajedinici koristi savremenu metodu kontracepcije, 87 odsto njih ne koriste nikakvu kontracepcije, šest odsto koristi metodu prekida snošaja ili povremenu apstinenciju, rezultati su studije Unicefa iz 2018.

U opštoj populaciji u Crnoj Gori procenat žena koje ne koriste kontracepciju (ili je partner ne koristi) takođe je visok - 79 odsto, pokazuje istraživanje Unicefa.

Na teret Fonda za zdravstveno osiguranje postoji samo jedna vrsta kontracepcije, dok sve ostale pacijentkinja mora da finansira sama, kazali su iz DZ Podgorica.

”Vrsta kontracepcije preporučuje se u zavisnosti od broja djece, godina i opšteg stanja pacijentkinje”, navode oni.

”Od besplatne kontracepcije imamo jednu vrstu pilula, ali s obzirom na brojne kontraindikacije za uključivanje ove metode, pacijentkinje u većini slučajeva ostaju nezaštićene, i vrlo često se podvrgavaju što legalnim što nelegalnim abortusima’’, kažu iz DZ Berane.

”Žene zaziru od spirala i pilula. Plaše se, smatraju da je neprirodno i da nosi neku opasnost’’, ističe Tomaševićeva.

Neke žene krenu sa upotrebom sredstava, a onda na nagovor porodice prestaju, objašnjava ona.

Ipak, Romkinje koje pođu u inostranstvu na neko vrijeme, na primjer u Njemačku, koriste kontraceptivna sredstva mnogo češće nego pripadnice zajednice u Crnoj Gori, kaže ona.

Žene u braku ili u zajednici koje žive u gradskim naseljima češće koriste bilo koji metod kontracepcije nego one koje žive u drugoj sredini, navodi se u studiji Unicefa.

Crveni krst je kroz radionice Porodičnog centra više od deset godina radio na poboljšanju znanja o planiranju porodice u okviru radionica o zdravstvenoj zaštiti, kaže za CIN-CG Snežana Radenović iz Crvenog krsta Crne Gore.

Kontraceptivna sredstva koja su dostupna na tržištu su cjenovno često nedostupna za Romkinje, tako da je Crveni krst, uz podršku različitih donatora, ranije vršio nabavku ovih sredstava. Ima napretka u informisanosti žena o generalnom zdravlju, održavanju trudnoće i porođaju kaže Radenović.

”Sada se gotovo sve žene iz ove zadnice porođaju u bolnici i idu na ginekološke preglede”. ”Kada je u pitanju planiranje porodice i trudnoća koje su posljedica pritiska okruženja, o tome ne znamo dovoljno i to je tema koju je potrebno ispitati i kada je riječ o većinskoj populaciji’’, kaže Radenović.

Neplanirano majčinstvo ostavlja teške posljedice

Rano majčinstvo među romskim djevojkama u Evropi osiromašuje njihove živote, povećava rizik od lošeg fizičkog i mentalnog zdravlja i predviđa napuštanje škole, navodi se u studiji “Osnaživanje romskih djevojaka kroz reproduktivnu pravdu’’ iz 2020, koja se odnosi na više zemalja EU. Siromaštvo i socijalna isključenost imaju veliki uticaj na njihova reproduktivna prava i odluke, kaže se u studiji.

Milana žali što se rano upustila u brak i majčinstvo.

”Da mogu da vratim vrijeme, završila bih školovanje i kasnije se udala’’, kaže Milana.

CIN-CG je razgovarao sa nekoliko mladih djevojaka koje su se nedavno udale u romskom naselju u Beranama.

”Sretna sam što sam se udala ovdje i pobjegla od nasilnog očuha’’, kaže 20-godišnja Sabina (pravo ime poznato redakciji) koja ima dvoje djece.

Živi u siromaštvu, kao i prije braka. Njen muž povremeno zaradi ponešto radeći razne vrste poslova. Preživljavaju od dana do dana.

”Ja nemam djece i jako sam tužna zbog toga”, kaže za CIN-CG 18-godišnja Almedina (takođe pravo ime poznato redakciji), koja je u braku već dvije godine. Nada se da će uskoro postati majka. Ona nema ni osnovno obrazovanje. Ne zna šta bi radila, osim podizala djecu.

Obje djevojke kažu da su im muževi veoma ljubomorni i da zato rijetko izlaze iz kuće, te da je spoljašnji svijet “opasno mjesto gdje se mogu susreti sa problemima koje bi im pravili drugi muškarci”, kako kaže Almedina.

Ove djevojke žive pod snažnim uticajem svojih muževa i zajednice gdje se rađanje brojne djece nakon stupanja u brak podrazumijeva.

”Generalno crnogorsko društvo je patrijahalno, te se očekuje u bračnoj zajednici da žena rađa’’, kaže za CIN-CG Fana Delija iz Centra za romske inicijative (CRI). Problem patrijarhata još je izraženiji među romskom i egipćanskom populacijom, objašnjava ona.

”Našu organizaciju zabrinjava što se u zajednici rađanje većeg broja djece smatra najvećim bogatstvom”.

”Dešava se da se udaju jako mlade, da ne mogu da ostanu u drugom stanju i tada se najčešće te djevojčice vraćaju u bilošku porodicu. Kasnije, često, u starijim godinama one postaju majke”, kaže Delija.

”Nejednakost polova se u velikom broju kultura održava i kroz patrijarhalni ideal majčinstva, koji izoluje žene, oduzima im identitet u drugim oblastima, dodjeljuje im sav posao oko podizanja djece i postavlja nedostižne standarde”, navodi se u knjizi “Teorija i politika osnaživanja majčinstva u 21. vijeku” feministkinje Andree O’Rejli.

U patrijarhalnim društvima, žene koje su majke stiču superiornost i kulturni prestiž, ističe ona.

”Patrijarhalni koncepti ženskih uloga u porodici znače da se žene uglavnom vrednuju prema svojoj sposobnosti da rode. Rani brak i trudnoća, ili uzastopne trudnoće, bez razmaka, nerjetko da bi se rodilo muško dijete, nose užasasne posljedice po žensko zdravlje, nekad sa fatalnim posljedicama”, navodi Kancelarija za ljudska prava UN-a.

Žene su obično u patrijahalnom društvu smatraju odgovornim i zbog neplodnosti, ali i zbog pola djeteta. Sve to vodi u izolaciju i uskraćivanju drugih ljudskih prava, ističe se.

Milana se nada da više neće zatrudnjeti. Za sada je to prepušteno slučaju, a ne ozbiljnom pristupu planiranja porodice. ”Supruga ne smijem da odbijem, biće ljubomoran. Koristiću pilule, dok ne nestanu”, zaključuje, naizgled spremna na sve teškoće koje bi mogle da je čekaju ako ponovo ostane u drugom stanju.  

“Pregled nevinosti” zabrinjavajuća praksa i kršenje ljudskih prava

”Pregled nevinosti”, nasilna i bolna procedura koja je zabranjena širom svijeta, sprovodi se i dalje u Crnoj Gori, kako su potvrdili predstavnici zdravstvenih institucija za CIN-CG.

Roditelji ponekad dovode kćerke na ovakav pregled kod ginekologa, da bi provjerili da li je djevojka stupila u seksualne odnose prije braka.

”Romske porodice koje dovode maloljetne djevojke na ginekološki pregled kako bi utvrdili da li su ‘spremne za udaju’’ upućujemo kod socijalnog radnika - i djevojku i roditelje”, navodi doktorica Jelena Knežević iz DZ Podgorica.

”Prilikom pregleda vodimo računa o pravima pacijenata i povjerljivosti nalaza. Poštujemo odluke pacijentkinja”, kaže ona.

Oni nijesu odgovorili na dodatna pitanja u vezi sa praktikovanjem ove procedure, koja predstavlja kršenje ljudskih prava.

Sličan odgovor CIN-CG je dobio iz DZ Berane: ”Istina je da se i kod nas dovode djevojke i djevojčice na provjeru ‘spremnosti na brak’. Ne tako često, ali se dešava. Davanje takvih podataka je strogo povjerljivo, pa čak i kada je u pitanju djevojčica od svega 13-14 godina. Od nas roditelji i staratelji ne mogu dobiti takve podatke”.

