Veselin Vukotić je samo za sedam godina prijavio zaradu od blizu milion eura, od čega direktno iz državnog budžeta petinu. Njegova porodica ima prijavljeno sedam stanova, vinograde, voćnjake, placeve... - u vrijednosti od više miliona eura

Bivši predsjednik Odbora direktora Plantaža i kreator neoliberalnog koncepta razvoja crnogorske ekonomije Veselin Vukotić, koji je nedavno uhapšen po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, godišnje je prijavljivao prosječno oko 100 hiljada eura po osnovu zarada i naknada u državnim i privatnim preduzećima i institucijama.

Tako je u 2020. godini prijavio zaradu od oko 143 hiljade eura, ne računajući naknadu predsjednika Odbora direktora Plantaža, koju nije prikazao. Od Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) mjesečno je primao 1.045 eura, odnosno za tu godinu oko 12,5 hiljada eura.

Do tih podataka Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) došao je analizirajući Vukotićeve imovinske kartone za period od 2014. do 2020. godine, kada je bio na čelu Plantaža. Vukotićev prihod samo iz 2020. godine je 17 puta veći od prosječne godišnje plate u Crnoj Gori, a 26 puta u odnosu na minimalnu, koja je prošle godine povećana na 450 eura mjesečno.

Naknada iz Instituta za strateške studije (ISSP), čiji je osnivač, iznosila je 14.000 eura 2020. godine, a osnovna plata na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) 1.837 eura mjesečno, odnosno 22.044 eura za godinu. Zarada za dopunski rad i ugovor o djelu na fakultetima u okviru UDG, čiji je Vukotić suosnivač, iznosila je 2020. ukupno 94,4 hiljade eura.

Iako su ISSP i UDG privatne institucije, finansirane su dobrim dijelom iz državnog budžeta. ISSP je od države dobijao vrijedne projekte, dok je UDG ubrzo nakon osnivanja počeo da dobija novac iz budžeta.

U 2019. godini Vukotić je prijavio prihod od 102 hiljade eura, od čega je od Plantaža mjesečno dobijao po 749,67 eura, odnosno 8.996 eura za godinu.

Vukotićev zvanični prihod u 2018. godini iznosio je 97,5 hiljada eura, od čega iz Plantaža 8,4 hiljade eura.

U 2017. Vukotić je od zarada i naknada imao 91 hiljadu eura (iz Plantaža 7,2 hiljade), u 2016. 127,5 hiljada (Plantaže 6.132), a u 2015. oko 81 hiljadu (Plantaže 6.115 eura). U 2014. godini je prijavio prihod od ukupno 52,8 hiljada, od čega iz Plantaža šest hiljada eura.

Vukotić je za predsjednika Borda državne kompanije imenovan prvi put 30. juna 2014, a reizabran je 30. decembra 2016. godine i na toj funkciji je ostao do septembra 2020, dakle smijenjen je nakon što je DPS izgubio vlast na parlamentarnim izborima.

Vukotić je, međutim, član Borda direktora Plantaža još od 2006. godine iako se zalagao za privatizaciju državne imovine i bio potpredsjednik Savjeta za privatizaciju od njegovog formiranja 1998. godine. Prije toga je bio član komunističke Vlade Crne Gore (premijer Vuko Vukadinović) i član Savezne vlade SFRJ (premijer Ante Marković).

Profesor na američkom Univerzitetu Notr Dam Filip Mirovski za CIN-CG kaže da su se mnogi zagovornici neoliberalne politike obogatili na njenoj promociji.

”Oduzimanje njihovih nezakonito stečenih dobitaka je početak političkog odgovora”, rekao je Mirovski.

Dušan Pajović iz Pokreta za demokratiju u Evropi 2025 (DiEM25), čiji je jedan od osnivača bivši grčki ministar finansija Janis Varufakis, za CIN-CG kaže da je to što je glavni zagovornik privatizacije sjedio u Bordu direktora državne kompanije, jedan od višebrojnih paradoksa koje kapitalizam i oligarsi nose sa sobom.

”Državne firme, subvencije, nadoknade socijalne pomoći, razni grantovi i slično se gledaju sa gađenjem jedino ako upravo oni koji zagovaraju kapitalizam za druge, ne profitiraju od toga”, ocijenio je Pajović.

Kaže da je neoliberalizam generalno poguban za sve, osim za jedan odsto najbogatijih ljudi, a u Crnoj Gori je prisutna tranzicija između poluuspješnog realsocijalizma u “predatorski, imperijalni i divlji kapitalizam”.

Pajović smatra da sve oligarhe treba pravno istražiti, pogotovo one koji su se obogatili za vrijeme najveće bijede na Balkanu.

”Ali u svakom slučaju bih se suzdržao detalja do donošenja presude, te pozvao partije da ne pripisuju hapšenja sebi i ne prave pritisak na tužilaštvo s bilo koje strane, s obzirom na to da sve karike pravosudnog sistema moraju biti nezavisne”, poručio je Pajović.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac za CIN-CG kaže da Veselin Vukotić predstavlja odličan primjer kako nekažnjivost i potpuni nedostatak odgovornosti za donijete odluke može da ima nesagledive posljedice po državna preduzeća.

”Sada više nije nikakva tajna da je model privatizacije za koju se zalagao profesor Vukotić realizovan u formi takozvane prvobitne akumulacije kapitala, koja je omogućila da se na račun državnog budžeta i interesa radnika kreira ‘nova preduzetnička elita’”, rekao je Milovac.

U tom procesu je, kako je dodao, stigmatizovano državno vlasništvo kao pogrešan način upravljanja državnim resursima, a privatizacija koja je trebalo da bude zamajac za novi ekonomski rast, završena je pustošenjem brojnih crnogorskih preduzeća.

”Korist je ostvarila samo šačica ‘pobjednika crnogorske tranzicije’ koje je kasnije tadašnji premijer, a današnji predsjednik države, Milo Đukanović, označavao sa ‘oni koji su se snašli’”, podsjetio je Milovac.

Vukotić i još pet bivših članova Odbora direktora Plantaža uhapšeni su u junu zbog sumnje u malverzacije u poslu sa fabrikom briketa u kojem je državna kompanija navodno oštećena za više miliona eura. Pored Vukotića, uhapšeni su i Božo Mihailović, Duško Perović, Đorđije Rajković i Sead Šahman i zadržani u pritvoru. Bivša direktorica marketinga Anica Hajduković nakon saslušanja je puštena da se brani sa slobode. Ove sedmice su i Šahman i Rajković pušteni da se brane sa slobode.

Iz SDT-a su saopštili da ih sumnjiče da su donijeli odluku o zaključenju štetnog ugovora o vansudskom poravnanju između državne kompanije i privatne firme OMP Engineering.

U postupku poravnanja, od marta do aprila 2020. godine, a nakon neuspjelog posla s fabrikom briketa, državna kompanija obavezala se da firmi, koju su 2009. godine osnovali Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković (poslanik DPS-a), koji je kasnije izašao iz posla, plati 350.000 eura i prenese im u vlasništvo 37.000 kvadrata zamljišta u Donjim Kokotima.

Zbog toga je krajem avgusta uhapšena i nekadašnja dugogodišnja izvršna direktorica Plantaža Verica Maraš.

U krivičnoj prijavi nove uprave Plantaža iz februara ove godine, navodi se da je Maraš u kriminalnoj grupi koju je formirao Vukotić, prihvatila da po njegovom nalogu na sjednicama Odbora direktora zastupa stav da je poravnanje sa OMP-om dobra odluka za kompaniju i da daje nepotpune podatke kako bi stvorila lažnu sliku da je ulaganje OMP-a značajno veće nego Plantaža.

Ona je, kako se navodi, dala Odboru direktora informaciju iz 2014. godine da su Plantaže uložile oko 450.000 eura, a OMP 1.122.000 eura, iako je kao izvršna direktorica znala da su od tada ukupna ulaganja Plantaža značajno veća i da premašuju iznos ulaganja OMP-a.

Posao sa fabrikom briketa samo je jedan od problema sa kojim se Plantaže suočavaju. To nekad uspješno državno preduzeće, godinama je u finansijskim problemima koji su prikrivani uvećavanjem vrijednosti zaliha, a na šta je upozoravala bivša finansijska direktorica Valerija Saveljić.

Tako je nakon formalno pozitivnih rezultata u pretodnim godinama, u 2020. godini iskazan gubitak od čak 18,8 miliona eura, a u prošloj godini od 20 miliona eura.

Radnicima su smanjene plate, a njihova isplata kasni jer je kompanija zadužena.  

Supruga ima četiri stana, a ćerke tri

Prema podacima Uprave za katastar i državnu imovinu, Vukotić nema stanova registrovanih na svoje ime. Ima, međutim, oko 5.787 kvadrata zemljišta u Danilovgradu, mjestu Podanje, u katastarskoj opštini Novo selo koje je stekao kupovinom. Na tom području, cijene kvadrata zemljišta kreću se od deset do 40 eura.

Vukotićeva supruga Ljiljana ima nekretnine u Podgorici, Danilovgradu, Herceg Novom i na Svetom Stefanu.

Ima dva stana u Podgorici, jedan od 101 kvadrat i drugi od 146 kvadrata, stečena kupovinom.

Veći stan nalazi se u zgradi koju je gradila firma Čelebić, u vlasništvu Tomislava Čelebića - poslovnog partnera Veselina Vukotića i Mila Đukanovića. U toj zgradi, poznatijoj kao Vila Čelebić u kojoj žive visoki državni funkcioneri, kvadrat košta oko 3.000 eura, što znači da stan Vukotića vrijedi skoro pola miliona eura.

Drugi stan nalazi se u zgradi Normal kompani i kupljen je na kredit 2010. godine od ukupno 85 hiljada eura na rok od 180 mjeseci. Taj stan sada vrijedi oko 200 hiljada jer, prema podacima agencija za nekretnine, kvadrat u ovom popularnom dijelu grada “preko Morače” prelazi 2.000 eura.

Prema podacima iz katastra, Ljiljana Vukotić na Svetom Stefanu ima stan od 63 kvadrata i garažu od 13 kvadrata, koje je stekla kupovinom. Cijena kvadrata stana na Svetom Stefanu prelazi 5.000 eura, tako da bi ovaj stan mogao biti vrijedan oko 300 hiljada eura. Na Cetinju je Ljiljana Vukotić kupila stan od 34 kvadrata.

I ona posjeduje parcele od nekoliko hiljada kvadrata u Opštini Danilovgrad (Podanje), od čega je dio naslijedila, a ostalo kupila.

U Herceg Novom, na Luštici, posjeduje voćnjak od 4.651 kvadrata. Na istom mjestu posjeduje i zajedničku parcelu od 1.080 m2 sa Olivijom Ivanović, suprugom Petra Ivanovića, savjetnika predsjednika države i Vukotićevog saradnika. Na Luštici cijena kvadrata zemljišta iznosi nekoliko stotina eura, tako da bi parcele Ljiljane Vukotić mogle biti vrijedne najmanje milion eura.

Ivanović je dugogodišnji poslovni partner Veselina Vukotića. Oni su skupa osnovali ISSP, a Ivanović je takođe profesor na UDG. Oni su počeli svoje partnerstvo još dok su predavali na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. I Vukotićeve ćerke Marija, Milica i Milena imaju stanove u Podgorici (47, 62 i 79 kvadrata) i to u zgradama gdje njihova majka ima stanove ili u blizini.

Marija Vukotić ima stan od 47 kvadrata u Vili Čelebić, vrijedan oko 150 hiljada eura. Milica ima stan u zgradi Normal kompani od 62 kvadrata, čija je vrijednost oko 120 hiljada eura, dok Milena ima stan u blizini, u zgradi Cijevna komerca. Njen stan je od 79 kvadrata i vrijedi oko 150 hiljada eura.  

Učešće u vrijednim berzanskim transakcijama

Ljiljana Vukotić je tokom 2020. godine imala mjesečnu penziju od 420 eura, odnosno ukupno 5.040 eura za godinu.

U preduzeću Megatrend co, koji je, prema medijskim izvještajima, bio u neformalnom vlasništvu njenog supruga, je za autorski honorar 2020. dobila ukupno 10.120 eura.

Ljiljana Vukotić je bila 2004. izvršni direktorica te firme, čiji je osnivač, prema zvaničnim podacima, Maja Boljević.

Menadžment te firme su godinama uglavnom činili Vukotićevi nekadašnji studenti sa Ekonomskog fakulteta, prethodno angažovani u Centru za preduzetništvo ili ISSP.

Megatrend je imao vlasnički udio u Monte adria broker-dileru, prvoj brokerskoj kući registrovanoj u Crnoj Gori i posredniku u najznačajnijim berzanskim transakcijama, kao što su kupoprodaja akcija Telekoma i posebno Elektroprivrede. Italijanska kompanija A2A kupila je 2009. godine oko 12 miliona akcija manjinskih akcionara EPCG po cijeni od 8,4 eura za dionicu, odnosno za ukupno oko 100,98 miliona eura. Od toga je Monte adria broker-dileru pripalo 505 hiljada eura, po osnovu provizije od pola procenta. Tada je akcije prodalo oko sedam hiljada akcionara.

Zbog toga su manjinski akcionari podnijeli tužbu 2013. godine protiv Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV), Centralne depozitarne agencije, države i Savjeta za privatizaciju tražeći da im se vrati novac isplaćen brokeru Monte adria broker-dileru, ali im je tužba odbijena.

Ekonomska kriza je od 2009. ugasila brojne brokerske kuće, pa je i Monte adria likvidirana 2014. godine, a prema posljednjim podacima Centralnog klirinškog depozitarnog društva (nekadašnja Centralna depozitarna agencija), vlasnici su bili fond Trend sa 49 odsto udjela, Merkator CO sa 37,7 odsto i Megatrend sa 13,14 odsto.

Prva banka Crne Gore, Aca Đukanovića, brata Mila Đukanovića, bila je vlasnik 49 odsto akcija Monte adria broker-dilera od aprila 2009. do novembra 2010. Banka je akcije brokerske kuće uzela zbog nevraćenih kredita.

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), izvršni direktor Monte adria brokera, osnovanog 2002. godine, bio je Slovenac Damjan Hosta, a član Borda do 2010. je bio Petar Ivanović. Član Borda je 2010. godine bila i Vukotićeva ćerka Milica.

Vukotić je jedan od kreatora masovne vaučerske privatizacije, u kojoj su kajmak pokupili privatizacioni fondovi i brokerske kuće. Iako je glavna ideja masovne vaučerske privatizacije bila da se građanima kroz vaučere podijeli državna imovina, fondovi su uzeli oko 40 odsto ukupnog broja vaučera odnosno oko 500 miliona eura vrijednog kapitala.  

Mercedesi, fakulteti i akcije u 17 preduzeća

Od ostale imovine, Vukotić ima mercedes S550 iz 2006. godine, a njegova supruga mercedes A klase iz 2013. i mercedes B180 iz 2013.

Prijavio je i akcije u 17 preduzeća koje trenutno na berzi vrijede oko 50 hiljada eura. Vukotić ima akcije u Plantažama (78.047), Barskoj plovidbi (2.988), Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (13.546), Telekomu (3.087), Ulcinjskoj rivijeri (560), Atlas mont fondu (13.000), UTIP-u Crna Gora (2.400), Eurofondu (225.034), Trendu (57.700), HLT-u (36.647), Izboru Bar (10.000), Otrantu (125), Montecargu (52). Telekom redovno dijeli dividendu akcionarima, a i Plantaže dok su formalno bilježile dobit. Međutim, Vukotić dividendu od akcija nije prijavljivao.

Suosnivač je preduzeća Univerzitats (25 odsto) u okviru kojeg posluje UDG, kao i 11 fakulteta unutar UDG-a. Vlasnički udio Vukotića u Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis je 33,5 odsto, Fakultetu za informacione sisteme i tehnologije 34,5 odsto, Fakultetu pravnih nauka 12,5, Politehnici 37,5, Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju 37,5, Fakultetu umjetnosti 12,5, Sportskom menadžmentu 35, Fakultetu za kulturu i turizam 37,5, Filološkom fakultetu 12,5 i Fakultetu primijenjene nauke 37,5 odsto.

Vukotić je UDG osnovao 2008. godine sa aktuelnim predsjednikom države i liderom Demokratske partije socijalista (DPS) Milom Đukanovićem, biznismenom Tomislavom Čelebićem i bivšim dekanom državnog Pravnog fakulteta Draganom Vukčevićem.

Na preduzeće Univerzitats upisana je poslovna zgrada, garaža i zemljište od 16.438 kvadrata (3873/2) u Donjoj Gorici. Tržišnu vrijednost ovog kompleksa teško je izračunati, ali sigurno je Vukotićev dio i ovdje milionski.  

Privatni Univerzitet na grbači države

Licencu Vukotićevom i Đukanovićevom Univerzitetu, samo mjesec pošto je izabran za ministra prosvjete, dao je Slavoljub Stijepović, akter afere Koverta i aktuelni savjetnik predsjednika države.

Stijepović je izdao licencu Univerzitetu Donja Gorica dvije godine nakon što je osnovan, a zatim je izmijenjen i Zakon o visokom obrazovanju pa je od tada predviđeno da Vlada ubuduće utvrđuje broj studenata i visinu sredstava za finansiranje na “studijskim programima od javnog interesa na privatnim univerzitetima”.

Tako je država na štetu državnog Univerziteta pomagala privatni, iako je Vukotić deklarativno bio protiv državnog intervencionizma. Iz Ministarstva prosvjete nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG koliko je UDG dobio novca iz budžeta.

Na UDG radi više bivših ministara, kao i nekadašnji premijer Igor Lukšić. Osim Petra Ivanovića, predavači na UDG-u su i bivši ministar finansija Milorad Katnić, bivši ministar ekonomije Vladimir Kavarić, zatim direktor KHOV Zoran Đikanović, savjetnik predsjednika države Boris Bastijančić…

Dejan Milovac navodi da je nakon što je Vukotić ušao u posao sa Đukanovićem lično i kada je sa drugim pobjednicima tranzicije osnovana firma Univerzitats, odnosno UDG, dodatno je učvršćena zaštita Vukotića od bilo kakve odgovornosti za pogrešno sprovedene privatizacije.

Vukotić je 1998. godine osnovao Institut za strateške studije i prognoze, koji je, i pored državnog Monstata, izrađivao statističke pokazatelje i brojna Vladina dokumenta, kao što su Strategije razvoja i redukcije siromaštva, Strategija za izbjegla i raseljena lica... Izrada strategija košta nekoliko desetina hiljada eura.

Sa osnivačem i potpredsjednikom Montenegro biznis alijanse (MBA), bivšim direktorom vladine Agencije za promociju stranih investicija, nekadašnjim ministrom poljoprivrede, sada poslanikom i savjetnikom predsjednika države, Petrom Ivanovićem, osnovao je i konsalting kompaniju Centar za preduzetništvo 1999. godine. 

Kako se može vidjeti na sajtu kompanije, klijenti su im brojne državne institucije - Agencija za nadzor osiguranja, Agencija Crne Gore za promociju stranih investicija, Investiciono razvojni fond Crne Gore, Komisija za hartije od vrijednosti, ministarstva kulture, ekonomije, finansija, zdravlja, održivog razvoja i turizma, poljoprivrede i ruralnog razvoja, Monstat…  

Vukotiću Spuž nije nepoznat

Vukotiću ovo nije prvi put da se nađe u zatvoru u Spužu. Tamo je bio i u proljeće 1993. godine, kada je sa aktuelnim direktorom KHOV Zoranom Đikanovićem osumnjičen za finansijsku prevaru preko privatnog preduzeća Ant komerc u kome je Đikanović bio direktor, a Vukotić glavni savjetnik.

U AB revoluciji, koja je sprovođena pod palicom Slobodana Miloševića i Srbije, u januaru 1989. Vukotić i Đukanović su bili saborci. Đukanović je postao generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore (SKCG) a Vukotić, nekada predsjednik organizacije SKCG na Univerzitetu Veljko Vlahović, je bio glavni autor programa Nova razvojna filozofija “mladih, lijepih i pametnih”, odnosno novog rukovodstva Crne Gore na čelu sa Đukanovićem i Momirom Bulatovićem.

U tadašnjem Titogradu je od 25. do 27. aprila 1989. godine održan X vanredni kongres SKCG, a uvodni referat je imao Vukotić, koordinator Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista (CKSK) Crne Gore.

”Sve što se dešavalo od oktobra do danas pokazuje da narod nije bio izmanipulisan ni spolja ni iznutra, da na njegovom čelu nijesu bili četnički sinovi već najprogresivniji izdanci mlade generacije. Ovi događaji nijesu posrbljavanje i nacionalna rasprodaja Crne Gore, nego odluka i volja da se vrati dostojanstvo crnogorskoj naciji i svima koji bratski i u slozi žive u Crnoj Gori”, rekao je tada Vukotić.

SKCG je predložio Vukotića krajem 1989. za ministra za svojinsku transformaciju u saveznoj Vladi reformiste Ante Markovića.

Đukanović je u toj fazi bio pobornik očuvanja društvene imovine, a Marković se zalagalo za postepenu privatizaciju. Vukotić se priklonio Markoviću, odstupio od Nove razvojne filozofije (u kojoj se ne pominje privatizacija) i uslijedila je afera sa Ant komercom.

Prema nekim tumačenjima, Vukotić je završio u zatvoru 1993. zbog osvete DPS-a “zapadno orijentisanom profesoru Ekonomskog fakulteta koji im je okrenuo leđa”, nakon raspada SFRJ i pada Vlade Ante Markovića.

Ali, nakon izlaska iz zatvora Vukotić postaje glavni Đukanovićev ekonomski strateg, promoter neoliberalizma u Crnoj Gori, a kasnije i ideje “mikrodržave” kojom upravlja mala grupa, kako je govorio, “tržišno dokazanih”.

