Iako je zaštićeno područje, zaštita nije djelotvorna zbog neadekvatnih zakonskih rješenja, ali i činjenice da se ni ona ne implementiraju na pravi način. Otpad prijeti i zdravlju građana

Tijana Lekić

Gume, građevinski otpad, uginule životinje, ostaci hrane, tekstilni otpadi, djelovi auta, namještaja - nema šta nema na divljim deponijama kojih je obilje na teritoriji parka prirode (PP) “Rijeka Zeta”.

Ovo zaštićeno područje se prostire na 120 kvadratnih kilometara i pripada teritorijama opština Podgorica i Danilovgrad. Podgorička strana obuhvata 26 kvadratnih kilometara i njom upravlja Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice (AUZP), dok je ostatak Parka u danilovgradskoj opštini.

Najveća deponija se prostire na jednom kvadratnom kilometru i nalazi se na Marezi, pored magistrale, u blizini restorana “Imanje Knjaz”, nadomak Podgorice. To je ozbiljna prijetnja za ekologiju, a i za zdravlje građana.

Prema riječima zaposlenih u Službi zaštite AUZP, rendžerima koji kontrolišu dio parka na teritoriji Podgorice, ova velika deponija poplavi sa prvim kišama i tim plavnim područjem otpad se samo širi.

Ilegalne deponije, osim što privlače štetočine kao što su miševi, muve, pacovi koje mogu da šire zarazne bolesti, takođe zagađuju zemljište i podzemne vode, jer otpad često sadrži teške metale i druge opasne supstance.

Nekoliko mjeseci od osnivanja Parka, početkom 2020. godine, AUZP se suočava u operativnom radu sa problemom nejasno definisanih nadležnosti podgoričke Komunalne policije i Ekološke inspekcije kada je u pitanju nelegalno odlaganje otpada.

Iz AUZP su saopštili Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da iz Ekološke inspekcije smatraju da su nadležni samo za opasne otpade, dok je za sve ostale vrste otpada nadležna podgorička Komunalna policija.

Međutim, iz Komunalne policije tvrde da je po Zakonu o zaštiti prirode za sve vrste otpada u zaštićenim područjima nadležna Ekološka inspekcija.

“Kada govorimo o zaštićenim područjima, rendžeri su zaduženi za nadzor terena. Ako konstatuju neke probleme, to javljaju Upravi za inspekcijske poslove kako bi se pokrenuo postupak”, naveli su iz podgoričke Komunalne policije za CIN-CG.

Ta policija, međutim, nije odgovorila na pitanje da li ima nekih zakonskih nedostataka koji ograničavaju njihov rad i koji su to nedostaci.

Još veći problem predstavlja činjenica što Zakon o upravljanju otpadom ne prepoznaje privatno zemljište, pa podgorička služba “Čistoća” nema obavezu da odnosi otpad sa privatnih imanja.

“Vršimo uklanjanje otpada samo po zahtjevu vlasnika privatnih parcela”, kazali su iz “Čistoće” za CIN-CG.

Stručna služba AUZP je, zahvaljujući podacima sa terena koje im prenose rendžeri, napravila detaljnu bazu podataka sa lokacijama i vrstama otpada.

“Sve deponije koje su bile na parcelama koje su državnom vlasništvu, a na koje su ukazali rendžeri prilikom svakodnevnih obilazaka terena, ‘Čistoća’ je uklanjala, ali su često nanovo pravljene”, istakli su iz AUZP.

Brojne divlje deponije koje se nalaze na prostoru PP “Rijeka Zeta” postoje dugo, vjerovatno su bile tu i prije proglašenja ovoga prostora zaštićenim područjem, ali nastavljaju da se šire i nakon proglašenja. Osobe koje nepropisno odlažu otpad, uglavnom biraju vrijeme, pa to čine pretežno noću, potvrđuju iz AUZP.

“Kazne nijesu adekvatne težini učinjenog djela. Tako je prema saznanjima dobijenim od Komunalne policije predviđena kazna za nepropisno odlaganje kamiona otpada bila svega 20 eura”, rekli su iz AUZP za CIN-CG.

Vlasnik privatne parcele u zaštićenom području dužan je da, prema Odluci o komunalnom redu, vodi računa o svom posjedu, a ukoliko to ne radi, inspektor ili rendžer izlaskom na lice mjesta, konstatuje zapisnički zatečeno stanje i ukazuje rješenje subjektu nadzora da svoje dvorište uredi.

“Kazna za fizičko lice je od 20 do hiljadu eura”, naveli su iz Komunalne policije Podgorice.

Zemlje Evropske unije (EU) imaju mnogo strože zakone i praksu. U Italiji je tako prekršajna kazna za onoga koji je uhvaćen da odlaže nelegalno otpad bila od 300 do tri hiljade eura, a od oktobra 2023, čak i povećana i sada iznosi od hiljadu do 10 hiljada eura. Ako su u pitanju opasni otpadi, kazna može ići i do 20 hiljada eura. U italijanskom Zakonu kulurnog nasljeđa i pejzaža navodi se da nije samo onaj ko je nelegalno odložio otpad kriv, već i vlasnik zemljišta na kojem se nalazi otpad može odgovarati.

“Od 2020. do danas nije bilo formiranih krivičnih predmeta zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine otpadom”, saopštili su iz Osnovnog suda Podgorica za CIN-CG.

Krivični zakonik Crne Gore (KZCG) propisuje kazne od tri mjeseca do osam godina zatvora onome ko sakupljanjem, prevozom, preradom, odlaganjem ili odstranjivanjem otpada izazove opasnost za život, tijelo ili zdravlje ljudi ili opasnost - znatnu štetu - u odnosu na kvalitet vazduha, vode ili zemljišta ili za životinjski ili biljni svijet. Ako je djelo učinjeno iz nehata, onda zakon propisuje kazne od novčanih do pet godina zatvora, a u slučaju da je djelo dovelo do teških tjelesnih povreda, teškog narušavanja zdravlja ili smrti jedne ili više osoba, učinilac se može kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Iz AUZP su CIN-CG-u kazali da je prije tri mjeseca u Podgorici održan sastanak predstavnika svih relevantnih ustanova, preduzeća, lokalnih i državnih inspekcija nadležnih za ovu problematiku, kao i drugih koje mogu da da doprinesu rješenju ovoga problema i da je tom prilikom donesen zaključak da se vlasnici parcela na kojima postoje divlje deponije pozovu na razgovor u prostorije Glavnog grada.

“Direkcija za imovinu Podgorice je dobila zadatak da uz pomoć AUZP-ove baze divljih deponija, identifikuje vlasnike i pozove ih na sastanak u Glavni grad, jer postoji mogućnost da neki nijesu ni upoznati u kakvom su stanju njihove parcele”, istakli su iz AUZP.

Na tom sastanku vlasnici će biti informisani o tome da će deponije biti uklonjene, ali da bi, u slučaju ponovnog odlaganja otpada, svako snosio odgovornost za stanje svoga imanja, odnosno da bi protiv njih bio pokrenut postupak.

Često se dešava da neko zapali otpad na ovim divljim deponijama. Tada se javlja rizik po zdravlje stanovništva u blizini. Kada se požari aktiviraju, šire se štetne i otrovne materije - na primjer, sagorijevanje plastičnih materijala generiše dioksine i slična jedinjenja, pa se tako zagađuje vazduh, voda, zemljište…

Blizu najveće deponije se i eksploatiše zemlja, kažu rendžeri sa kojima je razgovarao CIN-CG.

“Uhvatali smo ih kako odatle kradu zemlju i poslije to prodaju”.

Pitanje je kuda odlazi ta zemlja i za šta služi, kao i kakve posljedice po zdravlje njena upotreba može da izazove.

Jedna od pet glavnih tačaka Zelene agende za Zapadni Balkan, koju je Crna Gora potpisala 2020. godine, jeste smanjenje zagađenja vazduha, vode i zemljišta. Sredinom aprila 2024. godine usvojen je Zakon o upravljanju otpadom, ali on se detaljnije ne bavi deponijama na privatnim imanjima u zaštićenim područjima.

Tim više nevladinih organizacija nedavno je predložio da se, u okviru reorganizacije Uprave za inspekcijske poslove, usvoji digitalizacija inspekcijskih službi i prijava. To bi moglo povećati transparentnost, borbu protiv korupcije u ovoj oblasti i efikasnost službi.

Prvo se gradi, pa šta bude, biće

Jedna žena sjedi ispred svoje kuće i čita novine. Pored nje, uz visoku betonsku ogradu rade bageri, rovokopač, grade se temelji… Na Veljem brdu, u zaštićenoj zoni PP, niče čitavo novo naselje. No, to je samo jedno od gradilišta.

Novinarka CIN-CG-a je za potrebe ovog istraživanja, obišla podgorički dio PP “Rijeka Zeta” sa rendžerima AUZP-a i imala priliku da vidi da je na prostoru Veljeg brda u posljednje vrijeme niklo čak sedam bespravnih objekata.

Vide se gotovo postavljeni temelji, betonske ploče i noseći zidovi na pojedinim objektima. Pored većine nedovršenih objekata istaknuto je rješenje Ekološke inspekcije o zabrani gradnje, a manji broj ima i zabranu Građevinske inspekcije.

Ali, samo su neki zbog tih zabrana zaustavili gradnju, a dio ne odustaje. Jedni grade u trećoj zoni zaštite ovog parka prirode, a neko i u drugoj, gdje bi mogli po zakonu biti postavljeni samo privremeni objekti.

Nijedan od ovih objekata nije porušen. Interesantno, na jednom objektu koji se već mjesecima gradi, radnici su slobodno kopali ispred ekipe CIN-CG, iako vlasnik tog objekta u tom momentu nije imao saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine (EPA). CIN-CG je saznao da je saglasnost od EPA dobijena dan nakon naše posjete.

Ovakvi slučajevi ukazuju na pogubnu praksu koja je učestala u Crnoj Gori - prvo se gradi bez dozvola, pa šta bude. Dozvole se traže naknadno i tako se legalizuju mnogi objekti.

Rendžeri objašnjavaju da su oni koji grade u zaštićenom području u početku pomalo i “štrecali” od službe zaštite Agencije za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice.

“Međutim, kako vrijeme prolazi i oni vide da ozbiljnijih sankcija nema, svi su krenuli da grade, pa šta bude da bude… Inspekcija izađe, dobiju prijavu, a onda nastave da grade”.

Kazne za bespravnu gradnju koja uništava životnu sredinu uglavnom uslovne

Rendžeri su u proteklom periodu podnijeli 11 zahtjeva za reagovanje Ekološkoj inspekciji i osam zahtjeva Građevinskoj inspekciji zbog bespravne gradnje u parku prirode “Rijeka Zeta”.

Za nadzor na protivpravno izgrađenim objektima, shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, zadužena je Urbanističko-građevinska inspekcija u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MDUP).

Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, Ekološka inspekcija nadležna je da vrši kontrole u zaštićenim područjima.

“Što se tiče ilegalne gradnje, od 2020. godine donoseno je 14 rješenja o zabrani daljih aktivnosti, a podneseno šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i jedna krivična prijava”, kažu iz Ekološke inspekcije za CIN-CG.

Objašnjavaju i da se, u zakonskom smislu, dešava paradoks. Naime, trenutno važećim Zakonom o zaštiti prirode nije propisana prekršajna odgovornost za fizičko lice ukoliko vrši radnje, aktivnosti i djelatnosti u zaštićenom području prirode bez dozvole Agencije za zaštitu prirode, iako bi to trebalo da postoji.

“Smatramo da bi trebalo primijeniti tu zabranu i kaznu i kroz druga dokumenta, kao što je prostorno-planska dokumentacija”, navode još iz Ekološke inspekcije.

CIN-CG do objavljivanja ovog teksta nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja koja je uputio Urbanističko-građevinskoj inspekciji.

Iz Osnovnog suda Podgorica su saopštili za CIN-CG da je od 2020. do danas formirano 35, a donijeto je 29 presuda zbog krivičnog djela građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje. Te presude se odnose na bespravnu gradnju na čitavoj teritoriji Glavnog grada. U svim presudama u koje je CIN-CG imao uvid, kazne su uslovne, samo je u jednom slučaju, koji se tiče produženog krivičnog djela, sud izrekao kaznu kućnog zatvora od tri mjeseca, iako je za ovo krivično djelo predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Od 29 presuda, samo dvije se tiču parcela koje se nalaze u parku prirode “Rijeka Zeta”, na prostoru Veljeg Brda, i obje kazne izrečene u njima su uslovne.

CIN-CG-u je iz Osnovnog suda Podgorica rečeno da od 2020. godine do danas nije bilo formiranih predmeta zbog krivičnog djela protivpravna izgradnja, stavljanja u pogon i rad objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu. Nije bilo ni pravosnažnih presuda koje se odnose na navedeno krivično djelo. Za ovo djelo kazne su od šest mjeseci do 12 godina zatvora.

U Italiji mogu da otuđe vlasništvo nad parcelama gdje se ilegalno gradi

U zemljama Evropske unije, recimo Italiji, pravni zastupnik zaštićenog prirodnog područja, kao što je to u Crnoj Gori AUZP, može da izda rješenje za momentalnu obustavu radova i vraćanje zaštićenog područija u pređašnje stanje. Onaj ko je naručio gradnju, ali i firme koje su pristale da grade nezakonito, imaju zakonsku obavezu da snose sve troškove oko saniranja uništenog područja, u protivnom opština ima pravo i da otuđi ruinirano vlasništvo.

Crnoj Gori predstoji još dug put, ne samo da uskladi prakse sa onima u EU, već da implementira sopstvene zakone, koji se često krše, priroda zaštićenih područja i zdravlje ljudi se uništavaju, a za to gotovo niko ne odgovara.

Izražen krivolov na ptice

Devastaciji parka prirode “Rijeka Zeta” doprinosi i krivolov. Na meti su uglavnom ptice.

Nedjeljom je dozvoljen lov, ali se čak i drugim danima mogu pronaći vabilice koje se sastoje od zvučnika, nosača zvuka (npr. mp3 plejer) i baterije, što nije dozvoljeno.

Tokom noći mogu se čuti zvuci koji oponašaju pjesmu prepelica, koji su toliko glasni i čuju se nekoliko kilometara. Prepelice taj zvuk mami zbog hrane i odmora. Tako zvukovima obmanute ptice slijeću i čekaju zoru kada dolaze krivolovci i ubijaju ih.

Crnogorski Zakon o divljači i lovstvu jasno zabranjuje upotrebu vabilica prilikom lova, jer se na taj način divljač masovno uništava.

“S obzirom na količinu ispaljenih patrona koju smo našli u lugovima, nemoguće je da je toliko ptica ubijeno tokom vikenda na jednom mjestu, ako prethodno nijesu namamljene”, objašnjavaju rendžeri za CIN-CG.

U Crnoj Gori je do sada registrovano 352 vrsta ptica, a to je čak 65 odsto vrsta biodiverzitetskog bogatstva Evrope, gdje ima oko 533 vrste.

Na teritoriji parka prirode “Rijeka Zeta” registrovane su i brojne biljne i životinjske vrste, kao i Natura 2000 staništa, koja su zaštićena zakonima EU.

Rendžeri za CIN-CG kažu da je riblji krivolov zasada manje izražen u podgoričkom dijelu Parka kojim oni upravljaju, iako naiđu na neki sakriveni čun. Ulovljena riba nije preporučljiva za ishranu, baš zbog zagađenja.

Firma Branimira Martinovića izrasla u Đukanovićevo vrijeme u glavnog farmaceutskog distributera u decenijama za nama ostvarila promet od više stotina miliona, ali i dalje drži potpuni monopol i čini bespredmetnim tendere u ovoj oblasti

Predrag NIKOLIĆ

Na osnovnoj, doplatnoj i listi ljekova sa posebnim režimom, koje idu na teret Republičkog fonda za zdravstvo (FZO), nalazi se 906 brendiranih medikamenata. Za 92 odsto ovih ljekova zastupnik ili ovlašćeni distributer je Glosarij, Branimira Martinovića, sa firmama kćerkama Glosarij CD i Medica! Kompanija Farmerga, koja je u vlasništvu njemačke grupacije Fenix, zastupnik je za 7,5 odsto ljekova, dok ostatak od 0,5 odsto otpada na par manjih crnogorskih farmaceutskih kompanija.

“To faktički znači da je za 92 odsto ovih ljekova koji se pojavljuju na tenderima u sistemu javnih nabavki unaprijed poznat dobavljač jer je on ovlašćeni zatupnik i distributer, tj. u ovom slučaju kompanija Glosarij sa firmama kćerkama. Isto se odnosi na kompaniju Farmerga i ostale koji učestvuju u prometu. Ovakvo stanje pokazuje svu besmislenost organizovanja javnih tendera jer je na svakom unaprijed poznat pobjednik”, piše u oktobru prošle godine Goran Marinović, donedavni direktor Montefarma, institucijama i predlaže izmjenu takve prakse u sklopu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojom bi ova državna kompanija ili FZO preuzeli makar dio poslova oko nabavke ljekova.

Umjesto reakcije Vlade i plana za prekid višedecenijskog monopola privatne kompanije na tržištu ljekova koje stalno raste i premašuje 100 miliona eura, uslijedila je Marinovićeva smjena. Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun, iz Pokreta Evropa sad (PES), zaprijetio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Marinovića, zbog navodnih zloupotreba.

Marinović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrdi da je njegovo razrješenje politički motivisano. Tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) opozicija je optuživala firmu Glosarij za privilegovanu poziciju, tvrdila je i da je ova kompanija jedna od najznačajnijih pokrovitelja stranke Mila Đukanovića.

Nakon smjene vlasti 2020, predsjednik Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević tvrdio je da Milojko Spajić dok je bio ministar finansija u 42. Vladi sklopio nelegalan posao sa ovom firmom, a kasnije i da je ona jedan od finansijera izborne kampanje PES-a.

Prije nego što se povukao, na početku izborne trke za predsjednika države, Spajić je u februaru 2023. predizbornu kampanju počeo iz Gradske kafane na Cetinju, koja je u vlasništvu Martinovića.

DOMINACIJA

Glosarij nakon promjene vlasti nije samo zadržao monopol koji je imao za vrijeme DPS-a, već su profiti i skočili, pa je ova firma dvije godine zaredom 2021. i 2022. dobila priznanje za najveću rastuću kompaniju.

Glosarij je u posljednje tri godine imao poslovne prihode veće od trećine milijarde eura, tačnije 340 miliona (2021 - 99.895.446, 2022 - 112.776.871, 2021 - 128.268.040), sa neto dobiti koja je svake godine iznosila preko pet miliona eura - za tri posljednje godine preko 16 miliona eura.

CIN-CG je došao do dokumentacije koja govori o sistemski ozakonjenom monopolu.

Budžet Montefarma za nabavku ljekova u prošloj godini bio je 99,1 milion eura. Udio Glosarija u tom budžetu je bio 83,15 odsto. Nakon rebalansa budžet je povećan na 115,4 miliona eura, a Glosariju je ukupno otišlo 71,38 odsto novca. Ukupno 82,4 miliona eura. Većinski udio ova je kompanija imala i u prethodne dvije godine.

“Pretpostavlja se da učesnik na tržištu ima dominantan položaj na tržištu proizvoda (roba ili usluga) ako je njegov udio na relevantnom tržištu veći od 50 odsto”, navodi se u članu 14 Zakona o zaštiti konkurencije.

Dalje se navodi da se “pretpostavlja da dva ili više učesnika na tržištu imaju dominantan položaj na tržištu roba i usluga ako između njih ne postoji značajna konkurencija i ako je njihov ukupni udio na relevantnom tržištu veći od 60 odsto (kolektivna dominacija)”.

Prema praksi i propisima Evropske unije ovakvi monopoli, posebno u osjetljivoj oblasti nabavke ljekova, veoma su opasni i nezamislivi, jer su prijetnja javnim finansijama i zdravstvenom sistemu. Međutim, crnogorske vlasti, pa ni Agencija za zaštitu konkurencije, nijesu imali adekvatnu reakciju na ovaj problem. Prema informacijama CIN-CG, strani stručnjaci, predstavnici Svjetske banke i drugih relevantnih institucija, upozoravali su na ovaj monopol i opasnosti koje on nosi kako zbog moguće korupcije, tako i zbog nepostojanja prave konkurencije.