Kome su informacije nakon pregleda namijenjene i zašto se ova štetna praksa uopšte sprovodi, ostalo je nejasno iz navedenih odgovora.

”Ovakvi pregledi se uglavnom rade u situacijama kada se sumnja na silovanje’’, kazala je doktorka Tomašević, nakon što je CIN-CG pitao kako uopšte dolazi do ovog pregleda.

”Ministarstvo zdravlja nema saznanja da se sprovode procedure o provjeri intaktnosti u domovima zdravlja u Crnoj Gori. Nijednim zakonskim propisom iz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite. Ukoliko bilo ko ima takva saznanja dužan je da ih prijavi nadležnim organima na dalje postupanje”, naveli su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja.

CIN-CG se obratio instituciji Ombudsmana sa molbom da prokomentariše ovu praksu kršenja ljudskih prava, ali nije bilo zvaničnog odgovora.

”Zatečeni smo jer zaista nismo znali da se ovakva zabrinjavajuća praksa uopšte sprovodi u Crnoj Gori. Ovo svakako iziskuje dalje ispitivanje”, kazala je u telefonskom razgovoru savjetnica ombudsmana Duška Šljivančanin.

Svjetska zdavstvena organizacija (SZO) i UN su u zajedničkom dokumentu “Eliminisanje testiranja nevinosti” iz 2018. apelovali na vlade da zakonski zabrane ovu vrstu pregleda, a na medicinsko osoblje da ni pod kojim uslovima ne vrše ovu praksu.

”Vršenje ovog nepotrebnog i štetnog testa krši više ljudskih prava i etičkih standarda, uključujući osnovni princip medicine ‘ne učinieti nekom nešto nažao’”. Dalje, navode, da “u slučaju kontrole radi silovanja, test može izazvati dodatnu bol, što vodi u re-traumatizaciju i re-viktimizaciju žrtve”, te da “mnoge žene pate od ozbiljnih fizičkih, psihičkih i socijalnih posledica zbog ove prakse, kao i da “u ekstremnim slučajevima žene i djevojke mogu pokušati samoubistvo ili biti ubijene u ime časti”.

Osim toga, ne postoji naučni dokaz da bilo koja vrsta “testa nevinosti” može dokazati da li je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos ili ne, objašnjava se u ovom dokumentu SZO i Unicefa. ”Nevinost nije medicinski ili naučni termin”, već “socijalni, kulturni i religiozni konstrukt koji predstavlja diskriminaciju žena i djevojčica i čini ogromnu štetu na globalnom nivou pokušajući da ograniči žensku seksualnost na polje braka”.

Đurđa RADULOVIĆ

Neophodno unaprijediti zakonski okvir, ocijenio član Tužilačkog savjeta i Komisije za pritužbe Stevo Muk

  Od 46 pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava koje je razmatrao aktuelni Tužilački savjet (TS) do kraja septembra ove godine, samo šest je bilo osnovano, ali je izostalo pokretanje disciplinskog postupka protiv tužilaca koji su postupali u spornim predmetima.

TS je odlučio da je 36 pritužbi neosnovano, jedna je tretirana kao krivična prijava, jedna je povučena, a dvije proslijeđene Sudskom savjetu, jer su se odnosile na rad sudija. To su podaci do kojih su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) došli slobodnim pristupom informacijama.

Član TS i Komisije za pritužbe Stevo Muk za CIN-CG kaže da, iako je bilo osnovanih pritužbi, disciplinski postupci nijesu pokrenuti ni protiv jednog tužioca. Muk pojašnjava da postupak može biti pokrenut ako je u predmetima nastupila zastara, nemogućnost vođenja postupka ili druge posljedice propisane Zakonom o državnom tužilaštvu. Međutim, osnovane pritužbe bi mogle, ističe Muk, da utiču na ocjenjivanje rada tih tužilaca.

Sve osnovane pritužbe odnosile su se na rad tužilaca osnovnih državnih tužilaštava, osim jedne, koja se odnosila na rad tužiteljke Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Nataše Bošković.

U pritužbi na rad tužiteljke Bošković se navodi da se po krivičnoj prijavi, podnijetoj u junu 2015. godine, zbog teške zloupotrebe službenog položaja u privrednom poslovanju, nije postupalo šest godina! Krivičnu prijavu podnijela je grupa radinika podgoričke podružnice firme “Yumko” protiv direktora Ljubomira Pekovića.

U pritužbi se dodaje da je tužiteljka Bošković od preuzimanja slučaja nije preduzela nijednu istražnu radnju, zbog, kako je rekla radnicima u neposrednim razgovorima “zauzetosti u ostalim predmetima”.

”Tužiteljka nije postupala u zakonom propisanim rokovima, uz konstataciju da je odluka u predmetu donijeta 15. septembra 2021, te nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja kao posljedica”, piše u odluci TS-a.

Druga osnovana pritužba se odnosila na rad zamjenice Osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivane Petrušić Vukašević.

TS je i u ovom predmetu upozorio da je došlo do propuštanja rokova u kojima je trebalo postupati i tražio od tužiteljke da intenzivira rad i donese odluku u predmetu za krivično djelo lažno prijavljivanje protiv I. D., visokog policijskog funkcionera.

U pritužbi na rad tužiteljke Petrušić Vukašević se navodi da za godinu i tri mjeseca nije preduzela nijednu radnju koje je trebalo po zakonu, da nije ni saslušala oštećenog u postupku, te da on nije za sve to vrijeme dobio nikakav odgovor u kojoj fazi je postupak i šta je urađeno.

”S obzirom na to da se radi o visokom funkcioneru policije, nadam se da ta njegova funkcija koju trenutno obavlja ne utiče na ovaj i ovako spor rad tužilaštva”, piše u pritužbi.

Tri osnovane pritužbe na rad tužioca u Kotoru

Tri osnovane pritužbe odnose se na rad predstavnika Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru - dvije na rad bivšeg tužioca Srđe Jovanovića i jedna na rad tužiteljke Marije Kažić. TS je ocijenio da je osnovan dio pritužbe na rad Jovanovića u predmetu povodom pomorske nesreće, u kojoj je poginula Maja Šljivančanin, a povrijeđen njen vjerenik Vladimir Stanišić.

Viši sud u Podgorici ukinuo je prvostepenu presudu, kojom je maloljetni M. S. osuđen na najduže 120 sati društveno korisnog ili humanitarnog rada. Nesreća se dogodila u julu 2020. godine, u moru između ostrva Sveti Nikola i plaže Jaz, kada je došlo do sudara jahte, kojom je upravljao maloljetnik i barke, na kojoj su bili Šljivančanin i Stanišić.

”Radnje postupajućeg tužioca koje se odnose na lociranje i izvlačenje potonulog čamca, kao i obavještavanje stranaka o datumu i vremenu preduzimanja nijesu praćene službenim aktom - službenom zabilješkom o postupanju tužioca”, navodi se u odluci TS-a.

Za ostali dio pritužbe, koji se odnosi na nezakonito angažovanje više vještaka, te alkotestiranje učesnika nezgode, TS je ocijenio kao neosnovane. Pojašnjava se da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da je angažovan samo jedan vještak pomorske struke, te da učesnici nezgode nijesu imali alkohola u krvi.

Jovanović je u aprilu ove godine podnio ostavku, nakon što je, po nalogu SDT-a, uhapšen zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, jer je navodno u jednom drugom slučaju sklonio zapisnike kako bi omogućio dvojici Tivćana da samo prekršajno, a ne krivično odgovaraju za prebijanje turskog državljanina.

V.d. vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović je tada naložila da se formira komisija koja će ispitati sve predmete kojima je bio zadužen Jovanović. On je, inače, bio jedini tužilac koji je prilikom ocjenjivanja, u posljednjih 10 godina, dobio ocjenu dobar, dok su svi ostali stalno dobijali najviše ocjene.

I druga pritužba koja se odnosila na Jovanovića, prihvaćena je kao osnovana od strane TS-a.

U pritužbi je istaknuto da je tužilac ignorisao više krivičnih prijava zbog proganjanja, snimanja i nasilničkog ponašanja protiv osobe, koji je višestruki povratnik i liječen u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti.

