U tekstu „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ jasno se navode podaci dobijeni od sudova i tužilaštava. U našem istraživanju nema aluzija, niti slobodnih tumačenja, govori se isključivo o broju pravosnažno osuđujućih presuda, a nigdje se ne kaže da su sve ostale presude oslobađajuće. To o čemu mi nijesmo govorili, opet nam spočitavaju u reagovanju iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT).

Zapanjujuće je da se sa te najviše tužilačke instance manipulacijama nastoji zamagliti istina i omalovažiti naš novinarski istraživački rad.

U tekstu se jasno navodi da ni nakon gotovo mjesec dana čekanja nijesmo dobili odgovor na pitanje koliko je postupaka još u radu, a koliko ih je pravosnažno okončano. 

U reagovanjima VDT-a loši rezultati rada pokušavaju se sakriti izvrtanjem činjenica i držanjem lekcija o poštovanju Kodeksa novinara Crne Gore. U tekstu koji smo objavili u potpunosti su ispoštovane sve norme novinarskog istraživačkog rada.

Bolje bi bilo da VDT, umjesto podučavanja medija, precizno odgovara na postavljena pitanja i zahtjeve po slobodnom pristupu informacijama, ali i da obrati pažnju ko u tužilačkom sistemu ove zemlje ne poštuje etiku, ali ni zakon - ko ne ispunjava obaveze, posebno kada su u pitanju predmeti vezani za korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal.

Ovim završavamo polemiku sa VDT-om.

Maja Boričić 

Kabinet Vrhovnog državnog tužilaštva reagovao je na odgovor novinarke u vezi teksta „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„ Odgovor novinarke CIN-CG na ispravku navoda teksta pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ potvrđuje navode iz reagovanja da je za ozbiljnu temu izostala ozbiljna analiza.

Bez namjere da ulazimo u serijsku prepisku sa autorkom teksta ističemo da je Državno tužilaštvo u svom regovanju ukazalo na netačno tumačenje dobijenih podataka zbog čega još jednom podsjećamo da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća i da su se u tekstu i za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

To potvrđuju i podaci iz Višeg suda ,na koje se autorka teksta poziva, a koji govore o broju optužnica koje nijesu okončane pravosnažnom osuđujućom presudom, što znači da dostavljeni podaci uključuju i predmete koji su u radu.

Pokušali smo da autorki teksta objasnimo da to što broj optuženja koji nije rezultirao osuđujućom presudom ne znači da su ta optuženja rezultirala oslobađajućim presudama, ali se iz njenog odgovora može zaključiti da se ta činjenica nije shvatila.

Tačno je da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru dostavilo podatak o broju optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom i to niko nije ni osporio Ponavljamo da se taj broj ne može poistovjetiti sa brojem optuženja koja su „ pala“ pred sudom kako je to navedeno u tekstu, jer je, kao što je objašnjeno u reagovanju, u slučaju od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, za više od pet godina, donijeto je 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa.

U svom odgovoru autorka teksta,međutim, propušta da napomene da je od Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, takođe, dobila podatak o broju odbijajućih presuda i obustavljenih postupaka. Zbog toga još jednom napominjemo da odbijajuća i oslobađajuća presuda nijesu isto i nikako se ne mogu izjednačavati.

Istovremeno napominjemo da tužilaštva ne kriju, već podatke objavljuju isključivo u skladu sa zakonskim propisima. 

Državno tužilaštvo takođe nije sugerisalo čime bi Tužilački savjet trebalo da se bavi, a čime ne, već je autorku teksta podsjetilo na zakonom jasno definisane nadležnosti Suda i Tužilačkog savjeta.

U komentare, između ostalog, i o tome šta bi Tužilaštvo trebalo da uradi a šta ne, nećemo ni ulaziti, već samo podsjetiti na Kodeks novinara/ki Crne Gore koji predviđa da vijest i komentar  obavezno moraju biti razdvojeni, a da su novinari/novinarke obavezni da, u profesionalnom smislu, preduzmu sve kako bi bili sigurni da objavljuju isključivo tačne informacije, i da su njihovi komentari čestiti.

Ovim zaključujemo svaku dalju polemiku sa autorkom teksta i želimo joj puno uspjeha u daljem ozbiljnom istraživačkom radu za koji je preduslov konstantna edukacija i kao što Kodeks novinara/ki propisuje, objavljivanje isključivo tačnih informacija što, nadamo se, neće izostati, kao što je to slučaj sa predstavljanjem podataka iz Tužilaštva“.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) reaguje na tekst o broju optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) koje su okončane pravosnažno osuđujućom presudom, a te podatke smo prikupili slobodnim pristupom informacijama (SPI) od Višeg suda u Podgorici. Tako da, ako sa nekim treba da polemiše VDT, onda je to sud koji nam je dao podatke. 

To što Vrhovno državno tužilaštvo, reagujući na naš tekst, preispituje statistiku Višeg suda u Podgorici, može samo da upućuje na zaključak da postoji nedostatak u komunikaciji između ova dva organa. 

U cilju preciznosti onoga što smo dobili kao odgovor Višeg suda, predočićemo javnosti i odgovor na zahtjev po SPI u skeniranoj verziji.

Vrhovno državno tužilaštvo reagovalo je i na podatke koje se odnose na Osnovno tužilaštvo u Kotoru. I te smo podatke dobili po SPI i to direktno od tužilaštva u Kotoru. 

Nedopustivo je da VDT podatke dobijene od sudova i tužilaštava pripisuje neznanju autora teksta.

Zabrinjavajuće je i to što VDT u reagovanju manipuliše činjenicama. Dok mi u našem istraživanju govorimo o optužnicama koje su rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama, VDT govori o broju lica koja su oslobođena optužbi. A i laici znaju da na jednoj optužnici može biti više lica. Dalje, VDT nas u reagovanju podučava da je trebalo uporediti podatke dobijene od Višeg suda sa izvještajima tužilaštva. To, međutim, može da zavede, jer se u izvještajima tužilaštava govori protiv koliko lica je pokrenut postupak, a u izvještajima sudova se navodi statistika vezana za broj optužnica. Uostalom, kad smo od VDT-a i SDT-a za potrebe ovog istraživanja tražili podatke po SPI, uputili su nas na sudove, pa je bilo nemoguće vršiti takvu paralelu.  

