Pozdravljamo današnju odluku TS, da se raspiše poziv za v.d. VDT, a ujedno i apelujemo da što prije dođe do izbora VDT-a u punom mandatu

To što je danas na sjednici Tužilački savjet (TS) većinom glasova (šest članova “za” i pet “protiv”) podržao predlog za objavu (javnog) poziva za kandidate zainteresovane za mjesto vršioca družnosti Vrhovnog državnog tužioca (VDT), zakonski ne obavezuje na izbor bilo kojeg od kandidata, baš kao što je to bio slučaj sa sadašnjom vršiteljkom dužnosti VDT-a. 

U cilju uspostavljanja dobre prakse i transparentnosti, a sve dok taj izbor zakonom precizno ne bude definisan, već dvije godine zaredom objavljuje se poziv za kandidate, koji se neće nazvati “javnim”, jer u biti ima konsultativni karakter.

Bez obzira na Inicijativu koju je Skupštini i Vladi uputila većina članova TS, u nadi da dođe do izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, u dijelu produženja mandata vd VDT-a, biće ponovo objavljen poziv za zainteresovane kandidate za tu poziciju. 

Neizborom VDT-a, TS je u značajno nepovoljnijem položaju po pitanju presjedavajuće/g, a onda im se i remeti kontinuirani rad novog sastava TS.

Do izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, ne može doći u ovako kratkom roku, tj. prije isteka mandata trenutne vršiteljke dužnosti VDT-a. Neprimjereno je to i sa stanovišta načina izmjene bilo kojeg zakona, sa akcentom na Zakon o državnom tužilaštvu, koji mora pretrpjeti brojne izmjene, ali samo i isključivo kroz javnu raspravu, konstruktivan dijalog, kao i učešće stručne i zainteresovane javnosti.

I danas na sjednici TS od rukovodilaca ODT Bar, Ulcinj i zamjenice rukovodioca/teljke Cetinje, moglo se čuti o brojnim problemima tužilaštava – u prostornom, tehničkom, bezbjedonosnom  smislu, ali i onom profesionalnom, da nema dovoljno tužilaca/teljki, savjetnika/ca i službenika/ca. 

Dodatno, to što do danas nije imenovan VDT, jedan je od ključnih problema za napredak ove institucije.

www.cegas.me

Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori sistem disciplinske odgovornosti tužilaca nema svrhu, s obzirom na to da se vodi veoma mali broj disciplinskih postupaka, a da se za prekršaje različite težine izriču jednake i najmanje sankcije, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS), Marija Popović Kalezić.

Analiza rada Tužilačkog savjeta, Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori, koju su uradili CEGAS, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) i nedeljnik Monitor, pokazala je da je sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti državnih tužilaca nefunkcionalan.

Popović Kalezić kazala je da je ranijih godina vođen veoma mali broj disciplinskih postupaka.

Prema njenim riječima, od 2016. do 2021. godine podnešeno je 12 predloga za vođenje disciplinskih postupaka, od čega je svega osam utvrđenih disciplinskih odgovornosti koje su se odnosile na neprijavljivanje imovine Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK), čija je sankcija najmanja moguća, kao najlakši oblik prestupa.

„Jasno je da, na osnovu broja disciplinskih odgovornosti i propisanih sankcija, da sistem disciplinske odgovornosti nema svoju svrhu“, rekla je Popović Kalezić agenciji MINA.

Ona je kazala da u od 2016. do 2021. godine nije pokrenut nijedan disciplinski postupak protiv bilo kog državnog tužioca zbog propusta u radu u bilo kojem predmetu, što je krajnje loše.

Popović Kalezić je navela da je za prvih šest mjeseci prošle godine, samo jedan tužilac disciplinski odgovarao zbog propusta u svom radu u vezi sa predmetima, gdje je utvrđena njegova odgovornost za zastarjelost krivičnog gonjenja u čak 13 predmeta.

„Nažalost, sankcija je i u ovom slučaju bila najblaža moguća, baš kao i kod ranijih slučajeva neprijavljivanja imovine ASK-u, pa je jasno da se su se „po težini prestupa“, ova dva bitno različita djela tretirala isto, odnosno jednakom sankcijom“, navela je Popović Kalezić.

Zapanjujući je podatak o broju odbačenih krivičnih prijava, većinom zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.

Po dostupnim podacima prikupljenim primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao i uvidom u godišnje izvještaje rada Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva, državni tužioci su samo tokom 2020. godine odbacili 1.107 krivičnih prijava, od čega 789 zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.

U 2021. godini državna tužilaštva su, usljed nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, odbacila 53 krivične prijave, od čega 51 prijavu iz nadležnosti osnovnih i dvije iz nadležnosti viših državnih tužilaštava.

U svakom od tih slučajeva zastarjelost je nastupila prije podnošenja krivičnih prijava.

Zbog težine posljedica tog disciplinskog prekršaja, Akcija za ljudska prava je ranije dala preporuku da se taj prekršaj propiše kao jedan od najtežih disciplinskih prekršaja, za čije izvršenje zakon propisuje disciplinsku sankciju razrješenje državnog tužioca, ali ta preporuka nije usvojena.

Autori analize ocijenili su da bi novoizabrani Tužilački savjet trebalo da analizira razloge zbog kojih se tako veliki broj krivičnih prijava odbacuje zbog nastupanja zastarjelosti i da li je u bilo kom predmetu do zastarjelosti krivičnog gonjenja došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada državnog tužioca.

Popović Kalezić je kazala da, samim ti što je situacija i u sudskom sistemu vrlo slična, ne čudi situacija sa brojnim procesuiranjima u pravosuđu.

Ona je navela da nije postojao sistem interne ni eksterne kontrole.

„Kako ove vrste utvrđivanja odgovornosti ni zakonski nijesu povezane, a onda ni dobro postavljene, prvo se mora očekivati izmjena zakonskih i podzakonskih akata u ovom smjeru, a onda i volja da do suštinske kontrole i načina svrsihodnog ocjenjivanja i dođe“, dodala je Popović Kalezić.

Kako je istakla, nije se jednako moglo tretirati to što neko od tužilaca nije prijavio svoju imovinu ASK-u, a imao je zakonsku obavezu, kao situacija povrede radne obaveze u kojoj je došlo do zastare u 13 predmeta.

„Državni tužioci na svom primjeru moraju pokazati koliko im je stalo do prava i pravde, da bi to povjerenje kod građanstva makar malo počelo da raste“, naglasila je Popović Kalezić.

Govoreći o kaznenoj politici, Popović Kalezić je kazala da je potrebno mijenjati Zakon o državnom tužilaštvu i, u skladu sa tim, određena podzakonska akta.

„I određivanje visine sankcija u slučaju utvrđivanja disciplinske odgovornosti treba se mijenjati, ali mora postjati volja za njihovo određivanje i poštovanje Zakona“, istakla je Popović Kalezić.

Ona smatra da se moraju mijenjati i postavljati brojne metodologije, opet u skladu sa izmjenom zakona, i naći veza između utvrđene disciplinske odgovornosti, povrede Etičkog kodeksa, kao i načina ocjenjivanja državnih tužilaca.

„Za sve ove izmjene trebaće dosta volje i truda, kao i poštovanje svih zakonskih procedura, sprovođenja javne rasprave sa svim zainteresovanim strukturama, pored stručne javnosti, kako bi u konačnom došlo do napretka“, ocijenila je Popović Kalezić.

Ona je kazala da se, prema istraživanju koje je za CIN, CEGAS i Monitor sprovela Ipsos agencija, najmanje vjeruje tužilaštvu i političkim partijama, navodeći da je to porazno.

„Istraživanje je sprovedeno u 2021. godini, pa se nadam da je danas situacija nešto bolja“, rekla je Popović Kaležić, dodajući da se ne smiju zaboraviti zakonske izmjene koje su u jednoj mjeri dovele do napretka, kao i novi sastav Tužilačkog savjeta.

Komentarišući najavu Ministarstva pravde da će razmotriti uvođenje procesa vetinga, kojim bi se utvrdila odgovornost sudija i državnih tužilaca koji su nestručno i nesavjesno obavljali funkciju, Popović Kalezić je kazala da postoji potreba za nečim sličnim, ali da smatra da je za to u Crnoj Gori prilično rano.

Kako je istakla, ka tome se ne smije ići užurbano i ako je velika potreba da se stvari u crnogorskom pravosuđu dovedu u red.

„Ispitivanje imovine sudija, tužilaca i visokih policijskih službenika, a onda i rasvjetljavanja određenih nejasnoća u tom pravcu, može biti dobar model za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala u ovim, nama nažalost najranjivijim sferama društva, ali se mora naći najbolji zakonski model koji bi tome odgovorio“, ocijenila je Popović Kalezić.

Prema njenim riječima, taj vid kontrole, praćenja, a na kraju i procesuiranja, mogao bi se unaprijediti razradom i dopunom već postojećih zakona.

Popović Kalezić smatra da izmjenom zakona o državnom tužilaštvu i o sprječavanju korupcije, kao i najavljenim zakonom o oduzimanju imovine, može doći do značajnih pomaka u cjelokupnom pravosuđu.

„Sve ove izmjene morale bi biti donešene temeljno, sa ozbiljnom razradom pravnih normi, uz zakonski način donošenja promjena. Ne na prečac sa brojnim propustima, što nam najčešće stvori problem u dijelu implementacije i onoga šta smo željeli da postignemo“, rekla je Kalezić Popović.

Preuzeto sa: 
https://mina.news/glavna/jednake-sankcije-za-disciplinske-prekrsaje-razlicite-tezine/?fbclid=IwAR2b-fJb3-caRlrlIOsShzoVXqpYRrLWWo6ma8LW7Vy8QLLUs2xYTcynUFA

Dok susjedi stvaraju biznis i ostvaruju prihode, kod nas nema koristi, samo stižu računi

Miloš RUDOVIĆ / Maja BORIČIĆ

Osim po kolačima, ono što poslastičaru “Ke buono” u Fijeru, južno od Tirane, izdvaja od ostalih je što u njoj rade žene koje su bile žrtve organizovanog kriminala i što je smještena u poslovnom prostoru koji je pripadao jednom tamošnjem kriminalcu.

Uz kafe knjižaru “Kinfolk” u Draču i suvenirnicu “Social crafting garage” u Sarandi, “Ke buono” je jedan od primjera kako su albanske vlasti našle novu namjenu imovini, koju su u sudskim procesima trajno oduzeli od kriminalaca. Time žele da pokažu mještanima da se kriminal ne isplati, ali i da se imovina oduzeta na ovaj način može koristiti na pravi način.

”Kroz društvenu ponovnu upotrebu zaplijenjene imovine, najveća poruka zajednici je da ono što je ukradeno može biti vraćeno zajednici”, istakla je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) programska direktorica nevladine organizacije “Partners Albania” Klotilda Kosta.

Kroz ponovnu upotrebu zaplijenjena imovina koja nije prodata ili je ne koriste institucije, biva transformisana u prostore ili mala preduzeća, kako bi se podržale žrtve zločina ili pogođenih zajednica.

”Imovina koja je nekada pripadala kriminalnim grupama transformisana je u mogućnosti za društveni ili ekonomski razvoj”, pojašnjava Kosta.

Crna Gora se, međutim, ne može pohvaliti ni velikim brojem oduzete imovine, a još manje time da je tim nekretninama našla novu namjenu.

Do sada su, prema podacima Uprave za katastar i državnu imovinu, od 2015. na državu prepisane svega četiri nekretnine i za sada je jedini plan da se pokuša njihova prodaja.

Trajno je oduzet stan od Dejana Rovčanina 2015. godine, u postupku “zelena milja”, osuđenom zbog međunarodnog šverca narkotika.

Četiri godine kasnije, u postupku protiv bivšeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozara Marovića oduzeta je vila od Radojice Krstovića i stan od Dejana Krulanovića, kao i stan od Miloša Marovića. Stariji Marović je priznao da je šef kriminalne grupe koja je ojadila budvansku Opštinu za desetine miliona eura.

Iz Uprave za katastar i državnu imovinu je CIN-CG-u rečeno da je do sada sprovedena samo jedna licitacija za prodaju porodične stambene kuće - vile, na kojoj nije bilo zainteresovanih kupaca.

Vilu od više stotina metara kvadratnih u budvanskom naselju Babin Do pokušali su, prema javnom pozivu Uprave, da prodaju za malo više od 1,4 miliona eura. Za ostalu trajno oduzetu imovinu nije bilo ni pokušaja prodaje.

”Što se tiče ostalih nepokretnosti u toku su procedure predloga za postupanje sa istim”, kazali su iz Uprave za CIN-CG.