Ali, iako je Glosariju i samodozvoljena apsolutna dominacija i monopol na tržištu ljekova, to nije bilo dovoljno, pa sa dvije povezane firme, Glosarij CD i Medica, ostvaruje, kako Zakon kaže, i kolektivnu dominaciju. Glosarij CD je tokom prošle godine iz budžeta za nabavku ljekova prihodovao 13,6 miliona eura, a Medica 6,4 miliona, zajedno sa Glosarijem ukupno 102,5 miliona. Ukupno u ove tri firme prošle godine je otišlo 88,8 odsto budžeta. Pretprošle godine 76,68 odsto, a 2021. 76,30 odsto ukupnog budžeta za ljekove.

Firma Farmerga prošle godine je učestvovala sa 17,29 odsto u novcu iz budžeta, sa 19,9 miliona eura, 2022. 17,17 odsto - 13,1 milion eura, 2021. sa 14,6 miliona, procenat učešća u ukupnom budžetu je bio 18,67 odsto.

Svekupuno, privatne kompanije su tokom prošle godine povukle 106 odsto novca iz opšteg budžeta za nabavku ljekova. Statistika je prebacila 100 odsto, zbog rebalansa budžeta.

MONTEFARM NE UVOZI, OSIM KAD JE HITNO

Državne firme Montefarm u ovim milionskim transakcijama nema.

”Montefarm nije uvezao nijedan lijek posljednjih sedam, osam godina. Sem veoma rijetko preko hitnih nabavki, kada ljekovi nedostaju, i za to odobrenje da Ministarstvo zdravlja”, kaže za CIN-CG Goran Marinović.

“Ovo je ključni momenat da se sa zakonskim rješenjima koja su vrlo jednostavna sa ovakvom praksom raskrsti, spriječi bespotrebno rasipanje sredstava i, u krajnjem, pune privatni džepovi pojedinaca. Dok se ovo ne riješi, potpuno je nebitno ko će organizovati proces javnih nabavki jer je pobjednik svih tendera unaprijed poznat”, navodi Marinović u pismu institucijama koji je uputio u oktobru prošle godine.

Marinović predlaže da se promjenom zakona omogući Montefarmu kao državnoj kompaniji da direktno nabavlja ljekove od proizvođača. U tom slučaju, država bi mogla za sebe da uzme sve rabate ili skrivene rabate koje proizvođači daju distributerima, što predstavlja u prosjeku 30 odsto prometa. Precizira da bi na taj način ušteda u nabavci ljekova koji se nalaze na listama bila između 28 i 30 miliona eura godišnje.

U ovom dokumentu navodi se da sadašnje crnogorsko farmaceutsko tržište karakterišu osobine koje nijesu poznate ni u regionu, niti u Evropi, te da su one produkt decenijske privatizacije države.

Sve je počelo prije tri decenije kada je 1991. Skupština osnovala državnu ustanovu Montefarm, sa ciljem da vrši snabdijevanje stanovništva i zdravstvenih ustanova ljekovima i ostalim sredstvima za liječenje.

Godinu kasnije, na Cetinju se osniva prva privatna veledrogerija u Crnoj Gori - Glosarij. Desetine firmi za trgovinu ljekovima tokom devedesetih su propale, ali ne i Glosarij, on je u novom milenijumu sve bolje poslovao.

Počeci stvaranja monopolske pozicije datiraju s kraja devedesetih.

“Svi ministri zdravstva i direktori Fonda zdravstva primaju mjesečno korupcionašku nadoknadu u kešu od farmaceutske mafije. Tu praksu je uveo Ramo Bralić iz SDP-a sa Acom Đukanovićem”, saopštio je više puta Medojević: “Zato treba svu imovinu ministara zdravstva i Fonda od 1998. koju ne mogu da opravdaju svojim regularnim prihodima konfiskovati!”.

Istraživački centar MANS objavio je da su Glosarij i Farmegra bile među privilegovanim firmama kojima je 2013. godine Investiciono razvojni fond (IRF) pomagao kroz dodjelu povoljnih kredita, ali i kroz otkup njihovih milionskih potraživanja, svakoj po 1,8 miliona eura.

Posao se širio, pa je Martinović 2012. osnovao i firmu Glosarij CD.

U ranijem istraživanju CIN-CG je prezentovano da je Glosarij od 2012. do 2017. za ljekove i medicinska sredstva od države dobio preko 90 miliona eura. To je gotovo polovina sredstava kojima je Monterfam raspolagao za nabavku ljekova iz državnog budžeta.

Znatan dio ove cifre dobio je Glosarij, dok je na čelu Montefarma bio Budimir Stanišić. Nakon što je završio sa direktorskim mandatom, početkom 2017. bivši direktor Montefarma Stanišić kupuje polovinu akcija u firmi Medica, sa kojom je ranije u ime države sklapao ugovore za nabavku ljekova. Drugu polovinu kupuje sin vlasnika Glosarija Goran Martinović, koji napušta ovu kompaniju početkom 2018. i danas radi u Glosariju.

Potreba za ljekovima stalno raste, o tome svjedoči i budžet Montefarma koji je 2012. bio 36,99 miliona, da bi 2016. porastao na 49,43 miliona. Glosarij je 2014. za ljekove dobio 31,6 miliona iz Montefarmovog budžeta, koji je iznosio 42,5 miliona. Zvanični podaci govore da se od 2018. do 2022. farmaceutska potrošnja u Crnoj Gori gotovo udvostručila - sa 61,4 miliona na 119,4 miliona eura. To je rast od u prosjeku 18 odsto godišnje, dok je broj propisanih recepata rastao u prosjeku za pet odsto godišnje - sa pet na 6,2 miliona.

ŠTA SU PRIČALI RADUNOVIĆ, ČIRGIĆ, HRAPOVIĆ

Problemi u tenderima za nabavku ljekova potencirani su i za vrijeme DPS vladavine. Tako je 2012, tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović poručio tadašnjem ministru finansija Miloradu Katniću da će, ukoliko Zakon o javnim nabavkama ne bude hitno izmijenjen, zbog komplikovanih i dugih procedura crnogorsko tržište da zahvati nestašica ljekova većih razmjera.

“Raspisan je tender za nabavku insulina, ali je zbog žalbe za 57 dana odložena nabavka ovog lijeka koji ‘čuva’ zdravlje dijabetičarima. Pitam se ko ima pravo da ugrozi živote 35.000 dijabetičara u Crnoj Gori i to samo zato jer tako kažu procedure koje nemaju veze sa životom”, kazao je tada Radunović.

On je tada naglasio da je “neko ko sjedi u nekim kancelarijama koje su daleko od života, stavio u istu ravan nabavku građevinskog materijala, cementa ili opeke sa nabavkom ljekova”.

Tvrdnje o monopolu u ovom visokoprofitabilnom biznisu mogle su se čuti i 2017. Fond za zdravstvo je od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu bio Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica. Istakli su i da se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu. Naveli su i primjere pojedinih ljekova čija je cijena za dvije godine povećana i do 97 odsto.

Kada je krajem 2018. izbila afera o visokim cijenama ljekova koje su od tri do pet puta skuplji nego u Srbiji, reagovalo je i Ministarstvo zdravlja, na čijem je čelu tada bio Kenan Hrapović. Iz Ministarstva zdravlja su upozorili veledrogerije i nosioce dozvola za promet ljekova u Crnoj Gori da će u slučaju nastavka postojanja dvostrukih cijena, kao i neprimjereno visokih cijena medikamenata biti prinuđeno da o istom obavijesti nadležne organe za zaštitu konkurencije - Ministarstvo ekonomije i Agenciju za zaštitu konkurencije. Od prijave nije bilo ništa, a u to vrijeme iz Atlas grupe su tvrdili da je Hrapovićev prethodnik Budimir Šegrt, koga je Milo Đukanović nametnuo kao direktora bolnice u Meljinama, preko veledrogerije Glosarij i Montefarma zaduživao tu bolnicu i izvlačio pare.

Prije par godina Medojević je u Skupštini izjavio da nadležni ne hapse vlasnika Glosarija zbog nezakonitih radnji jer je kum glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je krajem 2021. otkrila da je Katnić u julu 2009. za 67.800 eura kupio stan od 54 metra kvadratna u podgoričkoj Ulici Vasa Raičkovića. Svega četiri mjeseca nakon toga, Katnić je taj stan prodao kompaniji Glosarij za 96.000 eura. Katnić je povećanje vrijednosti stana od blizu 30 hiljada eura, koja se desila u svega nekoliko mjeseci, pravdao ulaganjima u rekonstrukciju. MANS je tvrdio da je riječ o korupciji kroz poklon.

Kada je počela pandemija, za četiri mjeseca Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) uplaćeno je preko osam miliona eura donacija za borbu protiv korona virusa. NKT je od doniranog novca potrošio 1,7 miliona. Najviše novca iz ovog fonda uplaćeno je firmi Glosarij - 537.837 eura. Opozicija i javnost su se pitali kako to da je humanista Hajriz Brčvak poklonio respiratore koji su prema fakturama, koje je objavio javnosti, koštali 4.700 i 5.000 dolara, dok je Glosarij respiratore kupovao i državi prodavao za 19.000 eura.

FOND PRED KOLAPSOM, POZIVI NOVOVIĆU I IDEJA ABAZOVIĆA

Nakon pandemije i promjene vlasti iz Fond za zdravstveno osiguranje su obavijestili da je zdravstveni sistem pred kolapsom. Ispostavilo se da FZO duguje oko 45 miliona veledrogerijama i dobavljačima koji isporučuju ljekove Montefarmu, od čega čak 75 odsto ili skoro 30 miliona samo jednom privrednom subjektu - Glosariju, saopštio je tadašnji direktor Fonda Dragoslav Šćekić. Krajem 2021. Šćekić je pozvao tužilaštvo da ispita ko je i kako doveo zdravstveni sistem u podređen i kontrolisan položaj. Ukazao je da Montefarm ne može vršiti uvoz, već sve ljekove mora da kupuje od veledrogerije Glosarij, koja je po tom osnovu fakturisala 114 miliona eura u prethodne dvije godine.

Šćekić 2022. postaje ministar zdravlja, a Pokret Evropa sad ga optužuje za brojne propuste u zdravstvu. Iz Montefarma u septembru 2022. odgovaraju na prozivke PES-a koje su upućene njima i ministru, uz optužbe bivših ministara Spajića i Jakova Milatovića.

“Nedospjeli dugovi u 2021. godini, a koji su dospijevali krajem te godine prema dobavljaču Glosarij u iznosu od 15 miliona eura, na vaše insistiranje jednostavno su putem faktoringa prenešeni u 2022. godinu uz čvrsto obećanje da će ta sredstva biti planirana budžetom za 2022. godinu. Naravno, ništa od vašeg obećanja’’, naveli su iz Montefarma.

U isto vrijeme, Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da ispita posao iz 2021. između tadašnjeg ministra finansija Spajića i firme Glosarij, u kome je država dala garancije i preko cesije platila 17 miliona.

U martu prošle godine na sjednici Vlade tadašnji ministar zdravlja Dragoslav Šćekić kazao je da je potrebno stati na put farmaceutskoj mafiji. Tada je premijer Dritan Abazović izjavio da bi Montefarm trebalo da pokrene ideju početka pravljenja fabrike koja bi proizvodila ljekove u Crnoj Gori.

“Montefarm je ciljano u Crnoj Gori postao Glovo za ljekove. On je samo jedan distributivni centar. Umjesto da proizvodi ljekove, Montefarm je sveo sve da bude mjesto gdje razni ljekovi dolaze i onda se transportnim vozilima voze prema apotekama. Možda je to bila vizija prošle vlasti. Odgovorno tvrdim da Montefarm može da počne da radi proizvodnju ljekova, makar onih široke potrošnje”, istakao je Abazović.

ZAUSTAVLJENI PLANOVI ZA FABRIKU LJEKOVA

Marinović za CIN-CG kaže da su napravili predelaborat za fabriku. Po elaboratu nijesu trebali da se zadužuju jer su mogli da gradnju finansiraju placem od 6.300 kvadrata koji Montefarm ima pored Atlas kapital centra. Prema planu, procjenjuje se da bi ljekovi proizvedeni u novoj fabrici zauzeli oko 40 odsto tržišnog udjela, s mogućnošću povećanjau zavisnosti od zahtjeva domaćeg i izvoznog tržišta. Marinović navodi da je planirano 400 zaposlenih, te da bi u prvoj godinu profit bio pet miliona, a u petoj 25 miliona. Pored tržišnog efekta, u sklopu fabrike otvorile bi se i nedostajuće laboratorije, a fabrika bi imala veliki značaj za stvaranje rezervi ljekova koje Crna Gora sada nema.

U Planu razvoja iz okobra prošle godine navodi se da je prioritet da Crna Gora napravi bar jednu fabriku esencijalnih ljekova. Kao jedna od bitnih stavki navodi se i da je Crna Gora jedina u okruženju koja nema svoju galensku laboratoriju (proizvodnja jednostavnih ljekova malih serija) i prijeko je potrebno da se što prije formira.

“Prema planu nova galenska laboratorija u okviru Montefarma proizvodila bi od 180 do 200 galenskih ljekova - preparata na površini od oko 700-900 kvadrata i sredstva potrebna za njeno formiranje iznosila bi između 880 hiljada i milion eura”. Realizacija je stala prošle jeseni u Ministarstvu finansija.

Godinu dana od javnog iniciranja ovog projekta sve je po starom. Glosarij je za posljednje tri godine i tri mjeseca ove dobio 226 tendera. U strukturi kupaca dominira Montefarm sa 94 odsto, slijedi KCCG sa tri odsto, Institut za javno zdravlje i ostali sa po jedan odsto.

VEZA V.D. DIREKTORA MONTEFARMA I GLOSARIJA

Posao se širi, pa Martinovići imaju i jednu od najvećih privatnih apoteka Tea Medica, a vlasnik Glosarija Martinović ima 33 odsto udjela u zdravstvenoj ustanovi Moj lab, koja ima tri poliklinike u Podgorici, Ulcinju i Budvi, i laboratorije u 10 crnogorskih gradova. Suvlasnici sa istim udjelom u Moj labu su Dragan Bokan, vlasnik Volija, i nekadašnji direktor KCCG, hirurg Milan Mijović.

Ministar zdravlja Vojislav Šimun iz PES-a optužio je nedavno u Skupštini Marinovića da su u vrijeme njegovog mandata rasli neki lobiji, uz tvrdnju da on sam niti je dio, niti planira da bude dio farmaceutskog lobija.

“Jedna veledrogerija imala je 2021. godine udio u budžetu od 83,8 odsto, naredne godine 106,4 odsto, a 2023. imala je 90 odsto, a druga kompanija 18 iz prostog razloga što je prodavala jedan mnogo skuplji lijek”, istakao je Šimun.

Najavio je i da će sve predati tužilaštvu.

Nakon Marinovićeve smjene, za v.d. direktora Montefarma imenovan je Aleksandar Bogavac. U njegovoj biografiji piše da je radio kao referent prodaje i medicinski predstavnik ​​​u firmi Farmegra, te da je obavljao funkciju ​supervizora marketinga i prodaje ​​​u firmi Alkaloid u Podgorici.

Inače, autorizovani distributer skopske fabrike Alkaloid za Crnu Goru je Glosarij.

Ljekovi, biznis i košarka

Vladimir Martinović je vlasnik četiri firme - Glosarij, Glosarij CD, Keywork Estate i Monte resort. On najveći poslovni prihod ostvaruje preko Glosarija - tokom prošle godine 128 miliona eura, a dobit je bila 5,6 miliona.

Prihod preko Glosarij CD 2023. je bio 14,7 miliona, a neto rezultat 3,1 milion.

Keywork Estate, u kojoj je Martinović takođe stoprocentni vlasnik, imala je u prošloj godini prihod od 411 hiljadu, a dobit od 191.964 eura.

Monte resort u posljednje tri godine imao je prihod od 200 hiljada, s tim da je dobit sa 6.000 iz 2021, pretprošle i prošle godine bila 94.000.

Preko firme Glosarij, Martinović je vlasnik 10 odsto The Badger MNE, a firma posljednje tri godine nije imala poslovnih prihoda, prošle je bila u gubitku od 22 hiljade eura.

Do septembra 2022, Martinović je bio vlasnik i Gradske Cetinje, sada su vlasnici Jovan Martinović i Marko Martinović. Poslovni prihod od 1,3 miliona ostvarila je tokom 2023, uz dobit od 77 hiljada eura.

Martinović je bio suvlasnik i izvršni direktor firme Evergreen koja je od kraja 2005. u blokadi. Iznos blokade 629 eura. Do sredine 2016. Martinović je bio vlasnik 50 odsto udjela u firmi Terra Properties d.o.o. Beograd, koja je u blokadi od oktobra 2018, sa dugom od 152 hiljade eura. Do 2014. bio je suvlasnik u porodičnom preduzeću Monte vila Kotor koje je u likvidaciji.

U Glosariju M i Glosariju PH, koji su takođe u likvidaciji, Martinović je bio indirektni vlasnik. Suvlasnik je bio i u obrisanom preduzeću Sensilab.

Do maja 2008. bio je suvlasnik Baypharm, čiji je zastupnik do 2013. bio Oleg Obradović, nekadašnji predsjednik Odbora Prve banke braće Đukanović i jedan od glavnih aktera afere Telekom. U ovom preduzeću stečajni postupak je uveden krajem 2022. Poreski dug iznosi 352 hiljade eura.

Martinovićevi sinovi vlasnici su jedne od najvećih apoteka u Crnoj Gori Tea Medica, koja je prošle godine imala poslovni prihod od 21 milion eura, i dobit od 972 hiljade.

Sa po trećinu udjela Martinović, Dragan Bokan i Milan Mijović vlasnici su zdravstvene ustanove Moj lab. Profit u ovoj firmi je sa 2,8 miliona 2021, u 2022. pao na 50 hiljada, da bi u prošloj godini bio u minusu od 462 hiljade.

Pored zdravstva, navedenu trojicu povezuje i košarka. Mijović je bivši ljekar Košarkaškog kluba Budućnost i košarkaške reprezentacije Crne Gore. Bokan je na čelu uprave, a Martinović član Uprave Budućnost Volija.

Da podsjetimo da je dugogodišnji predsjednik Košarkaškog saveza bio Milo Đukanović.

. 

Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu firme Tehnoput na koji je saglasnost dala Agencija za zaštitu životne sredine temelji se na podacima starim čak sedam godina. Nijedna od firmi koje uništavaju Cijevnu i Moraču nema vodnu dozvolu, ali nesmetano rade 

Predrag NIKOLIĆ/Andrea PERIŠIĆ 

Izloženi buci i vazduhu koji se miješa sa česticama asfalta i pijeska i raznim drugim štetnim materijama – žive mještani i mještanke naselja Donja Cijevna i Mahala, od kojih neki imaju kuće svega pedesetak metara od čak tri postrojenja za proizvodnju asfalta. 

Sve je to na obali Cijevne, rijeke koja je većim dijelom zakonski zaštićena, ima status spomenika prirode i koja zajedno sa Moračom napaja ugroženo vodoizvorište Bolje sestre, koje se inače nalazi na UNESCO-voj mapi 150 najznačajnijih izvora karsta na svijetu. Nasuprot asfaltnih baza, na drugoj obali rijeke, nepregledni su zasadi Plantaža, kao i ljekovitog bilja, smilja koji su takođe ugroženi zbog štetnih čestica.

Uz obalu rijeke nekoliko preduzeća ima baze sa kompletnom mehanizacijom, drobilicama i voznim parkom - Putevi, Bemax i Genex, kao i firma Tehnoput. Posljednja je nedavno od Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) dobila saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu i dozvolu za rad. Taj elaborat, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), temelji se na podacima starim čak sedam godina, od kojih se mnogi ne odnose baš na tu lokaciju. 

Iz EPA za CIN-CG ističu da je njihova saglasnost na Elaborat samo jedan u nizu dokumenata koji je potreban firmi Tehnoput da obavlja svoje radove i da bi, da im ga nijesu odobrili, mogli da rizikuju tužbu i plaćanje odštete toj firmi. ,,Nijesmo mogli da pronađemo nijedan zakonski osnov da im ne izdamo saglasnost na Elaborat“, navode iz Agencije.  

Kompanija Tehnoput Saše Aćimića svoju djelatnost proizvodnje betona i eksploatacije šljunka obavljala je na državnom zemljištu. Od 2012. pokušali su da za svoje objekte dobiju građevinsku dozvolu i u tome nijesu uspjeli. U januaru 2023. građevinska inspekcija i policija zapečatili su asfaltnu bazu Tehnoputa na Cijevni. Međutim, pečat je ubrzo skinut i nastavljeno je sa nelegalnim aktivnostima. Reagovalo je tužilaštvo i Aćimić je uhapšen, ali je ubrzo pušten da se brani sa slobode.

