”Suština borbe protiv kriminala već dugo nije stavljanje ljudi iza rešetaka, već oduzimanje imovine i novca, to njih najviše boli”, ističe poznati regionalni stručnjak za borbu protiv korupcije Drago Kos

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je za šest godina uspjelo da trajno oduzme samo dva stana i 3.063 mtara kvadratna zemlje, za koje je dokazalo da su stečeni kriminalom. U istom periodu, pokrenuto je 79 finansijskih istraga, a uspješno su okončane - dvije.

To je bilans finansijskih istraga SDT-a, prema izvještajima tužilaštava od 2016. do 2021. godine.

Vođenje uspješnih finansijskih istraga, pored neefikasnosti SDT-a, ali i cjelokupnog pravosudnog sistema, sprečavaju i druge karike u lancu. Problem je bila i spremnost Uprave policije da se uhvati u koštac sa ovim problemima, ali i drugih institucija važnih za sprovođenje finansijskih istraga. Tako, Crna Gora nema Centralizovani registar bankovnih računa, ni Registar stvarnih vlasnika još nije dostupan, a podaci Državnog katastra često su zastareli.

Bila je otežana i međunarodna saradnja. Crna Gora, tokom 2019. i 2020.godine, nije imala pristup ključnim međunarodnim podacima o sumnjivim transakcijama. Do toga je došlo kada je Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma postala dio Uprave policije, pa je Crna Gora godinu dana bila isključena iz Egmont Grupe - međunarodne asocijacije finansijsko-obavještajnih službi, koja je obezbjeđivala svjetsku razmjenu obavještajnih podataka o pranju novca.

Poznati regionalni stručnjak za borbu protiv korupcije, Slovenac Drago Kos, za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da su finansijske istrage osnovno sredstvo za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, te da su te istrage mnogo važnije od samog dokazivanja krivičnog djela i odlaska u zatvor.

”Suština borbe protiv kriminala već dugo nije stavljanje ljudi iza rešetaka, već oduzimanje imovine i novca, to njih najviše boli”, ističe Kos.

Kos ističe da bi policija i tužilaštvo treba da promijene način djelovanja. Trebalo bi odmah da pokrenu istrage o tokovima novca i dokazivanju protivpravno stečene imovinske koristi, umjesto što se obično bave samo onim elementima krivičnih djela koji dokazuju krivicu pred sudom.

SDT i Viši sud u Podgorici su odbili zahtjeve CIN-CG za slobodnim pristupom informacijama o finansijskim istragama vođenim od 2016. godine. Nijesmo dobili ni rješenja kojima se usvajaju ili odbijaju zahtjevi za trajno oduzimanje imovine, ali ni one o obustavljenim istragama.

Prema javno dostupnim izvještajima SDT-a, 2016. godine donijeta su gotovo sva rješenja o trajno oduzetoj imovini i to u takozvanom predmetu “zelena milja” zbog šverca narkotika. U ovom predmetu oduzet je stan od 53 metra kvadratna od osuđenog člana grupe Dejana Rovčanina. U tom predmetu oduzeto je i zemljište od 3,063 metra kvadratna.

Prema dostupnim podacima SDT-a, 2019. godine trajno je oduzet i stan od 193 metra kvadratna od Miloša Marovića, sina Svetozara Marovića, odbjeglog šefa budvanske kriminalne grupe koja je osuđena zbog milionskih malverzacija. Oko ovog stana, međutim, sada se vodi spor, jer Milošev bivši poslovni partner Petar Miloš tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koai je oduzeta.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore tužio je njih dvojicu, tražeći da se poništi ugovor o navodnom zajmu od 236.000 eura, na osnovu koga sada Petar Miloš pokušava da proda oduzeti stan.

Iako su iz SDT-a u medijima ranije tvrdili da su u tkz. “budvanskim predmetima” trajno oduzeli i vilu u Bečićima, u izvještajima tužilaštava se nigdje ne pominje da je ova nekretnina supruge Svetozara Marovića trajno oduzeta. CIN-CG je tražio pojašnjanja oko vile, međutim, SDT nije odgovorio ni na taj upit.

Privremeno oduzimaju milione, pa ih vraćaju uz odštete

SDT godinama dok je na čelu bio Milivoje Katnić nije propuštao da se pohvali milionskom imovinom koju oduzima, ali samo privremeno dok traje sudski postupak. U svim velikim slučajevima, kao što su oni vođeni protiv Kalića ili Šarića, zaplijenjena imovina je vraćena. I ne samo to, građani su iz budžeta platili i milionske odštete zbog nepravilnog održavanja, ili izgubljene dobiti ove privremeno oduzete imovine.

Nakon 2016. godine, u kojoj su pokrenute dvije finansijske istrage i trajno oduzeta imovina u slučaju “zelena milja”, prema izvještajima tužilaštva, u 2017. godini pokrenuto je 19 finansijskih istraga. Nije bilo trajnog oduzimanja imovine, a SDT je tražio privremenu zapljenu u osam predmeta.

U 2018. godini pokrenute su finansijske istrage u sedam predmeta. Iz ranijeg perioda aktivno je bilo 20 finansijskih istraga.Tražili su privremeno oduzimanje imovine u sedam predmeta. Ni ove godine nije bilo trajno oduzete imovine.

U 2019. godini pokrenute su finansijske istrage u 15 predmeta, a u radu je, prema podacima SDT-a, bilo i 29 finansijskih istraga iz ranijih godina. Te godine tražili su privremeno oduzimanje imovine u šest predmeta, a trajno je oduzet samo stan Miloša Marovića, koji je bio procijenjen na 300.000 eura, što je mnogo manje od štete koju je ova grupa nanijela društvu.

Tokom 2020. pokrenute su finansijske istrage u 11 predmeta i jedno proširenje postojeće finansijske istrage. U radu je bilo i 32 finansijske istrage iz ranijih godina, dvije su obustavljene, a privremeno je oduzeta imovina u 11 predmeta. Nije bilo trajnog oduzimanja imovine.

U 2021. u 25 predmeta pokrenuta je finansijska istraga i u jednom predmetu je proširena postojeća, a u radu je bilo i 44 istrage iz ranijih godina. Jedna finansijska istraga je obustavljena, a u četiri predmeta je privremeno oduzeta imovina. Ni ove godine, prema izvještajima, nije bilo trajnog oduzimanja imovine.

U izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za 2021. godinu se prvi put pominje i koliko su trajale finansijske istrage. “Finansijske istrage su minimalno trajale 15 dana, a maksimalno šest godina, tako da su u prosjeku istrage po licima trajale 85 dana”.

EU traži rezultate u oduzimanju imovine

Da je situacija u sprovođenju finansijskih istraga loša upozorava već godinama i Evropska komisija (EK). U izvještaju za 2021. ističe se da su u Crnoj Gori veoma skromni rezultati vezani za oduzimanje imovine stečene krivičnim djelima i korupcijom na visokom nivou.

”Treba poboljšati bilans ostvarenih rezultata u privremenom i trajnom oduzimanju imovine i pravosnažnim sudskim odlukama u predmetima korupcije”, piše u izvještaju.

EK traži da se revidiraju zakoni vezani za finansijske istrage i povraćaj imovine, te da se usklade sa međunarodnim standardima i praksama Evropske unije. Zahtijeva se i integrisani pristup svih organa, kako bi se obezbijedili uslovi za uspostavljanje održivog bilansa rezultata u ovoj oblasti.

Pregovaračka poglavlja 23 i 24, koja se odnose na reformu pravosuđa, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, Crna Gora je otvorila prije gotovo devet godina.

U prethodnim izvještajima EK se ističe i da stanje katastra u Crnoj Gori, čiji su podaci nedovoljni i dijelom zastareli, predstavlja prepreku za efikasne finansijske istrage. Napominje se i da mimo SDT-a, osnovni i viši tužioci gotovo uopšte ne pokreću finansijske istrage. “Praksa finansijske istrage i dalje se razlikuje od prakse EU i standarda Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF), jer se koristi samo kao način za realizaciju takozvane ‘proširene konfiskacije’, a ne kao podrška sprovođenju same kriminalističke istrage”.

Ističe se i da se međunarodna policijska saradnja, ključna u finansijskim istragama, nedovoljno koristi, te da Crna Gora nema centralizovani registar bankovnih računa, niti registar stvarnih vlasnika, što predstavlja zahtjev iz pete Direktive EU protiv pranja novca.

”U njihovom odsustvu, identifikacija stvarnih vlasnika privatnih kompanija i praćenje finansijskih transakcija i dalje traju dugo i predstavljaju izazov”, dodaje se u dokumentu.

Miljanić: Rak rana crnogorskih institucija

”Finansijske istrage su rak rana crnogorskih institucija”, kaže za CIN-CG ministar bez portfelja zadužen za borbu protiv korupcije Zoran Miljanić. On ocjenjuje da se do sada traljavo radilo, te da je to jedan od glavnih razloga što imamo malo slučajeva trajno oduzete imovine.

Neophodna je, smatra Miljanić, puna koordinacija svih institucija sistema da bi se uspješno vodile finansijske istrage.

”Suština borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije je da se nelegalni finansijski tokovi prekinu i oduzme imovina”, naglašava i ministar.

Kos dodaje i da bi finansijske istrage bile uspješne, registri moraju da funkcionišu, da je sve ažurirano i u elektronskoj formi.

Nije dovoljno da postoji zakon, mora postojati neko ko hoće i umije da upotrijebi taj zakon, kaže Kos.

Trebalo bi, dodaje, pojačati i brojčano i znanjem i tužilaštvo i policiju, jer imaju veoma značajna ovlašćenja, koja iziskuju mnogo rada.

”Moraju postojati ljudi specijalizovani za to u policiji i tužilaštvu koji će praktično samo time da se bave, treba ih osloboditi drugih obaveza”, ocjenjuje Kos.

Miljanić dodaje da je međunarodna zajednica itekako raspoložena da pruži maksimalnu podršku i u angažovanju eksperata, jer mi nemamo dovoljno kadra koji može iznijeti ovu borbu. On objašnjava da, između ostalog, imamo i jako malo finansijskih stručnjaka koji hoće da rade taj posao, jer su plate male.

”Ako neko u banci ima mnogo veću platu, zašto bi radio taj težak i rizičan posao”, pojašnjava ministar.

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije, koji bi ubrzo tebalo da se osnuje, uvezaće sve institucije, što bi trebalo da olakša i vođenje finansijskih istraga, tvrdi ministar Miljanić.

”Savjet će izraditi i Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije. Mi smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja nikad nije imala tu strategiju”, naglašava on.

Drago Kos prenosi slovenačka iskustva. Tamo je Ustavni sud poništio zakon, jer je predviđao i retroaktivno oduzimanje imovine, pa rezultati, ni u toj državi, nijesu zadovoljavajući.

Naš region bi trebao da slijedi primjere skandinavskih zemalja, koje su dosta uspješne po tom pitanju, zaključuje Kos. “Na počiniocu je da dokaže odakle mu imovina”, ističe on.

Mijenjaju zakon da bi oduzimali imovinu bez presude

Naš Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću iz 2015. godine predviđa oduzimanje cjelokupne imovine i novca koji su pribavljeni krivičnim djelom. Pored toga oduzima se i sva imovina za koju se sumnja da je pribavljena krivičnim djelima, osim ako počinilac “ne učini vjerovatnim” da je stekao legalno. Imovina se može oduzeti i od članova porodice i povezanih lica.

Ministarstvo pravde radi na izmjenama ovog zakona, kako bi se imovina ubuduće mogla oduzimati i bez presude suda, što sugerišu i iz EK. Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću je u završnoj fazi i uskoro se očekuje njegovo usvajanje.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG nijesu precizirali kada će Predlog biti završen, navodeći da rade na njemu u skladu sa preporukama eksperata EU, kako bi dobili kvalitetan zakon.

 

U Bijelom Polju oduzeto 15 eura

  Viši sud u Bijelom Polju je od 2016. godine do danas trajno oduzeo - 15 eura. To piše u odgovoru predsjednika Suda Milana Smolovića, na zahtjev CIN-CG o slobodnom pristupu informacijama.

”U traženom periodu protiv okrivljenog M.LJ., koji je oglašen krivim zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđen na godinu dana zatvora, izrečena je mjera bezbjednosti oduzimanja novčanica u apoenima od 10 i pet eura”.

Više državno tužilaštvo u Podgorici je u posljednjih nekoliko godina pokrenulo 14 finansijskih istraga. Od Višeg suda u Podgorici tražili su samo trajno oduzimanje jednog stana u Svetom Stefanu od 36 metara kvadratnih.

U izvještaju TS-a se ističe da u podgoričkom Višem tužilaštvu ne postoje posebna odjeljenja specijalizovana za efikasno vođenje finansijskih istraga i finansijskog kriminala.

Maja BORIČIĆ

Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, u periodu od 2016. do kraja 2021.godine, razmatrala je ukupno 483 pritužbe, od kojih su svega 24 proglašene osnovanim.

Obzirom da je za period od šest godina, samo pet odsto pritužbi osnovano, može se zaključiti da javnost nije dovoljno edukovana o mogućnostima, načinima i razlozima zbog kojih se može zaključiti da Komisija za razmatranje pritužbi na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava mora doživjeti reformu u zakonodavnom i institucionalnom smislu.