”Ja i moj sin se osjećamo ugroženo i strahujemo za život i živote naših porodica. Molimo da preispitate odluke ODT-a Kotor i naredite da se pokrene postupak”, piše u pritužbi. Slična odluka TS-a donijeta je i po pritužbi na rad kotorske tužiteljke Marije Kažić. Radi se o predmetu u kome podnosilac pritužbe tvrdi da su njegovi rođaci na sebe nezakonito prepisali zemlju i prodali je, između ostalog, i tivatskoj Opštini, te time oštetili ostale suvlasnike imovine. Umjesto da ovo tretira kao krivičnu prijavu, Kažić je odlučila službenom zabilješkom.

Lukovac i Rmandić u SDT-u

Osnovana pritužba, koja se odnosila i na rad tužiteljke ODT u Nikšiću Sofije Lukovac proslijeđena je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) na ocjenu da li je ona počinila krivično djelo neprofesionalnim postupanjem tokom uviđaja, nakon što su na putu Nikšić - Plužine,u julu 2018. godine, u saobraćajnoj nesreći poginuli otac i sin - Đorđije i Vuk Mašnić.

”Tužiteljka prilikom vršenja uviđaja saobraćajne nesreće, u zapisniku o uviđaju nije vjerodostojno konstatovala utvrđeno činjenično stanje, kao i materijalne dokaze”, piše u odluci TS-a.

U pritužbi porodice poginulih se, između ostalog, ističe da je Lukovac u zapisniku konstatovala prisustvo znakova, iako su radovi na putu bili potpuno neobezbijeđeni, da nije naložila slikanje tog dijela puta, iz koga bi se vidjelo da nije bilo ni saobraćajne signalizacije, te da je uviđaj vršila bez prisustva vještaka saobraćajne struke.

”Postoje jake indicije da su činjenice i okolnosti koje su ‘utvrđene’ prilikom uviđaja, namjerno pogrešno utvrđivane i interpretirane, kako bi se slučaj zataškao, a stvarni krivac za nesreću u kojoj su smrtno stradala dva lica abolirao”, piše u pritužbi.

Takođe, pritužba na rad tužiteljke Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju Milice Rmandić, u kojoj se navodi da je od podnosioca pritužbe tražila novac i nezakonito saslušavala njegove sinove i da ga je zatvorila, kako navodi, jer joj nije dao novac, TS je tretirao kao krivičnu prijavu i dostavio nadležnom tužilaštvu na postupanje.

Šta piše u propisima

Prema Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) tužilac kome je predmet dodijeljen u rad dužan je da donese odluku najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema predmeta, osim u složenim predmetima, u kojima se taj rok produžava za još tri mjeseca. Izuzetak su predmeti u kojima se vrše mjere tajnog nadzora, kada odluka mora biti donijeta u roku od tri mjeseca od završetka tih mjera.

”U predmetima u kojima su pribavljani dokazi po zamolnicama za međunarodnu pravnu pomoć, odluka se mora donijeti u roku od mjesec dana od dana pribavljanja dokaza po zamolnicama”, piše u ZKP-u. U skraćenom postupku, piše u ZKP-u, odluka o krivičnoj prijavi se mora donijeti najkasnije u roku od mjesec dana, a produženje ovih rokova može se tražiti za najviše još toliko.

Tužilac, nakon završene istrage, u roku od 15 dana, po Zakonu, podiže optužnicu ili obustavlja istragu.

”Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, državni tužilac je dužan da odmah obavijesti neposredno višeg državnog tužioca o razlozima zbog kojih istraga nije okončana. Neposredno viši državni tužilac će preduzeti potrebne mjere da se istraga okonča”, piše u ZKP-u.

Međutim, u praksi, ovi rokovi se često ne poštuju, a tužioci se pravdaju prevelikim opterećenjem predmetima.

Muk: Nadležnosti Savjeta nedorečene

Tužilački savjet od avgusta prošle godine nije imao potrebnu većinu članova za funkcionisanje, pa je Komisija za pritužbe osnovana tek u martu ove godine, pošto je kompletiran TS. Čine je tužiteljke Tatjana Begović i Sanja Jovićević i član Savjeta koga su predložile nevladine organizacije Stevo Muk.

Muk za CIN-CG ocjenjuje da su nadležnosti Savjeta nedorečene u dijelu razmatranja pritužbi.

”U tom smislu je potrebno unapređenje zakona. Moguće da se zakon može unaprijediti tako da se jedan dio pritužbi, makar u prvom stepenu, riješi na nivou rukovodilaca državnih tužilaštava”, navodi Muk.

Muk je rekao da bi osnovane pritužbe mogle uticati na ocjenjivanje tužilaca, imajući u vidu Pravila za ocjenjivanje. Predlog ocjene rada, podsjeća, daju vijeća za ocjenjivanje koja čine državni tužioci, a Komisija za ocjenjivanje TS-a je formalno usvaja, nakon upoznavanja sa predlogom i obrazloženjem.

Pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava propisuju da ako se utvrdi da neko od njih ne poštuje zakonske rokove može biti ocijenjen i ocjenom ne zadovoljava. Pravila takođe propisuju da ako tužilac nema dobru komunikaciju sa strankama može da dobije lošiju ocjenu, pa i najgoru.

Muk dodaje da su, od početka rada Komisije za pritužbe i naročito od usvajanja izmjena Poslovnika TS-a, unaprijeđena obrazloženja odluka o pritužbama i da će ubuduće biti još kvalitetnija.

On podsjeća da TS nema pravo da procjenjuje da li je tužilac u okviru slobodnog uvjerenja donio ispravnu odluku. Zaključuje da se mora raditi na kvalitetnijem informisanju građana u vezi sa njihovim pravima u odnosu na odluke i rad državnog tužilaštva, jer je očigledna nesrazmjera između broja podnijetih pritužbi i onih koje su ocijenjene osnovanim.

”Ogromna većina pritužbi je podnijeta iz razloga koji nisu opravdani. Moguće da su ponekad i navedeni na podnošenje pritužbi od strane svojih pravnih zastupnika, koji im podižu očekivanja ili pogrešno tumače mogućnosti koje nudi ovaj mehanizam”, ocijenio je Muk.

U polugodišnjem izvještaju TS-a piše da su, od januara do jula ove godine, razmatrali 50 pritužbi, od čega je 47 bilo iz prethodne godine. “... 29 pritužbi odnosilo se na rad osnovnih državnih tužilaštava, 11 na rad viših tužilaštava, sedam na rad Specijalnog, a dvije na rad Vrhovnog državnog tužilaštva”, piše u izvještaju. U prvoj polovini ove godine podnijete su 73 pritužbe na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

HRA: Pritužbe nijesu djelotvorne

Kao i prethodnih godina, pritužbe ni u 2022. nijesu bile djelotvorno sredstvo za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca, ističe se i u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA), koja je analizirala rad TS-a od januara do jula ove godine. U izvještaju HRA se naglašava da nijedna od usvojenih pritužbi nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa, te da ta praksa dodatno ukazuje na neophodnost izmjena zakonskih opisa disciplinskih prekršaja.

Disciplinske sankcije, prema Zakonu o državnom tužilaštvu, su opomena, novčana kazna, zabrana napredovanja i razrješenje, a predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodioci tužilaštava, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Kao pozitivan pomak u izvještaju HRA navodi se to što je Savjet izmijenio Poslovnik i uveo rok od 90 dana za odlučivanje o pritužbama. Preciziran je, dodaje se, i postupak razmatranja pritužbi, što bi sve trebalo da unaprijedi praksu.

”Do izmjena Poslovnika 31. maja 2022. nastavljeno je sa ranijom lošom praksom i savjet nije obrazlagao odluke po pritužbama”, piše u izvještaju HRA.

Međutim, i dalje bilo više slučajeva u kojima je o pritužbi odlučeno bez pružanja osnovnog obrazloženja, navodi se u izvještaju.

Savjet je nastavio da postupa po pritužbama u vezi s odbacivanjem krivičnih prijava, iako, kako tvrde iz HRA, to nije u njegovoj nadležnosti.

”Takvu praksu je počelo da prihvata i državno tužilaštvo, čime je narušena pravna sigurnost”, ističe se u izvještaju.

Direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da je, sudeći po dosadašnjoj praksi i starog i novog TS, oko 90 odsto pritužbi nije osnovano, ali, da bi građani stekli utisak o tome da je njihova pritužba temeljno ispitana, morali bi da dobiju obrazloženi zaključak o tome zbog čega nije: “Međutim, te odluke se još uvijek, u većini slučajeva, nedovoljno obrazlažu”

Ona dodaje da se u slučaju Lukovac, nadležno tužilaštvo još nije izjasnilo da li će pokrenuti krivični postupak ili ne. Direktorka HRA podsjeća da je ovu pritužbu raniji sastav TS odbacio, a novi se ponovo izjašnjavao o njoj i utvrdio da je osnovana. Ona, međutim, naglašava da novi TS nije poboljšao ažurnost u odnosu na prethodni, već je u istom vremenskom periodu odlučio o tri puta manje pritužbi nego raniji sastav: “U nekim slučajevima se na odluku čekalo i više od godinu dana”.

”TS bi trebalo da nađe način da unaprijedi ažurnost i pruži i odgovarajuća obrazloženja svojih odluka”, zaključuje Gorjanc Prelević.

Formirati komisiju za ispitivanje zastarjelosti

Gorjanc Prelević ističe da je pitanje zastarijevanja krivičnog gonjenja izuzetno važno i da TS treba da uspostavi posebnu komisiju koja bi se bavila ispitivanjem razloga za nastupanje zastarjelosti.

”U cilju utvrđivanja eventualne odgovornosti državnih tužilaca ili policijskih službenika za onemogućavanje ostvarivanje pravde”, navela je ona.

Novi TS se još nije bavio problemom odbacivanja više od 90 odsto krivičnih prijava iz prethodnih godina zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, a samo jedan državni tužilac je zbog toga disciplinski odgovarao.

HRA preporučuje i da se propiše obaveza objavljivanja potpunih podataka o zastarijevanju krivičnog gonjenja, uključujući i presude kojima se optužba odbija iz ovog razloga.

Maja BORIČIĆ Marija POPOVIĆ KALEZIĆ

Iako nije zvanično evidentirano koliko osoba sa invaliditetom živi u romskoj i i egipćanskoj zajednici, neki podaci ukazuju na to da su te brojke zabrinjavajuće, a položaj tih ljudi veoma težak

Na starom madracu, u trošnoj kući u podgoričkom naselju Vrela Ribnička, leže osmogodišnja braća blizanci i oko njih lete rojevi muva. Ne govore, ne kreću se, ne osmjehuju se. Ne mogu da se požale na bol. Cerebralna paraliza, od koje obojica pate, nije tretirana na vrijeme. Nijihovi životi su sada ozbiljno ugroženi.

Ne dobijaju pomoć od države, jer su apatridi - nemaju državljanstvo, ni lična dokumenta, iako su rođeni u Crnoj Gori. Njihov otac Bidaim je došao sa Kosova prije 24 godine. Većina apatrida u Crnoj Gori su pripadnici romske i egipćanske zajednice. Oni trpe višestruku diskriminaciju, nemaju mogućnost zdravstvenog i socijalnog osiguranja, pravo na invalidninu, na zapošljenje…

Bidaim nije uspio da dobije dokumenta u Crnoj Gori, jer nije bio prijavljen ni na Kosovu i ovdje je došao bez isprava. ,,Kad sam se rodio otac me nije prijavio, već se odao alkoholu i nije mario za mene. Obilježio me je, a i moju porodicu za čitavi život, jer je apatridija nasljedna. Sada ne znam kako da dođem do dokumenata i pomognem svojoj djeci“, kaže on za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Brat koji stariji par minuta slabije napreduje. Jede samo kašastu hranu i trpi velike bolove. Ni pogledom ne komunicira u zagušljivoj sobi. O njima se danonoćno brine Bidaimova druga supruga – Danijela. Biološka majka je blizance napustila brzo po rođenju.

Danijela i Bidaim imaju još jednog sina, starog svega nekoliko mjeseci, a čekaju i prinovu. Samo za zamjenu za majčino mlijeko nedjeljno im treba više od 30 eura. Za ljekove i terapiju za blizance nemaju novca.

,,Jednom je mlađem blizancu bilo mnogo loše, mokrio je krv. Hitno smo otišli u bolnicu i tamo sam sa njim provela 12 dana. Poslije toga nijesam bila ni živa ni mrtva. Ponekad dobijamo ljekove iz nekih privatnih apoteka od dobrih ljudi koji u njima rade, ali nas mahom odbijaju jer nemamo recepte“, kaže Danijela.

Od ljekara su jednom prilikom za starijeg blizanca dobili uput za Institut dr Simo Milošević u Igalu. Bili su sretni zbog te prilike i uputili su se iz Podgorice za Institut. Ali, odatle su ih odmah vratili jer dijete nije imalo zdravstvenu knjižicu. ,,Kako smo onda uopšte dobili uput? Problemi sa dokumentacijom su glavni razlog zbog kojeg moja djeca ne mogu da se liječe“, kaže Bidaim.

Ukoliko se liječe i ako se sa time krene na vrijeme, osobe sa cerebralnom paralizom, neurološkim poremećajem koji utiče na kretanje tijela i ravnotežu, mogu značajno da poboljšaju kvalitet života.

Nije zvanično poznato koliko u Crnoj Gori ima osoba iz romske i egipćanske zajednice sa invaliditetom. Ipak, neki podaci ukazuju na to da su te brojke zabrinjavajuće i da je položaj ovih ljudi u zajednicama koje inače imaju mnogo problema, još komplikovaniji. Najteže je onima koji nemaju papire, jer su faktički bez prava i ne mogu da se besplatno liječe.

Osobe sa invaliditetom (OSI) u ovim zajednicama su u još većem problemu, kaže za CIN-CG projekt asistentkinja u Centru za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević. ,,OSI su višestruko u riziku, pa i da postanu apatridi zbog neiformisanosti, nemogućnosti da posjete institucije i slično”.  

U četvrtini domaćinstava makar jedna osoba sa teškim zdravstvenim stanjem ili sa invaliditetom

U ,,Analizi potreba za uspostavljanje usluga za romsku i egipćansku djecu u Crnoj Gori iz 2020. godine” ističe se da u četvrtini domaćinstava živi makar jedna osoba sa teškim zdravstvenim stanjem ili sa invaliditetom. Njih čak 40 odsto je u lošem ili veoma lošem zdravstvenom stanju.  Dodaje se i da 40 odsto pripadnika zajednice nemaju regulisanu zdravstvenu zaštitu.

Analiza ukazuje i na problem nedostatka podataka. Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) ne vodi evidenciju korisnika materijalnih davanja po osnovu nacionalne i etničke pripadnosti, kako su saopštili i za CIN-CG, zbog zakonskih odredbi oko zabrane diskriminacije. ,,U Informacionom sistemu socijalnog staranja nije predviđena evidencija korisnika na osnovu nacionalnosti i etničke pripadnosti“, naveli su iz tog Vladinog resora.

,,Ako se ima u vidu to da se osobe romske i egipćanske nacionalnosti nalaze u mnogo nepovoljnijem položaju u odnosu na druge, onda sprovođenje posebnih mjera za tu zajednicu ne samo da ne bi bilo protivno načelu ravnopravnosti, nego bi doprinijelo dostizanju suštinske jednakosti”, piše u toj Analizi.

Prema podacima koje su lokalni centri za socijalni rad dostavili za potrebe Analize, korisnika materijalnih davanja po osnovu invaliditeta iz romske i egipćanske zajednice ima samo sedmoro. Jedno tu naknadu dobija u Kotoru, petoro u Nikšiću i jedno od Centra za socijalni rad koji pokriva Berane, Andrijevicu i Petnjicu.

Iz ovih populacija, prema Analizi, samo je četvoro korisnika dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju – troje je u Herceg Novom, a jedno ide u Dnevni centar za područje Berana, Andrijevice i Petnjice. Ovi podaci ne prikazuju realno stanje stvari, jer mnoge opštine, poput Podgorice i Ulcinja, ne vode evidenciju korisnika po nacionalnoj pripadnosti, iako po popisu stanovništva iz 2011. godine u tim gradovima živi veliki broj pripadnika romske i egipćanske zajednice i tu su njihovi problemi najizraženiji.  