Na kraju, manipulacija je i tvrdnja VDT-a da ima mnogo manje oslobađajućih presuda nego što je prikazano u našem tekstu, jer o tome nijesmo ni pisali. Mi isključivo navodimo statistiku o postupcima završenim pravosnažno osuđujućim presudama. Posebno smo istakli da je od te statistike još pogubnija činjenica da je osuđujućom presudom završen zanemarljiv broj postupaka koji se odnose na korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal. Što uostalom tvrde i relevantne međunarodne institucije, koje prate prilike u crnogorskom pravosudnom sistemu.

Posebno je zabrinjavajuće što VDT, SDT, kao i druga tužilaštva kriju veliki broj podataka, pa i one koji se tiču zastare krivičnih prijava, kojih je po svemu sudeći ogroman broj. Prema našim podacima zastarijevaju slučajevi za ozbiljna krivična djela, što dodatno otežava uspostavljanje vladavine prava u zemlji.

U reagovanju VDT-a ističe se i da novi Tužilački savjet (TS) ne bi trebalo da se bavi ovim pitanjima. A upravo bi teme koje smo pokrenuli u našem istraživanju trebalo da budu u fokusu novog TS-a, kako bi Crna Gora konačno dobila efikasan tužilački sistem, koji je do sada bio jedna od ključnih prepreka u napredovanju Crne Gore u pregovorima sa Evropskom unijom (EU).

Novinarska istraživanja o pravosuđu su od najvišeg interesa za javnost, a transparentnost institucija mogla bi pomoći reforme ove oblasti. Umjesto što neosnovano reaguje, VDT bi za početak trebalo da predoči podatke koje bezuspješno tražimo po SPI, jer javnost ima pravo da zna kako funkcioniše institucija koja decenijama krije činjenice o svom radu koje su od opšteg značaja.  

Maja Boričić

Iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva reagovali su na tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) “ Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom”. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“ U tekstu pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ koji je u ND “Vijesti“, 15.01.2022. godine objavljen na naslovnoj, odnosno stranama 2 i 3,  netačno su predstavljeni podaci i rezultati rada državnotužilačke organizacije, koji se između ostalog odnose na broj podignutih optužnica i oslobađajućih presuda, kao i podaci koji se odnose na rješenja o odbačaju krivičnih prijava.

Napominjemo da je u skladu sa Zakonom o medijima (čl.51)  propisana obaveza da se ispravka navoda objavi bez izmjena i dopuna, osim pravopisnih ispravki koje ne mijenjaju smisao, na istoj strani štampe, sa istom opremom, odnosno u istoj emisiji audiovizuelnog medija u kome je objavljen medijski sadržaj, tako da plasman u mediju odgovara plasmanu medijskog sadržaja na koji se odnosi, uz napomenu da se radi o odgovoru, odnosno ispravci.

U navedenom tekstu se usljed očitog nerazumijevanja, porede neuporedivi podaci i javnost dovodi u zabludu. Ne želimo da vjerujemo da je pogrešno predstavljanje podataka rezultat loše namjere autora teksta, koji se upustio u analizu neuporedivih podataka i izvođenje pogrešnih zaključaka na osnovu takve analize, što navodi na zaključak da je riječ o površnom pristupu temi koja zahtijeva ozbiljnost. 

Naime, pojašnjavamo javnosti, ali i autorima teksta da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća, koji podaci se u navedenom tekstu ne saopštavaju, već se za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

Zbog svega navedenog informišemo javnost, ali i podsjećamo autore teksta da se ukupan broj slučajeva koji je okončan oslobađajućom presudom ne može miješati sa podatkom o broju predmeta koji su i dalje u toku pred Sudom i koji još nisu okončani. 

S obzirom na to da ovakav način saopštavanja ozbiljno nanosi štetu u radu tužilačke organizacije, da bi javnost sa njima bila upoznata, saopštavamo precizne podatke za Specijalno državno tužilaštvo, Više državno tužilaštvo u Podgorici i Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru za koja su u objavljenom tekstu iznijeti netačni podaci. 

Specijalno državno tužilaštvo, u periodu od 2016. do decembra 2021.godine, podnijelo je optužne akte protiv ukupno 850 lica ( protiv 778 fizičkih i 72 pravna lica). U odnosu na broj optuženih lica oslobađajuće presude donijete su protiv 19 fizičkih i pravnih lica, i to u ukupno 13 predmeta, a ne u 194 slučaja kako je u navedenom tekstu i kroz tabelu prikazano. Činjenica da je podatak predstavljen u tekstu skoro 15 puta veći od stvarnog dovoljno govori o površnom pristupu ovoj temi autora teksta.

Za period od proteklih 5 godina po optužnim aktima SDT-a osuđujuće presude (kazna zatvora, novčana kazna, uslovna osuda i rad u javnom interesu) donijete su protiv ukupno 420 fizičkih i pravnih lica, za 9 pravnih lica izrečena je kazna prestanak pravnog lica brisanjem iz CRPS-a, protiv 3 lica donijete su odbijajuće presude, dok je protiv 7 lica obustavljen postupak, a u odnosu na ukupno 440 fizička i pravna lica optužni akti se i dalje nalaze u fazi suđenja.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici tokom prethodnih šest godina sve optužnice su bile potvrđene, uključujući i one koje su bile vraćene na dopunu. Što se tiče ukpnog broja slučajeva koji nije okončan osuđujućim sudskim presudama, odnosno 391 optuženje kako je to navedeno u tekstu i u pratećem tabelarnom prikazu, napominjemo da se ovaj broj odnosi na optuženja koja još nisu okončana kod nadležnog Suda, a nikako na oslobađajuće presude,  kako se pogrešno zaključuje u tekstu. Potvrda pogrešnog zaključivanja jeste i podatak da je prosjek  osuđujućih presuda u predmetima iz nadležnosti Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u prethodnih šest godina bio veći od 93%. 

Od 2016. do 2020.godine pred Sudom su riješena 1923 optuženja Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, od čega je donijeto 56 oslobađajućih odluka, što znači da procenat oslobađajućih presuda u odnosu na ukupan broj optuženja iznosi samo 2,91 %, što dovoljno govori o kvalitetu podnijetih optužnih akata.  