Kada je u februara 2023. srušeno postrojenje druge kompanije Montenegro Petrola, mještani i javnost su se ponadali da je na vidiku kraj krađe šljunka i da se uvodi red u ovu oblast.

Međutim, nedavno izdavanje ekološke saglasnosti Tehnoputu je potvrda da se baš i ne ide u tom pravcu. 

,,Ponadali smo se da je stvar riješena. Ali sve je bila farsa. Nikada baze nijesu prestale da rade – od šest ujutru do četiri popodne. Baza ‘Puteva’ je bila primitivna baza, a onda su postavili novu, prije godinu i po dana i počela je da radi, bez vodne dozvole i ostalog. Krađa šljunka nije zaustavljena, a sada taj posao rade oni sa političkom podrškom ili dobrim familijarnim konekcijama…”, kaže za CIN-CG mještanin Donje Cijevne Saša Bošković. 

Koliko je pogubna ilegalna eksploatacija šljunka najbolje pokazuje podatak da je izdašnost Boljih sestara 2010, kada su izabrane za izvor sa kojeg će se napajati crnogorsko primorje, bila 2.600 litara u sekundi, a 2020. gotovo osam puta manje – 334 litra u sekundi. U 2021. i 2022. godini izdašnost je bila 265.  Ipak, nakon određenih aktivnosti države, 2023. izdašnost je uvećana za dva i po puta i bila je 677 litara u sekundi. 

Iz Regionalnog vodovoda – Crnogorsko primorje (Vodovod) za CIN-CG objašnjavaju da aktivnosti na zaustavljanju nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska do početka 2023. godine nijesu davale očekivane rezultate i da je izdašnost u kontinuitetu padala. Dno korita rijeke Morače u II zoni sanitarne zaštite spuštalo se, navode, ispod dozvoljenih 10 metara nadmorske visine, a na nekim mjestima je spušteno čak ispod tri metra. 

Nadaju se da će dodatne količine koje su već ugovorene uz zahvaćenu vodu iz izvorišta Bolje sestre biti dovoljne za ovu ljetnju turističku sezonu. ,,Izgradnjom pješčane ustave očekuje se obezbjeđenje povećanja izdašnosti vodoizvorišta za dodatnih 50 do 70 litara u sekundi. U toku su aktivnosti za izgradnju filterskog postrojenja za prečišćavanje vode koje treba da obezbijedi dodatnih 100 litara u sekundi“, navode iz Vodovoda. 

Audio izjava: Saša Bošković

Nijedna od firmi nema vodne dozvole 

Svi mještani sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da nijedna od firmi koje upravljaju asfaltnim bazama nema vodne dozvole koje izdaje Uprava za vode. 

CIN-CG-u su te navode potvrdili i iz Uprave za vode. 

,,Nijesmo izdali nijednu vodnu dozvolu za postrojenja - asfaltne baze na Cijevni. Za sprovođenje propisanih mjera i obaveza sa stanovišta upravljanja vodama, Zakon o vodama ne prepoznaje obavezu investitora da prije dobijanja saglasnosti na Elaborat o procjeni uticaja naživotnu sredinu mora prethodno pribaviti vodnu dozvolu. Međutim, taj zakon je izričit - za korišćenje objekata i postrojenja upotrebna dozvola ne može se izdati bez prethodno pribavljene vodne dozvole“, navode iz Uprave. 

Iz Agencije ističu da je ovaj problem od početka predimenzioniran, jer bez vodne dozvole, ova firma ne može zakonski da radi. Međutim, sve ove firme i dalje nesmetano rade, iako nemaju vodnu dozvolu. 

Prema Zakonu o vodama, asfaltna baza je objekat koji bi mogao imati značajan uticaj na zagađenje voda i zbog toga za dobijanje vodne saglasnosti na te objekte važe strogi kriterijumi. Neki od njih odnose se na način eksploatacije, mjere sanacija, procjene uticaja na živi svijet u vodi i okolna izvorišta, evidenciju izvađenih količina materijala, kao i brojne druge uslove.  

Postavlja se pitanje kako je moguće da ova preduzeća i dalje nesmetano rade i dobijaju zeleno svijetlo od državnih institucija kada je u februaru 2023. Vlada Crne Gore usvojila ,,Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojasa uz rijeke Moraču i Cijevnu sa elementima ekološke katastrofe” i zadužila tadašnje Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i EPA da hitno uklone i sruše objekte koji se nalaze u ovom prostoru.  

CIN-CG se obratio Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) sa pitanjima koliko je trenutno objekata za ekspolataciju sljunka na Morači i Cijevni, da li rade i zašto nijesu uklonjeni kao postrojenje firme Montenegro petrol. I pored dužeg čekanja, do objavljivanja ovog istraživanja nijesmo dobili odgovore. 

Najveći je problem, ističe za CIN-CG direktor NVO Ozon Aleksandar Perović, obesmišljavanje sistema. ,,Ako se, recimo, vodna dozvola i ekološka saglasnost kose, odnosno jedne ima, a druge ne, to ukazuje na izostanak međusektorske saradnje i otvara prostor za preispitivanje koruptivnih momenata, kao i nedostatak stručnosti. Nemoguće je da se institucije koje se bave zaštitom životne sredine, konkretno voda, ne slažu“, smatra on. 

Iz EPA najvljuju da će pokušati da okončaju nesaradnju. CIN-CG saznaje da će, do kraja mjeseca, na inicijativu Agencije biti održan sastanak sa predstavnicima Uprave za vode, Regionalnog Vodovoda – Crnogorsko primorje i Opštine Zeta, koja tek treba da se razgraniči sa Glavnim gradom, kako bi se predstavnici svih ovih institucija dogovorili oko rješenja za problem asfaltnih baza. 

Prostorni planovi koji su na snazi mjesto na kom se nalaze sve ove baze tretiraju kao industrijsku zonu. Tu je praktično zakonski moguće sagraditi i nuklearnu elektranu, ako bi neko došao na tu ideju. Zbog toga je, smatraju iz Agencije za zaštitu životne sredine, jedino održivo rješenje moratorijum na gradnju. Dok se ne donesu novi prostorni planovi kojima će se izmijeniti namjena ovog prostora. 

,,Na području Zete je smješteno sve što ne valja, imamo ozbiljne ekološke probleme – KAP, crveni mulj, eksploataciju šljunka, asfaltne baze, kolektor…  Prostorna rješenja predviđaju mogućnost investitorima da otvore topionice, željezare, rafinerije, da skladište zapaljivi otpad. Plašim se da nas tek očekuje jedna složena priča. Prostorni plan treba da se mijenja prema potrebi građana”, kaže za CIN-CG Tatjana Torbica koja živi u blizini asfaltnih baza.

Elaborat Tehnoputa temelji se na nerelevantnim podacima

U Elaboratu Tehnoputa koji je krajem prošlog mjeseca odobrila EPA nailazimo na zanimljive podatke.

U segmentu koji tretira postojeće stanje oko kvaliteta vazduha priznaje se da mjerenja nijesu vršena na lokaciji projekta: ,,Mjerenja kvaliteta vazduha na lokaciji projekta nijesu rađena s obzirom na to da se lokacija projekta nalazi u blizini KAP-a“. Umjesto toga, navode se raniji rezultati ovih mjerenja, čak iz 2017. godine, na mjernom mjestu kod Ambulante KAP-a.

Ni podaci o kvalitetu zemljišta nijesu urađeni na lokaciji projekta. Jesu, kako se tvrdi, na obližnjoj, i datiraju iz marta 2019.

Audio izjava: Tatjana Torbica

Nešto noviji podaci su oni o kvalitetu rijeke Morače za mjerni profil ispod ušća Cijevne i preuzeti su iz Ekološkog godišnjaka III-21 Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore za 2021. godinu.

Bode u oči da EPA daje saglasnost na elaborat u kojem u odjeljku ,,Stanovništvo“ u jednom dijelu piše: ,,U blizini lokacije, odnosno jugozapadnom i južnom dijelu, nalaze se naselja Cijevna (61 stanovnik), Srpska (868 stanovnik), Balijače-Mahala (1354 stanovnik) i Mitrovići (299 stanovnik)“, a da se ipak nekako zaključuje da uticaja na stanovništvo neće biti: „U neposrednoj blizini nema stambenih objekata, te njegova eksploatacija neće imati uticaja na lokalno stanovništvo... U toku normalnog rada asfaltne baze nema negativnih uticaja na zdravlje ljudi“.

Ova konstatacija, navode mještani Donje Cijevne i Mahale u žalbi na Elaborat Tehnoputa koju su nedavno podnijeli EPA, a u koju je CIN-CG imao uvid, ,,toliko je netačna da je samo ona dovoljna da se donosilac zapita da li uopšte zna gdje je planirana izgradnja baze”. ,,Elaborat sadrži popis mjera koje se mogu preduzeti za zaštitu zemljišta, vode, vazduha..., međutim,… nigdje nije precizno navedeno šta će od tih mjera investitor zaista i preduzimati u svom radu i na koji način”, navode još mještani u žalbi. 

Ekološka suglasnost, objašnjavaju u Ozonu, podrazumijeva niz mjera monitoringa kvaliteta vazduha, zemljišta i vode, koje bi trebalo da budu redovno dostavljane nadležnim institucija. ,,Praksa pokazuje da se to ne radi“, navodi Perović. 

Niko se nije bavio uticajem na zdravlje ljudi tolikog broja asfaltnih baza na tako malom prostoru gdje su i poljoprivredna zemljišta

Mještane Donje Cijevne i Mahale posebno brine činjenica da se analizom uticaja na zdravlje ljudi tolikog broja asfaltnih baza na tako malom prostoru zapravo niko do sada nije bavio.

Zanimljivo je da se 2022. Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore (Zaštitnik) dopisom obratio Agenciji za zaštitu životne sredine sa zahtjevom da ta agencija izvrši procjenu kumulativnog uticaja sve tri asfaltne baze na prirodu, što godinama traže i mještani, ali bezuspješno.

Iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić, Zaštitniku je odgovoreno da navodi da su preduzeća koja rukovode asfaltnim bazama zagadila životnu sredinu nijesu prepoznati Zakonom o odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Umjesto da se izvrše nove analize, iz EPA su se pozvali na nalaze Ekološke inspekcije i Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), kao i na činjenicu da su ove firme već dobile saglasnost na elaborate procjene uticaja na životnu sredinu.

Mještani se godinama obraćaju institucijama i dostavljaju podatke koji ukazuju na to da asfaltne baze ne rade po ekološkim standardima. ,,Posljedice su konstantno zagađenje vazduha, vode, nesnosna buka, ugrožavanje zdravlja usljed neograničenog radnog vremena postrojenja“, upozorava Torbica.

Ona opominje i da se dešava devastacija priobalnog zemljišta i ispuštanje otpadnih voda u rijeku Cijevnu. ,,Tu je i problem ogromnih nasipa deponovanog materijala koji pod uticajem vjetra završavaju u naše domove“, navodi Torbica. Zatražila je obustavu rada postrojenja do usklađivanja tehnologije proizvodnje sa evropskim standardima.

Stanovnici Donje Cijevne i Mahale su više puta ukazivali i na netačne podatke i u Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu Puteva. ,,Nije istina da poljoprivredna zemljišta u blizini asfaltnih baza nijesu prisutna, jer se sa istočne strane nalaze vinogradi Plantaža, a štetni uticaj na zasade još niko nije ispitao. Takođe, uz prugu sa druge strane obale, takođe na maloj udaljenosti, nalazi se privatni posjed zasada pšenice, kao i velika područja zasada aromatičnog bilja”, piše u jednom od dopisa mještana Glavnom gradu u koji je CIN-CG imao uvid.

CIN-CG je sve ove navode mještana potvrdio izlaskom na teren. Obratili smo se i Plantažama.

,,Iako do sada nije utvrđen negativni uticaj na mikrolokalitetima koji su najbliži lokacijama pomenutih asfaltnih baza, u okviru redovnih aktivnosti i svakodnevnim obilascima, kompanija kontinuirano prati stanje na terenu“, navode iz ove kompanije. 

Mještani su očekivali da se uklone sve baze. ,,Dvije već rade i sada će i treća, koja je tu već 10 godina postojala i to bez ikakvih dozvola, saglasnosti i elaborata. Objasnili smo i prošloj vlasti o čemu je riječ, a sada i svima u novoj Vladi i niko nam ništa nije odgovorio”, kaže još Bošković.

Mještani ne vjeruju Agenciji

Torbica ističe da do sada nemaju nijedan odgovor institucija o šteti. Posebno je razočarana u rad Agencije za zaštitu životne sredine. ,,Obratili smo im se, čak smo imali i usmeno obećanje Milana Gazdića. Rekao je da će nam dostaviti procjenu štete od rada asfaltnih baza još prije par godina i nijesmo nikada dobili odgovor“, kaže ona.

Nakon dobijanja saglasnosti za gradnju još jedne baze na Cijevni, usljedilo je prepucavanje EPA, Regionalnog vodovoda - Crnogorsko primorje i Uprave za vode oko toga ko je kriv što je dozvola uopšte izdata.

Iz Regionalnog vodovoda su još u septembru prošle godine decidno saopštili da nije moguće izdati saglasnost na Elaborat Tehnoputa zbog zaštite vodoizvorišta Bolje Sestre. Iz EPA navode da je Uprava za vode u izjašnjenju konstatovala da se parcela asfaltne baze ne nalazi u zoni sanitarne zaštite vodoizvorišta i da je baza od njega udaljena oko šest kilometara vazdušnom linijom. Iz Uprave za vode navode da parcela gdje se nalazi baza nije obuhvaćena drugom zonom sanitarne zaštite, a ni predloženoj trećom zonom zaštite ovog izvorišta. 

Zanimljivo je, međutim, da ova Uprava od 2008. nije utvrdila granice šire zone zaštite ovog područja. 

Torbica smatra da je Regionalni vodovod morao da angažuje akreditovanu ustanovu koja bi napravila realnu procjenu koje su to šire zone sanitarne zaštite. ,,Neko je, da li slučajno, izostavio ovu oblast iz šire zone sanitarne zaštite, iz treće zone”, navodi ona. 

Iz Regionalnog vodovoda ranije su objasnili i zašto asfaltne baze ne mogu biti u zonama sanitarne zaštite. ,,Uzimajući u obzir da rad baze prouzrokuje ispuštanje hemikalija u vazduh tokom proizvodnje, uključujući mnoge toksične zagađivače vazduha kao što su arsen, benzen, formaldehid, kadmijum, fenol i heksan, neprihvatljivo je i nepravedno da se na taj način zagađuje rijeka Morača i sam tim ugrožava se vodoizvorište Bolje sestre”.

Gazdić je u više navrata izjavio da su investitori dužni da poštuju mjere za sprječavanje ili otklanjanje štetnih uticaja.

,,Mi se ne možemo osloniti na to da će mjere zaštite predložene elaboratima biti preduzete, jer to ni do sada nije bio slučaj. Bemax, recimo, ispušta otpadne vode koje su proizvod pranja njihovih mašina direktno u Cijevnu. Ako znamo da se za to koriste najgore hemikalije, a da sve to ide u naše rijeke, pa onda i u Skadarsko jezero – o čemu mi onda pričamo”, pita se Bošković.

Nije čudo da građani nemaju povjerenja da će se raditi po zakonu, jer je i sama AZŽS u novembru 2023. saopštila da kompanije Montenegro petrol, Bemax, Cijevna Komerc i Beton Montenegro nijesu ispoštovale zakonsku obavezu i toj agenciji nijesu na saglasnost dostavile predlog mjera sanacije zbog štete učinjene u koritu rijeke Morače.

Zakon o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, inače, predviđa prekršajnu novčanu kaznu od dvije do 40 hiljada eura za pravno lice koje u roku koji je određen rješenjem ne sačini i ne dostavi predlog mjera sanacije.

CIN-CG je ranije pisao o tome da je od 25 krivičnih postupaka koji su pokrenuti zbog nelegalne eksploatacije šljunka u posljednjih pet godina samo pet završeno. Dva su odbačena, a u tri su počinioci dobili simbolične kazne - dvije novčane od 1.700 i 800 eura i jednu uslovnu osudu.

Montenegro petrol, s druge strane, koji je decenijama na državnom zemljištu krao šljunak pred Privrednim sudom pokrenuo je postupak protiv države od koje traži obeštećenje od četiri miliona eura!

Bošković ističe da njihova borba i ignorisanje institucija traju 10 godina i najavljuje da će, ako i dalje ne budu dobijali odgovor, krenuti u proteste.

Audio izjava: Tatjana Torbica

U regionu asfaltne baze daleko od naseljenih mjesta

U najbližem okruženju Crne Gore mnoge asfaltne baze nijesu u blizini gusto naseljenih mjesta. Primjeri su Teko Mining Vinča u Grockoj, SremPut u Rumi, HidroKop u Banja Luci, Ceste Bjelovar, Zagrebačke ceste, Novi Pazar Put i druge.

U pojedinim zemljama postoje čak i ekološka asfaltska društva, a njihov prioritet je zelena upotreba recikliranog starog asfalta, odnosno zelena asfaltska industrija - proizvodnja niskotemperaturnog asfalta pri čemu je manja i količina štetnih emisija.

Iz Evropske komisije (EK) godinama upozoravaju da je industrija asfalta jedan od najvećih potrošača energije i sirovina i enormno doprinosi emisiji gasova staklene bašte. Oni rješenje vide u razvijanju novih tehnologija za integraciju otpada i recikliranih materijala u ciklus proizvodnje asfaltnih mješavina, jer bi se tako poboljšala održivost, smanjio karbonski otisak i poguban uticaj na životnu sredinu. U jednom od projekata u Španiji, koji je podržala EK još 2014, čak je predstavljen i koncept eko-asfalta koji kombinuje zelena veziva, reciklažne agregate koji su nastali iz građevinskog otpada i regenerisani asfalt. 

Sve ove zelene ideje, iako se u Evropi već godinama sprovode u djelo, još su mnogo daleko od Crne Gore. 
Iako bi asfaltne baze trebalo da budu privremenog karaktera, u praksi one na jednoj lokaciji funkcionišu decenijama. Mještani Donje Cijevne i Mahale ističu da drugi dom nemaju, kao ni živote. ,,Asfaltne baze su mobilne i mogu se premjestiti na drugu, adekvatniju lokaciju s obzirom na njihov poguban uticaj na okruženje. Mi nijesmo”, kažu. Uz gorčinu objašnjavaju da kada su se jednom prilikom obratili inspekciji na rad jedne od baza, odgovoreno im je da takva ista postoji i u centru Berlina. 

Većina firmi radi ilegalno, a policija ne reaguje

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u „Informaciju o statusu inspekcijskih postupaka inženjerskih objekata – postrojenja: asfaltnih baza, betonskih baza i drobiličnih postrojenja” koju je sačinio Direktorat za inspekcijski nadzor Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma krajem januara 2023.

Taj dokument pokazuje sve kontrole, rješenja za otklanjanje nepravilnosti, o rušenju ili zabrani građena, kao i sve zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka protiv firmi koje devastiraju Cijevnu i Moraču. 

Kada je riječ o postrojenjima na Cijevni, u slučaju firme Tehnoput Ministarstvo je 2023. donijelo rješenje o zabrani građenja njihovog objekta i objekat je zapečaćen. Ekološka inspekcija izvršila je 14 kontrola, donijeta su četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti, a podnijeta dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Prije nekoliko dana je i Urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine donijela Rješenje o zabrani građenja asfaltne baze ove firme. Kakve će to rezultate imati, ostaje da se vidi, jer ni prethodna ovakva i slična rješenja nijesu spriječila Tehnoput da nastavi sa radom.

Za asfaltnu bazu Bemaksa donijeta su tri rješenja o rušenju djelova objekta koji su izgrađeni suprotno revidiranom glavnom projektu i građevinskoj dozvoli. Donijeto je i rješenje o prekidu postupka legalizacije. Ekološka inspekcija izvršila je 13 kontrola, donijeta su četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti, a podnijet je jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Tržišna inspekcija je čak utvrdila da je na tržište stavljen beton za koji nije dokazana upotrebljivost izjavom o svojstvima, što je suprotno Zakonu o građevinskim proizvodima. Ali Bemax i dalje radi na ovoj lokaciji.

Cijevnoj Komerc donijeto je rješenje o rušenju, jer su dvije betonske baze i ostali objekti izgrađeni suprotno važećim planskim dokumentima i bez odgovarajućeg odobrenja. Ekološka inspekcija je u ovom slučaju sprovela 11 kontrola, četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti i dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Tržišna inspekcija je ustanovila da joj evidencija o nabavci i prodaji robe na veliko nije dostupna u toku kontrole, što predstavlja kršenje Zakona o unutrašnjoj trgovini. Takođe je, kao i u slučaju Bemaxa, utvrđeno da je na tržište stavljen beton za koji nije dokazana upotrebljivost. I ova firma je danas aktivna na Cijevni.