Ni imovina koja je bila privremeno oduzimana nije iskorišćena već uništena, pa su građani platili milionske odštete. Tako su porodice Kalić i Šarić oslobođene optužbi za pranje novca i trgovinu narkoticima, zaplijenjena imovina vraćena, a iz budžeta su im isplaćene milionske odštete zbog nepravilnog održavanja i izgubljene dobiti privremeno oduzete imovine.

Jedini zakon koji reguliše oblast upravljanja oduzetom imovinom trenutno je Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, koji je u procesu izmjena. Međutim, iako je Zakon meta oštrih kritika, gotovo niko ni ne pominje oblast upravljanja oduzetom imovinom, a stručnjaci objašnjavaju da taj propis nije dovoljan za efikasno upravljanje imovinom.

Zajednica mora vidjeti benefite oduzimanja imovine

Jedina novina u predloženim izmjenama Zakona u oblasti upravljanja imovinom je da njome raspolaže Vlada - polovinom njene vrijednosti raspolaže Ministarstvo pravde, 30 odsto Ministarstvo finansija, a sa preostalih 20 odsto se popunjava Alimentacioni fond.

Pomoćnica ministra pravde za krivično i građansko zakonodavstvo Ivana Mašanović pojašnjava za CIN-CG da sredstva MP treba da se koriste za operativne potrebe ministarstva, tužilaštva, sudova, nabavku softvera, alata, ali i da se određeni dio vraća u zajednicu.

Britanci su predložili, ističe, da se na predlog ministarstava troše ta sredstva i kod njih je na taj način efikasnost policije i tužilaštva povećana za 300 odsto.

”Znači da se taj novac ne smije koristiti za plate, naknade i slično, već za auta, gorivo, računare, softvere...”, naglasila je predstavnica MP.

Ona takođe ocjenjuje da je upravljanje imovinom segment gdje zajednica treba da vidi benefite svih postupaka trajnog oduzimanja imovine, ali i priznaje da se kod nas tome ne posvećuje dovoljno pažnje.

Ona potvrđuje da gotovo sve zemlje u regionu imaju agenciju koja se bavi upravljanjem imovinom, ali kaže da Crna Gora za sada to ne planira. Pojašnjava da bi se upravljanje imovinom moglo urediti posebnim zakonom u kome bi eventualno moglo biti predviđeno osnivanje agencije ili posebnog tijela koje bi se bavilo samo upravljanjem:

”Dosta stvari je nedorečeno u smislu upravljanja imovinom, neko time treba ozbiljno da se bavi”.

Kao pozitivne primjere navodi Italijane, koji su napravili brend od upravljanja trajno oduzetom imovinom. U Italiji je država nevladinom sektoru prepustila upravljanje tom imovinom.

”U Rimu dođete na kompleks gdje se nalaze tri kuće oduzete od mafije, pretvorene u restoran, muzički studio i u salu za konferencije”, prenosi iskustva pomoćnica ministra pravde.

Bosanci, dodaje ona, imaju agenciju koja se bavi time, ali i Albanci, koji su potpuno preuzeli italijanski model.

”Bosanci su recimo oduzeli pumpu i nijesu otpustili radnike, već je država preuzela kontrolu nad tim, stavila prinudnu upravu i zarađuje od toga”, pojasnila je Mašanović.

Civilno društvo da koristi oduzetu imovinu

U susjednoj Albaniji postoje tri načina na koji se zaplijenjena imovina može koristiti, među kojima je dodjela institucijama na državnom ili lokalnom nivou, njeno davanje u zakup i davanje na korišćenje drugim institucijama, u koje spada i socijalna upotreba od strane organizacija civilnog društva.

Svaka organizacija civilnog društva u državi može podnijeti zahtjev Agenciji za upravljanje zaplijenjenom imovine (AAPSK) za korišćenje oduzete imovine.

Na osnovu dogovora s Agencijom data su na upotrebu tri zaplijenjena prostora, gdje su sve NVO u državi pozvane da dostave projektne predloge. Pobjednici su sa nevladinom organizacijom “Partners Albania” potpisali ugovore na upravljanje sredstvima za period od 12 do 15 mjeseci, a drugi sa AAPSK na pet godina za primjenu projekta, s mogućnošću produženja ako projekat i ustanovljene firme nastave da isporučuju usluge nakon pet godina.

Programska direktorica “Partners Albania” Klotilda Kosta kazala je za CIN-CG da su bivši vlasnici oduzete imovine bile osobe osuđene za različite vrste zločina, kao što je trgovina ljudima, narkoticima...

U svim slučajevima članovi njihovih porodica su i dalje živjeli u gradovima gdje se nalazila zaplijenjena imovina i, u pojedinim slučajevima, veoma blizu tih nekretnina.

U pojedinim slučajevima, pojašnjava Kosta, oni su prilazili tokom posjeta imovini, prije donošenja odluke, da ih uključe u projekat, ali i nakon što je imovina data NVO:

”Porodice su kontaktirale i ulazile u rasprave sa NVO koje su sprovodile projekat”.

U takvim situacijama, komunikacija i prisustvo Agencije je ključno, dodaje Kosta, navodeći i da nije zabilježen nijedan veći incident. Dodaje i da to što država ostaje vlasnik imovine i činjenica da će ona biti korištena za socijalne svrhe doprinijela je da se izbjegne dalja polemika sa bivšim vlasnicima.

Kosta zaključuje da se ponovnom upotrebom šalje i poruka da se zakonskim putem mogu pobijediti nezakonite aktivnosti, ali i da, kada se okupe zajedno svi - institucije, NVO i građani, mogu dati i zaplijenjenoj imovini veliku društvenu, ekonomsku i političku vrijednost.

Albanija: U oduzetim lokalima rade žrtve krivičnih djela

Tako u poslastičari “Ke buono” u Fijeru 75 odsto zaposlenih čine mladi, djevojke i žene koje su žrtve organizovanog kriminala ili su bile potencijalne žrtve. U njoj se održavaju i obuke usmjerene na mlade koji su bivši osuđenici ili su članovi porodice robijaša koji se suočavaju sa teškim životnim uslovima.

”Social crafting garage” u Sarandi je suvenirnica u kojoj se može naći 1.000 proizvoda izrađenih od kamenčića sa tamošnjih plaža. Tamo rade djevojke i žene koje su žrtve ili u riziku da budu žrtve organizovanog kriminala i porodičnog nasilja. Ovaj prostor nudi i dva programa za izgradnju kapaciteta, od kojih se jedan odnosi na kulturnu baštinu, a drugi na ljudska prava.

U Draču se nalazi kafe-knjižara “Kinfolk”, koji je zamišljen kao multifunkcionalni centar koji je namijenjen mladima, prije svega onima koji su pod rizikom od maloljetničke delinkvencije. Osim što je u njemu zapošljeno više osoba iz ranjivih grupa, u “Kinfolku” se, na primjer, organizuje sajam zapošljavanja, ali i 27 različitih kurseva, uglavnom stranih jezika.

”To su društveno orijentisane kompanije koje imaju misiju podrške marginalizovanim grupama koji su meta ili na meti organizovanog kriminala, kako bi im se pružilo obrazovanje, zapošljenje i mogućnost integracije”, kazala je Kosta za CIN-CG.

Državne institucije kao što su Agencija i policija trebalo bi, po mišljenju sagovornice CIN-CG, da ih podržavaju u slučaju poteškoća ili problema koje bi mogli imati sa imovinom ili miješanja bivšeg vlasnika, lokalne vlasti bi trebalo da ih podrže koristeći njihove usluge, donatorske zajednice bi trebalo da ih podrže finansijskim šemama da ostaju održive, a društvo koristeći njihove usluge i proizvode.

Upravnik odgovara vlastitom imovinom

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković za CIN-CG ističe da su više puta ukazivali da je potrebno mijenjati odredbe zakona koje se odnose na upravljanje oduzetom imovinom, kao i način na koji se ona može dati trećim licima u zakup.

Ćalović Marković dodaje da ponovo pozivaju nadležne da razmotre italijansko iskustvo gdje, kako objašnjava, oduzetom imovinom upravljaju upravnici, koji za svoj rad dobijaju značajnu nadoknadu, ali kompletnom svojom imovinom odgovaraju za bilo kakve probleme ukoliko do njih dođe.

”Kada upravnik svojom imovinom garantuje za to, ne može da se desi da se nešto uništi, ukrade se ili otuđi na bilo koji način”, pojašnjava ona.

Posebno je značajno, dodaje direktorica MANS-a, kada ne postoji nijedno zainteresovano lice ili kompanija koja želi da se javi na tender da preuzme upravljanje imovinom i sve pada na državu. I u takvim situacijama, napominje ona, Italija ima vrlo dobro iskustvo koje podrazumijeva da se ta imovina daje u humanitarne svrhe - udruženjima roditelja djece sa posebnim potrebama, bolnicama, školama…

”I na taj način se postiže dvostruki cilj, sprečava se da kriminalci kroz povezana lica dođu do te oduzete imovine, a javnosti se šalje poruka da se imovina oduzima u javnom interesu”, ističe Ćalović Marković.

Ona dodaje i da je korišćenje oduzete imovine u humanitarne i socijalne svrhe dobro ne samo da bi se pomoglo zajednici, već zato što onda nema ni osvete kriminalaca.

”Zamislite sada da uzmete imovinu od kavčana i škaljaraca, niko neće doći i uzeti te poslovne prostore. U takvim situacijama napravite policijsku stanicu, vrtić, nešto što ni na koji način ne provocira njihovu osvetu”, ističe Ćalović Marković.

Ona naglašava da je u periodu privremenog oduzimanja imovine posebno važno održati njenu vrijednost, ali i riješiti pitanje odgovornosti države u tim slučajevima. Ona pojašnjava da u situaciji kada su kriminalne strukture vlasnici firmi, koje imaju dio legalnih aktivnosti, vrlo je teško obezbijediti da one, nakon oduzimanja, funkcionišu onako kako su funkcionisale ranije.

”Tako recimo u slučaju Kalića, kada su prestali nelegalni novčani tokovi da se ulivaju u njihove firme, njihova vrijednost je pala i samim tim mi smo morali svi da snosimo odgovornost”, ističe izvršna direktorica MANS-a.

U italijanskom zakonu i to se prevenira - da ako situacija na tržištu na to utiče, onda nema odgovornosti za državu.

”Ima vrlo konkretnih rješenja koja su nastala na praksi i nema potrebe da izmišljamo toplu vodu, treba da naučimo od njih i da to prilagodimo našem sistemu”, zaključila je Ćalović Marković.

Crna Gora već četiri godine nije oduzela ništa

Ni vođenje finansijskih istraga u Crnoj Gori do sada nije dalo gotovo nikakve rezultate, pa je, kako je CIN-CG ranije pisao, za posljednjih sedam godina, prema izvještajima tužilaštava, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uspjelo da trajno oduzme samo dva stana i 3.063 metra kvadratnih zemlje, za koje je dokazalo da su stečeni kriminalom. Više državno tužilaštvo u Podgorici je, za isti period, oduzelo samo jedan stan, a bjelopoljsko Više tužilaštvo 15 eura!

U Crnoj Gori ima 17 tužilaštava, uključujući i Vrhovno državno tužilaštvo.

I iz Evropske unije (EU) je više puta upozoreno da se finansijske istrage ne pokreću dovoljno i paralelno sa krivičnim istragama, te da rezultati u toj oblasti moraju biti bolji. I u ovogodišnjem nalazu Evropske komisije o Crnoj Gori ponavlja se da se rezultati finansijskih istraga i zapljena imovine za krivična djela na polju visoke korupcije moraju značajano unaprijediti.

Dodaje se da je problem nepotpunog katastra sprečava efikasnost finansijskih istraga i zapljena imovine i da taj problem još nije riješen.

Izvještaj Tužilačkog savjeta za prošlu godinu pokazao je da su finansijske istrage trajale i do šest godina.

SDT je od 2015. godine stalno proširivao tim Odjeljenja za finansijske istrage, ali je posljednjim izmjenama smanjio jedan od kriterijuma - sa pet na tri su smanjene potrebne godine iskustva da bi se radio taj posao.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici ne postoje posebna odjeljenja specijalizovana za efikasno vođenje finansijskih istraga.

Zaštitnik će podnositi tužbe za oduzimanje imovine

Vlada je nedavno usvojila predlog izmjena Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnoim djelatnošću, uprkos tome što javnost do tada nije imala prilike da vidi tekst nacrta. To je naišlo na žestoke kritike ne samo civilnog sektora, nego i Evropske komisije, koja je dala negativno mišljenje i poručila da se očekuje učešće javnosti u procesu mijenjanja teksta.