Zoran Đikanović 2000. godine postaje direktor KHOV, a na toj poziciji je i danas.

Vukotiću je suđeno i u slučaju privatizacije Jugopetrola, kada je po prijavi NVO Grupa za promjene, osumnjičen da je sa tadašnjim direktorom Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja Brankom Vujovićem, mimo zakonske procedure višemilionski konsultantski posao dodijelio advokatskoj firmi Marka Harisona. Harisonu je na ime provizije za savjetodavne usluge isplaćeno oko tri miliona eura.

U aprilu 2007. godine oslobođeni su optužbe, uz obrazloženje da nezakonitu odluku nijesu donijeli sami.

”Svi članovi koji su prisustvovali 33. sjednici Savjeta za privatizaciju učestvovali su u donošenju odluke”, piše u izrečenoj presudi Krivičnog vijeća tadašnje sutkinje Osnovnog suda Maje Zeković.

Viši sud je u martu 2008. potvrdio ovu presudu.

Nakon toga je Vukotić postao poslovni partner Đukanovića na UDG, dok je Vujović izabran za ministra ekonomije.

Harison se kasnije pojavio u Panama papirima gdje je registrovao 13 kompanija koje se povezuju sa Crnom Gorom.    

Neoliberalizam posebno poguban za male države

Neoliberalni koncept razvoja ekonomije i ideje o globalnom slobodnom tržištu roba, usluga i kapitala, počeli su da se razvijaju 70-ih godina 20. vijeka za vrijeme američkog predsjednika Ronalda Regana i britanske premijerke Margaret Tačer. Početak kraja neoliberalizma vezuje se za finansijsku krizu 2008. godine, kada su mnoge države svijeta intervenisale i spasavale svoje banke. To je uradila i Vlada Crne Gore kada je donijela odluku o državnoj intervenciji u Prvoj banci.

Poznati ekonomista i nobelovac Džozef Štiglic 2008. je u tekstu pod naslovom “Kraj neoliberalizma” naveo da je neoliberalni tržišni fundamentalizam uvijek bio politička doktrina u službi određenih interesa.

Politikolog Frensis Fukujama u jednoj od svojih knjiga napisao je da ekonomske reforme u mnogim zemljama nijesu urodile plodom, a u nekima se, usljed odsustva valjanog institucionalnog okvira, poslije liberalizacije situacija samo pogoršala.

Janis Varufakis u jednom od svojih članaka o neoliberalizmu navodi da neoliberalizam nastoji upravljati svim stvarima dok se protivi demokratskoj kontroli nad njima.

”Demagozi se zalažu za ulaganja u ljudski kapital dok ismijavaju društveni inženjering pod vodstvom vlade. Oni pozdravljaju ‘slobodu’ kao prirodnu osnovu za život - pod uslovom da mogu upotrijebiti tešku ruku policije za upravljanje imovinskim odnosima i spriječiti demokratsku intervenciju u kapitalizam”, kaže Varufakis.

Vukotić je bio jedan od ključnih igrača kada je u pitanju upravljanje državnom imovinom u Crnoj Gori, nakon pada komunizma i tranzicije u kojoj su privilegovani odnijeli milijarde, dok su građani i državna preduzeća enormno siromašili.  

Prošle decenije, izgubljeni milioni

Dejan Milovac podsjeća da su Plantaže godinama važile za zdravo preduzeće i time se bitno razlikovalo od ostalih koje su nakon ostanka u državnom vlasništvu nastavile da opterećuju državni budžet kroz dotacije i državnu pomoć, ali su posljednji podaci pokazali do koje mjere je takvo stanje bilo fingirano.

”Podaci su pokazali i da se malo šta od onoga za šta se Vukotić zvanično zalagao, pa i kao redovni profesor na UDG-u, zapravo i primjenjivalo u poslovanju Plantaža. Informacije iz istrage svjedoče o besprizornom pustošenju ove državne kompanije, pogrešnim odlukama koje su bile na štetu opstanka kompanije, a u korist takovanih poslovnih partnera i same uprave koja je neštedimice koristila privilegije upravljanja ovom kompanijom”, rekao je Milovac. Ključno pitanje koje se, kako kaže, postavlja u slučaju Vukotića i njemu sličnih, jeste zbog čega su trebale da prođu decenije i budu izgubljeni desetine milione eura prije nego što su nadležni organi uradili nešto po pitanju poslovanja ovog preduzeća.  

Kapitalizam za većinu, socijalizam za manjinu

Dušan Pajović podsjeća da je Crna Gora i bivša Jugoslavija nekada imala jednu od najprogresivnijih metoda rada, koja se i dalje izučava na univerzitetima, tj. čuveno radničko samoupravljanje ili “one person - one share” program (jedna osoba - jedna dionica).

”Danas smo samo brojka međunacionalnih korporacija, sumnjivih ‘domaćih’ biznismena, i korumpiranih i/ili neoliberalno priučenih političara. Ono što je kapitalizam na djelu mnogo puta pokazao je činjenica da je neodrživ i da u nekom trenutku ‘puca’. Tržište pod ovakvim okolnostima ne može da se samoreguliše, jer čak i kada uspješno eksploatiše radnike, ono ne može da predvidi katastrofe poput virusa kovid 19”, naveo je Pajović.

Onda, kako dodaje, na djelu nastupa državni intervencionizam i veliki dotok subvencija, protiv kojih se ti isti primaoci novca u nekom”stabilnijem” vremenu silno bune.

”Živimo verziju kapitalizma za većinu, a socijalizma za manjinu... Učili su nas da je fašizam pobijeđen 1945, ali vidjeli smo da to nije baš tako. Fašizam je i te kako iskorišćen invokacijom mitomanije i ekstremnog nacionalizma, da bi se fabrike, rudnici i industrija privatizovali za mizerne novce. Prodate rudnik za marku, a ‘razliku u novcu’ uzmu političari i današnji ‘pobjednici tranzicije’, odnosno ratni profiteri. Plašim se da taj proces nije ni blizu kraja. Investitori se objeručke dočekuju i slave, dok se o radničkim pravima govori isključivo iz populističke prizme koja nema suštinu... Tražili smo promjene, a dobili zamjene, i to u paketu sa vjerskim fundamentalizmom”, navodi Pajović, član grupe DiEM25 koja radikalno kritikuje postojeći dominantni sistem i zalaže se za nove odnose u kojima bi raspodjela društvenog bogatstva bila znatno pravednija od ove u neliberalizmu, ili divljem kapitalizmu čiji je jedan od ideologa u Crnoj Gori, uz Mila Đukanovića, bio upravo Veselin Vukotić.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Značajan je nalaz da većina (58 odsto) smatra da nastavnici traže manje znanja od đaka iz romske i egipćanske zajednice u odnosu na opštu populaciju, takav pristup ih dovodi u nepovoljan položaj i čini nepripremljenim - kako za zahtjeve tržišta rada, tako i za dalje školovanje, konstatuje se u istraživanju

Zbog predrasuda sa kojima se suočavaju, Romkinje i Egipćanke diskriminaciju u Crnoj Gori primjećuju od zdravstva preko obrazovanja do zapošljavanja, rezultati su fokus grupe urađene za potrebe Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centra za romske inicijative (CRI).

”Ako deset puta dnevno ne čujem riječ Ciganin, meni je čudno. To nije u redu. Čeka se satima ili se preskače red”, samo je jedno od iskustava medijatora iz jedne zdravstvene ustanove.

Istraživanje, koje je sproveo Centar za monitoring i istraživanja (CeMI), činile su fokus grupe sa 26 pripadnica RE zajednice u Podgorici, Nikšiću i Bijelom Polju, tri dubinska intervjua sa medijatorima, ali i anketno istraživanje sa 24 medijatorke i medijatora.

Kada je u pitanju kvalitet osnovnoškolskog obrazovanja, on je od strane učesnica fokus grupa bolje ocijenjen od predškolskog - većina (54,2 odsto) smatra da je dobrog kvaliteta.

Srednjoškolsko obrazovanje lošije je ocijenjeno od osnovnoškolskog - 35,3 odsto, pa je, poručuje se u dokumentu, potrebno dodatno istražiti koji nivo podrške nedostaje tokom ovog nivoa školovanja i utvrditi pripremljenost đaka za srednju školu nakon završetka prethodnog obrazovnog ciklusa.

Kvalitet visokoškolskog obrazovanja veoma je nisko ocijenjen, jer ga tek trećina doživljava kao dobar, a čak 42 odsto kao loš.

”Značajan je nalaz da većina (58 odsto) smatra da nastavnici traže manje znanja od đaka iz romske i egipćanske zajednice u odnosu na opštu populaciju. Ovakav pristup studente dovodi u nepovoljan položaj i čini ih nepripremljenim - kako za zahtjeve tržišta rada, tako i za dalje školovanje”, konstatuje se u istraživanju.

Gotovo da postoji konsenzus oko potrebe da vrtići uključe medijatore/ke koji razumiju romski i albanski jezik. Ovaj stav ima 87,5 odsto ispitanica.

Konsenzus oko potrebe za romskim asistentima u vrtićima posebno je značajan kada se uzme u obzir podatak da tek 8,3 odsto ispitanih smatra da sva djeca iz romske i egipćanske zajednice danas znaju crnogorski jezik kada upisuju osnovnu školu.

Većina smatra da ima djece koja ne znaju jezik na kojem će učiti u osnovnoj školi. Uzimajući u obzir da je obuhvat romske i egipćanske djece predškolskim obrazovanjem i dalje nizak, potrebni su i alternativni vidovi pripreme za osnovnu školu, konstatuje se u nalazu.

”Kad sam vidjela drugu djecu kako se ponašaju u vrtiću, onda sam i ja počela da učim jezik. Jednom kad me pitala vaspitačica kako se zovem, sad se tačno sjećam, ja nijesam umjela da joj odgovorim. Umjesto toga, pošto su me stariji brat i sestra naučili matematiku - iako se to u vrtiću još ne radi - ustala sam sa stolice i napisala 1 + 1 = 2”, kazala je jedna od učesnica fokus grupe iz Bijelog Polja.

Medijatori/ke smatraju da roditelji svojoj djeci pružaju podršku u školovanju, ali ne svi, pa je potrebno dodatno osnaživati one porodice koje ne prepoznaju važnost školovanja.

Neki roditelji svojoj djeci ne dozvoljavaju da idu u školu, što nije česta pojava, ali bi se po odgovorima medijatora/ki dalo zaključiti da je prisutna.

Napuštanje škole propraćeno je različitim razlozima. Iz izjava medijatora zaključuje se da je jedan od razloga i nedostatak materijalnih sredstava - npr. adekvatne garderobe za djecu, što za posljedicu ima slabiju zainteresovanost djece da nastave da idu u školu. U nalazu se navodi da je važno osnažiti roditelje da motivišu svoju djecu da nastave da se obrazuju.

”Upravo uključenost i osnaživanje roditelja - podrška u obezbjeđivanju materijalnih uslova za njihovu djecu i podrška da istraju u procesu motivacije djece kako bi ona nastavila da idu u školu - predstavljaju važan preventivni faktor u suzbijanju izlaska djece iz obrazovnog procesa, to jest tzv. drop outa”, navodi se u nalazu.

Pristup zdravstvu

Pristup zdravstvenim uslugama i njihova dostupnost uslovljeni su i posjedovanjem zdravstvene knjižice, odnosno nove lične karte. Sagovornici medijatori su istakli da najveći procenat populacije posjeduje zdravstvenu knjižicu, ali da i dalje postoji manji broj onih koji je ne posjeduju - kako zbog nedostajuće i nepotpune dokumentacije, tako i zbog migracija ka drugim zemljama, bilo da se radi o onima iz okruženja ili o drugim državama.

Odnos ljekara prema Romkinjama i Egipćankama ocijenjen je kao osrednji, što se donekle može objasniti diskriminacijom na koju su ukazivali učesnici i učesnice kvalitativnog dijela istraživanja. Istakli su, međutim, da je takav odnos individualan i da ga ne treba generalizovati.

Sagovornice iz fokus grupa navode da posjećuju ljekara onda kada postoji određeni zdravstveni problem, a da veoma rijetko idu na preventivne preglede.

Kada je riječ o ginekološkim pregledima, navode da biraju ginekološkinju prije nego ginekologa. Kada se govorilo o tome da li se ravnopravno donose odluke povezane sa planiranjem porodice i sa tim da li će i koliko će se djece roditi, medijatori su mišljenja da je prisutna ravnopravnost među bračnim partnerima.

Na osnovu razgovora sa fokus grupama konstatuje se sličan stav - da ranije žena nije imala uticaj na rađanje djece, ali da se to sada promijenilo.

”Prije je bilo tako, žena nije smjela da kaže nešto, no kol’ko je muž htio djece, toliko je rodila. Ali, dobro, to je bilo prije. Sada se dogovaraju”, kazala je jedna od učesnica fokus grupe iz Nikšića.

Takođe, ispitanice su navele da se koriste kontraceptivna sredstva u cilju kontrole rađanja.

Ugovoreni brakovi i bračni posrednici

Na osnovu dobijenih izjava nameće se zaključak da ugovoreni brakovi i dalje postoje. Prisutna je svijest o zakonskoj zabrani stupanja u rane brakove, ali i sistemu reagovanja koji uspostavljen na nivou zajednice u slučaju da do takvih situacija dođe.

Većina ispitanika/ica smatra da se djevojke najčešće udaju maloljetne, dok je zabilježeno petina odgovora da u brak najčešće ulaze prije nego što napune 16 godina, koliko iznosi apsolutni zakonski limit.

Zabrinjavaju podaci da su ispitanici čuli za veoma ekstremne slučajeve stupanja u rane brakove u posljednjih pet godina, pa navode čak i uzraste od 7, 8, 12, 13 godina...

”Ispitanice navode ekstremno niske donje granice stupanja u brak - čak osam godina. Kažu da su to poznatiji slučajevi jer je došlo do reakcije policije, ali i da je bilo brakova sklopljenih sa djecom od 10 godina (oni nijesu prijavljeni policiji). Kažu i da se dijete, ukoliko policija reaguje i vrati ga roditeljima, poslije nekoliko dana ponovo seli u porodicu ‘mladoženje’”, navodi se u nalazu urađenom za potrebe CIN-CG i CRI, dodajući da se u ovim slučajevima kao motiv roditeljā da ugovore maloljetnički brak navodi želja za obezbjeđivanjem dobre porodice kao garancije za dobar život, kao i uzimanje novca..

Brakove najčešće ugovara neko iz porodice (otac, majka ili rođaci), ali i bračni posrednici. Podatak da je 41,7 odsto ispitanika navelo da brak ugovaraju “bračni posrednici” zahtijeva dalju analizu. Postavlja se pitanje ko su posrednici, na koji način djeluju, da li se radi o organizovanim radnjama...

Većina ispitanih (67 odsto) je stava da nadležne institucije rade na sprečavanju ugovorenih maloljetničkih brakova.

Nakon stupanja u maloljetnički brak mogućnosti za nastavak školovanja dodatno su, međutim, limitirane. Ovaj nalaz je važan jer se u brak često stupa prije ili ubrzo nakon sticanja punoljetstva. Takođe, ulazak u brak za žene znači preuzimanje brige o domaćinstvu, što je često prepreka za nalaženje posla.

Muškarci su u braku najčešće stariji od žena i nosioci su imovinskih prava. U porodici su muška djeca nekad privilegovanija od ženske. Prije braka se djevojčicama nameću zabrane koje dječaci nemaju. Problem je kod roditelja jer oni veću podršku daju muškom djetetu nego ženskom.

Ispitanice iz Podgorice navele su kako ne mogu da idu van naselja, kako ne posjećuju lokale, nije im dozvoljeno da idu u pozorište, a u bioskop mogu samo uz pratnju drugih članova porodice.

Ekonomska nezavisnost još ne postoji

Nasilje nad ženama je prisutno kako u opštoj, tako i u romskoj i egipćanskoj populaciji. Ipak, većina ispitanih dala je odgovor da takvo nasilje nije prisutno ili da ne zna da postoji. Nasilje nad ženama i djevojčicama i dalje je tema o kojoj se u romskoj i egipćanskoj populaciji nerado govori.

Prijavljivanje nasilja povezano je sa strahom od gubitka kontakta sa djecom, za sopstvenu bezbjednost, ali i sa strahom od ekonomskih posljedica.

Odnos policije prema ženama žrtvama nasilja polovina učesnika/ica istraživanja ocjenjuje sa “ni dobar ni loš”, dok ga je 41,7 odsto ispitanika/ica ocijenilo dobrim.

”Više puta se ponovilo mišljenje da policija u slučaju porodičnog nasilja reaguje, prije svega, u cilju očuvanja uobičajenih porodičnih struktura i da nerijetko pokušava da pomiri članove porodice. Takvo postupanje žrtvi onemogućava da izađe iz kruga nasilja”, navodi se u nalazu, u kom se dodaje da su učesnice istraživanja znale za primjere prijavljenog nasilja nad ženama.

Informacije o prepoznavanju nasilja i zaštiti od nasilja nijesu, prema ovom nalazu, dostupne na romskom i na albanskom jeziku. Učesnicama fokus grupa bilo je poznato da se u slučaju nasilja može kontaktirati sa policijom, da postoje SOS telefon i sklonište za žrtve nasilja, ali ne i na koji način se može kontaktirati sa ovim službama.

Podrška može da se dobije od policije, centra za socijalni rad, ženskih organizacija, u prvom redu SOS telefona i Sigurne ženske kuće.

U Nikšiću je posebno izraženo djelovanje CRI. U nalazu se navodi da je potrebno dodatno edukovati Rome i Romkinje kako da prepoznaju nasilje, kako da reaguju u slučaju da se ono događa, kao i o tome kome mogu da se obrate.

Ekonomska nezavisnost, odnosno generalna ravnopravnost u pogledu zapošljavanja, još ne postoji. Navodi sagovornika ukazuju na to da su muškarci ti koji rade, tj. imaju neki oblik radnog angažmana kojim se obezbjeđuju novčana sredstva za porodicu. Žene imaju tu mogućnost u maloj mjeri, a razlog za takvu situaciju može se pronaći u opštem stavu - da su običaji, kultura i mentalitet ti koji utiču da žene (ne)budu radno angažovane. Kompletno istraživanje dostupno je na sljedećem LINK-u

Miloš RUDOVIĆ

U Crnoj Gori sistem dezinformacija je građen godinama, a država nije radila mnogo da se suprotstavi ovom problemu

Kolumnista Duško Kovačević nedavno je na Fejsbuk profilu podijelio fotografiju poznate srpske teniserke uz opis: “Ana Ivanović u Baricama, Opština Bijelo Polje”. To su brzo, bez provjere, prenijeli brojni crnogorski portali, poput Dana, Pogleda, Berane.online, Volim Podgoricu, ali i iz regiona – Alo, Sandžak Danas... Neki su otišli i korak dalje, i nadogradili tekst detaljem - da su stanovnici Barica oduševljeni Aninom posjetom.

Ispostavilo se da je riječ o jednoj vrsti medijskog eksperimenta. “Ovaj slučaj ne govori samo o lijenosti i aljkavosti novinara, nego o odsustvu onog osnovnog iz profesije – provjere informacije. U ovom eksperimentu postoji i patološki momenat - lažna razrada moje lažne informacije o posjeti Ane Ivanović. Zašto bi provjeravali priču kada su se uživjeli? Dakle, laž nadograđuju novom, svojom laži”, kaže Kovačević za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Fabrikovanju lažnih vijesti pogoduje neprofesionalnost novinara, ističe on.

Nepregledno polje manipulacija

Raskrinkavanje.me je platforma za provjeru činjenica, koja već tri godine djeluje u okviru Centra za demokratsku tranziciju (CDT). Do sada je objavila oko 1.000 analiza i detektovala preko 5.000 sumnjivih ili lažnih informacija objavljenih u medijima i društvenim mrežama. Obuhvaćeno je više od 600 medija koji imaju publiku u Crnoj Gori.

U njihovom fokusu posebno su bile teme pandemije virusa kovid-19, ruske invazije na Ukrajinu, unutrašnja politička pitanja… Neki od spornih tekstova koje navodi Raskrinkavanje.me odnose se na slanje pripadnika Vojske Crne Gore u Ukrajinu, pružanje finansijske pomoći toj zemlji, kao i na proteste u Crnoj Gori koji su bili motovisani ukrajinskim ratom.

U analizi “Ruski narativi u interpretaciji crnogorskih portala”, iz ove platforme ističu da se sadržaji koji obiluju dezinformacijama i proruskom propagandom mogu naći na portalima IN4S i Borba, koji imaju značajnu čitanost, kao i na različitim profilima na društvenim mrežama. “Pored svega toga, postoji jedna vrsta vijesti koje su povezane sa Ukrajinom, a koje su lokalizovane i prilagođene domaćem tržištu”, kažu u ovoj analizi.

Jedan od slučajeva odnosio se na pisanje portala IN4S i Borba da su se na ulicama Podgorice našli simboli neonacističke organizacije iz Ukrajine “Desni sektor”, te da Crna Gora “klizi” u fašizam. Sve je potkrijepljeno i fotografijom protesta, gdje se na glavnom transparentu, pored poruke “Ukrajinci će pružiti otpor”, našla pesnica crveno, crne i bijele boje. “Jednostavnom Gugl pretragom lako smo ustanovili da ‘Desni sektor’ ima potpuno drugačiji logo, te da je riječ o manipulaciji protestom ‘Marš podrške Ukrajini protiv ruske agresije’, koji je organizovala ukrajinska asocijacija ‘Dobro djelo’”, navode iz Raskrinkavanja.me u toj analizi.

Zabilježili su i slučaj lažne interpretacije odluke Vlade Crne Gore da opredijeli dva miliona eura za privremenu zaštitu osobama iz Ukrajine. “Ta je odluka manipulativno predstavljena, kao da novac ide Ukrajini, što je na mrežama izazvalo brojne reakcije nezadovoljnih građana, kao i netačna tvrdnja da je Crna Gora protjerala ruskog ambasadora”, objašnjavaju još iz Raskrinkavanje.me.

U nedavno objavljenom tekstu na portalu IN4S ukrajinski vojnici se nazivaju “ukronacistima”. Navodi se i da zabranjenim oružjem granatiraju regije Donjeck i Lugansk. Autor se poziva na zvanične izvore ovih oblasti. Nema provjere činjanica druge, ukrajinske, strane.

”Imamo dopisnike koji se nalaze u dijelu koji je pod kontrolom milicija Donjecka i Luganska, a zbog neprijateljskog odnosa pojedinih paramilitantnih organizacija iz Ukrajine - naši novinari se ne osjećaju sigurno ‘sa druge stane fronta’ i nijesmo u mogućnosti da čujemo drugu stranu”, odgovorili su iz IN4S-a na pitanje CIN-CG zbog čega u tekstu nijesu kontaktirani izvori i iz Ukrajine.

U odgovorima još navode da ne izvještavaju pristrasno i da ne koriste jezik mržnje. “Naprotiv, pomažemo proces denacifikacije Ukrajine, Crne Gore i Evrope. Pošast nacizma je, nažalost, uzela maha i u Crnoj Gori”, tvrde za CIN-CG iz IN4S-a.

Od početka rata u Ukrajini pa do 24. jula, prema analizi regionalnih mreža za provjeru činjenica, zabilježene su hiljade dezinformacija o ovoj temi u medijskom prostoru zapadnog Balkana.

Iz Raskrinkavanja.me detektovali su i slučajeve različitih teorija zavjere oko pandemije koronavirusa. Mediji i društvene mreže su bili preplavljeni tvrdnjama da je pandemija dobro smišljen plan za smanjenje populacije, da vakcine služe za čipovanje i praćenje građana i građanki, a bilo je i tvrdnji da je sve to povezano sa ratom u Ukrajini.

Kako su lažne vijesti o pandemiji uticale na društvo dobro se vidi u “Istraživanju javnog mnjenja o koronavirusu: Stavovi građana Crne Gore o COVID-u-19”, koje su sproveli UNICEF i britanska Ambasada u Podgorici u martu prošle godine. Ono je pokazalo da čak trećina građana Crne Gore vjeruje u teorije zavjere o koronavirusu.

Koliko su opasni ovakvi medijski sadržaji najbolje govori i podatak o zabrinjavajuće malom stepenu vakcinisanih, ne samo u Crnoj Gori, već i u najvećem dijelu regiona koji je bio poprište izmišljotina o pandemiji.

Lažne vijesti i dezinformacije širile su se čak i o tragediji koja se 12. avgusta dogodila na Cetinju, u kojoj je stradalo 11 osoba, a šest ranjeno. U tim teškim okolnostima mediji, mahom regionalni ali i domaći, objavljivali su neprovjerene i netačne tvrdnje koje su se odnosile na detalje počinjenih ubistava. Televizija Pink M čak je emitovala prilog u kojem su iznijeti nepotvrđeni navodi i glasine o motivu počinjenog napada, zbog čega su neke organizacije tražile zabranu emitovanja programa ove televizijske kuće.

Kao jedan od najmarkantnijih primjera lažne vijesti, programska direktorica CDT-a Milica Kovačević navodi onu o smrti patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irineja u periodu kada je još bolovao od korone. Nakon što je i preminuo, većina portala koji su objavili lažnu vijest samo su je ažurirali. Bez izvinjenja ili pojašnjenja građanima.

”U Crnoj Gori djeluje razgranat i snažan dezinformacioni ekosistem, čija se infrastruktura po potrebi koristi za ostvarenje geopolitičkih, regionalnih i unutrašnjih političkih ili ekonomskih ciljeva. Taj ekosistem nije definisan državnim, već jezičkim granicama”, kaže za CIN-CG Kovačević.

Ona ističe da podaci CDT-ove platforme Raskrinkavanje.me pokazuju da ključni dio tog sistema laži čine stranice i pojedinci na društvenim mrežama, tabloidi i pojedini desničarski portali iz Srbije i iz Crne Gore. Mediji koji su registrovani i djeluju u Crnoj Gori i poštuju pravila transparentnosti i uređivačke kontrole, prema njenim riječima, rijetko su izvori ili kreatori lažnih vijesti.

”Problemi koji se prepoznaju u njihovom radu su u domenu pristrasnog izvještavanja, učešća u podgrijavanju političkih tenzija ili prenošenju dezinformacija, naročito kad su u pitanju onlajn mediji”, navodi još Kovačević.

Dezinformacije su, kako za CIN-CG navodi generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) Mila Radulović, ozbiljan problem sa kojim se Crna Gora ne nosi najbolje. “Svi treba da budu svjesni posljedica, a naročito političke elite koje donose odluke. Nažalost, njima haos odgovara, jer dezinformacije koriste za ostvarenje svojih ciljeva”, tvrdi ona.

”Nekim medijima ne treba informacija, nego senzacija i publicitet, a često i PR”, kaže Duško Kovačević. On postavlja i pitanje kako se može istinski propitivati kvalitet novinarstva u Crnoj Gori kada je, kako tvrdi, na najmanje tri televizije, među njima i javnom servisu, urednički i rukovodeći kolegijum biran od strane stranačkih lidera. “Novinarstvo u Crnoj Gori je odavno stranački bunker lišen kreativnosti, istraživačko-angažovanog poriva i nadahnuća”, smatra Kovačević.

Crnogorski zakoni ne definišu lažnu vijest

Crnogorska pravna regulativa ne definiše lažnu vijest. No, u Krivičnom zakoniku Crne Gore (KZCG) postoji djelo “izazivanje panike i nereda”, na osnovu kojeg su prije dvije godine uhapšeni urednici IN4S-a i Borbe Gojko Raičević i Dražen Živković, kao i bivša novinarka i urednica portala FOS media Anđela Đikanović. Raičević i Živković su uhapšeni zbog lažne vijesti da je u Vili Gorica u Podgorici odjeknula eksplozija, a Đikanović zbog lažne vijesti da su pripadnici specijalnih jedinica sa Kosova, ROSU, na raspolaganju Crnoj Gori. To je objavljeno tokom napete atmosfere početkom 2020, nakon usvajanja prvog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Za pomenuto krivično djelo propisana je kazna zatvora do tri godine za novinare i druge koji putem medija ili drugih sredstava javnog informisanja iznesu ili prenesu lažnu vijest ili tvrđenje i time izazovu teže narušavanje javnog reda ili značajnije ometu sprovođenje odluka i mjera državnih organa.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) su tada, osudivši hapšenje urednika, ukazali na nepreciznost KZCG-a i upozorili da ona lako može dovesti do kršenja slobode izražavanja.

Do danas, iz Instituta za medije Crne Gore (IZMCG), kako navode u svojoj analizi “Govor mržnje i dezinformacije u Crnoj Gori u propisima i praksi” od kraja prošle godine, nijesu zabilježili aktivnosti ili inicijative nadležnih institucija da se pronađe odgovarajuće rješenje umjesto neprihvatljivog hapšenja osumnjičenih za širenje dezinformacija.

Dezinformacioni ekosistem nije nastao preko noći, već se gradio godinama, a država sve to vrijeme nije radila mnogo da se suprotstavi ovom problemu, upozorava Milica Kovačević. “Institucije odavno pokazuju pasivnost i nezainteresovanost za suočavanje sa ovom pojavom. Skupština se do sada ovime nije bavila, a naš predlog za osnivanje posebnog Odbora za praćenje stranih uticaja, i pored većinski izražene podrške, još je na čekanju. Izvršna vlast i regulatorne agencije se oglašavaju nenadležnim i uspješne su jedino u pronalaženju izgovora da ne urade ništa”, navodi ona.

Najbolji način suprotstavljanja dezinformacijama i lažnim vijestima su edukacija, samoregulacija i jačanje novinarske etike, kaže Mila Radulović. “Represija ne rješava stvari. Glavnu ulogu u svemu tome, kako ističe, treba da imaju samoregulatorna tijela, mediji i ombudsmani”.

Dug je put do toga. “Medijski savjet za samoregulaciju prije nekoliko godina suspendovao je aktivnosti i zbog nedostatka sredstava odustao od prakse postupanja po prigovorima i žalbama. Nekoliko privatnih medija izabralo je da ima svog ombudsmana, ali je upitno kolika je njegova nezavisnost u odnosu na menadžement i uticaj na unapređenje profesionalnih standarda”, navodi se u studiji Instituta za medije.

Kovačević nije pristalica bilo kakvog kažnjavanja medija usljed širenja lažnih sadržaja. Intervencija države bi, njegova je bojazan, samo otvorila novi krug problema. “Moramo se pomiriti i navići na egzistiranje lažnih vijesti prilazeći svakom novinarskom formatu sa izvjesnom dozom rezerve i sumnje, što i nije toliko loše ako znamo da je sumnja porodila mišljenje. Dakle, ne smijemo biti pasivni čitalac”, kaže on.

U Kodeksu novinara i novinarki Crne Gore date su brojne smjernice koje bi novinari/ke trebalo da poštuju da bi se izbjeglo objavljivanje netačne informacije. Problem je, međutim, što Kodeks mnogi ne poštuju.

Nijedan strateški dokument ozbiljnije ne tretira ovaj problem

Crna Gora se prvi put ovim problemima detaljnije bavi u dokumentu “Medijska strategija” za period od 2022. do 2026. godine, čiji je nacrt objavljen u martu ove godine, ali ni u njemu ne postoje konkretni predlozi, niti precizni mehanizmi za borbu protiv spornih medijskih sadržaja.

”Najbolja evropska praksa ukazuje na to da se protiv ovog problema nije moguće boriti samo represijom ili regulacijom, već je neophodan minimum konsenzusa u novinarskoj zajednici”, navodi se u Vladinom dokumentu, koji bi tek trebalo da se usvoji.

Demokratski deficiti, nepovjerenje u institucije i procese, politička nestabilnost, podijeljena medijska zajednica, ranjivost na strane uticaje – sve su to problemi koji otežavaju borbu sa dezinformacijama i propagandom, navodi se još u nacrtu strategije.

”Čarobnog štapića nema”, kaže Mila Radulović, ali bi strategija mogla donekle da unaprijedi medijski ambijent.

”Nadamo se da će usvajanje strategije biti početak akcije. Zbog toga je CDT sa DPNCG-om tokom javne rasprave uputio sugestiju o osnivanju Fonda za borbu protiv dezinformacija, čiji bi korisnici bili mediji. Očekujemo pozitivan odgovor”, kaže Milica Kovačević.

Ideja o Fondu, prema njenim riječima, potekla je iz nekoliko godina rada platforme Raskrinkavanje.me, ali i uporednih istraživanja i konsultacija sa regionalnim i globalnim akterima koje se bave borbom protiv dezinformacija. “Osnovni zadaci fonda bili bi da omogući medijima podršku za interni razvoj, kao i podizanje kapaciteta za provjeru činjenica (fact-checking)”.

Mehanizam za žalbe se rijetko koristi

U nacrtu “Medijske strategije” navodi se da se u Crnoj Gori rijetko koristi mehanizam žalbi, pa se stoga uglavnom ne vrše ovlašćenja samoregulatornih organa i ombudsmana.

U analizi Instituta za medije navodi se da se u dugotrajnoj krizi izazvanoj pandemijom i kompleksnom političkom situacijom, širenje dezinformacija u zemlji povećalo. “…Država još nema strateški pristup ovom problemu, pa netačne informacije i teorije zavjere olako utiču na građane, njihovo mišljenje i odluke”, navodi se u analizi.

Crna Gora na dnu u Evropi po medijskoj pismenosti

Podaci Instituta za otvoreno društvo iz Sofije iz 2021. godine pokazuju da Crna Gora nije prepoznala važnost medijskog opismenjavanja. Indeks medijske pismenosti ovog instituta smjestio je Crnu Goru te godine na katastrofalno 32. mjesto u Evropi, od ukupno 35 zemalja. Za jednu ljestvicu niže nego godinu ranije. Lošije plasirane u 2021. na ovoj listi bile su samo Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija.

U državama sa najvišim stepenom medijske pismenosti, prema istoj analizi ovog instituta, kao što su Finska, Danska, Estonija, Švedska i Irska, građani odmalena razvijaju sposobnosti da razumiju medijske poruke. Ove su države donijele i različite zakone čiji je cilj da spriječe širenje dezinformacija i lažnih vijesti. Predmet medijska pismenost, koja kao izborni postoji više od deset godina, do sada je bio dostupan samo oko 30 odsto učenika, i to gimnazijalaca.

Prema različitim analizama, domaćim i evropskim, učenici od 12 do 14 godina u prosjeku provode po osam sati na portalima i društvenim mrežama koje obiluju neprovjerenim informacijama, stavovima i oblicima ponašanja koji mogu loše da utiču na njihov socijalno-emocionalni razvoj. Lažne vijesti lakše se šire novim tehnologijama, a odgovora na izazove još nema ni u mnogo razvijenijim društvima od crnogorskog.

Andrea JELIĆ

Posljednjih deceniju i po Crna Gora radi na gradnji domova, ali je daleko iza evropskih zemalja slične veličine. Ljudska prava starijih danas predstavljaju ljudska prava nas sjutra, poručuje direktorica Doma starih u Nikšiću Anđela Lalatović

Iako još nije ni otvoren, Dom starih u glavnom gradu već je mali da primi sve koji su izrazili interesovanje da tu budu.

Zbog smanjenja nataliteta i povećanja životnog vijeka, Crna Gora postaje zemalja sa velikim udjelom starijih koji će do kraja vijeka, prema prognozama Ujedinjenih nacija (UN), činiti više od trećine crnogorskog stanovništva. Samo u posljednjih pet godine, broj starijih u zemlji porastao je za gotovo 10.000.

To je i veliki pritisak na penzioni sistem, posebno imajući u vidu da je odnos penzionera i zaposlenih ispod minimuma od 1:3, pa se nedostajuća sredstva osiguravaju iz budžeta.

Mada postoje strategije i sektorske analize koje se bave položajem osoba starijih od 65 godina, od početka godine, na primjer, ne radi 13 dnevnih centara, a značajan dio podrške na sebe su preuzele domaće i međunarodne nevladine organizacije.

Prije tačno 75 godina otvoren je u Crnoj Gori prvi dom starih - "Grabovac" u Risnu. Trebalo je da prođu pune 63 godine da ne bude i jedini, kada je 2010. otvoren dom u Bijelom Polju, a osam godina kasnije i u Pljevljima. Uskoro se očekuje otvaranje domova u Podgorici i u Nikšiću, a raspisan je tender za gradnju jednog u Plavu. Kada i plavski bude završen, u šest domova, kapacitet će biti oko 1.100 mjesta.

Uprava za statistiku (MONSTAT) nema zvanične podatke o broju mjesta u takvim domovima, ali podaci Evropske kancelarije za statistku (EUROSTAT) pokazuju da su zemlje članice sa sličnom populacijom, poput Luksemburga i Malte, daleko ispred Crne Gore sa kapacitetom od 7.200, odnosno oko 6.500 mjesta.

Iz Doma u Risnu kazali su da je 95 odsto njihovih kapaciteta popunjeno, popunjenost bjelopoljskog je 80, u podgoričkom je već "tijesno".

Šefica Službe za socijalni rad Doma starih u Podgorica Dragana Pešić kazala je za broj zainteresovanih u kompleksu na Ćemovskom polju uz Bulevar Veljka Vlahovića premašuje sadašnjih 274 mjesta. Trenutno najveće interesovanje vlada za odjeljenja gerijatrije i demencije, pa će upravo to biti prva dva odjeljenja koja će se staviti u funkciju. Nakon toga će biti otvoreno i odjeljenje za palijativnu njegu.

Pešić dodaje da se u ovom trenutku ne može precizno reći kada će dom biti otvoren, ali da su "svi zaposleni prošli odgovarajuće obuke i stekli praksu u postojećim domovima kako bi što spremnije dočekali prve korisnike, a izvršene su neophodne nabavke opreme za pružanje usluga".

"Sudeći po broju zainteresovanih koji nas svakodnevno kontaktiraju, svijest se u mnogome promijenila kad je u pitanju smještaj i život starijih u domovima za stare. Ranije je više ljudi bilo stava da je sramota i nebriga porodice ako smjeste stariju osobu u dom. Članovi porodice bi doživjeli osudu okoline, dok su stariji domski smještaj doživljavali kao izolaciju i povezivali to sa osjećanjem napuštenosti. Sada nas češće kontaktiraju stariji ljudi lično, sa željom da borave u domu, jer žele da unaprijede kvalitet života i povećaju socijalne interakcije", ističe Pešić, navodeći da su oni svjesni da na jednom mjestu mogu da dobiju kompletnu uslugu zdravstvene i socijalne zaštite, te mnoštvo aktivnosti koje mogu da obogate njihov život.

Dodaje i da je koncept funkcionisanja doma posljednjih decenija promijenjen, da je sve više otvoren i teži se što većem stepenu uključivanja korisnika u zajednicu.

Korisnici se smještaju u dom posredstvom centara za socijalni rad, ali to mogu uraditi u neposrednim ugovaranjem usluge direktno sa ustanovom. Cijena smještaja u domu definiše se na osnovu stanja i potreba korisnika na dnevnom nivou, ali i trenutnih cijena i troškova života.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) kazali su za CIN-CG da se cijene u državnim domovima kreću od 200 do 450 eura, a da su građanima na raspolaganju i dva privatna doma.

Domovi nisu namijenjeni isključivo za crnogorske državljane, nego postoji mogućnost da se u njih smjeste strani državljani, ukoliko imaju lična dokumenta za strance sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori.

"U našoj ustanovi borave lica iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske", kazali su iz bjelopoljske ustanove za CIN-CG.

Direktorica nikšićkog Doma starih Anđela Lalatović poručuje da "ljudska prava starijih danas predstavljaju ljudska prava nas sjutra ".

Mada ni ovaj dom još nije otvoren, Lalatović ističe da se tokom proteklih godinu dana za smještaj u kompleksu nadomak park šume Trebjesa prijavilo oko 100 zainteresovanih korisnika, a da mjesta ima za njih 208.

Među zainteresovanima su i Nikšićani koji su smješteni u domovima u drugim crnogorskim gradovima.

Lalatović, koja je po struci socijalna radnica, ističe da briga o starima nije samo zadatak porodice i da sve više odgovornosti na sebe treba da preuzme društvena zajednica.

"U Crnoj Gori raste zainteresovanost za domove, ali i pored toga postoje predrasude poput toga 'šta će ko reći'. Moramo raditi na formiranju pozitivnog odnosa prema institucionalnom smještaju starijih, a tako i na eliminiciji postojećih predrasuda", kazala je Lalatović za CIN-CG.

Ona ističe da sadašnji način života i tempo često ne omogućavaju porodici da brine o starima, kao nekad, pa da društvo treba da uradi sve da se priušti dostojanstvena i lijepa starost. Najveća prednost domova je konstantna njega i medicinska pomoć koju porodica u potpunosti obično ne može omogućiti.

Kroz projekat koji je Ministarstvo sprovodilo uz tehničku podršku UNDP-a bilo je obezbijeđeno funkcionisanje i 13 dnevnih boravaka za starije širom Crne Gore, međutim, svi centri su zatvoreni, iako nijesu bila potrebna velika sredstva za rad.

"Na godišnjem nivou finansiranje ove usluge podršku za život u zajednici iznosilo je oko 190.000 eura. Od 1. januara dnevni boravci su prestali sa radom, a Ministarstvo će nastojati da u saradnju sa UNDP- jem ponovo uspostavi ovu uslugu", kazali su iz resora rada i socijalnog staranja krajem juna.

Iz Crvenog krsta Crne Gore (CKCG) kazali su za CIN-CG da su njihova istraživanja pokazala da su najveći problemi sa kojima se stariji suočavaju usamljenost, siromaštvo i loše zdravstveno stanje.

Ističu i da su kapaciteti za socijalnu zaštitu starijih veoma niski, posebno za one kojima su potrebne socijalne usluge i dugotrajna njega.

Pandemija koronavirusa je, ne samo otkrila izuzetno težak položaj starijih u Crnoj Gori, već i ukazala na kapacitete zajednice kada je u pitanju podrška starijima.

"Zajednica je imala izuzetno važnu ulogu u smislu da su obilazili svoje starije komšije za njih vršili nabavku i obavještavali zdravstvene i socijalne službe kada je bilo potrebe za dodatnom podrškom. CKCG je dolazio do najugroženijih zahvaljujući informacijama od ovih ljudi", kazali su iz CKCG, ističući značaj smanjivanja diskriminacije starijih.

Iz CKCG ističu da se prvi put u Crnoj Gori sprovodi inovatvni program usporavanja demencije. Uz podršku volontera stariji će kroz aplikaciju na tablet uređaju rješavati niz zadataka kao što su odgovori na pitanja, pazle, popunjavanje slike djelovima koji nedostaju itd.

CKCG će obezbijediti tablete potrebne za ovu uslugu kao i podršku volontera. CKCG kao licencirani pružalac usluge pomoć u kući u saradnji sa Ministarstvom pruža podršku za 861 korisnika iz 14 opština iz centralnog i sjevernog regiona. Uslugu u ovom programu pruža 87 geronto-domaćica. Pored ovog programa uslugu pomoć u kući pružaju i opštinske organizacije CKCG u Budvi, Tivtu i Baru gdje uslugu finansiraju opštine.

U okviru projekta "Jačanje otpornosti starijih i osoba sa invaliditetom" u pet gradova (Podgorica, Budva, Nikšić i Bijelo Polje) organizuju se i grupe samopomoći starijih.

Upravo je jedan od ciljeva nevladinog udruženja "Naše doba" da starije građane podstaknu da se sami angažuju kako bi doprinijeli rješavanju pitanja svoje generacije i poboljšanju kvaliteta života.

Izolacija za vrijeme epidemije pokazala je koliko je za starije važna elektronska komunikacija, posebno korištenje e-servisa, i koliko ona doprinosi socijalnoj inkluziji, povećanju kvaliteta života i sposobnosti starijih za samostalan život. Generalna sekretarka Vesna Lakuš kazala je za CIN-CG da su u vrijeme mjera zaštite objavili, na primjer, video-uputstva, korak-po-korak prilagodjena starijima, za korištenje servisa e-zdravlje.

Ističući da su stariji resurs, a ne teret društva, Lakuš je navela više primjera, od toga da su njihovi članovi održavali radionice i učili djecu engleskom jeziku. Njihova članica, akademska slikarka, imala je u Resursnom centru radionicu slikanja i vajanja za slabovide srednjoškolce, druga je asistirala u vođenju dopunske nastave za učenike u osnovnoj školi, a povremeno se pridruže i u održavanju Mediteranskog vrta na Gorici.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti njihov položaj u društvu, Lakuš navodi da demografske promjene sa kojima se sada suočavamo, a koje će još više pratiti razvoj Crne Gore u budućnosti, zahtijevaju usklađivanje politika razvoja u svim segmentima života - u zdravstvu, socijalnoj zaštiti, zapošljavanju, obrazovanju, kulturi, komunikacijama, učešću građana u odlučivanju itd. Zakoni u svim oblastima treba da posebno tretiraju starije osobe, pri čemu, navodi ona, valja razlikovati "starije osobe" i "starije nemoćne osobe".

Među njenim preporukama je, između ostalog, da se starijima osigura povlašteni ili besplatni prevoz, da se održavaju radionice za sticanje novih znanja i vještina kao što su strani jezici i stari zanati.

"U zemljama okruženja postoje univerziteti za treće doba. Još mnogo toga ima u razvijenim društvima, pa ako ne znamo, pogledajmo šta drugi rade", poručuje ona.

Gotovo da se uopšte ne govori o radnom angažmanu starijih ljudi, uprkos njihovoj želji da doprinesu društvu. Na pitanje gdje vidi prostora da se položaj starijih ljudi u ovom dijelu unaprijedi, Lakuš kaže da "stariji ljudi više nijesu spremni da odrađuju puni radni dan. ali mogu biti korisni u poslovima nadzora, kontrole, provjere raznih studija, projekata, zaključaka…"

"Nove tehnologije komunikacije omogućuju rad od kuće i na daljinu, tako da i to pogoduje strarijima da se radno angažuju. Takođe bi moglo da dvoje ili više starijih ljudi pokriva jedno radno mjesto i smjenjuju se prema svojim mogućnostima", kazala je sagovornica CIN-CG, dodajući da će poslodavci biti otvoreniji za zapošljavanje starijih radnika ako budu imali neke olakšice.

Ona objašnjava da se u NVU susrijeću sa starijim ljudma u boljoj zdravstvenoj kondiciji koji bi rado pomagali drugima.

"Treba imati na umu da stariji ljudi značajno doprinose zajednici tako što besplatno preuzimaju na sebe njen zadatak i dijelom odmjenjuju zajednicu u slučajevima kada, u ulozi babe i đeda, vode brigu o djeci. Ili kao neformalni njegovatelji brinu o bolesnom ili nesamostalnom članu porodice ili nekome iz okruženja", naglasila je Lakuš.

Problem za ovu populaciju je siromaštvo i niske penzije, pogotovo sada kada je stopa inflacije, prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore, dostigla 13,5 procenata.

Najnižu penziju od nepuna 162,5 eura, prema posljednjim podacima Fond penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO), prima više od 16.000 građana. Prosječna penzija u junu je iznosila je 328,7 eura, a broj penzionera čija su se primanja kretala u rasponu od minimalne do prosječne penzije iznosio je 45.475.

Iz Vlade su najavili povećanje penzija za septembar, ali i vanrednu pomoć. Iz Fonda PIO su za CIN-CG kazali su da održivost penzionog sistema u najvećoj mjeri zavisi od odnosa broja zaposlenih i penzionera, odnosno broja uplatioca doprinosa i korisnika prava koji se iz tih doprinosa finansiraju. Odnos zavisnosti, kojom se prikazuje odnos zaposlenih i penzionera, trenutno iznosi 1:2,04, što znači da za isplatu penzije jednog penzionera 2,04 zaposlenih uplaćuje doprinose. Iako se smatra da je optimalan odnos 1:5, a minimalan 1:3, ove odnose je teško postići čak i u ekonomski najrazvijenijim zemljama Evrope, kazali su iz Fonda.

Fond se dominantno finansira iz izvornih prihoda od doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i ostalih izvornih prihoda, dok se nedostajuća sredstva obezbjeđuju iz opštih prihoda budžeta. Od početka godine, 25,5 odsto izdataka za isplatu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osigurano je iz budžeta.

"Važno je napomenuti da je država garant isplate penzija, te redovnost isplate ne može biti dovedena u pitanje, upravo zbog činjenice da se sva nedostajuća sredstva obezbjeđuju iz Budžeta države", kazali su za CIN-CG iz Fonda PIO.

Pitanje položaja starijih je u i u fokusu Evropske komisije, u okviru poglavlja 19 Socijalna politika i zapošljavanje. U posljendjem izvještaju EK ističe se da rezultate u primjeni Vladine Strategije razvoja sistema socijalne zaštite starijih za period 2018. do 2022. nije moguće izmjeriti zbog nedovoljno adekvatnih mehanizama kontrole i izvještavanja.

Evropska komisija trebalo bi uskoro da usvoji Evropsku strategiju o njezi, a još prošle godine predstavila je Zeleni papir o starenju. Jasno je da će Crnoj Gori trebati još dugo da se prilagodi kretanjima u EU, ali je od ogromne važnosti da radi ne samo na popravljanju položaja starijih, već i da koristi znanja i resurse ove sve brojnije populacije.  

Žene u nepovoljnijem položaju

Socijalni položaj starijih osoba određuju brojni faktori poput visine prihoda, uslova stanovanja, dostupnih usluga socijalne i zdravstvene zaštite, mogućnosti za učešće i doprinos u zajednici, ali i odnosa koje društvo ima u odnosu na starije.

Na primjer socijalni položaj starijih se razlikuje u zavisnosti od mjesta stanovanja. Ne može se govoriti o jednakom položaju starijih koji žive u udaljenim ruralnim područijima i onih koji žive u gradu. “Život na selu ima brojne izazove. Usluge podrške često nisu dostupne, najbliže prodavnice, ali i ustanove su u gradu, izostaje lokalni prevoz, pa je život bez pomoći bližnjih izuzetno težak. Ovo posebno za one starije koji nemaju osnovne uslove za život - nije regulisano pitanje vode i struje, nisu ostvarili pravo na penziju - i zbog svog zdravstvenog stanja zavise od pomoći drugih u obavljanju svakodnevnih aktivnosti”, kazala je šefica Službe za socijalni rad podgoričkog Doma starih Dragana Pešić.

Može se govoriti i o rodnoj dimenziji socijalnog položaja starijih, jer se u praksi stiče utisak da su žene, čiji je životni vijek duži, u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce, a Pešić navodi da vrlo često se radi o domaćicama, koje nisu radile, samim tim nemaju primanja, a porodične penzije su niske.

Usluge podrške za starije nisu jednako razvijene u svim opštinama, niti dovoljno usklađene sa potrebama ove ciljne grupe. Dok u nekim opštinama imamo raznovrsnost i bolju dostupnost usluga, u drugim opštinama to izostaje.

”Razvoj usluga na lokalnom nivou treba uvesti kao obaveznost, a ne kao mogućnost koja je data opštinama i koja zavisi od finasijskih prilika svake opštine”, navela je ona.

Takođe, kada se govori o socijalnom položaju, treba pomenuti i stepen uključenosti u zajednicu i društvo nakon odlaska u penziju i odnos prema tim ljudima.

Prepoznata je potreba od strane donosilaca odluka za dodatnim politikama koje su usmjerene na pripadnike treće dobi, kako bi se njihov status poboljšao kroz odgovarajuće servise podrške na državnom i lokalnom nivou.  

Sjever brže stari

U odnosu na broj stanovnika, u Crnoj Gori je od 2017. godine broj osoba od 65 ili više godina porastao sa 89,7 na 98,7 hiljada, podaci su EUROSTAT-a.

Podaci o starosnoj strukturi opština pokazuju da postoje dvije grupe u kojima je udio stanovnistva starijeg od 65 godina visok i daleko viši od državnog nivoa.

U prvu grupu izrazito starih opština, prema procentu građana starijih od 65 godina iz sektroske analize Ministarstva, spadaju četiri opštine sjevernog regiona - Plužine (29%), Šavnik (27,5%), Žabljak (26,3%) i Pljevlja (24,5%). To su ujedino i opštine sa posebno visokim udjelom starijih grđana preko 75 godina starosti. U drugoj grupi opština sa visokim procentom starijih građana iznad nacionalnog prosjeka nalaze se Andrijevica, Kolašin, Cetinje, Herceg Novi i Kotor, u kojima je udio starijih gradana preko 65 godina oko 22 odsto.

”Na sjeveru zemlje je najizraženije starenje stanovništva i najveći je procenat zastupljenosti starijih građana. Navedeni podaci o starosnoj strukturi opština upućuju na obavezu većeg razvijanja pristupa za podršku starijima i posebno usluga u sistemu socijalne zaštite namijenjene starijim licima,” navodi se u sektorskoj analizi Ministarstva koja je objavljena ranije ove godine.

Posljednjih godina usporio je rast očekivanog životnog vijeka. To se može dijelom objasniti zdravstvenim izazovima koji disproporcionalno utiču na stariju populaciju, uključujui epidemiju gripe iz 2014-205. godine i, skorije, pandemiju kronavirusa. OEBS raspolaže podacima da je u 21 državi članici 93 odsto smrti od kovid-a bilo među osobama od 60 ili više godina.

Društva u Evropi sve su straija i tim se kategorijama stanovništva posvećuje sve više pažnje. Dugoročno finansiranje njege starijih u zapadnoj Evropi uglavnom ide preko institucija. Izuzuzev Velike Britanija, gdje se tri puta više novca iz budžeta za starije odvaja za njegu kod kuće. Formalna njega kod kuće više se finansira u zapadnoj Evropi nego u novim zemljama članicama EU.

Kada je institucionalna njega u pitanju, U Švedskoj je smanjen broj postelja u bolnicama i u domovima starih, gdje se sve češće ovaj vid podrške pruža kod kuće. Na Islandu, s druge strane, pad postelja u bolnicama prati rast u domovima starih. I u Njemačkoj je sličan trend.

Miloš RUDOVIĆ

Žene u crnogorskim porodilištima redovno se suočavaju sa praksama koje SZO smatra štetnim i apeluje da se smanje ili ukinu

  ”Fizičke posljedice intervencija prilikom porođaja zbog nemara medicinskog osoblja trpjela sam 10 mjeseci, ali i danas osjećam tjeskobu kad se sjetim”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Kristina (31), čiji je porođaj 2020. godine nakon zdrave trudnoće započeo normalno u porodilištu Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).

”Naglasila sam da ne želim nikakve stimulacije. Međutim, doktorka je ubrzo prišla sa iglom i rekla da će mi probiti vodenjak, bez objašnjenja i moje saglasnosti”, kaže Kristina.

Porođaj se nastavio sa ubrzanim kontrakcijama. Zatim joj je babica uključila infuziju. “Tek mi je, nakon insistiranja objašnjeno da je to vrsta stimulacije”. Kristna kaže da joj niko nije rekao da postoji medicinski razlog za stimulaciju. “Osjećala sam se nespremno i izgubljeno, iako sam se tokom trudnoće pripremala za porođaj sa što manje intervencija”.

Svjetska zdravrstvena organizacija (SZO) ne preporučuje rutnsko prekidanje vodenjaka i hormonsku stimulaciju porođaja ako ne postoji medicinski razlog. Te intervencije nose opasnosti i po majku i po bebu, a vode i u rizik dodatnih procedura, navodi SZO.

Istraživanje CIN-CG-a pokazuje da su se žene u crnogorskim porodilištima tokom prethodnih pet godina, redovno suočavale intervencijama i praksama za koje SZO apeluje da se smanje ili ukinu, kao što su epiziotomija (rez na međici), pritiskanje stomaka tokom porođaja, klistiranje, brijanje i porađenje iz položaja na leđima.

Navedene prakse često se u Crnoj Gori rade bez saglasnosti porodilja, što je vrsta akušerskog nasilja, koje se u mnogim zemljama pravno sankcioniše.

Rezultati anonimnog onlajn upitnika CIN-CG-a na uzorku od 706 ispitanica, koje su se tokom prethodnih pet godine porodile prirodnim putem u Crnoj Gori pokazuju da je čak 97 odsto imalo iskustvo sa makar jednom od štetnih praksi - porodile su se ležeći na leđima, dok je oko 70 odsto imalo epiziotomiju - rez na međici.

Oko 55 posto anketiranih iskusile su izazivanja kontrakcija indukcijom ili stimulacijom ljekovima, a njih 48 odsto je imalo je stimulaciju prokidanjem vodenjaka ili nekom drugom mehaničkom intervencijom.

Za ove invazivne intervencije većinom nije tražena saglasnost žene, niti su bile informisane o značenju zahvata, što je praksa za koju SZO navodi da ugrožava prava[P1] na život, zdravlje i tjelesni integritet porodilje.

Najveći broj anketiranih žena, njih 457 porodilo se u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), 75 u Opštoj bolnici u Kotoru, a 54 u Nikšiću, dok je u ostalim državnim ustanovama bilo manje od 30 žena. U privatnom porodilištu u Meljinama bilo je 18 anketiranih, a u Kodri 14.

KCCG nastoji da smanji stope nepotrebnih intervencija

Iz porodilišta u KCCG-u, tvrde da posljednjih godina, za razliku od ranijih praksi, podstiču prirodan porođaj bez nepotrebnih intervencija.

”Prethodnih godina u Porodilištu KCCG-a drastično su smanjeni brojevi epiziotomije kod prvorotki, indukcije, vakuum i forceps ekstrakcija”, kaže za CIN-CG Srđan Medan, direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCCG-a Medan se zalaže za prirodan i spontan porođaj bez intervencija kod zdravih trudnica i beba, uz strpljenje osoblja. “Za sve dodatne procedure, poput indukcije, stimulacije, pritiskanja stomaka, carskog reza, potrebno je imati jasne medicinske razloge”, tvrdi Medan.

”Prije izvođenja bilo koje procedure, potrebno je pacijentkinji objasniti o čemu se radi i zbog čega se izvodi, osim u slučaju hitnih stanja”, tvrdi Medan.

Na klinici pri KCCG-u postoje formulari za saglasnost za epidural, za klistiranje, za prekid dojenja, objašnjava Medan. “Radićemo na tome da se uvedu i saglasnosti za indukciju i stimulaciju porođaja”.

Ipak, proces promjena je složen i može potrajati dok se nepotrebne intervencije u potpunosti uklone, kaže on.

Iz KCCG- a nisu za CIN-CG dostavili generalne stope medicinskih intervencija na porođaju, osim za april 2022. za koji je stopa epiziotomije 17 odsto, stimilacije porođaja 19 odsto, a bila su svega četiri indukovana porođaja.

Generalne stope ovih intervencija u drugim ustanovama su veoma visoke. U porodilištima u Pljevljima i Bijelom Polju stopa prokidanja vodenjaka je 80 odsto. Iz porodilišta u Kotoru nisu dostavili ovu evidenciju, a iz “Kodre” kažu da je to često neophodan zahvat, te se evidencija ne vodi. Stopa epiziotomije u Pljevljima je čak 90 odsto, iako SZO traži da bude ispod 10 odsto po ustanovi.

Iz Ministarstva zdravlja nisu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG-a o tome da li vode evidenciju o ovim intervencijama na državnom nivou, da li su upoznati sa problemom i na koji način planiraju da unaprijede situaciju i prilagode prirodni porođaj standardima SZO.

Smanjili stopu epiziotomije, ali ležeći položaj vodi do povreda tkiva

Od 484 žene, koje su u anketi navele da su imale epiziotomiju, čak 86 odsto nije pitano za saglasnost. Oko 48 odsto ispitanica CIN-CG-a nije ni bilo informisano da će epiziotomija biti urađena, a čak 65 odsto nije dobilo objašnjenje kako i zašto se taj zahvat vrši. Ovaj rez se rutinski vrši jer se vjeruje da olakšava put bebe i sprečava pucanje tkiva žene tokom porođaja. SZO, međutim, preporučuje da se stopa epiziotomije svede na minimum.

Najmanje 60 odsto ispitanica CIN-CG-a koje su imale epiziotomiju vjeruje da to nije medicinska intervencija i da se na porođaju podrazumijeva, iako SZO apeluje da je to invazivna, uglavnom nepotrebna metoda.

Iz crnogorskih porodilišta kažu da se epiziotomija vrši većini prvorotki. Tako porodilište na Cetinju, kako iz te ustanove navode, epiziotomiju radi “skoro svakoj prvorotki, posebno gdje se očekuje krupan plod, radi zaštite mišića međice i lakšeg prolaska bebe”. Kod višerotki, manje se radi ova metoda. U Meljinama je stopa kod prvorotki 90 odsto, dok je kod ostalih porodilja oko pet odsto. Iz “Kodre” ističu da je ovaj odnos 60 odsto naspram 15 odsto.

”Nijesu me pitali za saglasnost za epiziotomiju, a šili su me tri puta zbog grešaka ljekara. Nakon trećeg puta, odustali su, pa je rana zarastala gotovo cijelu godinu”, kaže Kristina.

SZO se uzdržava od preporuka čak i za selektivno vršenje epiziotomije jer je, kako navode “teško odrediti ‘prihvatljivu’ stopu”.

Istraživanje CIN-CG-a pokazuje da je epiziotomija i dalje učestao zahvat, za koji se gotovo uopšte ne traži pristanak žene.

”Epiziotomija je zahvat koji se decenijama unazad zloupotrebljava”, tvrdi slovenačka babica Tejča Moškrič, koja je doktorirala akušerstvo za babice u Škotskoj, i koja je jedna od nekolicine državno akreditovanih babica za kućne porođaje u Sloveniji. “Jedina potpuna indikacija za epiziotomiju je ugroženo zdravlje bebe tokom porođaja, ali to su rijetke situacije”, navodi Moškrič koja iza sebe ima preko 2000 porođaja i 22 godine iskustva.

U Sloveniji se radi na smanjenju intervencija na porođaju, kaže Moškrič. Tako je opšta bolnica u malom mjestu Jasenice smanjila stopu epizitiomije na ispod tri odsto.

Iako je stopa epiziotomije u KCCG-u u aprilu bila 17 odsto, procenat spontanih povreda mekih porođajnih puteva bio je oko 37 odsto. Nije navedeno u kojoj su mjeri bile zastupljene teže, a u kojoj lakše povrede.

Faktori koji povećavaju rizik od povreda ovih vrsta su medicinske intervencije - primjena indukcije, manuelno pritiskanje stomaka, položaj na leđima prilikom porođaja, upotreba forcepsa i vakuuma, navodi se u jednoj obimnoj skandinavskoj studiji iz 2016.

Rezultati studije pokazuju da većina žena koja se porađa kući, spontano izabere neležeći položaj. Povrede međice su svedene na minimum, a i kad do njih dođe uglavnom su lakše.

”Žene tokom kućnih porođaja spontano zauzmu čučeću poziciju koje omogućavaju karlici da se raširi i omogući prostor za bebu, a pritisak na međicu se smanjuje”, tvrdi Moškrič.

Žena koja na silu gura bebu dok leži na leđima, ima najveći pritisak na međicu, te je to najrizičniji položaj za povrede, objašnjava ona.

Od 706 ispitanica CIN-CG-a, čak 684 se porodilo ležeći na leđima, dok se svega njih 22 porodilo u drugim položajima, uglavnom na sopstveno insistiranje.

Iz KCCG-a tvrde da žena može zauzimati položaj koji želi tokom prvih faza porođaja. “Međutim, kada glavica počne da se rađa, žena je uglavnom na leđima, jer smo obučeni da tako porađamo”.

”Takav položaj omogućava najbolji uvid u stanje i orjentaciju ploda, te omogućava izvođenje manevara koji olakšavaju porođaj. Kada budemo imali adekvatnu obuku i steknemo odgovarajuće iskustvo, nećemo imati ništa protiv toga da se žene porađaju u nekom drugom položaju”, navodi Medan.

”Položaj na leđima postoji isključivo zbog medicinskog osoblja - da je njima lakše. Naravno, postoje i veoma rijetke situacije kada žena mora ležati na leđima “, prenosi svoje iskustvo Moškrič.

Štetne prakse iskusila većina porodilja

U izvještaju UNICEF-a o porodilištima iz 2016, navode se i druge štetne prakse na porođaju u Crnoj Gori – Kristelerov zahvat, klistiranje i brijanje pubične zone. Sve tri prakse, još uvijek se vrše.

Kristelerov zahvat, odnosno pritiskanje stomaka tokom druge faze porođaja, smatra se rizikom za ozbiljne povrede tkiva, i posljedica poput prolapsa, ali i za povrede bebe.

Međutim,više od polovine, čak 375 ispitanica CIN-CG-a je potvrdilo da su im ljekar pritiskali stomak tokom porođaja. Iz KCCG-a tvrde da je primjena Kristerelovog zahvata drastično smanjena prethodnih par godina, ali da je ponekad neophodna. Iz ostalih porodilišta kažu da se zahvat vrši umjereno do često.