Firmi Putevi jedna je asfaltna baza uklonjena i postavljen je privremeni objekat. U njenom slučaju ekološka inspekcija obavila je najviše kontrola - njih 20, a donijela je i pet rješenja za otklanjanje nepravilnosti i četiri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Ni Putevi nijesu prestali sa aktivnostima na ovoj lokaciji.

Na Morači, firmi Čelebić donijeto je rješenje o zabrani upotrebe objekta, jer nije upisan u katastar nepokretnosti shodno Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. Ekološka inspekcija izvršila je pet kontrola i donijela tri rješenja za otklanjanje nepravilnosti. Tržišna inspekcija je konstatovala i kršenje Zakona o unutrašnjoj trgovini, jer ni u ovom slučaju evidencija o nabavci i prodaji robe na veliko nije dostupna u momentu kontrole. Isto je utvrđeno da je firma na tržište stavljala beton za koji nije dokazana upotrebljivost izjavom o svojstvima. Čelebić na Morači i dalje ima velike aktivnosti.

Jedino je Montenegro Petrolu srušeno postrojenja izgrađena suprotno važećem planskom dokumentu i mimo odobrenja. Ekološka inspekcija obavila je 19 kontrola, donijela šest rješenja za otklanjanje nepravilnosti i podnijela četiri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupk. Tržišna inspekcija je utvrdila da su kršeni Zakon o unutrašnjoj trgovini i Zakon o građevinskim proizvodima – iz istih razloga kao i u slučaju Čelebića.

Da sve ove firme nesmetano rade, potvrđuje i saznanje CIN-CG-a da su nedavno ovo područje posjetili predstavnici nadležnih institucija koje se bave zaštitom životne sredine i vodama u Crnoj Gori zajedno sa predstavnicima stranih ambasada kojima su pokazivali kako se ilegalno eksploatiše šljunak. Jedan od službenika iz ambasade je upitao – a zbog čega ne zovnemo policiju?  

Jedan od najvrednijih ugovora koje je gradonačelnik Budve potpisao iz Spuža je onaj sa kompanijom Carat, na čijem je čelu Dragan Perović, sa kojim Božović ima lične i poslovne veze - na Dubovici, gdje Carat gradi infrastrukturu, obojica su suvlasnici zemljišta i stambenog prostora

Predrag Nikolić

Predsjednik Opštine Budva Milo Božović je iz zatvora sa Draganom Perovićem, izvršnim direktorom budvanske kompanije Carat, potpisao ugovor vrijedan četiri i po miliona eura. To je urađeno 28. jula prošle godine, tri i po mjeseca nakon što je Božović priveden u Spuž.

Prema više izvora, Božović i Perović su kumovi. Draganov brat Radovan Perović uhapšen je početkom oktobra prošle godine. Njega, Bojana Ojdanića i Vjekoslava Lambulića Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči da su počinili krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Njihovo hapšenje uslijedilo je kao proširenje istrage koju SDT vodi protiv Božovića.

Ovo je samo jedan od ugovora vrijednih preko 12 miliona eura, koje je prvi čovjek Budve potpisao iz istražnog zatvora, ali je posao sa kumom pojedinačno najvrijedniji, 4.499.181 eura. Ugovor sa firmom Carat odnosi se na radove komunalnog opremanja za izgradnju tri saobraćajnice u zahvatu DUP-a Dubovica 1. U ugovoru se navodi da će se finansirati iz više budžetskih godina. Za prošlu godinu iz budžeta je za ovo bilo opredijeljeno 400.000 eura.

Božovića sa Perovićem ne vezuju samo lične veze. Oni su i poslovni partneri. I to baš na Dubovici, gdje je Božovićeva đedovina. Tamo su on i Perović suvlasnici zemljišta i stambenog prostora. Na preko hiljadu kvadrata zemljišta svojinski udio ima osam vlasnika, Milo Božović posjeduje pola, a Perović 24/480 zemljišta. U drugoj parceli od 1.738 kvadrata Božović ima pola udjela, a Perovićeva firma Carat šesnaestinu, isti odnos je i u vlasništvu nad trećom parcelom od 320 kvadrata.

Odnos jedna polovina i jedna šesnaestina vlasništva između Božovića i Carata je i u slučaju stambenog prostora na Dubovici od 824 kvadrata. Prema dokumentima u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, u februaru i martu prošle godine Carat prodaje više stanova u ovom objektu.

U isto vrijeme kada i ovaj, u julu 2023, Božović i Perović potpisuju i ugovor o radovima na izgradnji saobraćajnice A 75-75 u Bečićima. Vrijednost ovog ugovora je 346.813 eura, a podugovarači Carat-a su Ving, Pljevlja, La Collina, Podgorica, Geo Plus, Podgorica i Hidromont Inženjering, Podgorica.

Božović je tokom prošle godine iz zatvora u Spužu potpisao još ugovora po javnim nabavkama, ukupno preko 10 miliona eura. Ta praksa nastavljena je i tokom ove godine. Za samo prva dva mjeseca Božović stavio potpis na javne nabavke vrijedne dva miliona eura.

Milo Božović uhapšen 13. aprila 2023. rano ujutro. Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu u kojoj ga terete za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. I dok je pred Višim sudom još kontrola optužnice, isti taj sud je odobrio Božoviću da iz zatvora potpisuje opštinska dokumenta i vodi Opštinu.

TENDERI DOSTUPNI NAKON INTERESOVANJA NOVINARA

Na sajtu Opštine Budva, pod rubrikom Tenderi i javne nabavke, zainteresovanoj javnosti nijesu bile dostupne informacije o svim ugovorima. Tek nakon pitanja koje je CIN-CG uputio, krajem februara, tenderi i javne nabavke su ažurirani i sada su dostupni.

Bemax je drugi veliki partner Opštine Budva. Sa ovom kompanijom Božović je potpisao ugovor za jednu od najznačajnijih investicija - rekonstrukcija dvije ključne ulice u centru grada - 22. novembar i Mediteranske - i njihovo pretvaranje u bulevare sa izgradnjom kružnog toka.

Uz dozvolu Višeg suda, Božović je u spuškom Istražnom zatvoru, krajem prošle godine potpisao ovaj ugovor, da bi ga 12. januara potpisali i izvršni direktor Bemax-a Miladin Mijajlović i ovlašćena zastupnica ove kompanije Sonja Novaković. Vrijednost posla je blizu tri miliona, odnosno 2.924.681 eura. Naglašeno je i da će se ova investicija finansirati iz više budžetskih godina, a za ovu godinu je opredjeljeno 1.650.000 eura. Bemax-ovi radovi u centru grada dočekaće ove sezone turiste jer je rok za izvođenje radova 160 dana od uvođenja izvođača u posao.

Sedmicu nakon potpisivanja ovog ugovora, pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja uhapsili su Aleksandra Aca Mijajlovića, jednog od doskorašnjih suvlasnika kompanije Bemax. On i još pet osoba lišeni su slobode zbog šverca cigareta, odnosno sumnje da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo krijumčarenje.

Podugovarač Bemax-u u ovom poslu je BB Solar, biznismena Blaža Đukanovića, sina nekadašnjeg premijera i šefa države Mila Đukanovića. Ugovorom je precizirano da je Đukanovićeva firma zadužena za izvođenje elektrotehničkih radova. Za to je sljeduje procenat od 16,27 odsto, ili 488.000 eura.

Božović je početkom ove godine parafirao i milionski ugovor o izgradnji puta u naselju Blizikuće iznad Svetog Stefana. Ugovor vrijedan 1.249.637 eura je sklopljen sa konzorcijumom SBM, koga zastupa Vladimir Mirković.

Mirković je izvrši direktor Asfalt-beton gradnje, Podgorica, koja je nosilac ponude u ovom poslu u koji su još uključeni - firme Đurković, Nikšić, sa učešćem od 32,23 odsto, Tofi, Rožaje, 6,81 odsto učešća, Breznamont, Nikšić, 5,48 udjela, Hidromont, Podgorica, učešće od 4,31 odsto i Geotin MNE, Podgorica, učešće 0,96 odsto.

Pored pola miliona eura koje će Asfalt-beton gradnja zaraditi u ovom poslu, oni su neposredno prije nove godine sa Božovićem zaključili ugovor o održavanju gradske infrastrukture, koji je vrijedan 389.871 eura. Asfalt-beton gradnja je i tokom prošle godine održavala gradsku infrastrukturu za istu svotu, a potpisan je i ugovor o sanaciji postojećih saobraćajnica, vrijedan preko 400 hiljada eura.

U gorepomenutom kapitalnom poslu od četiri i po miliona eura, čiji je nosilac Carat, učešće Asfalt-beton gradnje je 21,65 odsto.

Saradnja sa ovom firmom nastavljena je i ove godine - 21. februara potpisan je ugovor o radovima na komunalnom opremanju zemljišta, za 35.829 eura.

NASTAVAK CAREVIĆEVE PRAKSE

Potpisivanjem pet ugovora u kojima je uključena Asfalt-beton gradnja, a koji su vrijedni preko dva miliona eura, Božović je nastavio praksu svoga prethodnika Marka Carevića, takođe kadra Demokratskog fronta.

MANS je u maju 2020. podnio Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Carevića okrivljujući ga što je asfaltiranje saobraćajnica dodjeljivao firmi Asfalt-beton gradnja, kako bi njegova firma Carinvest, kao podizvođač, obavljala milionski posao. Iz MANS- su tada tvrdili da je Carević sa kompanijom Asfalt-beton gradnja zaključio 11 ugovora, ukupne vrijednosti od skoro dva miliona eura. U oktobru 2020. SDT na čijem je čelu bio Milivoje Katnić odbacilo je ovu krivičnu prijavu.

Od brojnih ugovora koje je Božović potpisao po visini iznosa ugovora, od preko tri miliona eura, izdavaju se i one koje su sklopljene sa firmom Inženjer Gogić iz Podgorice. Sredinom januara ove godine sa ovom firmom Božović potpisuje ugovor o izvođenju radova na izgradnji donje ploče kanala ispod mostovske konstrukcije u Bečićima i povezivanje sa postojećim kanalom, cijena 47.632 eura.

U februaru prošle godine sa firmom Inženjer Gogić, Božović je potpisao tri ugovora: za izgradnju ulice sa kompletnom infrastrukturom uz potok Slatava u Buljarici - 1.638.757 eura, radove na regulaciji Bečićkog potoka - partija 1: 1.075.555 eura, partija 2: 470.760 eura.

Ugovore je sa Božovićem potpisala Zerina Idrizović izvršna direktorka preduzeća čiji je osnivač i vlasnik Miljan Gogić. U CRPS registru se navodi da Gogić ima udio od 90 odsto, dok 10 odsto pripada Društvu za trgovinu i usluge, export-import Koti group, Tuzi. Osnivač, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik ovog preduzeća čija je djelatnost - nespecijalizovana trgovina na veliko je Veljko Lakočević.

Lakočević je bio većinski vlasnik Inženjera Gogić do marta 2021. Godinu ranije on je, preko ove firme, kupio ogromnu staklenu zgradu u centru Podgorice, preko puta Njegoševog parka.

MANS je u decembru 2021. objavio istraživanje po kojem je Uprava za imovinu, umjesto da zbog nepravilnosti prekine tender za navedenu zgradu, zaključila ugovor sa kompanijom Koti nekretnine na iznos od oko 8,7 miliona eura.

U vrijeme sporne transakcije vlasnik kompanije Koti nekretnine bila je kompanija Inženjer Gogić. Lakočeviću je, u septembru 2019, svoj udio u toj kompaniji prenio Vladan Ivanović, i to bez naknade.

Vladan Ivanović je i vlasnik kompanije Master Inženjering, a bio je i u vlasničkoj strukturi firme Novi Volvox njegovog brata od strica Milana Ivanovića. Ivanovići su biznismeni navodno bliski porodici Đukanović.

Duško Knežević je nakon afere o ničijoj kući na Gorici, izjavio:

"Cijela Crna Gora zna da je to Đukanovićeva kuća, iako se vodi na njegovog prijatelja Vladana Ivanovića".

Prema Planu javnih nabavki Opštine Budva, od 31.1.2023, njihova ukupna vrijednost te godine trebala je da bude 26 miliona eura. Prema dostupnim ugovorima, plan nije ostvaren - potpisani su ugovori za radove, usluge i nabavke oko 15 miliona eura.

Plan javnih nabavki za ovu godinu je preko 19 miliona eura, dakle ostalo je još 17 milona.

Nakon što je Božović uhapšen strahovalo se da se neće moći realizovati ni jedan postupak javne nabavke, kao ni ostali pravni poslovi. Dodatni problem je bio to što Božović prije hapšenja nije imenovao potpredsjednike Opštine. Tražila se Božovićeva ostavka da bi Opština mogla nesmetano da funkcioniše. Pravne dileme je riješio Viši sud u Podgorici koji je odobrio Božoviću da u zatvoru potpisuje sva pravna akta.

I dok pravni i drugi haos u Opštini Budva traje, iz Ministarstva javne uprave su napokon najavili da su krenuli u preispitivanje zakonitosti rada pritvorenog predsjednika Božovića.

U zemlji postoji više od 300 nekontrolisanih deponija, a većina opština ne reciklira i ne odvaja otpad i, što je zabrinjavajuće, bilo je bolje prije deceniju. Godišnje se gube milioni eura, a priroda zagađuje

Andrea Perišić

Već dvije godine svaku plastičnu i staklenu bocu čuvam kako bih ih negdje ostavila i bila sigurna da će biti reciklirane, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sagovornica iz Podgorice. Ona je među rijetkima koji u domaćinstvu razdvajaju otpad.

U Crnoj Gori ima svega 13 reciklažnih dvorišta. I to u Podgorici, Herceg Novom i Kotoru. Tokom 2019. godine u glavnom gradu je postavljen i jedan mobilni reciklažni kontejner. Nedavno su postavljeni i reciklomati.

U takvom dvorištu, u podgoričkom naselju Zabjelo, nalazi se više kontejnera, za različite vrste otpada: elektronski i električni, papir i karton, staklo, gume, aluminijumske limenke, PET ambalaže, plastiku, bijelu tehniku, metalni krupni otpad, fluorescentne cijevi, akumulatore i baterije, eko otpad, otpadno ulje... Gotovo sve se može reciklirati, osim tekstila.

Malo ljudi, međutim, donosi otpad na ova dvorišta. Kontejneri su uglavnom poluprazni, a u nekim nema gotovo ništa, kao u jednom za elektronski otpad, u kojem se nalazi svega par stvari.

Ljudi uglavnom ne znaju za ova dvorišta, a i reciklaža se slabo promoviše. Problem je i to što su ovi centri u Podgorici na lokacijama koje nijesu “naruku” najvećem broju stanovnika.

“Kako se ova dvorišta koriste na dobrovoljnoj bazi, ostaju rezervisana samo za ekološki osviješćene građane. Odvajanje otpada treba da bude obavezno i da se vrši od vrata do vrata, odnosno na mjestu nastanka otpada, čineći sistem lakšim i pogodnijim za korišćenje, što je osnov za uspjeh i dobre rezultate. Tek tada možemo očekivati veće stope odvojenog sakupljanja i reciklaže”, kažu za CIN-CG iz NVO Zero Waste Montenegro.

Potrebno je, smatraju iz ove NVO, nakon što se stvore uslovi za selekciju otpada, raditi na edukaciji i podizanju svijesti o važnosti reciklaže i pravilnom postupanju sa otpadom.

O nerazvijenoj svijesti o važnosti reciklaže najbolje govori činjenica da je stanje u ovoj oblasti gore nego deceniju ranije, kada su počeli pregovori sa Evropskom unijom (EU), u kojima je upravljanje otpadom jedna od važnih tema.

“Ovo je četvrta godina otkako ne postoji Državni plan upravljanja otpadom, pa samim tim ni lokalni planovi. Tako se otpadom u Crnoj Gori, u određenom smislu, stihijski upravlja”, kaže za CIN-CG Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju (CKPPRE) na Univerzitetu Donja Gorica (UDG).

Prema njenim riječima, nijesu urađeni ni planovi prevencije otpada na lokalnom nivou, a to je zahtjev evropskog zakonodavstva i prvi važan korak ka izgradnji kulture reciklaže.

Zemlja godišnje gubi desetine miliona, ako ne i više, a priroda se zagađuje, jer se ne reciklira i ne vrši selekcija otpada.

Zbog pristupnih pregovora i obaveza prema EU, Crna Gora bi do 2030. trebalo da reciklira najmanje 50 odsto komunalnog otpada. Ali, u 2022. naša je zemlja reciklirala manje od pola odsto. To se vidi iz Izvještaja Uprave za statistiku (Monstat) o stvorenom i obrađenom otpadu koji je objavljen krajem prošle godine. U 2022. proizvedeno je oko 336 hiljada tona komunalnog otpada, a reciklirano malo više od hiljadu tona.

Ovi podaci Monstata pokazuju da je u 2022. proizvedeno milion i 412 hiljada tona otpada, od čega je oko 20 odsto bio opasni otpad. Osim toga, stanovnik Crne Gore godišnje proizvede 544 tone otpada, a dnevno oko kilogram i po.

Iz podgoričkog preduzeća “Deponija” koje upravlja reciklažnim centrom, CIN-CG-u je rečeno da je u 2023. reciklirano 560 tona komunalnog otpada, a selektuje se karton, papir, željezo, aluminijske limenke, plastične kese, PET ambalaža i miješana plastika.

Umjesto da napredujemo - nazadujemo

Dakle, pošto je u 2022. reciklirala manje od pola odsto, Crna Gora umjesto da napreduje, nazaduje kako odmiče proces pregovora. U 2021. reciklirano je oko dva odsto, slično kao 2020. i 2019. Zanimljivo je da je zemlja više reciklirala 2013, kada su tek počeli pregovori sa EU, nego posljednjih godina.

U Strategiji za upravljanje otpadom u Crnoj Gori do 2030. godine (Strategija) struktura otpada jedino se navodi za 2013. Te je godine proizvedeno oko 244 hiljade tona komunalnog otpada, od čega oko 32 hiljade tona papira, 29 hiljada tona plastike, 20 hiljada tona stakla, 13 hiljada tona PET ambalaža...

Prema aktuelnom cjenovniku podgoričkog preduzeća “Deponija”, cijene otkupa starog novinskog i kancelarijskog papira su 20, 25 ili 60 eura po toni (u zavisnosti od klase i vrste), plastike 25, 30 ili 50 eura, a PET ambalaža od 80 pa do 250 eura. Kada bi se ovi materijali i reciklirali, uštedjeli bismo milione eura, koji sada završe na nekim (il)legalnim deponijama. Po najnižim cijenama, samo na reciklažu papira dobili bismo oko 650 hiljada eura, na plastiku 725 hiljada eura, a na PET ambalažu preko milion eura.

U Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom za 2013. godinu navodilo se da su u većini opština postavljeni kontejneri za primarno selektovanje komunalnog otpada (papir, karton, metal, plastika, staklo), ali da se sakupljanje selektovanih frakcija ipak ne vrši odvojeno, već se kontejneri sa selektovanim i mješovitim otpadom prazne istovremeno, pa i selektovani dio nakon toga završava na nekoj od mješovitih deponija.

CIN-CG se obratio svim opštinama u Crnoj Gori, i došao do podataka da većina ne sprovodi odvojeno sakupljanje otpada, čak ni kada se donesu odluke o tome od strane lokalnih vlasti.

“Nijesmo mogli pristupiti sprovođenju odluke zbog kadrovskih i tehničkih ograničenja”, navode za CIN-CG iz “Komunalnih djelatnosti” u Šavniku.

Slično kažu i iz drugih opština.

“Na Žabljaku se ne vrši recikliranje otpada, niti je to ikada rađeno, iako posjedujemo postrojenje koje ni u periodu dok je još funkcionisalo nije obavljalo reciklažu, već samo sortiranje otpada”, kažu za CIN-CG iz Službe predsjednika Opštine Žabljak.

Cetinje nema postrojenje za recikliranje i selekciju miješanog komunalnog otpada, niti je njegova izgradnja predviđena planskom dokumentacijom.

“Miješani komunalni otpad, koji DOO ‘Komunalno’ Cetinje sakuplja, sa teritorije opštine se svakodnevno odvozi na regionalnu sanitarnu deponiju ‘Livade’ u Podgorici gdje se, u posebnom postrojenju, vrši njegova selekcija”, navode za CIN-CG iz kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje.