Napominjemo da je u zahtjevu koji je Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru NVU „Centar za građanske slobode“ nije tražio dostavu podataka o ukupnom broju optuženja u periodu od 2016. do 2020. godine već samo informaciju o optuženjima koja nisu okončana pravosnažnom osuđujućom presudom, zbog čega, u odgovoru, podatak o ukupnom broju optuženja nije ni dostavljen.

Ističemo da je od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, u periodu od 2016. do 2020. godine, donijeto 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa, a koje okolnosti se ni u kom slučaju ne mogu pripisati lošem radu ovog tužilaštva.

Veoma je važno napomenuti da se svi podaci o broju osuđujućih, oslobađajućih i odbijajucih presuda nalaze se u godišnjim izvještajima tužilaštava, koji su javno dostupni podaci i koji se mogu koristiti za svaku vrstu ozbiljne analize, što je u konkretnom slučaju očito izostalo. Da je ozbiljna analiza izostala potvrđuje i navođenje podatka o procentu od više od 90% prijava koje su odbačene usljed zastare, što nije tačno. 

Osim toga, ukazujemo javnosti da o kvalitetu optužnih akata odlučuje Sud prilikom kontrole i potvrđivanja optužnica odnosno prilikom prethodnog ispitivanja optužnog predloga u skraćenom postupku. Dakle, kvalitet optužnih akata ne ocjenjuje Tužilački savjet, jer za to nije ni nadležan, već je u okviru postojećih zakonskih normi Tužilački savjet ovlašćen da odlučuje o pritužbama koje se odnose na zakonitost rada rukovodilaca državnih tužilaštava i državnih tužilaca”. 

Svega četvrtina optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u posljednjih pet i po godina, rezultirala je pravosnažno osuđujućim presudama. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centru za građanske slobode (CEGAS) potvrđeno iz Višeg suda u Podgorici.

Prema odgovorima tog suda, od 258 podignutih optužnica SDT-a, od 2016. do polovine 2021. godine, njih 242 su potvrđene, ali čak 194 nije okončano pravosnažnom osuđujućom presudom.

Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić javno ne propušta priliku da se pohvali brojem podignutih optužnica tog tužilaštva. Ne govori, međutim, o pravosnažno okončanim postupcima pred sudom, gdje se SDT, imajući u vidu ove podatke, nije proslavio.

Nešto je bolja situacija sa optužnicama Višeg državnog tužilaštva (VDT), ali je i ovo tužilaštvo uspjelo da dokaže pred sudom tek nešto više od polovine svojih optužnica. Tako je od 982 optužnice koje je podiglo VDT, u posljednjih pet i po godina, njih 958 potvrđeno, ali pravosnažnom osuđujućom presudom nije okončan čak 391 optužni akt.

Nevolja je što je često u jako važnim postupcima problematičan kvalitet optužbi koje, iako formalno potvrđene, redom padaju u kontradiktornom postupku pred sudom.

Tako su pred sudom neslavno završeni neki od najkrupnijih slučajeva organizovanog kriminala - postupci protiv grupa Duška Šarića i Safeta Kalića, koji su oslobođeni optužbi za pranje novca od prodaje narkotika. Oslobađajuće presude dočekali su i optuženi za ratne zločine - deportacije izbjeglica, optuženi za zločine u Bukovici, ali i u Kaluđerskom lazu. Tužioci koji su postupali u predmetima nijesu odgovarali za propuste, a pojedini su i napredovali u službi.

Pa i u slučaju grupe Svetozara Marovića, koju SDT često navodi kao dobar primjer borbe protiv korupcije na najvišem nivou, glavni akteri nijesu izdržali kaznu. Optuženi za korupciju i stvaranje kriminalne organizacije, sklopili su sporazum sa SDT-om, ali Marović i njegov sin kaznu, čiji je dio već zastario, nijesu ni odležali.

Osim toga, i u jednom od najvećih slučajeva koji je vodio Milivoje Katnić - postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016, ukinuta je prvostepena osuđujuća presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ovaj slučaj, koji još nije pravosnažno okončan, pobudio je veliku pažnju jer su među optuženima i lideri Demokratskog fronta (DF).

I dok se tužioci već godinama pozivaju na funkcionalni imunitet u radu, stručnjaci ocjenjuju da je krajnje vrijeme da se počne analizirati i kvalitet optužbi, te tražiti, osim eventualne krivične, lična i disciplinska odgovornost za nekvalitetan rad, koji na kraju dovodi do nezadovoljenja pravde, ogromnih posljedica po budžet, ali i stagniranja na putu ka Evropskoj uniji (EU).

Samo u slučaju Kalić, građani Crne Gore, nakon što je pala optužnica, platili su višemilionsku odštetu.

U prošlogodišnjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ocjenjuje da nema napretka u oblasti pravosuđa, te da sprovođenje ključnih reformi stagnira.

Ističe se i da je neophodno preispitati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca. CIN-CG je ranije objavio da je samo jedan tužilac u posljednjih deset godina ocijenjen ocjenom dobar, dok su svi ostali dobijali najviše ocjene.

Advokat Branislav Lutovac za CIN-CG ističe da je najveći problem upravo to što je tužilaštvo doživjelo debakl u krupnim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, te da su tužioci koji su postupali u tim predmetima, zbog nestručnosti i neutemeljenosti optužnica, umjesto da snose odgovornost, napredovali.

”Tužilaštvo je jedna potpuno zatvorena organizacija i statistika na koju se pozivaju o potvrđenim optužnicama je nevažna”, ocijenio je Lutovac.

On očekuje od novog Tužilačkog savjeta (TS) da unese relevantne kriterijume i realno ocjenjuje rad tužilaštava. “Vjerujem da će novi TS raditi daleko bolje nego ovaj do sad”, naglasio je Lutovac.

Više tužilaštvo je odbilo da dostavi podatke o tome na koja krivična djela su se odnosile optužnice koje nijesu okončane pravosnažnim osuđujućim presudama, ali činjenica da se ova dva tužilaštva bave otkrivanjem najtežih krivičnih djela, govori dosta o njihovoj efikasnosti.

Iz Višeg suda, i pored višenedeljnog čekanja, nijesmo dobili pojašnjenje da li se podaci koje su nam dostavili, o broju optužnica SDT-a i podgoričkog VDT-a, koje nijesu završene osuđujućom presudom, odnose na završene ili i na postupke koji su još u toku.

