Vlast krši Zakon i smjernice o zaštićenoj baštini

 

Zabrinjavajuće je što Crna Gora nije dostavila niz dokumenata oko Boke kotorske koje je od države tražio Centar za svjetsku baštinu, piše u Odlukama Organizacije za obrazovanje nauku i kulturu (UNESCO) iz septembra ove godine. To, kažu oni, čini situaciju “teškom za tačnu procjenu progresa u sistemu upravljanja i zaštite područjem’’.  

„Ove konstatacije u zvaničnom dokumentu UNESCO-a jasno ukazuju da su oni svjesni da situacija ovdje nije dobra“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Sandra Kapetanović iz NVO ,,Expeditio’’, koja se godinama bavi zaštitom baštine Boke kotorske. 

Informacije o zaštićenim područjima neophodne UNESCO-u radi procjene stanja na terenu, nijesu poslate vjerovatno i zbog toga što ključna upravljačka tijela Savjet za upravljanje područjem Kotora i Komisija za saradnju sa UNESCO-m,  koja bi trebalo da se staraju o baštini Kotora nijesu funkcionalna. Uz to, odluke o prostornom planiranju u ovom području se donose već duže bez konsultacija i saglasnosti ovih tijela, čime se krši Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, kao i osnovne smjernice UNESCO-a. 

Prema crnogorskom zakonu, Savjet za upravljanje područjem Kotora je neophodno nadzorno tijelo za zaštitu ovog područja, dok UNESCO od svake države članice zahtjeva da formira Komisiju koja će održavati redovne sastanke. 

UNESCO je u ovogodišnjim odlukama za zaštićeno područje Kotora problematizovao generalni nedostatak plana upravljanja i zaštite, odsustvo moratorijuma na gradnju od 2020. godine, brojne urbanističke projekte koji niču u Boki Kotorskoj, kao i to što Centar za svjetsku baštinu nije bio informisan o planiranim kamenolomima iznad Risna, čije je projektovanje za sada zaustavila Agencija za zaštitu životne sredine (EPA). 

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine.

Bez Savjeta duže od tri godine

CIN-CG je ranije pisao da Savjet za upravljanje područjem Kotora ne funkcioniše. Iako bi trebalo da se sastaje makar jednom mjesečno, posljednje zasijedanje bilo je davno - 20.05.2020, kako su kazali za CIN-CG iz Opštine Kotor. Time se kontinuirano kršio Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji se odnosi na UNESCO baštinu ovog grada. 

Prema tom Zakonu, Savjet ima ključnu ulogu u očuvanju baštine, i dužan je dati saglasnost na sve projekte koji se vrše u zaštićenom području i njegovoj okolini. Baš 2020. godine kada je Savjet prestao da postoji, moratorijum na gradnju u području Kotora prestao je da važi. Od tada su  odobreni brojni urbanistički i drugi projekti u području, ali bez saglasnosti Savjeta. 

,,Savjet za upravljanje područjem Kotora imenuje Vlada Crne Gore, predsjednik Opštine je i predsjednik Savjeta. Nakon avgustovskih  izbora 2020. izabran je novi predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, ali Vlada nije donijela odluku o imenovanju novog Savjeta, odnosno novog predsjednika Savjeta’’, kazali su za iz Opštine. 

Iz Vlade Crne Gore nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a zašto prethodne tri godine nisu proglasili Savjet i kada će to učiniti, već su kazali da su pitanja CIN-CG-a proslijeđena Ministarstvu kulture i medija (MKM). 

Komisija za saradnju sa UNESCOM od formiranja bez sastanka 

Komisija za saradnju sa UNESCOM formirana je u julu 2022. Ovu Komisiju formiralo je Ministarstvo kulture i medija. Prema smjernicama UNESCO-a Komisija posreduje između države i UNESKA, i od ključne je važnosti za pravilan proces zaštite baštine. 

Iz MKM-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a kada je bio posljednji sastanak, međutim Biljana Gligorić, arhitektica iz NVO Expeditio, koja je članica ove komisije, je potvrdila da se Komisija duže od godinu nije ni jednom sastala. 

,,Saznala sam da je moja prijava prihvaćena iz Odluke o formiranju Komisije, koja je objavljena na sajtu nakon sjednice Vlade’’, kaže Gligoric za CIN-CG. 

Ona je dobila prvi poziv za sastanak 29. oktobra ove godine, samo dan nakon što je CIN-CG poslao MKM-u pitanje o broju sastanaka Komisije od njenog formiranja. Sastanak na koji je Gligorić pozvana održaće se u srijedu, 11. oktobra. 

Prema smjernicama UNESCA, Komisija bi trebalo da bude bude veoma aktivna: da daje smjernice, redovno zasjeda, da pomno prati situaciju sa baštinom i osigura da informacije budu stalno prisutne na javnoj sceni. Osim informacije o formiranju ove komisije, iz jula prošle godine, u crnogorskim medijima se ne može naći nikakv sadržaj o ovoj Komisiji, niti aktivnostima tog tijela. 

Gligorić će na predstojećem sastanku problematizovati to što se Komisija nije do sada ni jednom sastala. ,,Teško je shvatiti razloge zbog kojih nismo mogli da održimo sjednice. Poruka koju šaljemo kao država nije dobra'' kazala je Gligorić. 

Smatra da je od ključne važnosti pomenuti i problem Savjeta, kao i svih dokumenata koje UNESCO traži, a koja još nijesu završena. 

Jedno od ključnih pitanja je i pitanje moratorijuma na gradnju. ,,UNESCO urgira da se to desi''. 

Gligorić navodi da je Crna Gora podbacila u ovom procesu. ,,Minimum je morao da bude ispunjen, a to je da nam insitucije zadužene za upravljanje područjem budu funkcionalne'', kazala je ona. 

UNESCO: Mora se uspostaviti efektan zakonski okvir, pritisak na područje sve veći 

UNESCO ističe da Crna Gora ni ove godine nije  dostavila ažurirani Menadžment plan područja Kotora, kao ni HIA studiju,  odnosno procjenu uticaja na kulturnu baštinu za područje Kotora - dva dokumenta koja UNESCO već godinama traži od Crne Gore. 

Navodi se da revizija Menadžment plana nije završena još od 2018, kada je UNESCO sugerisao da je to neophodno uraditi. 

Menadžment plan područja Kotora jedan je od ključnih dokumenata za upravljanje zaštićenim područjem, i u njemu se navodi da je reviziju potrebno raditi svakih pet godina. Trenutno je na snazi Menadžment plan urađen 2012, čija revizija nikada nije urađena. 

Iz UNESCO-a ističu i da ovaj plan treba da bude integrisan u zakonodavni okvir, te da da smjernice kada su u pitanju veliki turistički infrastrukturni projekti, koji, kako navode, ,,mogu imati negativan uticaj na područje pod zaštitom“. 

Vijesti su u septembru objavile odgovor Vladimira Jokića, predsjednika Opštine Kotor na ovogodišnje smjernice UNESCO-a. Kako se navodi, Jokić je kazao da je revizija Menadžment plana započeta 2019. Jokić je istakao da se nastavak rada na ovom dokumentu i formiranje Savjeta očekuje nakon formiranja nove Vlade, o kojoj se pregovara već duže. 

UNESCO izražava zabrinutost i zbog toga što revidirana HIA nije, kako navode, ,,podijeljena sa Centrom za svjetsku baštinu, niti javno dostupna“, iako su im iz Crne Gore saopštili da je njena izrada završena. 

Navode da veliki broj projekata koji su odobreni u zaštićenom području i okolini upućuju na „hitnost da se planski okvir kompletira“. Naglašavaju da bez obzira na pojednične procjene uticaja koje se vrše za kapitalne projekte, ,,veliki broj predloženih projekata i njihov kumulativni efekat može značajno uticati na zaštićeno područje’’. 

Dodatno se ističe, da Crna Gora mora da se pozabavi ,,sve većim razvojnim pritiskom unutar i u okolini zaštićenog područja’’. 

Potreban ozbiljniji plan zaštite za okolinu zaštićenog područja 

Ove godine UNESCO je tražio od Crne Gore studiju zaštićene okoline, takozvane ,,bafer zone“. Kako navode, neohodno je definisati predjele u okolini područja, u kojima projekti mogu uticati na univerzalnu vrijednost baštine. U skladu sa tim, UNESCO traži i svu dokumentaciju projekata koji će biti predloženi u zaštićene okolini, a mogu imati negativan uticaj na baštinu. Takvi su, kako naglašavaju ,,projekti predloženi na ostrvu Sveti Marko i projekti locirani na obije strane ulaza u zaliv“. 

UNESCO u najnovijim smjernicama urgira da se stavi moratorijum na gradnju, koji je prestao da važi 2020. i od tada nije ponovo uspostavljen. Nabrajaju i niz projekata koji mogu potencijalno negativno uticati na područje, čija je gradnja odobrena posljednjih godina. Iako je za većinu projekata u Crnoj Gori procijenjeno da nemaju veliki uticaj na zaštićeno područje, UNESCO upozorava na kumulativan efekat brojnih projekata: hotel u Muu, rezidencijalni kompleks u Dobroti, izgradnja vila u Prčnju, ,,Sidro Centar“ u Škaljarima. Kako poručuju iz UNESCO-a, većina ovih projekata iziskuje neku vrstu dorade i poboljšanja da bi bili odobreni. 

Zabrinutost budi i izgradnja dva hotela u Orahovcu, za koje je procijenjeno da mogu imati  umjereni negativni uticaj na zaštićenu baštinu. Naglašavaju i da se mora obratiti pažnja na izgradnju projekata namijenjenih masovnom turizmu, kao što je put kroz poluostrvo Luštica. 

Zaštita područja trebalo bi da se detaljno bavi i takozvanim zaštitnim pojasom, odnosno ,,bafer zonom“, koja obuhvata i opštine Tivat i Herceg Novi. Zato je važno i da predstavnici ovih opština budu u Savjetu za upravljenje područjem Kotora, kada se ponovo formira, kaže Kapetanović. ,,To nikada ranije nije bio slučaj“, kazala je ona. 

Predsjednik Opštine Kotor, Vladimir Jokić je 22. septembra u emisiji ,,Okvir’’ na Radio- televiziji Crne Gore izjavio da moratorijuma na gradnju u Kotoru neće biti. 

CIN-CG je ranije pisao kako je izgradnja žičare Kotor-Lovćen, odnosno pristupnih puteva, devastirala područje u okolini zaštićenog područja. Vlada je UNESCO-u dostavila prethodno urađene vizelne prikaze projekta, na osnovu kojih je UNESCO dao saglasnost za projekat. Međutim, na ovim prikazima nije ,,najavljena“ i šteta u vidu razrovanih brda, koja se vidi sa više lokacija u zalivu.

Crna Gora nema realan kapacitet za smjernice UNESCO-a

,,Da bi ispoštovali ove smjernice potrebne su ozbiljne promjene u pristupu prostornog planiranja i upravljanju Svjetskom baštinom’’, kaže Kapetanović. 

Bilo bi neophodno da svaki od dokumenata koji su relevantni za zaštitu Područja Kotora, a na koje ukazuje i UNESCO, budu kvalitetni i usklađeni, te da svi akteri uključeni u proces zaštite, planiranja i upravljanja područjem implementiraju ova dokumenta kao i da se vrši redovni monitoring. U praksi, međutim, ova dokumenta se ne oslanjaju jedan na drugi, niti se poštuju u dovoljnoj mjeri, objašnjava Kapetanović

,,Osnova za zaštitu prostora je Studija zaštite kulturne baštine, koja bi morala, posebno kada imamo područje Svjetske baštine, u potpunosti biti ugrađena u prostorno-urbanistički plan. Po preporukama UNESCO-a treba napraviti i procjenu uticaja na baštinu – HIA, koja je odličan kontrolni mehanizam za izradu prostornog plana. Menažment plan ili plan upravljanja je operativni dokument, koji mora da se oslanja na sva prethodna dokumenta, a koji precizno definiše kako se upravlja područjem i koje su obaveze svih aktera.’’, kaže Kapetanović 

Veoma je važno da sveobuhvatna HIA za cijelo zaštićeno područje mora biti ažurirana, u aktivnoj upotrebi i postati javno dostupna, slaže se Kapetanović sa smjernicama Uneska. ,,U Crnoj Gori se trenutno skoro za svaki pojedinačni projekat radi HIA, što je besmisleno, jer se tada ne uzima u obzir kumulativni efekat projekata na zaštićeno područje. Kada se budemo imali jednu dobru HIA za cijelo područje mnogo ćemo bolje sagledati situaciju’’, objašnjava Kapetanović.

 

Država za šest godina uspjela da legalizuje samo 2.818 objekata, od oko 52.000 prijavljenih za legalizaciju

Maja Boričić

"Bila sam trudna kada smo gradili ovu kuću, nosila sam cigle, skupljali smo kišnicu da bismo imali vode, macom smo razbijali kamen da bismo imali gdje da živimo. Sad cijela porodica ima problema sa kičmom", kaže Ljiljana Jokić, jedna od vlasnica bespravno podignute kuće na Malom brdu, naselju u Podgorici, koje se pruža na brežuljcima iznad dijela grada Preko Morače.

Do gornjeg dijela ovog naselja, gdje Ljiljana živi, dolazi se makadamskim putem, uz šiblje i stijene s obje strane puta, koji svjedoče da je tu nekada bio kamenjar. Vlasnici pedesetak kuća čekaju već godinama da se ispune obećanja lokalnih funkcionera, koji obično pred izbore dođu da im obećaju da, eto, tek što nije stigla voda.

Jokić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da ni danas taj dio naselja nema vode, ni funkcionalne puteve. Njena kuća, koja je podignuta na opštinskom zemljištu još 2004. bez neophodnih dozvola, prijavljena je podgoričkom katastru odmah pošto su se uselili 2005. godine. Od tada su uredno plaćali porez, struju. I odvoz smeća, za kontejnere koji su kilometar udaljeni od kuće. Stanovnici ovog dijela Malog brda da bi legalizovali kuće, sada treba, između ostalog, da plate zemlju na kojoj je kuća nelegalno izgrađena 132 eura po kvadratu.

Samo u Podgorici ima više "divljih naselja", sa desetinama hiljada ilegalnih kuća, građenih zauzimanjem državne, opštinske, ali i privatne zemlje - u Park šumi Zagorič, Kakarickoj gori, Dajbabskoj gori, na Malom brdu…

U Crnoj Gori, prema procjeni Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) ima preko 60.000 nelegalnih objekata, a država od 2017. godine, kada je donijeta odluka o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, ne uspijeva da riješi problem. Nelegalna gradnja se nastavila. Za šest godina legalizovano je svega 2.818 objekata, od oko 52.000 prijavljenih za legalizaciju.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. koji je tretirao i postupak legalizacije, sada se mijenja i pretvara u tri zakona, od kojih bi jedan trebalo da se bavi samo pitanjem bespravne gradnje.

Građani koji bi trebalo da legalizuju objekte boje se da bi nova zakonska rješenja mogla da ugroze osjetljive slojeve stanovništva, koji neće moći da riješe probleme, jer se traže velike sume novca za legalizaciju u pojedinim naseljima.

"Ovo je eksperiment države koji ne znamo kako će se završiti", ističe za CIN-CG dr Milica Vujošević iz organizacije KANA (Ko ako ne arhitekt).

Ona ističe da je problem bespravnih objekata sistemskog karaktera i da se ne može riješiti jednim zakonom. Podsjeća da zakon već postoji, ali da njegovo sprovođenje i rješavanje socijalnih i prostornih problema nisu na zadovoljavajućem nivou. Smatra da bi novi zakon trebalo da se usvoji što prije i podsjeća da je javna rasprava završena još u maju.

Procjena Ministarstva je da bi se od procesa legalizacije moglo prikupiti najmanje 150 miliona eura, ako svi prihvate uslove, koje predviđaju nova zakonska rješenja.

A uslovi su da se podnese zahtjev za legalizaciju sa urađenim i ovjerenim elaboratom, koji košta od par stotina eura pa naviše, u zavisnosti do veličine objekta.

Zatim je potrebno platiti naknadu za urbanu sanaciju, odnosno ono što bi za legalne graditelje bile "komunalije". Visinu te naknade odredile su opštine.

Tako se, prema Odluci o naknadi za urbanu sanaciju, koju je podgorička opština donijela 2020, ta naknada kreće od nešto manje od 142 eura po metru kvadratnom u najskupljoj zoni, do nešto manje od 49 eura u najjeftinijoj zoni. Ova naknada se za osnovno stanovanje u bespravnim objektima umanjuje za 50 odsto, za pomoćne objekte u okviru kuće 80 odsto, a za socijalne slučajeve 90 odsto.

Kvadrat placa na Malom brdu 132 eura

Prema toj odluci, za urbanu sanaciju kuće od 100 kvadrata, stanovnici Malog brda treba da plate oko 5.000 eura, ukoliko žive u njoj. Ako ne žive, plaćaju duplu cijenu.

Mnogo veći problem za njih je otplata zemljišta, koja je procijenjena na 132 eura po metru kvadratnom. Što znači da za plac od 600 kvadrata treba platiti oko 80.000 eura. Zemlja se može otplatiti na rate u periodu od 30 godina, ukoliko služi za stanovanje.

"Niko ne bježi od plaćanja, svi mi već godinama pokušavamo da legalizujemo kuće, ali moramo imati osnovne uslove za život i da to budu realne cijene, a ne cijene placeva u Dubrovniku", kaže Ljiljin komšija, Miško Šćekić.

On ističe i da je prostor na kome su pravili kuće u ovom naselju bio kamenjar, te da su oni koji su tu gradili od toga napravili obradivo zemljište.

"Novi zakon je još gori od prethodnog, ovo nema šanse da zaživi, ako im je zaista cilj da se legalizuju bespravno podignuti objekti, što i mi svi godinama pokušavamo, cijena cijelog postupka bi se morala smanjiti", ističe Gordan Grdinić iz ovog naselja.

On pojašnjava da su u tom dijelu Malog brda mahom izbjeglice i ljudi sa sjevera, koji nijesu imali gdje da žive, te da oni ne mogu da plate toliki novac za legalizaciju.

Osim toga, kao garancija da će otplatiti zemljište moraju založiti nešto što vrijedi 30 odsto više nego to zemljište.

"Jedino što mi možemo i imamo založiti je upravo ta bespravna kuća, koja nikako ne može da vrijedi toliko", pojašnjava Grdinić.

Grdinić naglašava da će se organizovati i zahtijevati da legalizacija bude dostupna za sve.

Predstavnica organizacije KANA, Milica Vujošević ističe da je bespravna gradnja problem koji se veoma teško može riješiti na zadovoljstvo svih, tako da je logično da rješavanje tog pitanja nailazi na otpor.

Ona smatra da, kada su u pitanju osjetljive kategorije stanovništva, ovaj problem bi trebalo rješavati putem socijalne pomoći i slično. Međutim, upozorava da je među nelegalnim graditeljima mnogo tranzicionih dobitnika, koji su kršili zakone radi sticanja koristi.

"Problem nelegalne gradnje nije vezan samo za ugrožene kategorije stanovništva, već i za mnoge koji su gradili zarad profita, prodaje nekretnina, tako da toj praksi se mora jednom stati na put", naglašava Vujošević.

A da li to važi i za nelegalno izgrađene objekte bivšeg šefa države Mila Đukanovića, bivšeg gradonačelnika Budve Marka Bata Carevića ili Srpske pravoslavne crkve (SPC) ostaje da se vidi.

Rušenje dvije nelegalne kuće Đukanovića, u selu nadomak Nikšića, najavljeno je bučno dva dana nakon izbora, na kojima je izgubio predsjedničku funkciju, u aprilu ove godine. Ali se to nije desilo. Ti objekti se, prema Prostorno-urbanističkom planu (PUP) Nikšić, nalaze u zelenom pojasu gdje nije dozvoljena gradnja stambenih objekata.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS optužila je Carevića za uzurpiranje oko pola miliona kvadratnih metara državnog zemljišta na Krimovici, nadomak Budve. On i dalje bez problema sve to koristi.

Među nelegalnim graditeljima je i SPC, koja gradi hram na državnom zemljištu pored Kapetanovog jezera, u Kolašinu, a ranije je napravila krstionicu kod Tivta, metalnu crkvu na Rumiji… Ni njih niko ne dira.

Rušiće u zaštićenim zonama i tamo gdje je planirana infrastruktura

Državna sekretarka Ministarstva Zorica Krsmanović naglašava za CIN-CG da će se strogo voditi računa o tome da li su bespravni objekti izgrađeni na mjestima gdje je planiran neki infrastrukturni projekat, u zaštićenim zonama, u zahvatu Nacionalnih parkova, gdje se može legalizovati samo u skladu sa planom.

"Naravno da ne smijete praviti vilu od 500 kvadrata u zaštićenim prostorima, to će sve da se ruši", ističe Krsmanović.

Ona pojašnjava da svako može da podnese zahtjev za legalizaciju i po važećem zakonu:

"Suština je natjerati vlasnike nelegalnih objekata da se prijave i da objekti uđu u katastarsku evidenciju."

Iz Ministarstva navode da će novac koji se prikupi od urbane sanacije biti uložen u naselja onih koji su ga dali:

"Rezultati procesa legalizacije moraju biti vidljivi, kroz poboljšanje uslova života na tim prostorima, unapređenje komunalne infrastrukture, izgradnjom nedostajućih objekata, a uspješnost sprovođenja zakona zavisi od odaziva bespravnih graditelja koji će ući u proces."

Graditelji nakon 2018. plaćaće naknadu za korišćenje prostora

U Nacrtu zakona piše da se mogu legalizovati samo objekti koji se nalaze na tzv. orto-foto snimku, koji dokazuje da su objekti građeni do oktobra 2018.

Kuće koje se ne nalaze na tom snimku iz oktobra 2018. ne mogu ući u proces legalizacije.

Najveći broj od 333 primjedbe koje su stigle na Nacrt zakona, odnosi se upravo na zahtjeve da legalizacijom budu obuhvaćeni i objekti koji nijesu na orto-foto snimku. Javnost se takođe žali na visinu naknade za legalizaciju i rokove za pokretanje postupka legalizacije.

U primjedbama se ističe da država između ostalog ne može ograničavati legalizaciju samo na period do 2018, kada ni do dan-danas nije usvojila planska dokumenta.

MEPPU, na čijem je čelu Ana Novaković Đurović, razmišljalo je o tome da dozvoli legalizaciju i objekata koji se ne nalaze na snimku, ali se na kraju od toga odustalo, kako tvrde za CIN-CG.

Vujošević iz organizacije KANA ističe da je, prilikom izrade Nacrta zakona, Ministarstvo bilo izričito da se objekti građeni nakon oktobra 2018. ne uzimaju u obzir jer bi to značilo da je zapravo u redu raditi nelegalno, jer će se taj objekat svakako nekad legalizovati.

"Svi su bili i prije 2018. upozoreni da ne grade nelegalno, jer im se objekat neće razmatrati, pa su opet to učinili. Ne radi se o periodu tranzicije i rješavanju stambene potrebe i krova nad glavom, već se radi o bahatosti i namjernom činjenju krivičnog djela, što nelegalno građenje jeste", naglašava Vujošević.

Ona ocjenjuje da država treba tome da stane na put, ali se boji da će popustiti "pod pritiskom velikih graditelja i poznatih prekršilaca zakona, prije nego zbog saosjećanja sa socijalno ugroženim kategorijama".

Međutim, u razgovoru sa novinarkom CIN-CG, iz Ministarstva navode da to ipak neće dozvoliti.

"Svi smo svjedoci da je zidao i ko nije mislio da zida, da bi ušli na orto-foto snimak, jer im je jeftinije da legalizuju objekte kasnije, nego da rade legalno", pojašnjava za CIN-CG direktorica Direktorata za razvoj stanovanja i legalizaciju Radmila Lainović.

Realnost je da je nakon orto-foto snimka izgrađen veliki broj objekata.

"Ako orto-foto uklonimo kao kriterijum, mi dajemo signal da nema granica. Time bismo dozvolili da nam prostor kreiraju bespravni graditelji", pojašnjava ona.

Ipak te objekte neće rušiti, ukoliko su u svrhu stanovanja i ne nalaze se na infrastrukturi, ali će morati da plaćaju naknadu za korišćenje prostora.

U Ministarstvu tvrde da je zloupotreba orto-foto snimka gotovo nemoguća:

"Ne vjerujem da će neko rizikovati licencu i krivičnu prijavu zbog toga."

Orto-foto snimak još nije dostupan na sajtu Ministarstva.

Zaštitnik: Nacrt zakona suprotan Ustavu i direktivama EU

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u primjedbama na Nacrt zakona upozorava da je u koliziji sa Ustavom i drugim propisima, ali i pojedinim direktivama EU.

Oni ističu i da obrazloženje tog propisa ne sadrži jasne argumente zašto je legalizacija bespravnih objekata javni interes. Dodaju da nema nikakvih podataka i analiza koje će uvjeriti javnost da će doći do priliva u budžet, da će ta sredstva biti namijenjena za razvoj infrastrukture i boljeg standarda građana, ali i da neće doći do ugrožavanja životne sredine.

"Posebno treba cijeniti činjenicu da bespravna gradnja predstavlja krivično djelo propisano Krivičnim zakonikom (KZ). Pored toga nelegalni graditelji se stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na one koji poštuju zakone i procedure", naglašavaju iz kancelarije zaštitnika.

Ukazuju i da prema Ustavu, Zakonu o državnoj imovini i Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima propisano je da dobra od opšteg interesa ne mogu biti privatna svojina. Takođe, upozoravaju i da je, propisana legalizacija objekata u zaštićenim zonama, takođe u suprotnosti sa Ustavom, zakonima i direktivama EU, te da je obuhvata više krivičnih djela.

Zaključuju da je nacrt Zakona neodrživ i da se mora vratiti na doradu.

Iz Ministarstva, međutim, ne prihvataju primjedbe zaštitnika, konstatujući, između ostalog, da nije potrebno posebno obrazloženje za namjeru rješavanja problema bespravne gradnje, te da nije moguće ukloniti sve bespravno podignute objekte bez posljedica.

U Ministarstvu, u odgovoru na dostavljene primjedbe, pojašnjavaju da se objekti u zaštićenim zonama mogu legalizovati samo ako su izgrađeni u skladu sa planskim dokumentom:

"I u ovim zonama je gradnja dozvoljena, ali mora biti u skladu sa pravilima."

U Nacrtu zakona se predlaže i formiranje državne agencije koja se osniva na pet godina i čiji bi jedini zadatak bio da se bavi legalizacijom objekata.

"Jedinice lokalne samouprave za pet godina nijesu riješile ni jedan odsto podnijetih zahtjeva za legalizaciju", obrazloženje je Ministarstva zašto osniva agenciju.

Iz Ministarstva ističu da nema ni precizne evidencije o broju bespravnih objekata, te da ni ovaj posao lokalne samouprave nijesu završile.

"Ako uključimo još i nelegalnu nadogradnju postojećih objekata ta cifra od 60.000 je sigurno veća, ali su te građevine mnogo manji problem", ocijenila je Lainović.

Iz Ministarstva dodaju i da lokalne samouprave još nijesu napravile ni evidencije koliko je tih objekata u svrhu stanovanja.

"Lokalne samouprave često nemaju kapaciteta da sve to završe, posebno sada kada će im se vratiti u nadležnost i izrada lokalnih planova", pojašnjava Krsmanović.

Ona dodaje da će sve bespravne objekte preko 500 metara kvadratnih obrađivati agencija. Za objekte preko 500 metara kvadratnih biće potrebna i izrada Elaborata statičke i seizmičke aktivnosti:

"Ako posle godinu dana vidimo da opštine nijesu riješile makar 20 odsto zahtjeva, Agencija će preuzeti dio posla, ali će onda od toga prihodovati država, a ne opštine."

Vujošević ocjenjuje da osnivanje agencije na nivou države nije loša ideja, budući da su se opštine žalile da ne mogu da postignu da obrade toliko predmeta, koliko se nelegalno gradi.

Činjenica je, zaključuje Vujošević, da se ovaj trend mora nekako zaustaviti, a da li će se i u kolikoj mjeri uspjeti sa novim zakonom i kakva će biti njegova primjena, ostaje da vidimo.

"Niko ne bježi od plaćanja, ali po realnim cijenama. Ako ne, neka nas bagerom zagrnu po brdu, i nas i kuće", kaže Ljiljana Jokić, koja bi da legalizuje kuću, ali i da plati naknadu za dozvole i zemljište koje su racionalne.

Hrvatska zabranila legalizaciju nakon 2011.

Lainović ističe da je u Hrvatskoj 2011. napravljen presjek stanja i samo se legalizovalo ono što je urađeno do tad.

U Makedoniji je napravljen presjek, ali samo da bi se objekti upisali u katastar, a ne i legalizovali, i to je koštalo euro.

Ona ističe da nikome nije cilj da ruši kuće ljudima koji u njima žive, ali da se mora uvesti neki red i kazniti one koji bespravno grade.

"Ne mogu se nelegalnim graditeljima davati veća prava nego legalnim", ističe Lainović.

Nema više izdavanja bespravnih objekata

Nacrtom zakona zabranjeno je bavljenje djelatnostima u nelegalnim objektima. Lainović pojašnjava da su zabranili poslovanje bespravnim objektima: „ Znači ljudi u maju podnose zahtjev za legalizaciju, a u oktobru odustaju od toga, da bi mogli to da izdaju, to ćemo zabraniti“, ističe ona. Takođe se Zakonom ostavlja rok od šest mjeseci da se preda zahtjev za legalizaciju,a Zakon se donosi na pet godina, do kada mora da bude završena legalizacija svih bespravnih objekata. „ Jasno je nama da su mnogi ljudi iz nužde pravili kuće, zato smo prepoznali kategoriju osnovnog stanovanja i to se posebno tretira u odnosu na one kojima kuća služi isključivo za izdavanje na 200,300 metara od mora“, navodi Krsmanović.

Nelegalno grade u zoni gdje bi trebalo da budu samo masline. Uzurpatori inspirisani objektima privilegovanih investitora koji su dobili dozvole

Đurđa Radulović

U septembru će u ulcinjskoj maslinadi u Valdanosu početi izgradnja kompleksa luksuznih vila i hotela "Olive Village". Prostorno-urbanističkim planom (PUP) Ulcinja zabranjena je gradnja u maslinadi Valdanosa, ali šest katastarskih parcela gdje niče ovaj kompleks pripada malom dijelu ovog jedinstvenog prostora u kojem je dozvoljena gradnja – lokaciji gdje su se osamdesetih godina vršila ispitivanja nafte. Zbog toga su na tom mjestu još tada posječena brojna stabla maslina.

Iz Sekretarijata za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su kazali da parcele spadaju u zonu "ruralnih naselja u kojima je gradnja dozvoljena", te da je potrebno pratiti naročite tehničke smjernice.

Investitor projekta je "Elite Homes d.o.o", u kome 50 odsto vlasništva ima Valjon Buzuku, ulcinjski arhitetka. Buzuku je u dva navrata bio visoki funkcioner Opštine Ulcinj. Od 2011. do 2014. godine bio je sekretar za urbanizam i uređenje prostora, a od 2017. do 2018. glavni gradski arhitekta. Za vrijeme njegovog prvog mandata izašao je Nacrt PUP-a Ulcinja koji je usvojen 2017. na osnovu kojeg je dozvoljena gradnja na ovim parcelama.

Buzuku za CIN-CG kaže da njegov biznis nema nikakve veze sa njegovim prethodnim funkcijama, te da je zemlju kupio "za velike pare" i da se zalaže za očuvanje maslinade u kojoj je gotovo svuda, mimo njegovih parcela, gradnja zabranjena.

Na pitanje CIN-CG-a da li smatra da će projekat poput njegovog podstaći i druge vlasnike Valdanosa da grade, Buzuku odgovara da je gradnja legalna, za razliku od izgradnje brojnih objekata manjih gabarita koji nelegalno niče na Valdanosu. "To je divlja gradnja i svi ti ljudi su posao za Urbanističko-građevinsku inspekciju. Ja gradim legalno i po svjetskim standardima", kazao je Buzuku.

Masline ne bi smjeli sjeći

Sagovornici CIN-CG-a smatraju da projekti koji se nalaze uz maslinadu Valdanos doprinose već narušenoj autentičnoj namjeni i izgledu maslinade.

"Uvala Valdanos sa maslinadom predstavlja jedan od najljepših, izvornih kultivisanih pejzaža i kulturnih dobara u Crnoj Gori. Milenijume je preživjela bez ikakve izgradnje i služila je isključivo za uzgajanje masline'', kaže za CIN-CG Zenepa Lika, arhitektica i izvršna direktorica ulcinjske NVO MSJA koja se godinama bori za očuvanje Valdanosa.

Gradnja koju PUP Ulcinj dozvoljava u centralnom djelu Valdanosa gdje se vršilo istrazivanje nafte budi apetite vlasnika maslinjaka u kojem je gradnja zabranjena, objašnjava Lika. "Sve to podstiče prenamjenu primarne djelatnosti maslinarstva i devastaciju ovog prostora''.

CIN-CG je obišao gradilište "Elite Homes" na kojem je tabla sa prikazima budućeg naselja. Završetak radova predviđen je za 2025. Predviđena je izgradnja pet vila, hotel i kuća u kojoj će biti recepcija. Već se sada prodaje 5 vila od oko 140 kvadrata, po cijeni od 2.000 do 2.200 eura po kvadratnom metru. "Za miran život u apsolutnom saglasju sa prirodom", piše na engleskom jeziku na tabli projekta.

"Olive Village'' se ne može smatrati arhitekturom prikladnom za ovaj pejzaž, smatra Lika. "Zgrade i hotel su preveliki za ovaj prostor, štrče i ne uklapaju se u maslinjak'', kaže Lika.

CIN-CG je na Geoportalu na parcelama koje su predviđene za gradnju locirao stabla maslina. Iz Opštine Ulcinj kažu da se na tim parcelama prema PUP-u stabla maslina ne evidentiraju, jer ne pripadaju zaštićenoj zoni maslinjaka. Prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore sječa i vađenje maslina u maslinjacima su zabranjeni. "Ne znam kako bi trebalo da budu tretirana stabla u tom slučaju, to je komplikovano pitanje", kazao je za CIN-CG sekretar za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj Škeljzen Sulejmani.

Buzuku kaže da sječe maslinovih stabala na parcelama neće biti. "Ja ću čak da posadim još maslina", kazao je on za CIN-CG.

Sekretarijat za prostorno planiranje i održivi razvoj Opštine Ulcinj izdao je za ovaj kompleks urbanističko-tehničke uslove u januaru 2023, za vrijeme tekućeg mandata predsjednika Opštine Ulcinj Omera Bajraktarija, iz Građanskog pokreta URA. U ovom dokumentu se navodi da su sve parcele na kojima će se graditi stečene kupovinom voćnjaka druge klase, nesumnjivo maslinjaka.

I maslinari koji žele da očuvaju i dodatno valorizuju proizvodnju maslinovog ulja na Valdanosu, protive se legalnoj gradnji u tom kraju.

"Olive Village' doprinosi da se ovaj prostor razvoja u pravcu jednog velikog građevinskog zemljišta. Uništava se originalna namjena ovog prostora ", kaže za CIN-CG jedan od vlasnika maslinade Valdanos, maslinar Mirsad (ime je izmjenjeno radi zaštite podataka).

Sagovornici CIN-CG-a objašnjavaju da je presedan za gradnju na Valdanosu bio hotel "Kuća maslina" koji je počeo sa radom 2021, a koji je izgradila poznata ulcinjska preduzetnička familija Cungu. Iako prema PUP-u nelegalan, jer je napravljen na parceli koja nije bila predviđena za gradnju, objekat je dobio sve potrebne dozvole. "Kuću maslina" dodatno je finansiralo Ministarstvao poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede preko IPARD sredstava.

Nadležni ne vide nelegalnu gradnju

Mirsad koristi svoj posjed isključivo za proizvodnju maslinovog ulja, ali su čak i njegovi bliski rođaci na svojim parcelama izgradili smještajne jedinice za turiste. "Svađam se sa njima zbog toga", kaže on.

Iako su prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore u maslinjacima dozvoljeni samo pomoćni objekti za potrebe maslinarstva, u Valdanosu niče nelegalna gradnja u vidu manjih kuća, koje se uglavnom koriste kao turistički smještaj.

Kuća u maslinadi je investicija o kojoj mnogi Ulcinjani sada sanjaju, objašnjava Mirsad. "Taj trend će opstati, ukoliko se ne počne sa sankcijama", kaže on.

Kuće najrazličitijih gabarita koje se kriju iza još uvijek očuvanih stabala maslina opremljene su u najvećem broju za boravak turista. U dvorištima su ležaljke, suncobrani, ljuljaške, tobogani. Natpisi poput "Olive Cottage", "Four Olives", otkrivaju njihovu turističku prirodu.

Na sajtu Booking može se naći više objekata koji se iznajmljuju kao turistički smještaj u maslinadi Valdanosa. CIN-CG je locirao na Google mapi ove objekte, a zatim to uporedio sa mapom u PUP-u Ulcinj koja prikazuje zonu maslinade, zabranjenu za gradnju. Brojni objekti se nesumnjivo nalaze u spornoj zoni: Eman Resort, Chalet Mediterraneo, Olive Cottage, Four Olives, Olive Groves, Olea Cottage, Mawa, Holiday Park Olive Tree...

Ipak, iz Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) tvrde da "u posljednje vrijeme nema izvođenja radova u maslinadi Valdanos".

Na pitanje CIN-CG-a da li i na koje načine vrše kontrolu nelegalne gradnje u maslinadi kazali su da "urbanističko-građevinska inspekcija redovno kontroliše maslinadu Valdanos, postupajući po službenoj dužnosti ili razmatrajući podnešene inicijative".

Iz MEPPU za CIN-CG dodaju i da je lokalitet pod "budnim okom" lokalne vlasti Opštine Ulcinj, kao i NVO MSJA.

Međutim, iz Sekretarijata za urbanizam i prostorno planiranje Opštine Ulcinj tvrde da nijesu nadležni za kontrolu nelegalne gradnje u Valdanosu, jer je to, kako ističu, posao MEPPU.

Iz MSJA navode da odgovor MEPPU-a pokazuje da ne rade dobro posao, te da se kao nadležni organ ne smiju oslanjati na lokalne NVO organizacije. "Mi smo mala organizacija i nemamo kapaciteta da vršimo stalnu kontrolu gradnje na Valdanosu" kaže Zenepa Lika.Ona je zbog nelegalne gradnje na ovom prostoru uputila brojne prijave urbanističko-građevinskoj inspekciji, ali kako kaže nema nikakvog efekta, jer nema sankcija prema prestupnicima.

Da se graditelji ne plaše sankcija potvrđuju brojni objekti koje je novinarka vidjela na terenu, od kojih su mnogi tek u izgradnji.

U posljednjih pet godina donesena su četiri rješenja o rušenju u maslinadi Valdanos, kažu za CIN-CG iz MEPPU. Liki je, međutim, poznato da je na terenu srušen samo jedan objekat. Ali, vlasnik je tu ponovo pokrenuo gradnju, u šta smo se uvjerili na terenu.

Još bez zaštite

Agencija za zaštitu životne sredine je prošle godine načinila Stručnu analizu o potrebi preventivne zaštite "Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos", a Opština Ulcinj sačinila je i Nacrt odluke o preventivnoj zaštiti. Inicijativu za preventivnu zaštitu Agenciji dostavile su NVO MSJA i MOGUL iz Ulcinja, koje se godinama zalažu da se spriječi nelegalna gradnja, a maslinada očuva kao prirodno, kulturno i istorijskog dobra.

Na odluku se još čeka, jer Opština Ulcinj nije izradila Akt o privremenoj zaštiti, koji potom mora usvojiti nadležno ministarstvo (MEPPU). Iz Opštine kažu da se još nijesu stekli uslovi upravljanja, te da je proces potrajao zbog "prepravki u studiji, definisanja zona zaštite i razmatranja primjedbi sa javne rasprave". Ističu da se donošenje akta može očekivati u narednim nedjeljama.

,,Područje 'Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos' predstavlja izuzetno značajno i vrijedno kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe grada Ulcinja i Crne Gore koje svjedoči o usklađenoj i uravnoteženoj interakciji između ljudi i prirode koja je opstala tokom dugog viševjekovnog perioda", navodi se u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zaštite Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos, Agencije za životnu sredinu.

Zbog pretjerane urbanizacije može doći do "narušavanja prirodno ambijentalnog sklada ovog prirodnog dobra i mogućeg gubitka njegovih suštinskih vrijednosti", upozorava se u ovoj analizi.

Prema međunarodnim kriterijumima zašite Valdanos pripada kategoriji kopnenog i morskog pejzaža "u kojem je interakcija ljudi i prirode tokom vremena proizvela područje posebnog karaktera sa značajnom ekološkom, biološkom, kulturnom i estetskom vrijednošću'', navodi se u Stručnoj analizi.

Sistem preventivne zaštite bi eksplicitno zabranio "izgradnju vikend kuća, stambenih i drugih objekata na području maslinjaka'', što je i PUP-om predviđno. Osim toga, preventivna zaštita bi omogućila i zaštitni pojas područja, gdje bi gradnja i druge aktivnosti morale da se sprovode po strogim kriterijumima.

Kako objašnjava Lika, sistem preventivne zaštite bi trajao tri godine. NVO MSJA već radi na projektu koji bi za to vrijeme načinio kvalitetnu studiju do sada neistraženih aspekata Valdanosa.

"Potrebno je temeljno analizirati prirodne, kulturološke, arheološke aspekte ovog područja koje zavređuje da bude dio UNESCO baštine", objašnjava Lika.

MSJA namjerava da predloži UNESCO-u Ulcinjsku maslinadu sa uvalom Valdanos za zaštitu. "Nadam se da bi UNESCO status stavilo konačno tačku na devastaciju'', kaže Lika.

Masline su vlasništvo, a ne zemlja

U maslinadi se na svakom ćošku mogu vidjeti table sa natpisom "privatno vlasništvo", kamenje, simbolično poređano da obilježi posjed, ali i bodljikava žice, te novoizgrađene ograde od betona, koje narušavaju autentičnu arhitekturu suhomeđe.

Dio maslinade Valdanos je 2021. vraćen bivšim vlasnicima kada je oko 600 porodica i tri vjerske zajednice dobilo svoju imovinu nakon 40 godina.

"To što su maslinjaci vraćeni prethodnim vlasnicima, zakonski ne smije uticati da se krši zabrana gradnje u ovom prostoru", kaže za CIN-CG Ksenija Vukmanović, arhitektica i prostorna planerka koja je radila na izmjenama i dopunama PUP-a Ulcinja.

Izgradnja sportsko-rekreativnih objekata planirana je isključivo u zoni nekadašnjeg vojnog odmarališta, uz jedan dio plaže, objašnjava ona.

Međutim, mnogi sada prodaju zemljište, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a ljudi koji kupuju uzimaju to sa idejom da grade, a ne da se bave poljoprivredom, tvrde naši sagovornici.

Mirsad, čiji su se preci vjekovima bavili maslinarstvom objašnjava da se na Valdanosu posjed uvijek računao u broju stabala, a nikad u kvadratu zemljišta. I to svjedoči da su vlasnici maslinjaka posjedovali isključivo stabla, dok je zemljište bilo javno dobro i pripadalo svima. "Namjena ovog prostora je bila bavljenje maslinarstvom. Nikad niko ranije nije prodavao kvadrate, već stabla", sjeća se Mirsad tradicije koja je i tokom njegovog djetinjstva bila očuvana.

Danas se, međutim, prodaje isključivo zemlja, a ne stabla. I svako hoće parcelu. "To je suprotno kulturi maslinjaka gdje se uvijek podrazumijevalo da je zemlja zajednička. Da bi ti došao do svojih maslina moraš proći pored nečijih tuđih. Međutim, sada svako hoće da omeđi svoje, pa nastaju problemi", objašnjava on.

Neistraženo nasljeđe propada

U Valdanosu se nalazi ukupno oko 80 hiljada stabala maslina. Istraživanje iz 2014. koje je sprovela Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) navodi da su na osnovu uzorka u ovom području stabla stara od 300 godina do gotovo 2000 godina.

"Sama činjenica da se gotovo 2000 godina neprekinuto uzgaja sorta masline žutica, dovoljna je za zaštitu UNESCO-a", objašnjava Lika. Ona kaže da se arhitektura maslinjaka u nekim zemljama čuva kao kulturno dobro, a ono što je ovdje građeno 2000 godina još je u funkciji prozvodnje maslina. "Cijeli kompleks maslinade je prožet karakterističnom suvomeđom i kilometrima kaldrmisanih puteva, koje su vjekovima izgradili stanovnici Ulcinja. Tu se nalaze i mnogi izvori i česme, od kojih su neke od klesanog kamena i sa kaptažom", kaže arhitektica.

Iako je susjedna Hrvatska zajedno sa još nekoliko mediteranskih zemalja kandidovala i dobila status zaštite UNESCO za suhozid kao nematerijalno kulturno nasljeđe, Crna Gora to nije uradila.

Na Valdanosu se beton već miješa sa originalnom suhomeđom, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a stara kaldrma se ruinira da bi se izgradio malterisani prilaz za kola.

Uništava se i vegetacija. Potpuno su ogoljene livade, na kojima su vidni tragovi paljenja. "Uzgajaju se i dekorativne vrste koje mogu pogubno uticati na masline", objašnjava Mirsad.

"Valdanos je i riznica podmorskog arheološkog nasljeđa koja se vezuje za srednji vijek", objašnjava za CIN-CG Petra Zdravković, podvodna arheološkinja iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

"Crna Gora je ratifikovala 2008. UNESCO-vu konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine, međutim, s obzirom na to kako je na lošem nivou podvodna arheologija u Crnoj Gori, nije jasno čija je nadležnost sprovođenje ove konvencije", kaže Petra.

Poznato je da su ljudi izvlačili i preprodavali ćupove iz mora na obali Valdanos, kaže Lika.

Valdanos je u potpunosti neistražen, a trenutne prakse mogu dovesti do toga da bude devastiran prije nego se sazna kakvo smo blago imali, saglasni su sagovornici CIN-CG-a.

Tokom obilaska maslinade, novinarka CIN-CG-a srela je dvoje turista iz Austrije, koji su tražili smještaj koji su rezervisali. Čekali su vlasnika ispred kamene vile sa velikom ogradom za čiju je izgradnju evidentno bilo potrebno ruinirati prirodni prostor. Na pitanje novinarke da li su upoznati da su rezervisali smještaj u prostoru u kojem je gradnja zabranjena odgovorili su da prvi put čuju za to. "Veoma sam razočarana. Našli smo ovaj smještaj preko Booking-a i vidjeli smo da je prelijepo, ali nisamo znali da je nelegalno", kazala je turistkinja iz Austrije.

Država dala zeleno svjetlo za devastaciju

Hotel porodice Cungu "Kuća Maslina", podignut u sred maslinjaka, bio je presedan koji je samo najavio devastaciju, o čemu su već pisale Vijesti i upozoravao MANS.

Glomazna vila smještena je u srcu zone koja je PUP-om zabranjana za izgradnju, ali je ipak dobila sve potrebne dozvole kao objekat od javnog interesa za proizvodnju maslinovog ulja. Izgradnju je po istom osnovu finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPVŠ) sa 125.000 eura, iz evropskih fondova. Odluka o finasiranju preko IPARD fonda donijeta je 2020. za vrijeme Vlade Duška Markovića, nakon što je Opština Ulcinj proglasila Kuću maslina projektom od javnog interesa. Finasiranje ovog projekta nastavile su i vlade, formirane nakon izbora 30. avgusta.

Prilikom izgradnje Kuće maslina posječena su i stabla, za šta niko nikad nije odgovarao, iako su kazne za sječu i oštećenje maslina u maslinadama od 12.000 do 15.000 eura. Objekat je počeo je sa radom 2021. kao ugostiteljski objekat sa smještajem i restoranom umjesto kao proizvđač maslinovog ulja.

Ulcinjske NVO MSJA i MOGUL apelovale su na štetnost gradnje i nelegalnu namjenu objekta, ali bez rezultata.

"Finansiranjem ovog projekta je Vlada podržala devastaciju najvećeg živog spomenika za uzgoj maslina na Jadranu i otvorila vrata za dugotrajnu prenamjenu jednog tako specifičnog i unikatnog predjela naše države, koji pritom ima nekoliko apsekata da se uvrsti u UNESCO'', zaključuje Lika.

Pomoć za bavljenje maslinarstvom ne očekuju od države

Maslinovo ulje sa Valdanosa vrijedi od 100 do 1.000 eura po litru, objašnjava za CIN-CG maslinar i jedan od vlasnika maslinjaka na Valdanosu. To su procjenili profesionalci koji su u Valdanos dolazili preko programa Ujedinjenih nacija, objašnjava ovaj maslinar.

Najveću pomoć i znanje o proizvodnji stekao je zahvaljujući stranim projektima. "Dolazili su iz Turske i Italije. Od njih se stvarno moglo naučiti'', kaže on.

Međutim, od države Crne Gore pomoć se teško može očekivati. "Podrška MPVŠ-a projektu 'Kuća maslina', koji uopšte nije namjenjen maslinarstvu pokazala je koliko je taj resor zaista posvećen razvoju uzgoja maslina'', kaže on.

Da je maslinarstvo u Crnoj Gori daleko ispod mogućnosti pokazuju podaci navedeni u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zašitete lokliteta "Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos''. "Samo uvođenjem u intenzivnu proizvodnju makar polovine postojećih zasada maslina povećao bi se obim proizvodnje za preko 50 odsto. U tom smislu glavni prioritet treba da bude povećanje prinosa po rodnom stablu sa današnjih pet kilograma na makar 15-20 kilograma, iako je realni rodni potencijal 30 – 35 kilograma po stablu'', navodi se u ovoj analizi.

Ova analiza predviđa na Valdanosu otvaranje Centra za razvoj maslinarstva, čime bi se dala podrška tradicionalnom uzgoju maslina i prodaji maslinovog ulja.

Da cijenu stanova često ne prati i kvalitet, uvjerile su se vlasnice nekretnina u zgradi firme “Euroglobus doo Podgorica”, u naselju Blok IX u Podgorici. Vjerovale su da su tokom izgradnje kupile moderne apartmane u zelenom, pametnom objektu, a dobile su neuslovan prostor za život

Andrea JELIĆ

Kada je 2021. potpisivala ugovor o kupovini nepokretnosti u izgradnji za nekretninu u zgradi rezidencijalnog tipa koju je firma “Euroglobus doo Podgorica” gradila u naselju Blok IX u Podgorici, Nevena (pravo ime poznato redakciji) je mislila da kupuje moderan stan u zelenom smart objektu.

Prodavac i vlasnik “Euroglobusa” Božo Zejak ju je, kako kaže, prilikom obilaska stana prije potpisivanja ugovora ubijedio da će biti uloženi najbolji materijali, a da će zgrada imati SPA centar, teretanu, garaže izgrađene uz pomoć novih tehnologija, recepciju, batlera, kao i da će objekat biti energetski samoodrživ i imati solarne panele.

“Pokazivao mi je gdje treba da postavi pokretne brisoleje na fasadi zgrade, gdje će biti rampa i kako ću dobiti karticu za ulazak na posjed”, priča ova žena za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na video prezentaciji dostupnoj na Jutjub kanalu Boža Zejaka od prije četiri godine vidi se kako je zgrada trebalo da izgleda nakon završetka radova. Raskošno, luksuzno i inovativno.

Međutim, Nevena se sada gorko kaje.

Animacija i obećanja bila su privlačna, a realnost je nešto sasvim drugo.

Prilaz zgradi, koja je trebalo da bude završena 2020. godine – sudeći po roku za završetak radova na koji se Zejak obavezao u ugovorom, a u koje je CIN-CG imao uvid, još nije asfaltiran. Pristup nije omogućen osobama sa invaliditetom.

Zgrada nema uslovnu zaštitnu ogradu na stepenicama – od plastike je, nije dobro učvršćena i na dodir se pomjera, pa je stanare strah da se ne obruši i da se neko povrijedi. Malo jače oslanjanje na ogradu moglo bi biti opasno, posebno za djecu i stare. Zgrada nema efikasnu zvučnu izolaciju, a pojedine stanove dijele samo gipsani zidovi, pa stanari čuju jedni druge i kad govore ne podižući ton. Po zajedničkim hodnicima, terasama, u stanovima i danas vise kablovi od instalacija.

“Kada sam obilazila stan nije mi ni palo na pamet da kucnem o zid da provjerim je li od čvrste gradnje. Ni u snu nijesam pomislila da bi me neko, ko mi je tako lijepo predstavio zelene, održive tehnologije gradnje, mogao prevariti i pregradnim zidom od gipsa između mog i tuđeg stana”, navodi Nevena.

U zgradi ventilacija nije adekvatno riješena, razni mirisi se šire objektom. Kada smo mi istraživali radove u zgradi, ni aparati za gašenje požara nijesu bili postavljeni.

Od solarnih panela nema ništa, a ni bazen još nije u funkciji.

Vlasnik preduzeća “Euroglobusa” Božo Zejak za CIN-CG tvrdi da će sve obećano biti ispunjeno – kada se završi gradnja susjedne ulice. “Objekat ne može biti završen dok god se ulica do njega ne završi. Garažu i bazen do tad ne mogu da sredim, jer nijesu riješena brojna pitanja, poput komunalija”.

Zejak navodi da Glavni grad nije ispoštovao odluku kojom se investitori oslobađaju plaćanja 100 eura po metru kvadratnom solarnog panela. “Mi planiramo 900 kvadrata solarnih panela na zgradi”.

Tvrdi i da mu se niko od nezadovoljnih stanara nije obraćao i žalio.

“Žalila sam se više puta investitoru, tužila sam ga više puta. Čekam ishod na sudu. Prevario me. Pri kupovini uopšte nijesam znala da je projekat po kojem je rađena zgrada mijenjan… Ja sam kupila jednu stvar, a dobila sam sasvim drugu. Uložila sam mnogo novca, vremena i živaca… Ja sam sada uništena”, kaže uznemireno Nevena, inače penzionerka, koja je prodala jednu nekretninu da bi kupila udoban stan, dok pokazuje loše i nezavršene radove.

Prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni prodat kao stan

I Sofija (pravo ime poznato redakciji) je dovedena u zabludu kada je kupovala stan u izgradnji. Prema ugovoru, trebalo je da bude na prvom spratu, a dobila je stan na visokom prizemlju. I to nije sve: u katastru se njen stan vodi kao nestambeni prostor.

“Predstavljen mi je projekat koji je lijepo prikazivao kako je trebalo da izgleda i na kojoj visini da bude moj stan. Ništa od toga nijesam dobila! Kako je moguće da je prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni, meni prodat kao stambeni? Znam da ovdje ne mogu da živim i da ću da gledam da ga prodam, mada će se to teško desiti zbog stanja u kojem se ova nekretnina nalazi”.

Sofija se nije nikad uselila: samo povremeno svrati, ali zidovi su već popucali, lajsne su odlijepljene, a pojedina vrata se otvaraju na pogrešnu stranu i postavljena su ukrivo. Lavabo u kupatilu pričvršćen je drvetom, odvod za vodu u tuš kabini je pogrešno postavljen, tako da plavi na sve strane, nema ni sifona. Na terasi nema okapnica, niti adekvatnog odliva.

“Ovdje su postavljeni najjeftiniji materijali, a nama je predstavljeno da se radi o vrhunskom projektu. Pitanje je kako sve ovo prolazi mimo kontrole nadležnih institucija i ko će zaštititi građane od ove prevare”, pita se Sofija, dok nervozno pokazuje kako se dio vrata odvaljuje od zida.

I Nevenin stan je u sličnom stanju, mada je ona u međuvremenu uložila u njega još novca kako bi bio useljiv. “Samo za zaštitna stakla u kuhinji koja nema pločice i block out zavjese koje me štite od svjetlosti od ogromnih prozora na kojima nema roletni dala sam par hiljada eura. Izgorjela sam od vrućine prethodnih dana. Klima se ne osjeća. Gledam u nebo i čekam zahlađenje”, priča ona.

“Euroglobus” ilegalno sprovodio radove, kvadrat prodavao čak 3 700 eura

Zejak je sprovodio radove iznad drugog sprata “suprotno revidovanom Glavnom projektu iz 2018. godine”, kaže se u rješenju Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma iz 2021. kojim se ovoj firmi oduzima licenca projektanta i izvođača radova i naređuje usklađivanje radova sa projektnom dokumentacijom.

Zejak za CIN-CG kaže da je postupio po rješenju nadležnog Ministarstva, a da se samo radilo, kako kaže, o problemu zbog takozvanog betonskog platna koje je “ukinuto i dodato susjednom spratu”.

Zejak tvrdi da je sve uskladio sa propisima i da ima svu potrebnu dokumentaciju. Prije još godinu dana kvadratni metar stana u zgradi prodavao je za čak 3.700 eura, što se vidi na oglasima na sajtu Estitor iz jula 2022.

“Luksuzan stan u energetski efikasnoj zgradi na prvom spratu sa kvalitetnim liftom, spa i wellness centrom, garažom… Stan opremljen kvalitetnim materijalima i kupatilskom tehnikom visoke energetske klase… Terasa ima predivan pogled, za one koji trenutke odmora provode u čitanju literature… i komforu nesvakidašnjem za Podgoricu”, navodi se u jednom od ovih oglasa. Stanovi se i dalje prodaju.

“Vidim da potencijalni kupci i dalje dolaze, iako je ovo jedna velika prevara”, kaže Nevena.

Mnoge zgrade u Crnoj Gori bez upotrebne dozvole

Upotrebna dozvola dokazuje da je zgrada izgrađena u skladu sa zakonima, građevinskim i propisima u oblasti elektrifikacije, protivpožarne zaštite, obezbjeđivanja svih neophodnih infrastrukturnih preduslova da bi se mogla koristiti.

Trenutno važeći Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, objašnjavaju za CIN-CG iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt, zamijenio je upotrebnu dozvolu izvještajem stručnog nadzora, koji je dužan da “u konačnom izvještaju o izvršenom stručnom nadzoru navede tačne konstatacije o izvedenim radovima na građenju objekta i da pisanu izjavu da je objekat građen u skladu sa revidovanim glavnim projektom, odnosno izgrađen u skladu sa revidovanim projektom izvedenog stanja, zakonom i drugim propisima, odnosno izjavu da je objekat podoban za upotrebu i da se može namjenski koristiti”.

“Ovaj izvještaj je, po zakonu, neophodan da bi zgrada bila upisana u katastar nepokretnosti, a upotreba objekta nije dozvoljena prije upisa objekta u katastar nepokretnosti”, navode iz KANA.

Ako zgrada nema upotrebnu dozvolu (prema zakonima iz perioda prije 2017. godine) ili konačni izvještaj stručnog nadzora (u periodu nakon 2017. godine), ona po zakonu ne može da se koristi, tj. ne bi trebalo da bude useljena, niti priključena na elektro i vodovodnu mrežu, upozoravaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

“Međutim, znamo da se to u praksi ipak dešava, i da se tako oni koji žive u takvim zgradama dovode u pravnu, ali i fizičku opasnost. Ni u kom slučaju ne biste smjeli kupiti stan u zgradi koja nije upisana u katastar i koja nema sve potrebne dozvole i konačne izvještaje”, navode iz ove organizacije.

Među zgradama koje nemaju upotrebnu dozvolu ima i onih koje su izgrađene i prije nekoliko decenija.

Tako je, recimo, zgrada gradskog parlamenta u Podgorici građena devet godina. Međutim, kad su odbornici održali konačno prva zasjedanja, zgrada nije imala upotrebnu dozvolu.

Kompleks zgrada u Zagoriču, poznatih kao Tri junice, jer su izgrađene na prostoru nekadašnje stočne pijace, zbog brojnih propusta i odstupanja od glavnog projekta nikada nije prošao tehnički prijem. Tako su stanari godinama sezonu kiša dočekivali sa lavorima, krpama i poplavama, jer je krov urađen mimo projekta - umjesto crijepa postavljena je nepropisno tegola. Glavni grad je, za vrijeme mandata Miomira Mugoše gradio ove zgrade za zaposlene u Opštini kojima je stanove prodavao po povoljnim uslovima. Izvođač radova je bila firma “Cijevna komerc” vlasnika Danila Petrovića.

Slične probleme imao je i kadar nekoliko obrazovnih ustanova u Budvi. Stambena zadruga “Solidarno” izgradila je za njih lamele u naselju Dubovica. Ali, nakon obilnih padavina u februaru ove godine prokišnjavali su stanovi, parket se podigao, ulazna vrata su se zakočila…

Nedaće su doživjeli i medicinari u Tivtu za koje je Stambena zadruga “Zdravstvo” izgradila zgradu u Radovićima. Oni su se 2019. žalili da zgrada prokišnjava, da su oluci nekvalitetni i loše postavljeni, da ima problema sa liftom, a da je mermer koji je ugrađen kao podna obloga stepeništa oštećen…

“Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje”

Koliko je važno ozbiljno pristupiti kontroli izgradnje objekata najbolje opominje snimak sa jedne nadzorne kamere objavljen prošle godine, kada je sa jedne od zgrada na Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici pao dio fasade u baštu ugostiteljskog objekta “Čarolija”. Tom prilikom, umalo je stradala jedna djevojčica, jer je fasada pala tik do nje.

“Luksuz je postao omiljena jeftina fraza investitora”, piše jedan od korisnika na forumu Caffe del Montenegro u prepisci naslovljenoj “Aktuelna gradilišta u PG i ostatku CG”.

Tu građani i građanke komentarišu kvalitet i cijenu stanova u zgradama koje su radili poznati investitori…

Ima raznih iskustava. “Poslije šest godina sva zidna keramika je zrela za mijenjanje. Zidovi od rigipsa su katastrofa, savjetovano nam je da ne kačimo na njih veće televizore. Svi spojevi zidova po vertikali su popucali”, navodi se u jednom komentaru.

Drugi korisnik komentariše “moderno rješenje” investitora u jednom navodno luksuznom naselju da ne postoje vrata između hodnika i dnevne sobe. “Broj stanova puta vrata i eto uštede”.

“Često ne dozvoljavaju da priviriš tokom gradnje i da nešto sitno promijeniš. Drug se dogovorio da mu stave trostruki gips na dio zida gdje ide TV i da doplati za zvučnu izolaciju ispod parketa… Ništa nijesu ispoštovali”, kaže još jedan korisnik.

“Gotovo da nema više humanih zgrada… Kutije obične. U katastrofu ne računam jedino stare blokove koji imaju drvorede, trotoare, parkove... Mada se i oni utopiše u beton”, piše jedna korisnica ovog foruma.

Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje, kaže za CIN-CG jedan monter suve gradnje koji je želio da ostane anoniman. On radi na gradilištima preko 15 godina. “Bezbroj je primjera stambeno-poslovnih zgrada za koje investitori imaju dozvolu za određeni broj spratova, ali naknadno ilegalno povećavaju spratnost. Pregrade sprat gipsanim zidovima tako da to ‘ne vidi inspekcija’ i kada oni pođu, skinu te zidove i investitor onda ima hiljadu kvadrata prostora koji prodaje ili izdaje… Svako danas pravi zgrade, ljudi bez škole i znanja. Investitori ulože po kvadratu par stotina eura, a prodaju ga najmanje troduplo više…”.

Nagledao se svega i svačega.,,U većini slučajeva, radnik ili majstor uopšte nema kontrolu nad poslom koji izvodi, ne prate se standardi struke, jer je investitor često pohlepan i nerijetko u nekoj sprezi sa vlastima. Za vlasnike obično radi tridesetak radnika, najmanje po 10 sati, šest dana u nedjelji. Radnici jedva preživljavaju, često nemaju osiguranje, pravo na bolovanje, odmor… Sve se radi bez osnovne zaštite na radu. Kod nas je sada mnogo strane jeftine radne snage. Oni su zamijenili naše radnike koji sve više emigriraju u zapadnu Evropu, Ameriku, pa i dalje”.

Ozbiljnija kontrola, ističe on, mora da postoji. “Naša država nema građevinsku inspekciju koja radi svoj posao kako treba. Od kad radim tek sam se dva puta sreo sa ovom inspekcijom, i to oba puta 2015. na Porto Montenegru, gdje je glavni izvođač bila jedna njemačka firma”.

Kontrola izgradnje objekata, upozorava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji, uglavnom zavisi od zainteresovanosti inspekcijskih organa i primjene Zakona o izgradnji objekata.

“Kako je Zakon bio više nego loš, njegova primjena nije mogla dati dobre rezultate. Trenutno čekamo novi zakon, s nadom da će se ovoga puta uvažiti glas struke. Imam utisak da je Ministarstvo uvidjelo katastrofalne posljedice postojećih propisa, ali sad je glavno pitanje u kojoj će mjeri uvažiti naše primjedbe i da li ćemo dobiti efikasna zakonska rješenja, ne samo na papiru”, kaže on.

“Ako govorimo uopšteno, o poštovanju dobre projektantske prakse u domenima prostranosti, orijentacije, osunčanosti itd. stanova u novogradnji, na svakom koraku možemo naići na kršenje ovih načela. Investitori žele da na svakoj parceli izgrade najveći mogući broj stanova, a mehanizmi kontrole nijesu dovoljno jaki da osiguraju da ti stanovi ispunjavaju osnovne uslove za udobno stanovanje. Tako dobijamo npr. dvosobne stanove površine manje od 60 metara kvadratnih, u kakvim živi veliki broj naših sugrađana”, objašnjavaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

Ističu da je Pravilnik o uslovima za izradu tehničke dokumentacije za stambenu zgradu usvojen nedavno, početkom jula ove godine i da će početi da se primjenjuje od 1. januara sljedeće godine. “Tada će prestati primjena dva pravilnika koji su se odnosili na ovu oblast, a koje smo naslijedili iz SFRJ: Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za izgradnju stambenih objekata po sistemu modularne koordinacije mjera iz 1969. godine i Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za provjetravanje u stambenim zgradama iz 1970. godine… Ostaje da vidimo kako će biti sprovođene odredbe nedavno usvojenog Pravilnika koji, između ostalog, propisuje minimalne površine stanova i prostorija u stanu”.

Na primjer, površina dnevnog boravka u dvosobnom stanu moraće da bude najmanje 22 metra kvadratna, a dvosoban stan moraće da ima površinu od najmanje 71,3 metra kvadratna. “Suvišno je i reći koliko postojećih stanova, izgrađenih u posjednjih petnaest godina, ne zadovoljava ove parametre”, navode iz KANA.

Iz ove organizacije primjećuju da stanje u prostoru jasno pokazuje da kontrola građevinskih procesa nije uspješna i da su neki od mehanizama kontrole kroz koje projekat prolazi do predaje nekretnine vlasniku, ili čak svi ti mehanizmi, zakazali u određenoj mjeri. “To znači da nadležne institucije, čiji je posao sprovođenje zakona i podzakonskih akata koji regulišu gradnju, nemaju snagu da taj posao obave kako treba”.

Trenutno je u toku izrada Nacrta Stambene politike Crne Gore za period od 2021. do 2030. godine. Iz organizacije Mreža za otvoreni dijalog sugerisali su da je “potrebno uvesti mjere koje bi garantovale poštovanje standarda kvaliteta i poboljšale kvalitet gradnje, budući da to nije uvijek slučaj”.

Projektovanje uslovljava dobitak od prodaje

 

,,Kako je naše građevinarstvo pretežno okrenuto ka izgradnji stambenih zgrada za prodaju, upravo taj tržišni momenat opredjeljuje projektovanje danas. U ovoj vrsti gradnje glavni moto je što veća razlika između izdataka za izgradnju i očekivanog dobitka od prodaje… To, naravno, utiče na kvalitet kako arhitektonskih, tako i konstrukcijskih rješenja...”, objašnjava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji.

Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, prema njegovim riječima, danas u suštini više projektuju investitori nego arhitekti. “Zbog ovakvog pristupa arhitektonska struka kod nas je dosta nazadovala… Kao rezultat toga danas imamo objekte koji veoma liče na moderne spavaone ili na loše kopije već urađenih projekata u inostranstvu”, navodi on. Sve to prostor čini bezsadržajnim, monotonim i bezličnim. “Na to je imala uticaja i hiperprodukcija arhitektosnkih diploma. Na primjer, samo Bar i Ulcinj imaju više od 100 arhitekata, što je dovoljno ne za dva grada već za čitavu državu”, smatra Llunji.

“Napravila sam životnu grešku… Trebalo je da se bolje raspitam, da sve provjerim… Savjetujem svima da kad kupuju stan da sve dobro provjere. I da ne idu sami sa prodavcem kod notara, već obavezno sa advokatom koji će ih zaštititi”, kaže Nevena na ivici suza.

Planira da proda stan, iako ga nikome zapravo ne bi preporučila… Ali kaže da joj ništa drugo ne preostaje. Možda će neko drugi imati snage da se sa investitorom izbori. Ona više tu ne može da izdrži.

Prema dokumentu Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, veliki broj građevina podignut je na trusnom terenu. Upozorava se da je čak 20 odsto ukupnog broja vaspitno-obrazovnih ustanova sagrađeno u zonama rizika

Andrea Jelić
Dražen Đurašković

Čula sam za priče, ali mi niko stručno nije objasnio zašto je to područje u većem riziku zbog zemljotresa od nekih drugih, niti ima ozbiljnih debata na te teme. Kada sam kupovala stan, niko me nije upozorio. Sad se ne osjećam baš bezbjedno, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) žena koja živi u jednoj od zgrada na obali Morače (identitet poznat redakciji).

U luksuznim stambenim kompleksima u ovom dijelu Podgorice, odakle se pruža pogled na rijeku i most Milenijum, kvadrat trenutno košta i preko 2.000 eura.

Neke od zgrada su iznad stijena koje se uzdižu nad rijekom, pa stručnjaci upozoravaju da bi prije kupovine stanova trebalo provjeriti da li su graditelji uradili sve neophodne seizmičke procjene i analize.

Prije ekspanzije gradnje posljednjih decenija u gradskom jezgru iznad kanjona Morače nije bilo stambenih zgrada, a rijetki objekti, poput hotela "Pogorica" ili stare zgrade Vlade, rađeni su pažljivo, sa malim brojem spratova i uz poštovanje svih statičkih mjera.

Obala Morače nije jedino područje na kojem je došlo do ekspanzije gradnje u doba tranzicije.

U Analizi postojećeg stanja organizacije, uređenja i korišćenja prostora, koju je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma uradilo za potrebe Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, upozorava se da ne postoje propisani konkretni parametri za aseizmičko projektovanje, kao ni drugi uslovi za zaštitu od zemljotresa.

Slaba kontrola države

Umjesto propisanih parametara, aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata predviđa samo potrebu, a ne i obavezu aseizmičkog projektovanja. Jednostavno rečeno, da li će se pri izgradnji nekog objekta poštovati važeći parametri za zaštitu od zemljotresa zavisi od savjesti investitora, a ne od zakona i kontrole državnih organa.

Iz resornog Ministarstva ukazuju na zakonske nedostake i kažu da se "ne može očekivati od investitora da pristupe vrlo stučnoj i zahtjevnoj izradi karata sa seizmičkim parametrima". Navode i da su ranija rješenja bila bolja i da je neophodno da se zakonskim izmjenama preciziraju striktna pravila aseizmičkog projektovanja.

"Neke od smjernica date u poglavlju Smanjenje seizmičkog rizika u okviru Koncepta prostornog plana Crne Gore do 2040. godine odnose se na jačanje kapaciteta nacionalnih seizmoloških službi, definisanje geotehnički potencijalno nestabilnih sredina čiju namjenu u procesu prostornog planiranja treba ograničiti ili izbjeći, propisivanje strožih uslova i zahtjeva za smanjenje seizmičkog rizika u izgradnji i kontroli izgradnje objekata, primjenu iskustava iz ranijih zemljotresa...", navode, između ostalog, iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za CIN-CG.

Građevinski inženjer Mentor Llunji za CIN-CG kaže da su investitori zapravo glavni projektanti te da je arhitektama sužen prostor djelovanja, a o konstrukciji objekata malo ko razmišlja.

"Brza gradnja, malo kontrole i više nego osrednja arhitektura. Graditelji stanova postavljaju standarde gradnje, a u njihovom je interesu da grade što jeftinije. To podrazumijeva i najjeftinji inženjerski servis", objašnjava Llunji.

Prema njegovim riječima, većina građevina u Crnoj Gori je sigurna ukoliko bi se ponovio zemljotres jačine slične onom iz 1979. godine.

"Ali, to ne znači ništa pošto 'većina' u najboljem slučaju znači 95 odsto objekata. Imajući u vidu da je realno očekivati da recimo pet odsto objekta nije sagrađeno po striktnim zahtjevima, to u brojevima znači između sedam do 10 hiljada nesigurnih objekata. Tada je slika sigurnosti puno jasnija", naglašava Llunji.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović, koja radi na izradi Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, ističe da od rasporeda stambenih zona, društvenih objekata i infrastrukture u prostoru u velikoj mjeri zavise i štete koje zemljotresi mogu prouzrokovati.

"Namjena i organizacija prostora mora biti u skladu sa prirodnom sredinom i prisutnim seizmičkim hazardom na području Crne Gore, posebno u primorskom regionu, području Podgorice, Danilovgrada, Cetinja, Nikšića i Berana. No, cijela je Crna Gora seizmički osjetljiva. Problem je što i prostorni raspored stanovništva i materijalnih dobara nije u skladu sa nivoom rizika, pa je najgušće naseljeno područje upravo ono koje ima i izraženiji seizmički hazard", upozorava Jovanović.

Kako objašnjava, problem predstavljaju i gusto izgrađene zone stanovanja, bez dovoljno slobodnih i zelenih površina i alternativnih pristupnih saobraćajnica, sa predimenzioniranim parametrima za izgradnju.

Poseban problem nelegalni objekti

U publikaciji Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. objašnjava se pojam karte seizmičkog rizika koja jasno izdvaja osnovne zone seizmičkog hazarda na području naše zemlje. Na teritoriji sa značajnim seizmičkim intenzitetom živi 56,6 odsto stanovnika, a posebno su ugrožene opštine Budva, Tivat, Herceg Novi, Ulcinj, Bar, Kotor, Podgorica i Cetinje.

U ovim gradovima mogući su razorni zemljotresi, koji slabije građene kuće ruše. Moguće je i da tlo puca, da nastaju pukotine, klizišta i odroni. Zemljotres ove jačine pogodio je Tursku i Siriju u februaru ove godine i odnio, prema procjenama UNICEF-a, više od pedeset hiljada života, dok su milioni raseljeni. Materijalne štete koje su tom prilikom nastale mjere se milijardama eura. Posljedice su mogle biti mnogo blaže da su investitori više vodili računa o zaštiti od zemljotresa i da su propisi bili stroži.

Prema podacima iz analize Procjena rizika od katastrofa Crne Gore iz 2021. godine, u Crnoj Gori čak 40 odsto vaspitno-obrazovnih ustanova nema upotrebnu građevinsku dozvolu, a skoro trećina objekata nema projekat zgrade. Oko 20 odsto ovih objekata je izgrađeno na terenu koji je u potencijalnom riziku od zemljotresa.

Osim objekata koji imaju sve propisane dozvole, još veći su problem oni nelegalno sagrađeni - jer su prošli bez bilo kakve kontrole. Njih u Crnoj Gori ima oko 100 hiljada.

Često su cijela naselja izgrađena bez planske dokumentacije. U Podgorici, koja važi za izuzetno trusno područje, hiljade nelegalnih objekata ima u naseljima Malo brdo, Dajbabska gora, Kakaricka gora...

Kuće su sagrađene bez reda i neophodne udaljenosti između stambenih objekata. Građevinski stilovi i spratnost su raznoliki, što doprinosi haotičnom pejzažu, a koliko se vodilo računa o seizmici i statici, niko ne zna.

Vlada Crne Gore pokrenula je još 2018. akciju legalizacije objekata, ali proces je na početku i nakon pet godina. Ključni razlog je što još nema Plana generalne regulacije (PGR). Prema podacima Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma od preko 56 hiljada zahtjeva za legalizaciju legalizovano je do prošle godne nešto manje od tri hiljade.

Standardi unaprijeđeni, ali se selektivno primjenjuju

Problem leži, saglasni su stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao, ne samo u primjeni propisa i kontrolama, već i u nedorečenosti i fleksibilnosti određenih procedura. Standardi u oblasti seizmičke zaštite jesu mnogo bolji nego ranije, ali se, upozoravaju naši sagovornici, selektivno primjenjuju.

Prostorna planerka Svetlana Jovanović naglašava da u Crnoj Gori danas postoji značajno znanje o zemljotresima i načinu kako da se u oblasti planiranja i projektovanja obezbijedi dovoljan nivo otpornosti.

"Standardi u oblasti projektovanja su napredovali, ali je pitanje dosljedne primjene i poštovanja usvojenih standarda", ističe Jovanović.

Prvi problem je, kako kaže, planiranje izgradnje na područjima koja nijesu pogodna za izgradnju, kao što su zone neprimjerenog nagiba, zone klizišta i erozija, područja visokog nivoa podzemnih voda, planiranje saobraćajnica na rasjednim linijama, planiranje sa predimenzionisanim parametrima neprimjerenim uslovima izraženog seizmičkog hazarda i slično.

Primjeri loše prakse najvidljiviji u Budvi

Primjeri loše prakse posebno su vidljivi u Budvi. Iako se godinama ukazuje na to, gradnja ne jenjava. Gotovo sa svih strana Budva je okružena zgradama, a negdje i čitavim naseljima koja su sagrađana na liticama i obodima okolnih brda.

Jedna takva zgrada, višespratnica, nalazi se na oštroj krivini na ulazu iz pravca Cetinja, a investitor je turski državljanin Mehmet Jašar Džoškun. Džoškun se u Turskoj tereti da je u Hataju nelegalno, bez poštovanja seizmičkih propisa, sagradio objekat od 13 spratova, u kojem je stradalo stotine ljudi, jer se srušio kao kula od karata u zemljotresu početkom ove godine. Zgrade u neposrednoj blizini, koje su izgrađene savjesno, prošle su sa manjim oštećenjima.

Odmah nakon zemljotresa, Džoškun je uhapšen na istanbulskom aerodromu, prije ukrcavanja na let za Crnu Goru.

Inženjerka koja je bila zadužena za reviziju i nadzor Aleksandra Vučković Otašević ranije je za RTCG kazala da je prilikom gradnje zgrade u Budvi sve urađeno u skladu s procedurom i da je Džoškunova firma pribavila sve što je bilo potrebno - urbanističko-tehničke uslove, saglasnost gradskog arhitekte i slično.

Na Crnogorskom primorju ne bi trebalo da strahuju samo zbog turskih investitora sa problematičnim iskustvima. Tako je sa ekspanzijom gradnje u Budvi - brdo Spas u cjelosti urbanizovano, iako su stručnjaci upozoravali da je riječ o trusnom području, koje je podložno eroziji. Sada je brdo prema Jazu, na svojim strmim stranama, puno višespratnica sa infraktruturom čija je bezbjednost upitna. A to je samo jedan od primjera.

Jovanović ističe da je neophodno izvršiti provjeru i usaglašavanje planske dokumentacije na detaljnom nivou. To bi podrazumijevalo kontrolu izrade projekata, građevinske dozvole kojom bi se garantovala sigurnost na nivou projekta, kao i tehničkog prijema.

Problema prilikom izvođenja radova bilo i prije zemljotresa 1979.

Arhitekta u penziji Andrija Markuš saglasan je sa tim.

"Nijesu propisi problem, već koliko ih projektanti poštuju, koliko su privilegovani i koliko je objekat dobro izveden", kaže on.

Do problema je došlo, tvrdi, zbog privilegija krupnog građevinskog biznisa. Institucije koje bi trebalo da kontrolišu taj biznis potpuno su marginalizovane.

On ističe da je i ranije bilo problema prilikom izvođenja radova. Kao ilustrativan primjer navodi tri škole koje je on projektovao u tri različita grada, prije zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru u aprilu 1979.

"Tri škole su izvedene po istom arhitektonskom projektu u tri različite seizmičke zone i svaka je imala različit stepen seizmičkog obezbjeđenja. Najslabiji stepen bio je u Nikšiću, nešto veći u Podgorici, a najveći u Baru, jer je riječ o seizmički najrizičnijem području". Objekti u Podgorici i Nikšiću nijesu osjetili zemljotres, a u Baru je škola stradala. Moja pretpostavka je da u Baru tokom izvođenja radova nijesu poštovani standardi, iako je projekat bio dobro sračunat", naglašava Markuš.

Llunji objašnjava da je ranije broj objekata bio ograničen i da ih je uglavnom država gradila, tako da je i pažnja bila veća.

"Prostor je sada prosto napadnut, što dovodi do neorganizovanosti, urbanističkog nemira i nesigurnosti. Standarde pišu zemljotresi - poslije svakog norme postaju striktnije", naglašava on.

Univerzitetski profesor u penziji dr Božidar Pavićević objašnjava da je zemljotres u Skoplju iz 1963. godine doveo do mijenjanja i unapređivanja propisa u cijeloj SFRJ, a da je potres iz 1979. još više uticao na promjene.

"Nakon zemljotresa iz 1979. godine prvi put se u SFRJ uvodi pojam rizika i aktivnosti koje treba da budu preduzete kako bi se umanjile negativne posljedice po stanovništvo, privredu i društvo. Tu je posebno značajna povredljivost i koncentracija objekata na nekom području", ističe ovaj građevinski inženjer.

On je cio radni vijek posvetio istraživanju seizmičkog rizika i napominje da su kod nas ozbiljna istraživanja povredivosti objekata izostala, zbog čega i imamo kako kaže "sunovrat u građevinarstvu".

Mentor Llunji, takođe, tvrdi da se, kako odmiče vrijeme između dva zemljotresa, standardi sve labavije primjenjuju.

"Poslije zemljotresa 1979. bilo je napretka u standardima aseizmičkog projektovanja. Tako je 1981. godine usvojen, za to vrijeme, napredan Pravilnik o aseizmičkoj gradnji, koji se primjenjivao do ove godine, kada je i uveden Evropski standard za konstrukcije (Eurocode)".

Eurocode je, ističe Llunji, progresivniji, ali i složeniji, što će dodatno komplikovati primjenu. Inženjeri još koriste staru filozofiju projektovanja. Prelazak na nove norme bolan je za mnoge koji su navikli na stari sistem. Tako se novi standardi prilagođavaju i ne primjenjuju u potpunosti, što je veoma opasno i može rezultirati ozbiljnim propustima.

Zakon omogućavao da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata

Kada su propisi u pitanju, glavni uzrok za lošu gradnju u Crnoj Gori je Zakon o planiranju i izgradnji iz 2017, čiji je kritičar bio i Llunji, jer je, kako i sam kaže, bilo jasno kuda vodi.

Zakon o planiranju izgradnji koji je tada izglasan centralizovao je oblast planiranja i izgradnje. Zakon je objedinio i planiranje i izgradnju objekata, legalizaciju i eksproprijaciju, inženjersku komoru i davanje licenci… Sve su te oblasti prije toga uređivane različitim pravnim aktima. Upozorenja da je Zakon preglomazan i da ne tretira dovoljno dobro nijednu od ovih oblasti, bila su uzaludna.

"Od 2017, kad je donijet Zakon, nije bilo stvarnog nadzora i revizije za oko 70 odsto novosagrađenih objekata. Preciznije: nadzora je bilo, ali samo na papiru. I to zbog monopola u najbanalnijem i najbrutalnijem smislu, pošto je Zakon omogućio da jedna firma vrši istovremeni nadzor nad stotinama objekata u Crnoj Gori. Bilo je čak slučajeva da su pojedini projektanti bukvalno sami sebi vršili kontrolu projekta. Nadzorni inženjeri su u najboljem slučaju posjećivali gradilišta svakih 10-15 dana. Možete sami pretpostaviti o kakvoj se kontroli radilo", objašnjava Llunji.

Llunji navodi i primjer da je firmi koja je imala četiri iskusna inženjera, koji zajedno imaju više od 100 godina iskustva, Zakona iz 2017. onemogućio da bude uključena u veće poslove, već da vrši nadzor i reviziju izgranje samo porodičnih kuća do 300 metara kvadratnih.

"Dakle, radi se o ljudima koji su projektovali mostove, kontrolisali izgradnju sportskih hala... U posljednjih šest godina to iskustvo je prosto zarobljeno", ističe Llunji i dodaje da za saniranje štete koja je nanijeta profesiji nije potreban samo dobar novi zakon, već i vrijeme.

Problem je prema mišljenju ovog stručnjaka i to što su zahtjevi za projektovanje gotovo isti za sve djelove države. Na sjeveru su zgrade sigurnije zbog nešto nižeg seizmičkog rizika u odnosu na primorje. Ali, na primorju se gradi mnogo više i to na svim mogućim terenima i bez strožih propisa i kontrola, pa je ukupni seizmički rizik tamo mnogo veći.

Ne može se mnogo uraditi kako bi se zaštita postojećih objekata unaprijedila

Prostorni planeri treba da obrate pažnju na zone gdje je gradnja upitna, na ternu podložnom klizištima, pjeskovitom i močvarnom tlu. O tome treba da se vodi računa i prilikom izgradnje novih objekata, ali i legalizacije starih.

"Objekte treba planirati i graditi sa pretpostavkom da će vjerovatno pretrpjeti neki jači zemljotres. Da bi bili sigurni u svojim domovima, školama, zdravstvenim ustanovama, radnim mjestima, neophodna je svijest i odgovornost na profesionalnom i institucionalnom nivou. Samo tako ćemo imati 'siguran krov nad glavom'", navodi prostorna planerka Jovanović.

Ona ukazuje i na to da u urbanim zonama treba obezbijediti i dodatnu infrastrukturu, posebno pristupne puteve radi lakše organizacije i evakuacije stanovništva pri potencijalnom zemljotresu.

Pavićević navodi da iskustva iz skorašnjih zemljotresa ukazuju i na potrebu za provjerom seizmičke sigurnosti konstrukcija postojećih zgrada, koje su ili projektovane po starijim propisima ili građene u vrijeme kada oni nijesu postojali. Te analize su potrebne, kako naglašava, kako bi se se procijenila otpornost postojećih objekata.

U zemljotresu od sedam stepeni Rihterove skale, 1979. godine u Crnoj Gori poginula je 101 osoba, razoreno je mnogo objekata. Posebno je bilo teško na primorju. Uništeno je 250 naselja. Oštećena su 53 zdravstvena i 240 školskih objekata, kao i 570 objekata socijalne i dječije zaštite. Najviše su stradali kulturno-istorijski spomenici. Oštećeno je oko 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva. Došlo je do specifičnih oštećenja tla - likvefakcije (tlo gubi čvrstinu i postaje tečno), klizišta i odrona.

Baranin Vladimir Mitrović sjeća se 1979. i razornog zemljotresa.

"Bilo je divno aprilsko jutro. Oko sedam ujutru, bio sam u vozu, na izlazu iz tunela Sozina koji je grabio ka Titogradu. Odjednom se pomamila zemlja, sve je drhtalo. Voz je stao i počeo da se ljulja, desno i lijevo. Otvorili su se kanali na nasipima uz prugu… Narod je vrištao, djeca plakala, neki su iskakali iz voza. Držao sam za ruku maloljetnog sina", prisjeća se on.

"Tog dana život je stao i danas tugujem za sugrađanima i mojim Barom. Ne ponovilo se niđe i nikada", kaže još Mitrović.

Šta bi tek danas bilo da se ponovi 1979, pita se ovaj svjedok jedne od najvećih prirodnih katastrofa Crne Gore. Koliko bi zgrada napravljenih preko noći, bez nadzora i mimo propisa, ostalo, šta bi bilo sa njihovim stanarima.

Haiti i Japan: Dva oprečna iskustva

Koliko je važno poštovati napredne propise o izgradnji objekata najbolje pokazuju posljedice dva snažna zemljotresa koji su se, u razmaku od samo godinu, dogodili u dvije zemlje - Haitiju i Japanu.

Zemljotres na Haitiju, jačine sedam stepeni Rihterove skale, 2010. izazvao je smrt, prema procjenama tamošnje Vlade, i preko 200 hiljada ljudi. Glavni grad ove države, Port o Prens, u čijoj je blizini bio epicentar, gotovo je sravnjen sa zemljom. Ovo je jedan od najrazornijih zemljotresa ikada zabilježenih, iako nije bio najjači.

Naredne godine, Japan je pogodio najsnažniji potres od kad se vrše mjerenja u toj državi, jačine oko devet stepeni Rihterove skale, a uzrokovao je cunami visine 10 metara, kao i katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukušima. Poginulo je oko 20 hiljada ljudi. Dakle, deset puta manje nego na Haitiju, iako je zemljotres bio jači za gotovo dva stepena na Rihterovoj skali.

Japan ima dugu istoriju razvoja tehnologija seizmičke izolacije, upravo zbog toga jer se nalazi na trusnom području. Višespratnice u ovoj državi obično imaju sistem uređaja za poništavanje podrhtavanja (seizmičke izolatore u temelju). U zavisnosti od visine i drugih faktora, objekti građeni uz pomoć ove tehnologije bočno se ljuljaju. Pored ove nove zanimljiva je i primjena stare tehnologije, koja se koristila nekad prilikom izgradnje hramova, a koja se i sada koristi, jer se pokazala vrlo učinkovitom. U posljednjih 1400 godina samo su se dva hrama srušila zbog zemljotresa. Japanski hramovi otporni su radi tri važna elementa: široke, teške nadstrešnice koja služi da izdrži gravitaciono opterećenje, "plutajućih spratova" i šinbašire - teškog centralnog stuba čija je svrha apsorpcija udara. Savremeni pristup ovoj drevnoj tehnologiji korišen je prilikom projektovanja tokijskog tornja "Nebesko drvo", jedne od najviših građevina na svijetu.

U Japanu izgradnja objekata mora biti u skladu sa seizmičkim standardima i propisima koji su određeni Zakonom o građevinskim standardima. Pored toga, Japanci su izgradili i sistem ranog upozoravanja na opasnost od zemljotresa. Minut prije nego što se zemljotres iz 2011. osjetio u Tokiju, reagovao je sistem uzbune. To je, pored strogih propisa izgradnje objekata, spasilo mnoge živote.

Ogromne štete iz 2010. na Haitiju, inače najsiromašnijoj karipskoj državi, uzrokovane su zbog više razloga. Ova je zemlja u seizmički jako aktivnoj oblasti, visoka je gustina naseljenosti, a zgrade (od betona i blokova šljunka) sagrađene su tako da izdrže česte uragane, ali ne i zemljotrese.

Stručnjaci problematizuju i zastarjele podatke na osnovu kojih se nikako ne može planirati razvoj države u narednim decenijama

Maja Boričić

Hidroelektrana Komarnica, vojni poligon na Sinjajevini, luka Virpazar, gasovod, Jadransko-jonski autoput, brza saobraćajnica od Ulcinja do Herceg Novog… Ovi kontroverzni projekti našli su se u Konceptu prostornog plana Crne Gore (PPCG), koji je urađen krajem prošle godine.

Na osnovu Koncepta, radi se Nacrt PPCG, temeljni dokument koji bi trebalo da definiše valorizaciju prostora Crne Gore do 2040. godine, pa i kojim će putem ići njen razvoj.

Koncept je preglomazan, pun kontradiktornosti, sa nejasnim porukama za razvoj zemlje, kaže više stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Konceptom PPCG predložena su tri moguća scenarija razvoja - ekološki, održivi i intezivni razvoj, od kojih će, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) u Nacrtu, za sve oblasti, predložiti scenario održivog razvoja.

Stručnjaci upozoravaju da ovo nije dobro rješenje, jer se za neke oblasti morao razmotriti i ekološki scenario, posebno za one koje su vezane za zaštitu prirode.

Problematizuju se i zastarjeli podaci na osnovu kojih se nikako ne može planirati razvoj države u narednim decenijama.

Posljednji rok za izradu Prostornog plana je oktobar ove godine.

Iako je na Koncept PPCG-a stiglo 73 komentara i sugestija, iz Ministarstva za CIN-CG izjavili su da nijesu dobili veliki broj konstruktivnih primjedbi koje bi se odnosile na unapređenje sadržaja dokumenta. Tvrde da su to bile većinom inicijative zainteresovanih korisnika koje su se odnosile na prenamjenu prostora.

No, sagovornici CIN-CG upozoravaju da to nije tačno, te da je ovakva situacija samo logičan nastavak haosa u prostornom planiranju koji u Crnoj Gori traje godinama. Kulminacija se, rekli su, desila nakon što je 2017. godine donesen Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata. Tim je zakonom je bila predviđena centralizacija upravljanja prostorom. Ona bi uključivala Prostorni plan i Plan generalne regulacije (PGR), koji je trebao da zamijeni lokalne planove.

Međutim, država već sedmu godinu ne uspjeva da realizuje taj Zakon. Probijeni su svi rokovi. Prvobitni rok za izradu PPCG istekao je još 2020. godine, a od PGR-a će se ipak odustati, nakon što je njegova izrada takođe više puta odgođena.

“Pritisak donosioca odluka, koji razvoj vide u aktiviranju svih mogućih kapaciteta istovremeno, glavni je problem - kako planerima, tako i svima nama”, za CIN-CG je izjavila arhitektica Biljana Gligorić, direktorka Centra za održivi prostorni razvoj Expeditio, nevladine organizacije koja se godinama bavi zaustavljanjem devastacije prostora u Crnoj Gori. 

Ona očekuje da će Nacrt PPCG biti veoma sličan Konceptu tog dokumenta, za koji je rekla da mu nedostaju ujednačenost, te kvantitativni i svježiji podaci kao i bolja analiza uzroka. “Nije dovoljno samo prepoznavanje posljedica”, upozorila je ona. 

Da koncept PPCG ne donosi mnogo novoga, kao i da nema značajnijih poruka, ocijenila je i prostorna planerka Ksenija Vukmanović. “Nemamo trasiranu jasnu strategiju razvoja. Dokumenti koji čine osnov za izradu Plana nisu ažurirani i u potpunosti usaglašeni te uključuju i suprostavljene stavove“, istakla je Vukmanović. Dodala je i da smjernice koje se tiču Komarnice, Sinjajevine, gasovoda, te primarnih saobraćajnih pravaca nisu dorečene. „S obzirom da se radi o konceptu planskog rješenja, za očekivati je da će u Nacrtu prostornog plana biti iskazani jasniji stavovi po ovim i svim drugim spornim pitanjima koja se tiču dalje  prostornog razvoja“.

Što bi trebalo popraviti?

No, niti kritičari predloženog koncepta PPCG ne slažu se u potpunosti u tome kako bi trebalo popraviti loša predložena rješenja.

Sinjajevina je, kazala je za CIN-CG Vukmanović, prema dosadašnjim analizama stručnjaka, najpovoljnija lokacija za vojni poligon u Crnoj Gori. No, ustvrdila je da nije predočena analiza koliki uticaj bi ovaj poligon imao na okolinu i životnu sredinu.

Isto je rekla i za hidroelektranu Komarnica: “Moramo biti otvoreni i imati jasne

analize sa konkretnim zaključcima, kako bi i građani znali o čemu govorimo, a mi to nemamo”.

U komentarima na koncept Plana koje su u MEPPU dostavile članice Expeditia preporučuju da se u mreži zaštićenih prirodnih dobara predvidi zaštita Sinjajevine kao Regionalnog parka prirode, ali i da se isključi mogućnost izgradnje hidroelektrane na Komarnici. 

Neophodno je, ocjenili su iz Expeditia, i potpuno ukinuti saobraćajnicu za brzi motorni saobraćaj duž primorja, zbog planirane izgradnje Jadransko-Jonskog autoputa koja prolazi zaleđem Primorskog regiona i u području Crne Gore predstavlja konekciju između Hrvatske i Albanije. “Ova brza saobraćajnica nepovratno bi devastirala već preizgrađeni i devastirani kulturni pejzaž primorja”, poručili su iz Expeditia. 

Vukmanović, međutim, smatra da treba raditi brzu saobraćajnicu jer je, kako kaže, izgradnja jadransko jonskog auto puta zahtjevnija, a samim tim i skuplja . Ona takođe pojašnjava da je gradnja jadransko -jonskog autoputa svakako na dužem čekanju, jer Albaniji i Hrvatskoj, sa čijim autoputevima treba spojiti trasu, to nije prioritet za vremenski period od 10-20 godina.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), u komentarima na koncept Plana koje su dostavili Ministarstvu, napomenuli su da rizici od zagađenja u Nacionalnom parku Skadarsko jezero treba da se ublažavaju, a ne pojačavaju intenziviranjem saobraćaja.

Upozorili su da nije analiziran kumulativni efekat uticaja zagađenja koji bi bili rezultat izgradnje luke Virpazar.

Istaknuli su i da je kontradiktoran prijedlog izgradnje HE Komarnica jer se ovo područje kasnije u konceptu navodi kao područje od značaja za zaštitu. “Riječ je o budućem Natura 2000 staništu, EMERALD području od međunarodnog značaja. HE Komarnica bi bila kap koja bi definitivno prelila čašu kada su u pitanju problemi sa kojima se suočavaju ptice”, poručili su iz CZIP.

I vjetroeletkranu Brajići vide kao posebno kritičnu, zbog toga što ptice tu rutu koriste za migracije, ali i zbog uticaja na pejzaž i razvoj turizma i potreba lokalne zajednice koja se oštro protivi izgradnji elektrane.

“Dokument ne pominje rješavanje problema upravljanja i odlaganja otpada nakon isteka
radnog vijeka vjetranjača/turbina i solarnih panela. Izgradnjom ovolikog broja vjetroelektrana stvara se ozbiljan problem otpada koji će eskalirati u narednih 30 godina koliko je vijek turbine”, upozorili su iz CZIP.

Na sve navedene primjedbe iz Ministarstva za CIN-CG tvrde da ne znači da će se sve što se našlo u konceptu biti i u Planu, te da postoje određeni konflikti u prostoru koje treba riješiti. “Civilni sektor je u raspravi o konceptu imao primjedbe na Komarnicu, vjetroelektranu Brajiće i vojni poligon Sinjajevina. To su ti konflikti koji treba da se riješe - da li će se naći u nacrtu ili ne. Strateška procjena će dati odgovor na tu dilemu”, objašnjava direktorka Direkcije za prostorno planiranje u Ministarstvu Marina Izgarević Pavićević.

Hoće li se graditi HE Komarnica ili neće?

Zvaničnici sve više podržavaju izgradnju hidroelektrane Komarnica, navodeći da će donijeti razvoj sjevernom regionu zemlje. Iz Ministarstva tvrde da je već usvojen plan za izradu te HE. No, Ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović nedavno je u medijima ponovila da se HE “Komarnica” neće graditi.

Kako god na kraju bilo, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, u elaboratu koji je rađen za Komarnicu, iako akumulacija ulazi u zaštićeno područje, uopšte nema podataka koliki je uticaj na to područje, kolika je površina izgubljenih habitata i koji su.+

Expeditio u komentarima na koncept problematizuje i obimnost tog dokumenta, ističući da je prethodni PPCG imao ispod 200 strana, a konceptu novog ima preko 600 strana: „Ovo je preobiman dokument koji je teško pratiti i analizirati i nama koji smo dio  stručne javnosti. Treba da bude više integralan, da prepoznaje sve moguće konflikte i rješava ih, da daje jasne smjernice”, primjedba je Centra za održivi prostorni razvoj.

Nejasno je, istakli su iz Expeditia, na koji način je ovaj PP drugačiji od prethodnog i

i šta garantuje da se neće desiti devastacije kao i do sada. Iako je za CIN-CG rekla da nije problematičan scenario održivog razvoja, kroz koji je planirano da bude tretirana svaka oblast u Planu, direktorka Expeditia Biljana Gligorić upozorila je da je problem to što se ekološki scenario tretira kao ekstreman.

“To nije dobra poruka u ekološkoj državi. Ovaj koncept Plana obesmišljava ekološki scenario a bio bi najlogičniji izbor nakon jedne strašne avanture razvoja prostora koji nas je dovela u ćorsokak i do trajne devastacije prostora”.

Upravo zbog svih devastacija koje su se dogodile u prostoru Crne Gore, Biljana Gligorić iz Expeditia smatra da je jedini ispravan put bio potpuna suprotnost dosadašnjem scenariju – onaj ekološki. “To znači, kaže ona, PPCG koji će biti sanacioni daleko više nego investicioni.” Tvrdi da je država na ovaj način zvanično priznala da je potpuno izgubila konce u upravljanju prostorom i doživjela poraz te upozorava da je nastavljanje takvog trenda pogubno je za Crnu Goru”.

Ksenija Vukmanović takođe je ocijenila da je ekološki scenario nedovoljno analiziran. “Ne znači da se u tom scenariju ne bi mogli graditi novi objekti i infrastrukturni sistemi, ali su standardi i pravila za razvoj rigorozniji, zahtijevali bi značajno veća ulaganja i kontrolu države”.

I iz CZIP-a u komentarima na koncept upozorili su da je ekološki scenario u većini slučajeva neopravdano opisan kao neprihvatljiv bez jasne argumentacije: “Postavlja se pitanje da li je ispravna metologija izbora jednog scenarija jer analiza prostornih razvojnih mogućnosti u varijantama za različite oblasti pokazuje da je npr. restriktivni (ekološki) scenario najbolje rješenje za oblast zaštite prirode”.

Ministarstvo: Ne mogu se pomiriti svi konflikti

Nevladina organizacija Eko-tim u komentarima na koncept PP istakla je, između ostalog, da su istraživanja i eventualna proizvodnja ugljovodonika u crnogorskom podmorju u koliziji sa razvojem turizma. Iako državni zvaničnici najavljuju smanjenje emisija štetnih gasova do 2030., dodaju iz Eko-tima, ovaj cilj nije utemeljen u trenutnim planovima i procesima.

“Država izdvaja sve više novca da bi opravdala dalje spaljivanje uglja u TE Pljevlja, otvara nove rudnike uglja te promoviše gasne odnosno fosilne infrastrukture koje nose velike ekonomske i ekološke rizike”, upozoravaju iz Eko-tima

I iz CZIP tvrde da se u konceptu Plana eksploatacija nafte konstatuje samo u dijelu mogućnosti, a ne i kao prijetnja, iako može imati ozbiljnih uticaja na životnu sredinu. Takođe su istakli da je koncept napisan površno i uopšteno. “Uglavnom izostaju kvantitativne odrednice, date su paušalne procjene i korišćeni su termini koji neprecizno i neodređeno opisuju razvoj u određenim oblastima”, tvrde oni. Zamjeraju da u tom dokumentu ima velik broj slovnih i gramatičkih grešaka, pa čak i da je dio teksta na hrvatskom jeziku.

Biljana Gligorić naglasila je i da je svima jasno, posebno nakon poslednjeg velikog priliva izbjeglica iz Ukrajine i Rusije, da podaci popisa iz 2011., koji su korišteni pri izradi koncepta PPCG, apsolutno nisu validni. “Problem je što je crnogorsko društvo malo i što tako krupni demografski prilivi dramatično na njega utiču. A ako se uzmu pogrešni podaci, možemo lako pogriješiti i u donošenju prostornih i razvojnih politika.”, upozorila je Gligorić.

Za CIN-CG Iz Ministarstva na to odgovorili su da bi bilo dobro da imamo novi popis, ali da to nije prepreka, jer postoje projekcije koje radi MONSTAT. Poručuju: “Urađena je demografska studija. Na osnovu svih analiza evidentno je da će odliv stanovnika na sjeveru biti još gori nego što je bio na popisu iz 2011”.

U ime Ministarstva Marina Izgarević Pavićević izjavila je da je urađena strateška procjena uticaja na životnu sredinu. Po njenim tvrdnjama PP će svakako pokušati da aktivira sjeverni region tako da se predvide neki projekti koji će doprijeniti da se narod vrati: “Sve oblasti će biti obrađene kroz prizmu održivog razvoja a akcenat će biti na poljoprivredi, turizmu i energetici”, rekla je ona.

Direktorka Ekspeditia Biljana Gligorić podsjetila da civilno društvo već godinama upozorava da nije dobra praksa održavanje javnih rasprava usred ljeta, posebno ne o ovako važnom dokumentu koji tretira razvoj Crne Gore do 2040. Gligorić je dodala je da njeno 25-godišnje iskustvo učešća u javnim raspravama pokazuje da skoro nikad javna rasprava ne rezultira krupnim izmjenama kao što je, na primer, izbacivanje problematičnih projekata. “Shvatanje participativnosti samo kao obaveznog koraka, ali ne i kao istinski korisnog procesa koji unapređuje krajnji dokument, može opet, po ko zna koji put, da nas skupo košta”, upozorava ona.

“Nije lako uvijek pomiriti sve konflikte. Svakako imamo stratešku procjenu i cilj da se ti uticaju svedu na minimum ili da uopšte nema uticaja”, u ime Ministarstva na te je primjedbe odgovorila Marina Izgarević Pavićević. Ona najavljuje da bi sredinom maja trebalo da završe Nacrt, koji će biti poslat institucijama na davanje mišljenja. Rok za odgovor biće dva mjeseca. “Tek po pribavljanju pozitivnih mišljenja materijal će biti poslat Vladi da utvrdi Nacrt PP koji će zatim biti na javnoj raspravi”.

Istovremeno, očekuju se i zakonske izmjene u ovoj oblasti. Ministarstvo želi da iz sadašnjeg Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata proizađu tri zakona - o prostornom planiranju, o izgradnji objekata i o legalizaciji. Nacrti tih zakona su završeni i trenutno su na javnoj raspravi.

Prema sadašnjem Zakonu o planiranju prostora bila je predviđena izrada Plana generalne regulacije (PGR) za što je, prema informacijama CIN-CG-a, već utrošeno gotovo pola miliona eura. Donošenjem novih zakona, kojima takav dokument nije predviđen, biće poništen i PGR.

Iz Ministarstva su za CIN-CG objasnili da su oni morali raditi na PGR jer je

predviđen sadašnjim zakonom. “Mi to ne možemo zaustaviti dok se ne donese novi zakon. Nisu bačene pare, jer će se taj materijal koristiti za izradu lokalnih planova”, tvrde u Ministarstvu. Nakon usvajanja novih zakona i PPCG moraće se mijenjati i lokalni planovi, koji će se usklađivati sa novom politikom prostornog planiranja.

Daju milione, pa poništavaju planove

Vukmanović, koja je bila koordinatorka izrade aktuelnog Plana generalne regulacije, objasnila je za CIN-CG da je namjera zakona iz 2017. bila da se kroz izradu jednog plana na nivou pet regiona stavi van snage više od 500 važećih planskih dokumenata, od kojih su mnogi neusaglašeni sa planovima višeg reda, kao i sa nekvalitetnim i prevaziđenm planskim rješenjima sa aspekta urbanističkih pokazatelja.

“Za prvu fazu PGR-a, koju je radni tim završio i predao Ministarstvu u decembru 2020.g. isplaćeno je 400.000 eura, na njemu je radilo 60 stručnjaka, potpisnika ugovora o izradi PGR-a, i još više od 40 saradnika”, dala je konkretne brojke. Ocijenila je da bi ono što je urađeno moglo donekle da se iskoristi za lokalne planove, ali uz ažuriranje podataka.

Prema novim zakonskim rješenjima, rekla je Izgarević Pavićević, predviđeno je osnivanje državne i lokalnih agencija koje će raditi planska dokumenta. To znači da se taj posao više neće ustupati pojedincima kao do sada. “Biće kao nekad kad je Republički zavod radio planove prostora. Shvatili smo da je tako najmanja mogućnost korupcije a planovi su bili kvalitetniji i sprovodljivi”, pojasnila je direktorka Direkcije za prostorno planiranje u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Dodala je i da je planirano vraćanje u zakon izadavanja građevinskih dozvola i licenci te inspekcijskog nadzora.

Vukmanović se nada da će set novih zakona pomoći uvođenju reda u prostor, da će jasno biti postavljena hijerarhija planova te da će lokalni planovi imati više konkretnih i jasnih principa. Ona kao dobru ideju navodi uvođenje državne i lokalnih agencija koji će praviti te planove. Međutim, upozorava da postoji veliki deficit urbanista u državi.

Nema ni dovoljno razumijevanja koliko je proces planiranja prostora zahtjevan, spor i kompleksan, dodala je arhitektica Gligorić. Ona ocjenjuje da su sve anomalije koje sada srećemo u sistemu direktna su posledica već spomenutog katastrofalnog zakona o planiranju iz 2017. godine.

“Po tome Zakonu usvojen je samo jedan prostorni plan (PUP Kotora). A uništen je sistem planiranja, poremećena je hijerarhija planova, nije završen proces legalizacije. Ostali su, silom prilika, stari loši planovi na snazi, što sve čini da prisustvujemo jednom kompletnom haosu koji ne samo da nas skupo košta finansijski, već dovodi do potpune blokade sistema”, oštra je Gligorić.

Ona se nada da će set novih zakonskih rješenja započeti ispravljanje tog haosa, ali upozorava i da ne smijemo zaboraviti da je to tek prvi korak i zaključuje da ćemo morati da čekamo mnogo godina da se dodje do kvalitetnih prostornih planova koji će garantovati manje konflikata i devastacija u prostoru.

Nekad se osluškivale potrebe društva

Biolog Vasilije Bušković ističe da je problem što, u posljednjih 20 godina, u prostoru imamo pojavu da se na istom lokalitetu predviđaju suprostavljene namjene-poljoprivreda, turizam, vjetroelektrane, infrastruktura. „Prostorno planiranje interesno veže veliki broj ljudi, nažalost to funkcioniše tako što neko iz politike kaže šta da se ucrta, mora se pitati samo struka da bi to funkcionisalo kako treba“.

On se prisjeća kako su stvari funkcionisale ranije, pojašnjavajući da se, prije izrade PP, radio socijalni plan, odnosno osluškivale potrebe društva i na osnovu njih radio Plan. I Vukmanović ističe da se u socijalizmu radilo sistematičnije i da je hijerahija planova bila jasna: “Nered u procesu planiranja prostora je unio investicioni bum, kada su i planovi postali tržišni proizvod. Interesi još uvijek vladaju u planiranju. Prostorne planove treba raditi stručno, a za devastacije koje su se desile u prostoru, između kojih i za područja nelegalne gradnje, treba definisati jasne i stroge mjere sanacije ”.

Fale i digitalne mape zaštićenih područja

Iz Ministarstva objašnjavaju da Agencija za zaštitu životne sredine treba da uradi digitalne mape zaštićenih područja: “Mi te podatke dobijamo od njih i tako kako ih dobijemo prenosimo ih u prostor. Postoje prostorni planovi nacionalnih parkova, mi imamo svoje granice NP, potrebno je da ih Agencija obilježi na terenu”.

Oni pojašnjavaju da sve zavisi od podataka koje dobijaju od relevantnih institucija, te da je neophodno je da sve institucije uključe aktivno. “I prethodni PP je bio dobar, implementacija je ključ, to je nešto što je izostalo, zbog toga nam se i desilo ovo u prostoru,a ne zbog toga što smo imali loš plan”, zaključuju u Ministarstvu.

Ministarstvo ‘zaboravilo’ dva od četiri područja s UNESCO liste svjetske baštine

Nedovoljno su obrađena ograničenja usljed klimatskih promjena dva područja

Svjetskog nasljeđa UNESCO (istorijsko područje Kotora i Bokokotorskog zaliva i prirodno područje Durmitora), ističe se u komentarima na koncept koji je dostavio Ekspeditio. Oni dodaju i da se koriste neprecizne i nedopustive formulacije za zaštićena područja:  “Crna Gora ima četiri upisana dobra na UNESCO listi svjetske baštine; Sramota je i nedopustivo da dokument ovog nivoa ima ovakve nejasne i neprecizne formulacije i greške”.

Ministarstvo u dokumentu ne pominje tri nekropole stećaka i kotorsku tvrđavu, koji su takođe upisani na listi Svetske baštine UNESCO. Ocjena stanja u poglavlju zaštite kulturne baštine nije zasnovana na stručnim analizama i ne odgovara realnosti, smatraju iz Ekspeditia. “Ovu oblast karakteriše potpuno urušeni institucionalni sistem zaštite,

problematična i neusklađena zakonska rješenja, nepostojanje osnovne dokumentacije uključujući Registar kulturnih dobara, drastičnu devastaciju kulturnog pejzaža…”

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), počeo je sa realizacijom osmomjesečnog projekta: Ima li plana? - Prostorno (ne)planiranje, urbanizam i infrastrukturni projekti u Crnoj Gori, čiji je glavni cilj doprinos evropskim integracijama Crne Gore kroz smanjenje korupcije u sektoru urbanizma, uz povećanje informisanosti i uključenosti građana/ki u procese donošenja odluka o planiranju i uređenju prostora u Crnoj Gori.

Projektom je predviđeno da se sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i analiza konkretnih spornih slučajeva planiranja prostora i izgradnje objekata. Najvažnija istraživanja projekta biće sadržana u bilingvalnoj publikaciji koja će biti objavljena u posljednjim mjesecima realizacije u štampanoj i u formi E-booka, dok će ključni nalazi biti predstavljeni na finalnoj konferenciji. 

Projekat je podržan je kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.