U mnogim zemljama ne preporučuje se korištenje ovog zahvata, a u nekim poput Velike Britanije, u potpunosti je zabranjen.

Klistiranje je praksa koju je kao dio porođajnog iskustva označilo čak 523 ispitanica, njih 74 odsto. SZO navodi da je klistiranje invazivna metoda koja povećava nelagodu na porođaju, čije se ukidanje “snažno preporučuje”. Rutinsko brijanje pubične zone kod prirodnog porođaja SZO takođe ne preporučuje. Iz KCCG-a navode da se posljednjih godinu dana ne vrši brijanje pubične zone pred porođaje prirodnim putem, dok se umjesto klistiranja daju laksativi ukoliko porodilja želi ili postoji medicinski razlog za to. Iz ostalih porodilišta u zemlji, međutim, tvrde da su obije prakse nešto čemu se podvrgava obično svaka porodilja.

Oduzimanje autonomije i dehumanizacija tijela porodilje

”Doktor mi je rekao da dođem 15 dana ranije da malo ubrzamo porođaj, iako nijesam imala bolove. Porođaj je izveden nasilno, indukcijama, vaginaletama, bez ikakvog razloga. Bila je novogodišnja noć. Sedam sati sam mučena i psihički i fizički. Iskidana unutra i spolja. Pripravnik je šio moje rane, naravno, loše je to uradio. Dugo vremena sam trpjela posljedice”, navodi jedna od žena u anonimnom upitniku CIN-CG-a, koja se porodila u KCCG-u.

”Moguće je da su neke žene doživjele i loša iskustva u prethodnih pet godina - ne postoji porodilište u svijetu bez negativnih iskustava”, kaže Medan. Ipak, taj broj je manji od broja zadovoljnih porodilja, prema rezultatima ankete koju popuni svaka porodilja u KCCG-u, tvrdi on.

”Neprihvatljiva je primjena medicinskih tretmana koji su veoma bolni i koji pacijentkinju dovode u situaciju da će joj oporavak biti dugotrajan uz dodatne bolove u cilju brzine okončanja porođaja”, kaže za CIN-CG advokatica iz Srbije Marina Mijatović, stručnjak u oblasti prava pacijenata i jedna od osnivačica tima za pomoć žrtvama akušerskog nasilja.

Od 706 ispitanica CIN-CG-a, njih 236 je potvrdilo konstataciju “Osjećala sam da je sve u rukama doktora i medicinskog osoblja tokom porođaja”.

”Nakon porođaja sam dobila temperaturu i stavili su me u izolovanu sobu sa bebom jer su mislili da je kovid, a da me niko nije testirao. Puštena sam nakon dva dana pod paracetamolom. Međutim odmah je krenulo obilno krvarenje”, govori Kristina.

Ginekolog iz privatne ordinacije konstatovao je problem sa posteljicom i hitno je upućena u KCCG. “Tamo sam se ponovo suočila sa manjkom informacija - samo su me poslali u hiruršku salu”, kaže. Na pitanje šta se dešava, doktorka je obrusila “ne mogu da vama objasnim mojih 10 godina medicine za pet minuta”, tvrdi Kristina.

Tvrdi da nije dobila ime doktorice kad se porodila, a dobila ga je na insistiranje tek kad se ponovo naša u sali.

Iz KCCG-a, međutim tvrde da je upoznavanje sa doktorom koji će voditi porođaj praksa prije početka porođaja.

”Pacijentkinja ima pravo da aktivno učestvuje u zaštiti svog zdravlja što znači da joj osoblje mora dati sve informacije o njenom zdravstvenom stanju i medicinskim mjerama koje će biti preduzete”, kaže Mijatović.

Ne može se smatrati da je pacijentkinja dala pristanak ukoliko nije dobila sve podatke koji su joj potrebni da bi se odlučila na medicinski tretman, objašnjava Mijatović.

Parlamentarna skupština Savjeta Evrope je 2019. donijela Rezoluciju o akušerskom i ginekološkom nasilju u koje spadaju prakse poput epizitomija, manuelnog pritiska i druge intervencije koje se rade bez pristanka žena.

”Аkušersko nasilje podrazumijeva zlostavljanje i omalovažavanje žena tokom porođaja. Tvrdim da nijedna žena u Porodilištu KCCG, u prethodnih par godina, nije zlostavljana ni omalovažavana tokom porođaja, navodi Medan.

Neke procedure, koje sa strane izgledaju nasilno, ponekad spašavaju život, objašnjava on. “Dobro bi bilo da se svaka trudnica, ali i njena pratnja na porođaju, upoznaju sa svim intervencijama u porodilištu”.

U upitniku CIN-CG-a žene su navodile i pozitivna iskustva, ali nažalost mnoge su porođaj doživjele traumatično. Više njih je navelo da ne žele nakon tog iskustva još djece.

”Srećna sam što već imam jedno dijete, pa mi ovo neće biti samo, uprkos želji da ih imam troje. Ogromnu traumu sam doživjela”, navodi jedna ispitanica.

 studiji iz 2006, “Porođaj kao silovanje”, Šeila Kitzinger, poznata američka istraživačica, otkrila je da žene koje su imale traumatičan bolnički porođaj opisiju iskustvo sličano kao žene koje su silovane. Koriste iste riječi koje se odnose na dehumanizujući i invazivan odnos, ali i osjećaj zarobljenosti njihovih tijela.

Mnogo toga se može uraditi, ali sistem još ne reaguje

Iako je potrebno vrijeme, štetne i zastarjele procedure treba eliminisati ili smanjiti, kaže Medan.

Posjećivanje stručnih obuka, saradnja sa inostranim centrima koji sprovode savremene procedure, ali i rasterećenje i bolja motivacija zdravstvenog kadra doprinijeće da se prevaziđu štetne procedure, objansio je on.

Odvajanje niskorizičnog od visokorizičnih porođaja sigurno bi doprinijelo smanjenju stope medicinskih intervencija, kaže Medan. Ističe da je za promjenu prakse, neophodno aktivno učešće nadležnih institucija, ali i cijelog društva.

”Žena se mora informisati i pripremiti za porođaj temeljno, znati kakav porođaj želi, i šta sve može očekivati”, objašnjava Moškrič.

U Sloveniji, ukoliko želi prirodan porođaj, žena treba da zna poziciju bebe. Ukoliko je optimalna, “ne ide u porodilište sa prvim kontrakcijama, već se podstiče da se što duže ponaša opušteno i radi stvari koje joj prijaju “, prenosi Moškričeva. Tako žena nauči da sluša svoje tijelo, kao i da sarađuje sa bolom, koji je najbolji vodič za to šta se dešava, objašnjava ona.

Ivana Veličkov, babica iz Srbije sa velikim inostranim iskustvom porođaja u kućnim uslovima, objašnjava da priprema žena počinje još u prvim danima trudnoće.

”Nijedna tehnika disanja ni opuštanja neće pomoći ženi koja rađa bebu od četiri i po kila. To nije optimalna težina bebe, a pokazuje i da trudnica nije vodila računa o ishrani, što će vjerovatno voditi u intervencije i epiziotomiju”, objašnjava Veličkov, koja je autorka obuka za trudnice i porođajne asistente.

Žena koja se dobro informiše i edukuje o svom tijelu, može doživjeti porođaj kao pozitivno iskustvo, pa iako je prvorotka, uvjerena je Veličkov.

Dom zdravlja Podgorica organizuje obuku za trudnice koja svakog mjesec prima nove polaznike, kako navode na sajtu. Ipak, nemaju sve opštine u Crnoj Gori ovakvu vrstu edukacije.

”Zahvaljujući tome što sam bila unaprijed informisana i pohađala obuke, bila sam svjesna koliko je ono što mi se desilo loše”, kaže Kristina.

Porodilišta moraju početi da se prilagođavaju trudnicama, tvrdi Moškraičeva. “Nedopustivo je da žena bude bez željene pratnje tokom proođaja, da joj se ne da da jede ili pije”.

Vještine poštovanje žene i njenog izbora su vještine koje zdravstveni sistemi na Balkanu tek treba da usvoje.  

Najbolja stimulacija porođaja i dojenja: partner i prijatna atmosfera

Najvažniji hormon tokom porođaja je oksitocin - hormon ljubavi, koji izaziva upravo prisustvo voljenog partnera, objašnjava Veličkov. “Velika je i važna uloga partnera na porođaju. Najbolje, da pratnja na porođaju bude otac djeteta, ukoliko parneri imaju doabr odnos - on će najprije izazvati u ženi priliv hormona neophodnih za zdrav porođaj”, kaže Veličkov, koja je vodila veliki broj parova kroz zajedničko iskustvo porođaja.

Ovaj hormon podstiče i uspostavljanje dojenja nakon porođaja, a na kućnim porođajima u intimnoj atmosferi dojenje se uspostavlja mnogo lakše nego na bolničkim porođajima, rezultati su studije Triniti koledža u Irskoj iz 2016, koja je obuhvatila 28 000 žena iz Irske i Velike Britanije. Broj žena koje su dojile prvih šest mjeseci bio je dva puta veća kod žena koje su se porađale kući.

Da bi se ovaj hormon lučio potreban je osjećaj sigurnosti i slobode, objašnjava Veličkov, a to nije atmosfera koju bolnice na Balkanu nude. “Toplo, tiho, tamno - to su potrebni uslovi”.

U većini evropskih zemalja porođaj kod kuće je dio ponude zdravstvenog sistema.

U Crnoj Gori to nije slučaj. Iz Ministarstva zdravlja nisu odgovorili da li će raditi na regulisanju porođaja kod kuće. U Švedskoj, u državnim porodilištima, intimna atmosfera i podrška partnera tokom porođaja su norma, objašnjava za CIN-CG Milana, koja se nedavno porodila u državnoj bolnici u Stokholomu.

”Porodila sam se u sobi namijenjenoj samo za mene i muža. Osoblje vam daje privatnost i intimu da bi se napravila što prijatnija atmosfera, a babica je tu samo kad je zaista potrebno”, kaže Milana.

U Švedskoj se podstiče prirodan porođaj kod zdravih trudnica. Kod takvih žena trudnoću i porođaj vode babice, ne doktori.

Kad počnu prve kontrakcije, ne ide se u porodilište. “Podstiču vas da se ponašate normalno, da se krećete, nastavite dan... To je pomoglo da se porodim brzo pošto sam ušla u porodilište”, kaže Milana, čije je prvi porođaj, u Srbiji, bio stresno iskustvo.

Intervencije su u Švedskoj svedene na minimum i ne vrše se većini žena. “Tokom porođaja pukla mi je rana od epiziotomije koja je rađena u Srbiji, što je njih veoma zabrinulo - zašili su me tako pažljivo da nisam ni osjetila”, kaže Milana.

Đurđa RADULOVIĆ

Program ekonomskog državljanstva otvara novi problem - da li su sankcionisani ruski građani istovremeno državljani Crne Gore, iz MUP-a najavili provjere i oduzimanje pasoša. Iz NVO sektora upozoravaju i na mogućnost koruptivnog djelovanja, rizika od utaje poreza, bježanjem od zakona matičnih zemalja, kao i finansiranje terorizma i loših uplita drugih zemalja

Program ekonomskog državljanstva, kojeg Vlada uporno sprovodi i pored upozorenja iz Evropske unije (EU), otvorio je novi problem - da li Crna Gora postaje utočište ruskim građanima koji su pod sankcijama zbog napada Rusije na Ukrajinu.

Državljanstvo Crne Gore je prema programu, koji je pokrenut 2019. godine, ukupno dobilo 409 stranaca, od čega najviše Rusa, 241 ili skoro dvije trećine, pokazuju podaci koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

Iz MUP-a tvrde da među ruskim građanima koji su dobili crnogorski pasoš, nema onih koji su na listi sankcija Crne Gore zbog ruske agresije na Ukrajinu.

Na pitanje da li su članovi familije Vladimira Blotskog, koji je pod sankcijama kao član ruske Dume, iz MUP-a su odgovorili da ne vode evidencije po porodičnoj zajednici već individualno po podnosiocu zahtjeva.

"Zbog toga nije moguće izvršiti provjere da li su članovi familije lica čije se ime i prezime navodi, stekla crnogorsko državljanstvo", kažu iz MUP-a.

Blotski se pod sankcijama našao jer je, kako je obrazloženo, kao član Dume glasao rezoluciju "o potrebi priznavanja Narodne Republike Donjeck i Narodne Republike Luganjsk i time podržao i implementirao akcije i politike koje podrivaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine, i dalju destabilizaciju Ukrajine".

Crnogorsko državljanstvo na osnovu ulaganja dobila je Julija Blotskaja, njena ćerka i sin.

Da bi moglo da se radi o supruzi i djeci člana Dume objavio je ruski portal Lajf.

"Državljanstvo ulaganjem popularno je kod pojedinaca na lošem glasu, koji skrivaju svoje prihode ili bježe od zakona. Lajf je proučavao kome od Rusa trebaju 'zlatni pasoši' Crne Gore", piše u tekstu.

U nevladinim organizacija (NVO) koje prate dodjelu crnogorskih državljanstava, smatraju da je taj program trebalo već ukinuti, jer bi i dodjeljivanje državljanstva građanima Rusije moglo predstavljati značajan problem.

Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić za CIN-CG kaže da Vlada očigledno uočava finansijski interes, kada je ovaj vid dodjele državljanstva u pitanju.

"Ovdje se javlja mogućnost ostvarivanja koruptivnog djelovanja, rizika od utaje poreza, bježanjem od zakona matičnih zemalja kao i finansiranje terorizma i loših uplita drugih zemalja", kazala je ona.

Izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović upozorava da evropski put države trpi zbog ovog programa, a zarad kratkoročne koristi za budžet.

"Bilo je potpuno pogrešno otvoriti vrata da se milioni potencijalno 'prljavog novca' operu u našoj zemlji. To ne samo da ugrožava evropski put zemlje, već istovremeno značajno 'koči' svakog ozbiljnog investitora da dođe", rekla je ona za CIN-CG.

Dodaje i da postupci zamrzavanja imovine ruskih državljana pod sankcijama, mogu biti sporni jer je pitanje da li crnogorski pravni sistem preduzima sve pravne radnje da spriječi potencijalne odštetne zahtjeve prema državi.

Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO), Damir Suljević za CIN-CG kaže da dodjelom tzv. počasnih državljanstva, a posebno kroz najproblematičniji osnov - Program ekonomskog državljanstva - Crna Gora je sebe mapirala među utočišta za kontroverzne ličnosti širom svijeta, pa i iz Rusije.

Navodi da prema propisima Crne Gore, svi koji su na ovaj način dobili crnogorsko državljanstvo imaće tretman pred crnogorskim organima kao i svi drugi crnogorski državljani, bez obzira na eventualno postojanje dvostrukog državljanstva i činjenicu da je drugo državljanstvo možda državljanstvo Ruske federacije.

"Činjenica da ta lica posjeduju i crnogorsko državljanstvo može biti prepreka za dosljedno sprovođenje sankcija prema Rusiji i ruskim državljanima, kako od strane Crne Gore, iz očiglednih razloga, tako i od strane drugih država koje su se pridružile sankcijama", kazao je Suljević.

Program, u trajanju od tri godine, 2019. godine osmislila je i sprovela prethodna Vlada Demokratske partije socijalista (DPS), koja je smijenjena na izborima u avgustu 2020. godine. Prvi zlatni pasoš izdat je u februaru 2020.

Plan je bio da investitori, u zamjenu za crnogorski pasoš, ulažu u razvojne projekte u turizmu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji. Za poljoprivredne projekte je interesovanje slabo (jedan projekat), a za prerađivačku industriju nije ni raspisan javni poziv. Na listi razvojnih projekata iz oblasti turizma, u okviru programa, trenutno je 12 projekata koji se odnose na izgradnju hotela po kondo ili mješovitom modelu, što znači da sadrže stanove za prodaju.

Uslovi za dobijanje crnogorskog pasoša su prvobitno bili ulaganje najmanje 450.000 eura u jedan od razvojnih projekata u Podgorici i primorju, ili 250.000 eura u sjevernom ili središnjem regionu, kao i donacije manje razvijenim opštinama, da bi ih ove godine Vlada pooštrila. Sada svi investitori u roku od mjesec moraju da dostave Vladi bankarsku garanciju u vrijednosti od 50 odsto investicije. Uz to, aplikanti će za državljanstvo, osim 100.000 eura za Fond za razoj nerazvijenih opštine, morati da izdvoje još 100.000 eura u Fond za inovacije.

Pozivajući se na dokumenta Vlade Crne Gore, portal Lajf podsjeća da tačna identifikacija dobitnika "zlatnih pasoša" nije moguća, jer crnogorske vlasti objavljuju samo ime i mjesto rođenja i imena članova porodice koji takođe dobijaju državljanstvo. Međutim, koristeći se indirektnim znacima, "od kojih je najpouzdaniji posjedovanje pola miliona eura" ili mjesto rođenja, portal je neke identifikovao.

"Na primjer, rodno mesto Vladimira Pravdivija, koji je 5. avgusta dobio crnogorsko državljanstvo, je grad sa rijetkim imenom Arzgir, u Krasnodarskoj oblasti. Tu je rođen Vladimir Anatoljevič Pravdivij, generalni direktor reklamnog sajta Avito. Ili grad Tselinograd - nekadašnji Nursultan, navedeno u prijavi za državljanstvo izvjesnog Olega Safonova - omogućava da u njemu vidite bivšeg šefa Rosturizma, koji je tamo rođen. Aleksandar Roslavcev iz Moskve je vjerovatno Aleksandar Nikolajevič Roslavcev, finansijski direktor Global Portsa, vodećeg operatera kontejnerskih terminala na ruskom tržištu", piše u tekstu. Global Ports prisutan je i u Crnoj Gori. Ta turska kompanija je od 2013. godine većinski vlasnik barske Port of Adrije (nekadašnji Kontejnerski terminal i generalni tereti, dio Luke Bar).

MUP će oduzimati pasoše Rusima pod sankcijama

Iz MUP-a su najavili su da će svima koji su dobili crnogorsko državljanstvo, a nalaze se na listi sankcija, ono biti oduzeto. "MUP je preduzeo radnje iz svoje nadležnosti po ovom pitanju i provjerom kroz evidencije utvrdilo da na dan 21. jul 2022. godine, ne postoji ni jedno lice koje je primljeno u crnogorsko državljanstvo, a nalazi se na listi lica kojima su uvedene međunarodne restriktivne mjere ", rekli su iz tog Vladinog resora.

Vlada je nakon više odlaganja 8. aprila formalno usvojila sankcije Rusiji zbog vojne agresije na Ukrajinu i nakon toga Vladine institucije treba da zamrznu imovinu jednog broja ruskih državljana i kompanija u Crnoj Gori i zabrani rad ruskih vladinih medija. Vazdušni prostor Crne Gore je ranije zatvoren za ruske avione, a 19. aprila je Agencija za elektronske medije uvela zabranu bilo kojeg sadržaja ruskih medijskih kuća Raša tudej (RT) i Sputnjik.

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, glavni izvršni direktor državne naftne kompanije Rosnjeft Igor Sečin, glavni izvršni direktor naftnog i plinskog preduzeća Transnjeft Nikolaj Tokarev, Banka Rusije...

Iz MUP-a su 10. juna saopštili da su zamrznute 44 nekretnine 34 ruska državljana kojima su prethodno uvedene sankcije. Iz Vlade nijesu objavili imena ruskih državljana kojima je zamrznuta imovina, iako je spisak sa imenima Rusa pod sankcijama objavljen na sajtu Vlade.

Iz Uprave za katastar nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kojim ruskim državljanima je zamrznuta imovina.

Ipak, imena su procurjela u javnost, pa je objavljeno da je zamrznuta imovina bivšem šefu Putinovog kabineta Sergeju Ivanovu, zamjenik šefa kabineta Predsjedničke administracije Alekseju Gromovu, poslanicima Dume iz Putinove Jedinstvene Rusije Viktoru Kazakovu, Ani Kuznjecovoj i Vladimiru Vasiljevu...

U katastar upisana jedna zabilježba zamrznute imovine

Prema podacima koje je dobila NVO Akcije za socijalnu pravdu, do sredine ovog mjeseca u katastar je bila upisana jedna zabilježba zamrznute imovine na teritoriji Budve, dok je paralelno sprovođen upravni postupak u vezi sa zamrzavanjem imovine jednog ruskog državljanina na Žabljaku.

"Uprava za katastar i državnu imovinu upisala je upis zabilježbe ograničenje raspolaganja i sticanja sredstava i/ili druge imovine (zamrzavanje): Opština Budva – Baširov Marat, KO Bečići, LN 432; Opština Žabljak – u toku je upravni postupak za jedno lice i do konačnog završetka postupka, podatke ne možemo dostaviti", naveo je direktor Uprave Koča Đurišić u dopisu kojeg je 18. jula ove godine uputio Ministarstvu vanjskih poslova.

Marat Baširov je na listi sankcija od 2014. godine kao bivši takozvani "predsjednik Savjeta ministara Narodne Republike Lugansk".

Prema podacima iz katastra, u list nepokretnosti broj 432 upisane su stambene zgrade, površine oko 80 i 160 kvadrata, u kojoj stanove ima više ruskih državljana.

Zabilježba je upisana i na imovinu, odnosno četvorospratnu zgradu od oko 80 kvadrata, u susvojini Olge Ščerbakove, Jekaterine Černjenko Ruslanove i Tatjane Kestanove. One su, kako piše u katastru, imovinu stekle nasljeđem.

Program je trebalo ranije ukinuti

Popović Kalezić za CIN-CG kaže da je odluka o dodjeljivanju ekonomskog državljanstva morala biti ukinuta značajno ranije, posebno zbog nepostojanja apsolutne kontrole nad aplikantima, kao i netrasparentnosti dokaza na osnovu kojih su dobili crnogorsko državljanstvo.

"Nijesu bili rijetki slučajevi da su po tom osnovu državljanstvo dobijala i ona lica koja su pod krivično-pravnim nadzorom u svojom matičnim zemljama", podsjeća ona.

U Crnoj Gori, čak i prije nego što je program formalizovan, bivši premijer Tajlanda Taksin Šinavatra, osuđen za korupciju, dobio je 2008. crnogorsko državljanstvo u zamjenu za obećana ulaganja u zemlju. P

opović Kalezić dodaje da ohrabruje činjenica da do sada, postojeća Vlada, nije dodijelila ni jedno ekonomsko državljanstvo, a ima u proceduri 104 aplikanta i 221 člana njihovih porodica, odnosno ukupno 325 prijava.

Suljević podsjeća da su iz CGO već isticali da ne postoji prepreka da Vlada ukine taj program prije njegovog isteka, jer time ne bi bilo uskraćeno bilo kakvo pravo onima koji su već aplicirali, a čije bi se prijave morale obraditi po propisima koji su bili važeći u momentu aplikacije.

Navodi da je i poruka predstavnika EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Žozepa Borelja samo je jedna u nizu upozorenja koja stižu od najviših evropskih zvaničnika u vezi sa ovim pitanjem.

Borelj je prošlog mjeseca, tokom posjete Crnoj Gori, rekao da Evropske komisije (EK) očekuje da Crna Gora ugasi šemu "zlatnih pasoša" i uskladi viznu politiku s politikom EU.

Iz EK su više puta rekli da pažljivo prate ovaj program u Crnoj Gori, a ranije su protiv Malte i Kipra preduzeli mjere zbog skandala sa dodjelom državljanstava. Ove države prikupile su milijarde eura prodajući hiljade pasoša čime su, u nekim slučajevima, omogućile državljanstvo EU i osobama za kojima su matične zemlje raspisale potjernice.

Crnogorska Vlada je i 2010. godine pokretala program ekonomskog državljanstva, ali je odustala na zahtjev EU. Zbog pritiska Brisela, program nije pokrenut ni 2016. godine.

Krivokapićeva vlada "prodala" 301 pasoš, Markovićeva 108

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od MUP-a za period od 1. januara 2019. godine do 10. juna 2022. godine, osim za 241 Rusa, rješenja o državljanstvu izdata su i za osam ukrajinskih državljana, za tri iz Bjelorusije i šest iz Kine.

Među ostalima koji su na ovaj način dobili crnogorsko državljanstvo ima i građana Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Pakistana, Vijetnama, Saudijske Arabije, Irana, Sirije, Kazahstana, Švajcarske, SAD, Indije, Kuvajta, Hong Konga …

Vlada Zdravka Krivokapića odobrila je 301 rješenje o prijemu u crnogorsko državljanstvo, po osnovu posebnog programa ulaganja, dok je prethodna Vlada Duška Markovića dala 108 "zlatnih pasoša".

Programom je bilo predviđeno da se za tri godine (od januara 2019. do kraja 2021) "proda" dvije hiljade pasoša, pa je zbog slabog interesovanja Vlada Zdravka Krivokapića planirala da ga ukine krajem 2021. godine. Međutim 30. decembra 2021. donijela je odluku da program produži do kraja 2022. uz obrazloženje da investitori zbog kovid krize nijesu imali vremena da završe projekte. 

Ipak, tri nova projekta su uvrštena u listu razvojnih - izgradnja hotela Liko Soho Bar, Magnum Kolašin i hotel "B" u Kolašinu, po kondo modelu poslovanja.

Liko Soho je uvršten u listu u oktobru prošle godine za mandata Vlade Zdravka Krivokapića. Investitor ovog kondo hotela je Liko Soho Group, čiji su osnivači Liko Holding iz Ukrajine i Soho Group.

Magnum Kolašin u listu razvojnih projekata uvrstila je u junu ove godine Vlada Dritana Abazovića. Investitor je preduzeće Magnum divelopment iz Podgorice, a vlasnici su, prema podacima iz registra, ruski državljani Dmitrij Judin, Olga Čilikina i Zlata Merkurjeva.

Izgradnja hotela "B" Kolašin u listu razvojnih projekata uvrštena je u julu, a investitor je preduzeće Ski resort Kolašin 1450 biznismena Zorana Bećirovića.

Na listi razvojnih projekata iz oblasti turizma je i hotel Breza u Kolašinu, Kazahstanca Igora Bidila, vlasnika kompanija Velja voda i CG resort, koji je crnogorsko državljanstvo dobio 2017. godine.

Na listi je i projekat Durmitor Hotel and Villas Grka Petrosa Statisa, zakupca Svetog Stefana, koji takođe ima crnogorsko državljanstvo. Tu je i Bjelasica 1450 koji u Kolašinu gradi podgorička Zetagradnja, kao i kolašinski hotel K16 čiji je investitor konzorcijum Kolašin 1600 kojeg čine preduzeća Ski resort Kolašin 1600 Zorana Bećirovića i Gener2 SHPK iz Tirane u vlasništvu albanskih biznismena Baškima, Astrita i Ahmeta Uljaja. I projekat Hotel "D" sa depadansom "E" u Kolašinu investicija je Bećirovićevog preduzeća Ski Resort Kolašin 1450.

Na listi razvojnih projekata je i hotel Boka Place kompanije Adriatic Marinas-Porto Montenegro, kao i Montis hotel & resort u Kolašinu preduzeća Montenegro luxury hotels and resorts čiji su vlasnici Radoica Vuković i Vitalij Gornij.

Amma Resort Čanj projekat je biznismena Tomislava Čelebića, a hotel Cruiser u Budvi grade podgoričke kompanije Master inženjering i Bemax.

Vlada je šest projekata skinula sa liste razvojnih i to Bobotov Hotel & Resort na Žabljaku, Elite Hotel & Residence u Kolašinu, Hotel sa vilama 4*, Žabljak, Kraljicina plaža Miločer, Black Pine Mojkovac i hotel Kolašin Resort & Spa. Projekti su, kako je objašnjeno iz Vlade, skinuti sa liste zbog neispunjavanja investicionih obaveza i nedostavljanja bankarske garancije.  

Vlada ćuti o Deripaski

Ruski biznismen i nekadašnji vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) i Rudnika boksita Nikšić, Oleg Deripaska, ne nalazi se na listi sankcija Vlade Crne Gore.

Deripaska, poznat kao bliski saveznik Vladimira Putina i ruski kralj aluminijuma je pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD.

EU je Deripasku na listu sankcija stavila 8. aprila ove godine, kao "visokorangiranog oligarha Kremlja".

Britanska vlada uvela je sankcije Deripaski u martu, navodeći da se njegova imovina u Velikoj Britaniji procjenjuje na oko dvije milijardi funti i da je taj industrijalac "nekadašnji poslovni partner" Romana Abramoviča, bivšeg vlasnika britanskog fudbalskog kluba Čelzi, koji je takođe pod sankcijama kao "jedan od rijetkih oligarha iz 1990-ih koji su zadržali slavu pod Putinom".

SAD su sankcije Deripaski i za još 20-ak ruskih biznismena uvele još 2018. godine u pokušaju da se Moskva kazni za "globalnu malignu aktivnost" i miješanje u američke izbore.

Deripaska je zbog toga podnio tužbu, ali je izgubio spor pred američkim sudom. Pod sankcijama su se našle i njegove kompanije Rusal, En+group, Basic element ltd, Russian Machines, GAZ Group...

Deripaska je u ruskim medijima ocijenjen kao "Putinov omiljeni industrijalac", a američki mediji ga opisuju kao "jednog od oligarha kojima se Putin redovno obraća" i "manje-više stalni član delegacije koja prati predsjednika na putovanjima".

Na pitanje CIN-CG zašto Deripaska nije na listi sankcija Crne Gore, nijesu odgovorili iz Ministarstva vanjskih poslova ni iz Kabineta premijera Dritana Abazovića. Iz MUP-a su rekli da nijesu nadležni za ovo pitanje.

Deripaska je KAP i Rudnike Boksita kupio 2005. godine i njima je upravljao do 2009. na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja 2013, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju.

Ruski tajkun bio je blizak sa aktuelnim predsjednikom tada premijerom Milom Đukanovićem. Mediji su objavili da kada su pregovori o prodaji KAP-a 2005. godine "zapeli" Deripaska i Đukanović su to riješili "u četiri oka", uz čuveni "čivas" u nekadašnjem podgoričkom kafiću Grand.

Sa Deripaskom je bio blizak i aktuelni savjetnik predsjednika države Milan Roćen. Prema audio snimcima razgovora Roćena i Deripaske, koji su procurjeli 2019. godine, Roćen, tada ambasador Državne zajednice Srbije i Crna Gora u Moskvi, molio je Deripasku da iskorisi svoj uticaj na kanadskog milijardera Pitera Manka (koji je kasnije kupio Arsenal u Tivtu i napravio Porto Montenegro), kako bi on izlobirao odgovarajuće referendumske uslove kod Amerikanaca, odnosno Kontakt grupe.

Deripaska se već 2008. godine počeo žaliti na krizu u KAP-u i da nije dobio sve informacije o fabrici. Zbog toga je 2009. godine Crnu Goru posjetio ruski ministar za vanredne situacije, sada ministar odbrane, Sergej Šojgu, koji je dolazio kad god je "vanredna situacija".

Na kritike da ruske investicije imaju veze sa pranjem novca, Šojgu je još 2004. godine tokom posjete Crnoj Gori oštro odgovorio: "Kada se, tokom sankcija (1992-1995), većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata". Niko na to od crnogorskih zvaničnika nije odgovorio.

Kriza u KAP-u 2009. je riješena Ugovorom u poravnanju čime je Vlada stranom vlasniku dala subvencije za struju i garancije za kredit od 135 miliona eura, kojeg su na kraju platili građani Crne Gore. Odlukom o zaduživanju Crne Gore KAP-u je dato još 49,6 miliona eura garancija.

Državna revizorska institucija utvrdila je da su garancije date bez odgovarajućih kontragarancija, zbog čega su u aprilu prošle godine hapšeni bivši ministar ekonomije Branko Vujović i 11 državnih službenika. Oni su odmah pušteni da se brane sa slobode, a predsjednik države je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave "za doprinos doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima".

Deripaska je kasnije zbog KAP-a i Rudnika pokrenuo tri međunarodne arbitraže protiv Crne Gore, ali je na njima izgubio.

To mu nije smetalo da u Crnoj Gori na obali sagradi ogroman kompleks vila.

Deripaska, preko firme Overseas assets management posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura ili svega 18 eura po kvadratu zemlje na obali. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar.

Kvadrat zemljišta, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, na ovom području kreće se od 50 do 300 eura.

Radi se o raskošnom ljetnjikovcu sa mermerom obložene dvije spojene palate od 1.600 kvadrata, dok ostalih devet vila ima od 100 do 300 kvadata. Unutar kompleksa su i bazeni, ugostiteljski objekti, a gostima je omogućen i da se uskom stazom spuste do mora. Luksuzni kompleks opasan je pet metara visokim kamenim zidom, prilaz je strogo zabranjen svima koji nijesu gosti kompleksa.

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zeleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje.

Opština Kotor je, odgovarajući na zahtjev za slobodnim pristipom informacijama, navela da ne posjeduje ugovor sa Deripaskinom firmom.

Prema medijskim izvještajima, zemljišni kompleks 483.488 kvadrata je prodat za cijenu od 4.399.740 eura, ili svega devet eura po kvadratu.

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd, posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.  

Investitorima skoro 200 miliona eura

  Prema podacima Agencije za investicije (MIA), od početka sprovođenja posebnog programa ulaganja od posebnog značaja za ekonomski interes Crne Gore, u svrhu troškova postupka uplaćeno 28.250.000 eura.

"Ukupan iznos sredstava uplaćen u svrhu donacije za manje razvijena područja iznosi 12.600.000 eura, dok je za istu namjenu položeno na escrow račun ukupno 53.500.000", rekli su za CIN-CG iz Agencije.

Naveli su da je ukupno investitorima kroz program uplaćeno 33.900.000 eura, dok je na escrow račun za tu namjenu položeno ukupno 156.550.000 eura.

Biljana Matijašević

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

  Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio - oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina - nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti -  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada - u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage). ,

,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost - disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage - pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci''.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na 'facebook' stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je - Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka'', navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja''.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

”Suština borbe protiv kriminala već dugo nije stavljanje ljudi iza rešetaka, već oduzimanje imovine i novca, to njih najviše boli”, ističe poznati regionalni stručnjak za borbu protiv korupcije Drago Kos

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je za šest godina uspjelo da trajno oduzme samo dva stana i 3.063 mtara kvadratna zemlje, za koje je dokazalo da su stečeni kriminalom. U istom periodu, pokrenuto je 79 finansijskih istraga, a uspješno su okončane - dvije.

To je bilans finansijskih istraga SDT-a, prema izvještajima tužilaštava od 2016. do 2021. godine.

Vođenje uspješnih finansijskih istraga, pored neefikasnosti SDT-a, ali i cjelokupnog pravosudnog sistema, sprečavaju i druge karike u lancu. Problem je bila i spremnost Uprave policije da se uhvati u koštac sa ovim problemima, ali i drugih institucija važnih za sprovođenje finansijskih istraga. Tako, Crna Gora nema Centralizovani registar bankovnih računa, ni Registar stvarnih vlasnika još nije dostupan, a podaci Državnog katastra često su zastareli.

Bila je otežana i međunarodna saradnja. Crna Gora, tokom 2019. i 2020.godine, nije imala pristup ključnim međunarodnim podacima o sumnjivim transakcijama. Do toga je došlo kada je Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma postala dio Uprave policije, pa je Crna Gora godinu dana bila isključena iz Egmont Grupe - međunarodne asocijacije finansijsko-obavještajnih službi, koja je obezbjeđivala svjetsku razmjenu obavještajnih podataka o pranju novca.

Poznati regionalni stručnjak za borbu protiv korupcije, Slovenac Drago Kos, za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da su finansijske istrage osnovno sredstvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, te da su te istrage mnogo važnije od samog dokazivanja krivičnog djela i odlaska u zatvor.

”Suština borbe protiv kriminala već dugo nije stavljanje ljudi iza rešetaka, već oduzimanje imovine i novca, to njih najviše boli”, ističe Kos.

Kos ističe da bi policija i tužilaštvo treba da promijene način djelovanja. Trebalo bi odmah da pokrenu istrage o tokovima novca i dokazivanju protivpravno stečene imovinske koristi, umjesto što se obično bave samo onim elementima krivičnih djela koji dokazuju krivicu pred sudom.

SDT i Viši sud u Podgorici su odbili zahtjeve CIN-CG za slobodnim pristupom informacijama o finansijskim istragama vođenim od 2016. godine. Nijesmo dobili ni rješenja kojima se usvajaju ili odbijaju zahtjevi za trajno oduzimanje imovine, ali ni one o obustavljenim istragama.

Prema javno dostupnim izvještajima SDT-a, 2016. godine donijeta su gotovo sva rješenja o trajno oduzetoj imovini i to u takozvanom predmetu “zelena milja” zbog šverca narkotika. U ovom predmetu oduzet je stan od 53 metra kvadratna od osuđenog člana grupe Dejana Rovčanina. U tom predmetu oduzeto je i zemljište od 3,063 metra kvadratna.

Prema dostupnim podacima SDT-a, 2019. godine trajno je oduzet i stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića, sina Svetozara Marovića, odbjeglog šefa budvanske kriminalne grupe koja je osuđena zbog milionskih malverzacija. Oko ovog stana, međutim, sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koai je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.

Iako su iz SDT-a u medijima ranije tvrdili da su u tkz. “budvanskim predmetima” trajno oduzeli i vilu u Bečićima, u izvještajima tužilaštava se nigdje ne pominje da je ova nekretnina supruge Svetozara Marovića trajno oduzeta. CIN-CG je tražio pojašnjanja oko vile, međutim, SDT nije odgovorio ni na taj upit.

Privremeno oduzimaju milione, pa ih vraćaju uz odštete

SDT godinama dok je na čelu bio Milivoje Katnić nije propuštao da se pohvali milionskom imovinom koju oduzima, ali samo privremeno dok traje sudski postupak. U svim velikim slučajevima, kao što su oni vođeni protiv Kalića ili Šarića, zaplijenjena imovina je vraćena. I ne samo to, građani su iz budžeta platili i milionske odštete zbog nepravilnog održavanja, ili izgubljene dobiti ove privremeno oduzete imovine.

Nakon 2016. godine, u kojoj su pokrenute dvije finansijske istrage i trajno oduzeta imovina u slučaju “zelena milja”, prema izvještajima tužilaštva, u 2017. godini pokrenuto je 19 finansijskih istraga. Nije bilo trajnog oduzimanja imovine, a SDT je tražio privremenu zapljenu u osam predmeta.

U 2018. godini pokrenute su finansijske istrage u sedam predmeta. Iz ranijeg perioda aktivno je bilo 20 finansijskih istraga.Tražili su privremeno oduzimanje imovine u sedam predmeta. Ni ove godine nije bilo trajno oduzete imovine.

U 2019. godini pokrenute su finansijske istrage u 15 predmeta, a u radu je, prema podacima SDT-a, bilo i 29 finansijskih istraga iz ranijih godina. Te godine tražili su privremeno oduzimanje imovine u šest predmeta, a trajno je oduzet samo stan Miloša Marovića, koji je bio procijenjen na 300.000 eura, što je mnogo manje od štete koju je ova grupa nanijela društvu.

Tokom 2020. pokrenute su finansijske istrage u 11 predmeta i jedno proširenje postojeće finansijske istrage. U radu je bilo i 32 finansijske istrage iz ranijih godina, dvije su obustavljene, a privremeno je oduzeta imovina u 11 predmeta. Nije bilo trajnog oduzimanja imovine.

U 2021. u 25 predmeta pokrenuta je finansijska istraga i u jednom predmetu je proširena postojeća, a u radu je bilo i 44 istrage iz ranijih godina. Jedna finansijska istraga je obustavljena, a u četiri predmeta je privremeno oduzeta imovina. Ni ove godine, prema izvještajima, nije bilo trajnog oduzimanja imovine.

U izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za 2021. godinu se prvi put pominje i koliko su trajale finansijske istrage. “Finansijske istrage su minimalno trajale 15 dana, a maksimalno šest godina, tako da su u prosjeku istrage po licima trajale 85 dana”.

EU traži rezultate u oduzimanju imovine

Da je situacija u sprovođenju finansijskih istraga loša upozorava već godinama i Evropska komisija (EK). U izvještaju za 2021. ističe se da su u Crnoj Gori veoma skromni rezultati vezani za oduzimanje imovine stečene krivičnim djelima i korupcijom na visokom nivou.

”Treba poboljšati bilans ostvarenih rezultata u privremenom i trajnom oduzimanju imovine i pravosnažnim sudskim odlukama u predmetima korupcije”, piše u izvještaju.

EK traži da se revidiraju zakoni vezani za finansijske istrage i povraćaj imovine, te da se usklade sa međunarodnim standardima i praksama Evropske unije. Zahtijeva se i integrisani pristup svih organa, kako bi se obezbijedili uslovi za uspostavljanje održivog bilansa rezultata u ovoj oblasti.

Pregovaračka poglavlja 23 i 24, koja se odnose na reformu pravosuđa, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, Crna Gora je otvorila prije gotovo devet godina.

U prethodnim izvještajima EK se ističe i da stanje katastra u Crnoj Gori, čiji su podaci nedovoljni i dijelom zastareli, predstavlja prepreku za efikasne finansijske istrage. Napominje se i da mimo SDT-a, osnovni i viši tužioci gotovo uopšte ne pokreću finansijske istrage. “Praksa finansijske istrage i dalje se razlikuje od prakse EU i standarda Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF), jer se koristi samo kao način za realizaciju takozvane ‘proširene konfiskacije’, a ne kao podrška sprovođenju same kriminalističke istrage”.

Ističe se i da se međunarodna policijska saradnja, ključna u finansijskim istragama, nedovoljno koristi, te da Crna Gora nema centralizovani registar bankovnih računa, niti registar stvarnih vlasnika, što predstavlja zahtjev iz pete Direktive EU protiv pranja novca.

”U njihovom odsustvu, identifikacija stvarnih vlasnika privatnih kompanija i praćenje finansijskih transakcija i dalje traju dugo i predstavljaju izazov”, dodaje se u dokumentu.

Miljanić: Rak rana crnogorskih institucija

”Finansijske istrage su rak rana crnogorskih institucija”, kaže za CIN-CG ministar bez portfelja zadužen za borbu protiv korupcije Zoran Miljanić. On ocjenjuje da se do sada traljavo radilo, te da je to jedan od glavnih razloga što imamo malo slučajeva trajno oduzete imovine.

Neophodna je, smatra Miljanić, puna koordinacija svih institucija sistema da bi se uspješno vodile finansijske istrage.

”Suština borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije je da se nelegalni finansijski tokovi prekinu i oduzme imovina”, naglašava i ministar.

Kos dodaje i da bi finansijske istrage bile uspješne, registri moraju da funkcionišu, da je sve ažurirano i u elektronskoj formi.

Nije dovoljno da postoji zakon, mora postojati neko ko hoće i umije da upotrijebi taj zakon, kaže Kos.

Trebalo bi, dodaje, pojačati i brojčano i znanjem i tužilaštvo i policiju, jer imaju veoma značajna ovlašćenja, koja iziskuju mnogo rada.

”Moraju postojati ljudi specijalizovani za to u policiji i tužilaštvu koji će praktično samo time da se bave, treba ih osloboditi drugih obaveza”, ocjenjuje Kos.

Miljanić dodaje da je međunarodna zajednica itekako raspoložena da pruži maksimalnu podršku i u angažovanju eksperata, jer mi nemamo dovoljno kadra koji može iznijeti ovu borbu. On objašnjava da, između ostalog, imamo i jako malo finansijskih stručnjaka koji hoće da rade taj posao, jer su plate male.

”Ako neko u banci ima mnogo veću platu, zašto bi radio taj težak i rizičan posao”, pojašnjava ministar.

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije, koji bi ubrzo tebalo da se osnuje, uvezaće sve institucije, što bi trebalo da olakša i vođenje finansijskih istraga, tvrdi ministar Miljanić.

”Savjet će izraditi i Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije. Mi smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja nikad nije imala tu strategiju”, naglašava on.

Drago Kos prenosi slovenačka iskustva. Tamo je Ustavni sud poništio zakon, jer je predviđao i retroaktivno oduzimanje imovine, pa rezultati, ni u toj državi, nijesu zadovoljavajući.

Naš region bi trebao da slijedi primjere skandinavskih zemalja, koje su dosta uspješne po tom pitanju, zaključuje Kos. “Na počiniocu je da dokaže odakle mu imovina”, ističe on.

Mijenjaju zakon da bi oduzimali imovinu bez presude

Naš Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću iz 2015. godine predviđa oduzimanje cjelokupne imovine i novca koji su pribavljeni krivičnim djelom. Pored toga oduzima se i sva imovina za koju se sumnja da je pribavljena krivičnim djelima, osim ako počinilac “ne učini vjerovatnim” da je stekao legalno. Imovina se može oduzeti i od članova porodice i povezanih lica.

Ministarstvo pravde radi na izmjenama ovog zakona, kako bi se imovina ubuduće mogla oduzimati i bez presude suda, što sugerišu i iz EK. Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću je u završnoj fazi i uskoro se očekuje njegovo usvajanje.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG nijesu precizirali kada će Predlog biti završen, navodeći da rade na njemu u skladu sa preporukama eksperata EU, kako bi dobili kvalitetan zakon.

 

U Bijelom Polju oduzeto 15 eura

  Viši sud u Bijelom Polju je od 2016. godine do danas trajno oduzeo - 15 eura. To piše u odgovoru predsjednika Suda Milana Smolovića, na zahtjev CIN-CG o slobodnom pristupu informacijama.

”U traženom periodu protiv okrivljenog M.LJ., koji je oglašen krivim zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđen na godinu dana zatvora, izrečena je mjera bezbjednosti oduzimanja novčanica u apoenima od 10 i pet eura”.

Više državno tužilaštvo u Podgorici je u posljednjih nekoliko godina pokrenulo 14 finansijskih istraga. Od Višeg suda u Podgorici tražili su samo trajno oduzimanje jednog stana u Svetom Stefanu od 36 metara kvadratnih.

U izvještaju TS-a se ističe da u podgoričkom Višem tužilaštvu ne postoje posebna odjeljenja specijalizovana za efikasno vođenje finansijskih istraga i finansijskog kriminala.

Maja BORIČIĆ

Američki bjegunci boravili u Tivtu sa lažnim pasošima. Šef kriminalne mreže otvorio i firmu u Crnoj Gori koja bi se bavila vrijednim nekretninama. IP adresa odala američkim istražiteljima lokaciju bjegunaca. Iz policije kazali da ne znaju zašto su izabrali baš Crnu Goru

Kada su u predvečerje 3. septembra privatnim avionom sletjeli na tivatski aerodrom, crnogorske vlasti nisu ni slutile da se iza meksičkih pasoša na ime Roberto Niko De Leon i Natali Rose Perez Garsija zapravo kriju američki milioneri koje potražuje Federalni istražni biro (FBI), pokazalo je zajedničko istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i "Los Anđeles tajmsa".

Nepune tri sedmice kasnije, De Leon je osnovao "Leon enterprajsis", kompaniju koja je trebalo da se bavi vrijednim nekretninama. Kompanija registrovana na iznajmljeni stan u zgradi "Elena" u Porto Montenegru poslužila mu je da od tivatske jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova u decembru dobije jednogodišnju boravišnu dozvolu.

Višemjesečnu idilu "pokvario" je specijalni agent FBI Džastin Palmerton, koji je vidio da neko preko IP adrese na crnogorskom primorju u januaru pristupa jednom od bankovnih računa koje je biro označio sumnjivim. Crnogorske vlasti su na molbu američkih kolega počele da istražuju i ustanovile da se vjerovatno radi o američkim bjeguncima. Uz manje pehove, policija će 22. februara u jednom tivatskom frizerskom salonu prvo uhapsiti Garsiju, a nekoliko sati kasnije u Hotelu "Budva" lišiti slobode De Leona i njegovu pratilju, navodno britansku državljanku Isabelu Angelu Adamos.

Na osnovu fotografija, ali i otisaka prstiju potvrdiće da se iza De Leona zaista krije Ričard Ajvazjan, da je Garsija u stvari njegova supruga Marijeta Terabelian, a da je Adamos njihova rođaka Tamara Dadjan. Njih troje su dio kriminalne mreže koja je oštetila američki fond za suzbijanje posljedica koronavirusa za oko 18 miliona dolara. On je pred američkim sudom zbog toga u odsustvu osuđen na 17, njegova supruga na šest, a Dadjan, supruga njegovog brata Artura Ajvazijana, na gotovo 11 godina.

FBI je nudio 20.000 dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja para.

Američke vlasti su od Crne Gore zatražile da se bjegunci izruče, do čega još nije došlo, jer je u toku postupak pred podgoričkim Višim sudom.

Na pitanje da li zna zašto su bjegunci izabrali baš Crnu Goru, načelnik Odsjeka Uprave policije (UP) za međunarodnu operativnu saradnju Dejan Boljević kazao je da je da ne zna. "To je dobro pitanje, ali zaista ne znamo. Prema informacijama koje smo dobijali prilikom traganja za njima, nijesu imali lokalne kontakte ili nešto slično. Ima dosta informacija o poslovnim mogućnostima kada su u pitanju nekretnine ovdje u Crnoj Gori. Možda zato", kazao je on prilikom susreta sa novinarima. Dvoje od troje bjegunaca su godinama u Kaliforniji bili uključeni u posao s nekretninama.

Pomoć izvukli i na preminulog tasta

Roberto i Natali nijesu jedini lažni identiteti koje su koristili supružnici. Kako je pisao "Los Anđeles tajms", prilikom presijedanja na aerodromu u Majamiju u oktobru 2020. godine, carinici su zaustavili Ajvazijana i Terabelian, pretresli njihov prtljag i telefone.

Ajvazijan je kod sebe imao kreditne kartice na ime Julija Žadko, a Terabelijan jednu na ime Viktorija Kauičko. FBI je mjesecima pokušavao da utvrdi ko su Žadko i Kauičko – analizirajući bankovne račune, prateći osumnjičene, ali i preturajući po otpacima.

Nekoliko dana nakon što je američki Kongres odobrio 2,2 bilijarde dolara vrijedan program pomoći manjim preduzećima, Žadko se prijavio za 112.000 dolara zajam za firmu " Top Quality Contracting", a Kauičko je dan kasnije zatražila 150.000 dolara za kompaniju " Journeyman Construction ". Grupa je do avgusta iste godine zatražila čak 151 zajam za fiktivne (shell) kompanije u Los Anđelesu za koje su korišteni lažni identiteti, lažirane poreske prijave i platne liste. Fiktivne kompanije navodno su se bavile raznim biznisima, kao što je berbernica, automahaničarska radnja, juvelirnica i sl.

Američki sud je u junu prošle godine proglasio osam članova kriminalne mreže krivim. Brat Ajvazijana, Artur Ajvazijan, na sudu je kazao da je za sve kriva njegova supruga Tamara Dadjan. Prilikom pretresa u njenoj kućnoj kancelariji istražitelji su našli veliki broj lažnih identifikacionih dokumenata i dozvola, kao i čekova i kreditnih kartica na izmišljene identitete.

Artur Ajvazijan je kazao sudu da je pitao suprugu da li može da se prijavi za vladinu pomoć, jer je pandemija negativno uticala na njegov prevoznički biznis. Ona je, kako je ispričao, rekla da može i da će ona to urediti umjesto njega.

Tokom sudskog proces ispotaviće se da su njegova supruga i brat bili glavni u osmišljavanju plana kako da izvuku novac iz fonda. Oni su samo jedni od mnogih koji su zloupotrijebili fond za pomoć u suzbijanja posljedica pandemije koronavirusa.

Grupa je često koristila imena ljudi iz istočne Evrope, čiji su identiteti ukradeni sa viza osoba koje su studirale u SAD, kazao je tužilac poroti tokom suđenja. Na njihova imena otvarani su bankovni računi, ali su korištena i u prijavama za zajmove koje je dijelila američka vlada.

Revizori su primijetili da su različite kompanije iz ovog lanca podnosile istovjetne radne liste, tvrdeći da imaju osam, 11 ili 22 radnika, ali i da su drugi detalji slični.

Ajvazijan i Dadjan su često jedno drugome slali fotografije lažnih aplikanata. "Jesi li već jednom koristio lice ovog lika?" glasila je jedna od tekstualnih poruka koje je Dadjan slala Ajvazijanu. Takođe su se šalili na račun korištenja identiteta jednog preminulog muškarca iz njihove domovine Jermenije. "Hajde, ova budala je umrla na jermenskoj zemlji", napisala je Dadjan.

Ajvazijan je čak koristio identitet preminulog tasta, Nazara Terabeliana. Pet dana nakon što je umro u julu 2020, ime tasta našlo se na listi aplikanata za više od 500.000 dolara za fiktivnu kompaniju "Mod interiors", koja ima isti naziv kao jedna firma koja zaista postoji. Dio novca korišten je za plaćanje računa za sahranu Terabaliana.

Porodica je novac koristila za luksuzan život, između ostalog na kupovinu dijamanata, "roleks" staova ali i nekretnina u Los Anđelesu, među kojima je i zalog za 3,25 miliona dolara vrijednu kuću ali i još dvije, od kojih je jednu, ispostaviće se po računima za komunalije, koristila majka Terabelian.

Nakon što su uhapšeni u Majamiju, Terabelian je iz pritvora obavila dva poziva gdje je na engleskom i jermenskom razgovarala sa nepoznatim osobama, a u jednom od poziva je kazala: "Pokušaj da očistiš kuću što je bolje moguće. Očisti sve", navodi se u dokumentima, što je jedan od dokaza da je i iz zatvora nastojala da prikrije dokaze.

Agenti pod punom orpemom su upali kasnije na imanje Terabelian, koja je, kada je primijetila oklopna vozila, bacila u grmlje kesu sa oko 450.000 dolara u gotovini.

Prekinuli nanogice, ostavili djecu, ali ne i psa

Bračni par Ajvazijan i Terabelian je do izricanja presude boravio u kućnom pritvoru, odnosno nosio nanogice. Pet dana prije nego što će sletjeti u Crnu Goru, oni su presjekli nanogice, ostavili oproštajno pismo za svoje troje maloljetne djece i pobjegli. Vjerovalo se da su se preko Meksika zaputili za rodnu Jermeniju, koja nema sporazum o izručenju sa SAD.

"Moramo da vas napustimo jer nemamo drugih opcija" i "ovo nije zbogom već kratak predah jedni od drugih", navodi se u pismu u koje je CIN-CG imao uvid.

Ostavili su troje djece, ali su sa sobom doveli psa. Pas je sa njima došao u Tivat "cesnom C650" mađarske kompanije "JetStream Air", koji je početkom septembra sletio sa lisabonskog aerodroma "Humberto Delgado". Potvrda o ovom letu dobijena je od Aerodroma Crne Gore.

Osim stana u Porto Montenegru, iz policije su kazali da su iznajmili još jedan u blizini, ali i vilu sa bazenom na 10 minuta hoda udaljenosti u tivatskom naselju Donja Lastva. Villa Lastva, koja se nalazi na samoj obali mora, bila je iznajmljena od novembra do maja. Cijena ove vile za samo jednu sedmicu iznosi i više od 4.000 eura, vidjeli su novinari na portalu Booking.com, koji je specijalizovan za iznajmljivanje smještaja.

Nije poznato zbog čega su im bile potrebne tri skupe nekretnine, ali se vjeruje da su namjeravali da ih koriste u slučaju da im se pridruže drugi članovi porodice.

Da su planirali duže da ostanu u Crnoj Gori sugeriše i to što su u kontejnerima preko Luke Bar pristigla dva skupa automobila, a koji su poslije hapšenja prvo bili ispred zgrade tivatske policije, a zatim Uprave za katastar i državnu imovinu - crni "BMW" i "rendž rover". "Vozila se i dalje nalaze na čuvanje kod Uprave na lokaciji parking prostor za skladištenje privremeno i trajno oduzetih vozila", kazali su Uprave za CIN-CG.

Tokom istraživanja, novinari CIN-CG i "Los Anđeles Tajmsa" razgovarali su sa više komšija ali i desetak radnika u Porto Montenegru.

Jedan od njih prisjetio se da se Terabelijan pred novogodišnje praznike raspitivala kako može nabaviti pravu, a ne plastičnu jelku. "Bila je veoma prijatna", kazala je jedna sagovornica, nakon što su novinari pokazali njenu fotografiju iz američkog pritvora. Terabelijan je, kažu, davala i izdašne bakšiše, pa je jedan trgovac kazao kako se šalio sa kolegama da tako visoke napojnice rijetko stižu od ljudi čiji je novac stečen teškim radom.

Propust sudije doveo do bijega Dadijan

Tri mjeseca nakon što su njeni rođaci stigli u Crnu Goru i opušteno živjeli sa svojim lažnim identitetima, početkom decembra prošle godine sud u Kaliforniji osudio je Dadjan na 10 godina i 10 mjeseci robije. Mada je tužilaštvo tražilo da ona odmah počne služenje kazne, navodeći "visoku vjerovatnoću" da će pobjeći kao dvoje rođaka, sudija je odlučio da joj da rok od 30 dana da se prijavi za služenje kazne.

Umjesto nanogice, ona je dobila naredbu da se periodično javlja tužilaštvu putem mobilne aplikacije sa tehnologijom prepoznavanja lica. Rok za početak služenja kazne za nju i supruga, od kojeg je bila rastavljena, bio je 28. januar u podne. Suprug se prijavio da služi kaznu, a ona je četiri minuta po probijanju roka nazvala nadležnog službenika i obećala da je na putu. Zatim je, prema dokumentima FBI u koja je CIN-CG imao uvid, ostavila telefon u kancelariji advokata i pobjegla iz zemlje. Ona je ostavila dvije maloljetne ćerke, a desetak dana kasnije sletjela je u Podgoricu iz Beča, redovnom linijom kompanije "Austrijan", koristeći britanski pasoš na ime Isabela Angela Adamos.

Za razliku od rođaka, ona neće dugo uživati u čarima crnogorskog Primorja.

Crnogorska policija je, nakon što je potvrdila identitet para, u utorak 22. februara prvo otišla na adresu vile u Donjoj Lastvi. Prema više izvora, policija je došla ispred vile i kada su stupili u kontakt sa Ajvazijanom, kazao im je da će im dati potrebna dokumenta samo da se navodno pobrine za psa. Dok je policija čekala pred kapijom, Ajvazijan je, prema riječima više osoba koji su vidjeli snimak sa sigurnosnih kamera, skočio sa sprata kuće i pobjegao pored bazena kroz zadnje dvorište na magistralni put.

Policija je zalud čekala i nakon nekog vremena krenula prema stanovima. Tamo su prvo u Portu lišili slobode muškaraca koji je šetao psa, vjerujući da je riječ o Ajvazijanu. Ispostaviće se da je u pitanju mještanin koji je bio plaćen za povremenu brigu o njihovom kućnom ljubimcu.

Policija je u međuremenu došla do saznanja da je Terabelian u jednom frizerskom salonu, ali je osoblje navodno spriječilo službenike da uđu bez naloga. Međutim, ona je kasnije uhapšena.

Govoreći o ovom hapšenju, načelnik Odjeljenja UP međunarodnu operativnu saradnju Dejan Boljević kazao je da informacije o kretanjima ove grupe nijesu dobili samo korsteći savremene tehnologije, već i sa terena od mještana. "Nekad treba izaći malo na teren, porazgovarati sa ljudima i možete saznati ponešto. Ne zaboravite da je Tivat veoma mali grad. Svako svakoga zna u Tivtu. I kada se nešto dešava na ulici, svi su zainteresovani da vide šta se dešava.

U Los Anđelesu možda ne znaš ko su ti komšije, ovdje znaš šta imaju za ručak," pojasnio je on kako su došli do informacija o frizerskom salonu. U trenutku hapšenja, Terabelian nije kod sebe imala samo lažni meksički, već i britanski pasoš. Interpol je u međuvremenu kazao crnogorskoj policiji da postoji vjeorvatnoća da i njen suprug posjeduje britanski pasoš.

Kroz samo nekoliko sati, policija će saznati da se Ajvazijan koristeći taj pasoš prijavio u hotelu "Budva" u crnogorskoj metropoli turizma. Ajvazijan i Dadijan će biti uhapšeni oko 2.15 poslije ponoći u hotelskoj sobi.

Dadjan je, ispostaviće se, bila iznenađenje za crnogorsku, ali i za američku policiju. "U tom trenutku nismo znali ko je treća osoba, jer smo imali informacije samo o njih dvoje. Lišili smo je slobode. Znali smo da svi imaju britanske pasoše, a priveli smo je kako bisno izvršili provjeru identiteta. Na osnovu tog pasoša, ona nije bila tražena osoba", kazao je Boljević.

Dodao je da su provjeravali identitet preko FBI ali i interneta, a da je Dadjan u pitanju potvrdili su na osnovu fotografija koje su bile objavljene u medijima.

Ajvazijan, Terabelian i Dadjan nalaze se u spuškom zatvoru, a prema informacijama Boljevića, svi troje su u međuvremenu osuđeni za krivično djelo posjedovanja falsifikovanih isprava.

Za to je Dadjan osuđena na četiri mjeseca pred kotorskim Osnovnim sudom. Sudu je, prema dokumentu u koji smo imali uvid, kazala da je bila prinuđena da dođe u Crnu Goru jer je njen život bio ugrožen, da je ovdje imala samo jednog prijatelja a da nije imala porodicu ili biznis, kao i da je svoju odbranu izmijenila u odnosu na onu pred tužilaštvom jer njena branjenica nije govorila engleski jezik.

Prema nezvaničnim saznanjima, njeni roditelji nalaze se u Crnoj Gori, iščekujući odluku o izručenja.

Postupak o izručenju ove trojke je pred podgoričkim Višim sudom. Sudija za istragu Suzana Mugoša odredila je ekstradicioni pritvor za Ajvazijana i Terabelian koji može trajati do šest mjeseci, a koji se na zahtjev SAD može produžiti za još dva mjeseca, navodi se u odgovoru Suda.

Ajvazijan je tražio politički azil, koji će, pretpostavlja se, teško dobiti. Njegova supruga, međutim, je u procesu pristala na izručenje.

"Predmeti su još uvijek u radu, pred krivičnim raspravnim vijećem ovog suda, dakle nije donijeto rješenje o ispunjenosti uslova za izručenje imenovanih lica", kazala je za CIN-CG Marija Raković iz Višeg suda.

To je potvrđeno i iz Ministarstva pravde, jer će konačnu odluku o izručenju donijeti ministar Marko Kovač. Pomoćnik ministra za međunarodnu saradnju Sreten Jakić kazao je za CIN-CG da Ministarstvu nisu dostavljene odluke suda u ovim slučajevima.

"Postupci izručenja smatraju se najsloženijim predmetima u okviru međunarodne pravne pomoći i Ministarstvo pravde ulaže sve napore da, u skladu sa domaćim propisima i međunarodnim standardima u ovoj oblasti, ostvari saradnju sa nadležnim organima Crne Gore i državama po čijim zahtjevima za izručenje se postupa", kazao je Jakić.

Na pitanje da li vjeruje da je Crna Gora dobro mjesto da se krije od pravde, Boljević poručuje da je ova država "premala zemlja za skrivanje". "Sa svim ovim hapšenjima, pokušavamo da predstavimo Crnu Goru kao zemlju u kojoj bjegunci nijesu dobrodošli. Imamo odličnu statistku kada je u pitanju hapšenje bjegunaca. To je način kako možemo spriječiti da neko pomisli da je Crna Gora sigurno utočište osobama za koje se traga. Do sada smo našli svakog ko se krio u Crnoj Gori," kazao je on prilikom susreta sa novinarima.

Ostaje nepoznato gdje su završili silni milioni ove grupe, pokradeni iz američkih fondova, ali nam je rečeno da se i o tome vodi istraga sa partnerima iz SAD.

 

Dahlan dobio pasoš, iako se smatra bjeguncem

Mnogi bjegunci od pravde u Crnoj Gori traže utočište.

Troje američkih bjegunaca samo su obični presupnici u poređenju sa visokim zvaničnicima različitih zemalja osuđenih za korupciju, koji su ovdje ne samo nalazili utočište i poslove, već i dobijali državljanstva.

Tako su mediji prije više godina pisali da je biro predsjednika Palestine Mahmuda Abasa saopštio da je novac koji su Mohamed Dahlan i Mohamed Rašid koristili za investicije u Crnoj Gori vjerovatno pronevjeren iz njihovih javnih fondova.

Dahlan je bio ministar bezbjednosti u jednoj bivšoj palestinskoj vladi, a Rašid savjetnik pokojnog lidera Jasera Arafata. Abas je Dahlana optuživao i da stoji iza ubistva Arafata. Iz biroa palestinskog predsjednika su tada ukazali da je za njih neprihvatljiva odluka crnogorske vlasti da 2012. godine dodijeli državljanstvo Crne Gore Dahlanu, koji je, istakli su tada, u odsustvu osuđen na višegodišnju kaznu zatvora u svojoj matičnoj zemlji.

Počasni državljanin 2009. godine postao je Taksin Šinavatra, nekadašnji premijer Tajlanda koji je u svojoj državi bio proglašen krivim za korupciju, a nekoliko godina kasnije i malezijski državljanin Vei Seng Pu, koji je bio hapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja.

Svi oni su imali poslove i registrovane firme u Crnoj Gori.

Miloš RUDOVIĆ

Samo 11 odsto učenika OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” iz manjinskih populacija završilo je osmi razred ove školske godine, dok je isti razred lani prošlo njih 92,30 odsto. Država još nema temeljne analize uzroka i posljedica urušavanja sistema

Svega 11 odsto učenika iz romske i egipćanske populacije završilo je osmi razred u Osnovnoj školi “Božidar Vuković Podgoričanin” ove školske godine. Samo godinu ranije taj je razred uspješno prošlo njih čak 92,30 odsto. U školskoj 2019/2020. godini, kada je počela pandemija, prolaznost učenika iz ove populacije je u svim školama bila 100 odsto, kao i sve ostale djece, jer je Ministarstvo prosvjete (MP) te godine donijelo preporuke da zbog kovida svi prođu razred.

Stopa prolaznosti učenika romske i egipćanske populacije u 2021/2022. godini u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” opala je u svim ostalim razredima od četvrtog na više u odnosu na školsku 2020/2021. Tako je prolaznost u sedmom razredu sa 81,57 odsto, koliko je bila prošle školske godine, ove pala na svega 17,86 odsto, u šestom sa 88,13 odsto na - 22 odsto. U devetom - sa 100 na 45 odsto.

Prema riječima dekanice Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Tatjane Novović, u kovid-19 okolnostima, već prisutne poteškoće dobile su nove dimenzije i učinile status ovih porodica i njihove djece još ranjivijim i komplikovanijim.

”Više je razloga za to - slabiji prihodi, neadekvatni uslovi života, nedostajuća digitalna pomagala za uključivanje učenika iz romske i egipćanske populacije u nastavu na daljinu.” O predškolskom kontekstu da i ne govorimo, koji je bio ‘manje važan’ za svu djecu. Stoga je i očekivano da rezulati učenja, i onako prilično upitni, budu još slabiji”, kazala je Novović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

I predstavnici OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” za CIN-CG navode pandemiju kao glavni razlog loših rezultata. U ovoj školi, u naselju Konik u glavnom gradu, od ukupnog broja učenika, 50 odsto je iz ove populacije – njih 585.

Ta škola nije jedina u kojoj su podaci u vezi s uspjehom romskih i egipćanskih učenika zabrinjavajući.

”Prosječni krajnji uspjeh pogoršao se zbog mnoštva razloga: same onlajn nastave, nedostatka tehničkih sredstava – telefona, interneta, tableta za učenike, nedostatka mogućnosti praćenja onlajn nastave, kao i održavanja dopunske nastave i slično”, potvrdio je za CIN-CG i koordinator za prevenciju ranog napuštanja školovanja i profesor razredne nastave u OŠ “Radomir Mitrović” u Beranama Nikola Raičević.

U toj školi, u koju ide 154 učenika iz manjinskih populacija, dobrim se pokazao projekat mentorstva u saradnji sa NVO Mladi Romi, kojim već tri godine pomažu učenicima da savladaju gradivo. U prve dvije godine, mentorstvom su bili obuhvaćeni učenici osmog i devetog razreda, dok je ove školske godine, zbog nedostatka sredstava, projekat obuhvatao samo djecu devetog razreda.

U nekim školama, i pored neredovnog pohađanja nastave i nepostojanja uslova za praćenje časova, uspijevaju da završe razrede.

”Period pandemije korona virusa negativno je uticao na obrazovna postignuća svih učenika, a naročito na romske i egipćanske učenike. Iz tih razloga, škola je bila tolerantnija i popustljivija u svojim zahtjevima. S pojavom virusa i prelaskom na onlajn nastavu, najveći broj učenika romske nacionalnosti je bio vrlo malo uključen u nastavne aktivnosti”, kazali su CIN-CG-u iz OŠ “Milan Vuković” iz Herceg Novog.

Kako su još naveli, samo manji broj učenika iz ove zajednice nije imao digitalnu opremu i nije bio u prilici da ostvaruje kontakt s nastavnicima. “Ostali to jednostavno nijesu doživljavali kao obavezu i uglavnom nijesu izvršavali svoje zadatke. Njihovi roditelji nijesu doprinosili da se taj problem prevaziđe. Međutim, i u takvim okolnostima, svi učenici su uspješno završili razred”, napominju.

Iz OŠ “Mileva Lajović-Lalatović” u Nikšiću za CIN-CG su istakli da je opšti uspjeh ovih učenika u 2020. i kasnije - nešto bolji nego u prethodnim godinama. Nastavnicima je sugerisano da “prilikom vrednovanja postignuća planiranih ishoda učenja, u konačnu ocjenu, pored rezultata rada učenika koji se odnose na znanje, razumijevanje ili primjenu naučenog, treba uvrstiti učenikov trud, ažurnost da na vrijeme odgovori na postavljene zadatke, poštovanje dogovora i slično…”.

”Učenicima se pruža kontinuirana individualna podrška kroz organizaciju dopunske i dodatne nastave. Takođe, u saradnji sa NVO Mladi Romi, za učenike osmog i devetog razreda je obezbijeđena mentorska podrška u radu, a za učenike od šestog do sedmog razreda podrška nastavnika – tutora. Za učenike lošijeg imovnog stanja obezbijeđeni su mobilni telefoni i tablet računari, kako bi imali bolje uslove za praćenje onlajn nastave”, kazali su za CIN-CG iz ove škole.

Netransparentnost baze podataka MEIS škodi poboljšanju kvaliteta nastave

Iz mnogih škola s kojima je CIN-CG kontaktirao naglasili su da podatke o procentu uspjeha učenika iz ove populacije ne mogu direktno izdvojiti. Predložili su da se obratimo Ministarstvu prosvjete (MP), odakle je, kako su sugerisali, kroz njihovu MEIS bazu moguće dobiti ove podatke.

Iz tog resora CIN-CG-u, međutim, nijesu dostavili brojke koje pokazuju procenat uspjeha učenika u posljednjoj godini. Umjesto njih, proslijedili su one koji pokazuju koliko je njih upisalo i završilo osnovnu i srednju školu od 2016. do 2021.

Prema tim podacima u školskoj godini prije korone, 2018/2019, u osnovne škole u Crnoj Gori upisalo se 1.798 romskih i egipćanskih učenika, a završilo njih 89 odsto - 1.605. Naredne, 2019/2020, taj procenat je porastao na 97 odsto. U školskoj 2020/2021. od učenika koji su upisali razrede - njih 88 odsto ih je završilo. Za posljednju godinu u kojoj je, prema našem istraživanju, drastično pala prolaznost, MP još nema podataka.

Statistika za srednje škole, u istom vremenskom periodu, malo se razlikuje. Njih 77 odsto završilo je razrede u 2016/2017. godini. Sljedeće godine - 89 odsto. Prethodne školske godine, procenat je ponovo pao na 72 odsto.

”Pravo je pitanje čemu konkretno služi MEIS baza MP koja je apsolutno netransparentna. I ja sam pokušavala da iz nje dobijem neke podatke, ni poslije više zahtjeva nijesam uspjela”, kaže za CIN-CG direktorica Pedagoškog centra Crne Gore Biljana Maslovarić.

Ona je tokom svoje dugogodišnje prakse često radila s romskom djecom i osmišljavala i alternativne metode učenja.

”Romska i egipćanska djeca mogu da postignu sjajne rezultate. No, upitno je koliko se i na koji način raspolaže resursima koje ima nadležno ministarstvo. Na primjer, baza podataka MEIS-a trebalo bi da, između ostalog, pruži smjernice na koje sve načine možemo da poboljšamo kvalitet nastave, ne samo za romsku, već za svu djecu”, rekla je Maslovarić.

Iz Ministarstva CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje da li i na koji način koriste MEIS informacioni sistem u svrhe procjene uticaja pandemije na obrazovani sistem u Crnoj Gori i kakve je to sve imalo posljedice na učenike/učenice i student/studentkinje.

”Da bismo dobili pravu sliku o efektima kovid-19 krize na obrazovanje neophodno bi bilo uraditi opsežnije, sistemski oblikovano istraživanje, s fokusom na više ključnih polja kako bismo imali detaljnije nalaze o konkretnim posljedicama izmijenjenog načina rada u obrazovnom sistemu tokom pandemije”, kaže dekanica Novović. “Kompletnija slika odnosila bi se na sve nivoe u obrazovnoj vertikali, na sva obrazovna polja, oblasti, predmete, na akademska postignuća, kao i na socio-emocionalne vještine i komunikacijske kompetencije učenika iz romske i egipćanske populacije”, ističe ona.

”Pitanje uticaja pandemije na obrazovanje je teško, gotovo nemoguće utvrditi jer je, pored pandemije koja sigurno jeste imala važnu ulogu u mnogim obrazovnim ishodima, postojao i značajan broj drugih uticaja”, kaže za CIN-CG članica Nacionalnog savjeta za obrazovanje i profesorica na Univerzitetu Crne Gore Dijana Vučković.

Utisak velikog broja profesionalaca u obrazovanju je, prema njenim riječima, da je pandemija privremeno onemogućila onakva obrazovna postignuća kakva su bila planirana i kakva bi vjerovatno bila i postignuta u uslovima direktne, redovne i potpune nastave.

Kako navodi, Zavod za školstvo (ZZŠ), Centar za srednje stručno obrazovanje (CZSSO) i Ispitni centar, nadležne institucije za realizaciju istraživanja, sprovodili su analize uticaja pandemije na sistem obrazovanja u Crnoj Gori. Ti rezultati će tek buti dostupni javnosti.

Vučković napominje da postoji i dio znanja, vještina, kompetencija koje je nastava na daljinu posebno razvila. “Riječ je prvenstveno o digitalnim kompetencijama, bez kojih ne bi bilo moguće organizovati rad. Smatram da su učenici, kao i njihovi nastavnici, vrlo značajno unaprijedili te vještine.”

Iz MP evidentirali 500 učenika van sistema

Možda su se i razvile neke vještine prilikom učenja na daljinu, ali bilo je i dosta izazova. Iako u MP ističu da su samo školi “Božidar Vuković Podgoričanin”, u saradnji sa HELP organizacijom i Telekomom Crne Gore, donirali 70 telefona u prvoj godini pandemije, iz uprave škole nijesu mogli da ostvare kontakt sa čak 100 učenika iz manjinskih populacija. A njih čak 500 bilo je potpuno nedostupno računajući ostale srednje i osnovne škole u Crnoj Gori.

I mnogim drugim školama, gdje uče romska i egipćanska djeca, donirani su telefoni i ostala pomagala za onlajn nastavu. “Ove akcije su značajno umanjile broj djece koja su bila van sistema. Između ostalog, dodjeljivali smo i stipendije za romske i egipćanske srednjoškolce/srednjoškolke u iznosu od 60 eura na mjesečnom nivou”, ističu iz ovog resora.

Od velike pomoći su, kako ističu, u prvom talasu pandemije bili i nastavnici mentori. Njih je u osnovnim školama bilo angažovano 36, a u srednjim 43.

Pristup internetu ima samo 54, a kompjuteru tek 15 odsto domaćinstava

”Budući da samo 54,2 odsto romskih i egipćanskih domaćinstava ima pristup internetu, a samo 15 odsto ima kompjuter kod kuće, velikom broju romske i egipćanske djece nije dostupno onlajn obrazovanje, čime se dodatno povećava rizik od njihovog isključivanja iz obrazovnog sistema i zajednice”, upozorava se u Izvještaju o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije kovid-19 u Crnoj Gori.

Iz Fonda za obrazovanje Roma, otvorenog u okviru Fondacije za otvoreno društvo, očekuju da će se ionako visoka stopa napuštanja školovanja od 68 odsto među ovom djecom još povećati zbog uslova koji ih sprečavaju da učestvuju u nastavi na daljinu. “Najčešća prepreka s kojom se suočavaju romska djeca jeste nepostojanje pristupa struji ili internetu kako bi se povezali s programima na daljinu. Često nemaju kompjutere, televizore, štampače i drugo što je neophodno za učenje onlajn”, navodi se u informaciji Fondacije za otvoreno društvo “Romi u COVID-19 krizi” iz 2020. godine.

Istraživanja NVO Phiren amenca pokazala su da je, na uzorku od 360 roditelja koji imaju djecu školskog uzrasta, samo 13 odsto odgovorilo da ima i tehničku opremu i internet konekciju za praćenje nastave na daljinu (telefon, laptop, kompjuter). Ostalih 87 odsto ispitanih nijesu imali niti internet, niti tehničku opremu, dok neki nijesu imali dovoljno aparata za svu djecu u porodici.

”Zato se može zaključiti da mnogobrojna djeca iz romske zajednice nijesu mogla adekvatno da prate nastavu na daljinu. Romska naselja su bez potrebne infrastrukture kao preduslova za realizaciju nastave na daljinu”, kaže za CIN-CG izvršni direktor NVO Elvis Beriša.

Osim ovih tehničkih preduslova za uspješnu nastavu na daljinu, prema riječima Beriše, javljali su se još neki izazovi - poput izostanka podrške u učenju od strane roditelja, koje ni u redovnim okolnostima nema. “Roditelji su u velikoj mjeri nepismeni i bez potrebnog znanja da pomognu svojoj djeci u učenju. Ograničeno kretanje onemogućilo je i medijatorima da rade svoj posao i da redovno komuniciraju s porodicama i dostavljaju im potrebne materijale za učenje. Sve nabrojeno negativno je uticalo na kvalitet obrazovanja romske djece i dodatno ugrozilo ionako nizak nivo znanja s kojim ova djeca izlaze iz škole”, napominje Beriša.

Od 122 učenika devetih razreda nijedan nije bio odličan

Istražavanje NVO Mladi Romi za školsku 2019/2020. pokazalo je da, na uzorku od 122 učenika devetih razreda u Crnoj Gori, nema ni jednog odličnog učenika. Vrlodobar je samo jedan, dobrih ima 33, dok je dovoljnih 88. “Ukupan prosjek za ove učenike je dovoljan (2,23), što je posebno problematično za nastavak školovanja. Bez mentorske podrške i bez stipendije koje obezbjeđuje MP, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio”, ističe direktor NVO Samir Jaha.

U minuloj školskoj godini bilo je aktivnih 115 srednjoškolaca, od kojih je samo jedno pohađalo gimnaziju, dok su ostali bili na smjerovima u stručnim školama. Prema saznanjima ove NVO, protekle školske godine nije bilo novih romskih studenata. U pojedinim gradovima nema ni srednjoškolaca, poput Berana, gdje se već pet godina nijedan pripadnik/pripadnica romske populacije nije upisao/upisala u srednju školu.

Glavne prepreke za djecu i mlade iz ranjivih grupacija u pogledu dostupnosti, redovnog pohađanja, učenja i napredovanja u obrazovanju su, prema riječima Jahe, udaljenost ustanova i nepostojanje organizovanog prevoza, ekstremno siromaštvo, predrasude, nedovoljno poznavanje službenog jezika, nedovoljna podrška porodice, izrazita nepismenost kod majki koje provode najveći dio vremena s djecom, neefikasnost timova za sprečavanje drop outa, nepostojanje tutorskog programa, neposjedovanje adekvatne tehničke opreme, neizgrađene radne navike…

”Kvalitet znanja djece procjenjujemo kao nedovoljno dobar za osnovnu školu, posebno djece u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”. Poseban problem je propuštanje djece iz razreda u razred, a polovina djece koja završi osnovnu školu ne nastavlja dalje zbog osjećaja inferiornosti. I u srednjoškolskom obrazovanju smo primijetili propuštanja učenika kako bi se ispunila forma i završio razred, posebno u manjim sredinama.”

Nedovoljna podrška širom regiona

Regionalna analiza uticaja kovid-19 na Rome na zapadnom Balkanu, u okviru projekta “Integracija Roma” Savjeta za regionalnu saradnju, pokazala je da tri od četiri romska djeteta nijesu dobila pomoć tokom nastave putem interneta - ni od nastavnika, niti od drugova i drugarica iz razreda. “Stopa napuštanja škole je povećana za 11 odsto na regionalnom nivou, uglavnom zbog teške finansijske situacije porodica, jer je svaki drugi Rom prijavio smanjen prihod”, navodi se u ovoj analizi.

Oko 59 odsto ispitanika, prema istoj studiji, kazalo je da je pandemija uticala na njihove rezulate u školi. Njih oko 20 odsto napustilo je školu – zbog loše finansijske situacije.

”Uprkos odgovoru zemalja ZB na krizu u obrazovanju tokom trajanja pandemije virusa kovid-19, veći će biti udio učenika koji će doživjeti regresiju u stanje funkcionalne nepismenosti, a možda i u potpunosti odustati od školovanja. Prema procjenama, procenat učenika s ispod prosječnim postignućem u domenu čitalačke pismenosti porašće s trenutnih 53 na 61 odsto”, navodi se u izvještaju “Ekonomski i socijalni uticaj virusa kovid-19 s akcentom na obrazovanje” Svjetske banke (SB) iz 2020.

Trajni uticaj zatvaranja škola tokom pandemije pogoršao je i onako velike obrazovne razlike među djecom iz ove i opšte populacije, zbog nejednakog pristupa resursima i podršci, upozorava se i u izvještaju UNICEF-a “Obrazovni putevi u romskim naseljima” iz januara 2022.

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija nego što se mislilo

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija je nego što se mislilo, kaže se u istraživanju koje su sproveli UNESCO, UNICEF i SB. “U zemljama s niskim i srednjim dohotkom broj djece koja ne mogu da čitaju i razumiju jednostavan tekst do 10. godine porašće s oko 50 procenata prije pandemije na oko 70”, navodi se u izvještaju “Stanje u globalnoj krizi u obrazovanju: Put do oporavka”, koje je objavljeno 2021.

Istraživanje navodi da su u ruralnim djelovima Pakistana rezultati učenika od prvog do petog razreda opali iz matematike i iz čitanja. U Južnoj Africi, na primjer, učenici drugog razreda u osnovnim školama nazadovali su za čak 70 odsto u čitanju i matematici. Djeca iz osnovnih škola u Etiopiji savladala su samo oko 40 odsto gradiva iz matematike, a jaz u učenju između učenika iz urbanih i seoskih sredina se povećao.

U Brazilu, učenici su postigli tek 28 odsto gradiva, a rizik od napuštanja škola porastao je trostruko. U Indiji broj učenika trećeg razreda, u državnim školama, koji je sposoban da izvede jednostavnu operaciju oduzimanja pao je sa 24 odsto u 2018. na 16 odsto u 2020.

I u zemljama s visokim dohotkom, koje su brzo preduzele mjere kako bi ublažile posljedice pandemije, nazadovanje u učenju je značajno. U Holandiji, na primjer, osmonedjeljno zatvaranje škola rezultiralo je nazadovanjem u učenju od 20 odsto. U Švajcarskoj se pokazalo da su osnovci učili više nego dvostruko brže kada su pohađali škole, nego pri učenju na daljinu.

”Više od 370 miliona djece širom svijeta propustilo je školske obroke tokom zatvaranja škola, što je za mnoge bio jedini siguran obrok. Kriza mentalnog zdravlja među mladima dostigla je neviđene nivoe. Napredovanje u rodnoj jednakosti je ugroženo, a procjenjuje se da će zbog zatvaranja škola još 10 miliona djevojaka biti u opasnosti od ranog braka sljedeće decenije, ili u povećanom riziku od napuštanja škola. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom, prema pesimističkim procjenama, očekuje se povećanje siromaštva i na 70 odsto”, upozorava se još u izvještaju UNESCO, UNICEF-a i SB.

Prvo ustanoviti štetu, pa planirati nadoknadu izgubljenog gradiva

Crna Gora bi, prema riječima dekanice Novović, prvo trebalo da ustanovi štetu koju je kovid-19 nanio svima u obrazovnom sistemu. “Kad je riječ o djeci iz romske i egipćanske populacije, posebno treba markirati slabe tačke, pa napraviti akcioni plan mjera za postepeno i valjano prevazilaženje uočenih problema”, objašnjava ona, dodajući da u tu svrhu mogu poslužiti radionice i seminari za djecu, roditelje, nastavnike, kao i neki modeli dopunske/dodatne nastave, praćene određenim pisanim uputstvima.

Obrazovni sistem morao bi, kako napominje Vučković, već od septembra naredne školske godine izvršiti procjenu kvaliteta i kvantiteta stečenih znanja, vještina i kompetencija, pa na osnovu nje planirati efikasnu nadoknadu onoga što se utvrdi kao propušteno ili nedovoljno usvojeno. Ona smatra da su nastavnici najkompetentniji i najpozvaniji, uz stručnu podršku ZZŠ i CZSSO, da izvrše takve procjene u svojim odjeljenjima. U suštini, kaže ona, početak naredne školske godine trebalo bi posvetiti upravo procjeni naučenog i nadoknadi nenaučenog kako se na učenje novog gradiva ne bi trajno odrazile posljedice nečega što je eventualno propušteno.

Te procjene su neophodne, jer mnoga djeca iz ove zajednice, završe osnovnu školu a ne posjeduju funkcionalnu pismenost, što im otežava nastavak školovanja i drži u začaranom krugu siromaštva.

Andrea JELIĆ