Djevojka sa invaliditetom bila žrtva ugovorenog braka, seksualnog zlostavljanja i drugih oblika eksploatacije

Među žrtvama ugovorenog braka, kojima pomaže Centar za romske inicijative (CRI), našla se i djevojka sa invaliditetom, kojoj je ujak dogovorio brak na Kosovo. CRI je slučaj rješavao u junu ove godine.

Ova djevojka, sa problemima u psihofizičkom razvoju, danas ima 21 godinu. Prije izvjesnog vremena je bila prisiljena na brak. Rasla je sa majkom i babom. Kad su one preminule, ujak je odvodi iz Crne Gore. Stan u kojem je živjela on neovlašćeno prodaje komšijama. ,,Prema izjavi žrtve, ujak joj je ugovorio brak na Kosovu, a za sklapanje nedozvoljenog braka uzeo je više hiljada eura od nama nepoznate osobe. Nakon što je bila na različite načine eksploatisana, prema našim saznanjima, zbog svog psihofizičkog stanja vraćena je u Crnu Goru”, kaže za CIN-CG Knežević.

Nakon dolaska u Crnu Goru, djevojka je bila prepuštena sama sebi. Spavala je ispred zgrade u kojoj joj je nekada bio stan. Tada je, prema svjedočenju, trpjela i seksualno zlostavljanje od različitih osoba.

Nakon što se CRI uključio u slučaj, djevojka je smještena na sigurno i vraćen joj je stan koji joj je pripao nakon smrti majke i babe. ,,Redovno obavljamo psihološko edukativne razgovore sa njom, i pružamo joj podršku u pravcu regulisanja pravne dokumentacije. Dobila je ličnu kartu i trenutno joj pomažemo da dobije i invalidninu”, navodi Knežević.

Ovakve priče o ljudima koje žive na marginama našeg društva nerijetko ostaju neispričane. Oni obično nemaju nikoga ko će iza njih stati i pomoći im.

Knežević upozorava da je dodatni problem osoba iz romske i egipćanske neriješen pravni i zdravstveni status.  

Mnogi zbog nedostatka ličnih dokumenata rijetko koriste zdravstvene usluge

U ,,Strategiji za inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine“, upozorava se na problem nedovoljne učestalosti korišćenja zdravstvenih usluga - skoro trećina Roma i Egipćana vrlo rijetko koristi taj vid usluga. Mnogi od njih kao razlog su naveli upravo nedostatak ličnih dokumenata koja su im potrebna da bi išli kod ljekara.

,,Za ljude koji su i dalje u postupku pribavljanja dokumenata za regulisanje pravnog statusa, institucije rješavaju slučajeve ad hoc. Nedostatak pristupa ličnim kartama uveliko utiče na šanse za dobijanje zdravstvenog osiguranja i stavlja ovu grupu u vrlo težak položaj”, navodi se u tom Vladinom dokumentu.

Bidaim radi po čitavi dan – popravlja stare mašine za veš i preprodaje gvožđe i drugi reciklažni otpad. ,,Nekad, kada nemamo baš ništa za jelo, idem i pregledam kontejnere. Nije me sramota, jer nemam šta drugo da radim. Bez dokumenata ne mogu ništa, čak ni da primam socijalnu pomoć“, navodi on.

U kući u kojoj žive nemaju osnovne uslove za život. Djeca koja ne mogu da se kreću primorana su na neuslovno vanjsko kupatilo.

Bidaimova porodica mnogima se obraćala za pomoć - policiji, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, raznim organizacijama… Institucije su na njihove molbe ostajale bez odgovora. Najviše im je do sada izašla u susret NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama, odakle su im obezbijedili invalidska kolica kako bi se kretanje djece makar malo olakšalo.

,,Zbog neregulisanog pravnog statusa ovoj djeci je uskraćena zdravstvena zaštita. Njima je potreban poseban tretman koji im nije omogućen“, kaže za CIN-CG izvršni direktor NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama Elvis Beriša.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), od početka primjene novog Zakona o strancima koji tretira i pitanje apatridije, zaključno sa oktobrom 2022. za samo devet osoba je utvrđen status apatrida - šest muškaraca od kojih je jedan u međuvremenu preminuo i tri žene. Za 15 osoba taj je postupak u toku.

Ove brojke, ipak, ne odslikavaju realnost. Prema Studiji slučaja NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama ,,Romi bez regulisanog pravnog statusa u vrijeme pandemije COVID-19” iz 2021. godine, od preko hiljadu ljudi obuhvaćenih anketom, na terenu je pronađeno čak 198 odraslih i 216 djece sa neregulisanim pravnim statusom.

,,Najčešće oba roditelja u porodici imaju neriješen pravni status, ali ima situacija gdje otac ili majka imaju status, ali njihova djeca nemaju. Iako je bilo jasno da zvanični podaci ne odražavaju realno stanje, ipak je istraživanje otkrilo poražavajuću činjenicu da su djeca u većem riziku od apatridije od odraslih”, navodi se u ovoj studiji.

Crna Gora, prema riječima načelnika Direkcije za strance, migracije i readmisiju u MUP-u Dragana Dašića, ima mehanizme koji su usmjereni na nalaženje rješenja za postojeće situacije i sprečavanje novih slučajeva apatridije, kao i za zaštitu takvih osoba. ,,Među njima su Zakon o crnogorskom državljanstvu iz 2008. godine, koji je ispoštovao principe Evropske konvencije o državljanstvu, od kojih je jedan i izbjegavanje pojave apatridije, kao i preporuke Savjeta Evrope o prevenciji i smanjenju apatridije, Konvencije o pravu djeteta, Konvencije o smanjenju apatridije…“, navodi on.

Dašić, međutim, upozorava da je praksa pokazala da se odgovor po zahtjevima za provjeru državljanskog statusa od drugih država čeka dosta dugo. „Zbog toga probijamo zakonske rokove za donošenje odluka“. Drugi je problem, ističe Dašić, što ni odgovori ljudi bez papira koji apliciraju često nijesu dovoljno precizni i ne sadrže potrebne informacije.

Prema njegovim riječima, naša država je i na Globalnom skupu o apatridiji, održanom u oktobru 2019. godine u Ženevi, između ostalog, preuzela i obavezu da pojednostavi proceduru za pribavljanje identifikacionih dokumenata. ,,Uvođenjem sudskog postupka za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja osoba koje su rođene u Crnoj Gori izvan zdravstvenog sistema, kao i novom praksom upisa u registar rođenih djece koju su majke napustile ili čije majke nemaju identifikaciona dokumenta, Crna Gora je u potpunosti stvorila uslove za upis u registar rođenih za sve rođene na njenoj teritoriji“, objašnjava Dašić.

Ipak, u Strategiji o migracijama i reintegraciji povratnika u Crnoj Gori, za period od 2021. do 2025. godine konstatuje se da je sistem upisa u matični registar rođenih, posebno kada se radi o osobama izvan zdravstvenog sistema (apatridima), nedovoljno razvijen. ,,Iako su, u teoriji, te osobe imale pravo na državljanstvo Crne Gore ili druge države sa kojom imaju povezanost, one nijesu mogle da ostvare upis u matični registar rođenih, što im je onemogućavalo učešće u daljem postupku i sticanje ostalih identifikacionih dokumenata”, navodi se u ovom Vladinom dokumentu.

Studija slučaja NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama iz 2021. pokazala je da 30 odsto od ukupnog broja ispitanika tokom trajanja pandemije COVID-19 nije dobilo nikakvu pomoć od države. Svi oni su bili osobe bez regulisanog pravnog statusa. ,,Procjenjuje se da je rezultat cijepanja Jugoslavije preko 30.000 Roma i Romkinja bez državljanstva… Mapiranje je potvrdilo i ono što i zvanični izvještaji o Crnoj Gori pokazuju – da je nasljednost apatridije u porastu. Kako romske i egipćanske porodice uglavnom imaju veliko potomstvo, tako gotovo sva djeca nasljeđuju neregulisan pravni status. To znači da će za par godina ovaj problem narasti i umnožiće se broj odraslih i djece apatrida. Ovime se Crna Gora ne bavi”, upozorava se u ovoj studiji.  