Procesi traju godinama, kako zbog predugog trajanja izviđaja i istraga, tako i zbog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom i odlaganja sudskih ročišta u nedogled

  Od oko 260 optužnica koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo od 2016. do kraja prošle godine, prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), gotovo polovina nema ni prvostepeni sudski epilog. Dvadesetak optužnica još čeka na potvrdu, dok suđenja u više od 100 predmeta traju. Neka i godinama, bez naznaka da bi uskoro mogli stići do presude. Istovremeno, nakon godina suđenja, nije rijetkost da optužnice rezultiraju oslobađajućim presudama „zbog nedostatka dokaza“, kao u slučajevima Telekom i Carine. Kada su, nedavno, sudska vijeća Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici donijeli prvostepene oslobađajuće presude za Miomira Mugošu (Carine), Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića ( Telekom) mnogima je bio problem da se prisjete makar osnovnih detalja afera koje su svojevremeno potresle Crnu Goru. Suđenja su trajala oko četiri godine, što nije neobično kada su u pitanju predmeti po optužnicama SDT-a. Odgovornosti ni sudija, ni tužilaca – nema. Da je neodgovornost jedan od glavnih razloga neefikasnosti crnogorskog pravosuđa, ocjenjuje i bivši sudija i član Sudskog savjeta ispred Udruženja pravnika Stanko Marić.  ,,Brojni su razlozi zbog kojih je pravda teško dostupna pred crnogorskim sudovima, i zbog kojih postupci pred sudom neprimjereno dugo traju. Jedan od bitnih je izostanak odgovornosti i profesionalizma u veoma dugom vremenu u svim institucijama sistema, pa i u sudskoj vlasti, što ima naročito nesagledive posljedice na ostvarenje i zaštitu osnovnih Ustavom garantovanih prava i sloboda”, objašnjava on za CIN CG. Marić, koji je nakon penzionisanja prešao u advokate, precizira i da su analizom određenih pravosnažnih presuda, uočeni brojni problemi poput neravnomjerne opterećenosti sudija, što je takođe jedan od ključnih razloga za preduge postupke: ,,Uz već naglašeno odsustvo potrebne odgovornosti, a danas vidimo – i ozbiljnih sumnji da su se kroz zloupotrebu sudijske funkcije vršila teška krivična djela”.  Marić smatra da je sistem neodgovornosti, kada su u pitanju sudije i predsjednici sudova, institucionalizovan Zakonom o Sudskom savjetu i sudijama.  ,,Taj se zakon mora hitno mijenjati, ali i ustanoviti metod za preispitivanje rada svih sudija, sa akcentom na sudije Vrhovnog suda”, upozorava on. Uvidom u spise nekoliko važnih procesa u Specijalnom odeljenju Višeg suda, vezanih za visoku korupciju, CIN-CG je došao do podataka da ti procesi traju ili su trajali godinama, najprije zbog predugog čekanja na potvrdu optužnice pred sudovima, a potom mahom zbog odlaganja sudskih ročišta u nedogled.

AFERA KOVERTA: Istragu protiv odbjeglog biznismena Duška Kneževića i bivšeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića SDT je započelo u januaru 2019, nakon što je Knežević objelodanio snimak međusobne primopredaje novca koji je korišćen za nezakonito finansiranje predizborne kampanje (2016.), u korist tada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS). Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) zbog toga je kaznila tu partiju maksimalnom novčanom kaznom i naložila joj da vrati nelegalno stečeni novac.  Ali ne i pravosuđe. Umjesto da utvrdi izborne zloupotrebe DPS-a, krajem 2019., SDT je Višem sudu predao optužnicu protiv Kneževića, Stijepovića i još pet osoba optužujući ih za stvaranje kriminalne organizacije, pranje novca i njegovo stavljanje u legalne tokove. Viši sud je, nakon prve kontrole, odbio da potvrdi optužnicu protiv Stijepovića zbog krivičnog djela pranje novca u saizvršilaštvu, dok je optužnica protiv ostalih članova navodne kriminalne organizacije prihvaćena.  Potvrđivanje optužnice protiv Stijepovića trajalo je – dvije godine. Optužnica je odbijena i nakon dopune, pa se SDT obratio Apelacionom sudu. Tamo su uvažili njihove argumente. ,,Zaključak prvostepenog suda da tužilaštvo nije ponudilo dovoljno dokaza da je okrivljeni Stijepović već osnovano sumnjiv je neprihvatljiv, jer se ocjena izvedenih dokaza utvrđuje u kontradiktornom u postupku na glavnom pretresu”, navodi se u obrazloženju odluke Apelacionog suda, u koju je CIN CG imao uvid.  ,,Predloženi dokazi u fazi kontrole optužnice cijene se samo po kvantitetu dok se na glavnom pretresu u kontradiktornom postupku prilikom presuđenja dokazi cijene po njihovom kvalitetu,” zaključuje Apelacioni sud. Optužnica je, potom, potvrđena na trećoj kontroli, a citat Apelacionog suda donekle pomaže u razumijevanju zašto prihvaćene (potvrđene) optužnice na suđenju dovode do oslobađajućih presuda ,,zbog nedostatka dokaza”. Konačno, pred kraj prošle 2021. godine, objavljeno je da će suđenje optuženima za slučaj Koverta početi ,,uskoro”, pred Sudskim vijećem Evice Durutović. Sutkinja Durutović u međuvremenu je imenovana za sudiju Apelacionog suda, pa će proces voditi drugi sudija. Jednom, kada se steknu uslovi za njegov početak. Od osam optužnica koje je SDT pod rukovodstvom Milivoja Katnića od 2019. podnijelo protiv Duška Kneževića i njegovih navodnih saradnika u kriminalnim organizacijama koje je formirao, tri još čekaju na potvrdu. A suđenja za potvrđenih pet optužnica još su u pripremnoj fazi.

SLUČAJ BIVŠEG GRADONAČELNIKA BERANA: Kako pravda zna da bude spora pokazuje i slučaj Vuke Golubovića, bivšeg gradonačelnika Berana (2006 – 2014.) i funkcionera DPS-a. Golubović je, po nalogu SDT-a, uhapšen krajem marta 2017. Tek jedanaest mjeseci kasnije, SDT podiže optužnicu protiv njega, još pet osoba i jednog pravnog lica (DOO Tehnostar) stavljajući im na teret da su Opštinu Berane oštetili za više od pola miliona eura. Narednih pola godine u Višem sudu odlagana su kontrolna ročišta, uglavnom zbog nedolaska jednog od optuženih. U oktobru 2018. optužnica je iz Višeg suda vraćena na dopunu, da bi konačno bila potvrđena 5. decembra iste godine, kada je predmet dat u rad sudiji Ani Vuković. Početak suđenja planiran je za april 2019. Uslijedila su brojna odlaganja zbog kojih proces nije počeo duže od godinu dana. Razlozi su različiti: bolest jednog od optuženih, zahtjev odbrane za izuzeće sudskog vijeća, neuredne dostavnice (pozivi za suđenje), neodazivanja optuženih pozivu suda, neuspjeli pokušaji suda da uz pomoć policije obezbijedi prisustvo optuženih…  ,,Novi početak” trebalo je da uslijedi 30. septembra 2020. Priča se, međutim, ponovila. Prema evidenciji o zakazanom ročištima u Višem sudu, u koju je CIN CG imao uvid, od aprila 2019. do proljetos bilo je makar 28 zakazanih neodržanih ročišta! Pošto je i sutkinja Vuković prešla u Apelacioni sud, suđenje će sad, sa novim sudijom, još jednom krenuti iz početka.

PROCES PROTIV BIVŠEG GRADONAČELNIKA BARA: Šta sve mogu biti razlozi za odlaganje ročišta pokazuje i dosadašnji tok suđenja Žarku Pavićeviću, nekadašnjem gradonačelniku Bara. SDT je Pavićevića u aprilu 2017., skupa sa dvoje njegovih saradnika, optužilo da su zloupotrebom položaja 2011. godine u poslovima izgradnje stambeno-poslovnog prostora ošetetili Poštu Crne Gore za 2,25 miliona eura. Optužnica je potvrđena 15 mjeseci kasnije, u julu 2018, dok je suđenje počelo u decembru te godine. I, kako tako, išlo do narednog juna. Ročište u junu 2019. odloženo je zbog nedolaska optuženog Pavićevića. Njegovi advokati su na glavnom pretresu obavjestili sud da se on nalazi u Spužu, na izdržavanju ranije dosuđene kazne (takođe zloupotreba službenog položaja). Pošto u sudu nijesu imali tu informaciju na vrijeme, Pavićeviću nije uručen poziv. Ročište je odloženo za 19. jul. Julsko ročište odloženo je ,,jer nije bilo uslova za održavanje glavnog pretresa”. Nastavak suđenja zakazan je za septembar, kada su pročitani materijalni dokazi predloženi optužnicom. Tada je najavljeno da će na narednom ročištu, zakazanom za 1. novembar, biti pročitan izvještaj vještaka građevinske i ekonomske struke. Ročište je odloženo bez objašnjenja. Naredno, nije održano ,,zbog opravdanog odsustva” jednog od advokata. A ono sljedeće, posljednje u 2019., zbog nedolaska drugog. Takođe opravdano.  U februaru 2020. opravdano je odsustvovao sudski vještak. Martovsko ročište odloženo je ,,zbog opravdanog izostanka postupajućeg tužioca”. Onda je stigla korona… Suđenje traje.

SLUČAJ PRIMORKA: Pandemija je bila glavni razlog i za veliki broj otkazanih ročišta na suđenju u ,,slučaju Primorka”.  Viši sud je u martu 2019. potvrdio optužnicu SDT-a u predmetu Primorka Bar, kojom se šestočlana grupa, predvođena vlasnikom firme Krizma Nebojšom Boškovićem i bivšim direktorom Nove ljubljanske banke (NLB) Črtomirom Masaričem terete za zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili državni budžet za 6,6 miliona. Odlaganja su počela ,,tradicionalno”, tako što je u januaru 2020. advokat jednog od optuženih neopravdano izostao sa ročišta. Zbog toga ga je sudija Dragoje Jović kaznio sa 500 eura. Epidemija korone, i to što se Crna Gora našla na ,,crvenoj listi” zbog velikog broja inficiranih, bili su razlog što Masarič nije dolazio iz Slovenije, pa su ročišta odlagana. Od početka godine, nekoliko ročišta je odloženo zbog izostanka optuženog Boškovića.  Od početka suđenja izbrojali smo 33 zakazana neodržana ročišta. Suđenje je u toku. Ni to što je optuženi u zatvoru, ne mora da znači da će se pojaviti na suđenju.  Suđenju grupi koju SDT optužuje da je, u ljeto 2019, na Cetinju organizovala i izvršila ubistvo Bogdana Milića, odlagano je u drugoj polovini 2020. zato što je jedan od optuženih (Lazar Nedović) bio na bolničkom liječenju, nakon što je pretučen u spuškom zatvoru. Početkom aprila ove godine ročište u istom predmetu odloženo je zbog izostanka jednog od advokata.

SLUČAJ JADRAN: Ponekad suđenje bude odloženo i zbog odsustva predsjednika sudskog vijeća. Desilo se to i početkom juna, na suđenju optuženima koje SDT tereti da su školskim brodom Jadran pokušali krijumčariti 60 kilograma kokaina. To suđenje traje od 2019. kada je potvrđena optužnica SDT-a.

HAPŠENJE SLUŽBENIKA UPRAVE CARINA: U februaru 2019. SDT je dostavilo Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv osam službenika Uprave carina i još dvadesetak fizičkih i dva pravna lica.  Oni se terete za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigara iz Luke Bar kojim su državnu kasu oštetili za 44 miliona eura. Prema sudskoj evidenciji, od oktobra 2019. godine, sutkinja Ana Vuković zakazala je, pa morala da odloži, makar 32 ročišta. Glavni pretres u ovom slučaju odgađan je i na zahtjev specijalnog tužioca Saše Čađenovića, koji je tražio odlaganje zbog pregovora o priznanju krivice sa dvojicom optuženih. Isti su sudu izjavili da nemaju saznanja da je njihov branilac SDT-u podnio prijedlog za sporazumno priznaje krivice, dok je jedan od njih bio izričit da ne želi bilo kakav sporazum sa tužilaštvom. Kako je sutkinja Vuković, u međuvremenu, raspoređena u Apelacioni sud, i ovaj postupak nastaviće drugi sudija. Osim toga, prvooptuženi iz ovog postupka Petar Milutinović, našao se i na popisu osumnjičenih za članstvo u kriminalnoj organizaciji koju je navodno formirao Miloš Medenica a koja se, pored ostalog, bavila i švercom cigara iz Luke Bar.