SDT je formirano polovinom 2015. godine i bavi se organizovanim kriminalom, visokom korupcijom, pranjem novca, terorizmom, ratnim zločininima i krivičnim djelima protiv izbornih prava. SDT je preuzelo poslove Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina koje je funkcionisalo pri Vrhovnom državnom tužilaštvu.

VDT je nadležno za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina i to ubistvo na mah, silovanje, ugrožavanje bezbjednosti vazdušnog saobraćaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, odavanje tajnih podataka, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, povreda teritorijalnog suvereniteta, udruživanja radi protivustavne djelatnosti, pripremanja djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore i protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju nijesu odgovorili koliko su podnijeli optužnica od 2016. godine, ali jesu da 18 optužnica nije rezultiralo pravosnažnom osuđujućom presudom. Optužnice koje su pale pred sudom odnosile su se na pokušaj ubistva, silovanje, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, učestvovanje u tuči i zloupotrebu službenog položaja.

Najviše optužnica osnovnih tužilaštava “palo” u Kotoru

Kada je riječ o tužilaštvima na lokalnom nivou, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru (ODTK), prema dostavljenim podacima, imalo je najveći broj optužnica koje su pale pred sudom. Od 2016. godine čak 107 optužnica nije rezultiralo pravosnažnim osuđujućim presudama. Međutim, kotorsko tužilaštvo, ali ni druga osnovna tužilaštva nijesu dostavili podatke o ukupnom broju optužnica koje su podigli u posljednjih pet godina.

Najviše optužnica koje je podiglo kotorsko Osnovno tužilaštvo, a koje nijesu prošle u sudskom postupku odnose se na krivična djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, teške tjelesne povrede, nasilničko ponašanje, teške krađe i teška djela protiv opšte sigurnosti.

Osnovni sud u Podgorici je, u posljednjih pet godina, imao 439 osuđujućih pravosnažnih presuda, dok njih 67 nije okončano na taj način. U tom sudu je u radu još 118 optužnica iz ovog perioda. Oni nijesu dostavili informaciju o kojim krivičnim djelima je riječ kada su u pitanju optužnice koje nijesu okončane osuđujućim presudama.

I u većini ostalih opštinskih tužilaštava bilo je optužnica koje nijesu rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama.

Za potrebe ovog istraživanja tražili smo podatke od svih tužilaštava u zemlji. Iako su rezultati različiti, nijedno tužilaštvo nam nije dostavilo odgovore na sva pitanja.

Tužilaštva ne daju podatke o zastari

Sva tužilaštva koja smo kontaktirali odbila su da dostave rješenja o odbačenim krivičnim prijavama zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja u posljednjih pet godina, sa obrazloženjem da štite privatnost lica koja se u njima pominju, iako smo u telefonskim razgovorima pojasnili da treba da dostave anonimizovane podatke.

SDT i VDT su odbili i da dostave podatke o tome koliko ima odbačenih krivičnih prijava zbog zastare i na koja se krivična djela odnose, navodeći da je u pitanju sačinjavanje nove informacije, te da se podaci koji mogu biti objavljeni nalaze u izvještajima tužilaštava. Međutim, detaljnih podataka o ovome nema u izvještajima tužilaštava, koja su dostupna na sajtu. Jedino što se može zaključiti iz izvještaja je da se više od 90 odsto krivičnih prijava odbaci upravo zbog zastare. Zašto su ovi podaci već godinama pod velom tajne, te da li će se novi Tužilački savjet pozabaviti i ovom temom ostaje da se vidi.

Jedan od težih disciplinskih prekršaja je kada tužilac bez opravdanog razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja. Ali zbog toga nijedan tužilac u Crnoj Gori za sada nije odgovarao.

Advokat Lutovac ističe da to što se podaci o razlozima koji su doveli do zastara, ali i ko su okrivljeni u tim postupcima, godinama skrivaju od javnosti, definitivno ukazuje na sumnju da je dolazilo do zloupotreba službene dužnosti.

Gazivoda: Novi TS bi trebalo da se bavi i kvalitetom rada tužilaca

Advokat Siniša Gazivoda, koji je izabran za člana novog Tužilačkog savjeta, ocjenjuje za CIN-CG da bi Savjet trebao da se pozabavi i pitanjima kvaliteta optužnica i rada tužilaca koji postupaju u problematičnim predmetima. "To jeste važna tema koju bi trebalo razmotriti i ima li mjera koje bi u tom pravcu trebalo preduzeti”, naveo je Gazivoda.

Novi TS, koji je konačno izabran krajem prošle godine, trebao bi 24. januara da održi prvu konstitutivnu sjednicu, na kojoj bi, po izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, trebalo izabrati novog vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva (v.d. VDT). Na toj bi sjednici trebalo i da se iskristališe stav o eventualnom pokretanju procesa za smjenu Katnića.

Božović: Ključni problemi za napredak ka EU

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG ocijenio je da bi broj pravosnažno osuđujućih odluka trebalo da govori i o kvalitetu rada tužilaca.

”Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava će u domenu svojih nadležnosti, ali i kroz prisustvo svog člana u Tužilačkom savjetu, otvarati i pitanja kvaliteta optužbi, ali i zastarijevanja krivičnih prijava. To su, između ostalog, jedna od ključnih pitanja za budući napredak u poglavljima 23 i 24”, istakao je Božović.

Pored toga, dodaje, posebna pažnja biće posvećena unapređenju procedure utvrđivanja osnovanosti pritužbi na rad tužilaca, kao i poboljšanju sistema njihovog ocjenjivanja i napredovanja.

Maja Boričić

Od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori svega sedam radi u punom kapacitetu, dok čak deset tužilaštava radi u okrnjenom sastavu.

Da bi se popunila upražnjena mjesta i to od Vrhovnog državnog tužioca pa dalje, neophodno je da se izabere Tužilački sastav, koji već mjesecima ne funkcioniše.

U prilogu je tabela u kojoj je predstavljen trenutni sastav svih tužilaštava u zemlji.