Predlog izmjena Zakona, između ostalog, predviđa i da se jedino u slučaju krivičnih djela iz nadležnosti SDT neće čekati pravosnažna osuđujuća presuda, već se proces građanskog oduzimanja imovine može pokrenuti odmah nakon potvrđivanja optužnice. Ovako izmijenjen Zakon je naišao na osudu javnosti, jer je suština izmjena trebalo da bude da se olakša proces oduzimanja imovine, upravo kroz građanski postupak za koji ne bi trebalo čekati potvrđivanje optužnice.

Mašanović za CIN-CG navodi da su ocijenili da treba sačekati potvrđivanje optužnice kako bi zaštitili prava osobe čija se imovina oduzima, ali i poštovati standarde Evropske unije. Međutim, zemlje sa mnogo jačom tradicijom vladavine prava - Velika Britanija, Holandija i Italija ne traže potvrđivanje optužnice da bi mogli da vode ovaj postupak.

Imovina koja se oduzima nakon potvrđivanja optužnice mora da bude preko 50.000 eura, a može se oduzeti 10 godina prije ili poslije izvršenja krivičnog djela, počevši od 2010. godine.

”Bitno nam je da smo obuhvatili djela organizovanog kriminala, koji su kod nas uvedena 2010. godine, teško bi bilo sada dokazivati nešto što je bilo prije 30 godina”, objašnjava Mašanović.

Kada se potvrdi optužnica, nezavisno od okončanja krivičnog postupka, zaštitnik imovinsko pravnih interesa pokreće tužbu, a na optuženom je teret dokazivanja osnova sticanja imovine.

”To je bukvalno tužba za utvrđivanje prava svojine, samo što ovdje država tvrdi da je njeno, a vi dokažite da nije. U parničnom postupku je lakše da se donese odluka u korist države, a kod krivičnog postupka ako postoji i najmanja sumnja da je neko kriv on se oslobađa”, pojašnjava Mašanović.

Ovim izmjenama predviđeno je građansko, prošireno i direktno oduzimanje imovine, ali i mogućnost da se neprijavljena imovina i prihodi oporezuju 80 odsto.

”Ako tužilac u finansijskoj istrazi nema čvrste dokaze, postoji mogućnost da proslijedi poreskoj upravi spise predmeta i da se ta imovina oporezuje”, istakla je Mašanović.

Svi postupci oduzimanja imovine mogu se voditi za krivična djela u kojima je zaprijećena kazna zatvora od četiri godine i više.

Ukoliko se ne radi o krivičnim djelima iz nadležnosti SDT-a, mora biti potvrđena osuđujuća presuda, da bi se vodio postupak oduzimanja imovine. Novina je da je prepolovljen rok za završetak postupka oduzimanja imovine - sa dvije na godinu dana.

Finansijski istražni tim je proširen, dodaje ona, pa je sada u timu i Agencija za sprečavanje korupcije(ASK).

Iz ASK-a su za CIN-CG kazali da će preventivni rad Agencije na prikupljanju podataka o imovini javnih funkcionera i državnih službenika sa obavezom podnošenja izvještaja o prihodima i imovini svakako biti od koristi tužilaštvu kada počne sa finansijskim istragama.

”Nadamo se da će se uraditi detaljna analiza usaglašenosti zakonskih rješenja novog zakona sa Zakonom o sprečavanju korupcije, Zakonom o krivičnom postupku i Krivičnim zakonikom”, poručeno je iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Proces izmjena zakona traje već gotovo dvije godine, a iz MP za to dijelom krive i evropske partnere, navodeći da proces sa Evropskom komisijom (EK) traje već godinu: “Do sad se nije dešavalo da se EK čekala duže od 6 mjeseci”.

I dok u Fijeru, Draču i Sarandi država oduzetom imovinom pomaže žrtvama nasilja ili drugim ugroženim kategorijama, u Crnoj Gori ona zvrji prazna, kupi prašinu i košta državu zbog skupog održavanja.

Osnovna tužilaštva morala bi pokretati finansijske istrage

Osnovna državna tužilaštva u Crnoj Gori nijesu pokrenula nijednu finansijsku istragu do novembra prošle godine.

Mašanović ocjenjuje da bi osnovna tužilaštva trebalo konačno da počnu da se bave finansijskim istragama.

”U suštini najviše krivičnih djela od kojih se može oduzimati imovina je u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, ističe predstavnica MP.

Za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora zakon  propisuje oštre kazne - od nekoliko mjeseci, par godina i najstrožije do 12 godina zatvor.  No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to uslovne osude ili rad u javnom interesu

Predrag NIKOLIĆ

 

Sudeći po broju postupaka koje tužilaštva pokreću za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora, Crna Gora bi se mogla svrstatati u ekološke zemlje čistog vazduha i bisernih rijeka, očuvanih šuma i bez nelegalne gradnje. Na terenu, stanje je drugačije. Mediji i ekološki aktivisti svakodnevno izvještavaju o zagađenim rijekama, popaljenim i pokradenim šumama, krađi  šljunka, gradnji i u zaštićenim zonama....

Za ova djela Krivični zakon propisuje oštre kazne, od nekoliko mjeseci do 12 godina zatvora. No, osim što tužilaštva rijetko pokreću ove postupke, i kada se to desi, počinioci se kažnjavaju simbolično. Najčešće su to novčane i uslovne osude ili rad u javnom interesu.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici tokom 2020. godine nije imalo nijednu prijavu za krivično djelo zagađenja životne sredine. Naredne 2021. za to djelo podnešene su prijave protiv dva lica, ali se nastavio  trend smanjenja prijava za krivična djela iz ovog spektra. 

,,Smanjen je broj prijavljenih lica zbog krivičnih djela protiv životne sredine za 62,86 odsto (u 2021. protiv 35, a u 2020. godini protiv 57 lica). Zbog krivičnog djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa prijavljena su četiri lica (u 2020. pet lica), zbog krivičnog djela šumska krađa prijavljeno je pet lica (u 2020. jedno lice)'',  stoji u Izvještaju  o radu za 2021. ODT Podgorica.

CIN-CG i Monitor su prije četiri godine objavili snimke razorene Morače u predjelu nelegalne eksploatacije šljunka koja je toliko devastirala ovaj predio da je dovedeno u pitanje izvorište Bolje sestre, sa kojeg se snabdijeva vodom veliki dio Crnogorskog primorja. To što bi česme u gradovima uz more mogle ostati suve i što je uništeno korito rijeke Morače u tom dijelu, kao da nije bio alarm za nadležne koji bi trebalo da zaustave nelegalnu eksploataciju šljunka.  Naprotiv, stanje je još gore.

Novinar i ekološki aktivista Vuk Vujisić, koji o ubijanju Morače u kontinuitetu upozorava, kaže: ,,Osnovno državno tužilaštvo i tužioci su u dosadašnjim slučajevima pokazali da ne prepoznaju ekološki kriminal, tj. kriminalne aktivnosti koje za posljedicu imaju devastaciju životne sredine“.

On ističe da je zakonska regulativa jasna, te da postoji više članova po kojima bi se mogli procesuirati nelegalni eksploatatori i zagađivači životne sredine i pljačkaši državnog dobra. Nažalost, kaže, to tužioci ne žele da vide.

,,Većina optužnica koje su predate od strane policije osnovnom tužilaštvu su padale pa tako i za 'najveću državnu pljačku', kako su je nazivali ministri u bivšoj Vladi Crne Gore Zdravka Krivokapića, a mnogi tužioci nisu ni pokrenuli istražne radnje. Smatram da se prije nesavjesnog i neekološki osviješćenog djelovanja radi i o drugim faktorima kad govorimo o nepostupanju nadležnih tužilaca'', kaže Vujisić i dodaje da je nelegalna eksploatacija šljunka prešla u nadležnost Glavnog Specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića.

Iz odgovora koje smo dobili iz tužilaštava, jedino su nas iz ODT Plav obavijestili da je tokom prošle godine Uprava za inspekcijske poslove podnijela 7 zapisnika o izvršenom nadzoru, vezano za nezakonitu eksploataciju šljunka u koritu rijeke Grnčar, u opštini Gusinje. Iz ovog tužilaštva kažu da je pet predmeta još u radu, a dva predmeta su riješena na način što je tužilastvo pokrenulo prekršajne postupke. Jedan od predmeta za nelegalnu eksploataciju šljunka je neraspoređen.

U Podgorici najveći ,,uspjeh'' tužilaštvo je, sudeći po izvještaju,  postiglo kod krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora, gdje je broj prijava u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu smanjen - 62,86 odsto.

Podgorica je toliko ,,sređena'' urbana cjelina da je zbog krivičnog djela građenje objekata bez prijave i dokumentacije tokom prošle godine procesuirano samo 13 lica. Godinu ranije je prijavljeno 28 lica.

To što se riba lovi svim i svačim u podgoričim rijekama, a na Skadarskom jezeru ubija strujom i dinamitom, takođe prolazi nekažnjeno. U 2021. prijavljeno je samo 11, a u 2020.  - 18 lica. Državni tužioci su protiv četiri osobe odbacili krivičnu prijavu,  a protiv devet je podnijet optužni predlog. Protiv njih sedam donesena je osuđujuća presuda i to tako što je - protiv šest lica izrečena uslovna osuda, a protiv jednog - kazna rada u javnom interesu.

Jedno od rijetkih krivičnih djela gdje nije ostala nijedna nerješenja prijava u 2021. je ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa:   tužioci su odbacili prijave protiv četiri lica, dok je prijava protiv jednog lica ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu.

Na pitanje o krivičnim djelima protiv prirode ali i podmetanja požara, Monitoru su stgli odgovori iz pojedinih Osnovnih tužilaštava, dok su nas pojedini uputili na svoje Izvještaje o radu. 

Državni tužilac Nikola Samardžić iz ODT Herceg Novi  kaže je da je ovom tužilaštvu ,,tokom 2020. podnijeta jedna krivična prijava za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti čl. 327 KZ CG''.

Riječ je o slučaju podmetanja požara u stambenom objektu. Nadležnom sudu je podnijet predlog za izricanje mjere bezbjednosti jer je utvrđeno da izvršilac nije bio uračunljiv i postupak još nije pravosnažno završen. „U periodu na koji se odnosi Vaše pitanje podnijeta nam je krivična prijava protiv nepoznatog izvršioca krivičnog djela ubijanja i mučenja životinja i razaranja njihovog staništa. U pitanju je slučaj trovanja životinja u gradskoj sredini i izvršilac krivičnog djela još nije otkriven''.

I u Baru je, sudeći po  broju prijava i osuđenih osoba, kada je u pitanju životna sredina -  sve besprekorno. ,,ODT u Baru u 2019. su za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljena tri lica i protiv svih je donijeto  rješenje o odbačenju krivične prijave. U 2020. nije bilo krivičnih prijava vezanih za ekološke incidente. U 2021. za krivično djelo nezakonit ribolov prijavljeno je pet lica. U odnosu na četiri lica prijave su rješene odloženim krivičnim gonjenjem, a protiv jednog je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave. I za zagađenje životne sredine prijavljeno je jedno lice i ista prijava je riješena tako što je donijeto rješenje o odbačenju krivične prijave'', odgovoreno nam je u Osnovnom državnom tužilaštvu Bar.

Portparolka  ODT Bijelo Polje Danijela Đurković dostavila nam je spisak prijava po kojima je ovo tužilaštvo postupalo a tiču se krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora.

Tokom 2019. zbog krivičnog djela pustošenje šuma prijavljena je jedna osoba. Krivična prijava je odbačena.

Zbog šumskih krađa prijavljeno je čak 30 lica. Prijave su odbačene protiv 16, protiv 13 podnijet je optužni predlog, dok je protiv jednog lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. Sljedeće godine prijavljeno je 48 ,,šumokradica'', od čega je protiv odbačena krivična prijava, protiv 28  podnijet optužni predlog, dok je protiv jednog  lica krivična prijava ustupljena na nadležnost drugom tužilaštvu. U 2021.  – podnešena je prijava protiv 33 lica, od čega je protiv 15 odbačena krivična prijava, a protiv 18 podnijet optužni predlog.

Zbog krivolova 2019. podnijete su prijave protiv tri lica, i sve su odbačene. I sljedeće 2020 isto -  tri  prijave, sve odbačene. U 2021. uhvaćena su samo dva krivolovca, ali su prijave i protiv njih odbačene.

Tokom prošle godine ODT Bijelo Polje, imalo je i jednu prijavu zbog  iznošenja i unošenja zaštićenog prirodnog dobra i posebno zaštićene biljke i životinje i trgovanje njima. I ona je odbačena.

Što se tiče krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora iz  ODT Plav navode da je u 2020. jedno lice optuženo zbog nezakonitog ribolova i osuđeno je na rad u javnom interesu u trajanju od 180 sati. Tokom 2019. zbog krivolova je jedno lice kažnjeno novčanom kaznom od 700 eura, dok je krivična prijava uzbog krivolova odbačena.