PROCES PROTIV NEBOJŠE MEDOJEVIĆA: Optužnica SDT-a protiv predsjednika PzP-a Nebojše Medojevića i desetak aktivista i finansijera Demokratskog fronta zbog navodnog pranja novca tokom predizborne kampanje 2016. godine, podignuta je u novembru 2017. godine, i jedna je od rijetkih koja je ubrzo i potvrđena, pa je suđenje počelo početkom 2018. godine. To međutim nije uticalo na efikasnost postupka, pa je u februaru 2020, nakon dvije godine suđenja, process i dalje bio u fazi čitanja pismenih dokaza tužilaštva. Među njima su bile i potvrde o privremeno oduzetim mobilnim telefonima za petoro optuženih i ugovori o zakupu kuća koje su prema navodima SDT-a korišćene u toku kampanje DF-a pred izbore 2016. godine. Onda je počela pandemija. Ročišta su odlagana u nizu. Posljednje 15. juna ove godine. Dužina suđenja u Specijalnom odjeljenju Višeg suda pokazalo se, ne zavisi od iznosa učinjene štete za koju SDT tereti optužene. Ali, često, zavisi od broja optuženih članova navodne kriminalne organizacije koja se nađe na optuženičkoj klupi. Po principu: što više optuženih i advokata, to je veća mogućnost da neko od njih izostane sa pretresa. Pravnici se rado pozivaju na izreku ,,presuđena stvar uzima se kao istina”. A kad nema presude?

Zoran Radulović

Analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici, uočene su brojne nelogičnosti, koje izazivaju sumnju u zakonitost upotrebe tog instituta u Crnoj Gori, poručeno je sa konferencije koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik “Monitor”.
U uvodnom obraćanju, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić kazala je da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo “bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine”.
“Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine”, kazala je Pavličić, dodajući da već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se analizom može utvrditi da li se ovaj institut pravilno koristi u crnogorskom sistemu.
Ona je napomenula da je analiza Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija blaga. “To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice,” kazala je ona. Istakla je da sa jedne strane vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali sa druge strane, nemamo zadovoljenje pravde.
Pavličić je dodala da se u periodu od početka primjene sporazuma nisu donijele smjernice koje bi bile neophodne svima onima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.
Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić kazala je da su tužioci u gotovo svim tim slučajevima išli “daleko ispod zakonskog minimuma” predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume “ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”.
“Ono što je takođe veoma sporno je što se ovaj institut u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti,” poručila je na konferenciji za novinare Popović Kalezić.
Ona je kazala i da bi naležni trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu.
Novinarka CIN-CG Maja Boričić istakla je da se u velikom broju analiziranih presuda po sporazumu o priznanju krivice ne navode uopšte imena tužilaca. “To je veoma zabrinjavajuće i trebalo bi vidjeti zašto se to nije radilo”, kazala je Boričić na zajedničkoj konferenciji za novinare.
Među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva, najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). U slučaju podgoričkog VDT-a, sporazum o priznanju krivice u istom vremenskom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48).
Kada su u pitanju sudije Višeg suda u Podgorici koji su usvajali sporazume SDT-a, to je najčešće radio Boris Savić (43), a sporazume VDT-a Predrag Tabaš (140).
Od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1  odsto.
“Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto su ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeni”, kazala je Boričić.
Ona je dodala da je još manji broj odbijenih sporazuma VDT u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu, od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, odnosno 1,4 odsto.
“Međutim, za razliku od SDT, u izvještaju VDT-a imamo obrazloženje zašto su ovi sporazumi odbijeni. Tako je od njih sedam, pet odbijeno zbog odustanka optuženog od sporazuma, dok je jedan odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu,” pojasnila je Boričić.
Na konferenciji je istaknuto i da je SDT od 2016. do 2021. godine sa povratnicima zaključilo 40,6 odsto analiziranih sporazuma, a Više državno tužilaštvo 44 odsto. U istraživanju su uočili i da je veliki broj sporazuma potpisan sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela, te da se čak dešavalo da veću kaznu dobiju neosuđivana lica, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.
“Kada imamo u vidu ove podatke, ali i ono što smo iznijeli u tekstovima da su gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni uslovnim osudama ili nanogicama, a da su pripadnici kriminalnih organizacija redom dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima, možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji,” kazala je Boričić.

Kuća na Vidrovanu upisana na majku Blaža Jovanića, od imovine on je prijavio stan, audi A6, oružje, gotovinu od 36.000 eura i neoročeni štedni ulog od 49.900 eura, kao i kreditnu karticu sa 1.500 eura. Preduzeća, čija je stečajna masa vrijedna milione eura, rasprodavana je u bescjenje privilegovanim kupcima, povezanim sa osumnjičenom organizovanom grupom, ili kako se u javnosti često pominjalo, stečajnom mafijom

  Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, koji je uhapšen 9. maja zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i organizovanje kriminalne grupe, u mjestu Vidrovan kod Nikšića uživao je u ljetnikovcu sa bazenom i sportskim terenima, gdje su se, prema tvrdnjama nekih bivših radnika propalih nikšićkih preduzeća, održavala “glavna ročišta”. Prema informacijama do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nekretnina se u katastru vodi na Jovanićevu majku Veru, penzionisanu prosvjetnu radnicu. Nekretnina je u katastru upisana kao nasljeđe 2019. godine. U katastru piše da se radi o porodičnoj stambenoj zgradi površine 94 kvadrata, njivama od 1.967 i 1.662 kvadrata i livadi od 1.234 kvadrata. Iza glavne, vidi se i jedna mala kuća (pomoćni objekat), koja nije upisana u katastar.  

Kompleks je opasan visokim zidom tako da je većinom zaštićen od “radoznalih pogleda” ali Google maps omogućava uvid u dvorište, tako da se jasno vidi bazen, teniski teren, košarkaški teren… Procjenitelj, kojeg je kontaktirao CIN-CG, procjenjuje da kompleks vrijedi najmanje 100.000 eura. Radi se, kako je objasnio, o konzervativnoj procjeni. Iako se kuća ne vodi na Blaža Jovanića, u Nikšiću se zna da je to njegovo, a neki od bivših radnika, žrtava stečajnih postupaka u kojima je stečajni sudija bio Jovanić, za CIN-CG su rekli da su se u toj kući održavala “glavna ročišta” i pravile šeme zbog kojih su mnoga preduzeća zatvorena, a radnici završili na biroima rada. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Jovanića sumnjiči da je uz pomoć 11 osoba, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, nezakonito oštetio deset kompanija za oko 661,5 hiljada eura. To se navodi u rješenju Višeg suda u Podgorici o određivanju pritvora Jovaniću do 30 dana. Pritvor je određen i stečajnim upravnicima Saši Zejaku, Snežani Jović, Sanji Lješković, Ranku Radinoviću, Sretenu Mrvaljeviću, kao i vlasnicima firmi za privatno obezbjeđenje “Titan security” i “Guardian” Paviću Globareviću i Darku Peroviću. Članovima te kriminalne grupe SDT označava i stečajnog upravnika Mladena Markovića, procjenitelje Omera Markišića i Dejana Golubovića, vlasnicu firme za obezbjeđenje "Top force system" Nikšić, Stanu Čelebić, vlasnicu kompanije "Ogimar" Danijelu Laković i kandidata za sudiju u Privrednom sudu Vladana Nikolića.

U blizini kuća brata carinika Nekoliko stotina metara od Blažove kuće je i kuća njegovog brata Bora Jovanića zaposlenog u Upravi prihoda i carina. Kuća, od 110 kvadratnih metara, u avgustu 2019. je upisana u katastar kao poklon. Na kuću je, prema podacima iz katastra, upisana hipoteka u korist Prve banke na iznos duga od 23.860 eura od 22. septembra 2020. Prema podacima iz imovinskog kartona Bora Jovanića, radi se o stambenom kreditu koji mu je Prva banka odobrila, iako je protiv njega prije desetak godina vodila sudski spor zbog duga za stambeni kredit od 30.000 eura iz 2006. Mlađi Jovanić bio je ranije vozač Aca Đukanovića, vlasnika Prve banke i brata aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića. Boro Jovanić je 2012. bio osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog primanja mita od 150 eura, kako bi fiktivno ocarinio luksuzni automobil. Kazna mu je amnestijom tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića smanjena na šest mjeseci. Iako je Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano da poslove u javnoj službi mogu da obavljaju samo neosuđivane osobe, Boro Jovanić je vraćen u službu, tako da i danas radi kao carinik u Upravi prihoda i carina.

Od šefa kabineta predsjednika Višeg suda do predsjednika Privrednog

Blažo Jovanić je nakon završenog Pravnog fakulteta 1998. godine odradio pripravnički staž u Višem sudu u Podgorici, a nakon dvije godine je izabran za šefa kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića. Početkom decembra 2006. godine u Vrhovnom Sudu Crne Gore otkriven je manjak od oko 200.000 eura. Za nestanak novca osuđena je na četiri godine i četiri mjeseca zatvora blagajnica, koja je tokom postupka pojašnjavala da je podizala novac iz trezora samo po nalogu Jovanića ili Vukotića. Jovanić je imao deponovan potpis u Trezoru, kao i šifru uz pomoć koje su se mogli obavljati transferi novca. Sudija Osnovnog suda u Podgorici Blažo Jovanić je postao 2005. godine, sa platom od 411 eura mjesečno i mjesečnom naknadom od 50 eura za obavljanje dužnosti sekretara Sudskog savjeta. Od imovine je kao sudija 2005. prijavio pet umjetničkih slika ukupne vrijednosti 800 eura. Njegova supruga Vesna Jovanić tada je imala platu od 155 eura, a u imovinskom kartonu Jovanića prijavljeno je da je imala Pežo 206, proizveden 1999. godine, vrijedan 5.500 eura. U Jovanićevom kartonu za 2008. piše da mu supruga radi u Prvoj banci, gdje je bila do 2013. godine, kada se kao njeno radno mjesto upisuje OTP Faktoring (firma mađarske OTP grupe koja upravlja imovinom hipotekarnih dužnika). Predsjednik Privrednog suda Jovanić postaje 2014. odlukom Sudskog savjeta, preskačući “nekoliko stepenika” u napredovanju. Reizabran je 2019. U posljednjem imovinskom kartonu iz 2022 (podaci za 2021) piše da Jovanić ima osnovnu mjesečnu platu 1.439 eura, a njegova supruga 2.200 eura. Blažo i Vesna Jovanić prijavili su da imaju u Podgorici stan od 118 metara kvadratnih (po 50 odsto), stečen kupovinom, dok se na Blaža vodi i garaža od 14 kvadrata. Jovanić je u kartonu prijavio oružje Smith&Wesson model 66 kalibar 357 MAG, kojeg je, kako je naveo, dobio na poklon. U avgustu prošle godine je prijavio nasljedstvo - nestambeni prostor od 43 kvadratna metra, dva stana od po 140 kvadrata, poslovni prostor od 55 kvadrata, dvorište od 487 kvadrata. Od toga je Jovaniću pripalo 50 odsto. Prema podacima iz katastra, na Blaža Jovanića se vodi polovina stambeno-poslovne zgradi u Nikšiću, površine 186 kvadrata, koja je, kako kažu upućeni Nikšićani, pripadala njegovom stricu Slobodanu Ziti Jovaniću, a koji je preminuo prošle godine. U redovnom imovinskom kartonu za prošlu godinu ta se nekretina ne pojavljuje, a prema nezvaničnim infomacijama, Jovanić je prodao, iako se u katastru još vodi na njega. Jovanić vozi audi A6 proizveden 2014. godine, a supruga Vesna audi 2.0 iz 2017. godine. On je prijavio gotovinu od 36.000 eura i štedni i neoročeni štedni ulog od 49.900 eura, kao i kreditnu karticu sa 1.500 eura. Prošle godine je uzeo stambeni i gotovinski kredit od po 50.000 eura (rata 301 i 421 euro), a njegova supruga gotovinski od 25.000 eura. On je 2017. godine od Vlade, na čijem je čelu tada bio Duško Marković (DPS) dobio kredit za rješavanje stambenog pitanja, od 40.000 eura, od čega je dužan da vrati državi svega 8.000 eura, odnosno rata mu je 40 eura. Shodno ugovoru kredit vraća narednih 20 godina. Bivše DPS vlade dodjeljivale su kredite i stanove ispod tržišnih cijena, u skladu sa Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera. Među funkcionerima koji su dobili stanove i kredite su i nedavno uhapšena bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji ministar kulture Branislav Mićunović, bivši ministar pravde Zoran Pažin, bivša sutkinja Ustavnog suda Mevlida Muratović, vrhovni državni tužilac Veselin Vučković, specijalna tužiteljka Lidija Vukčević… Jovanić je i 2008. godine dobio komercijalni stambeni kredit od 100.000 eura (rata 760 eura), kojeg je vratio, odnosno ne pojavljuje mu se u kartonu od ove godine. Njegova supruga je stambeni kredit od 30.000 eura uzela 2011. godine (rata 595,62 eura).  

Malverzacije utvrđene u više stečajnih postupaka

SDT sumnjiči Jovanića da je koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda, kao i sudijsku funkciju, nezakonito povećavao troškove stečajnog postupka u čemu su mu pomagali određeni stečajni upravnici. ”Protivpravna imovinska korist se pribavljala tako što su se određena sredstva po nalogu Jovanića sa računa Privrednog suda avansirala na račun stečajnog dužnika, a navodno u cilju vođenja stečajnog postupka, a potom se taj novac prebacivao na račune članova ove kriminalne grupe prije zaključenja stečajnog postupka”, navodi se u rješenju o određivanju pritvora dijelu ove grupe. Prodajom imovine firme u stečaju pokrivao bi se dug sa računa Privrednog suda. ”U ovom slučaju država bi ostala neoštećena, dok bi oštećeni bili stečajni dužnici i povjerioci”, navodi se u dokumentu Višeg suda. Za sada su malverzacije ove grupe utvrđene u stečajnim postupcima kompanija Euromix Tours Budva, Sotto la colina Podgorica, Tehnostar Berane, Nega Tours Montenegro (hotel AS), Jastreb Podgorica, Trgošped Rožaje, Montel (motel Glava Zete) Nikšić, Princ&co Kotor, Bjelasica Rada Bijelo Polje. Bivši državni sekretar u Ministarstvu pravde Andrej Milović objasnio je šemu po kojoj je osumnjičena grupa navodno radila. ”Blažo Jovanić dodijeli stečaj sebi bliskom stečajnom sudiji ili sebi, namještanjem kroz elektronski PRIS sistem dodjele predmeta (isključe sudije u sistemu preko bolovanja, odsustva i sistem vrti samo preostale - podobne). Stečajni sudija odredi njima bliskog stečajnog upravnika. Stečajni upravnik, kad popiše imovinu stečajnog dužnika, dodjeljuje posao zaštite i obezbjeđenja te imovine njima bliskoj security firmi (kuma, prijatelja, obično iz Nikšića)”, napisao je Milović na Fejsbuku. Security firma, kako je objasnio, fakturiše iznos za pružanje usluge obezbjeđenja (obično cijena od 50-70.000 eura za tu uslugu), upravnik priznaje tu fakturu i na kraju isplaćuju. ”Dijele taj novac za nepostojeće obezbjeđenje imovine. I to rade u svakom, ali svakom stečajnom postupku gdje ima imovine za naplatu. Budžet Crne Gore i radnici su oštećeni za stotine miliona eura posljednjih decenija zbog stečajne mafije. Strane diplomate i izvjestioci, Crnu Goru kvalifikuju kao ‘Mafia state’, ako do sada nekome nije bilo jasno zašto, sada je svakome jasno zašto”, naveo je Milović. Ubiranje profita preko troškova za obezbjeđenje objekata, bio je samo jedan dio šeme. Glavni novac privilegovanim dolazio je od rasprodaje imovine, koja je prodavana po višestruko manjoj cijeni od tržišne. To se najbolje vidi na primjeru preduzeća Mall group, čiji je suvlasnik Goran Rašović, o čemu je CIN-CG ranije pisao.

Tokom stečaja, koji traje šest godina, rasprodata je vrijedna imovina Mall group u Đenovićima, Kamenarima, Baru i Podgorici po cijenama ispod tržišnih i to kada je Rašović imao novac za isplatu duga banci koja je pokrenula stečaj. Rašović vodi nekoliko postupaka pred Privrednim sudom (za naknadu štete, za pobijanje zaključenih pravnih poslova, itd.). Žalio se i Višem i Apelacionom sudu, a 2017. godine je podnio i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog sumnje u nezakonite radnje stečajnih organa. Rašović za CIN-CG kaže da je od 12 trenutno osumnjičenih, sedam involvirano u njegov stečajni postupak - Jovanić, Lješković, Jović, Zejak, Globarević, Nikolić i Laković. ”Ovi posljednji događaji nijesu me iznenadili, a nakon mojeg, nažalost, višegodišnjeg ukazivanja na način postupanja ove organizovane grupe. Ono što me zabrinjava je da, po objavljenim izvodima iz spisa SDT-a, nijesu obuhvaćeni stečajni postupci u kojima kao stečajni sudija nije postupao Jovanić, već drugi stečajni sudija sa većim dijelom pripadnika ove organizovane grupe. Ako su ove stečajne sudije nezakonito postupale, a odgovorno tvrdim da jesu, oni su direktni saučesnici u poslovanju ove organizovane grupe u okviru Privrednog suda”, rekao je Rašović. On kaže da se povodom toga već obratio novom glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. ”Nakon šestogodišnjeg postupka i borbe protiv ove organizovane grupe najviše me je iznenadio, neprijatno, predsjednik Apelacionog suda Mušika Dujović, koji je kao predsjednik direktno nadređenog suda i Privrednom i Višem, kao sudija odlučivao i u krivičnom postupku i u postupcima po mojim žalbama i koji je preko mojih žalbi i obraćanja bio direktno upoznat sa načinom rada ove organizovane grupe, a nije ništa preduzeo”, kazao je Rašović. Iz Apelacionog suda su za CIN-CG rekli da su taj sud i njegov predsjednik, u granicama nadležnosti i ovlašćenja propisanih Zakonom o sudovima, postupali po više žalbi, podnesaka i obraćanja Rašovića. ”Sve odluke po žalbama gospodina Rašovića protiv rješenja prvostepenog suda donijetih u tom postupku, Apelacioni sud je donio blagovremeno u rokovima propisanim zakonom, poštujući načelo hitnosti stečajnog postupka, a na svaki podnesak i obraćanje predsjedniku Apelacionog suda, nakon detaljnog razmatranja njegove sadržine i preduzimanja radnji koje su u nadležnosti predsjednika suda, odgovoreno je u najkraćem roku”, kazala je portparolka Apelacionog suda Danijela Vukčević. Ona je navela da su se podnesci i obraćanja Rašovića odnosili uglavnom na postupke povodom podnijetih žalbi o kojima je jedino ovlašćeno da odlučuje vijeće ovoga suda, što je imenovanom više puta i ukazano.

Jovanić stečajni sudija za najveća preduzeća
Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija za najveća crnogorska preduzeća Kombinat aluminijuma Podgorica, Rudnike boksita Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada i dr. Protiv Jovanića su podnijete brojne krivične prijave, međutim iz SDT-a nijesu željeli da odgovore na pitanja CIN-CG koliko je tačno podnijeto krivičnih prijava protiv Jovanića, od kada je na čelu Privrednog suda, ali i prije toga. ”SDT ne daje podatke i informacije o tome da li je i protiv kojeg lica u ovom tužilaštvu formiran predmet, već samo podatke i informacije po konkretnim krivičnim prijavama”, rekla je portparolka SDT-a, tužiteljka Sanja Jovićević. Samo su NVO “Bivši radnici Vektra Boke” protiv Jovanića i menadžmenta Vektre Boke podnijeli 14 krvičnih prijava, zbog sumnji u malverzacije vezane za privatizaciju i stečajni postupak u Vektri. Predsjednik te NVO Đorđe Rajak za CIN-CG je rekao da su po prijavama formirani predmeti, ali ništa nije urađeno. ”Kad je uveden stečaj u Vektru Boka nastala je otimačina, pljačka i rasprodaja, a pokrovitelji svega bili su Blažo Jovanić i sekretar društva”, kazao je Rajak. Hotelsko-turističko preduzeće Boka (54 odsto kapitala) prodato je 2007. godine Vektri Montenegro biznismena Dragana Brkovića, po cijeni od 22,2 miliona eura, gotovo 50 miliona eura manje nego što je bio procijenjen akcionarski kapital turističkog kompleksa.

Tom privatizacijom se više puta bavila skupštinska Komisija za kontrolu privatizacije na čijim sjednicama su poslanici ukazivali da je HTP Boka prije privatizacije godinama bila ključni nosilac razvoja turističke privrede u Herceg Novom. Uoči privatizacije, u kompaniji su bila zaposlena 222 radnika, dok je u vlasništvu turističkog kompleksa bilo preko 126 hiljada kvadrata zemljišta i blizu 50 hiljada kvadrata objekata, poput nekada prestižnih hotela Plaža, Tamaris i Igalo ili restorana Žanjice, Galeba i Levangera. Svi turistički objekti nalaze se na atraktivnim lokacijama hercegnovskog zaliva. Rajak podsjeća da Brković nije ispoštovao kupoprodajni ugovor i da su ostala otvorena pitanja da li su i koliko plaćene akcije, kako je imovina Boke založena za kredite, kada je kupoprodajnim ugovorom definisano da ne može biti založena. U stečajnom postupku, kako kaže, bivši radnici nisu bili upoznati ni sa detaljima plana reorganizacije, koji je nije ni sprovođen kako treba. Privredni sud uveo je stečaj 13. juna 2015. zbog duga od četiri miliona eura prema Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB). Za stečajnog upravnika imenovan je Sreten Mrvaljević, jedan od osumnjičenih članova organizovane grupe. U decembru 2015. izglasan je Plan reorganizacije, ali zbog žalbe OTP faktoringa postupak je trajao još godinu. Planom reorganizacije predviđeno je bilo da se prodajom dijela obezbijedi 25,69 miliona eura za isplatu dugova, najvećim dijelom prodajom imovine. Rajak podsjeća da je Jovanić dozvolio prodaju kapitalnih objekata, a odobrio je i prodaju hotela Plaža, Igalo i Tamaris, iako se oni, prema ugovoru, ne smiju prodavati. Prodaju je spriječio Savjet za privatizaciju. ”Jovanić nije ispoštovao ni odluku Ustavnog suda, gdje je izričito navedeno da radnici ne mogu biti u trećem isplatnom redu”, naveo je Rajak. Podsjeća da je odlukom Ustavnog suda iz juna 2018. godine prestao da važi dio člana 55 Zakona o stečaju na način da sva potraživanja bivših radnika spadaju u prvi isplatni red, a ne samo potraživanja dospjela 24 mjeseca prije stečaja. Brković, njegovi sinovi Boris i Bojan i izvršni direktor Vektra Boke Milić Popović hapšeni su u avgustu prošle godine zbog sumnje da državu oštetili za nešto više od sedam miliona eura, nepoštovanjem ugovora o kupoprodaji HTP Boka. Oni su u oktobru pušteni da se brane sa slobode. Tužioci su ispitivali kako je Brković kupio Boku, ali i da li je nakon što je njegova uprava dovela preduzeće do bankrota, sprovođenjem stečaja kroz reorganizaciju krčmio imovinu firme i iz nje pozajmicama izvlačio novac, dok bivši radnici još nijesu naplatili potraživanja. Rajak kaže da su oni i iz zatvora pravili štetu Boki. ”Prošle sezone je pun bio hotel (Plaža), ali ništa nije išlo preko računa, sve je bilo u kešu. Nijedan cent poreza ni doprinosa nije plaćen, ni boravišna taksa”, tvrdi Rajak.

 

Rudnike boksita “pojeo” decenijski stečaj

Stečaj u nikšićkim Rudnicima boksita traje skoro deset godina. Uveden je u novembru 2013. godine, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke zbog duga od 1,59 miliona eura, a potom je proglašen i bankrot, jer niko u zakonskom roku nije dostavio plan reorganizacije preduzeća. Prethodno je Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske upravljala Rudnicima i Kombinatom aluminijuma Podgorica (KAP). Rusi su tim kompanijama od 2005. do 2009. upravljali na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju kojim mu je Vlada prepustila upravljanje. Proizvodnjom na rudokopima od 2016. godine upravlja kompanija Uniprom Veselina Pejovića. Stečani upravnik u Boksitima bio je prvo Veljko Rakočević, koji je razriješen dužnosti na lični zahtjev, zatim Zdravko Cicmil. Nakon što je Cicmil podnio ostvaku 2015. za novog stečajnog upravnika imenovan je Mladen Marković, kojeg SDT takođe označava kao člana Jovanićeve grupe.

Bivši radnik Rudnika i povjerilac Rašo Čivović podnio je preko 100 prigovora u vezi sa stečajnim postupkom, od kojih su mu tri usvojena. On za CIN-CG kaže da se jedan usvojeni prigovor odnosio na prodaju upravne zgrade Boksita, drugi na neosnovano isplaćene plate jednom broju radnika i treći na isplate bivšim ruskim menadžerima, čime je stečajnoj masi nanijeta šteta. Čivović se godinama u sudovima borio za pripadajuću otpremninu koju je dobio tek nedavno zahvaljujući usvajanju Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku zaposlenima u sektoru rudarske i metalske industrije. Kao član organizacionog odbora protesta bivših i sadašnjih radnika Boksita, Čivović godinama ukazuje na probleme u vezi sa spornom promjenom vlasnika radničkog placa, njihovim potraživanja iz stečajne mase, kao i prodajom upravne zgrade preduzeća u Nikšiću. Upravna zgrada je prodata u januaru kompaniji Roming Montenegro za 872 hiljade eura. Radnici traže da stečajni upravnik, u skladu sa zakonom, novac prioritetno opredijeli za obeštećenje radnika koji su u prvom naplatnom redu. Međutim, kako kaže Čivović, sumnjaju da je novac uplaćen mađarskoj kompaniji Vagonimpex, koja sudskim putem traži naknade izgubljene dobiti od 891 hiljadu eura sa kamatama, zbog jednostranog raskida ugovora o kupovini rude. ”Što se tiče mojih predmeta, nekoliko puta sam tražio izuzeće sudija Jovanića i sutkinje Borjanke Zogović. Jednom mi je bio predmet kod sutkinje Nataše Bošković i kada sam došao na ročište ona mi je rekla da joj je predmet oduzet bez objašnjenja”, kaže Čivović. On je najavio da će tražiti reviziju postupaka u njegovim predmetima koji se tiču otpremnine, razlika u plati i sl. On je ranije podnio pritužbu Sudskom savjetu Crne Gore protiv Jovanića i tražio pokretanje disciplinskog postupka protiv ovog stečajnog sudije, tvrdeći da je došlo do “oštećenja stečajne mase” nikšićke firme od više od 328.649 eura. Ovo je samo dio preduzeća, čija je stečajna masa vrijedna milione eura, rasprodavana u bescjenje privilegovanim kupcima, povezanim sa osumnjičenom organizovanom grupom, ili kako se u javnosti često pominjalo, stečajnom mafijom koju je očito predvodio Jovanić.  

Prijave zbog DKP-a, Solane, Meljina

Krivičnu prijavu protiv Jovanića podnijelo je Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara Duvanskog kombinata Podgorica, zatim MANS zbog sumnje da je nevršenjem svoje dužnosti u okviru predmeta koji se odnosi na stečajni postupak u ulcinjskoj Solani “Bajo Sekulić” zloupotrijebio službeni položaj. Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a, izgubilo je sporove kod Privrednog, Apelacionog i Vrhovnog suda u vezi sa spornom prodajom imovine preduzeća Zetagradnji, kao i u vezi sa osnivanjem Novog duvanskog kombinata. Međutim, najavili su da će ići do Strazbura. Iz Udruženja su vuše puta saopštili da je komisija stečajnog dužnika prvo procjenila imovinu, zemljište i zgrade Duvanskog kombinata na 25,5 miliona eura, a da su naknadne procjene spustile taj iznos na 13,1 milion eura. Kao i da je naknadno cijena jedinom ponuđaču “Zetagradnji” spuštena za još 700 hiljada eura na ime troškova rušenja. Zbog kašnjenja primopredaje cijena je naknadno smanjivana za još 98 hiljada eura za svaki mjesec kašnjenja. MANS je u maju 2019. godine protiv Jovanića podnio krivičnu prijavu zbog, kako su naveli, nezakonitih tendera za prodaju zemljišta Solane. Naveli su da je Jovanić mjesecima ignorisao upozorenja na nezakonito ponašanje stečajnog upravnika Solane jer se na tenderu nudilo zemljište koje nije bilo u vlasništvu kompanije “Bajo Sekulić”, da bi na kraju konstatovao kako je “sve u redu”. Navodi se da je tada stečajni upravnik Žarko Ostojić 11. marta 2019. godine raspisao 15. po redu tender za prodaju imovine Solane, pri čemu je na prodaju oglasio i državnu zemlju koju je Solana imala pravo da koristi samo dok je proizvodila so. To pravo prestalo je po proglašenju stečaja u kompaniji. Lokalni parlament u Ulcinju proglasio je u aprilu 2019. Solanu parkom prirode. Protiv Jovanića, kao i stečajnog upravnika Zejaka i direktorice Meljina Olivere Mihajlović Elez, krivičnu prijavu je 2019. podniijela kompanija “Atlas cap” koja je većinski vlasnik Meljine kompleksa. ”Oni se terete da su početkom 2018. godine stvorili kriminalnu organizaciju sa ciljem da na nezakonit način prouzrokuju stečaj u kompaniji Meljine kompleks”, navodi se u prijavi.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Pola godine robije za džoint, tri mjeseca za međunarodni šverc droge

Šest mjeseci zatvora dobio je po sporazumu o priznanju krivice optuženi za prodaju 1,7 grama marihuane. Tužiteljka Tatjana Begović sa njim se nagodila i da plati 10 eura. A dva pripadnika kriminalne organizacije optuženi za međunarodni šverc heroina i marihuane osuđeni su na po tri mjeseca robije.

Sa njima se nagodila bivša specijalna tužiteljka Mira Samardžić, koja je bila mnogo tolerantnija od tužiteljke Begović, imajući u vidu da se radilo ne samo o članovima internacionalne kriminalne grupe, već i o povratnicima.

Oni su se teretili da su najmanje osam puta krijumčarili drogu iz Albanije u Crnu Goru i to 805 kilograma marihuane i nešto manje od kilograma heroina. Nagodbu koju je potpisala Samardžić usvojio je sudija podgoričkog Višeg suda Dragoje Jović.

U drugom postupku, jedan ranije osuđivani pripadnik kriminalne organizacije, optužen za krijumčarenje 80 kilograma marihuane i 3,2 kilograma heroina takođe se nagodio da robija svega tri mjeseca. Ovaj sporazum sklopila je specijalna tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

U obrazloženjima ovih presuda se navodi da im se to što su već osuđivani za prodaju droge ne uzima kao otežavajuća okolnost, jer su to činili u okviru iste grupe!

I dva pripadnika druge kriminalne organizacije, koja je krijumčarila stotine kilograma marihuane po regionu, dobili su, nakon nagodbe, po tri mjeseca kućnog zatvora. Njih dvojica su takođe ranije osuđivani. Sutkinja Evica Durutović je prihvatila sporazum, a u obrazloženju odluka je navela da to što su povratnici nije uticalo na presudu, pošto je prošlo određeno vrijeme od prethodnih osuda, a u pitanju nijesu bila ista krivična djela.

Ovo su samo neke od kontroverznih odluka po sporazumu o priznanju krivice, koje je prihvatio Viši sud u Podgorici.

Iz analize više stotina presuda u koje su imali uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS), uočljive su brojne nelogičnosti. Tako se dešavalo da u istom postupku za isto djelo iste ili veće kazne dobiju neosuđivana lica, nego povratnici u vršenju krivičnih djela.

Organizatori kriminalnih grupa u gotovo svim slučajevima dobijali su kazne ispod zakonskog minimuma - oko dvije godine zatvora, a zaprijećena je kazna zatvora od tri do 15 godina. Dešavalo se da, po sporazumima, u istim postupcima veća kazna bude određena za pripadnika, nego za organizatora kriminalne grupe.

Tako je organizator kriminalne grupe koja je više puta krijumčarila veće količinu marihuane iz Albanije u Crnu Goru i zemlje regiona dobio dvije godine robije, dok su dva pripadnika iste organizacije dobili mjesec, odnosno dva mjeseca zatvora više.

Tužiteljka Mira Samardžić nagodila se u tom predmetu, a sporazume su usvojile troje različitih sudija: Dragoje Jović, Dragica Vuković i Biljana Uskoković.

Pored toga, u brojnim sporazumima zbog šverca velike količine droge nijesu izricane novčane kazne. Iako jesu, uglavnom su bile simbolične - par hiljada eura.

Prema informacijama iz analiziranih presuda, nabavna cijena kilograma marihuane na tržištu košta oko 1.500 eura, dok su kokain i heroin višestruko skuplji. Preprodajom, kako piše u presudama, može da se zaradi i po pet puta više novca. Ali, ni to nije razlog mnogim tužiocima da počinioce ovih krivičnih djela kazne adekvatnim novčanim iznosima, kako bi djelovali preventivno.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga predviđena je kazna od dvije do 10 godina, a može se ublažiti najviše šest mjeseci. U presudama koje smo imali na uvid, za krivična djela u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ističe se da se može izreći kazna od četiri ili više godina zatvora.

Od 639 presuda po sporazumu o priznanju krivice, koje su dostavljene CIN-CG i CEGAS, samo je u jednom slučaju izrečena kazna od šest godina zatvora za šverc kokaina. Sve ostale kazne bile su ispod četiri godine, uglavnom simbolične.

Nevladina organizacija “Human Rights Watch” je 2012. godine objavila da su optuženi za krivična djela u vezi sa opojnim sredstvima, prema nagodbama u Americi, u prosjeku dobijali kazne zatvora od pet i po godina.

Sud odbio svega nekoliko nagodbi VDT-a

Prema izvještajima tužilaštva, Viši sud u Podgorici je odbio samo nekoliko nagodbi koje je, u posljednjih šest godina, sklopilo Više državno tužilaštvo glavnog grada. Odbijeni su uglavnom sporazumi zbog odustanka optuženih. Samo je u jednom slučaju, i to 2016, sud odbio sporazum od osam mjeseci zatvora za devet grama heroina. Ocijenio je da “kazna nije srazmjerna težini učinjenog djela”.

Od 437 presuda po sporazumima Višeg državnog tužilaštva koje smo imali na uvid, 391 odluka je u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Ostale presude odnose se uglavnom na predmete nasilničkog ponašanja, nasilja u porodici i seksualne delikte. U jednom od tih sporazuma, čovjeku koji je više puta osuđivan za nasilje u porodici kao naročito olakšavajuću okolnost računali su to što je “porodičan čovjek”.

Institut sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu, iako je uveden ranije, masovno počinje da se koristi od 2016. godine. Zanimljivo je da kako je vrijeme odmicalo, tužitelji su predlagali, a sudije usvajale, sve blaže kazne. Tako u 2016. i 2017. godini po nagodbama podgoričkog Višeg tužilaštva, nije dosuđen ni u jednom slučaju kućni zatvor. Međutim, u posljednje četiri godine, u čak četvrtini svih sporazuma ovog tužilaštva osuđeni su kažnjeni nanogicom.

Povratnici su i nagodbama Višeg tužilaštva u Podgorici dobijali često mnogo niže zatvorske kazne, od onih koji su prvi put počinili isto krivično djelo.

Tako se lice koje je ranije osuđeno dva puta, zbog krađe i teške tjelesne povrede, sporazumjelo da za prodaju narkotika bude osuđeno samo na pola godine kućnog zatvora. Sporazum je sklopila sadašnja v. d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, a aminovao sudija Predrag Tabaš.

CIN-CG je od tužiteljke Jovanović pokušao da dobije komentar o temi širokog korišćenja sporazuma u crnogorskom pravosuđu, ali do objavljivanja teksta nijesmo dobili odgovor.

U drugom slučaju, licu koje je ranije osuđivano pet puta, dobilo je po sporazumu godinu zatvora zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. O nagodbi se dogovorila, takođe, sadašnja v. d. VDT-a Maja Jovanović, a potvrdila sutkinja Vesna Moštrokol.

U jednoj od presuda, petostruki povratnik se nagodio da ide u zatvor 11 mjeseci zbog ubistva u pokušaju i nedozvoljenog držanja oružja. Isto lice prethodno je osuđivano za teške slučajeve razbojništva, krađu oružja, krivično djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, nedozvoljene trgovine, prevare u produženom trajanju i teške krađe u pokušaju. Sporazum je sklopila tužiteljka Tanja Begović, a usvojila ga sutkinja Višeg suda u Podgorici Vesna Moštrokol.

Na dvije i po godine robije nakon sporazuma osuđen je trostruki povratnik za pokušaj ubistva i nedozvoljeno držanje oružja. Prije toga je osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, napada na službeno lice, te nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materijala. Sadašnja disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić se dogovorila, a sudija Predrag Tabaš je prihvatio tu nagodbu.

Sud usvaja sporazum i ako utvrdi da njime nijesu povrijeđena prava oštećenog. Od Višeg suda nijesmo dobili odgovor na pitanje u koliko predmeta se oštećeni žalio na rješenje o sporazumnom priznanju krivice, od 2016. do danas, i šta je epilog tih postupaka.

Vrhovni sud: Blaga kaznena politika za organizovani kriminal

I u dokumentima Vrhovnog suda se priznaje da su kazne po osnovu sporazuma o priznanju krivice za organizovani kriminal blage.

”Primjena instituta ublažavanja kazne, uz utvrđivanje naročito olakšavajućih okolnosti, koje su najčešće izražene u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dovela je do pojave trenda blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma”, zaključuje se u Analizi kaznene politike za najteža krivična djela za 2017. i 2018. godinu.

U Analizi upozoravaju da zakonska mogućnost primjene sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala može stvoriti privid kod učinilaca ovih krivičnih djela i utisak kod opšte javnosti da su to lakši oblici kriminaliteta, “zbog čega se može postaviti pitanje ostvarivanja generalne i specijalne prevencije organizovanog kriminala”.

U dokumentu se ukazuje i da bi sudovi, prilikom ocjene da li treba usvojiti sporazum, trebalo sa više pažnje da cijene da li su ispunjeni svi uslovi Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), a naročito da li je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, i da li kazna odgovara svrsi izricanja krivične sankcije.

Pojašnjava se da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, te da je primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena u većini slučajeva organizovanog kriminala.

”Otvara se pitanje da li je ranija osuđivanost za druga krivična djela potcijenjena prilikom odmjeravanja kazne učiniocu krivičnog djela”, piše u analizi.

Naglašava se da prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice treba posvetiti posebnu pažnju zaštiti prava oštećenog.

Njemački pravni stručnjak, dr Štefan Pirner, upozorava da u zemljama u tranziciji, kakva je i Crna Gora, neadekvatna primjena sporazuma o priznanju krivice može imati pogubne posljedice po vladavinu prava.

I angloamerička literatura navodi da institut sporazuma u zemljama u tranziciji može imati “katastrofalne posljedice”. Ističe se da nagodbe mogu dodatno potkopati ugled pravosuđa kod stanovništva, koje pregovore doživljava kao “cjenkanje na pijaci”.

Sva ova upozorenja, očigledno nijesu imala uticaja, jer se praksa blage kaznene politike za najteža djela organizovanog kriminala, prema istraživanju CIN-CG-a, nastavila i praktično obesmislila institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori.

Sporazumi kao trgovina pravdom

U pravnim sistemima u tranziciji sporazum se često doživljava kao “još jedan dalji vid korupcije” ili “institucionalizovani vid mita”, ističe njemački advokat, dr Štefan Pirner, u Časopisu za održiv i skladan razvoj prava “KoPra”.

”Takav pravni institut, koji je možda u svojoj domovini i bio uspješan, u drugom okruženju neće biti pretjerano plodotvoran, kao što drvo banane, na primjer, neće opstati na Antarktiku”, slikovit je advokat.

On ističe da se i nepostojanjem nikakvih smjernica za odmjeravanje kazni jača pozicija tužilaštva u pregovorima, te da građani to mogu doživjeti kao svojevrsnu trgovinu pravdom.

Pirner dodaje da ni Evropska konvencija o ljudskim pravima ne zahtijeva ubrzano okončanje postupka po svaku cijenu, odnosno po cijenu pravde, već da zahtijeva pošten postupak.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Sedam nanogica dobili su optuženi funkcioneri za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca, za koja djela su predviđene kazne zatvora od jedne do 12 godina, koje su se mogle ublažiti najviše tri, odnosno šest mjeseci

U 40 sporazuma Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza okrivljenima su izrečene simbolične kazne - 28 uslovnih, sedam nanogica i pet zatvorskih osuda po šest mjeseci robije.

U najvećem broju ovih nagodbi, preciznije u 31 predmetu, odlučivao je predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić.

Kako je moguće da se za ovako teška djela za koje bi trebalo ići na višegodišnju robiju, izriču tako blage kazne, pa iako se radi o sporazumima o priznanju krivice?

Predsjednik Višeg suda Boris Savić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odgovara da je neprimjereno da komentariše odluke koje je sam donio, navodeći da su zakonite, te da je u obrazloženjima naveo razloge presuda.

”Elektronski sistem dodjele predmeta je takav da je nemoguće uticati koji će predmet dobiti koji sudija, a moje postupanje je posljedica toga što kao predsjednik krivičnog vanraspravnog vijeća učestvujem u rasporedu predmeta u kojima se sporazum dostavlja istovremeno sa optužnicom, a ne nakon nje”, naveo je Savić.

Kod sporazuma o priznanju krivice, kaznu ne odmjerava sud, već se o njoj dogovaraju tužilac i okrivljeni. Međutim, upravo bi sud trebalo da ima ključnu ulogu, jer može da odbije sporazum ukoliko je, između ostalog, dogovorena kazna neprimjerena.

Nakon smjene vlasti od 30. avgusta 2020. godine, više puta je saopšteno da će u fokusu Ministarstva pravde biti i brojni sporazumi potpisani sa počiniocima krivičnih djela.

Svi sporazumi SDT-a, a bilo ih je više stotina u posljednjih šest godina, odnose se na krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, trgovine drogom, oružjem i ljudima.

Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG-a iz vrha pravosuđa, najveći broj predmeta organizovanog kriminala i korupcije riješen je sporazumom, a ne kroz dokazivanje u sudskim postupcima, što bi, prema mišljenju pravnika, moglo biti problematično, jer govori o nedovoljnoj sposobnosti sistema da dokaže optužnice u sudskom procesu i rješava ih u razumnom roku.

U velikom broju slučajeva se kroz nagodbe optuženima za stvaranje kriminalne organizacije, prevare, pranja novca i zloupotrebe službenog položaja, gdje je motiv za kriminalne radnje novac, čak ne izriču novčane kazne. Tako mnogi od osuđenih, iako su učestvovali u milionskim finansijskim prevarama, ne vraćaju novac koji su nelegalno stekli.

U 40 sporazuma, u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza, koje je CIN-CG analizirao, tužioci su u većini slučajeva optuženima stavljali na teret blaži stav od onog koji je predviđen za ta krivična djela.

Specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, nagodila se u osam slučajeva.

Po jednu nagodbu sklopili su tužioci SDT-a Saša Čađenović, Sanja Jovićević, Stojanka Radović, Lidija Vukčević, Nataša Bošković i Zorica Milanović.

U 26 odluka, koje smo dobili po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, ne navodi se ime tužioca koji je sklopio sporazum.

Tako je 27 optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz medijski eksponiranih slučajeva “Klap” i “Vardar”, sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Okrivljeni u tih 27 nagodbi odgovarali su za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina, i utaja poreza i doprinosa, za koju se ide u zatvor od jedne do šest godina uz novčanu kaznu.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) ove kazne se mogu ublažiti maksimum tri mjeseca, dok se za produžena krivična djela može izreći i teža kazna od propisane.

Sedam nanogica dobili su optuženi funkcioneri za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca, za koja djela su predviđene kazne zatvora od jedne do 12 godina, koje su se mogle ublažiti najviše tri, odnosno šest mjeseci.

Tako je kućni zatvor od 75 dana dobio potpredsjednik budvanske opštine Milenko Medigović za zloupotrebu službenog položaja prilikom izgradnje petrovačkog šetališta. On je bio neposredno zadužen za praćenje investicije, a na teret mu je stavljeno da je od izvođača radova zahtijevao da izvodi radove koji nijesu predviđeni i tako oštetio opštinu za 232.543 eura. Pri tom, šetalište nikada nije završeno, a koštalo je oko osam miliona eura. Medigović nagodbom nije trebalo da plati ništa, osim par stotina eura sudskih troškova. Pored toga, na teret mu je stavljen najblaži stav za ovo krivično djelo. Prema šteti koja je napravljena, trebalo je da bude optužen za najteži stav sa predviđenom kaznom zatvora od dvije do 12 godina robije.

Ovu nagodbu je potvrdila sutkinja Višeg suda Suzana Mugoša, a u presudi ne piše koji je tužilac sklopio sporazum.

Kazne od po šest mjeseci zatvora dobili su Branislav Gugi Savić, Stjepan Skočajić i Dragoljub Milovanović, osuđeni u poznatim budvanskim korupcionaškim aferama. I to za djelo zloupotrebe službenog položaja, za koja su predviđene kazne zatvora od dvije do 12 godina. Nikome od njih nije izrečena novčana kazna, iako su štete po državu bile milionske. Nagodbama su čak njihove firme dobile samo uslovne osude, odnosno da ne moraju da plate novčane kazne, ukoliko ne počine nova krivična djela u roku od godinu.

Branislav Savić se dogovorio o dvije nagodbe zbog milionskih malverzacija u Budvi, jednu sa Sašom Čađenovićem i drugu sa Lidijom Vukčević. Oba puta je osuđen na po šest mjeseci zatvora.

Za druga dva sporazuma koja su sklopili Skočajić i Milovanović nema imena tužilaca. Oni su se teretili za malverzacije prilikom izgradnje platoa na Jazu i postrojenja otpadnih voda u Budvi. Sve nagodbe je prihvatio sudija Boris Savić.

Iako su CIN-CG i Centar za građanske slobode (CEGAS) od Višeg suda tražili sve presude po sporazumu o priznanju krivice od 2016, kada je novoformirani SDT preuzeo Milivoje Katnić, među 202 dostavljene odluke, nema nagodbi sa Svetozarem Marovićem i njegovim sinom Milošem i još nekoliko sporazuma u vezi sa aferm u Budvi.

Javnosti je poznato da se nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija ukupno tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Država je do sada od njegove imovine uspjela da naplati samo trećinu novca koji potražuje. Njegov sin Miloš, takođe u bjekstvu, nagodio se da robija godinu i plati 385.000 eura. On je novac vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. I ove sporazume aminovao je predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Među 40 analiziranih sporazuma SDT-a, nalaze se i četiri povratnika. Sva četvorica su dobili uslovne kazne ili kućni zatvor. Tri sporazuma usvojio je predsjednik Višeg suda Boris Savić, a jedan sutkinja Dragica Vuković. U presudama koje smo imali na uvid, ne navode se imena tužilaca koji su sklopili dogovore.

U jednom od ova četiri slučaja je optuženi za pranje novca, koji je ranije osuđivan u inostranstvu za šverc kokaina, a novac “prao” u Crnoj Gori, nakon sporazuma sa SDT-om, osuđen na svega tri mjeseca kućnog zatvora i da plati 5.000 eura novčane kazne.

Drugi povratnik kome ne piše za šta je ranije osuđivan, uslovno je kažnjen na godinu i dva mjeseca i da plati 15.000 eura. Sudilo mu se za stvaranje kriminalne organizacije i produženu utaju poreza i doprinosa.

Treći povratnik osuđen je za utaju poreza i doprinosa uslovno šest mjeseci i novčano 5.000 eura.

Četvrti povratnik dobio je nanogicu šest mjeseci i da plati 2.000 eura za produženu prevaru i pranje novca.

EU traži ograničavanje nagodbi

U Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru iz 2021. godine ističe se da bi korišćenje sporazuma o priznavanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa izazovima korupcije i organizovanog kriminala.

U izvještaju ističu da bi kaznena politika za ova djela trebalo da bude dosljednija, kako bi se obuzdala korupcija i kriminal.

Međutim, upozorenja EU izgleda nijesu značila mnogo bivšem glavnom specijalnom tužiocu Katniću. Iako je on još polovinom 2019. rekao da se više sporazumi neće potpisivati sa okrivljenima za najteža krivična djela, već će se predlagati najstrože kazne, do toga nije došlo. Naprotiv, do kraja njegovog mandata nastavljena je praksa kojom se većina predmeta SDT-a rješavala nagodbom.

SDT je, u posljednjih šest godina, pored ovih 40 sporazuma, prema dokumentaciji dostavljenoj za naše istraživanje, potpisao i 93 nagodbe za organizovanu trgovinu drogom, 54 za trafiking, 11 kazni za trgovinu oružjem, dvije za šverc cigara i dvije za stvaranje kriminalne organizacije u vezi sa protestima Demokratskog fronta 2016. godine. Sve te nagodbe prihvatio je Viši sud u Podgorici.

U većini sklopljenih sporazuma pripadnici kriminalnih organizacija dobijali su po tri mjeseca zatvora za stvaranje kriminalne organizacije, za što je inače KZ-om zaprijećena kazna zatvora od jedne do osam godina. Robije u sporazumima gotovo po pravilu ne prelaze godinu za krivična djela kojima se bavi SDT.

I u većini ovih nagodbi, za djela u kojima je motiv izvršenja novac, gotovo da nema novčanih kazni ili su one simbolične. Interesantno je i da su žene imale još bolji položaj u postupcima za stvaranje kriminalne organizacije, pa su dobijale nanogice i uslovne kazne.

Tako je optužena pripadnica kriminalne organizacije koja je iznajmljivala stanove za skrivanje kriminalaca koji su spremali likvidacije, vršili nasilje, zastrašivanje, ubistva, šverc droge i prenosila im poruke, osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora. Tu nagodbu sklopila je tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

I povratnicima nanogice ili par mjeseci zatvora

Njen “kolega” iz iste grupe, ranije osuđivan za stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja dobio je četiri mjeseca robije. Njemu su oduzete dvije automatske puške, pištolj, lovačka puška, municija... Nagodbu je sklopio Saša Čađenović, a usvojio Boris Savić. Zanimljivo je da u ovom predmetu isti tužilac i isti sudija strože kažnjavaju za ista djela dvojicu ranije neosuđivanih pripadnika te kriminalne grupe. Oni su dobili za trećinu više od povratnika - po šest mjeseci zatvora.

U većini analiziranih nagodbi ranije osuđivanim licima, to se nije uzimalo kao otežavajuća okolnost uz obrazloženje da se ne radi o istovrsnim krivičnim djelima ili da je proteklo određeno vrijeme od prethodne kazne. A i kada se radilo o istim krivičnim djelima simbolične kazne dogovarane su uz olakšavajuće okolnosti - priznanje, nezaposlenost, djeca, koje su po mišljenju sudova “relativizovale” ranije osude.

I za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje ljudi povratnici su robijali kući sa nanogicom, a i ovdje se dešavalo da veću kaznu od povratnika dobiju neosuđivana lica.

Tako su za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje ljudi trojica ranije neosuđivanih dobili šest, osam i deset mjeseci zatvora, dok su petorica povratnika osuđeni blažim kaznama - trojica nanogicu, a dvojica po pet mjeseci zatvora koje su već bili odležali u pritvoru. Sve ove nagodbe, osim dvije, aminovala je sutkinja Višeg suda Ana Vuković, a sklopila tužiteljka Mira Samardžić.

Dvije presude od osam i deset mjeseci zatvora za neosuđivane, potvrdili su sudije Biljana Uskoković i Dragoje Jović. Za krijumčarenje ljudi zaprijećena je kazna zatvora od jedne do deset godina koja se, prema KZ, može ublažiti tri mjeseca.

Komentarišući sklapanje sporazuma sa povratnicima, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i bivša sutkinja Višeg suda Valentina Pavličić za CIN-CG ističe da bi takva vrsta nagodbi vrlo teško mogla zadovoljiti kriterijum pravičnosti, a naročito zahtjev da takva kazna odgovara svrsi izricanja sankcije.

Ona naglašava i da široka primjena uslovne osude i kazni ispod zakonskog minimuma koje se izriču prilikom sklapanja sporazuma, stvara percepciju kaznene politike kao blage i neadekvatne. To je i neka vrsta privilegije okrivljenih. Sporna je široka primjena ovog instituta, upozorava zastupnica Pavličić, posebno kod krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije.

Problematizuje i to što lica koja su osuđena nagodbom i dobili kaznu koju su sami dogovarali, veoma često koriste i druge povoljnosti koje ih sleduju u postupku izvršenja kazne, poput smanjenja kazne uslovnim otpustom ili pomilovanjem.

”Primjenom ovog instituta i te kako može biti narušen kredibilitet suda, ukoliko se od strane tužilaštva zanemari cilj generalne i opšte prevencije i isključivo se ima u vidu smanjenje broja predmeta i njihovo brzo okončanje”, ocjenjuje zastupnica Pavličić.

Sud odbio samo nekoliko sporazuma

Prema podacima iz izvještaja tužilaštava, sudovi su u posljednjih šest godina odbili samo nekoliko sporazuma, o kojima se dogovorio SDT.

Viši sud u Podgorici bi bio blokiran da nije bilo mogućnosti da se predmeti završavaju nagodbom, kaže za CIN-CG predsjednik tog suda Boris Savić.

”Da nije bio primjene ovog instituta, Viši sud bio do danas okupiran radom u takozvanim ‘budvanskim predmetima’ i veliko je pitanje koliko bi prostora ostalo i u sudu i u tužilaštvu za sve ostale predmete”, ocijenio je predsjednik Višeg suda.

Javnost ima pravo da izvodi zaključke o tome da li je kazna previsoka ili preniska, kaže Savić, ali ističe i da “rigorozne kazne nisu pokazale dobre rezultate u pogledu generalne i specijalne prevencije”.

Savić naglašava da je jedan od primarnih ciljeva sklapanja sporazuma bio i povraćaj oduzete imovinske koristi. Međutim, u većini presuda u koje je CIN-CG imao uvid, optuženi uglavnom nijesu nadoknadili štetu državi, niti im je oduzeta imovinska korist.

Institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori se počeo koristiti od februara 2010. godine. Tada, prema ZKP-u, sporazum nije mogao biti zaključen za krivična djela za koja se predviđa kazna veća od 10 godina zatvora. Zakon je promijenjen u avgustu 2015. godine. Od tada su nagodbe moguće za sva krivična djela, osim za ratne zločine i terorizam. Tim izmjenama je propisano i da osumnjičeni, odnosno optuženi može inicirati sklapanje sporazuma, što se u praksi najčešće i dešava. Upravo te izmjene zakona su i dovele do širokog korišćenja ovog instituta od strane SDT-a i prakse po kojoj se kriminal isplati.

Uloga suda marginalizovana

Zastupnica Pavličić naglašava da je postupak pregovaranja netransparentan, a uloga suda marginalizovana, s obzirom na to da se pojavljuje samo u ulozi nekog ko potvrđuje dogovoreno.

”Sudska praksa i pitanje odmjeravanja pravde kroz ovaj institut je svedena na samo tkz. administriranje suda”, ocjenjuje Pavličić.

Predlaganje izricanja blaže kazne ispod zakonskog minimuma je moguće, dodaje ona, ali je državni tužilac u obavezi da poštuje opšta pravila za odmjeravanje i ublažavanje kazne.

”Sud je taj koji je ovlašćen da potvrdi da je to u skladu sa zakonom”, naglašava bivša sutkinja Višeg suda u Podgorici.

Ministarstvo analizira sporazume

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG naveo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje. U fokusu će, tvrdi, biti i kaznena politika koja je ustanovljena nagodbama.

”Nerijetko je stručna javnost iznosila kritiku da sporazum o priznanju krivice nije ostvario svrhu, jer su sankcije bile mnogo blaže od ‘očekivanih’. Ako je tako zaista, a veliki broj indicija upućuje na to, moramo institucionalno djelovati i taj nedostatak riješiti što prije”, istakao je Božović.

Ovaj institut je jednim dijelom, dodaje on, opravdao svrhu i rasteretio sudske postupke, ali ne smije se zanemariti činjenica da je potrebno preispitati i zakonska rješenja u odnosu na žrtve krivičnih djela.

”Ovdje prije svega mislimo na krivična djela nasilje u porodici, trgovini ljudima i krivična djela protiv polnih sloboda”, istakao je on.

Francuska ograničila nagodbe, u Njemačkoj ključna uloga suda

U sistemima koji koriste institut sporazuma o priznanju krivice postoji ustaljena praksa vođenja tablica kaznene politike - uputstava koji omogućavaju učiniocu krivičnog djela da predvidi kaznu koja mu u konkretnom slučaju može biti izrečena.

U Njemačkoj sud ima ključnu ulogu u postupku sklapanja sporazuma i ima pravo određivanja donjeg minimuma i gornjeg maksimuma, prilikom odmjeravanja kazne, prije zaključivanja sporazuma o priznanju krivice.

Francuska je iz nagodbi isključila krivična djela ubistva, napada na život i tijelo, kao i protiv polnih sloboda, smatrajući da će na taj način biti pravednija prema žrtvi.

Tužilaštvo ne reaguje

Vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a da li će učiniti nešto da se ovakva praksa dogovaranja konačno prekine, ali ni na niz drugih pitanja u vezi sa sporazumnim priznanjem krivice.

Pavličićeva, ali i Savić, ističu da bi upravo Vrhovno tužilaštvo trebalo da donese praktične smjernice, gdje bi se na detaljan način uredilo postupanje tužilaca prilikom pregovaranja.

”Takođe, smatram da princip transparentnosti kod ove vrste postupaka mora dobiti veći značaj, a posebno u kontekstu predmeta koji se nalaze u naročitom fokusu javnosti, poput predmeta iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”, zaključuje Pavličićeva.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Komisija za Etički kodeks donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu, naglašava Marija Vesković (HRA)

Svi tužioci koji su ocjenjivani prošle godine, ocijenjeni su najboljom ocjenom. Samo je jedan iz osnovnog državnog tužilaštva disciplinski odgovarao. I to radi nedostavljanja imovinskog kartona Agenciji za sprečavanje korupcije. Utvrđene su dvije povrede Etičkog kodeksa i to zbog međusobnih odnosa zaposlenih. To su navodi iz Izvještaja o radu Tužilačkog savjeta (TS) i Državnog tužilaštva za 2021.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) su ranije objavili da je za pet godina, od 2016. do 2020, u ukupno 25 pokrenutih postupaka povrede Etičkog kodeksa u tužilaštvima, u svega četiri slučaja utvrđena povreda. U istom periodu disciplinska odgovornost utvrđivana je samo u devet predmeta, a izrečeno je šest novčanih kazni i to zbog neprijavljivanja imovine.

U Izvještaju nema detaljnih podataka o izvršenim nadzorima u tužilaštvima. Navodi se, međutim, da u većini tužilaštava nema potrebnog broja tužilaca, dok su u nekim tužilaštvima rukovodioci u v.d. stanju. Veliki problem je i nedostatak prostornog kapaciteta pa se, kako se ističe, oduzeti narkotici drže i po kancelarijama Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

”Ne postoji adekvatan prostor za smještaj oduzetih predmeta, posebno opojne droge i oružja, već je veća količina oružja i veća količina opojne droge smještena u prostorije koje su namijenjene za preduzimanje radnji u istrazi, a manje količine opojnih droga se smještaju u kancelarijama zaposlenih”, piše u izvještaju.

Nema prostora, ali zato tužioci sjajno rade. Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija je ocijenila osam državnih tužilaca. Svi su dobili odličnu ocjenu. TS još nije izmijenio pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca tužilaštava, što, prema Izvještaju, planiraju za ovu godinu.

CIN-CG i CEGAS su ranije pisali i da je, u periodu od 2016. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u osnovnim, višim i Specijalnom tužilaštvu, čak njih 115 ocijenjeno ocjenom odličan.

Da nijesu baš svi tužioci besprekorni u radu, najbolje govore njihovi rezultati, ali i višegodišnja upozorenja iz Brisela da je vladavina prava najveća kočnica Crne Gore na putu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

”Rezultati reformi i dalje su ograničeni, naročito bilans ostvarenih rezultata u oblasti odgovornosti u pravosuđu”, ističe se u Izvještaju Evropske komisije (EK) za 2021.

EK je u izvještajima više puta ukazivala i da odluke Tužilačkog savjeta nijesu adekvatno obrazložene, te da bi se moralo obezbijediti da svi slučajevi koji ukazuju na disciplinsku ili etičku odgovornost budu procesuirani.

Nema odgovornosti za (ne)rad

Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija za Etički kodeks državnih tužilaca trebalo je da odluči o deset predmeta. Riješeno je, međutim, samo pet.

Diciplinsko vijeće je, u prošloj godini, odlučivalo o samo dva predmeta. U jednom je utvrđeno da se radi o težem disciplinskom prekršaju (nedostavljanju podataka o imovini i prihodima) i izrečena je novčana kazna. U drugom predmetu o kojem je odlučivalo, postupak je obustavljen, jer je disciplinski tužilac odustao od optužbe prije završetka rasprave. Dakle, nije bilo utvrđivanja odgovornosti vezano za vršenje tužilačke funkcije i postupanje u konkretnim predmetima.

Izvještaj za 2021. godinu ne donosi ništa novo u smislu odgovornosti tužilaca, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

”Nema detaljnih podataka, ni obrazloženja, samo brojevi, koji građanima ne govore ništa”, zaključuje Vesković.

Komisija za Etički kodeks je donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. ”Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu”, naglašava Vesković.

Komisija nije podnijela nijedan predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, iako je u dva slučaja gdje je utvrdila kršenje Kodeksa bilo osnova da se to uradi, ocjenjuje Vesković.

Za prethodne dvije godine, nijedna od sedam usvojenih pritužbi na zakonitost rada tužilaca, koje su ukazivale na ozbiljno kršenje zakona, nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa. Vesković ističe da osnovane pritužbe na rad tužilaca nijesu imale nikakvu sankciju. Tužiocima se samo ukazivalo kako da isprave propust. U HRA naglašavaju da je mnogo više pritužbi moralo biti usvojeno, posebno u pogledu postupanja državnih tužilaca po prijavama torture.

Nema podataka o prijavama odbačenim zbog zastare

Vesković ističe i da su Savjetu bili predočeni slučajevi koji su ukazivali na ozbiljne sumnje u propuste u radu tužilaca. Međutim, izostala je inicijativa TS da sve te slučajeve detaljno provjeri i pokrene postupak. Tužilački savjet je o pritužbama odlučivao neblagovremeno i neujednačeno.

”Posebno je zabrinjavajuće to što ni prošle godine nije usvojena praksa da se provjeravaju razlozi zbog kojih je došlo zastarjevanja krivičnog gonjenja, odnosno da li je do toga došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada tužioca”, navela je ona.
Izvještaj za 2021. ne pokazuje ni koliki je broj odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja. Ti su podaci uvijek bili prikazani u ranijim godinama. Iz HRA upozoravaju da prethodni izvještaji o radu državnog tužilaštva pokazuju veliki procenat odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, i to od 70 do čak 98 procenata, koliko ih je bilo u 2018. godini.

Gazivoda: Nismo imali vremena za previše izmjena

TS u novom sastavu u punom kapacitetu radi tek od početka ove godine, a prvu sjednicu održao je u januaru ove godine.
Član TS-a Siniša Gazivoda ističe da je Nacrt izvještaja dostavljen Savjetu tek sredinom marta, a kako je zakonski rok za predaju Izvještaja Skupštini 31. mart, nije se moglo više intervenisati.

”U tom kratkom vremenskom periodu uspjeli smo da dodamo informacije koji se odnose na trajanje finansijskih istraga, sa pojedinačnim podacima za Specijalno državno tužilaštvo i Više državno tužilaštvo, te ograničenjima tih tužilaštava kada su u pitanju postupci finansijskih istraga. Izvještaj je dopunjen i u dijelu određenih informacija o pritužbama na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, informacijama oko saradnje sa EUROJUST-om, informacijama o mjerama tajnog nadzora, izuzeću tužilaca”, navodi Gazivoda.

Gazivoda naglašava i da Izvještaj obuhvata period u kojem ovaj saziv TS nije bio ni konstituisan, te da je radna grupa koja je oformljena u tužilaštvu pripremala izvještaj pridržavajući se forme i sadržine koju su imali raniji izvještaji.

Dodaje da će Komisija TS za normativnu djelatnost ubrzo početi sa radom na pripremi nacrta nove metodologije, kako bi izvještaji odražavali stvarno stanje u tužilačkom sistemu Crne Gore.

Nadzor nad Specijalnim tajna?