Djeci bez ličnih dokumenata prava na socijalnu i zdravstvenu zaštitu nedostižna

„Pripadnicima OSI u ovoj zajednici veoma je otežan pristup podrške, posebno imajući u vidu obimnu papirologiju koju moraju da dostavljaju na različite adrese, a kada se uzmu u obzir socio-ekonomske karakteristike zajednice onda govorimo o dodatnim komplikacijama. Ističemo naročito problem nepristupačnosti zdravstvenoj zaštiti“, kaže Beriša.

Trećina djece nema zdravstveno osiguranje, nije vakcinisano, nema izabranog ljekara i ne ide redovno na sistematske preglede, navodi se još u „Analizi potreba za uspostavljanje usluga za romsku i egipćansku djecu u Crnoj Gori iz 2020. godine”.

Romskoj i egipćanskoj djeci bez državljanstva i upisa u matične registre rođenih, prema Analizi, pravo na socijalnu zaštitu je gotovo nedostižno. ,,Roditelji te djece nemaju dovoljno materijalnih i nematerijalnih kapaciteta da samostalno regulišu pravni status djece u Crnoj Gori. Čak i kada je riječ o osobama koja posjeduju državljanstvo, pribavljanje potrebne dokumentacije i dalje predstavlja problem, usljed niskog obrazovnog nivoa i odsustva servisa za pružanje primarne pravne pomoći”.

Ispitanici, koji su za potrebe Analize kontaktirani, a koji nijesu korisnici materijalnih prava preko centara za socijalni rad, istakli su da je njih 72 odsto tražilo pomoć preko tih ustanova, ali da je nijesu dobili, većinom zbog neregulisanog pravnog statusa u Crnoj Gori.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u toku prošle godine, javilo se devet Roma i Romkinja za pomoć. ,,Međutim, osim za besplatno pravno savjetovalište i dostupni prevoz, nijesu nam se obraćali za druge servise podrške, na primjer, za usluge podrške za život u zajednici, usluge Studentske savjetodavne kancelarije ili Servisa za zapošljavanje, iako poznajemo jako malo Roma i Romkinja s invaliditetom koji imaju posao”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica UMHCG-a Marina Vujačić.

Ona ističe da je razvijenost servisa podrške, kao i njihova dostupnost OSI, a posebno Romima s invaliditetom, na niskom nivou ili čak uopšte ne postoji.

Vujačić veliki problem primjećuje i u odnosu države prema OSI, koje posmatra kao homogenu grupu. ,,Ne ispituju se njihove realne potrebe i zahtjevi, zbog čega mjere najčešće ne doprinose stvarnom napretku i poboljšanju uslova života OSI, a posebno nekih grupacija među njima, kao što su i Romi s invaliditetom. Institucije bi morale temeljnije raditi na polju unaprjeđenja njihovog položaja. OSI moraju više biti uključene u sve procese koji ih se tiču i nije na državi da procjenjuje šta je za njih važno, a šta nije”.

Na osnovu jednog istraživanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava iz 2016. godine, prosječni životni vijek romske populacije je 55 godina. ,,Poređenja radi, očekivani životni vijek većinske populacije u Crnoj Gori je 76 godina, što znači da kada se neko rodi kao Rom i Egipćanin u Crnoj Gori, očekivano je da će živjeti oko 20 godina kraće od onih koji ne pripadaju ovoj zajednici“, navodi se u tom istraživanju.

Blizanci sa početka ovog teksta sve manje imaju vremena. Njihovi roditelji do sada su uzaludno čekali da se djeci makar malo umanje bolovi, kako bi život bio podnošljiviji. Još mnogo teških priča ima u ovoj zajednici, ali kao da nema nikoga da ih čuje.  

Dobre prakse rješavaju problem apatridije

Prema ,,Studiji dobrih praksi u rješavanju postojećih velikih slučajeva apatridije“ Agencije Ujedninjenih nacija (UN) za izbjeglice iz avgusta ove godine, Šri Lanka se navodi kao jedan od najboljih primjera države koja se zakonskom i političkom reformom uhvatila u koštac sa dugogodišnjim problemom apatridije.

U toj studiji ističe se slučaj apatridije Brdskih Tamila, dijela stanovništva koje je dugo bilo bez državljanstva na Šri Lanki. Oni vode porijeklo od radnika koje su Britanci doveli iz Indije između 1820. i 1840. da rade na plantažama čaja. Većina tih stanovnika nastavila je da na tim prostorima živi i radi, a neki su usljed sukoba koji su zahvatili Šri Lanku 1980-ih raseljeni u sjeverne djelove zemlje.

Ubrzo nakon što je Šri Lanka (tada Cejlon) stekla nezavisnost 1948. godine usvojeni su Zakon o državljanstvu i Zakon o stanovnicima Indije i Pakistana. Oba zakona su diskriminisala Brdske Tamile, kojih je, po popisu iz 1964, bilo oko 168 hiljada.

Tek su 2003. usvojena zakonska rješenja koja su predviđala dodjelu državljanstva po automatizmu i uvođenje pojednostavljene procedure, i problem državljanstva Brdskih Tamila se počeo rješavati.

U Studiji slučaja NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama ,,Romi bez regulisanog pravnog statusa u vrijeme pandemije COVID-19” iz 2021. godine navodi se da je sistem u Crnoj Gori puno ljudi ostavljao bez šanse. Nije bilo jasno šta je još konkretno od dokumentacije trebalo pribaviti kako bi se regulisao pravni status. ,,Javni poziv za rješavanje pravnog statusa iz 2015. godine je imao nekoliko nedostataka. Od preko 450 prijava prihvaćeno je samo sedam, dok je za ostale određeno da imaju osnova da u nekoj drugoj zemlji riješe svoj status. Time im nije pružena nikakva podrška, već su nedvosmisleno odbijeni. Drugi nedostatak je nedovoljna informisanost građana. Mnogi nijesu ni znali za poziv i nemaju nikakvo sjećanje o tome da je to bilo u toku”, navodi se u ovoj studiji.

Crna Gora, prema mišljenju izvršnog direktora NVO Phiren amenca – Koračajte sa nama Elvisa Beriše, može riješiti pitanje apatridije pojednostavljivanjem procesa dobijanja pravnog statusa sa stalnim ili privremenim nastanjenjem u državi. ,,Tako bi sadašnjim apatridima bio omogućen pristup servisima države (zdravstvenom i socijalnom osiguranju, invalidnini, pravu na zapošljenje). Trebalo bi zaustaviti nasljednu apatridiju i obezbijediti da se sva djeca upišu u matične knjige rođenih odmah nakon rođenja, po osnovu države rođenja. Dijete bi trebalo da dobije državljanstvo zemlje u kojoj je rođeno, odmah bez tereta dokazivanja i potraživanja dokumentacije koju roditelji moraju dobaviti“, zaključuje Beriša.

Andrea JELIĆ

Živote zavisnika ugrožava i diskriminacija, izopštenost iz društva. Fale brojne mjere institucija da bi se osobama u aktivnoj fazi bolesti omogućio kakav takav život

 "Više ni sam ne znam šta sam kombinovao - tablete, kokain, heroin, alkohol, nije bilo važno. I na kraju naravno zapalim cigaretu", kaže za CIN-CG Denis (pravo ime poznato redakciji), koji, iako tek u ranim tridesetima, ima iza sebe 15 godina borbe sa zavisnošću od psihoaktivnih supstanci.

Denis pomjera prostirku sa trosjeda u njegovoj dnevnoj sobi. Navlaka i kauč su potpuno upropašteni brojnim rupama od cigareta.

"Tipičan namještaj jednog zavisnika. Uzmeš previše nečeg i izgubiš svijest, a cigareta ispadne", objašnjava Denis.

Jednom se probudio sa potpuno spaljenom majicom i ožiljcima od cigarete na koži. Imao je sreće - neki koje je poznavao nijesu se nikad probudili.

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju smrti usljed predoziranja. NVO Juventas navodi da se u ovim slučajevima kao uzrok smrti najčešće prijavljuje "stanje ili uzrok povezan sa predoziranjem, ali ne i predoziranje samo po sebi". Upućeni izvori CIN-CG-a tvrde da se ovi tragični slučajevi najviše dešavaju oko Nove godine i tokom ljeta, ali po pravilu ne ulaze u statistiku - već se smrt tih često mladih ljudi zavodi kao zastoj srca.