Ni u Andrijevici ne postoji reciklažni centar, nema ni novca za njegovu izgradnju, potvrdili su iz ove opštine.

U Plavu se od 2021. recikliraju papir, pvc otpad, karton i staklo, pomoću namjenskih presa, navode iz plavske opštine.

U Herceg Novom se odluka o odvojenom odlaganju otpada samo djelimično poštuje, što je rezultat niske svijesti sugrađana, ističu iz ove lokalne samouprave. Konstatuju i da je među velikim problemima u reciklaži nepoštovanje Zakona o upravljanju otpadom.

Inače, predlog ovog zakona je usvojen u Skupštini Crne Gore krajem prošle godine, a njime se tretira, između ostalog, i pitanje otpada od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i otpadnog ribolovnog alata koji sadrži plastiku.

Građani Podgorice u kontejner za suvu frakciju odlažu miješani komunalni otpad

I iz podgoričke “Čistoće” za CIN-CG su takođe potvrdili da odvojeno prikupljanje otpada daje minimalne rezultate. Ovaj koncept je, kako objašnjavaju, planiran prvo kroz postavljanje tri kante (za papir, plastiku i metal), zatim dvije kante (suva i mokra frakcija komunalnog otpada), ali je izostao potreban nivo selektovanog odvajanja otpada na mjestu nastanka, odnosno u domaćinstvu, zbog čega se u kantama dominantno nalazi miješani komunalni otpad.

Sredinom januara ove godine iz ovog preduzeća su sproveli praćenje istovara kamiona koji vrši pražnjenje posuda za suvu frakciju, kako bi se utvrdio sadržaj sakupljenog otpada. Analizom je potvrđeno da građani kontejner za suvu frakciju komunalnog otpada, i pored vidno istaknutih naljepnica i brojnih apela upućenih putem medija, ne koriste na adekvatan način, već u isti odlažu miješani komunalni otpad.

“To je potvrda da građani ne prihvataju ovaj koncept odlaganja otpada. Imajući u vidu da se navike teško mijenjaju, mislimo da bi primjena kaznene politike bila najbrži način da se suzbije nepoštovanje pravila upravljanja otpadom”, navode iz ovog preduzeća.

Iz kabineta gradonačelnika Cetinja objašnjavaju da nema adekvatne, stimulativne cjenovne politike i da bi privredna društva koja pružaju uslugu sakupljanja komunalnog otpada mogla da omoguće popuste za domaćinstva koja bi bila spremna da odvojeno sakupljaju one vrste komunalnog otpada koje nastaju u domaćinstvu, a koje se mogu reciklirati.

Crna Gora nema deponiju za opasni otpad, niti je planira

“Barsko preduzeće za sanitarnu i ekološku zaštitu ‘Hemosan’, koje jedino ima dozvolu da pravilno uklanjaju opasni otpad, tražilo mi je oko 100 eura, plus PDV, za uslugu transporta od Podgorice do Bara i skladištenja dva manja pakovanja pesticida, kojih sam htjela da se riješim”, kaže za CIN-CG jedna Podgoričanka, koja je radila istraživanje o pesticidima.

Ona je na kraju, iako se radilo o opasnom otpadu, bila prinuđena da pesticide baci u kontejner.

Nijesu rijetki prizori da nesavjesni građani otpad ostavljaju i van kontejnera. Među tim otpadom, nađe se i onaj opasni.

Crna Gora nema deponiju za opasni otpad, a njeno otvaranje nije predviđeno postojećim Državnim planom upravljanja otpadom za period od 2015. do 2020. (Državni plan), kao ni nacrtom tog dokumenta za period od 2023. do 2028. godine.

U podgoričkom naselju Konik, na Ćemovskom polju i iza deponije godinama neodgovorni pojedinci pale gume zarad žice koju kasnije prodaju, a nerijetko se dešavalo da se ti požari šire. Pri sagorijevanju guma dolazi do ispuštanja dioksina - veoma toksičnog zagađivača koji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), može izazvati reproduktivne i razvojne probleme, oštetiti imuni sistem, ometati hormone i izazvati teške bolesti, poput raka.

Država decenijama nije našla način da se adekvatno izbori sa ovim problemom.

Nesavjesno se odlaže medicinski otpad, razne vrste baterija i akumulatora...

U Crnoj Gori se planira i otvaranje rudnika Brskovo, kod Mojkovca, ali se o posljedicama otpada koji bi tu nastao, a ukoliko bi se nesavjesno odlagao, očigledno ne razmišlja. Tako bi otpad iz rudnika, koji bi sadržao živu i neke druge teške metale kao što su kadmijum i arsen, mogao dodatno da ugrozi prirodu i zdravlje stanovnika Crne Gore.

Jedino Kotor priprema za reciklažu papir, plastiku, staklo i metal

Iz ostalih opština CIN-CG do objavljivanja ovog teksta nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja. Ipak, u Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom u Crnoj Gori za 2022. godinu, koji je objavljen krajem prošle godine, navodi se da se ni u Bijelom Polju, Danilovgradu, Gusinju, Pljevljima, Ulcinju, Tuzima, Rožajama, Petnjici, Beranama, Budvi i Baru ne vrši odvojeno odlaganje otpada.

Nešto je bolja situacija u Herceg Novom, Kolašinu, Kotoru i Tivtu, gdje se odvojeno sakupljaju kabasti i zeleni otpad i koristi kompostana, gdje se značajne količine zelenog otpada obrađuju. Kompostana je predviđena za četiri opštine - Kotor, Herceg Novi, Budvu i Tivat, ali njeni kapaciteti nijesu dovoljni tako da se tretira samo otpad iz opštine Kotor.

Ovi podaci pokazuju da opštine Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Žabljak, Danilovgrad, Nikšić, Gusinje, Pljevlja, Plužine, Cetinje, Rožaje, Ulcinj, Šavnik, Petnjica i Tuzi nijesu ništa od otpada odvojile za reciklažu.

Ostale opštine obuhvaćene izvještajem, Bar, Mojkovac, Budva, Podgorica, Kolašin, Tivat i Herceg Novi odvojile su makar nešto od papira, stakla, plastike i metala za reciklažu, dok je jedino Kotor pripremio za ponovnu upotrebu sve od ovih materijala - oko hiljadu tona otpada.

“Problem reciklaže je zaista sistemski, jer mnoge lokalne samouprave ne uspijevaju da se izbore sa otpadom koji stvaraju, a na državnom nivou ne postoje konkretne instrukcije ko je zadužen za šta u kompleksnom sistemu prikupljanja, sortiranja i recikliranja korisnog otpada. Nema ni mnogo podsticaja da se situacija mijenja, jer trenutno reciklaža nije konkurentna u poređenju sa odlaganjem otpada”, kaže još Ivana Vojinović.

Da bi sistem reciklaže počeo da funkcioniše, objašnjava ona, rad inspekcijskih organa mora da bude unaprijeđen.

“Crna Gora će morati da poboljša svoju stopu reciklaže koja je trenutno jedna od najnižih na kontinentu. Usvajanje evropskih standarda značiće izmijenjenu sliku u našim ličnim prostorima, a to je više kanti u domaćinstvima, planiranje bacanja otpada i nabavka posebnih kanti i kesa, što je kultura koja je, za razliku od Crne Gore, dugo prisutna u mnogim zemljama”, navodi Vojinović.

CIN-CG se obratio komunalnoj policiji opština sa pitanjem koliko je u periodu od 2018. do kraja prošle godine napisano kazni zbog nepropisnog odlaganja otpada. Dobili smo odgovore samo iz Opštine Pljevlja, Opštine Budva i Opštine Kotor.

U Pljevljima su izrečene svega tri novčane kazne zbog ovog prekršaja, od 30 do hiljadu eura, a sve kazne su izrečene fizičkim licima.

“…U dosta slučajeva nije bilo moguće identifikovati počinioca”, kažu iz pljevaljske Komunalne policije.

U Budvi su izrečena 354 prekršajna naloga, u vrijednosti od 65.470 eura za nepropisno odlaganje otpada, uglavnom pored kontejnerskih stanica i lokalnih i magistralnih puteva.

“Opština Budva ne posjeduje lokaciju za deponovanje otpada već pet godina, a što je bila dužna da donese planskim dokumentima. To otežava rad”, kažu predstavnici budvanske Komunalne policije.

Oni ističu da se nelegalno deponovanje obično vrši tokom večernjih sati, kada je manje komunalnih inspektora na terenu i to najčešće na Jazu, Topliškom putu, Markovićima, Stanišićima, Reževicima, Bečićima, Paštrovskoj gori i Buljarici.

U Kotoru je sankcionisano 15 fizičkih lica u iznosu od 7 500 eura, kao i 16 pravnih lica u iznosu od 22 hiljade eura, kazali su CIN-CG-u iz kotorske Službe za inspekcijske poslove.

Nikšić bez plana upravljanja otpadom i pored ogromnog problema sa zagađenjem

U Nikšiću se ne vrši odvojeno sakupljanje komunalnog otpada i reciklaža, a to je jedina opština u Crnoj Gori koja godinama nema plan upravljanja komunalnim i neopasnim građevinskim otpadom.

Očito ne znaju prioritete, kaže aktivistkinja Ivana Čogurić.

“Rijeka Gračanica je pretvorena u deponiju cijelim tokom. Umjesto da saniraju ovu ranu grada, ulažu u rekonstrukciju mostova na toj rijeci koji su, prema riječima stručnjaka, u izuzetno dobrom stanju”, ističe Čogurić, iz pokreta “Ecopatriotizam”.

Potrebno je, smatra ona, shvatiti da je otpad resurs i omogućiti građanima reciklažu i van domaćinstva, postavljanjem reciklomata po ulicama.

“Tako bi od limenke na licu mjesta mogli dobiti novac”.

U Podgorici su nedavno postavljeni reciklomati na pet lokacija, gdje građani ubacivanjem plastičnih boca (PET ili limenke) zauzvrat dobiju određenu količinu hrane za bezdomne pse. Slični reciklomati postoje još u Kotoru, gdje ubacivanjem dvije plastične flaše građani “kupuju” hranu za ulične mačke, simbol grada.

Iz Sekretarijata za komunalne poslove i saobraćaj Opštine Nikšić za CIN-CG kažu da su pripremili Nacrt lokalnog plana upravljanja komunalnim i neopasnim građevinskim otpadom. Navode i da je u toku izrada tehničke dokumentacije za izgradnju reciklažnog dvorišta, kao i Nacrta Odluke o načinu odvojenog sakupljanja i sakupljanja komunalnog otpada na teritoriji Nikšića.

U Evropi recikliraju i više od 50 odsto komunalnog otpada

U Crnoj Gorije je u 2020. evidentirano preko 300 divljih deponija. To pokazuju podaci iz Nacrta Državnog plana upravljanja otpadom za period od 2023. do 2028. godine.

Najviše nekontrolisanih odlagališta ima na teritoriji Bijelog Polja - 106.

Iz Evropske komisije (EK) godinama stižu upozorenja da su u oblasti upravljanja otpadom napravljeni slabi pomaci, a da je naše nacionalno zakonodavstvo djelimično usklađeno sa EU.

Gotovo sve zemlje u Evropi, prema podacima Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA), osim Švedske, značajno su od 2004. povećale stope reciklaže komunalnog otpada. Neke države, kao što su Njemačka, Austrija, Slovenija, Holandija, Danska, Belgija, Luksemburg, Švajcarska i Italija, recikliraju i do 50 odsto te vrste otpada, a neke od njih i više.

Finska i Švedska recikliraju oko 40 odsto ovog otpada, a Poljska i preko.

Ima i zemalja koje slabije napreduju, kao što su Kipar, Malta, Turska i Rumunija koje recikliraju manje od 20 odsto otpada.

Hrvatska reciklira oko 30 odsto otpada, Bosna i Hercegovina, prema podacima Agencije za statistiku te države, oko 20 odsto, a stopa reciklaže u Srbiji je oko 15 odsto. Znači svi više nego Crna Gora.

Iste interesne grupe i dalje kroje kulturnu scenu - mreža povezanih biznismena i zaposlenih u Opštini i Turističkoj organizaciji nastavlja da neadekvatno troši novac građana

Maja Boričić/Đurđa Radulović

Kulturno-umjetničke manifestacije u Budvi netransparentno se finansiraju i nakon smjene Demokratske partije socijalista (DPS), jer isti ljudi kulturom dominiraju više od dvije decenije.

U mnoge poslove opštinskih institucija i dalje je uključen budvanski biznismen Marko Kentera i sa njim povezana lica. Kenterini poslovni partneri i kompanije su tokom vladavine Svetozara Marovića i DPS-a zaradile milione učestvujući u organizaciji brojnih kulturnih događaja u Budvi. Neke od ovih poslova ispituje tužilaštvo.

Budvanska opština za ovu godinu budžetom je predvidjela transfere od preko četiri miliona eura za tri institucije - Muzeje i galerije, Biblioteku i Grad teatar Budva i druge manifestacije i projekte iz kulture.

Na festivale "Ćirilicom" i "Jadranske igre", prošle godine otišao je dobar dio opštinskog novca, a ključna figura tu je Kentera i sa njim povezana lica. Izvori Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da se ovim manifestacijama namjerava gurnuti na marginu Grad teatar, koji je prije više godina istisnuo Kenteru i iz poslova u ovoj manifestaciji, ali je on sa povezanim partnerima našao alternativne puteve da opet dominira kulturnom scenom i budžetima Budve.      

Kentera koordinator, selektor, autor izložbi, pisac

Opština iz više izvora finasira ovaj festival. Jedan izvor prihoda ide preko Turističke organizacije Budva. (TOB). Ona je za programe realizovane u 2023. izdvojila oko 368.000 eura da valorizuje kulturnu baštinu grada, po javnom konkursu. Od toga je samo za pozorišni dio festivala "Ćirilicom", koji je formalno sprovela Narodna biblioteka Budva, otišlo oko 54.000 eura.

Taj iznos dodijeljen je beogradskoj producentskoj firmi "Beoart", čiji je osnivač Boris Mišković, dugogodišnji saradnik Kentere i producent Grada teatra iz doba kada je o svemu u toj opštini odlučivao Svetozar Marović, kako se vidi iz dokumenta koje je CIN-CG dobio od biblioteke po slobodnom pristupu.

Festival "Ćirilicom" finansira se i iz drugih izvora. Tako je "Beoartu" Narodna biblioteka Budve dodijelila još 32.000 eura za organizaciju pozorišnog dijela festivala, a koordinator projekta je bio Marko Kentera. On je bio stvarni organizator, promoter, selektor, autor izložbi, dramskih predložaka i idejni tvorac predstava na festivalu. Prema ideji ovog diplomiranog ekonomiste i njegovim ''dramskim predlošcima'' realizovane su predstave: "Čovjek visine", "Brod", "Kosara i Vladimir" i "Zmaj sa Spasa", kao i plesni projekat "Zidanje Skadra".

U ugovoru se navodi da Kentera posao radio volonterski. Ali je kao volonter bio dužan da sačini narativni i finansijski izvještaj, a svaki pojedinac uključen u program morao je imati Kenterinu pisanu saglasnost.

Zatim, Opština je za ovaj festival finansirala dolazak nobelovke Olge Tokarčuk sa 60.000 eura. Ni ovaj posao nije obavila direktno Biblioteka, već izdavačka kuća ''Obodsko slovo'' na čijem je čelu Radomir Uljarević. On je i predsjednik ''Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore''. U ugovoru se navodi da je ''Ćirilicom'' autorsko djelo ovog nevladinog udruženja.

Sa dugogodišnjom direktoricom Muzeja i galerija Budva, Lucijom Đurašković, Kentera je i priređivač nekih prošlogodišnjih izložbi prikazanih u okviru festivala "Ćirilicom". On je i ko-autor knjige, izdate na tom festivalu "Madona in Punta", ko-autor priče "Zmaj sa Spasa", koja je takođe objavljena u izdavačkoj ediciji programa "Ćirilicom", po kojoj je postavljena i predstava.

Kentera je, prošle godine, bio i autor drugih projekata koje je finansirao TOB, mimo festivala "Ćirilicom". On je koautor izložbe ''stalne virtuelne-digitalne postavke'', ponovo sa Đurašković, što je projekat za koji je TOB izdvojio 31.000 eura. Njih dvoje su i autori izložbe budvanskog muzeja ''Digitalno obogaćenih fresaka'', što je projekat koji je TOB finansirao sa 28.000 eura. U najavama za sve ove umjetničke projekte, navodi se da su nastali ''uz pomoć vještačke inteligencije''.

Kentera je, prošle godine, bio involviran i u festival "Jadranske igre", koji takođe finansira TOB, što potvrđuje na svom profilu na mreži Linkdin, ističući da je i tu volonterski angažovan kao stručni saradnik.

"Nerazumljivo je da ustanove koje osnuje država ili grad da nešto organizuju, angažuju privatne firme ili lica da rade posao umjesto njih, a da se u tim firmama vrte imena istih ljudi koji nisu eksperti", kaže za CIN-CG sagovornik dobro upućen u kulturna dešavanja u Budvi, koji je želio da ostane anoniman.

U takvim situacijama može se pretpostaviti da nije riječ o javnom interesu.

Kentera nije odgovorio na pitanja CIN-CG o poslovima sa budvanskim institucijama, ali ni da li smatra da je u konfliktu interesa s obzirom na to da mu se kum Nemanja Kuljača nalazi na čelu TOB-a.

Milo Božović poslovni saradnik Kuljače i Kentere

Direktor TOB-a Nemanja Kuljača, koji je prema sudskoj presudi nezakonito izabran na tu funkciju, Kenterin je dugogodišnji saradnik u većini spornih poslova. Njih dvojicu povezuju firme "Multimedia grupa", "Kopirajt" i "Patent", od kojih su neke i sada aktivne. Preko pomenutih firmi oni su gotovo dvije decenije vršili različite marketinške i organizacione usluge za opštinu, u višemilionskim iznosima.

Kuljačina žena Sonja je na čelu Sekretarijata za finansije Opštine Budva, a njegova sestra Jelena Savić vodi opštinski Sekretarijat za privredu. Oba sekretarijata su zadužena za nadzor i finansiranje TOB-a.

Sa Kenterom i Kuljačom je poslovno povezan i gradonačelnik Budve Milo Božović, iz redova nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), koji je trenutno u zatvoru zbog sumnji u umiješanost u organizovani šverc narkotika.

Prema podacima sa Poslovne mreže, još prije dvije decenije Kentera i Božović su vodili kompaniju Opštine Budva za upravljanje reklamnim prostorom "Mediteran reklame". Božović je bio član Upravnog odbora te kompanije, a obojica su bili zastupnici ove firme do 2005.

Božović je bio suvlasnik i zastupnik preduzeća "Patent" do februara 2010, a sada se u CRPS-u kao vlasnik tog preduzeća vodi Nemanja Kuljača.

Prema podacima iz srpskog registra privrednih subjekata, Božović i Marko Kentera su bili suvlasnici beogradskog preduzeća "Tipon", do decembra 2018. Sada je Kentera suvlasnik ove firme sa Petrom Milošem, javnosti poznatom po, do skoro, jedinoj trajno oduzetoj nekretnini u Crnoj Gori. Oduzimanje stana od 193 metra kvadratna od sina Svetozara Marovića, Miloša problematizovao je njegov bivši poslovni partner Petar Miloš, koji tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Pored ovoga, prema podacima Poslovne mreže, Kentera je i suvlasnik budvanske firme "Agronom primorje". Dio vlasništva u toj kompaniji ima i Marko Radoman. Zanimljivo, Radoman je bio i izvršni direktor Kenterine "Multimedia grupe" do prije nekoliko mjeseci. On je bio i predstavnik konzorcijuma "Lovćen filma" i "Art Vista", koji su dobili sporni posao bioskopa u Budvi 2014, što sad ispituje tužilaštvo.

Radoman je inače mlađi brat Blaža Radomana, Kenterinog dugogodišnjeg poslovnog partnera, inače direktor Grad teatra iz doba Marovića.

"Kopirajt", "Multimedia grupa", "Tipon" i "Agronom-Primorje" su na Poslovnoj mreži predstavljene kao "sestre firme", što znači da su vlasnički povezane.

Prema srpskom registru, Kentera je poslovno povezan i sa sinom Svetozara Marovića, Milošem, preko firme "Family apple", koja se u Beogradu nalazi na lokaciji pored Kenterine kompanije "Tipon". Kenterin bliski rođak Mirko Kentera je od septembra 2021. suvlasnik preduzeća "Family Apple" sa Milošem Marovićem.