,,Skoro sva krivična djela iz domena ekološkog kriminala mogu se tretirati kao organizovani kriminal. Pogotovu kada je riječ o krivolovu, devastaciji, tj. ilegalnoj eksploataciji šuma, jer je uvijek uključeno više ljudi radi sticanja protivpravne dobiti'', kaže ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

,,Iskustvo koje smo, kao ekološki aktivisti, godinama stekli govori da tužilaštvo često zbog pogrešnog rada inspekcije, policije ili nadležnih organa, nema dovoljno dokaza da procesuira krivična djela iz eko kriminala. Često ta krivična djela padaju ili na sudu ili nikada ne dođe do optužnice. Razlog možemo tražiti u veoma malom broju inspektora nadležnih za eko kriminal, kao što su inspektori za lovstvo i šumarstvo, inspektori za slatkovodno ribarstvo, ekološka inspekcija... I onda imamo ćutanje institucija i vrlo spore procese ili procese koji nikada ne dobiju sudski epilog'', zaključuje Dragićević.

U Agenciji za zaštitu životne sredine za Monitor kažu da su tokom 2021. godine ODT Podgorica, Berane i Bijelo Polje i Specijalnom državnom tužilaštvu, podnijeli četiri krivične prijave. One su se odnosile na krivična djela – protiv životne sredine i uređenja prostora, i to krađa zaštićenog prirodnog dobra, odnosno uvoz zaštićene divlje životinjske vrste,  nepropisnog skladištenja opasnog otpada-hemikalija čijim bi eventualnim ispuštanjem u tlo došlo do zagađenja životne sredine i dovelo u ozbiljnu opasnost   život i zdravlje ljudi, zbog lažnog označavanja robe-otpada prilikom carinjenja, odnosno uvoza/izvoza robe suprotno Zakonu o upravljanju otpadom, kao i zbog postojanja osnovane sumnje da je došlo do uništenja zaštićenog prirodnog dobra odnosno uginuća zaštićene vrste životinja.

,,Od nadležnih organa do današnjeg dana nijesmo dobili povratnu informaciju u kojoj fazi postupka se nalaze predmetne krivične prijave, tako da nemamo informaciju da li su završene sudskim epilogom, odnosno da li su počinioci kažnjeni i na koji način'', kazali su Monitoru iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić.

,,Potrebne su reforme kako bi smo sjutra imali tužioce koji će za pustošenje naših rijeka i šuma pokretati postupke i kazniti počinioce adekvatnim kaznama, a ne oslobađati ih odgovornosti ili ih puštati uz minimalne kazne koji počinioci tom nelegalnom radnjom zarade za jedan dan'', zaključuje Vujisić.

 

Postupci Agencije za zastitu životne sredine

Tokom prošle godine Agencija je utvrđivala štetu koju je napravila mljekara Šimšić Montemilk d.o.o iz Danilovgrada u drugoj  zoni zaštite Park prirode Rijeka Zeta kontinuiranim ispuštanjem otpadnih voda. Ovaj slučaj je pokrenula Organizacija KOD, koja je inicirala četiri inspekcijska nadzora za mljekaru u posljednjih godinu dana. Inspekcija je svaki put izašla na teren i konstatovala nepravilnosti zbog kojih je izrekla 9.930 eura kazni.

Tri preduzeća - Šimšić-Montmilk, klanice Primato P i farme svinja Niksen Čavor ispuštaju i do 100.000 litara otpadnih voda na dnevnom nivou u rijeku Zetu.  Mljekara boja rijeku u bijelo ostacima mlijeka i kisjelina, a crvene otpadne vode teku u nju iz klanice.

Iz KOD-a prezentuju podatke da je u 2020. godini Mljekara Šimšić-Montmilk imala neto prihod oko 10 miliona eura, Primato P oko 20 miliona, a Niksan Čavor preko dva miliona eura od prodaje. Inspekcija je još prije dvije godine od mljekare tražila da da ugradi sistem za prečišćavanje otpadnih voda i da se postavi uređaj za mjerenje količine otpadnih voda, ali ovo preduzeće to nije uradilo. Iz KOD-a navode da se ne radi o nemanju novca, već o navici da se životna sredina može zagađivati bez posljedica.

U periodu 2021-22. godine, Agencija je pokrenula sljedeće postupke: Utvrđivanje štete u životnoj sredini u zoni mosta Tara 2 prilikom izgradnje dionice auto-puta Bar-Boljare, u dijelu poremećaja strukture podloge korita rijeke Tare i direktnog uticaja na biodiverzitet rijeke Tare na predmetnoj lokaciji protiv kineske kompanije CRBC (2021). Agencija je izdala saglasnost CRBC na dostavljeni predlog mjera remedijacije kojim se postiže remedijacija predmetne lokacije i utvrđene štete u životnoj sredini.

Utvrđena je i neposredna opasnosti od nastanka štete u životnoj sredini, usljed neadekvatnog skladištenja opasnih supstanci i smješa u vidu 38.270 kg otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja a koje predstavljaju otpad kojim upravlja Operater KIPS Polimka AD iz Berana u stečaju (2021). Agencija je u saradnji sa privrednim društvom Hemosan d.o.o. iz Bara, izvršila kompletno uklanjanje hemikalija koje su u konačnom broju prelazile 82 tone otpadnih hemikalija.

Utvrđen je stepen neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na području planine Budoš, mjesto Mislov do, opština Nikšić (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

Tu je i utvrđivanje stepena neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini na lokaciji privremenog odlagališta komunalnog otpada na lokaciji Jerine u mjestu Martinoviće opština Gusinje (2021). Operateru je naloženo da, bez odlaganja, sprovede mjere utvrđene planovima za zaštitu i spašavanje na lokaciji u cilju sprečavanja neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini.

U prošloj godini Agencija je utvrdila i štetu u životnoj sredini na lokacijama koje se nalaze u zoni zaštite parka prirode Dolina rijeke Zete protiv Operatera Bemax iz Podgorice, kao i štetu od strane fizičkog lica usljed probijanja puta bez ikakve dozvole u NP Prokletije.

Što sve treba da se kažnjava

Krivičnim zakonikom Crne Gore u glavi XXV, propisana su krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora: zagađenje životne sredine, zagađenje životne sredine otpadom, oštećenje ozonskog omotača, nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine, protivpradna izradnja, stavljanje u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine, oštećenje životne sredine, zloupotreba genetički modifikovanih organizama, uništenje biljaka, ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovih staništa, uništenje i oštećenje zaštićenog prirodnog dobra, krađa zaštićenog prirodnog dobra, iznošenje i unošenje zaštićenog prirodnog dobra i posebmno zaštićene biljke i životinje i trgovina njima, iznošenje i unošenje opasnih materija, nedozvoljeno postupanje sa opasnim materijama, nedozvoljenja izgradnja nuklearnih postrojenja, neizvršenje odluke o mjerama zaštite životne sredine, povreda prava na informisanje o stanju životne sredine, prenošenje zaraznih bolseti kod životinja i biljaka, nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, nadriveterinarstvo.

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG izjavili da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku, iako Aleksandar Rakočević, vještak koji je radio procjene, tvrdi da je posao obavio profesionalno. Tužilaštvo ne želi da komentariše procjene

Livade, pašnjaci, kamenjari i zarasle parcele na kojima nije bila dozvoljena gradnja, od kojih je većina u zabačenim brdima iznad Budve i Kotora, procijenjeni su, u dva predmeta protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića, na 2.637.228 eura. Procjene je, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), radio vještak Aleksandar Rakočević.

To pokazuju podaci do kojih je slobodnim pristupom informacijama došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Postupci vođeni protiv kriminalne grupe Marovića najbolji su primjer koliko su sporazumi o priznanju krivice zloupotrebljavani. Tužilaštvo i sud su u tim nagodbama prihvatali nerealne procjene imovine od koje Opština Budva već šestu godinu ne uspijeva da unovči gotovo ništa. Međutim, ni Opština nije učinila puno da zaštiti svoje interese prilikom potpisivanja tih nagodbi. Jedan dio Opština je sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

Nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio se sa tužiocem SDT-a Sašom Čađenovićem da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine.

Opština je do sada uspjela da naplati oko 300.000 eura od prodaje Marovićeve imovine, što je manje od četvrtine duga koji je trebalo da vrati. Vještak Rakočević je imovinu koju je založio kao garanciju da će dug biti naplaćen procijenio na 1.120.361 euro.

U okviru iste kriminalne grupe, u slučaju poznatom kao “Kopirajt”, Opština Budva je oštećena za 2.191.312 eura. Bivši izvršni direktor firme “Kopirajt” Aleksandar Armenko nagodio se da, kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a to preduzeće je uslovno kažnjeno. Firma je Opštini Budva, na račun štete, predala imovinu koja je bila predmet procjene u tom postupku. Od toga nije naplaćeno ništa.

U tri procjene imovine rađene za predmet “Kopirajt”, parcele, mahom kamenjarsko područje, koje su založene za dug od preko dva miliona eura, isti vještak procijenio je na preko milion i po eura.

Vještak, predstavnici pravosuđa, ali i Opština Budva skidaju odgovornost sa sebe za propuste u tim slučajevima.  

Komadić njive procijenjen na preko pola miliona eura

U dvije procjene iz juna 2016. piše da imovina Marovića (Svetozara, njegovog sina Miloša i brata Dragana) u Krimovici i Prijevoru, založena kao garancija za isplatu duga, između ostalog obuhvata i dvije parcele u blizini plaže Jaz, potpuno zarasle i nepristupačne. Jedna od njih je i u suvlasništvu sa državom.

Rakočević je ocijenio da jedna od parcela, za koju navodi da ne zna da li je na njoj dozvoljena gradnja, vrijedi 350 eura po metru kvadratnom, ali ne objašnjava u procjeni kako je došao do tog podatka. Tako je došao do procjene da 589 metara kvadratnih u Prijevoru vrijedi 206.150 eura. Vještak je procijenio da ta parcela vrijedi kao najskuplji kvadrat zemlje na tržištu, iako i sam u procjeni navodi da se ne može izjasniti oko namjene parcela, pa i da su nepristupačne.

Međutim, najveća vrijednost zemljišta u blizini, sa kojim upoređuje tu parcelu, zabilježena je 2013. i to na 253 eura po metru kvadratnom. U naredne tri godine, vrijednost zemljišta u blizini opada za gotovo polovinu, kako se i navodi u procjeni.

Na sajtovima za promet nekretnina, zemljište na Jazu se nudi po cijenama koje su veoma različite, a zavise od lokacije, površine i mogućnosti gradnje, piše u procjeni. Kreću se od 70 do 350 eura po metru kvadratnom.

I drugu parcelu od 663 metra kvadratna u Prijevoru, koja je u suvlasništu s državom a za koju takođe navodi da je zarasla i nepristupačna, vještak Rakočević cijeni na 120 eura po metru kvadratnom, odnosno na gotovo 80.000 eura.

On takođe procjenjuje da su u Krimovici skuplje parcele kojima se ne može prići od parcele koja se nalazi u selu. Tako parcele Marovića od 2.805 metara kvadratnih koje se nalaze na brdu i do kojih nema puta, zarasle i nepristupačne, procjenjujuje na 224.400 eura.

Njive, voćnjaci i pašnjaci, koje je založio Marovićev sin, obuhvataju ogromnu površinu i vlasništvo su velikog broja osoba, što im, prema procjeni vještaka, znatno umanjuje vrijednost. Iz izvještaja o procjeni se prostom računicom može zaključiti da mlađi Marović u suštini posjeduje samo 56. dio tih parcela. Ipak, vještak je Marovićev dio procijenio na gotovo 550.000 eura.   

  Kamenjar “vrijedi” gotovo milion

U slučaju “Kopirajt”, kamenjar i močvarno zemljište procijenjeni su na gotovo 900.000 eura, iako Rakočević u procjeni navodi da je “zbog neatraktivnosti, nedostatka detaljnog urbanističkih planova, infrastrukture i ostalog, veoma teško naći zainteresovanog kupca, jer za takva područja skoro i da nema nikakve potražnje”.

Parcela u Tudorovićima od 148.538 metara kvadratnih je, kako se navodi u procjeni, na kamenitom, brdovitom terenu, nepodesnom za gradnju, nema infrastrukture, nije dozvoljena gradnja… Rakočević procjenjuje ovu parcelu na pet eura po kvadratu, odnosno na 742.690 eura. 

Dvije parcele u Buljarici od 1.729 metara kvadratnih i jednu u Kruševicama od 1.928 metara kvadratnih, za koje se takođe navodi da su na kamenitom, brdovitom terenu na kome nije dozvoljena gradnja i da nemaju pogled prema moru, vještak procjenjuje na nešto manje od 200.000 eura.