Distribucija lijeka protiv predoziranja među zavisnima od opijata je jedna od mjera koja bi mogla spasiti života, ali se ne sprovodi u Crnoj Gori.

To važi i za anonimnu provjeru sastava droge prije konzumacije, uvođenje prostorija za upotrebu ilegalnih supstanci u okviru zdravstvenog sistema, medicinski heroin za one koje su najtežim stadijumima zavisnosti, distribucija igala i špriceva u zatvorima.

Ove i druge mjere dio su programa "smanjenja štete" u razvijenim zemljama. Ovakav pristup se fokusira na rad sa ljudima bez osude, diskriminacije i bez zahtjeva da prekinu sa upotrebom droga ne bi li dobili podršku, navodi značajna svjetska organizacija u ovom polju - Harm Reduction International (HRI).

Programe smanjenja štete u Crnoj Gori sprovodi prvenstveno civilni sektor. U okviru drop-in centara, nudi se besplatno savjetovanje, psihosocijalna podrška, dijeljenje špriceva, igala, kondoma i lubrikanata u cilju sprečavanja širenja polno i krvlju prenosivih bolesti, testiranja na HIV i hepatitis B i C. Sprovode se edukacije o predoziranju, grupne podrške za mlade koji koriste droge, ali i besplatno dijeljenje hrane, šišanja, pranje garderobe... Organizacije civilnog društva se bave i uklanjanjem infektivnog otpada u skladu sa propisima, čime se sprečava rizik od zaraze.

Trenutno, zdravstveni sistem Crne Gore nudi zamjensku terapiju za opijatske droge (OST), pod uslovom da su korisnici pozitivni na test droga. Ovo je jedina mjera zdravstvenih institucija, ali je od ključnog značaja za funkcionisanje smanjenja štete. U septembru 2021. bilo je 1.100 korisnika ove terapije, navodi se u publikaciji "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link.

Preopterećenost određenih punktova značajno smanjuje zadovoljstvo korisnika, a psihosocijalna podrška korisnicima terapije izostaje, iako bi "trebalo da bude jedan od ključnih segmenata" navodi se dalje.

"Ukoliko bi bila dostupna, 78 odsto ispitanika/ica bi vjerovatno ili vrlo vjerovatno tražilo podršku psihologa/kinje", navodi se u ovoj publikaciji.

U Strategiji mentalnog zdravlja 2019 - 2023, navodi se da su uslovi u jedinicama za OST terapiju nezadovoljavajući i bez stalno zaposlenog psihijatra, što vodi u rizik od zloupotrebe lijeka. Fali kadra, a postojeći je nedovoljno edukovan i motivisan za tretman zavisnika.

"Samo u Domu zdravlja Konik, na 300 pacijenata koji koriste terapiju, trenutno radi samo jedan ljekar specijalista. Slično je i u ostalim domovima zdravlja u zemlji", navode za CIN-CG iz Linka.

"Stiče se utisak da su osobe koje koriste droge, ili su na zamjenskoj terapiji, u značajnoj mjeri žrtve sistemske diskriminacije, te da se njihovim potrebama ne pridaje ni pažnja ni značaj", kažu iz Linka. Ovo potvrđuje i situacija iz avgusta, kada su domovi zdravlja ostali bez zamjenskog lijeka buprenofina. Korisnicu su bili izloženi teškim fizičkim i psihičkim simptomima apstinencijalne krize, epileptičnim napadima, visokom riziku od relapsa, ali i kriminogenih radnji.

"Država je time prekršila osnovno ljudsko prvo - na zdravstvenu zaštitu", navode iz Linka.

Eksperti za ljudska prava Ujedinjenih nacija apelovali su ove godine da programi smanjenja štete moraju biti dostupni svakome, te da predstavljaju "krucijalnu zaštitu osoba koje koriste droge"'.

Navode da "rat protiv droge" postaje besmislen, jer potražnja za ilegalnim supstancama ne opada, dok rastu diskriminacija i ugrožavanje ljudskih prava korisnika.

Zavisnost je doživotna bolest, relaps prateći dio

Denisu su poznate sve agonije bolesti zavisnosti. Tokom 15 godina vrtio se u krugovima kriza, pokušaja odvikavanja, dilovanja da bi zaradio za drogu, zatvora i nošenja nanogice.

"Tri neuspjela pokušaja na Kakarickoj gori, skidanje na suvo, ugradnja blokatora za efekte heroina u ruku, nema šta nisam probao", kaže Denis. Svaki put kad bi doživio povratak (relaps), osjećao je sramotu i krivicu, ali nema toga na šta ga kriza nije natjerala.

"Moja supruga je imala strašne bolove, morala je da izvadi zub i namIjenila je poslJednje pare za to. Samo sam ih uzeo, ne misleći ni o čemu, sem kako da zadovoljim svoju potrebu", kaže Denis. Kad god bi se sjetio takvih situacija tokom pokušaja apstinencije, poželio je da se ponovo drogira, objašnjava Denis.

"Ono što je zavisnicima važno je da ih ne osuđujemo, bez obzira na ishod pokušaja apstinencije", kažu iz Linka, čija su sva tri člana prošli kroz borbu sa zavisnošću i uspjeli da održe višegodišnju apstinenciju. Svakodnevno rade kao terenski radnici sa ljudima koji koriste droge, pružajući širok spektar podrške.

Dijana Milošević, psihoterapeutkinja, direktorica Javne ustanove za liječenje i rehabilitaciju "Kakaricka gora", za CIN-CG kaže da se kod bolesti zavisnosti ne može govoriti o stopama izlječenja, već samo o zaliječenju.

"Zavisnost je doživotna bolest, a recidivi su i nakon više godina apstiniranja sastavni dio kliničke slike", objašnjava Milošević.

Studija rađena u Americi u ustanovama za liječenje, pokazala je da 85 odsto zavisnika od droga koji završe tretman i uspostave apstinenciju, dožive relaps u toku prve godine od završetka liječenja.

Američki centri za zavisnost, javna ustanova za liječenje zavisnosti u Americi, navodi da je povratak narkoticima sastavni dio procesa.

"Iz ove perspektive, relaps je očekivana teškoća na putu izlječenja, što ne znači da je oporavak nemoguć", navode iz ove organizacije.

Zavisnost nije karakterna osobina već bolest, apeluje Američka agencija za zloupotrebu droga i mentalno zdravlje.

Denis u trenutku razgovora sa novinarkom koristi marihuana i pije pivo. Već osam mjeseci nije uzeo ništa od drugih psihoaktivnih supstanci. Prijavljen je na program zamjenske terapije, ali lijek buprenofin ne uzima, već ga prodaje na crnom tržištu, obično zavisnicima u krizi, koji ne žele da im se ime unese u sistem. Od toga ima minimalan džeparac. Ne radi, iako ima djecu.

"Skoro se moj dobar drug koji je bio 'čist' tri godine ponovo vratio drogama. To mi je teško palo", kaže on.

Na stolu u dnevnoj sobi je interesantna skulptura. Na pitanje šta je to, objašnjava da se povremeno bavi umjetničkim radom. Nije teško prepoznati talenat. Kasnije, iza kuće pokazuje materijal koji je nedavno sakupio za buduće rukotvorine.

"Ne radim više kao ranije, nemam volje", kaže on. "Uglavnom sam radio kad bih uzeo drogu. Sad mi djeluje da više nikad neću osjetiti takvu inspiraciju", kaže Denis, naizgled bez ikakvog žala.

Resocijalizacija osoba koje koriste droge predstavlja jednu od najvažnijih karika reintegracije u društvo i tome su u Linku posvećeni.

"Nijesu rijetki korisnici OST terapije koji su uspjeli da nađu posao ili su imali posao odranije i zadržali ga nakon stupanja u terapijski proces", navodi se u studiji Juventasa i Linka.

"S obzirom na hroničnu i progresivnu prirodu bolesti, osobe koje aktivno koriste droge, nakon određenog vremena vrlo teško mogu imati normalan život - obavljati dnevne, radne, roditeljske i ostale obaveza. Oni koji se priključe programu zamjenske terapije i odgovorno mu pristupe, vrlo brzo mogu uspostaviti funkcionalan život. Takvih primjera ima i u našoj praksi", kažu iz Linka.