Obojica Marovića su u Beogradu, gdje su izmakli crnogorskom pravosuđu koje ih tereti za višemilionske malverzacije u Budvi.

Ne zna se kako je TOB trošio pare

Turistička organizacija Budve nije još predala finansijski izvještaj za 2022, te nije jasno kako su trošili sredstva od kada je Nemanja Kuljača došao na čelo ove institucije. Sud je u decembru 2023. i pravosnažno presudio da je Kuljača na tu funkciju nezakonito postavljen. Prije toga sud u Kotoru je utvrdio i da je bivša direktorka TOB-a Maja Liješević nezakonito razriješena. Međutim, Kuljača je nedavno opet izabran za direktora TOB-a.

Iz TOB-a nijesu odgovorili na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zašto nijesu postupili po pravosnažnoj presudi i zašto je Kuljača još uvijek na funkciji. Nijesu odgovarali ni na druga pitanja u vezi sa poslovanjem tog budvanskog preduzeća, pa ni zbog čega nije podnijet finansijski izvještaj za 2022, kako bi bilo jasno gdje su išla sredstva.

TOB nije odgovorio ni na pitanja CIN-CG koliko je novca potrošeno za festival "Jadranske igre". Iz finansijskog plana za 2023. godinu se vidi da je za to bilo predviđeno gotovo 200.000 eura. Međutim, nema podataka kako je novac trošen, jer još nema izvještaja za 2023.

Finansijski izvještaj za 2022. je trebalo da bude gotov do kraja marta 2023, nakon čega je gradonačelnik Budve, koji je po funkciji i predsjednik Skupštine TOB-a, trebalo da sazove sjednicu, na kojoj bi se izvještaj usvojio. Božović je uhapšen u aprilu 2023.

Prema statutu TOB-a, redovna sjednica Skupštine ove organizacije održava se jednom godišnje. U posljednje tri godine održana je samo jedna sjednica, kazala je za CIN-CG direktorka Nacionalne turističke organizacije (NTO) Ana Tripković Marković. Prema statutu, Skupština je imala pravo da zakaže sjednicu i bez prisustva predsjednika.

Da je interesnim grupama u Budvi veoma važno ko je na čelu TOB-a, potvrdila je ranije i smijenjena direktorica ove organizacije. Liješević je nakon razrješenja tvrdila da je problem njeno nepristajanje na pritiske i poslovne kombinacije sa raznim grupama i povezanim licima, koji su htjeli da nenamjenski troše novac TOB-a.

Liješević je za CIN-CG pojasnila da je smijenjena jer nijesu mogli da upravljaju nekim ko profesionalno obavlja posao, te da nije dozvoljavala da prolaze projekti koji nijesu iz oblasti djelovanja turističke organizacije ili nijesu bili u programu i planu rada organizacije što je zakonom obavezujuće, ne precizirajući koji su to projekti. Ona je navela i da je na nju prvenstveno vršen politički pritisak od strane tadašnje, ujedno i sadašnje vladajuće političke grupacije u Budvi.

"Nijesam član nijedne političke partije i to je bio zasigurno veliki problem", istakla je ona.

Njen advokat Siniša Gazivoda je potvrdio da je, uprkos pravosnažnoj odluci suda, Kuljača opet izabran na čelo TOB-a, te da je podnio novu tužbu za poništenje te odluke jer ponovo nijesu razmatrane kompetencije i kvalifikacije kandidata.

Opstanak najstarijeg festivala pod znakom pitanja

Neadekvatno finansiranje manifestacija, od TOB-a i Opštine Budva, moglo bi ozbiljno ugroziti najpoznatiji festival u tom gradu "Grad teatar", koji se održava od davne 1987.

Iz "Grad teatra" za CIN-CG poručuju da bi bilo prirodno da se svi pozorišni programi objedine u taj festival. Većina projekata koji se prikazuju na novim festivalima se rade sa nekadašnjim saradnicima "Grad teatra", a mnogi učesnici sa strane su u zabludi i misle da je u pitanju isti festival, jer se koriste iste scene i prostori, navode oni.

"Ako se zaista želi unaprijediti kulturni život, onda za taj novac kojim se pojedinačno finansiraju ovi festivali treba napraviti pozorište ili makar salu koju Budva do danas nema", zaključuju iz "Grad teatra".

Za vrijeme DPS-a, Kuljača i Kentera su vršili i brojne poslove za "Grad teatar".

Kentera je sa "Kopirajtom" preuzeo i naplatu dugovanja budvanske kompanije "Patent" Nemanje Kuljače, koja je 2013. zaključila ugovor o tehničkoj realizaciji festivala sa "Grad teatrom". Kentera je preko "Multimedia grupe", od 2007. do 2012. godine, imao ugovor sa "Grad teatrom" za realizaciju dramskog programa, u iznosu od 460.000 eura godišnje.

Samo od 2009. do 2015, firme "Kopirajt" i "Multimedia" ostvarile su finansijsku dobit od preko šest miliona eura poslovanjem sa Opštinom Budva.

Ali je to izgleda bilo malo, pa je nakon promjene vlasti u Budvi 2017. krenuo sa serijom tužbi protiv Opštine za povredu autorskih prava i naplaćivanje mjenica i raznih drugih potraživanja. Samo sudskim presudama Kentera je dobio više stotina hiljada eura na račun ranije saradnje sa opštinom.

Tužilaštvo i dalje izviđa Lovćen film

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) već duže ispituje poslovanje Kenterinog "Lovćen filma" a u vezi sa budvanskim bioskopom Cadmus Cinneplex. Iz SDT-a su za CIN-CG rekli da je izviđaj još u toku.

"Nakon što su prikupljena obavještenja od Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) i izvršen uvid u spise Privrednog suda, Specijalnom policijskom odjeljenju je podnijet zahtjev za prikupljanje dokaza, obavještenja i podataka potrebnih za odlučivanje", rekao je specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Posljednja prijava, po kojoj postupa SDT, podnijeta je u septembru 2022, protiv više lica - bivšeg gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, sadašnjeg osnivača i izvršnog direktora "Lovćen filma" Marka Kentere, osnivača tog preduzeća Vladana Sretenovića, direktora ''Art Viste'' Zorana Cvetanovića, kao i protiv preduzeća "Lovćen film" i "Art Vista", zbog davanja u dvadesetogodišnji zakup vrijedne opštinske imovine za bioskop. Oni su, prema krivičnoj prijavi, iza konzorcijuma "Budva Cinneplex konzorcijum" bili jedini ponuđači 2013. na tenderu Opštine Budva za najam prostora od 2.000 metara kvadratnih, u svrhu otvaranja budvanskog bioskopa. U ovom konzorcijumu "Lovćen film" je imao 95 odsto udjela.

Prostor je ponuđen bez određivanja minimalne cijene, a Opština je, po ugovoru, imala obavezu da obezbijedi podršku ne veću od 200.000 eura godišnje.

Međutim, konzorcijum je Opštini tražio i dodatnih 180.000 godišnje za organizovanje filmskog festivala, što je Rađenović prihvatio i potpisao 2014. godine. Po tom osnovu, "Lovćen Film" je od Opštine Budva, samo od januara 2015. do aprila 2018. godine, naplatio oko milion i po eura.

U prijavi se dodaje da je Rađenović, suprotno tenderu i bez odobrenja Skupštine, nametnuo da građani Budve plaćaju zarade, parking, struju, odvoz smeća, ali i održavanje zgrade, te reklamni prostor. Samo ovi troškovi Opštinu koštaju oko šest miliona eura. U ugovoru se nigdje ne pominje ni kolika je cijena zakupa, dodaje se u prijavi.

Dalje se ističe i sumnjiva umiješanost Kentere u cijeli projekat, jer u vrijeme potpisivanja ugovora nije zvanično bio dio konzorcijuma, ali je u vezi sa ugovorom, 2013. održao sastanak sa Rađenovićem, predstavnikom konzorcijuma, Markom Radomanom i tadašnjom menadžerkom opštine Milenom Marović Bogdanović, kćerkom Svetozara Marovića. Kentera je tek 2021. postao većinski vlasnik "Lovćen filma" sa udjelom od 90 odsto.

"Involviranost Kentere od početka projekta, njegovo neposredno učestvovanje u pregovorima i zakulisnim dogovorima, davanje projekta konzorcijumu u kojem Lovćen film kao tek osnovano pravno lice bez bilo kakvog iskustva donosi apsolutno sve odluke, vodilo je upravo preuzimanju tog pravnog lica od strane Kentere", piše u prijavi.

Da se radilo o kriminalnom planu koji je za cilj imao "namještanje posla", zaključuje se prijavom, koju je podnio tadašnji sekretar za zaštitu imovine Nikola Plamenac, potvrđuje i činjenica da je samo godinu prije raspisivanja tendera, od preduzeća "Mega kom film" stigla ponuda za učešće u realizaciji projekta bioskop za mnogo manja izdvajanja iz budžeta. Ta ponuda nije prošla, već je Opština posao prepustila konzorcijumu, koji je u februaru prošle godine, zatvorio bioskop.

Vlasnik "Kopirajta" nije odgovarao za višemilionske pronevjere

Firma "Kopirajt", u vlasništvu Marka Kentere je 2016. nagodbom priznala da je preko poslova sa Opštinom Budva nezakonito pribavila korist od preko dva miliona eura.

Tadašnji izvršni direktor "Kopirajta" Aleksandar Armenko nagodio se da kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a preduzeće "Kopirajt" je uslovno kažnjeno. Armenko, koji je prije toga bio zamjenik direktora TOB-a, i sada radi u toj organizaciji. Interesantno, tužilaštvo je tada utvrdilo da u svim malverzacijama Armenko nikada nije pribavio materijalnu korist za sebe.

Iako osnivač i vlasnik preduzeća, Kentera ni na koji način nije odgovarao za višemilionske pronevjere preduzeća.

Taksista, konobar i ugostitelj u Savjetu Muzeja

U Savjet Muzeja i galerija Budve imenovani su konobar, recepcioner, taksi prevoznik... Na posljednjoj sjednici lokalnog parlamenta, krajem decembra prošle godine, bila je predviđena rasprava o razrješenjima i novim imenovanjima ovog Savjeta. Prema sajtu Skupštine opštine Budva, bilo je predviđeno da gotovo svi članovi Savjeta obnove mandat, samo što se za novog predsjednika umjesto dosadašnjeg konobara, predlaže privatni ugostitelj.

Međutim, predsjednik Skupštine Nikola Jovanović je odlučio da preskoči imonovanje članova Savjeta, iako se više odbornika protivilo tome.

Odbornik Ujedinjene reformske akcije (URA) Ivan Ivanović je istakao na sjednici da od 2019. nije usvojen izvještaj o radu Muzeja i galerije:

"Mi svake godine dajemo preko milion eura za tu instituciju, a nismo nikad dobili na razmatranje izvještaj".

Ivanović je naveo da javašluk u tom preduzeću vlada već godinama i da direktorica Đurašković "radi na svoju ruku šta želi". Pomenuo je i da je u mnoge poslove uključen Kentera.

Za nekoliko mjeseci vođenja društvenih mreža 30.000 eura

Kao jedan primjer upitnog posla, pretjerane vrijednosti, jeste i ugovor koji je 2017. "Multimedija grupa" potpisala sa TOB-om, a tiče se "kampanje na društvenim mrežama". Kao ovlašćena lica za tu javnu nabavku vode se Kuljača i sadašnji izvršni direktor Kuljačinog "Patenta" Nikola Mitrović, dok je Kentera izvršni direktor, vidi se iz odluke o izboru ''Multimedia grupe'' kao najbolje ponude

Obaveze "Multimedija grupe" iz ovog ugovora su da za nešto manje od 30.000 eura obezbijedi usluge promocije TOB-a na društvenim mrežama, i to samo od maja do novembra te godine. U odluci o najboljoj ponudi navodi se da je razlog odabira "Multimedija grupe" za ovaj projekat to što je sarađivala sa brojnim svjetskim influenseruma na socijalnim mrežama koji imaju preko milion pratioca.

Međutim, i gotovo sedam godina kasnije, Instagram stranice TOB-a ima oko 16.000 pratilaca, a na Fejsbuku 33.000.

Firma biznismena Dejana Pejovića dobila je za Hard Rock Cafe prostor od 600 kvadrata, na tenderu čiji su uslovi mijenjani mimo pravila tokom trajanja, zbog čega su diskvalifikovani ponuđači koji su nudili i po nekoliko puta više za zakup, dok je prvorangirani ponuđač, inače  Pejovićev poslovni partner - odustao od posla. Na sličan način ranije je Pejović za simboličan novac došao i do zakupa dijela plaže Kamenovo    

Andrea PERIŠIĆ

Firma DOO Podcafe F&B dobila je po vrlo povoljnim uslovima prostor od oko 600 kvadratnih metara u srcu Podgorice, na Trgu nezavisnosti, od bivše uprave Glavnog grada, odnosno JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović. Na tom prostoru, u zgradi biblioteke koja gleda na trg, smješten je sada lokal Hard Rock Cafe (HRC). 

Posao je sklopljen 2022, u posljednjim mjesecima vlasti tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića i Demokratske partije socijaliste  (DPS). Firma Podcafe F&B, čiji su vlasnici Dejan Pejović i Mladen Brnović, ugovorom o zakupu, dobila je na korišćenje prostor na jednoj od najboljih lokacija u gradu, za svega 3 684 eura mjesečno, na 10 godina, sa mogućnošću produžetka na još 10!  

Ali i ovako mala suma za rentu, mogla bi biti još manja. Naime, u ugovoru, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, zakupodavac se obavezuje da će zakupcu odbiti od kirije sredstva uložena u adaptaciju lokala, nakon procijene o investiciji Komisije imenovane od strane gradonačelnika. 

Koliko je uloženo u Hard Rock Cafe i koliku kiriju Pejovićeva firma plaća? CIN-CG nije uspio da dođe do tih podataka, ali prema procjenama stručnjaka u ovaj luksuzni objekat potrošeno je više stotina hiljada eura. Tako bi se moglo desiti da Glavni grad dobija samo simboličan iznos za ovaj izuzetan prostor.  

CIN-CG-u su iz JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović, u čijoj je zgradi HRC kazali da trenutno nemaju saznanja o tome koliko je ova firma uložila u Hard Rock Cafe i koliko zapravo iznosi zakupnina, budući da se, po proceduri, taj novac sliva direktno u budžet Glavnog grada. 

Prema dokumentaciji koju CIN-CG posjeduje, naplata zakupnine za Hard Rock Cafe trebalo je da počne 1. novembra 2022. godine, ali je prvo bilo neophodno da se utvrdi vrijednost uloženih sredstva za adaptaciju objekta. 

Prvi sastanak Komisije za procjenu uloženih sredstava, koju je bivši gradonačelnik Vuković imenovao u septembru 2022. godine, održan je sredinom novembra prošle godine. Ali, Komisija nije donijela procjenu. U zaključku u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se da “bez izvještaja stručnog nadzora nad izvođenjem radova neće biti u mogućnosti da donese Zaključak o ukupnoj vrijednosti izvedenih radova, isporučenih i ugrađenih uređaja, opreme i ostalih dobara i radova“. Zanimljivo je da zaključak Komisije, nema ni potpise ni pečate. Inače, predsjednica te komisije bila je Sanja Vojinović, tadašnja pomoćnica direktora Biblioteke.

Iz Glavnog grada za CIN-CG su kazali da je 11. maja 2023. iz Biblioteke poslat zahtjev Službi gradonačelnice Olivere Injac da se donese rješenje o imenovanju nove Komisije, jer dva člana prethodne Filip Aleksić i Filip Lalić više nijesu zaposleni u Glavnom gradu. Nijesu, međutim pojasnili da li je Komisija formirana i da li su sačinjene procjene. 

Do objavljivanja ovog teksta, CIN-CG nije uspio ni da od vlasnika firme Podcafe F&B Dejana Pejovića dobije odgovore na pitanja koliko je potrošeno na adaptaciju Hard Rock Cafe-a i da li plaćaju zakup. 

Da je u lokal uloženo mnogo vidi se čim se uđe. Enterijer je u prepoznatljivom stilu ovog lanca, sa velikim šankom, visokim stropovima, luksuznom rasvjetom i podovima... Tu je i prodavnica u kojoj se mogu kupiti proizvodi ovog brenda.  

Prvorangirani ponuđač, Pejovićev poslovni partner, nije se pojavio na otvaranju ponuda 

Na Javni poziv za davanje u zakup ovog prostora koji je JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović raspisala u januaru 2022. godine javilo se pet ponuđača: Bip hotels d.o.o, DOO Podcafe F&B, Tabacco&drinks d.o.o, I&S Team d.o.o i Dejan Labović, kao fizičko lice. Tenderom je bilo predviđeno i da budući zakupac organizuje kulturne aktivnosti u skladu sa smjernicama Glavnog grada. 

Najbolju ponudu dala je firma Bip hotels- za zakupi 11 408 eura mjesečno, uz preuzimanje obaveze da organizuje 43 kulturna događaja. 

Firma Tabacco&drinks ponudila je za zakup 10 060 eura mjesečno i organizaciju 12 kulturnih događaja, dok je kompanija I&S Team za zakup prostora dala nešto nižu ponudu od 7 800, uz 12 kulturnih događaja. 

Dejan Labović je za zakup ponudio 7 050 eura i naveo da će organizovati 12 aktivnosti na polju kulture. 

Najmanju ponudu za zakup dao je pobjednik na tenderu - Podcafe F&B - svega 3 684 eura, malo više od minimuma predviđenog tenderom. Ova je firma, međutim, dala najbolju ponudu kada su u pitanju kulturni događaji, ponudila je čak 80. 

Kako je moguće da je firma koja je ponudila najmanje za zakup dobila tender? U sred tenderske procedure, mjesec dana nakon raspisivanja konkursa, promijenjeni su kriterijumi, na osnovu čega su diskvalifikovane tri ponude – komanija Tabacco&drinks i I&S Team i ona Dejana Labovića. Labović i kompanija Tabacco&drinks žalili su se pred Upravnim sudom i poslali su prigovore na odluku komisije naručiocu. Prvorangirana firma Bip Hotels nije se pojavila i odustala je od posla. Tako se posrećilo onom koji je ponudio najmanje za zakup.   

Ovo nije prvi put da se suvlasniku firme Podcafe F&B Dejanu Pejoviću posreći na tenderu, iako mu ponuda nije najbolja. Njegovoj kompaniji Kamenovo beach je prije nekoliko godina, 2016, na zakup ustupljen dio plaže Kamenovo, iako je Pejović ponudio svega tri eura više od minimalne cijene predviđene pozivom. Tako je ovaj vrijedni prostor, poznat po organizaciji studentskih žurki, dobio za svega 26 475 eura na period od godinu dana. 

Kao i u slučaju prostora u kojem je sada Hard Rock Cafe, i na tenderu za Kamenovo prvorangirani je odustao, a bio je ponudio ogromnu svotu, čak pola miliona eura. Prvorangirani je bio Vaso Dedivanović, koji je, što je posebno zanimljivo, nakon što je Pejović preuzeo plažu, radio kao generalni menadžer kod Pejovića, na Kamenovu.   

I tada su se drugi učesnici tendera bunili i upozoravali da se plaže izdaju za male pare na prevaru – neka kompanija ponudi ogromnu sumu za zakup dijela obale kako bi isključila druge ponuđače, a onda druga firma ponudi malo više para od početne ponude i dobije zakup nakon što prvorangirani ponuđač odustane. 

Pejoviću je bio izdat i prostor nekadašnjeg studentskog bifea u zgradi Tehničkih fakulteta u Podgorici za lokal Desetka, u vrijeme kada je na funkciji Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra bio Miloš Pavićević, inače Pejovićev blizak rođak. O tome su ranije pisale Vijesti i drugi mediji.

Da je sve u ovoj priči povezano i da se radi o svojevrsnoj mreži, pokazuje i podatak da se firma Bip Hotels, koja je dala najbolju ponudu za prostor na Trgu, pa odustala, vodila kao vlasnik nekadašnjeg Pejovićevog lokala Desetka. Takođe, u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) se, kao jedan od osnivača kompanije Bip Hotels 2015. vodio Stanko Vidaković, koji je danas, kako CIN-CG saznaje, vlasnik te firme. Vidaković je Pejovićev poslovni partner preko firme Montenegro Beach koja je sestra firma nekadašnje Pejovićeve firme Kamenovo beach. Vidaković je, kako CIN-CG nezvanično saznaje, i Pejovićev kum. Interesantno je da je u firmi Bip Hotels i Vaso Dedivanović bio zaposlen kao menadžer. 