Više od tri petine građana nema povjerenja u pravosudni sistem Crne Gore, rezultati su istraživanja koje je za potrebe Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sproveo Ipsos.
"Izgleda da u posljednje vrijeme dodatno opada povjerenje u pavosudni sistem, iako ni ranije nije bilo visoko. To je vjerovatno rezultat svih ovih dešavanja koja su u posljednjih godinu i po i blokade pravosudnog sistema," kazala je izvršna direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović  na predstavljanju rezultata istraživanja javnog mnenja o percepciji rada tužilaštva, koje je rađeno tokom novembra na reprezentativnom uzorku na tertoriji Crne Gore.
Ukoliko bi iz nekog razloga bio pokrenut postupak od strane tužilaštva, više od polovine ispitanika u Crnoj Gori smatra da prosječan građanin ne bi mogao da očekuje nezavisnu istragu, dok trećina vjeruje da bi istraga bila nezavisna.
"Oko tripetine građana smatra da ukoliko bi iz nekog razloga bio pokrenut postupak, protiv njih, ne bi mogli da očekuju nezisnu istragu od strane tužilaštva, štonajbolje govori da običan čovjekdoživljava CrnuGoru kao besudnu zemlju,kako je davono definisao Milovan Đilas," kazala je Tadić Mijović.
Tri petine građana navodi da tužilaštvo u Crnoj Gori ne odlučuje nezavisno o tome koga će krivično goniti, među kojima polovina smatra da na te odluke najviše utiču određeni uticajni pojedinci. Trećina ovih građana vjeruje da na odluke tužilaštva utiče vlast.
Tadić Mijović je na konfereniji za novinare kazala je istraživanje koje je takođe Ipsos radio prije godinu i po pokazalo da su građani tada u većem stepenu vjerovali da vlast utiče na rad tužilaštva, a nešto je manje bio uticaj istaknutih pojedinca.
"Ovo može da ukazuje na činjenicu da aktuelna vlast nema tako veliki uticaj na pravosuđe, koliko imaju predstavnici određenih moćnih krugova", kazala je ona.
Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica Centar za građanske slobode (CEGAS), kazala je da među pojedinačnim institucijama i organizacijama na prvom mjestu popovjerenju se nalaze crkva, vojska i policija, dok najniži stepen povjerenja građani iskazuju prema tužilaštvu i političkim partijama.
Iz ovih podataka, rekla je Popović Kalezić, možemo zaključiti da prema mišljenju ispitanika "političke partije ne rade u interesune građana, već u sopstvenom".
Kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou,  rad Specijalnog državnog tužilaštva 13 odsto ispitanika smatra lošim a čak 43 veoma lošim.
Mišljenje građana o radu specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou je uglavnom negativno - više od polovine građana njegov rad ocjenjuje kao loš, dok više od dvije petine kao veoma loš.
"Ovdje možemo ukazati da je ocjena rada SDT u potpnosti poklolopljena sa ocjenom rada specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića. Dakle, građani prosto izjednačajavaju ličnost i poziciju specijalnog državnog tužioca sa cjelokupnim radom SDT. Što je apasolutno loše," ocijenila je Popović Kalezić.
Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrđivanje stepena povjerenja građana/ki u pravosudne organe i pravosudni sistem uopšte, kao i ocjena nezavisnosti i efikasnosti tužilaštva u Crnoj Gori.
Rezultati koji su predstavljeni dio su dvogodišnjeg projekta "Istraživanje istraga" koji CIN-CG, CEGAS i "Monitor" sprovode uz podršku Vlade Kraljevine Holandije. Cilj projekta je podsticanje evropskih integracija kroz istraživanja i dubinsku analizu vladavine prava i efikasnosti crnogorskog tužilaštva. U fokusu će biti posebno rezultati pravosuđa u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou kao i uticaj rada tužilaštva na poglavlja 23 i 24 pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom.

Već petu godinu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i većinu ostalih tužilaštava u Crnoj Gori niko ne kontroliše, iako je to predviđeno zakonom. 

Zašto to nije rađeno u vrijeme dok je na čelu VDT-a bio Ivica Stanković, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nije uspio da dobije odgovor. Služba za odnose sa javnošću aktuelnog vršioca dužnosti VDT-a Dražena Burića izostanak kontrole pravda različitim razlozima – od epidemioloških do nedostatka kadra.

Početkom ove godine VDT je doduše donijelo odluku o vršenju nadzora nad tužilaštvima za 2017, 2018, 2019. i 2020. Posao je trebalo da završe 2021, ali kako do početka novembra do toga nije došlo produženi su rokovi. Tako će i 2021. proći bez nadzora najznačajnijih tužilaštava.

Kontrola tužilaštava od krucijalne je važnosti jer bi trebalo, između ostalog, da utvrdi kako se rješavaju predmeti, da li tužioci postupaju u rokovima koji su predviđeni zakonom, zašto zastarijevaju krivične prijave, da li se po proceduri sklapaju sporazumi o priznanju krivice, kako tužilaštva sprovode finansijske istrage, kao i da li rukovodioci rade posao kako predviđa zakon.

Ništa od toga u ovih pet godina u većini tužilaštava nije rađeno.

U Zakonu o državnom tužilaštvu piše da VDT vrši nadzor nad radom SDT-a,viših i osnovnih tužilaštava neposrednim uvidom u njihov rad i drugim mjerama radi efikasnosti i zakonitosti. Taj nadzor vrši se u skladu sa planom koji donosi vrhovni državni tužilac. 

Zakonom je kao teži disciplinski postupak propisano onemogućavanje vršenja nadzora, ali i ako se u postupku nadzora utvrde nepravilnosti i nezakonitosti u radu.

Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva propisano je da Vrhovno državno tužilaštvo vrši analizu svih tužilaštava jednom godišnje.

U dokumentima, koje smo za potrebe ovog teksta dobili slobodnim pristupom informacijama, piše da je nakon više izmjena planova, predviđeno da nadzor nad radom SDT-a i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici započne u novembru ove godine, a da se takva kontrola u Višem tužilaštvu u Bijelom Polju i osnovnim državnim tužilaštvima obavi u decembru.

Međutim, ta kontrola neće biti obavljena ni ove godine, makar ne u najznačajnijim tužilaštvima, uprkos brojnim upozorenjima koja na rad tužilaštava dolaze od strane Evropske unije (EU), ali i dijela domaće stručne javnosti.