Dva voćnjaka na Svetom Stefanu, u drugoj procjeni u ovom predmetu, Rakočević cijeni na malo manje od 700.000 eura. Do cijene voćnjaka od 820 eura po metru kvadratnom, vještak dolazi upoređujući podatke sa sajtova koji se odnose na prodaju - stanova i kuća. Mada, ovo je jedina lokacija koju je procjenjivao za koju postoji Detaljno-urbanistički plan (DUP) i dozvoljena je gradnja.  

I na sajtu Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore - Geoportalu vidljivo je da je većina spornih parcela zapravo zarasla, močvarna područja i kamenjari.

Aleksandar Rakočević za CIN-CG tvrdi da se uvijek koristio principima profesionalizma i stručnosti, posebno vodeći računa da država i lokalne samouprave budu zaštićene. Ističe da nije on birao nekretnine koje će se procjenjivati, već je od SDT-a dobio nalog da ih procijeni.

Zaista se, priznaje, većinom radilo o manje atraktivnim nekretninama - zemljištu na slabijim lokacijama, dijelom i neurbanizovanim. Ipak, kako kaže, s obzirom na to da se radi o Budvi, zemljište ima potencijal.

”Pregledom procjena i dalje sam mišljenja da, uz dobro osmišljen plan prodaje i marketing, Opština Budva sve nekretnine koje je dobila preko SDT-a može prodati po onim vrijednostima po kojim su procijenjene, a dio nekretnina i za veće vrijednosti”, tvrdi Rakočević.

Činjenica da se prilikom oglašavanja kod javnog izvršitelja niko nije javio na oglase, dodaje Rakočević, ne znači da nekretnine nemaju vrijednost.

”U Crnoj Gori nijedna nekretnina kod javnih izvršitelja nije prodata po početnoj cijeni. Svi potencijalni kupci čekaju drugu ili treću licitaciju, kako bi nekretnine kupili po mnogostruko manjoj vrijednosti”, navodi on. Ovdje je Opština Budva ispravno postupila, ocjenjuje Rakočević za CIN-CG, time što je sama otkupila dio zemljišta u Krimovici i kako kaže, spriječila da te nekretnine neko uzme za minimalne vrijednosti.

On nije želio detaljnije da govori o procjenama imovine koje je radio u spornim predmetima, navodeći da ga je SDT obavezalo na tajnost u tim postupcima.

Trećina Crne Gore “nestala” u procjenama?

Ni od Specijalnog državnog tužilaštva, niti od tužioca Saše Čađenovića, koji je dogovorio sve sporne sporazume, ni nakon višenedjeljnog dana čekanja CIN-CG nije dobio odgovor zašto su se nagodili na ovaj način. Pitali smo i da li su procjene imovine prošle bilo kakvu kontrolu pravosuđa te da li smatraju da neko treba da odgovara za epilog tih slučajeva. Svi ovi sporazumi sklopljeni su u vrijeme mandata glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Čađenović je, u međuvremenu, uhapšen po nalogu SDT-a, zbog osnova sumnje da je, obavljajući funkciju specijalnog tužioca, u periodu od sredine 2020. do 2022. godine, učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.

Sve sporne sporazume je “aminovao” predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić. On je za CIN-CG istakao da prilikom zaključenja sporazuma ni tužilac, niti okrivljeni nijesu naveli da je procjena vještaka sporna. Sa zaključenjem sporazuma, napominje Savić, saglasila se i budvanska Opština. ”Da li je Opština Budva kasnije uspjela da naplati nešto od preuzete imovine svakako nije pitanje za sud”, kaže Savić.

U situacijama kada se mišljenje vještaka ocijeni spornim, dodaje on, sud uvijek ima mogućnost angažovanja tzv. super vještačenja, odnosno komisije vještaka.

Rad predsjednika Višeg suda Borisa Savića doveden je u pitanje, kada je pravosudna inspekcija, početkom decembra, problematizovala slučajnu dodjelu predmeta u tom sudu. Utvrđeno je da su moguće zloupotrebe slučajne dodjele predmeta uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća. Ministar pravde Marko Kovač je tada najavio da će o tome obavijestiti vršiteljku dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesnu Vučković radi eventualnog pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti Savića pred Sudskim savjetom.

U vrijeme sklapanja spornih sporazuma sa Marovićem i pripadnicima njegove kriminalne grupe predsjednik Opštine Budva bio je Srđa Popović iz DPS-a. Oba njegova prethodnika na toj funkciji Lazar Rađenović i Rajko Kuljača, takođe iz DPS-a, osuđeni su za učestvovanje u Marovićevoj kriminalnoj grupi.

Popović je za CIN-CG prvobitno rekao da nije bio na čelu Opštine kada su se potpisivali sporni sporazumi, ali se brzo prisjetio da jeste. Nakon insistiranja da pojasni način na koji je Opština prihvatila sporne nagodbe, Popović je rekao:   ”Ne sjećam se, to je bilo davno”.

Njegova tadašnja saradnica i sadašnja rukovoditeljka Sektora za imovinsko pravne poslove u Opštini Budva Milena Antović je za CIN-CG istakla da su imali povjerenja u rad tužilaštva i da su vjerovali da će novac biti vraćen.

”Ni tada nijesmo imali, a ni danas nemamo uvid u procjene imovine koje su rađene u tim predmetima”, naglasila je ona.

Izvor iz nekadašnjeg vrha opštinske vlasti u Budvi je za CIN-CG ocijenio da je “trećina Crne Gore nestala u procjenama”, te da ta zemlja “ni 2006. kada je bio bum nekretnina nije mogla da vrijedi toliko”.

”Posebno imovina založena za ‘Kopirajt’, ne vrijedi ni 15 centi po kvadratu”, istakao je taj izvor.

Predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva su za CIN-CG rekli su da nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine koja je stavljena pod hipoteku za Marovićev dug od preko milion eura. Jedan dio je Opština sama otkupila, dok je drugi pod zabilježbama u katastru i, kako kažu, teško da će ikada moći da od nje izvuku neki novac.

”Sporni pravni poslovi nijesu stavljeni van snage, a nijesmo ni blizu da se obeštetimo. Založena imovina samo nam pravi dodatnu štetu, došlo je do aboliranja optuženih, a mi i dalje trošimo resurse za nešto što ne vrijedi”, rekao je za CIN-CG sekretar za zaštitu imovine u budvanskoj Opštini Đorđe Zenović.

Ta imovina Opštini samo pravi dodatne troškove, za održavanje, vođenje postupaka prodaje, advokate i slično, ističe Zenović.

Komentarišući tvrdnju vještaka da založena zemlja ima vrijednost, Zenović je istakao da možda mali dio na Jazu i Krimovici može imati neku vrijednost “na dugom štapu”, ali da ta vrijednost nije ni blizu onoga kako je procijenio vještak. ”Imovina založena u predmetu ‘Kopirajt’ ni za sto godina neće imati nikakvu vrijednost”, ocijenio je Zenović.

On je Tužilačkom savjetu (TS) u junu ove godine podnio pritužbu na rad državnih tužilaca i rukovodioca tužilaštava koji su postupali u budvanskim predmetima, a u odnosu na primjenu instituta sporazuma o priznanju krivice. ”Kao sredstvo obezbjeđenja naknade dosuđene novčane štete, tužilaštvo je prihvatilo nepokretnu imovinu čija vrijednost u najvećem broju slučajeva po našoj ocjeni nije odgovarala visini dosuđenog obeštećenja”, naveo je Zenović u pritužbi. 

Iz Tužilačkog savjeta je CIN-CG-u odgovoreno da će, u prvoj polovini decembra, Komisija za pritužbe razmatrati predmet, nakon čega će ići na ocjenu TS-u. Do objavljivanja teksta, TS nije odlučivao o toj pritužbi.

Savić za CIN-CG objašnjava da sud ne može da se izjašnjava o krivičnoj ili profesionalnoj odgovornosti vezano za sklapanje sporazuma, jer bi bilo kojim odgovorom prejudicirao sudsku odluku: ”Zbog toga se o ovom pitanju mogu isključivo izjašnjavati stranke koje su sklopile sporazum”.

A potpisnicima sporazuma su očito procjene izgledale realne.  

Procjene rađene ofrlje

Da su razne zloupotrebe bile moguće u ovoj oblasti, govori i podatak da izrada procjene imovina uopšte nije bila zakonski uređena do 2018. godine. Tek sa donošenjem Pravilnika o metodologiji za procjenu vrijednosti imovine te godine su prvi put detaljnije razrađena pravila po kojima se može raditi neka procjena. Tada se prvi put definišu obavezni elementi izvještaja o procjeni imovine ili kapitala, među kojima je i fer vrijednost, odnosno cijena koja bi bila dobijena za prodaju imovine.

Ta vrijednost se, u procjenama koje su rađene prije izrade Pravilnika, nigdje ne pominje.

”Do tada, a bogami i kasnije, te procjene su se često radile ofrlje i bez ikakve kontrole”, rekao je CIN-CG-u izvor iz procjeniteljske struke koji je želio da ostane anoniman.

Međutim, kako objašnjava, to što neko nešto procijeni, posebno u tako važnim sudskim predmetima, moralo bi da bude predmet ozbiljne kontrole pravosuđa.

Iz Ministarstva finansija (MF) za CIN-CG su objasnili da se na Pravilnik čekalo duže vrijeme zbog potrebe za stručnom pomoći inostranih i domaćih eksperata. Oni pojašnjavaju da su procjenjivači, i prije donošenja Pravilnika, morali raditi u skladu sa Međunarodnim i Evropskim standardima za procjenu vrijednosti.

Iz MF-a tvrde da kontrolu nad procjeniteljima vrši udruženje, komora ili asocijacija čiji su oni članovi. Iz Komore procjenitelja i sudskih vještaka Crne Gore su za CIN-CG rekli da “nijesu mjerodavni, niti nadležni” za pitanja, između ostalog, koliko u Crnoj Gori ima licenciranih procjenitelja i kakvoj kontroli oni podliježu. Prema Zakonu o računovodstvu, Ministarstvo može da oduzme licencu ovlašćenom procjenjivaču koji poslove procjene vrijednosti vrši nestručno. Tim Zakonom je predviđena prekršajna odgovornost i novčana kazna do 2.000 eura za procjenitelje koji ne rade u skladu sa propisima.

Krivični zakonik (KZ) Crne Gore oblast procjene imovine tretira jedino u domenu privrednog poslovanja, i to kroz djela zloupotreba ovlašćenja u privredi i zloupotreba procjene. Predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do 10 godina u zavisnosti od pribavljenje imovinske koristi ili prouzrokovane štete.

Zakonik o krivičnom postupku propisuje da se imovinsko pravni zahtjev podnosi najkasnije do završetka suđenja, odnosno u ovom slučaju potpisivanja sporazuma, i da o njemu odlučuje sud. Propisano je i da će sud usvojiti sporazum ako, između ostalog, utvrdi da sporazumom nijesu povrijeđena prava oštećenog i da je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, a sankcija odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija.  

Nagodbe zloupotrebljavane

U izvještajima Evropske komisije (EK) se već nekoliko godina upozorava da bi korišćenje sporazuma o priznanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U izvještajima se ističe i da bi kaznena politika trebalo da bude dosljednija i odvraćajuća, te da je neophodna revizija upotrebe instituta u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.

Čak i čelnici crnogorskog pravosuđa neformalno priznaju da je ovaj institut zloupotrebljavan.

Ministarstvo pravde (MP) je, polovinom ove godine, najavilo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje.

Iz MP-a za CIN-CG navode da je analiza o primjeni sporazuma o priznanju krivice završena i da obuhvata period do 2021. godine.

”Analiza će sadržati zapažanja u odnosu na pravni okvir kada su u pitanju sporazumi o priznanju krivice. Analizirali smo i zaključene nagodbe kod naročito osjetljivih krivičnih djela, kao i dobre prakse tužilaštva, ali i šta su nedostaci u praksi”, navode iz MP-a, ne precizirajući koja su to zapažanja.

Oni dodaju da Nacrt izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću još nije predat Skupštini. Nijesu odgovorili na pitanje da li će Zakon tretirati oblast procjene imovine i na koji način.

Vrhovno državno tužilaštvo je nedavno saopštilo da će ubrzo biti formirana radna grupa za izradu smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice. Vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović ranije je izjavila za medije da su prepoznati problemi i nedostaci trenutne primjene nagodbi i da će radna grupa, za veoma kratko vrijeme, moći da izradi nove smjernice. ”Jedna od preporuka je da se iz sporazuma o priznanju krivice isključe krivična djela pranja novca i trgovine ljudima”, rekla je tada Jovanović.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG-a, smjernice bi trebalo da budu gotove do kraja ove godine.

Savić očekuje da ta uputstva poboljšaju percepciju javnosti, “jer je utisak da se sporazumi donose čak i bez zakonskog osnova, a potpuno se ignoriše činjenica da se oni uvijek zaključuju uz saglasnost okrivljenog, tužioca i oštećenog”.

Nadamo se da će nagodbe u našoj zemlji konačno uticati na prevenciju, ali i zadovoljenje pravde. Tada se valjda neće događati da svi projekti koje je država za 2023. godinu budžetom planirala za Budvu mogli biti plaćeni novcem koji je Opština izgubila zbog toga što nije mogla da se naplati od imovine oduzete od osuđenih članova Marovićeve kriminalne grupe. Prema budžetu za sljedeću godinu, adaptacija budvanskog Doma zdravlja, rekonstrukcija otvorenog bazena Pizana kod Starog grada, rekonstrukcija postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, izgradnja vrtića u naselju Dubovica i izgradnja jedne mini obilaznice koštali bi malo više od dva i po miliona eura. To je gotovo isti iznos koji bi Opština dobila da je oduzetu imovinu uspjela da unovči.  

Finansijskim istragama oduzet stan pod sporom

SDT je doživjelo krah i vođenjem finansijskih istraga u postupcima protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića.

CIN-CG je nedavno pisao da je SDT, za posljednjih šest godina, uspio da trajno oduzme jedino stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića. Međutim, i oko ovog stana sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.  

Nema odgovornih, tužioci napreduju

CIN-CG je ranije objavio serijal istraživanja, analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice SDT i VDT u Podgorici, notirajući ozbiljne propuste u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji.

Osim toga, nerealne procjene imovine presudile su i u slučaju porodice Safeta Kalića, koja je greškama pravosuđa oslobođena optužbi za pranje novca. Kako je CIN-CG ranije pisao, firma “Geotech” procijenila je njihovu imovinu na gotovo 30 miliona eura, za koju su stručnjaci, koji su učestvovali u sudskom postupku, ocijenili da ne vrijedi ni osam miliona.

Upravo takva procjena, prema nalazima CIN-CG-a, bila je glavni adut Kalićima u dobijanju milionske odštete, kao posljedicu petogodišnjeg upravljanja njihovom imovinom dok su se nalazili u pritvoru.

Ni za ovaj slučaj niko iz pravosuđa, ali ni procjenitelji nijesu ni na koji način odgovarali. Tužilac Hasan Lukač, koji je postupao u ovom predmetu, nije dao nijedan dokaz da oprani novac potiče iz krivičnog djela. On je nakon toga čak i unaprijeđen u člana Tužilačkog savjeta i ocjenjivao je rad drugih tužilaca.

Maja BORIČIĆ Andrea JELIĆ

Neophodno unaprijediti zakonski okvir, ocijenio član Tužilačkog savjeta i Komisije za pritužbe Stevo Muk

  Od 46 pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava koje je razmatrao aktuelni Tužilački savjet (TS) do kraja septembra ove godine, samo šest je bilo osnovano, ali je izostalo pokretanje disciplinskog postupka protiv tužilaca koji su postupali u spornim predmetima.

TS je odlučio da je 36 pritužbi neosnovano, jedna je tretirana kao krivična prijava, jedna je povučena, a dvije proslijeđene Sudskom savjetu, jer su se odnosile na rad sudija. To su podaci do kojih su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) došli slobodnim pristupom informacijama.

Član TS i Komisije za pritužbe Stevo Muk za CIN-CG kaže da, iako je bilo osnovanih pritužbi, disciplinski postupci nijesu pokrenuti ni protiv jednog tužioca. Muk pojašnjava da postupak može biti pokrenut ako je u predmetima nastupila zastara, nemogućnost vođenja postupka ili druge posljedice propisane Zakonom o državnom tužilaštvu. Međutim, osnovane pritužbe bi mogle, ističe Muk, da utiču na ocjenjivanje rada tih tužilaca.

Sve osnovane pritužbe odnosile su se na rad tužilaca osnovnih državnih tužilaštava, osim jedne, koja se odnosila na rad tužiteljke Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Nataše Bošković.

U pritužbi na rad tužiteljke Bošković se navodi da se po krivičnoj prijavi, podnijetoj u junu 2015. godine, zbog teške zloupotrebe službenog položaja u privrednom poslovanju, nije postupalo šest godina! Krivičnu prijavu podnijela je grupa radinika podgoričke podružnice firme “Yumko” protiv direktora Ljubomira Pekovića.

U pritužbi se dodaje da je tužiteljka Bošković od preuzimanja slučaja nije preduzela nijednu istražnu radnju, zbog, kako je rekla radnicima u neposrednim razgovorima “zauzetosti u ostalim predmetima”.

”Tužiteljka nije postupala u zakonom propisanim rokovima, uz konstataciju da je odluka u predmetu donijeta 15. septembra 2021, te nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja kao posljedica”, piše u odluci TS-a.

Druga osnovana pritužba se odnosila na rad zamjenice Osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivane Petrušić Vukašević.

TS je i u ovom predmetu upozorio da je došlo do propuštanja rokova u kojima je trebalo postupati i tražio od tužiteljke da intenzivira rad i donese odluku u predmetu za krivično djelo lažno prijavljivanje protiv I. D., visokog policijskog funkcionera.

U pritužbi na rad tužiteljke Petrušić Vukašević se navodi da za godinu i tri mjeseca nije preduzela nijednu radnju koje je trebalo po zakonu, da nije ni saslušala oštećenog u postupku, te da on nije za sve to vrijeme dobio nikakav odgovor u kojoj fazi je postupak i šta je urađeno.

”S obzirom na to da se radi o visokom funkcioneru policije, nadam se da ta njegova funkcija koju trenutno obavlja ne utiče na ovaj i ovako spor rad tužilaštva”, piše u pritužbi.

Tri osnovane pritužbe na rad tužioca u Kotoru

Tri osnovane pritužbe odnose se na rad predstavnika Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru - dvije na rad bivšeg tužioca Srđe Jovanovića i jedna na rad tužiteljke Marije Kažić. TS je ocijenio da je osnovan dio pritužbe na rad Jovanovića u predmetu povodom pomorske nesreće, u kojoj je poginula Maja Šljivančanin, a povrijeđen njen vjerenik Vladimir Stanišić.

Viši sud u Podgorici ukinuo je prvostepenu presudu, kojom je maloljetni M. S. osuđen na najduže 120 sati društveno korisnog ili humanitarnog rada. Nesreća se dogodila u julu 2020. godine, u moru između ostrva Sveti Nikola i plaže Jaz, kada je došlo do sudara jahte, kojom je upravljao maloljetnik i barke, na kojoj su bili Šljivančanin i Stanišić.

”Radnje postupajućeg tužioca koje se odnose na lociranje i izvlačenje potonulog čamca, kao i obavještavanje stranaka o datumu i vremenu preduzimanja nijesu praćene službenim aktom - službenom zabilješkom o postupanju tužioca”, navodi se u odluci TS-a.

Za ostali dio pritužbe, koji se odnosi na nezakonito angažovanje više vještaka, te alkotestiranje učesnika nezgode, TS je ocijenio kao neosnovane. Pojašnjava se da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da je angažovan samo jedan vještak pomorske struke, te da učesnici nezgode nijesu imali alkohola u krvi.

Jovanović je u aprilu ove godine podnio ostavku, nakon što je, po nalogu SDT-a, uhapšen zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, jer je navodno u jednom drugom slučaju sklonio zapisnike kako bi omogućio dvojici Tivćana da samo prekršajno, a ne krivično odgovaraju za prebijanje turskog državljanina.

V.d. vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović je tada naložila da se formira komisija koja će ispitati sve predmete kojima je bio zadužen Jovanović. On je, inače, bio jedini tužilac koji je prilikom ocjenjivanja, u posljednjih 10 godina, dobio ocjenu dobar, dok su svi ostali stalno dobijali najviše ocjene.

I druga pritužba koja se odnosila na Jovanovića, prihvaćena je kao osnovana od strane TS-a.

U pritužbi je istaknuto da je tužilac ignorisao više krivičnih prijava zbog proganjanja, snimanja i nasilničkog ponašanja protiv osobe, koji je višestruki povratnik i liječen u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti.

”Ja i moj sin se osjećamo ugroženo i strahujemo za život i živote naših porodica. Molimo da preispitate odluke ODT-a Kotor i naredite da se pokrene postupak”, piše u pritužbi. Slična odluka TS-a donijeta je i po pritužbi na rad kotorske tužiteljke Marije Kažić. Radi se o predmetu u kome podnosilac pritužbe tvrdi da su njegovi rođaci na sebe nezakonito prepisali zemlju i prodali je, između ostalog, i tivatskoj Opštini, te time oštetili ostale suvlasnike imovine. Umjesto da ovo tretira kao krivičnu prijavu, Kažić je odlučila službenom zabilješkom.

Lukovac i Rmandić u SDT-u

Osnovana pritužba, koja se odnosila i na rad tužiteljke ODT u Nikšiću Sofije Lukovac proslijeđena je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) na ocjenu da li je ona počinila krivično djelo neprofesionalnim postupanjem tokom uviđaja, nakon što su na putu Nikšić - Plužine,u julu 2018. godine, u saobraćajnoj nesreći poginuli otac i sin - Đorđije i Vuk Mašnić.

”Tužiteljka prilikom vršenja uviđaja saobraćajne nesreće, u zapisniku o uviđaju nije vjerodostojno konstatovala utvrđeno činjenično stanje, kao i materijalne dokaze”, piše u odluci TS-a.

U pritužbi porodice poginulih se, između ostalog, ističe da je Lukovac u zapisniku konstatovala prisustvo znakova, iako su radovi na putu bili potpuno neobezbijeđeni, da nije naložila slikanje tog dijela puta, iz koga bi se vidjelo da nije bilo ni saobraćajne signalizacije, te da je uviđaj vršila bez prisustva vještaka saobraćajne struke.

”Postoje jake indicije da su činjenice i okolnosti koje su ‘utvrđene’ prilikom uviđaja, namjerno pogrešno utvrđivane i interpretirane, kako bi se slučaj zataškao, a stvarni krivac za nesreću u kojoj su smrtno stradala dva lica abolirao”, piše u pritužbi.

Takođe, pritužba na rad tužiteljke Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju Milice Rmandić, u kojoj se navodi da je od podnosioca pritužbe tražila novac i nezakonito saslušavala njegove sinove i da ga je zatvorila, kako navodi, jer joj nije dao novac, TS je tretirao kao krivičnu prijavu i dostavio nadležnom tužilaštvu na postupanje.

Šta piše u propisima

Prema Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) tužilac kome je predmet dodijeljen u rad dužan je da donese odluku najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema predmeta, osim u složenim predmetima, u kojima se taj rok produžava za još tri mjeseca. Izuzetak su predmeti u kojima se vrše mjere tajnog nadzora, kada odluka mora biti donijeta u roku od tri mjeseca od završetka tih mjera.

”U predmetima u kojima su pribavljani dokazi po zamolnicama za međunarodnu pravnu pomoć, odluka se mora donijeti u roku od mjesec dana od dana pribavljanja dokaza po zamolnicama”, piše u ZKP-u. U skraćenom postupku, piše u ZKP-u, odluka o krivičnoj prijavi se mora donijeti najkasnije u roku od mjesec dana, a produženje ovih rokova može se tražiti za najviše još toliko.

Tužilac, nakon završene istrage, u roku od 15 dana, po Zakonu, podiže optužnicu ili obustavlja istragu.

”Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, državni tužilac je dužan da odmah obavijesti neposredno višeg državnog tužioca o razlozima zbog kojih istraga nije okončana. Neposredno viši državni tužilac će preduzeti potrebne mjere da se istraga okonča”, piše u ZKP-u.

Međutim, u praksi, ovi rokovi se često ne poštuju, a tužioci se pravdaju prevelikim opterećenjem predmetima.

Muk: Nadležnosti Savjeta nedorečene

Tužilački savjet od avgusta prošle godine nije imao potrebnu većinu članova za funkcionisanje, pa je Komisija za pritužbe osnovana tek u martu ove godine, pošto je kompletiran TS. Čine je tužiteljke Tatjana Begović i Sanja Jovićević i član Savjeta koga su predložile nevladine organizacije Stevo Muk.

Muk za CIN-CG ocjenjuje da su nadležnosti Savjeta nedorečene u dijelu razmatranja pritužbi.

”U tom smislu je potrebno unapređenje zakona. Moguće da se zakon može unaprijediti tako da se jedan dio pritužbi, makar u prvom stepenu, riješi na nivou rukovodilaca državnih tužilaštava”, navodi Muk.

Muk je rekao da bi osnovane pritužbe mogle uticati na ocjenjivanje tužilaca, imajući u vidu Pravila za ocjenjivanje. Predlog ocjene rada, podsjeća, daju vijeća za ocjenjivanje koja čine državni tužioci, a Komisija za ocjenjivanje TS-a je formalno usvaja, nakon upoznavanja sa predlogom i obrazloženjem.

Pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava propisuju da ako se utvrdi da neko od njih ne poštuje zakonske rokove može biti ocijenjen i ocjenom ne zadovoljava. Pravila takođe propisuju da ako tužilac nema dobru komunikaciju sa strankama može da dobije lošiju ocjenu, pa i najgoru.

Muk dodaje da su, od početka rada Komisije za pritužbe i naročito od usvajanja izmjena Poslovnika TS-a, unaprijeđena obrazloženja odluka o pritužbama i da će ubuduće biti još kvalitetnija.

On podsjeća da TS nema pravo da procjenjuje da li je tužilac u okviru slobodnog uvjerenja donio ispravnu odluku. Zaključuje da se mora raditi na kvalitetnijem informisanju građana u vezi sa njihovim pravima u odnosu na odluke i rad državnog tužilaštva, jer je očigledna nesrazmjera između broja podnijetih pritužbi i onih koje su ocijenjene osnovanim.

”Ogromna većina pritužbi je podnijeta iz razloga koji nisu opravdani. Moguće da su ponekad i navedeni na podnošenje pritužbi od strane svojih pravnih zastupnika, koji im podižu očekivanja ili pogrešno tumače mogućnosti koje nudi ovaj mehanizam”, ocijenio je Muk.

U polugodišnjem izvještaju TS-a piše da su, od januara do jula ove godine, razmatrali 50 pritužbi, od čega je 47 bilo iz prethodne godine. “... 29 pritužbi odnosilo se na rad osnovnih državnih tužilaštava, 11 na rad viših tužilaštava, sedam na rad Specijalnog, a dvije na rad Vrhovnog državnog tužilaštva”, piše u izvještaju. U prvoj polovini ove godine podnijete su 73 pritužbe na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

HRA: Pritužbe nijesu djelotvorne

Kao i prethodnih godina, pritužbe ni u 2022. nijesu bile djelotvorno sredstvo za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnih tužilaca, ističe se i u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA), koja je analizirala rad TS-a od januara do jula ove godine. U izvještaju HRA se naglašava da nijedna od usvojenih pritužbi nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa, te da ta praksa dodatno ukazuje na neophodnost izmjena zakonskih opisa disciplinskih prekršaja.

Disciplinske sankcije, prema Zakonu o državnom tužilaštvu, su opomena, novčana kazna, zabrana napredovanja i razrješenje, a predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodioci tužilaštava, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Kao pozitivan pomak u izvještaju HRA navodi se to što je Savjet izmijenio Poslovnik i uveo rok od 90 dana za odlučivanje o pritužbama. Preciziran je, dodaje se, i postupak razmatranja pritužbi, što bi sve trebalo da unaprijedi praksu.

”Do izmjena Poslovnika 31. maja 2022. nastavljeno je sa ranijom lošom praksom i savjet nije obrazlagao odluke po pritužbama”, piše u izvještaju HRA.

Međutim, i dalje bilo više slučajeva u kojima je o pritužbi odlučeno bez pružanja osnovnog obrazloženja, navodi se u izvještaju.

Savjet je nastavio da postupa po pritužbama u vezi s odbacivanjem krivičnih prijava, iako, kako tvrde iz HRA, to nije u njegovoj nadležnosti.

”Takvu praksu je počelo da prihvata i državno tužilaštvo, čime je narušena pravna sigurnost”, ističe se u izvještaju.

Direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da je, sudeći po dosadašnjoj praksi i starog i novog TS, oko 90 odsto pritužbi nije osnovano, ali, da bi građani stekli utisak o tome da je njihova pritužba temeljno ispitana, morali bi da dobiju obrazloženi zaključak o tome zbog čega nije: “Međutim, te odluke se još uvijek, u većini slučajeva, nedovoljno obrazlažu”

Ona dodaje da se u slučaju Lukovac, nadležno tužilaštvo još nije izjasnilo da li će pokrenuti krivični postupak ili ne. Direktorka HRA podsjeća da je ovu pritužbu raniji sastav TS odbacio, a novi se ponovo izjašnjavao o njoj i utvrdio da je osnovana. Ona, međutim, naglašava da novi TS nije poboljšao ažurnost u odnosu na prethodni, već je u istom vremenskom periodu odlučio o tri puta manje pritužbi nego raniji sastav: “U nekim slučajevima se na odluku čekalo i više od godinu dana”.

”TS bi trebalo da nađe način da unaprijedi ažurnost i pruži i odgovarajuća obrazloženja svojih odluka”, zaključuje Gorjanc Prelević.

Formirati komisiju za ispitivanje zastarjelosti

Gorjanc Prelević ističe da je pitanje zastarijevanja krivičnog gonjenja izuzetno važno i da TS treba da uspostavi posebnu komisiju koja bi se bavila ispitivanjem razloga za nastupanje zastarjelosti.

”U cilju utvrđivanja eventualne odgovornosti državnih tužilaca ili policijskih službenika za onemogućavanje ostvarivanje pravde”, navela je ona.

Novi TS se još nije bavio problemom odbacivanja više od 90 odsto krivičnih prijava iz prethodnih godina zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, a samo jedan državni tužilac je zbog toga disciplinski odgovarao.

HRA preporučuje i da se propiše obaveza objavljivanja potpunih podataka o zastarijevanju krivičnog gonjenja, uključujući i presude kojima se optužba odbija iz ovog razloga.

Maja BORIČIĆ Marija POPOVIĆ KALEZIĆ

Političke partije u ovoj zemiji - i ljevica i desnica i centar, i vlast i opozicija - čine sve da održe sistem dominacije, kontrolu u pravosuđu i da tako zaustave tranziciju zemlje ka funkcionalnoj demokratiji, vladavini prava i Evropskoj uniji, kazala je izvršna direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović.

Sve to moglo bi obilino da ugrozi one domete do kojih je u ovih nekoliko posljednjih mjeseci došlo tužilaštvo, upozorila je Tadić Minović. “Ne bi bilo čudno da se oko izbora VDT-a u narednim mjesecima kriza još više produbi, kako bi se ugrozila autonomija Tužilačkog savjeta, Specialnog i Vrhovnog državnog tužilaštva i zaustavili procesi koji su krenuli sa novim ljudima na ovim pozicijama,” navela je ona na konferenciji “Značaj nezavisnog tužiaštva za vladavinu prava i proces evropskih integracija”.

Konferencija je dio dvogodišnjeg projekta: Istraživanje istraga, monitoring rada tužilaca kroz istraživačko novinarstvo i pravne analize, koji sprovode Centar za istraživacko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik Monitor, uz finansijsku podršku Vlade Kraljevine Holandije.

Ministar pravde Marko Kovač kazao je da sve što se događalo ove godine daje za pravo da vjeruju da su na dobrom putu. Svjedoci smo, kazao je on, da i dalje postoje politički i vaninstitucionalni centri koji koji kroz medijske napade pokušavaju minimizirati rad tužilaštva.

Ambasador Holandije u Crnoj Gori Jost Reintjest istako je značaj podrške nezavisnim i slobodnim medijima i tužilaštvu. “Mislim da su pravosudne reforme najizazovnije za Crnu Goru na njenom putu ka Briselu i EU, a to se odnosi i na region”, kazao je on na konferenciji.

Šefica Delegacije EU u Podgorici  Oana Kristina Popa istakla je da je Crnoj Gori neophodan funkcionalan proces imenovanja u pravosuđu. Ona je izrazila zabrinutost zbog toga što su neke institucije blokirane, neke ne funkcionišu u punom kapcitetu a neke uopšte ne funkcionišu. Ona je ukazala na potrebu iskrene posvećenosti Vlade ali i dijaloga u Skupštini kako bi se postigla imenovanja.

V.d. vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović kazala je da za njih nema zaštićenih i nedodirljivih i da rezultati pokazuju da je zaista tako. Ona je takođe ukazala na značaj imenovanja u pravosuđu. “Rezultati u pravosuđu ne dolaze brzo, ovo je samo početak, zato je potrebna stabilnost na čelu tužilaštva”, kazala je ona. Na pitanje da li lično osjeća pritisak u svom radu, Jovanović je kazala da ne osjeća.

Član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda: Ne postoji politički uticaj na TS, problem deficit tužilaca

Državni sekretar u Ministarstvu pravde i član Tužilačkog savjeta Bojan Božović je naveo da se nadaju da ćemo što prije realizovati dosta zaključaka i preporuka iz Studije,jer su ih i sami prepoznali kao probleme. On je najavio izmjene Zakona o državnom tužilaštvu koje se tiču etičke i disciplinske odgovornosti tužilaca.

Tužilac SDT-a Vukas Radonjić je istakao da će njihov rad na slučajevima organizovanog kriminala i korupcije biti potpun tek kad na adekvatan način budu potvrdjene od sudova.

Ocijenio je da nadzor nad radom tužilaca mora biti efikasniji,te da treba razmisliti i o izmjeni propisa kako bi se mogli birati kvalitetniji kadrovi u tužilaštvu.

"Svaki tužilac svoj posao mora raditi savjesno i po zakonima",rekao je on.

Gazivoda je istakao da ne postoji politički uticaj na TS, da je deficit tužilaca problem,a zakonske mogućnosti ograničene. Eksterni ekspert CEGAS-a Ana Nenezić je,predstavljajući analizu rada tužilaštava, istakla da i dalje nema disciplinske odgovornosti tužilaca, te da posebnu pažnju treba posvetiti zastarjelim slučajevima.

"Kao što HRA već godinama zastarijevanje slučajeva treba da bude propisano kao najteži disciplinski prekršaj,odnosno razrješenje tužioca",istakla je Nenezić. Ona je dodala da nisu funkcionalne institucije koje treba da vode do odgovornosti tužilaca,te da zakonski okvir ne da da se sprovede ono što bi unaprijedilo proceduru. Božović je dodao da ministar planira da pokrene nekoliko disciplinskih postupaka u narednom periodu,te da se izmjene Zakona očekuju početkom sljedeće godine. On je dodao i da će Sporazumi o priznanju krivice biti definisani podzakonskim aktom koji će precizirati na koji način će se postupati u tim predmetima.

Muk: Velika je razlika između specijalnih tužilaca koji postoje na papiru i onih koji stvarno rade

,,Treba da izvučemo pouku iz onoga što mam Evropski sud za ljudska prava godinama govori. Još uvijek nemamo zadovoljavajuće standarde", saopštila je na trećem i završnom panelu u okviru konferencije "Značaj nezavisnog tužilaštva za vladavinu prava i proces evropskih integracija", Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić.

Ona je istakla da u Crnoj Gori se mora početi sa tumačenjem zakonskih normi onako kako to čine u Evropi - suštinski, a ne strogo, formalno i jezički. ,,Državni upravni organi moraju pružiti snažniju podršku tužilaštvima, prvenstveno u smislu dostavljanja podataka. Potrebna nam je i dobra forenzička struktura. Na kraju, neophodni su nam kredibilni, kompetentni i ljudi sa integritetom u pravosuđu", navela je ona.

Bivši sudija Ustavnog suda Crne Gore Miodrag Iličković istakao je da tužioci sada funkcionišu u jednoj državi u kojoj je srušena pravna i institucionalna infrastruktura. ,,Sada smo u situaciji sličnoj kada čovjek pođe na rendgen i kada se utvrdi da nema funkcionalnu kičmu ili karličnu kost, ali i dalje stoji. Tužioci imaju usamljeničku odgovornost, a potrebni su nam novi i mladi ljudi".

On je naveo da je nepristojno govoriti o evropskim integracijama u situaciji kada se političke elite ucjenjuju izmjenama Zakona o predsjedniku i izborom sudija Ustavnog suda.

Rad tužilaštava, prema riječima predsjednika Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) i člana Tužilačkog savjeta Steva Muka, zavisi od saradnje sa drugim važnim državnim organima i profesionalcima u njima - poput policije i vještaka koji su važni za rad tužilaca. ,,Oni moraju biti kredibilni, profesionalni i stručni. Pravo je čudo da je Tužilaštvo i ovo uspjelo da uradi do sada, imajući u vidu uslove rada. Velika je razlika između specijalnih tužilaca koji postoje na papiru i onih koji stvarno rade. Potrebni su brojni i novi kadrovi".

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) istakla je da Crna Gora podsjeća na beskičmenjaka koji nema svijest o tome šta je vladavina prava. ,,Niko do sada nije odgovarao što žrtve ratnih zločina i policijske torture nijesu dobile pravdu. Od 2015. do danas, samo je jedan tužilac disciplinski odgovarao zbog toga što mu je zastarelo čak 13 predmeta. Dobio je najmanju kaznu".

Ustavni sud je, kako je još istakla, neophodan kako bi država mogla da funkcioniše. ,,Došli smo u situaciju kada treba da se zapitamo čemu država služi uopšte", kazala je Gorjanc Prelević.

Koliko ste zadovoljni radom trenutnog sastava Tužilačkog savjeta?
Gazivoda: “Imajući u vidu brojne nadležnosti Tužilačkog savjeta vjerujem da smo za ovih nešto manje od osam mjeseci od konstituisanja uradili dosta posla. Vrlo intenzivno se radilo i na sjednicama Savjeta koje su nekada trajale i po više dana ali i na komisijama koje pripremaju materijale za Savjet, a u nekim slučajevima i meritorno odlučuju. Osim nekih odluka koje imaju krucijalnu važnost, i sa kojima je javnost upoznata, kao što su određivanje vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca i izbor glavnog specijalnog tužioca, imali smo i izbor četiri državna tužioca za Više državno tužilaštvo u Podgorici. Komisija za pritužbe obradila je 50 predmeta po pritužbama, od 1. januara do 01. jula 2022. godine, koje se odnose na pritužbe na zakonitost rada državnih tužilaca, a koji su kasnije razmatrani na Savjetu. Komisija za normativnu djelatnost pripremila je izmjene Poslovnika o radu TS, kao i akata koji uređuju postupanje po pritužbama i kriterijume za ocjenjivanje državnih tužilaca, što je takođe kasnije usvojeno na Savjetu. Vijeće za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sprovelo je jedan postupak utvrđivanja odgovornosti državnog tužioca, Komisija za testiranje sprovela je pisano testiranje za postupak izbora deset kandidata za državne tužioce koji se prvi put biraju, a naravno veliki dio rada Savjeta činile su i razne administrativne obaveze koje uglavnom nijesu naročito interesantne javnosti.”

Šta je sljedeći korak, i na šta bi se prvo trebao fokusirati Tužilački savjet u svom radu?
Gazivoda: “U pogledu izbora državnih tužilaca imamo u toku dva postupka u kojima bi trebalo biti izabrano ukupno 23 kandidata za državne tužioce koji se prvi put biraju. Jedan postupak koji se odnosi na izbor 10 kandidata je pri samom kraju i potrebno je sprovesti intervju i izvršiti izbor. Nakon toga izabrani kandidati će proći obuku u trajanju od 18 mjeseci i ukoliko uspješno okončaju obuku postaju državni tužioci. Takođe je potrebno okončati i postupak izbora dva državna tužioca za Više državno tužilaštvo u Podgorici čime bi se u potpunosti riješio veliki problem deficita tužilaca u tom tužilaštvu sa kojim smo se susreli na početku rada. Komisija za budžet pripremila je zahtjev za budžetska sredstva za cjelokupnu državnotužilačku organizaciju, odnosno za 17 državnih tužilaštva kao i za Tužilački savjet i taj zahtjev će nakon razmatranja na Savjetu biti uskoro upućen u dalju proceduru. Kao što sam već rekao, u mjeri u kojoj to zakon dozvoljava, izmijenili smo akt koji uređuje ocjenjivanje državnih tužilaca i uskoro treba da započnu i postupci redovnog ocjenjivanja što podrazumijeva takođe obiman posao. Predstoje nam i aktivnosti na izmjeni metodologije izvještavanja, a odmah nakon toga i pripremanje godišnjeg izvještaja. Bio bih vrlo zadovoljan ako bi do kraja prvog kvartala sljedeće godine, odnosno u narednih šest mjeseci uspjeli da završimo sve pobrojano.”

Koliko je bitno uređenje normativnog okvira i kojeg konkretno, da bi rad Tužilačkog savjeta imao više uspjeha?
Gazivoda: “U primjeni zakona koji uređuju državno tužilaštvo naišli smo na brojne izazove ali i probleme koje pokušavamo da notiramo kako bi na njih ukazali tokom nekih sljedećih normativnih izmjena. Nijesam optimističan da će sistem ocjenjivanja državnih tužilaca dati rezultate koje od nas očekuje Evropska komisija sve dok ne bude pažljivo reformisan kroz zakonske izmjene. Takođe, trajanje obuke za kandidate za državne tužioce u periodu od 18 mjeseci čini se nepotrebno dugim. Primjera radi, savjetnici u državnom tužilaštvu kada postanu kandidati za državne tužioce nemaju pravo zastupanja pred sudom i oni u tih 18 mjeseci gube vještinu koja se stiče i razvija u sudnici. Sa druge strane vrlo je podložno diskusiji da li, uglavnom teorijska znanja koja stiču tokom obuke, mogu da nadomijeste ono što se izgubi u tom periodu. Dugo trajanje obuke takođe čini i da deficit od 24 državna tužioca koji imamo u organizaciji može biti nadoknađen u najboljem slučaju tek sredinom 2024. godine, što će svakako imati i svoju refleksiju na rezultate rada. Vjerujem i da podrobno treba preispitati sistem po kojem oni koji se kandiduju za državne tužioce u trenutku kad započinju obuku ne znaju da li će na kraju postati tužioci u Podgorici, Herceg Novom, Pljevljima ili negdje drugo. Cijenim da je takvo normativno rješenje jako loše i da odvraća određeni broj kadrova od tužilačkog poziva, naročito imajući u vidu da nije u pitanju standard koji je značajno prihvaćen u državama Evropske unije.”  

‎‎Koliko ste zadovoljni radom trenutnog sastava Tužilačkog savjeta?
Jovović: “Mada sam to u više navrata saopštavao, izuzetno sam zadovoljan radom aktuelnog sastava Tužilačkog sastava, jer smatram da je ova grupa ljudi, iako se to možda nije očekivalo u javnosti, pronašla formulu da o bitnim pitanjima koja se tiču funkcionisanja Državnog tužilaštva pomiri, eventualno, suprostavljene interese i sa visokim nivoom saglasnosti dođe do bitnih odluka. Naravno, prostora za napredak uvijek ima, jer životni tokovi članova Savjeta ne dozvoljavaju uvijek potpunu posvećenost radu u Savjetu, ali za sada mogu da izrazim veliko zadovoljstvo  i što se tiče saradnje i što se tiče međuljudskih odnosa koji vladaju u Savjetu. Utisak stručne javnosti koji sam mogao opipati dok je Savjet još bio u povoju bio je takav da kontrerni interesi članova Savjeta koji dolaze iz Državnog tužilaštva i članova koji dolaze iz reda uglednih pravnika, mogu paralisati rad Savjeta, ali očito je da su svi članovi shvatili da su na istom zadatku, zbog čega je i došlo do svojevrsne homogenizacije kada je u pitanju odlučivanje o važnim pitanjima, ali opet uz očuvanje autonomije mišljenja koja se se po nekim tačkama i razlikovala, što je definitivno pokazatelj demokratskog modus operandi rada Savjeta.”

Šta je sljedeći korak, i na šta bi se prvo trebao fokusirati Tužilački savjet u svom radu?
Jovović: “Savjet trenutno ima zadatak da izvrši selekciju kandidata koji su se prijavili na konkurs za izbor novih državnih tužilaca u osnovnim tužilaštvima tokom proljeća tekuće godine, a potom i da obavi izbor nove grupe državnih tužilaca za osnovna državna tužilaštva po konkursku iz avgusta 2022.godine. Ovi potezi su prilično nužni iz razloga što određena Državna tužilaštva vape za kadrovima (posebno ona na sjeveru CG), pa je izbor novih državnih tužilaca u osnovnim državnim tužilaštvima prijeka potreba. U daljem radu, osim jačanja kadrovskih potencijala, Savjet se mora fokusirati na obezbjeđivanje boljih prostornih kapaciteta i poboljšanje bezbjednosti državnih tužilaca. Nedavno je Vlada Crne Gore usvojila zaključak o preseljenju prostorija Vrhovnog, Specijalnog i Višeg državnog tužilaštva u staru zgradu Vlade i to svakako predstavlja značajan iskorak u pravcu unapređenja prostornih mogućnosti ovih tužilaštava. Takođe, poslednja dešavanja u vezi napada na državnu tužiteljku u ODT Podgorica znak je da se mora ozbiljno pristupiti problemu bezbjednosti državnih tužilaca i tu će Savjet, siguran sam, uložiti dodatni napor da se ovi rizici smanje na minimum i da državni tužiocu budu u potpunosti zaštićeni.”

Koliko je bitno uređenje normativnog okvira i kojeg konkretno, da bi rad Tužilačkog savjeta imao više uspjeha?
Jovović: “Dobar normativni okvir od presudne je važnosti za plodotvoran rad Savjeta, tu nema nikakve dileme. Savjet je, svakako, prepoznao da je potrebno unaprijediti određena regulatorna rješenja i u svom daljem radu, definitivno će nastojati da da svoj doprinos kroz predlaganje određenih solucija i eventualno učešće u radnim tijelima koja pripremaju propise. Upravo na fonu ovakvog zaključka, Savjet je nedavno usvojio i izmjene svog Poslovnika o radu, budući da je poučen iskustvom svog kratkotrajnog rada u sadašnjem sastavu, uvidio određene nedostatke u proceduri koji su kočili rad Savjeta, tako da mogu reći da normativna inicijativa jeste dio agende budućeg rada Savjeta.Po mom skromnom mišljenju, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu su neophodne, jer je upravo ovaj propis inhibitor unapređenja metodologije ocjenjivanja državnih tužilaca, ali i njihove odgovornosti za rad i profesionalne rezultate. Ma koliko da je Savjet pokušavao da poboljša određena pravila ocjenjivanja, bio je drastično limitiran zbog zakonskih rješenja, tako da se izmjene ovog Zakona nameću kao imperativ. Ono što, međutim, ja percipiram kao najvažnije jeste da buduće izmjene ovog Zakona moraju prošiti kadrovsku bazu kada je u pitanju izbor državnih tužilaca za Više, Specijalno i Vrhovnog državno tužilaštvo, jer smatram da postoji veliki broj ljudi van sistema državnog tužilaštva koji imaju potreban profesionalni kvalitet, ličnu hrabrost, volju i afinitet da podjednako, ako ne i bolje obavljaju posao državnog tužioca u ovim tužilaštvima. Time bi se, van svake sumnje, u rad ovih tužilaštava unijela nova energija, ali i malo drugačiji način razmišljanja, nego što je onaj koji se formira vremenom provedenim na nižim nivoima, imajući u vidu da asimetrično razmišljanje kriminalnih struktura zahtijeva ponekad i drugačiji pristup nego što je klasično tužilački. Prema tome, mislim da Zakon o državnom tužilaštvu treba poboljšati, a kad se to uradi, onda će se lakše unaprijediti i druga normativna struktura.”

Kako možemo unaprijediti model i način ocjenjivanja tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, a onda i normativni okvir Komisija za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, povrede Etičkog kodeksa, kao i Komisije za utvrđivanje zakonitosti rada državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava?
Jovović: “Kao što sam rekao u odgovoru na prethodno pitanje, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu su potrebne kako bi se pokrenuo lanac kvalitetnih promjena u funkcionisanju Državnog tužilaštva. Kao i u vezi sa ocjenjivanjem, disciplinska odgovornost tužilaca, zakonski, je dosta sužena i praktično se svodi na sankcionisanje nekih formalnih propusta, dok krupnije greške uopšte ne mogu biti obuhvaćene ovom vrstom odgovornosti. Smatram da je disciplinska odgovornost vrlo važan aspekt poboljšanja kvaliteta funkcionisanja Državnog tužilaštva, ali bez izmjene Zakona, teško da se tu mogu očekivati neki pomaci. Ista je situacija i sa pitanjem poštovanja Etičkog kodeksa, budući da ta procedura nije do kraja dovršena, a s obzirom da je i to proces koji ima elemente kontradiktornog postupka, neophodno je da Zakon tu pruži konkretnija procesna rješenja, budući da Poslovnik o radu Etičke komisije ne može da otkloni sve procesne nedostatke. Dakle, Zakon o državnom tužilaštvu treba kvalitetno izmijeniti jer će se tako omogućiti bolja kontrola rada državnog tužilaštva. U ovom trenutku, međutim, Savjet u granicama mogućeg, nastoji da određenim intervencijama poboljšava normativni okvir u vezi sa svim aspektima svog rada, ali to neće mnogo značiti dok se ne izmijeni Zakon o državnom tužilaštvu.”

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

  Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio - oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina - nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti -  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada - u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage). ,

,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost - disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage - pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci''.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na 'facebook' stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je - Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka'', navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja''.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