Neophodno održivo finansiranje programa

"Najveći nedostatak trenutnog sistema pružanja servisa smanjenja štete jeste finansijska neodrživost", navodi se u publikaciji "Analiza budžeta Ministarstava zdravlja, rada, socijalnog staranja i pravde", koju je izdao Juventas 2020. godine.

Nevladine organizacije zavise od projektnog finansiranja i ne može se obezbijediti adekvatno funkcionisanje na duži vremenski period, navodi se u publikaciji i zaključuje da je neophodno programsko finansiranje iz budžeta, za što bi mogla da se nađu sredstva ako bi se racionalizovali troškovi nadležnih ministarstava.

Navodi se i da su nevladine organizacije morale da znatno redukuju programe smanjenja štete kada je podrška Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze u Crnoj Gori izostala 2015, nakon devet godina.

U publikaciji ističu da problem predstavlja i nedovoljna geografska pokrivenost servisima smanjenja štete. Naime, u Crnoj Gori postoji samo sedam metadonskih centara u okviru zdravstvenog sistema, u nekoliko gradova.

"Drop-in centri nevladinih organizacija Juventas i Cazas funkcionišu u Podgorici i Baru. Terenski rad se, u zavisnosti od perioda godine, odvija u još nekoliko crnogorskih opština, ali se to ne može mjeriti sa efektima koje imaju kontinuirani programi smanjenja štete", navodi se u toj publikaciji.

"Potrebe za zdravstvenom zaštitom osoba koje injektiraju droge uglavnom podržavaju samo servisi organizacija civilnog društva. U domovima zdravlja i drugim zdravstvenim ustanovama veoma teško mogu doći do sterilnog pribora za injektiranje što ih dovodi u opasnost od dobijanja krvlju prenosivih infekcija, poput HIV i hepatitisa C", kažu iz Linka za CIN-CG.

Veliki problem je diskriminacija.

"Za sada se otvorenom promocijom prava korisnika droga i OST bavi samo nekoliko organizacija civilnog društva, dok institucije i dalje ne prepoznaje važnost promocije antidiskriminatorskog stava prema zajednici koja je jedna od najranjivijih u društvu", ističu prdstavnici Linka.

Prema studiji "Zadovoljstvo korisnika OST programima", oko 80 odsto ispitanika smatra da je odnos osoblja u centrima veoma značajan faktor za učešće u programu. Većina pacijenata koji su na OST terapiji smatra da će biti diskriminisani tokom liječenja. U studiji se citiraju izjave medicinskog osoblja u OST centrima koji tvrde da su neki korisnici dugo izbjegavali program da ne bi bili "deklarisani kao osobe zavisne o drogama", te su kupovali zamjensku terapiju na crnom tržištu.

Mjere koje koristi EU za sada daleko od Crne Gore

Međunarodna asocijacija za smanjenje štete, u izvještaju za 2021. navodi da u Crnoj Gori fali slobodna distribucija naloksona, bezbjedne igle i špricevi za zavisnike u zatvorima, kao i makar jedna soba za konzimacju droga. U Juventasu ističu da je dostupnost naloksona, lijeka protiv predoziranja od opijata, neophodna.

Istraživanje Svjetske zdravstvene organizaciji (SZO) u srednjoj Aziji, pokazalo je da distribucija i dostupnost naloksona pokazuje odlične efekte. Lijek je distribuiran nemedicinskom osoblju, porodici i prijateljima zavisnika. Istraživanje je pokazalo značajan stepen prevencije smrti zbog prdoziranja opijatima.

Nalokson se unosi uglavnom intervenozno, a u većini zemalja, uključujući Crnu Goru, ovo može vršiti samo medicinsko osoblje, iako SZO apeluje da su oni koji prvi prisustvuju predoziranju uglavnom prijatelji, partneri i porodica korisnika. Širu distribuciju naloksona u Evropi ima više zemalja, među kojima su Danska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo. U Škotskoj su taksistima podijeljeni sprejovi naloksona, kao dio kampanje protiv predoziranja.

Članovi organizacije Link imali su prilike da studijski posjete neke evropske zemlje gdje sistemi smanjenja štete dobro funkcionišu.

Navode primjere dobre prakse iz Holandije, gdje u okviru jedne institucije javnog zdravstva, osim OST programa, postoji socijalna zaštita, psihijatrijska ordinacija, psihoterapeutska podrška, ali i sobe za kontrolisanu konzumaciju droga.

Australijska studija iz 2021. "Ocjena soba za konzumaciju droge i dugoročnih efekata na klijente i zajednicu", rađena tokom više od pet godina pokazuje da su ove prostorije doprinijele da se smanji broj smrti od predoziranja, kao i frekvencija krvlju prenosivih bolesti.

Kao jednu od metoda smanjenja štete, u Holandiji je uvedena mogućnost anonimnog testiranja droge koju korisnik namjerava da konzumira, da bi se utvrdio sadržaj i potencijalna opasnost. Testovi se vrše u Trimbos institutu, kojem je glavno polje istraživanja mentalno zdravlje.

U Holandiji se praktikuje i program medicinskog heroina za one koje su ozbiljnim stadijumima bolesti. Ovu opciju nude i Danska, Njemačka, SAD, Kanada... Program je u potpunosti podređen stanju korisnika, objašnjavaju iz Linka.

"Korisnik nije obavezan da bude redovan sa dolascima na ovu vrstu terapiju, i to je human pristup prema nekome ko pati od teške zavisnosti", objašnjavaju iz Linka.

Ukoliko se korisnik/ca pojavi tek nakon više dana pauze, pretpostavka je da je u međuvremenu konzumirao ilegalne supstance, pa će biti testiran, isključivo da bi se utvrdilo da li je u tom trenutku medicinski heroin bezbjedan za tu osobu, objašnjavaju oni.

Juventas naglašava da sve evropske države imaju preporuke za bezbjedniji noćni život i smanjenje rizika od upotrebe ekstazija. To uključuje: besplatnu vodu u klubovima da bi se spriječila dehidratacija, edukaciju vlasnika noćnih klubova i prvu pomoć na mjestu, distribuciju infomracija i materijala...

Javnost u Crnoj Gori uglavnom ne shvata da je upotreba psihoaktivnih supstanci realnost i da ljude koji su zavisni treba integrisati. Diskriminacija i marginalizacija osoba koje koriste droge čini da se oni osjećaju izopšteno i da nemaju pravo da traže pomoć i podršku. "Za mene su sreća i zadovoljstvo nedostižni", kaže Denis.  

Bol koji se ne da opisati

Ljudi lako osuđuju, a ne znaju da je zavisnost bolest. Ne mogu ni da pretpostave šta sve sa sobom nosi apstinencijalna kriza, šta može da napravi od čovjeka, objašnjava za CIN-CG Marko Dragićević, član Linka.

On je prošao kroz borbu protiv bolesti zavisnosti. Nakon 20 godina, već je četvrtu godinu čist.

"Svaki put je počinjalo sa mirisom hemije. Tad znam da će vrlo brzo da krene. Osjećaj kao da ti meso otpada sa kostiju, a istovremeno ti te kosti neko lomi.

Ne možeš na noge, a moraš nekako da dođeš do droge. Pakao na zemlji - to je najbliži opis", kaže Dragićević. "Ne možeš da spavaš, jedeš, piješ, mučnina ne prestaje, smrzavaš se, a sav se znojiš... i tako danima", opisuje on.

Psihičke muke su nepodnošljive. "Depresija te vuče na dno i ne možeš da zamisliš da više ikad osjetiš išta dobro", objašnjava on.

"Najgore je šta sve može da ti padne na pamet u trenutku krize. Sve što vidiš, svaka osoba, prostor, svaki predmet, postaje samo objekat za put do droge", kaže Dragićević.

"Cijeli dan postaje 'lov'. Stvar je što ti u jednom trenutku postaje svejedno da li konzumiraš drogu ili ne. Tada sam pošao na liječenje, nijedna doza mi više nije bila dovoljna", priča on.

Đurđa RADULOVIĆ