Iz VDT-a su za CIN-CG potvrdili da je kontrola nad radom SDT-a rađena samo jednom i to 2017. godine, kada su provjeravali 2016, početnu godinu rada Specijalnog tužilaštva. Od tada je rad glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove organizacije potpuno bez kontrole, iako je upravo SDT ključna institucija u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na najvišem nivou. 

Iz VDT-a, međutim, nijesu odgovorili na pitanje šta je utvrđeno provjerom 2017, ali ni zašto već petu godinu ne kontrolišu rad najznačajnijeg tužilaštva u zemlji.

Nadzor je za 2017. i 2018. godinu vršen nad Višim tužilaštvom u Bijelom Polju i osnovnim tužilaštavima u Bijelom Polju, Pljevljima, Kolašinu i Ulcinju, ali ni u tim institucijama nije bilo kontrole u posljednje tri godine. 

Međutim iz VDT-a nijesu bili voljni da saopšte ni šta je utvrđeno tim malobrojnim kontrolama, ali ni zašto tek sada najavljuju da će u svim tužilaštvima izvršiti zakonske obaveze za prethodne četiri godine.

Nadležni su nedostatak nadzora u izjavi za CIN-CG pokušali da opravdaju time što su četiri državna tužioca koji su trebali da vrše kontrolu otišla u penziju, te da su dva državna tužioca koja su izabrana u aprilu ove godine upućena na ispomoć u Specijalno drzavno tužilaštvo na period od tri do šest mjeseci. Međutim, svi ti tužioci bili su na pozicijama u ranijem periodu, a kontrola ipak nije vršena. 

,,Takođe, jedan od razloga nevršenja nadzora jeste i situacija nastala povodom pandemije virusa Covid-19”, navode iz VDT-a. 

Pandemija je počela u martu 2020. i nikako nije mogla biti opavdanje za nevršenje zakonskih obaveza u prethodne tri godine.

Marić: Grub propust u radu

Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Boris Marić je za CIN-CG istakao da je neshvatljivo da tako dugo nije vršen nadzor nad radom tužilaštava, ocjenjujući da se radi o grubom propustu u radu i obavezama.

On je dodao da Ministarstvo nije nadležno da inicira postupak odgovornosti za eventualne propuste u dijelu internog nadzora nad radom tužilaštava.

Marić podsjeća da je stanje u pravosudnom sistemu zabrinjavajuće, obzirom da nije konstituisan Tužilački savjet, a da je stanje u Sudskom savjetu, Vrhovnom i Ustavnom sudu ili VD ili na ivici kvoruma za rad.

„U tom kontekstu svaki interni propust u radu dodatno dobija na težini“, naveo je Marić, dodajući da bi se što prije moralo krenuti u parlamentarni dijalog, ali i onaj između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. 

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

U periodu od 2012. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u osnovnim, višim i Specijalnom tužilaštvu, njih 115 ocjenjeno je - odlično. Jedino je tužilac Osnovnog tužilaštva u Kotoru Srđa Jovanović dobio ocjenu dobar. I svi rukovodioci tužilaštava ocijenjeni su najboljom ocjenom.

Ovi podaci dugo su bili tajna, ali ih je za potrebe našeg istraživanja nedavno dobio Centar za građanske slobode (CEGAS).

Ocjene daje Komisija koju formira Tužilački savjet (TS), a čine je vrhovni državni tužilac i pet članova TS, od kojih su tri tužioci, a dva su iz redova uglednih pravnika. Samo oni koji imaju ocjenu manju od dobar ne mogu napredovati.

Ako se imaju u vidu izvještaji Evropske komisije (EK) nije jasno na osnovu kojih kriterijuma su ovako dobro prošli predstavnici tužilaštva, kada se iz godine u godinu ponavlja iz Brisela da je vladavina prava jedan od najvećih izazova na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji (EU).

Ovo je možda najbolji primjer koliko je potrebna reforma tužilaštva, ali se ni nakon pet mjeseci od izglasavanja izmjena Zakona o državnom tužilaštvu, ne nazire kada bi novi TS mogao biti kompletiran, niti šta bi trebalo da budu prvi koraci u reformi tužilačke organizacije.

Iako su predstavnici parlamentarne većine obećavali da će novim rješenjima konačno započeti proces promjena, trenutno se čini kao da to nije prioritet.

Zbog nesporazuma u vladajućoj koaliciji oko izbora jednog člana TS iz redova uglednih pravnika, Skupština Crne Gore još nije kompletirala TS, a to se od pojedinih partija uslovljava rekonstrukcijom ili promjenom Vlade.

Kada su tužioci izabrali svoja četiri člana u Savjet, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić proglasio je novi TS, sa šest članova, u kome su pored tužioca i vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca (vd VDT) Dražen Burić, koji po funkciji predsjedava tim Savjetom i predstavnik Ministarstva pravde, državni sekretar Boris Marić.

Međutim, taj krnji Savjet još nije održao ni konstitutivnu sjednicu, a nema naznaka ni da će je održati, dok Skupština Crne Gore ne završi svoj posao oko izbora uglednih pravnika.

Na prvoj sjednici, TS bi trebalo da razriješi sa pozicije vd VDT-a Dražena Burića i izabere novog vršioca dužnosti najviše tužilačke funkcije u zemlji. Kako nezvanično saznajemo, na tom prvom zadatku moglo bi doći do problema, jer u Zakonu piše da se novi vd VDT-a mora izabrati na prvoj sjednici TS, a nije precizirano na koji se način bira - da li je neophodan konkurs ili je dovoljna većina glasova članova Savjeta.

Novom Savjetu neće biti tako lako ni da razriješe glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića, iako ga često navode kao jednu od prepreka za obračun sa korupcijom i kriminalom na najvišem nivou, zbog navodnih veza sa vrhovima DPS-a i bivše garniture Uprave policije. Katniću je, u junu prošle godine, prethodni saziv TS jednoglasno potvrdio drugi mandat, a tek za dvije godine trebalo bi da ide u penziju. Imajući u vidu rezultate Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), sumnja se da će on efikasno moći da se uhvati u koštac sa komplikovanim slučajevima, kao što su recimo „pandora papiri“, u kojima su otkrivene ofšor kompanije predsjednika Mila Đukanovića i njegovog sina. Evropski parlament je zahtijevao da se navodi do kojih je došao Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) ispitaju pred nacionalnim pravosudnim organima.

Prema Zakonu, VDT, tri člana Savjeta ili ministar pravde imaju mogućnost da pokrenu postupak za smjenu Katnića zbog nestručnog ili nesavjesnog obavljanja funkcije, težeg prekršaja kojim je nanijeta značajna šteta po tužilaštvo, ili ako je osuđen.

Kakva će biti efikasnost SDT-a uveliko zavisi i od toga ko će biti izabran za VDT, za koga je potrebna dvotrećinska ili tropetinska većina u parlamentu. Nema, međutim, naznake da će Skupština brzo izglasati novog čelnika crnogorskog tužilaštva, jer je za to neophodna i podrška opozicije.

Ako je komplikovano doći do dogovora oko VDT-a, postavlja se pitanje zašto predstavnici parlamentarne većine makar ne izaberu one članove TS oko kojih nemaju spora - trojicu uglednih pravnika i jednog predstavnika nevladinog sektora i tako krenu sa mrtve tačke. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nije uspio dobiti odgovor na ovo pitanje. Predsjednik skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Momo Koprivica u telefonskom razgovoru obećao je odgovore na naša pitanja, ali je kasnije ignorisao brojne pozive.

Ni njegov partijski šef, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić nije odgovarao na pitanja da li će inicirati dijalog ne samo oko imenovanja u TS-u, već i oko izbora VDT-a, ali i ostalih pozicija u pravosuđu.

Ni vršilac dužnosti VDT-a Dražen Burić nije želio da govori za CIN-CG sa obrazloženjem da je obećao intervju drugom mediju.

EK naglašava odgovornost političara

U posljednjem godišnjem Izvještaju EK o Crnoj Gori naglašava se da nema napretka u oblasti pravosuđa, te da sprovođenje ključnih reformi stagnira. Podvlači se odgovornost političke elite koja ne uspijeva da obezbijedi kvalifikovanu većinu za ključna imenovanja u pravosuđu.

Ističe se da bi trebalo do kraja ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK) oko izmjena u tužilačkom sistemu - Evropsku komisiju zabrinjava i što je prekinut mandat uglednim pravnicima u ranijem sazivu TS-a nakon izglasavanja izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Navodi se i opasnost od politizacije TS-a. „Širok politički konsenzus o imenovanjima uglednih pravnika biće ključan da spriječi politizaciju Savjeta“, zaključuje se u izvještaju. Napominje se da je neophodno preispitati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca.

Nije problem samo TS. Parlament ne uspijeva već tri godine da obezbijedi ni većinu za četiri ugledna pravnika u Sudskom savjetu, pa je zbog toga produžen mandat članovima kojima je istekla funkcija još u julu 2018. Sudski savjet radi u nekompletnom sastavu, sa osam članova od predviđenih 10. Fali jedan sudija i jedan ugledni pravnik.

„Oba savjeta moraju poboljšati transparentnost rada, uključujući objavljivanje potpuno obrazloženih odluka o unapređenjima, imenovanju i disciplinskim mjerama“, navodi se u izvještaju EK.

Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Bojan Božović je za CIN- CG ocijenio da je izvještaj EK vezan za poglavlje 23 realan i objektivan.

„Ovakav izvještaj daje jasnu poruku da moramo tražiti rješenja u dijalogu, kao i da sve institucije sistema i svi akteri u ovom društvu, u skladu sa svojim ovlašćenjima, snose odgovornost za stagnaciju u pristupnom procesu po ovom pitanju”, istakao je Božović, koji je i šef Radne grupe za pregovaračko poglavlje 23 (pravosuđe i temeljna prava).

Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) i kandidat nevladinog sektora za člana TS Stevo Muk za CIN-CG navodi da su ocjene iz izvještaja očekivane i da su „opomena i dobra osnova za mnogo više rada u narednom periodu“.

„U izvještaju se konstatuje napredak u broju procesuiranih slučajeva organizovanog kriminala, ali se ukazuje i na brojne slabosti i nedostatke kao i na to da ,i dalje postoji zabrinutost zbog institucionalnog učinka Tužilačkog savjeta'. Po ko zna koji put se ukazuje i na nedovoljne učinke u sistemu disciplinske odgovornosti tužilaca“, napominje Muk.

Kako je Skupština Crne Gore mjesto u kojem se imenuju najznačajnije pozicije u pravosuđu, najveća odgovornost za cijeli proces, pripada predsjedniku Skupštine Crne Gore, ocjenjuje Muk. Ističe i da bi trebalo razgovarati „u paketu“ o svim imenovanjima u pravosuđu - sudijama Ustavnog suda, članovima Sudskog savjeta i izboru VDT-a.

Izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ističe da partije na vlasti djeluju loše, jer nijesu u stanju da se dogovore oko ključnih imenovanja vezanih za vladavinu prava, koja je prioritet, i u odnosu na koju je Evropska komisija dala najgoru ocjenu do sada.

„To dovodi u pitanje ključna obećanja vladajuće većine. Čak i kada se izađe iz ove blokade, pamtiće se da je normalno funkcionisanje pravosuđa zavisilo od pojedinačnih interesa i prepucavanja političkih partija, iako su sve one obećavale ‘oslobađanje’ tužilaštva i ostvarivanje pravde”, poručila je Gorjanc Prelević. Trgovina oko izbora članova TS, dodaje ona, umanjuje povjerenje građana u političare, tužioce i državu.

Novi TS proglašen, ali ne funkcioniše

Izmjene tužilačkog zakona su izglasane krajem maja i po rokovima u tom zakonu, novi TS mogao je biti kompletan do septembra mjeseca.

Izmjenama Zakona predviđeno je da Tužilački savjet ima 11 članova, od kojih je pet tužilaca, uključujući i predsjednika Savjeta odnosno VDT-a, i pet uglednih pravnika, od kojih je jedan predstavnik NVO, dok je 11. član predstavnik Ministarstva pravde.