Inače, adresa firme Bip Hotels nalazi se u Studentskoj ulici BB lamela 7, gdje posluju i neke druge Pejovićeve firme, poput Montenegro Tourist Service. Na društvenoj mreži LinkedIn, na profilu Stanka Vidakovića piše i da je radio kao menadžer prodaje u Montenegro Tourist Service firmi.  

Diskvalifikovani ponuđači pokrenuli tužbe 

Da se vratimo na tender: mjesec dana nakon raspisivanja JU Narodna biblioteka Radosav Ljumović donosi Izmjene i dopune Javnog poziva kojima mijenja određene tačke. 

Od ponuđača se, ovim izmjenama i dopunama, tražilo da posjeduju sertifikat o uspostavljenom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine prema standardu “MEST EN ISO 14001:2016”, koji izdaje akreditovano sertifikaciono tijelo. U prvobitnom pozivu od ponuđača se samo tražilo da ne koriste proizvode od plastike za jednokratku upotrebu, u skladu sa Međunarodnim sertifikatom “ISO 14001:2016”. 

Takođe, izmijenjena je i bodovna procedura u vezi sa organizacijom kulturnih događaja. 

Tako je tender faktički prilagođen Pejoviću i njegovoj kompaniji. Tri ponuđača su diskvalifikovana zato što nijesu imali sertifikat, koji nije tražen kada je raspisan konkurs. Komisija je njihovu eliminiaciju obrazložila “neurednom, nepravilno dostavljenom dokumentacijom“. Tako su u igri ostali samo - Pejović i njegov kum.

Ponuđači koji su se žalili, Dejan Labović i Tabacco&drinks d.o.o, tvde da su izmjene javnog poziva promijenile uslove koji su bili od uticaja na odlučivanje, što je, kako kažu, bilo protivno proceduri i očekivanju ponuđača. Primjedbe su se odnosile na sertifikat o uspostavljenom sistemu upravljanja zaštitom životne sredine, plan i predlog kulturnih aktivnosti, kao i neobjavljivanje poziva u javnim medijima. 

,,Obavještenje obiluje neutemeljenim i netačnim navodima u nedostatku tačno utvrđenog činjeničnog stanja i u suprotnosti je sa onim što je zahtijevano. Postavlja se i pitanje legitimiteta Komisije, jer nije utvrdila činjenice koje su relevatne za rješavanje konkretne upravne stvari, a koje proističu iz odgovarajućih materijalnih propisa“, navodi se u prigovoru Labovića. 

U prigovoru firme Tabacco&drinks d.o.o piše da “navodi naručioca nijesu tačni i da se zasnivaju na paušalnim navodima i neutvrđenim činjenicama“. 

Krajem aprila 2022. i Labović i Tabacco&drinks d.o.o pokrenuli su pred Upravnim sudom sporove, a advokat Saša Vukotić je u ovim tužbama, kako saznaje CIN-CG, konstatovao da izdavanje sertifikata koje je dopunom traženo zahtijevalo duži vremenski period i da takva vrsta sertifikata nije obavezujuća, odnosno da, ako se ponuđač ne bavi proizvodnim aktivnostima, sertifikat nije ni potreban.  

Iz firme Tabacco&drinks d.o.o u prigovoru navode i da je prvorangirana firma Bip hotels d.o.o registrovana za obavljanje djelatnosti “hoteli i sličan smještaj“, a ne za “djelatnosti restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata“. 

U kom je interesu Glavnom gradu, dok je njim rukovodio Ivan Vuković, bilo da ovaj ekskluzivni prostor izda Pejoviću, ostaje na novim vlastima da utvrde. Do tada ovaj privilegovani biznismen gospodari javnim dobrima, koja su mu data u bescijenje. 

U centru zakupi znatno skuplji 

Oglasi iz 2022, kako se može vidjeti sa sajta Estitor, pokazuju da su se u to vrijeme i manji poslovni prostori u centru Podgorice izdavali za više novca. 

Tada se poslovni prostor od svega 260 kvadratnih metara u “Hilton-u” izdavao se za 4 160 eura, a 600 kvadrata u kojima je sada Hard Rock Cafe izdato je za nešto više od tri i po hiljade eura.  

Prostor od 502 kvadratnih metra u centru, ali na znatno lošijoj lokaciji od one koju je dobila firma Podcafe F&B, izdavao se za pet hiljada eura. Poslovni prostor u Bokeškoj ulici od samo 120 kvadrata izdavao se za 2 500 eura, a drugi, od 90 kvadrata u Njegoševoj za 1 400 eura. 

Građani tražili nove turističke vrijednosti u centru glavnog grada 

Hard Rock Cafe je lanac tematskih restorana, a prvi je otvoren prije više od 50 godina,  u Londonu. Posao se proširio i na kafee, hotele i kazine, pa danas postoji na preko dvjesta lokacija širom svijeta. Prvi put je 2015. otvoren u Crnoj Gori, u okviru Atlas Capital plaza kompleksa i to je bio prvi objekat ove franšize u regionu. Prostirao se na 800 kvadratnih metara, a u okviru njega nalazili su se kafe i restoran sa preko 150 mjesta, prostrana terasa, bina, kao i Rock Shop gdje su se prodavali različiti proizvodi, kao što su majice, kape, dukserice i slično… 

Međutim, lokal je zatvoren. Loše je poslovao, naročito tokom pandemije virusa COVID-19. Portal Investitor pisao je da je lokal od početka poslovao u minusu, a da su akumulirani gubici na kraju 2018. godine iznosili preko milion eura. Tada je, prema pisanju crnogorskih medija, ovim lokalom gazdovala firma sličnog naziva, Padcafe, koja je bila u vlasništvu kompanije EE F&B HOLDING LIMITED sa Kajmanskih ostrva, dok je vlasnik franšize bila Abu Dhabi Financial Group (ADFG).  

Ponovno otvaranje ovog objekta, međutim, izazvalo je više reakcija. Na javnoj Fejsbuk grupi Oči Podgorice, građani i građanke su mahom ostavljali nepovoljne komentare što se tako atraktivna lokacija dodjeljuje ovom lancu. Upozoravali su da ne znaju koji će to turista odlučiti da dođe u Podgoricu zbog lanaca kao što je HRC, koji je dobio najbolji prostor u gradu. 

Građani su tvrdili da bi na tom mjestu, u zgradi jedne od najvažnijih institucija u gradu, Biblioteke, trebalo otvoriti mjesto koje će biti prepoznato po kulturnom i umjetničkom sadržaju. 

Strateška procjena uticaja oštro kritikuje neke predloge iz Nacrta PPCG jer se nije dovoljno vodilo računa o zaštićenim područjima, održivom razvoju i stvarnim potrebama društva. Ostala su sva problematična rješenja od brane na Komarnici do vojnog poligona na Sinjajevini

Maja Boričić

Rijeke Komarnica i Piva bi, izgradnjom hidrocentrala, pretrpjele nesagledive negativne uticaje na biodiverzitet, staništa, pejzaž, upozorava se, između ostalog, u Strateškoj procjeni uticaja (SPU) na Nacrt prostornog plana Crne Gore do 2040. (NPPCG), koji ostavlja mogućnost gradnje ovih hidroelektrana, uprkos upozorenjima nevladinog sektora i dijela stručne javnosti.

Nacrt PPCG usvojila je Vlada Dritana Abazovića, u posljednjim nedjeljama mandata. Prema prvim reakcijama u Nacrtu ima dosta kontroverznih rješenja, koja bi mogla dodatno da podgriju sporenja oko toga kako se odnositi prema prostoru i kojim putem bi trebalo da se razvija Crna Gora.

Iz novog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čelu sa Jankom Odovićem, nijesu odgovorili na brojna pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) vezano za NPPCG.

HIDROCENTRALE: KOMARNICA, KRUŠEVO, BOKA

Osim Komarnice, Nacrtom je planirana i izgradnja hidrocentrale Kruševo, ali i HE Boka na Primorju. Riječ je o Emerald lokacijama, potencijalnom UNESCO proširenom području i zonama regionalnih parkova.

Zbog toga bi ovi projekti trebali biti izbrisani iz Plana, ocjenjuje više stručnjaka koje je kontaktirao CIN-CG.

,,Projekat HE Komarnica je najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim, sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku institucija nadležnih za zaštitu životne sredine", piše u Nacrtu plana, bez naznaka rješenja ovog konflikta.

U tom dokumentu piše da je trenutno najveći dio potrošnje električne energije na nivou godine moguće podmiriti iz domaćih elektrana, dok potreba za uvozom električne energije postepeno opada i trenutno je ispod 10 odsto od ukupnih potreba potrošača. Situacija se promijenila, jer više nema najvećeg potrošača energije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

Nataša Kovačević iz međunarodne organizacije CEE Bankwatch podsjeća na usvojenu odluku sa sjednice UNESCO, kojom je Crna Gora obavezna da posebno razmotri uticaje HE Komarnica na park prirode Dragišnica i Komarnica i da ne odobri projekat ako bi rezultirao negativnim uticajima.

,,U međunarodnoj praksi, prostorni planovi imaju jasne odluke da li neka oblast treba biti isključena iz određene vrste projekata ili ne, bilo da je riječ o zaštićenim područjima ili drugim osjetljivim područjima", kaže Kovačević.

U Strateškoj procjeni uticaja na Nacrt plana se ističe da su planirane hidrocentrale prepoznate kao jasni konflikti u prostoru, u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Uprkos tome, izgradnja hidroelektrane Komarnica je i dalje otvorena bez jasnog opredjeljenja države, piše u dokumentu.

U slučaju hidroelektrane Kruševo, naglašava se, radi se o prostoru koji je dio Parka prirode Dragišnica Komarnica, što je predstavlja direktan konflikt sa potrebom očuvanja vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. Ističu da PPCG treba da razmatra alternativna rješenja u odnosu na izbor lokacije.

U tom dokumentu se za HE Boka kaže da je "u potpunosti neprihvatljiva", s obzirom na to da podrazumijeva ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, gdje su u blizini i preventivno zaštićena područja Sopot i Dražin vrt (koja će do završetka postupka strateške procjene biti proglašena trajno zaštićenim područjima):,,Pored toga, ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog djela zaliva".

Forsiranje zastarjelih ideja i projekata iz prošlog vijeka kao što su ove hidroelektrane, na žalost ukazuju da nijesmo mnogo odmakli od stanja svijesti u kome smo bili kada je prošli Plan bio u izradi, ocjenjuje Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Pojašnjava da se forsiraju projekti koji su u razvijenim državama odavno prevaziđeni, a ignorišemo preporuke Evropske unije (EU), UNESCO, Bernske konvencije i mnogih drugih sporazuma koje je Crna Gora potpisala:,,Ako na jednom području kao što je kanjon rijeke Komarnice, prepoznat i zaštićen na državnom i međunarodnom nivou, planiramo potpunu devastaciju, onda nam to jasno pokazuje da kao država nemamo jasnu viziju razvoja".

U Strateškoj procjeni uticaja se zaključuje da je značajan broj lokacija namijenjenih razvoju energetskog sektora u direktnom konfliktu sa zaštitom prirode i vrijednih područja biodiverziteta.

,,Nedovoljno jasno davanje smjernica za namjenu određenih površina ostavlja prostor da se prvo potpisuju ugovori o koncesijama, a tek onda prepoznaju konflikti vezani za zaštitu prirode i životne sredine. Ovo je problematika sa kojom se Crna Gora godinama suočava, koja mora biti promijenjena", naglašava se u tom dokumentu.

TERMOELEKTRANA PLJEVLJA

Evropska komisija (EK), u ovogodišnjem Izvještaju za Crnu Goru, ističe da je nedovoljan fokus na ekološke standarde u projektima energetske infrastrukture, te da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju.

,,Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako zamijeniti termoelektranu u Pljevljima, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali ostaje glavni zagađivač", napominje se u Izvještaju.

EK ocjenjuje da ekološka rekonstrukcija Termoelektrane Pljevlja (TE Pljevlja) ne rješava suštinske probleme, te da Crna Gora treba da pojača napore da trajno zatvori ovo postrojenje:,,Crna Gora treba da planira pravednu tranziciju, pružanjem ekonomskih alternativa zajednicama koje će biti najviše pogođene izbacivanjem uglja".

Skupa rekonstrukcija TE Pljevlja je napredovala, ističe se u izvještaju, uprkos brojnim kontroverzama koje se tiču životne sredine i međunarodnih obaveza Crne Gore u pogledu emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Kovačević, koja je koordinatorka za dekarbonizaciju sektora daljinskog grijanja na Zapadnom Balkanu, ističe da se Nacrtom plana zahtijeva obezbjeđivanje nesmetanog rada TE Pljevlja, te da nema naznaka o planovima napuštanja korištenja uglja, do čega bi, prema međunarodnim obavezama Crne Gore, trebalo doći nakon 2035, a vjerovatno i ranije, s obzirom na finansijska opterećenja zbog sagorijevanja uglja koja nam slijede za nekoliko godina.

Ona dodaje da obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost treba da budu prioritet Crne Gore, ali da nijedan od ovih projekata ne smije biti realizovan bez primjene principa "ne nanositi značajnu štetu".

Kovačević za CIN-CG navodi da je, iz prioriteta Plana, vidljivo da obrađivači nisu razmišljali da ćemo do 2040. biti dio EU, te da će propisi o dekarbonizaciji energetskog i drugih sektora biti obavezujući.

Planira se, dodaje, kratkoročno otvaranje, izvozno orjentisanih novih rudnika uglja u Pljevljima (Mataruge, Glisnica) od kojih će prvi ugroziti jedino vodoizvorište Pljevljaka.

Nema u Nacrtu plana ni jasnih smjernica za dekarbonizaciju sektora grijanja, naglašava Kovačević, iako se navodi da je vazduh u gradovima poput Podgorice, Nikšića i Pljevalja kritično loš, što je najviše produkt sagorijevanja tokom sezone grijanja.

Kovačević kaže da je neophodno imati jasne demografske podatke iz novog popisa, detaljan nacionalni i energetski klimatski plan, jasne godine napuštanja upotrebe fosilnih goriva radi dostizanja neto nula emisija do 2050, usklađenost sa mapom puta za pravednu tranziciju…

Ona ocjenjuje da se Nacrt mora ozbiljno doraditi, kako bi se uopšte našao na javnoj raspravi, te da to nije moguće uraditi kvalitetno do kraja ove godine.

SINJAJEVINA

Nacrtom dokumenta i dalje nijesu riješeni ni neki od najvažnijih konflikata u prostoru, a koji su se javili i prilikom rasprave o konceptu PPCG: vojni poligon na Sinjajevini, izgradnja vjetroelektrane (VE) na Brajićima, ali ni koridor brze saobraćajnice u Primorskom regionu.

U Nacrtu plana piše da se prostor Sinjajevine može koristiti kao privremeni vojni poligon, ali i za poljoprivredu.

Strateška procjena uticaja kao rješenje, međutim, predlaže realizaciju vježbi van Crne Gore:,,Crna Gora predstavlja mozaik predjela izuzetnih prirodnih odlika i suviše je mala da bi sebi dozvolila 'luksuz' žrtvovanja bilo kojeg dijela za obavljanje vojnih vježbi, što bi predstavljao veliki negativni uticaj na biodiverzitet i staništa, ali i uticaj na život ljudi koji tradicionalno ljeti izdižu na katune".

Međutim, u Nacrtu plana piše da se u Izvještaju interresorne radne grupe (IRG) navodi da bi artiljerijska gađanja bila realizovana dva do tri puta godišnje, u trajanju do 10 dana, u periodu kada se na tom prostoru lokalno stanovništvo ne bavi poljoprivredom. Od oktobra do kraja maja, Vojska bi prostor koristila za realizaciju obuka koje ne zahtijevaju artiljerijska gađanja.

,,Vojska neće graditi objekte na Sinjajevini, već bi uspostavljala privremene objekte, poput šatora i kontejnera. Po završetku aktivnosti prostor bi bio saniran", navodi se u izvještaju IRG.

Oni pojašnjavaju da bi od površine od 74,5 kilometara kvadratnih Vojno strelišnog poligona na Sinjajevini, dejstvo artiljerijskih granata bilo usmjereno na oko devet kilometara kvadratnih.

,,Prostor na Sinjajevini ustupljen je na privremeno korišćenje Ministarstvu odbrane, odlukom Vlade, te bi ista mogla biti poništena ukoliko stručne agencije ustanove da postoji rizik po životnu sredinu", piše u izvještaju IRG.

U Opštini Žabljak, u reviziji Nacrta PPCG, predlažu da se područje Sinjajevine proglasi regionalnim parkom prirode, kako bi se prostor zaštitio i valorizovao isključivo u poljoprivredne i turističke svrhe.

,,Na ovaj način bi se isključila mogućnost izgradnje bilo kakvih vojnih poligona i drugih vojnih objekata, kao i izvođenje vojnih aktivnosti, što prijeti potpunoj devastaciji ove planine", mišljenje je predstavnika Opštine Žabljak.

Nataša Kovačević ističe da nije kompatibilno imati vojni poligon i tradicionalnu poljoprivrednu praksu na Sinjajevini.

,,Plan spominje Sinjajevinu kao potencijalni park prirode, a ovo je takođe Emerald područje i važno ptičje stanište (IBA)", navodi ona.

Ako se odluka prepusti sektoru odbrane, jasno je da će postojati vojni poligon, ističe Kovačević:,,Ako dođe do vojnih aktivnosti, to bi značilo da će pastiri, ali i turisti biti protjerani sa velikog dijela planine".

BRAJIĆI

U nacrtu PPCG piše da se razmatra i izgradnja vjetroelektrane Brajići, koja bi trebalo da obuhvata opštine Budvu i Bar.

Iz barske opštine, u reviziji nacrta Plana, ističu da u nacrtu Detaljnog prostornog plana za tu vjetroelektranu piše da to nije vjetrovito područje!

I Opština Budva se posebno protivi planiranju vjetroelektrane na Brajićima.

Oni tvrde da bi se izgradnjom vjetroelektrane na Brajićima trajno devastirao prostor bogat prirodnim izvorištima, kulturno-spomeničkim vrijednostima i ruralnim, naseljskim strukturama.

Ornitolog Bojan Zeković iz Centra za zaštitu ptica (CZIP) ističe da bi vjetroelektrana na Brajićima bila velika opasnost za ptice.

On pojašnjava da su u Crnoj Gori za sada prepoznata dva glavna koridora za migraciju ptica - jedan preko delte Bojane, Skadarskog jezera sa posebnom koncetracijom grabljivica kroz Bjelopavliće do Nikšićkog polja, a drugi na primorskim planinama Orjen - Lovćen - Rumija.

,,Od 19 jedinki bjeloglavog supa, četiri su bile u neposrednoj blizini planiranog vjetro parka, dok još jedna vrsta lešinara - bijela kanja, koja je nakon gotovo tri decenije ponovo registrovana u CG, upravo prošla kroz lokaciju planiranog vjetro parka na Brajićima", kaže Zeković.

On ističe da i druge vrste grabljivica koje su ugrožene i osjetljive imaju svoje rute na Brajićima kao što je prugasti orao, rijetka i ugrožena vrsta koja više ne gnijezdi kod nas.

SAOBRAĆAJ

U Nacrtu PPCG se više ne pominje izgradnja luke Virpazar. Međutim, ostavlja se mogućnost otvaranja plovnog puta rijekom Bojanom, kojim bi se povezalo Skadarsko jezero i Jadransko more.

,,Skadarsko jezero je RAMSAR područje pod međunarodnom zaštitom i Nacionalni park, te je potpuno neprihvatljivo planirati razvoj nautičkog saobraćaja, posebno bez jasnih smjernica za veličinu plovila i broj plovila", ističe se u Strateškoj procjeni uticaja.

U Nacrtu prostornog plana se navodi i mogućnost razvoja novih aerodroma u Ulcinju, Baru, Beranama, Nikšiću, Pljevljima i Žabljaku.

SPU upozorava da je te lokacije neophodno preispitati, a posebno ističu da bi aerodrom u Ulcinju bio u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, koja je zaštićena, a predstavlja i međunarodno značajno područje za ptice.

,,Ovdje treba imati u vidu da je za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 u završnim mjerilima Ulcinjska solana zastupljena sa preko 30 odsto", naglašava se u SPU.

Izgradnja aerodroma u Ulcinju planirana je u zaleđu Velike plaže, koja je područje sa jedinstvenim vrstama i staništima.

,,Izgradnjom planiranih saobraćajnica (autoput Bar-Boljare, Jadransko-jonska magistrala), dolazak na Ulcinjsku rivijeru biće olakšan i ubrzan, tako da ideju o izgradnji aerodroma treba odbaciti", zaključuje se u SPU.