U Izvještaju piše i da je nadzor nad radom Višeg državnog tužilaštva Podgorica obavljen početkom decembra i utvrđena je neophodnost pokretanja finansijskih istraga u fazi izviđaja ili tokom krivične istrage. U Izvještaju se ističe i potreba vođenja finansijskih istraga u bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu. O nadzoru nad Specijalnim državnim tužilaštvom u Izvještaju nema informacija, osim da je započet 27. decembra 2021. godine. CIN–CG i CEGAS su takođe nedavno pisali o tome da interna kontrola nije vršena gotovo pet godina u većini tužilaštava.

Maja BORIČIĆ

U istom danu isti inspektor vršio nadzor i u VDT-u i u SDT-u

Od 75 izvršenih nadzora u svim crnogorskim tužilaštvima, u posljednjih šest godina, samo su u tri slučaja utvrđene nepravilnosti od strane pravosudnih inspektora Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava (MPLJMP). U posljednje četiri godine, u 49 nadzora, inspektori nijesu notirali nijednu grešku.

To se vidi iz zapisnika o izvršenom redovnom nadzoru koje su Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) dobili slobodnim pristupom informacijama. Dostavljeni su nam svi zapisnici od 2016. do 2021. godine.

Greške koje su pronađene - minorne su. Prilikom kontrole osnovnih tužilaštava u Pljevljima i Ulcinju 2016. je utvrđeno da u tim tužilaštvima nijesu pravilno vodili upisnike za nepoznate učionioce krivičnih djela za prethodnu godinu. I u Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru je, nadzorom Ministarstva pravde iz 2017, utvrđeno da nije pravilno vođen upisnik za poznate punoljetne učinioce krivičnih djela u 2016. godini.

Pored toga, isti pravosudni inspektor Ministarstva pravde u istom je danu 2020. godine vršio nadzor nad dva najvažnija crnogorska tužilačka organa - Vrhovnim državnim tužilaštvom (VDT) i Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT). Naredne, 2021. godine, opet je jedna osoba ispred Ministarstva pravde u jednom danu izvršila kontrolu oba ova tužilaštva. Nadzor je u 2020. godini urađen 26. maja, a prošle godine nadzor nad SDT-om i VDT-om obavljen je 28. aprila.

Iz ovih nadzora proizilazi da su tužilaštva radila besprekorno, te da je jedini posao pravosudne inspekcije kontrola rada pisarnice i arhive.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu, inspekcijski nadzor Ministarstva pravde predviđa nadzor nad: radom pisarnice i arhive, vođenje propisanih službenih evidencija i druge poslove vezane za pravilan rad i poslovanje tužilačke uprave.

Osim toga, Ministarstvo pravde bi trebalo da kontroliše i primjenu Pravilnika o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu, Ministarstvo, prilikom vršenja nadzora, ne smije uticati na odlučivanje ili vođenje istrage u predmetima. Pored nadzora nad tužilaštvom, pravosudni inspektori su u obavezi da vrše nadzor nad radom sudova, izvršitelja i notara.

Više stručnjaka je za CIN-CG istaklo da sumnja da je pravosudna inspekcija do sada suštinski kontrolisala crnogorska tužilaštva. Izgleda da su se samo bavila zadovoljenjem forme.

”Pravosudna inspekcija Ministarstva pravde faktički ne vrši nadzor. To se uglavnom radilo tako što inspektor malo popriča sa nadležnima po tužilaštvima, pogleda papire i sve obavi u sat, dva vremena”, pojašnjava za CIN-CG izvor koji je ranije radio u Ministarstvu pravde i dobro je upoznat sa načinom funkcionisanja pravosudne inspekcije.

Nadzor koji nad tužilaštvom vrši inspekcija Ministarstva pravde, samo je jedan vid kontrole, koji bi trebalo da poboljša efikasnost sistema i utvrdi eventualne greške. Pored toga važnu funkciju trebalo bi da obavlja i interna kontrola unutar tužilaštva, koju vrše viša tužilaštva nad nižim. Međutim, kako je CIN-CG pisao nedavno, ni ta kontrola nije vršena dugih pet godina u većini tužilaštava.

U izvještaju Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori za 2021. godinu se ističe da nema napretka u oblasti pravosuđa, da implementacija ključnih reformi stagnira, te da je ograničen bilans ostvarenih rezultata, posebno kada je riječ o odgovornosti.

Reforma u ovoj oblasti, teško da je moguća bez ozbljnog nadzora – temeljne interne i eksterne kontrole, koja je očito izostala posljednjih godina.

Pravosudna inspekcija važan segment pristupanja EU

Iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori su za CIN-CG istakli da se pravosudne reforme nalaze u samom središtu procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, te da EU pažljivo prati sva dešavanja u ovoj oblasti, kao i napredak koji se ostvaruje u okviru određenih privremenih mjerila u Poglavlju 23.
“Oblast pravosudne inspekcije predstavlja važan segment reformi u oblasti odgovornosti pravosudnog sistema. U najnovijem godišnjem izvještaju iz oktobra 2021. godine, naglašeno je da je potrebno dodatno ojačati kapacitet Ministarstva pravde za sprovođenje pravosudne inspekcije”, naglašavaju iz Delegacije.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG pojašnjavaju da su tokom 2020. i 2021. imali samo jednog pravosudnog inspektora koji je bio ovlašćen da vrši nadzor nad sudovima i tužilaštvima.

Poslove nadzora nad radom sudske i tužilačke uprave vršila su dva pravosudna inspektora do marta 2020. godine, kada je jedan inspektor prestao sa radom zbog odlaska u penziju, pojašnjavaju iz Ministarstva za CIN-CG.

Od tada do početka ove godine, samo je jedan inspektor Ministarstva kontrolisao crnogorski pravosudni sistem. “Od januara 2022. služba je kadrovski ojačana, jer su izabrana još dva inspektora”, ističu iz Ministarstva.

Kako pojašnjavaju, prema sistematizaciji trebalo bi da ih bude petoro.

Tvrde i da je vršenje nadzora tokom prethodne dvije godine bilo otežano zbog pandemije korona virusom i posebnog režima rada sudova i državnih tužilaštava tokom pandemije.

Naglašavaju i da je na kvalitet i kvantitet vršenja nadzora u značajnom mjeri uticalo to što osim kontrole tužilaštava i sudova, isti inspektori vrše i nadzor nad zakonitošću rada notara i javnih izvršitelja, a postupaju i po pritužbama i predstavkama građana.

”Iz navedenih razloga, a imajući u vidu ovlašćenja pravosudnih inspektora u dijelu nadzora nad radom sudske i tužilačke uprave, tokom 2021. i 2022. godine u cilju efikasnog vršenja nadzora nad što većim brojem subjekata nadzora, kao neophodna se ukazala potreba da se poslovi nadzora vrše i kod dva tužilačka subjekta u istom danu”, navode iz Ministarstva.

Odgovarajući na pitanje CIN-CG kako se nadzor može unaprijediti, iz Ministarstva odgovaraju da je jedan od osnovnih uslova jačanje kadrovskih kapaciteta Direkcije za nadzor, odnosno zapošljavanje većeg broja izvršilaca i kontinuirana obuka zaposlenih.

Pavličić: Moćno oružje u rukama uprave

Pravosudna inspekcija je moćno oružje u rukama uprave, ukoliko se primjenjuje na adekvatan način, a značajno može pomoći efikasnosti rada pravosudnih institucija, ali i prevenciji nezakonitosti.

To je za CIN-CG istakla zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić, dodajući da takvom vrstom nadzora može da se ispravi dosta administrativnih grešaka, ali i da se eventualno pokrenu disciplinski postupci, ukoliko se uoče neke nepravilnosti.

Ona naglašava da je i pred sudom u Strazburu bilo prigovora na rad ove inspekcije.

”Imali smo pritužbi od strane podnosilaca predstavki da se ne postupa po određenim krivičnim prijavama u razumnom roku, a tražene su i nadoknade zbog nemogućnosti pristupa pravosudnom sistemu”, navela je Pavličić.

Ona je kao ekspertkinja učestvovala i u Komisiji za izbor novih inspektora krajem prošle godine.

”Očekujem da će se izborom novog kadra sa radnim iskustvom u pravosuđu osnažiti sposobnost inspektora da na pravi način čitaju pravosudne knjige”, rekla je Pavličić, ističući da je veoma važno da inspektor prođe obuke koje su neophodne za primjenu propisa na praktičnom nivou.

Odgovarajući na pitanje CIN-CG-a koliko može biti kvalitetan nadzor, ukoliko ga vrši jedan inspektor istoga dana u najvažnijim tužilaštvima, Pavličić ističe da imajući u vidu upisnike i njihovu obimnost potrebno je određeno vrijeme za suštinsku kontrolu.

”To svakako ne bi trebalo da traje sat, dva, pogotovo ako se radi o redovnoj kontroli”, zaključila je zastupnica Crne Gore pred sudom u Strazburu.

Istog dana nadzor i nad Osnovnim i Višim tužilaštvom u Bijelom Polju

Tokom četiri godine nadzora od 2017. do 2020. godine, isti inspektori vršili su istog dana i kontrolu nad Osnovnim državnim tužilaštvom u Bijelom Polju i Višim tužilaštvom u tom gradu.

Tokom 2016. godine, kako se vidi iz zapisnika, vršen je nadzor samo u osnovnim tužilaštvima. U 2017. izvršen je i nadzor nad SDT-om i višim tužilaštvima, a u 2018. godini je prvi put vršen nadzor i u VDT-u. I dok je svake godine makar formalno vršen nadzor u većini tužilaštava, prema dostavljenim zapisnicima iz 2021, izvršeno je samo sedam kontrola, od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori.

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić ističe da se iz zapisnika o izvršenom nadzoru ne može zaključiti šta su zaista inspektori radili, dok su vršili kontrolu nad tužilaštvima.

”Svi zapisnici od 2016. do 2022. godine izgledaju isto, pa zbog toga i ne čudi da se u jednom danu izvrši nadzor nad većim brojem tužilaštava”, navodi direktorka CEGAS-a.

Podsjeća da Pravilnik, čije bi sprovođenje trebalo da kontroliše Ministarstvo, ima 160 članova, a da Tužilačku upravu, po Zakonu, čine: organizacija rada, rukovođenje, unutrašnje poslovanje, raspored poslova, dodjela predmeta, oduzimanje dodijeljenih predmeta, dežurstvo i pripravnost, sjednice državnog tužilaštva i izvještaji o radu.

Pravosudni inspektori trebalo bi da kontrolišu da li je ispravno vršeno rukovođenje i upravljanje u državnom tužilaštvu, da li u propisanom roku Vrhovno i viša tužilaštva vrše nadzor nad nižim tužilaštvima, kako su oformljena tužilačka odjeljenja, kako funkcioniše tužilačka pisarnica, kakvi su izvještaji o radu i statistika, javnost rada, tajnost podataka, zaštita podataka o ličnosti, način dodjeljivanja i oduzimanja predmeta, rad na pojedinim predmetima…

”Od svega toga pravosudni inspektori kontrolišu: natpise na vratima i posložene registratore sa rednim brojevima i krivične upisnike u kojima se negdje pominju lica, a negdje predmeti, pa su i kao tako popisani, prilično neuporedivi i neupotrebljivi”, zaključuje Popović Kalezić.

Vanrednog nadzora nema već šest godina

Iz dostavljenih podataka vidi se da nije izvršen nijedan vanredni inspekcijski nadzor nad tužilaštvima.

Nadzor je predviđen da može biti kako redovni tako i vanredni. Vanredni određuje ministar pravde rješenjem, na predlog vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta.

Iz Ministarstva su za CIN-CG potvrdili da u posljednjih šest godina nije izvršen nijedan vanredni inspekcijski nadzor.

”S obzirom na to da od strane vrhovnog državnog tužioca, rukovodioca neposredno višeg državnog tužilaštva ili predsjednika Tužilačkog savjeta, u prethodnih šest godina nijesu upućivani predlozi za vršenje vanrednog inspekcijskog nadzora, Ministarstvo nije vršilo vanredne inspekcijske nadzore u državnim tužilaštvima”, rečeno je iz Ministarstva.

Sistemu, kako internog, tako i eksternog nadzora tužilaštava trebalo bi posvetiti mnogo više pažnje nego do sada, temeljna kontrola bi unaprijedila efikasnost crnogorskih tužilačkih organa i doprinijela očekivanoj reformi, bez koje nema napretka u pregovorima sa Briselom.

Maja BORIČIĆ

Institut sporazuma o priznanju krivice i njegova primjena, drastično rastu u periodu od 2016-2020 godine, kako u Višim i Specijalnom državnom tužilaštvu, tako i u osnovnim državnim tužilaštvima

U Višim državnim tužilaštvima u odnosu na 2016-u godinu, u 2020-oj  imamo tri puta veći broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice.

U Specijalnom državnom tužilaštvu u odnosu na 2016-u godinu, u 2020-oj imamo čak četiri puta veću brojku kada su zaključeni sporazumi o priznanju krivice u pitanju.

U osnovnim državnim tužilaštvima, brojka o sporazumnom priznanju krivice je u odnosu na 2016-u godinu, 2020-e skočila čak na skoro tri puta veću.