Na konkurs za četiri mjesta iz reda uglednih pravnika, koji je trajao do 1. jula, javilo se 16 kandidata. Većina u Odboru se saglasila da trojica advokata: Miloš Vuksanović, Siniša Gazivoda i Filip Jovović, ispunjavaju uslove da budu članovi Savjeta. Međutim predstavnicima Demokratske Crne Gore (DCG) je sporan bio četvrti kandidat - advokat Nikola Bulatović, zbog kako su isticali njegove navodne bliskosti sa Demokratskim frontom (DF).

Zbog toga je zaustavljen proces izbora članova TS iz redova uglednih pravnika, pa i predstavnika nevladinog sektora Steva Muka, iako je on dobio podršku članova Odbora.

Konferencija državnih tužilaca je, početkom avgusta, na tajnoj sjednici izabrala četiri tužioca: Sanju Jovićević, Đurđinu Ninu Ivanović, Tatjanu Begović i Nikolu Samardžića za članove TS-a. I taj se izbor dovodio u pitanje, jer je bilo nezvaničnih informacija da je bilo neregularnosti i nedovoljnog broja glasova u prvom krugu za jednog od kandidata. Vrhovno državno tužilaštvo je demantovalo te navode.

Predsjednik parlamenta je nakon toga proglasio novi TS, u krnjem sastavu, kako bi se zaustavila namjera Savjeta u prošlom sazivu da vrši imenovanja i bira rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici i tri tužioca VDT-a.

Prethodni saziv TS je predložio i da se za VDT izabere aktuelni vršilac dužnosti Dražen Burić, ali se Skupština Crne Gore nije izjašnjavala o tom prijedlogu.

Predsjednik Skupštine je proglašavajući novi Savjet naveo da TS može da funkcioniše i odlučuje sa najmanje šest od predviđenih 11 članova. Novi Savjet, međutim, od tada nije zakazao nijednu sjednicu.

Direktorka HRA naglašava da to što TS ne radi, znači da nema uslova za izbor tužilaca, ali ni za utvrđivanje njihove odgovornosti za nezakonit ili neetičan rad.

Pravna savjetnica HRA Marija Vesković ističe da vd stanje u ODT Podgorica traje već više od dvije godine i da se ne može vršiti izbor do uspostavljanja TS. Ona naglašava da, ako do dogovora oko svih kandidata za TS ne može da dođe u vladajućoj većini, glasaju makar o onima oko kojih nema spora.

Međutim, kako dodaje, očigledno je da za tim trenutno nema volje, kao ni za razmatranje predloga za izbor VDT-a, koji je prethodni sastav TS dostavio Skupštini još krajem jula. „Od početka avgusta, nadležni skupštinski odbor je održao tri sjednice i ova dva pitanja nijesu uopšte bila na dnevnom redu, a pitanje izbora uglednih pravnika je postalo predmet političkog ultimatuma za dogovor o rekonstrukciji Vlade”, ističe Vesković.

I državni sekretar Bojan Božović ističe da nekompletan TS u ogromnoj mjeri otežava rad cjelokupnog tužilaštva, kao i njegovu reformu kroz izbor novih tužilaca.

Dodaje da ovakvo stanje ne bi trebalo još dugo da traje i da se u Ministarstvu nadaju da će TS biti kompletiran tokom novembra mjeseca.

Prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), uglednim pravnicima u prošlom sazivu TS-a Ranki Čarapić, Milanu Filipoviću, Velimiru Rakočeviću i Aneti Spaić je prestao mandat 5. avgusta, kada je proglašen novi TS.

Njima su mandati trebali da traju do januara 2022. Kako sada stvari stoje, veliko je pitanje da li će do tada biti izabrani novi članovi ovog tijela.

Blokiran i sudski sistem

I u sudstvu je slična situacija, brojna su vd stanja ili se radi sa manjim brojem sudija od predviđenog broja. Savjet je u avgustu ove godine konstatovao prestanak funkcije 23 sudija koji su ispunjavali uslove za penziju. U Vrhovnom sudu sada ima svega šest sudija od 18 koliko je predviđeno, pošto je čak 12 njih otišlo u penziju. Sudski savjet nije uspio ni da dvotrećinskom većinom izabere novog predsjednika Vrhovnog suda, nakon što je Vesna Medenica krajem prošle godine dala ostavku.

Predsjednike nemaju ni Upravni sud, osnovni sudovi u Kolašinu, Beranama, Baru, Rožajama i Kotoru, ali ni Sud za prekršaje u Budvi.

U toku je postupak ocjenjivanja velikog broja kandidata koji su se prijavili za slobodna mjesta u Vrhovnom, Upravnom, Privrednom i višim sudovima.

„Nadamo se da će se i taj postupak sprovesti u što kraćem roku i da bar u sudstvu nećemo imati vd stanje, a pogotovo u Vrhovnom sudu gdje to stanje traje deset mjeseci”, podsjeća Vesković.

I Ustavni sud trenutno funkcioniše u nepotpunom sastavu i na ivici kvoruma. Nakon odlaska u penziju sudija Hamdije Šarkinovića i sutkinje Mevlide Muratović, taj sud radi sa svega pet sudija, od kojih bi uskoro i Dragoljub Drašković trebalo da ide u penziju. Tako da bi taj sud uskoro mogao ostati sa četiri sudije, što je kvorum za odlučivanje u predmetima, ali to znači da bi svi morali biti jednoglasni da bi donijeli neku odluku.

Skupština više godinu dana ne uspijeva da izabere nove sudije ni za Ustavni sud.

Ustavni sud neće skoro o penzijama

Iz Ustavnog suda za CIN-CG nijesu odgovorili kada će odlučivati o nižim starosnim granicama za odlazak u penziju, ali i o ustavnosti izmjena tužilačkog zakona, ali prema nezvaničnim informacijama, zbog komplikovane situacije i u tom sudu, teško da će skoro biti donijeta odluka.

To svakako, kako nam je nezvanično rečeno, ne sprečava odgovorne da sprovode propise koji su donijeti.

Izmjenama Zakona o tužilaštvu je predviđeno da prestaje tužilačka funkcija ostvarivanjem prava na penziju, a isto je već bilo predviđeno Zakonom o sudovima.

Dok je Sudski savjet odlučio da ispoštuje odredbe zakona oko odlaska u penziju, iako je tražio njihovo osporavanje pred Ustavnim sudom, prethodni TS je bio stava da čeka odluku tog suda prije nego odluči da tužioce šalje u penziju.

Maja BORIČIĆ