I iz CZIP-a su ranije upozorili da je Gornji Štoj najznačajnije područje za gniježđenje zakonom zaštićene vrste ptica pčelarica kod nas, a izgradnja aerodromske infrastrukture značila bi apsolutno uništenje važnog staništa za ovu vrstu.

Izvršna direktorica te organizacije Jovana Janjušević za CIN-CG ocjenjuje da je Nacrt PPCG do 2040. ponudio puno opasnih i problematičnih sadržaja, koji osuđuju ekološku Crnu Goru na apsolutni urbanistički poraz i kolaps.

Ona takođe ističe da je potpuno nerazumljiva ideja da se aerodrom postavi u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, od čijeg povoljnog ekološkog statusa nam zavisi ulazak u Evropsku uniju.

,,Ako avioni kao najveći zagađivači doprinose cilju smanjenja CO2 emisija (i ostalih emisija koji doprinose klimatskim promjenama) onda smatramo da je sasvim opravdano da se Gornji Štoj potpuno izbetonira, te da se tu umjesto ptica veselih boja pozicionira jedan vrli aerodrom", ironična je Janjušević.

U Nacrtu plana se predlaže i kontroverzno rješenje za "brzu saobraćajnicu" na Primorju, odnosno prelaz koridora mostom, ali uz obaveznu konsultaciju nadležnih Ministarstava i Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa predstavnicima UNESCO-a. Izvještaj UNESCO-a iz 2018. godine je istakao da treba odustati od mosta na Verigama.

Iz tivatske opštine, u reviziji Nacrta PPCG, upozoravaju da se mora precizno definisati položaj brze saobraćajnice u Bokokotorskom zalivu. I Opština Kotor se oštro protivi izgradnji mosta na Verigama.

U SPU se ističe da je neophodno, u daljim fazama razrade PPCG, da nadležna ministarstva intenziviraju komunikaciju sa UNESCO-m i razmotre dodatnu pripremu Procjene uticaja na baštinu (HIA) prelaska preko Bokokotorskog zaliva.

MNOGO CILJEVA BEZ JASNIH RJEŠENJA

Mićanović zaključuje da je i dalje u fokusu ideja brzog ekonomskog napretka koji ne može biti održiv, a da se zaštita prirode još opisuje kao nešto što je restriktivno i ograničava razvoj.

U Strateškoj procjeni uticaja se naglašava da se u Nacrtu prostornog plana navodi obilje ciljeva, bez jasnih rješenja za njihovo postizanje.

Ističe se i da ostaje nejasno zašto je scenario intenzivne zaštite (ekološki scenario) neprihvatljiv.

,,Argumentacija da Crna Gora nije još pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas uvodi u suprotnost sa ciljevima i obavezama iz međunarodnih dokumenata".

U tom dokumentu se ističe da su mapiranjem prvo Emerald, zatim Natura 2000 staništa prepoznati stanišni tipovi od posebnog interesa za zaštitu prirode, koji trenutno ne uživaju zaštitu i koji zbog toga trpe različite antropogene pritiske:,,Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite", zaključuje se u Strateškoj procjeni uticaja.

Kovačević: Ukloniti gasne elektrane iz Plana

Kovačević smatra da je grupa najproblematičnijih projekata u Nacrtu prostornog plana izgradnja gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima i vezanih gasnih infrastruktura. Ona naglašava da se ovi projekti moraju ukloniti iz Nacrta plana.

,,S obzirom na to da govorimo o investicijama u fosilni gas, izgradnja LNG terminala blokirala bi Crnu Goru u ispunjenju ciljeva Zelene agende – izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe do 2050. i obaveza iz Sofijske deklaracije o karbonski neutralnom kontinentu i postizanju klimatske neutralnosti", kaže Kovačević.

Umjesto da pređemo na obnovljive izvore energije, ističe Kovačević, naša Vlada planira infrastrukturu koja će nam donijeti zavisnost od uvoza gasa.

,,Crna Gora skoro da ne koristi gas, nije povezana na međunarodne gasne mreže, nema mrežu za distribuciju gasa, dok izgradnja terminala traje pet i deset godina što znači da bi počeo sa radom poslije 2030", ističe ona.

To znači, pojašnjava ona, da će terminal raditi 20 godina, do 2050-ih kada bi Crna Gora trebalo da bude klimatski neutralna.

,,Dakle, imaćemo investiciju koja će 2050. biti 'nasukana' imovina od preko milijardu eura", kaže Kovačević.

Crna Gora da bude proizvođač nafte i gasa

U Nacrtu PPPCG se navodi da je privid da se era potrošnje dizela i benzina bliži kraju:

,,Čak i kada bi se svi putnički automobili, koji danas postoje na svijetu, zamijenili elektičnim, to bi u konačnom, smanjilo ukupnu potrošnju nafte i gasa za samo 20 procenata".

Ostalih 80, navode u Nacrtu, ostaje za kamionski i brodski prevoz, avionski saobraćaj i ogroman konzum koji danas ima petrohemija:

,,Nafta i gas će još dugo imati ulogu primarnog energenta u svijetu. Imajući to u vidu Crna Gora mora nastaviti sa razvojem sektora istraživanja nafte i gasa sa ciljem da postanemo zemlja proizvođač nafte i gasa", piše u Nacrtu PPCG.

Do sada nije utvrđeno prisustvo ovih supstanci u Crnoj Gori.

Hrvatska po grlu buše izdvaja 400 eura, Srbija 333, a Crna Gora svega 150 i krije ko je dobio pomoć. Na niske premije žale se i uzgajivači balkanske koze i upozoravaju da ih je ostalo veoma malo

Biljana Matijašević

Nikoga nije briga hoće li opstati buša, zetska žuja…Premije za očuvanje autohtonih (izvornih) vrsta domaćih životinja su niske, a i to malo se dijeli nepravedno, kriju se spiskovi onih koji su dobili novac, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) predsjednik hercegnovske NVO “Buša” Predrag Vujnović.

Sa njim su saglasni uzgajivači autohtone balkanske koze Svetlana Vuković i Ranko Mrvaljević.

“Razočarana sam odnosom nadležnih, živim 3,5 kilometra od Podgorice u Vranićima, a nemam riješeno ni vodosnabdijevanje”, ističe Vuković za CIN-CG”.

Mrvaljević kaže da se premije selektivno daju, pa ih dobijaju samo uzgajivači crvene koze, a zna se da je šarena uvijek bila zastupljena na ovm prostorima.

“Premije su toliko niske da je ostao mali broj koza”, rekao je Mrvaljević za CIN-CG.

Vlasnik farme magaraca u Martinićima Darko Saveljić ima razumijevanja za “državu koja je u ogromnim problemima i gdje je poljoprivreda na koljenima”.

“Nije se ni toliko očekivalo”, rekao je Saveljić odgovarajući na pitanje CIN-CG o visini premija.

Poručuje da uvijek može bolje.

Autohtone vrste domaćih životinja za koje se daju podsticaji iz budžeta su rasa goveda - buša, zatim rase ovaca - žuja, sora, jezersko-pivska pramenka i ljaba, domaća balkanska koza (prioritetno crvene boje) i domaći magarac.

NVO “Buša” se više puta dopisima obraćala Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i upozoravala na nebrigu o autohtonim rasama, zbog čega je, kako kažu, došlo do smanjenja njihovog broja i skoro nestajanja. Sumnjaju da je novac za podršku uzgajivačima godinama dijeljen po “partijskoj preporuci”.

Iz Ministarstva, na čijem je čelu u posljednjih godinu i po Vladimir Joković, odgovaraju da podršku ostvaruju poljoprivrednici koji se “blagovremeno prijave i ispunjavaju kriterijume poziva za dodjelu premija (podsticaja)”, ne odgovarajući precizno na pitanje CIN-CG da li su ove optužbe tačne.

Prema aktuelnom Zakonu o stočarstvu, autohtone rase i sojevi domaćih životinja koje su nastale i gaje se na teritoriji Crne Gore dio su nacionalne biološke baštine i pod posebnom su zaštitom države.

Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli da se proteklih godina broj poljoprivrednih proizvođača koji su uzgajali neku od rasa koje se smatraju genetičkim resursom u poljoprivredi kretao oko 30.

“Zavisno od broja zahtjeva i veličine stada, broj grla varira i može se reći da smo do sada u prosjeku podršku dodjeljivali za oko 100 ovaca rase zetska žuja, sora, ljaba i pivska pramenka, 200 grla buše, 60 grla balkanske koze i 60 grla domaćeg magarca”, kazali su.

Premije po grlu za bušu iznosi 150, ovcu pivsku pramenku, soru i ljabu 15 eura, dok je za žuju 50 eura. Premije za koze su 15 eura po grlu, a za magarce 60 eura.

Profesor beogradskog Fakulteta veterinarske medicine Vladimir Dimitrijević upozorava da jednom kada neka rasa ili soj nestane, mogućnosti za njihov povratak su veoma male do nikakve.

“Nešto što je obitavalo i bilo od koristi, ne samo ljudima, stotinama godina nestaje zauvijek. Tako smo mi, kao vrsta, ‘uspjeli’ da nepovratno izbrišemo između deset i 40 odsto rasa i sojeva domaćih životinja sa liste nekada postojećih. Nestanak ovako velikog broja rasa i sojeva domaćih životinja nepovratno i razarajuće utiče na genetičku različitost, kao bazični i neprocenjivi potencijal opstanka populacija domaćih životinja”, kazao je Dimitrijević za CIN-CG.

CIN-CG nije uspio da pronađe uzgajivače ovce - zetske žuje.

Svetlana Vuković ima 80 koza, tzv. balkanike, ali zbog odnosa nadležnih nikada nije tražila premiju.

“Dolazile su savjetodavne službe da broje, testiraju i upišu, na tome se završilo. Niko ne vodi računa o stočarima koji se time odavno bave”, priča Vuković, ističući da se o životinjama brine ona i njen sin, a prethodno su to radili njen suprug i svekar.

Pored koza imaju i ovce, svinje, pčele, vinograde...

Ranko Mrvaljević u blizini Nikšića uzgaja oko 140 koza i smatra da sve balkanike treba da dobiju premiju, jer ih je u Crnoj Gori vrlo malo ostalo.

Premija u Hrvatskoj 400 eura po buši, a u Crnoj Gori svega 150

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Agrobudžetom za 2023. godinu opredijeljeno je ukupno 100.000 eura za genetičke resurse u poljoprivredi, što obuhvata autohtone rase u stočarstvu i biljnoj proizvodnji. Za iste namjene je 2022. godine bilo opredijeljeno 80.000 eura, odnosno 60.000 u 2021. godini i 40.000 u toku 2020.

“Iznosi se ne opredjeljuju po rasama ili vrstama već za stočarstvo ili biljnu proizvodnju, dok je Agrobudžetom opredijeljen iznos po grlu zavisno od rase. Tako je plaćanje po grlu buše 2020. godine iznosilo 80 eura, dok poljoprivrednici ove godine mogu ostvariti podršku od 150 eura po grlu”, pojasnili su.

Predrag Vujnović navodi da je, na primjer, Hrvatska po grlu buše izdvajala i hiljadu eura, dok nije povećala broj grla. Sada je, kaže, premija u Hrvatskoj 400 eura po grlu, a u Crnoj Gori svega 150 eura.

“Srbija je podigla premiju za buše na 333 eura, s tim što se premije na junad i telad posebno isplaćuju. A mi koji imamo otvorene EU fondove nećemo da podignemo premije”, rekao je i dodao da premije nijesu povećavane posljednje dvije godine.

Smatra da, s obzirom na to da je brojno stanje buše u Crno Gori jako nisko, oko 100 grla i od svih država u okruženju ima najmanje, realno bi bilo da premija bude 200 eura po grlu.

Srbija, prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO) od ove godine, ima između 2.000 do 3.000 grla buše i njihov broj raste od 2015. godine.

Na sajtu UNFAO buša je opisana kao mala rasa krave, nesrazmjerne građe:

“Glava joj je svijetla, mala, pravougaonog oblika sa finim rogovima, zakrivljenim nagore. Tijelo je slabo mišićavo sa kratkim, kosim i zašiljenim kukovima. Prinos mlijeka u odnosu na njihovu tjelesnu masu i uslove proizvodnje je zadovoljavajući. Veoma pozitivno reaguje na poboljšane uslove ishrane i njege”.

Hrvatska, prema podacima UNFAO (posljednji za 2022), ima između 3.500-4.000 grla buše i njihov broj takođe raste. Federacija BiH ima 201 grlo buše, pokazuju podaci Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

“Navedeni podaci se odnose na grla koja su u sistemu podsticaja, tj. grla koja su uzgajivači navedenih životinja prijavili za novčane podrške, tako da je njihov broj zasigurno veći jer se svi ne prijavljuju”, kazali su za CIN-CG iz Federalnog Ministarstva poljoprivrede napominjući da se podaci ne odnose na Republiku Srpsku i Distrikt Brčko.

Federalno Ministarstvo je ove godine za izvorne (autohtone) pasmine životinja (domaća buša, domaći magarac, bosanski brdski konj, pas tornjak) izdvojilo oko 165.000 eura.

Subvencije crnogorske Vlade za genetičke resurse za ovu godinu još nijesu dodijeljene, jer, kako je objašnjeno iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, procedura još nije završena. Podrška se daje po podnesenom zahtjevu uz dostavljeno mišljenje ovlašćene naučno-istraživačke institucije, odnosno Biotehničkog instituta u Podgorici.

Iako su subvencije povećane posljednjih godina, uzgajivači nijesu zadovoljni opredijeljenim iznosima, niti onima koji su za to nadležni, odnosno Biotehnički institut koji, kako kažu, godinama upravlja genetskim resursima.

“Čuvaju” domaće sorte 15 godina, a rezultati nikad gori

U jednom od dopisa Ministarstvu poljoprivrede iz 2021. godine, u koji CIN-CG ima uvid, NVO “Buša” navodi da se projekat očuvanja genetskih resursa sprovodi već 15 godina, a rezultati su gori nego na početku projekta.

“Toliko neodgovoran odnos Ministarstva poljoprivrede i ljudi koji su vodili ovaj dio doveo je do ovako dramatične situacije sa autohtonim rasama u Crnoj Gori. Pojam ‘očuvanje genetskih resursa’ označavao je frazu za neke druge stvari, to je služilo za lov u mutnom”, naveli su iz te NVO.

Dekanica Biotehničkog instituta koji je zadužen za genetske resurse Božidarka Marković nije željela da komentariše navode ove NVO, ali je za CIN-CG rekla da sa dodjelom novca ona nema ništa, “sve je na Ministarstvu poljoprivrede”.

Prema riječima Vujnovića, NVO “Buša” je od Ministarstva tražila spiskove dobitnika premija, jer sumnjaju da se ne dijele pravedno, ali ih nijesu dobili.

CIN-CG je takođe po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, preko platforme NVO MANS, tražio spiskove, ali Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev.

Iz Ministarstva naglašavaju da poljoprivredni proizvođači, pored plaćanja za autohtone vrste, kao i svi drugi poljoprivrednici koji se bave stočarstvom ostvaruju pravo na osnovnu premiju u stočarstvu, koja je ove godine za goveda 85 eura.

Profesor Vladimir Dimitrijević ukazuje da siromašni dio svijeta veliki dio svojih prihoda (oko 70 odsto) ostvaruje kroz stočarsku proizvodnju, koja se bazira, uglavnom, na uzgoju autohtonih rasa.

“U takvim djelovima svijeta, uzgoj autohtonih rasa ne obezbjeđuje samo hranu, sirovine za odjeću, gradnju, đubrivo, već je i važan dio socijalnog i kulturnog nasljeđa. Takođe, ove autohtone rase imaju veću genetičku različitost koja utiče da su ove životinje prilagodljivije na promjene uslova u kojima se drže, promjenu klime, kao i na nove uzročnike bolesti sa kojima se do tada nisu susretale”, rekao je Dimitrijević.

Kaže da se razlozi za očuvanje autohtonih rasa mogu nabrajati do unedogled.

“Možda je jednostavnije reći da ne postoji niti jedan razlog, bio on etički, socijalni, kulturni, komercijalni, ako hoćete i religijski, da se bogatstvo koje u sebi nose autohtone rase i sojevi domaćih životinja ne sačuva”, poručuje.

Prema podacima koje je CIN-CG dostavio Dimitrijević, prijavljenih odgajivača izvornih rasa u Srbiji trenutno ima oko 1.600. Osim buše, Srbija ima balkanskih magaraca od 500 do 1.000, balkanske koze od 1.000 - 2.000, mangulice (svinja) 2.000 - 4.000... Od ovaca, zastupljeno je osam autohtonih vrsta, a najviše ima sjeničke, između 200.000 i 300.000.

Srbija je, kaže Dmitrijević, za podsticaje za ovu godinu opredijelila nešto preko milion eura.

“Ono što se mora priznati je da do skoro država nije prepoznavala problem i ni na koji način nije podsticala očuvanje genetičkih resursa, a sada tu ipak postoje izvjesni pomaci. Teško da ću lično u potpunosti biti zadovoljan mjerama koje se preduzimaju u cilju očuvanja autohtonih rasa, što zbog obima, obuhvata i selektivnosti, tako i zbog ažurnosti”, poručio je.

 

Crna Gora je dužna da poštuje međunarodne konvencije

Međunarodna zajednica usvojila je u septembru 2007. godine Globalni akcioni plan za životinjske genetičke resurse, koji se sastoji od 23 strateška prioriteta usmjerena na borbu protiv smanjenja genetičke raznovrsnosti životinja i na održivo korišćenje životinjskih genetičkih resursa.

Crna Gora kao članica UN i zemlja kandidat za članstvo u EU, dužna je na svojoj teritoriji da sprovodi mjere očuvanja i održivog korišćenja genetičkih resursa u skladu sa međunarodnim konvencijama i principima, piše u Agrobudžetu.

Zahvaljujući Saveljiću magarac više nije najugroženiji

Darko Saveljić kaže da je počeo da uzgaja balkanskog magarca prije 8,5 godina.

Magaraca je tada bilo ukupno 150.

“To je postala jedna od najugroženijih vrsta i na stočnoj pijaci se magarac mogao kupiti za 25 eura, a kupovali su ga jedino lovci, za lovačke pse. Nakon 8 godina nije više najugroženija vrsta”, ističe Saveljić.

Dodaje da sada, kako su mu rekli sa Biotehničkog fakulteta, ima ukupno 500-600 magaraca u Crnoj Gori.

“Afirmativno je što postoji Agrobudžet i da su magarci prije pet godina ušli u sistem zaštite. Za magarca koji je reproduktivno zreo bila je premija 50 eura, ali je pitanje hoće li ove godine biti toliko jer se prijavio veliki broj ljudi za premiju”, rekao je Saveljić.

Loša iskustva farmera iz Ulcinja i Nikšića

U razgovoru sa jednim od odgajivača iz Ulcinja predočeno nam je da je zbog loše saradnje i neprofesionalnosti osoba koje su do sada vodile ovu oblast prekinuo svaki vid saradnje i prestao sa gajanjem buša, navodi se u jednom od dopisa NVO Buša Ministarstvu.

“Loš pristup i loš iskustvo imao je i farmer iz Nikšića kojem je osoba zadužena za genetske resurse obišla farmu, evdentirala sva grla koja ispunjavaju kriterijume, uzela ličnu kartu i obećala da će dobiti premiju koju zaslužuje. Poslije par dana se javila i rekla da nema para za premiju za njihovu farmu”.

Iz te NVO ukazuju i da se dešava da nadležni ne priznaju neka grla kao autohtone buše, iako su tipični predstavnici svoje rase (visoke jedan metar), dok neke koje su visine 1,25 metara priznaju i dodjeljuju im premije.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) će u periodu od 1. oktobra 2023. do 30. septembra 2025. godine sprovesti projekat Promovisanje odgovornosti putem onlajn medija.

Cilj projekta je jačanje finansijske transparentnosti i odgovornosti političkih i ekonomskih elita. CIN-CG će istraživati najvažnije aspekte pojedinih stranih investicija u Crnoj Gori, njihov uticaj na politiku i upravljanje, al i moguće zloupotrebe koje mogu ugroziti javni interes.

Predviđeno je da se tokom projekta sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, i organizuje obuka za novinare i saradnike CIN-CG-a radi jačanja kapaciteta organizacije.

CIN-CG će nastojati da kroz ovaj projekat uključi u istraživanja i najznačajnije stručnjake iz zemlje i okruženja, kako bi odgovorili na ključne nedoumice koje prate proces investicija u Crnoj Gori.

Projekat se realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED).