Nakon dvomjesečne obuke koju je pohađalo 22 pripadnika/ca RE populacije, njih petoro je sklopilo ugovore o radu sa Centrom za istraživačko novinrstvo Crne Gore (CIN-CG) kako bi nastavili obuku za poslove u medijskoj industriji. Odabrani polaznici/e učiće se različitim poslovima od grafičkog dizajna, kamermana, preko rada na portalu i obrađivanja vijesti do pisanja kompleksnih istraživačkih priča.

Oni će se obučavati u više medija: CIN-CG-u, TV Vijesti, Portalu Vijesti, Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD) i nedjeljniku Monitor.

Tim iskusih trenera radiće sa svakim od njih pojedinačno, a cilj je usvajanje vještina i znanja kako bi mogli da se integrišu i rade u crnogorskim medijima.  

Trening i rad u medijima pripadnika/ca RE populacije sprovodi se u okviru projekta: „Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada“ koji finansiraju Evropska unija i Vlada Crne Gore.

Nosilac projekta je CIN-CG, a partneri su MCMD, dnevnik Vijesti i TV Vijesti. Projekat je počeo u januaru i trajaće do kraja godine.

Podatke Agenciji za sprečavanje korupcije, pored ministara i poslanika, ne daju čak i predsjednik njenog Savjeta Momčilo Radulović i član Zlatko Vujović, pa i v.d. direktora Savo Milašinović

Za četiri godine rada Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), iako konstantno raste broj političara i javnih službenika koji prijavljuju svoje prihode i imovinu, istovremeno značajno opada procenat onih koji dozvoljavaju uvid u svoje bankovne račune - pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Broj javnih funkcionera koji daju saglasnost za uvid u račune, od osnivanja ASK-a u januaru 2016. godine, opao je za 16 odsto, dok je broj državnih službenika koji se odlučuju za ovaj oblik transparentnosti manji za 11 odsto, pokazuju godišnji izvještaji o radu.
Na čelu sve brojnije kolone je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji od osnivanja Agencije, prema dostupnim imovinskim kartonima, nije davao saglasnost na uvid u bankarske račune, a nije odgovorio ni na zahtjev CIN-CG da objasni svoje razloge. Saglasnost je dao njegov generalni sekretar Slavoljub Stijepović, ali nije šef kabineta Miodrag Radović.
Premijer Duško Marković slijedio je partijskog šefa prve dvije godine i nije davao saglasnost, ali je u međuvremenu svoje račune učinio dostupnim Agenciji.
Među onima koji kriju pristup računima, pored predsjednika države, nije samo više od trećine ministara i poslanika, nego i predsjednik Savjeta Agencije Momčilo Radulović i član ovog tijela Zlatko Vujović. Od osnivanja ASK-a saglasnost nije dao ni v.d. direktora ove institucije Savo Milašinović, a nije ni odgovorio na pitanje CIN-CG o razlozima ovakvog postupanja.
Vujović, koji je u prilici da sve posmatra iznutra, rekao je da saglasnost nije dao jer u ovom trenutku nema povjerenja u Agenciju. Njegovi prihodi su, kako je kazao za CIN-CG, uredno prijavljeni u imovinskom kartonu, ali ocjenjuje da rashodi nisu mjera transparentnosti.
“Da imam povjerenja da ti podaci neće biti zloupotrijebljeni, dao bih saglasnost. Ako dozvolite pristup rashodima, svako može rekonstruisati vaše kretanje, navike, kontakte... To može biti predmet velike zloupotrebe, posebno u hibridnim političkim sistemima kao što je Crna Gora”, kazao je Vujović za CIN-CG.
Momčilo Radulović je u izjavi za CIN-CG istakao da “davanje saglasnosti nije obaveza javnog funkcionera, već mogućnost”.
“Javnost svakako ima uvid u moje prihode, i tu obavezu sam ispunio kao predsjednik Savjeta Agencije. Ne smatram da moram dopustiti uvid i u moje rashode, jer je to privatna stvar”, kazao je Radulović.
Prilikom predavanja imovinskih kartona, Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da javni funkcioner može dati saglasnost Agenciji za pristup podacima o svim računima bankarskih i drugih finansijskih institucija, koja se koristi isključivo u svrhu provjere podataka iz kartona.
Od 81 poslanika u Skupštini Crne Gore, saglasnost za uvid u bankarske račune nijesu dala 33 predstavnika građana.
U parlamentarnoj većini, od 36 poslanika Demokratske partije socijalista, saglasnost nijesu dali Marta Šćepanović, Petar Ivanović, Marija Ćatović, Ana Nikolić, Maja Bakrač, Halil Duković, Predrag Sekulić, Bogdan Fatić, Branko Čavor, Luiđ Škrelja, Nada Drobnjak, Jovanka Laličić, Radule Novović, Miloš Nikolić, Žana Filipović i Nada Nenezić.
Saglasnost nije dao nijedan od njihovih koalicionih partnera, predsjednik parlamenta Ivan Brajović i Boris Mugoša iz Socijaldemokrata, Andrija Popović iz Liberalne partije, Ervin Ibrahimović i Nedžad Drešević iz Bošnjačke stranke, Adrijan Vuksanović iz Hrvatske građanske inicijative, kao ni Genci Nimanbegu iz koalicije “Albanci odlučno”.
Osim poslanika LP-a, ostali nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome zašto izbjegavaju pravo na veću transparentnost.
Popović je istakao da poštuje sve obaveze propisane Zakonom, ali je napomenuo da je davanje saglasnosti “samo pravo, ne i obaveza javnog funkcionera”.
“Uostalom, shodno Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, prilikom zaključivanja poslovnog odnosa sa bankama utvrđuje se da smo politički eksponirana lica, to su i članovi naše uže porodice, a banke i nadležni organi su u obavezi da prate sve naše novčane transakcije i procesuiraju eventualno sumnjive”, kazao je Popović za CIN-CG.
Iako, uglavnom, imaju kritičan stav prema Agenciji, manje je poslanika opozicije koji imaju problem da daju Agenciji uvid u račune.
Saglasnost su dali svi sadašnji poslanici Demokratske Crne Gore, Demosa, Ujedinjene Crne Gore i Radničke partije. To nisu uradili poslanici Socijalističke narodne partije Srđan Milić i Danijela Pavićević i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, dio poslanika Demokratskog fronta Jovan Vučurović, Milun Zogović, Veljko Vasiljević i Aleksandra Vujičić, kao ni Ranko Krivokapić i Draginja Vuksanović Stanković iz SDP-a.
Srđan Milić kazao je da “ovoj i ovakvoj Agenciji ne daje saglasnost, jer rade na nezakonit i selektivan način”. On predlaže i da se promijeni Zakon i da se saglasnost za uvid u bankarske račune odnosi na sve članove porodice, a ne samo na javnog funkcionera.
“Naravno, kada bi postojala zakonska obaveza, uz punu informisanost o svim računima kojima raspolažu i javni funkcioneri i članovi njihovih porodica, uradio bih to bez razmišljanja, jer nemam što da krijem”, kazao je on za CIN-CG.
Njegova stranačka koleginica Danijela Pavićević kazala je za CIN-CG da je spremna da promijeni mišljenje i da saglasnost Agenciji, ali ima jedan uslov:
“Kada budu svi oni iz vladajuće partije, zajedno sa članovima porodica, prikazali svu svoju imovinu - i račune van Crne Gore - uz mogućnost provjere istinitosti podataka, odmah ću dopustiti uvid u moje, jer nemam što da krijem”.
U Vladi saglasnost za uvid u bankarske račune, pored premijera Markovića, dalo je još deset članova njegovog kabineta.
To, međutim, nisu uradli potpredsjednik Vlade Zoran Pažin, kao i ministri Predrag Bošković, Damir Šehović, Kenan Hrapović, Osman Nurković, Aleksandar Bodanović, Kemal Purišić i Mehmet Zenka.
Oni nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome zašto nisu iskoristili ovu mogućnost.
Evropska komisija je u posljednjem izvještaju o Crnoj Gori ocijenila da je “broj javnih funkcionera koji su dali opcionalnu saglasnost Agenciji za pristup njihovim bankovnim računima u svrhu provjeravanja dostavljenih podataka iz izvještaja o prihodima i imovini opao 2018. godine sa 71 na 60 odsto javnih funkcionera i sa 75 na 69 odsto državnih službenika”.
“Broj članova Vlade koji su dali takve opcionalne saglasnosti ostaje ograničen na 10”, navodi se u godišnjem nalazu.
Na broj saglasnosti među visokim članovima Vlade Briselu je ukazao Institut alternativa (IA).
Istraživačica javnih politika u IA Ana Đurnić ističe da sve veći broj funkcionera koji ne žele da im Agencija provjerava račune može da znači jednu od dvije mogućnosti - da nešto kriju, ili da ne vjeruju instituciji koja bi te račune kontrolisala.
“Koja god od ove dvije situacije bila, situacija je zabrinjavajuća. Ovakvo stanje znači da Crna Gora niti je postigla potpuno ili makar veliko povjerenje u rad takozvanih nezavisnih institucija kakva je, makar na papiru, Agencija, niti je obezbijedila pravično i nepristrasno postupanje ovih institucija i neprikosnovenu vladavinu prava koja bi jačala povjerenje. Sve su ovo uslovi koji se moraju ispuniti na putu pristupanja Evropskoj uniji”, kazala je Đurnić za CIN-CG.
Brojnim istraživanjima javnog mnjenja o radu ASK mjereno je povjerenje građana, dakle - spolja.
Đurnić, međutim, ističe da ovakvi brojevi ukazuju i da nema povjerenja “iznutra”, odnosno da ni Vladini fukcioneri ne vjeruju ovoj instituciji dovoljno da bi joj “povjerili” svoje bankovne račune.
“I na kraju, vidimo da načelo ‘vodi primjerom’ u Crnoj Gori ne funkcioniše. Ako najviši javni funkcioneri nisu Agenciji dali pristup računima, kako da očekujemo da to urade njihovi pomoćnici, savjetnici i slično? Ne smijemo zaboraviti ni da je bivši prvi čovjek ASK-a Sreten Radonjić proveo dvije godine na čelu te institucije bez želje da omogući zaposlenima da mu provjeravaju račune”, rekla je Đurnić.
Svijest o značaju ovog i sličnih antikorupcijskih instrumenata mora postojati na najvišim nivoima svih grana vlasti, kod čelnika institucija kojima bi integritet trebalo da bude drugo ime, a onda i kod svih ostalih. U suprotnom, ističe predstavnica IA, pitanje integriteta i borba protiv korupcije ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

Abazović: Htjeli su da mi namjeste aferu

Zbog zloupotrebe date saglasnosti za uvid u račune, lider URA Dritan Abazović je tužio i dobio Agenciju na sudu.
Abazović je za CIN-CG kazao kako je smatrao svojom moralnom obavezom, kao neko ko obavlja javnu funkciju, da Agenciji da saglasnost, ali su, kako je kazao, umjesto profesionalnog odnosa pokušali da mu namjeste aferu.
“ASK je htio da iskonstruiše da sam navodno sakrio od njih 20.000 eura na svom računu koji im je u bilo kom momentu bio na raspologanju. Dakle, takav gebelsovski amaterizam naravno nije uspio. Da stvar bude gora, priču o tome kako sam navodno skrivao novac od ASK-a čuo sam na jednoj svadbi. ‘Spiker’ Pink M Sreten Radonjić našao je tada da ‘puni’ kafane i ulice netačnim informacijama koje su imale za cilj agitovanje za DPS i degradaciju mene kao istaknutog opozicionara”, kazao je Abazović za CIN-CG.
Nakon toga, on je pokrenuo sudski proces protiv Agencije i njenog tadašnjeg direktora i povukao saglasnost za uvid u bankovni račun.
“Taj proces sam i dobio na sudu, tako da je time stavljena tačka na jeftin pokušaj degradacije moje ličnosti pred crnogorskom javnošću. Nažalost, Radonjić je uspio da u potpunosti obesmisli institut davanja saglasnosti za uvid u lične bankovne račune i da taj mehanizam kontrole, mimo zakona, zloupotrijebi. Zato i ne čudi što se na taj korak danas odlučuje sve manji broj javnih funkcionera pred zarobljenom partijskom institucijom kakva je ASK”, kazao je Abazović.

Greška zbog izolacije

Dva poslanika, Momčilo Martinović iz DPS-a i Raško Konjević iz SDP-a, dala su saglasnost, nakon što je u njihovim posljednjim imovinskim kartonima stajalo da to nijesu učinili.
Poslanik DPS-a je kazao za CIN-CG da je u pitanju tehnički propust, jer je ranije davao saglasnost, ali je ove godine popunjavao prijavu “u uslovima karantina”.
Slično pojašnjenje stiglo je i od Konjevića:
“Očigledno greškom nijesam potpisao zadnji papir u obrascu, jer sam mejlom ove godine slao izvještaj zato što nijesu radili zbog epidemije”.
Njih dvojica su novinaru CIN-CG dostavili mejlove koje su poslali Agenciji, s molbom da promijene dio koji se tiče saglasnosti, što je ispravljeno.
I poslanik DPS-a Nikola Divanović je kazao da se radi o grešci na sajtu Agencije i da je dao saglasnost, ali ta izmjena još nije unesena.

ASK: Nije moguće obavezati funkcionere

Spisak ne sadrži profesionalna oboljenja informatičkog doba koja je odavno prepoznala Međunarodna organizacija rada. Nije obnovljena ni služba medicine rada, a Fond za zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove uspostavljanja dijagnoze u drugim državama 

Oštećenje vida jedino je profesionalno oboljenje koje, zbog izloženosti prekomjernom elektromagnetnom zračenju, priznaje crnogorski Fond za zdravstveno osiguranje, držeći se liste napravljene prije informatičkog doba i velikog broja novih poslova vezanih za predajnike, mobilnu telefoniju i računare.

U Evropi, prema listi profesionalnih bolesti Međunarodne organizacije rada, priznaje se da velika izloženost ovom zračenju može izazvati i oboljenja tkiva i sterilitet, a postoji i mala vjerovatnoća “da uzrokuje ili podupire razvoj kancera”, što se dokazuje medicinskim vještačenjem.

Nepostojanje instituta medicine rada, kakva je bila još u vrijeme SFRJ, uz prevaziđenu listu staru 15 godina sa svega 56 mogućih dijagnoza, baca ozbiljnu sjenku na gotovo idilične podatke o tome kako u crnogorskim telekomunikacionim kompanijama koje zapošljavaju oko 2.000 radnika, zvanično, nema slučajeva profesionalnih oboljenja, kao ni teških povreda. 

Fond za zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove da se profesionalna oboljenja utvrde na nekoj drugoj adresi, pa je praktično nemoguće dokazati njihovo postojanje – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Dugotrajni  rad za računarom, nošenje slušalica veći dio radnog vremena, česte vožnje i odlasci na teren, stres zbog razgovora sa nezadovoljnim klijentima i elektromagnetno zračenje, najčešći su uzroci profesionalnih oboljenja u sektoru telekomunikacija u Evropi, gdje se, kao i u bankarstvu, informisanju i administraciji, registruju sve više i kod mladih osoba.

U Srbiji je prije dvije godine lista profesionalnih oboljenja proširena sa 56 na 65. Hrvatska koristi evropsku otvorenu lista sa 95 oboljenja, ali se priznaju i druga koja se dokažu u medicinskom vještačenju. 

U Hrvatskoj, koja kao članica EU ima najbolje uređen ovaj sistem u regionu, u 2018. godini bilo je 80 ukupno priznatih slučajeva profesionalnih oboljenja. U sektoru telekomunikacija, gdje je pet puta više radnika nego u Crnoj Gori, Služba medicine rada godišnje registruje oko 80 povreda na radu i dva do četiri slučaja profesionalnog oboljenja.

Istraživanje objavljeno na sajtu ove službe registrovalo je “postepeno smanjivanje starosne granice u kojoj se dijagnostifikuje profesionalna bolest” zbog sve većeg upliva novih zanimanja “pogotovo u djelatnostima informacija i komunikacija, gdje dominira rad sa izraženom dinamičkom komponentom i visokih brojem ponavljajućih pokreta naručito kada je riječ o radu sa računarom, tastaturom i mišem, pa je time potrebno i kraće razdoblje ekspozicije, te se bolesti javljaju kod mlađih osoba”.

Oni oboljenje uzrokovano kancelarijskim radom sa računarskom i telekominikacionom opremom nazivaju sindromom prenaprezanja.

“To su najčešće profesionalne bolesti koje nastaju preopterećenjem pojedinih segmenata koštano-zglobnog sustava i svake godine su u stalnom porastu. Radi se o hroničnim bolestima koje dovode do trajnih oštećenja funkcije, te uzrokuju privremenu i trajnu radnu nesposobnost”, navedeno je u ovom istraživanju u Hrvatskoj. Prosječno trajanje privremene radne nesposobnosti usljed ovog profesionalnog oboljenja je iznosilo više od tri mjeseca.

I prema podacima crnogorske Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu u telekomunikacionim kompanijama nema smrtnih, teških i kolektivnih povreda, dok u njenoj nadležnosti nije evidencija profesionalnih oboljenja. 

Ovlašćeni sindikalni aktivista za zaštitu na radu u Crnogorskom telekomu Ranko Bojanić kaže za CIN-CG da poslodavac posvećuje pažnju ovim pitanjima, ali da postoji ogroman prostor za unapređenje, kako bi se postigli evropski standardi. 

Prema novom aktu o procjeni rizika u Crnogorskom telekomu, koji se primjenljuje od oktobra 2019. godine, tri radne pozicije sa 63 radnika ili 12 odsto zaposlenih definisane su “povećanim rizikom”. To su 60 tehničara za pristupnu mrežu i korisničke uređaje, dvoje glavnih specijalista za radio transportnu mrežu i jedan viši specijalista za optičke i bakarne mreže.

“Kod tehničara za pristupnu mrežu i korisničke uređaje rad je organizovan u smjenama i vikendom i praznicima.Pretežni dio radnog vremena provode na terenu prilikom intervencija što iziskuje često upravljanje službenim vozilom. Posebno je izraženo emocionalno naprezanje, odgovornost za izvršenje zadataka, uspješnost firme, kontakt sa strankama, moguće konflikne situacije, samostalno donošenje odluka. Prisutno je i opterećenje vida , a napor predstavlja i koordinacija pri vožnji”, navodi Bojanić.

Glavni specijalisti za radio transportnu mrežu penju se na stubove. Kod njih je osim rada na visini, prisutna opasnosti od opterećenja vida i emocionalnog naprezanja.Viši specijalista za optičke i bakarne mreže dio radnog vremena provodi u kancelariji, a ostatak na terenu prilikom intervencija. I njemu je kao opasno navedeno opterećenje vida i emocionalno naprezanje zbog odgovornosti.

Primjedbe koje Bojanić dobija od zaposlenih odnose se i na radnu i zaštitnu opremu. 

„Poslodavac poštuje standard, ali je evidentno da kvalitet opreme nije na odgovarajućem nivou.Da bi se uklopili u budžet, prilikom nabavke ide se na uštrb kvaliteta. Zaštitna oprema se nabavlja na tenderu, a o tome odlučuje komisija. U prošloj godini smo u nju priključili i par kolega u ime korisnika zaštitne opreme. Ranije smo opremu nabavljali i iz Njemačke i bila je mnogo elegantnija od ove posljednjih godina“, kazao je Bojanić.

Zaposleni do sada, kako kaže, nijesu pokretali sporove protiv Telekoma zbog kršenja pravila iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.Zbog nedostatka institucije za utvrđivanje profesionalnih bolesti, prema njegovim riječima, trpe i u Telekomu. 

“Zaposleni, kao i većina u drugim djelatnostima izloženi su stresu, ali on nije prepoznat kao profesionalno oboljenje. Potrebno je kreiranje liste profesionalnih bolesti, po ugledu na onu Međunarodne organizaciju rada iz 2010. godine“, kazao je Bojanić.

Iako prema crnogorskoj listi profesionalnih oboljenja i aktima o procjeni rizika telekomunikacionih kompanija nijesu navedene kao značajna opasnost, direktor Centra za elektroenergetske objekte Elektrotehničkog instituta "Nikola Tesla" u Beogradu inženjer Aleksandar Pavlović za CIN-CG kaže da kod zaposlenih na održavanju telekomunkacione opreme postoje i rizici od izloženosti nejonizujućim (elektromagnetnim) zračenjima visokih učestanosti. 

“Tipična situacija izloženosti je rad u bližoj okolini antenskog sistema predajnika. U skladu sa važećim propisima, poslodavac je odgovoran za izradu akta o procjeni koji mora sadržati i ovaj rizik. Pravilnik o granicama izlaganja elektromagnetnim poljima utvrđuje granice izlaganja za profesionalno izložena lica. Smatra se da nema opasnosti sve dok je nivo izloženosti po zaposlene ispod propisanih granica za tu opremu. Zaposleni na održavanju telekomunikacione opreme moraju biti informisani o rizicima, obučeni za bezbjedan rad i pridržavati se propisanih radnih procedura koje garantuju da izloženost neće prekoračiti dozvoljene granice”, kazao je Pavlović.

Iz Crnogorskog telekoma navode da su dobili ISO sertifikat za sistem upravljanja zaštitom i zdravljem na radu, imaju potrebne akte iz ove oblasti i “više od toga” i koriste kvalitetnu i potpunu zaštitnu opremu, a svoju “viziju vrhunskog poslodavca u pogledu zaštite i zdravlja na radu na međunarodnom nivou” formulisali su posebnim kodeksom. 

“Sve informacije iz zaštite i zdravlja na radu dostupne su zaposlenima putem lokalnog portala. Zaposleni su obavezni da se podvrgnu provjeri osposobljenosti za bezbjedan rad, a posebno kod zasnivanja radnog odnosa, raspoređivanja na drugo radno mjesto, uvođenja nove tehnologije, novih ili zamjene postojećih sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana”, naveli su iz Telekoma za CIN-CG.

Prošle godine je 214 radnika, gotovo trećina ukupnog broja, prošlo obuku za bezbjedan rad, dok je za zaposlene na radnim mjestima sa povećanim rizikom obezbijeđena zaštitna oprema.

“Zahvaljujući proaktivnom djelovanju, povrede na radu obično nijesu direktno povezane sa poslovima koje zaposleni obavljaju, a njih je u 2019.godini bilo devet”, kažu iz Telekoma.

“Ono što primjećujemo jesu situacije u kojima ljekari ne žele ili prosto propuštaju da navedu stepen povrede, što ima posljedice, posebno za ostvarivanje odštetnog zahtjeva kod osiguravajućih društava, bolovanja, procjene stepena invaliditeta i drugog”, kazao je Bojanić. 

On je potvrdio da se zaposleni redovno obučavaju za bezbjedan rad i da imaju periodične zdravstvene preglede za radnike na mjestima sa povećanim rizikom. Godišnje sistematske preglede, kaže, organizuju i za zaposlene u kol-centru ”koji nisu obavezni, ali su svakako poželjni”.

Predstavnica sindikata u Telenoru Jasna Radak kazala je za CIN-CG da su zadovoljni odnosom poslodavca prema zaštiti i zdravlju, te da u posljednjih pet godina nije bilo povreda na radu, a nema ni registrovanih profesionalnih oboljenja. Nije bilo ni slučajeva da su radnici pokretali sporove protiv poslodavca zbog kršenja pravila i normi iz oblasti zaštite i zdravlja na radu ili dokazivanja postojanja profesionalnog oboljenja.

Iz uprave Telenora, koja je za pet godina registrovala tri lakše povrede tokom “upravljanja službenim automobilom i kretanjem po zaleđenoj površini”, navode da su ovu oblast organizovali poštujući domaće i međunarodne propise i standarde.

“Za zaposlene na radnim mjestima koja podrazumijevaju rad na visini u zoni nejonizujuceg  zračenja, redovno se organizuje provjera osposobljenosti za rad i pregled opreme.Telenor zaposlenima omogućava i dodatno zdravstveno osiguranje, koje, između ostalog, uključuje sistematski godišnji pregled. Zaposlenima je na raspolaganju i rekreacija o trošku kompanije”, kazala je PR menadžer Telenora Emilija Rabrenović.

Ona je navela da neprestano rade na edukaciji zaposlenih o prevenciji, informisanju i preporukama o pažljivom i pravilnom ponašanju na radnom mjestu.

“Jako kvalitetnu saradnju imamo i sa Udruženjem zaštite na radu. Naši predstavnici redovno učestvuju i na edukacijama koje organizuju nadležne institucije u cilju dodatnog unapređenja zaštite na radu”, kazala je Rabrenović.

Nakon izbijanja epidemije COVID 19 sprovode i posebne mjere zaštite - zaposleni su podijeljeni na grupe koje međusobno nemaju kontakt i smjenjuju se u radnom prostoru na sedam dana. Radne površine u kancelarijama dezinfikuju, zaposlenima je podijeljena zaštitna oprema, a gdje je moguće organizovan je rad od kuće.

Iz uprave i sindikata M:tela nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o organizaciji zaštite na radu u toj kompaniji.

Pregledi za vid, sluh i nerve

Telekom za zaposlene osim zakonski obaveznih periodičnih, organizuje i specijalističke ljekarske preglede vida, sluha i nervnog sistema.

“Pažnju smo posvetili i zaposlenima koji obavljaju kancelarijske poslove, pa je organizovan i ''office fitness'' dan i tom prilikom su ovlašćeni instruktori zaposlenima pokazali par praktičnih vježbi kojih treba da se pridržavaju svi koji dugo rade za računarom”, kažu iz Telekoma.

Prošle godine su za zaposlene imali predavanja o karcinomu dojke i opasnostima od solarnog zračenja.

“Izvršeno je ispitivanje i kontrola mikroklimatskih uslova (temperatura, relativna vlažnost i brzina strujanja vazduha), osvjetljenja i buke u svim objektima, a nalazi su potvrdili da su uslovi za rad na zavidnom nivou – kažu iz Telekoma, napominjući da su u saradnji sa sindikatom obezbijedili i sportske aktivnosti i subvencionisane odmore. 

Teško do predstavnika radnika

Bojanić navodi da su se sindikati sa mukom prije dvije godine izborili da imaju predstavnika za zaštitu i zdravlje na radu, jer to pitanje nije bilo dobro rješeno u prethodnom zakonu. 

“Poslije višegodišnjeg insistiranja Unije slobodnih sindikata u okviru koje djeluje Sindikat Telekoma, zakonom je definisano da zaposleni kod poslodavca imaju pravo da izaberu jednog ili više predstavnika. Poslodavac je dužan da za najmanje jednog predstavnika omogući odgovarajuće odsustvo sa rada u trajanju od minimum pet časova mjesečno, uz nadoknadu zarade i da pruži sva potrebna sredstva za obavljanje poslova u vezi zaštite i zdravlja na radu. Problem je što zakonodavac nije predvidio postupak izbora i način rada predstavnika zaposlenih i njegov odnos sa sindikatom, već je to prepustio kolektivnim ugovorima. Zaposleni u preduzećima u kojima ne postoji kolektivni ugovor gotovo da su onemogućeni da imenuju svoje predstavnike za zaštitu i zdravlje na radu”, naveo je Bojanić.

Pavlović: Ni 5G nije opasan ako se poštuju standardi

Opasnost od telekomunikacionih predajnika na krovovima zgrada i u urbanim zonama zbog izloženosti nejonizujućim zračenjima visokih učestanosti, kako kaže inženjer Pavlović, može da postoji samo u slučaju prekoračenja propisanih granica, što treba da se utvrdi jasnim i transparetnim mjerenjima.

“Dok se ne utvrdi da su granice izloženosti prekoračene, moguće je govoriti samo o riziku”, naveo je Pavlović.

Prema najavama iz Agencije za telekomunikacije i samih kompanija, Crna Gora bi 2022.godine trebalo da dobije 5G mrežu, oko koje postoje brojne kontroverze.

“Uvođenjem 5G tehnologije, ne očekuju se nikakvi posebni novi rizici koji nisu sagledani u slučajevima prethodnih tehnologija. Nesporno je da će nivoi nejonizujućih zračenja visokih učestanosti u životnoj i radnoj sredini biti viši. Primjenom odgovarajućih tehničkih mera u projektovanju i izgradnji, ostaće u propisanim granicama. Telekomunikacione kompanije obavezne su da sprovode prijemna i periodična ispitivanja nivoa nejonizujućih zračenja i da primjenjuju mjere u slučaju da se utvrdi prekoračenje propisanih granica”, kazao je Pavlović za CIN-CG.

Privatizacija u sjenci korupcije

Vlada je 2005 godine prodala Telekom Crne Gore Mađar telekomu, koji je bio u vlasništvu Dojče telekoma. Mađari su državne akcije platili 114 miliona eura i još 23 miliona manjinskim akcionarima.Transakcija je bila dio istrage za korupciju u Americi, gdje su Dojče telekom i Mađar telekom platili poravnanje od 100 miliona dolara. Američkim istražiteljima bila su sporna četiri ugovora od ukupno 7,3 miliona eura. U crnogorskom Višem sudu u toku je suđenje bivšim čelnicima "Telekoma", Olegu Obradoviću i Miodragu Ivanoviću, koji se terete da su zloupotrebom položaja pribavili korist od 2,3 miliona eura kompaniji "Roli" na ime fiktivnog ugovora o konsultantskim uslugama. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je ranije potvrdio da se u američkim dokumentima pominje i njegova sestra Ana, kao zastupnica u jednom od četiri sporna konsultantska ugovora, ali je on te optužbe odbacio. Glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić je cijenio da je Ana Đukanović pružila usluge za koje je bila plaćena i njeno ime izostavio iz optužnice. 

Mađari su 2017. godine svoj paket od 76 odsto akcija prodali Hrvatskom telekomu, takođe članu Dojče telekoma, za 123,5 miliona eura. 

Prvi operater mobilne telefonije u Crnoj Gori bio je Promonte, koji je licencu dobio 1996.godine. Grčki konzorcijum ETL i crnogorski biznismen Dragan Perović sa još nekoliko osoba prodali su ga norveškom Telenoru 2004. godine za 64,8 miliona eura.

Trećeg operatera mobilne telefonije Crna Gora je dobila 2007. godine, kada je kompaniju M:tel osnovao Telekom Srbije. 

Goran KAPOR

Advokat podgoričke firme Goran Petrović kaže da nijesu primili ništa od Privrednog suda, a sutkinja Marina Đurović u obrazloženju navodi da je predlog za određivanje privremene mjere poslat 22. aprila, ali se vratio neuručen sa konstatacijom poštara "ne radi zbog virusa"

Centralna banka Crne Gore (CBCG) blokirala je račune kompanije "BTL Medical Montenegro" zbog potraživanja srpske firme “Sinofarm” od pet miliona eura – potvrđeno je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i "Vijesti".

Ona je to uradila na osnovu rješenja Privrednog suda o privremenoj zabrani raspolaganja novcem, čime je završena prva runda u aferi "respiratori", u kojoj beogradska kompanija za pet miliona eura nije dobila 200 naručenih respiratora.

U rješenju sutkinje Privrednog suda Marina Đurović, piše da se privremeno zabranjuje "BTL Medicalu" da raspolaže sa pet miliona eura kod svih poslovnih banaka u zemlji kod kojih ima domaći ili devizni račun, a nalaže se CBCG-u da svim bankama kod kojih oni imaju račun uskrati ovoj kompaniji ili trećem licu isplatu tog novca.

Potvrđujući odluku CBCG, advokat "BTL Medicala" Goran Petrović je kazao da je akt Privrednog suda bez presedana, "jer na adresu kompanije nije stigao ni predlog odluke, ni rješenje".

U obrazloženju, sutkinja Đurović navodi da je predlog za određivanje privremene mjere poslat BTL-u na izjašnjenje 22. aprila, ali se vratio neuručen sa konstatacijom poštara "ne radi zbog virusa". Predlog je zatim poslat izvršnoj direktorki na adresu iz Centralnog registra Poreske uprave u Danilovgradu, ali se opet vratio neuručen sa konstatacijom poštara "nepoznat na datoj adresi". Sud je, navodi Đurović, telefonskim putem obavijestio "BTL Medical" 4. maja, ali ni tada nijesu preuzeli dokumente, što je konstatovano na dostavnici.

Svrha postupka obezbjeđenja je, kako se ističe u obrazloženju, da se očuva stanje do razrješenja spornog odnosa među strankama i usmjerena je na sprečavanje nenadoknadive štete koja bi nastupila po predlagača. Privremena mjera traje do pravosnažnog okončanja parničnog postupka, koji će, naglašeno je, predlagač pokrenuti u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Advokatica Marija Radulović iz kancelarije "Rodić", koja zastupa beogradsku firmu "Sinofarm", kazala je da je odluka Privrednog suda za njih očekivana.

"Sve okolnosti slučaja i radnje preduzete od strane “BTL Medical Montenegro” u prethodnom periodu potvrđuju postojanje opasnosti da će potraživanje našeg klijenta biti osujećeno, zbog čega je određivanje ovakve mjere bilo neophodno i opravdano", kazala je Radulović.

Ona je najavila da će u daljem postupku Privrednom sudu podnijeti tužbu protiv "BTL Medicala" za povraćaj uplaćenih pet miliona eura, pripadajućih kamata i naknade štete njihovom klijentu.

Dvije kompanije su 28. marta potpisale ugovor o kupoprodaji 200 respiratora "ACM 812A" za pet miliona eura, a dan kasnije još jedan vrijedan 3,9 miliona eura za još 200 marke „shangrila 510S“. Respiratori su, prema preuzetim obavezama podgoričke firme, trebalo da budu otpremljeni iz Kine dva dana kasnije nakon ukupnog avansa od 8,9 miliona eura, koliko je beogradska firma uplatila 30. marta.

"BTL Medical" je, međutim, nekoliko dana kasnije, 3. aprila, obavijestio da ne može na vrijeme da ispuni obaveze, zbog čega je "Sinofarm" zatražio povraćaj novca, posebno ukazujući na to da je "nabavka respiratora na tržištu postala od krucijalne važnosti za zdravstvene sisteme i da je zbog katastrofalne slike širenja pandemije koronavirusa i broja oboljelih Srbija imala urgentnu potrebu za predmetnim respiratorima u ugovorenom roku isporuke".

U međuvremenu, "BTL Medical" je vratio 3,9 miliona, ali ne i preostalih pet miliona, poručujući da ne prihvata raskidanje tog ugovora "jer se on izvršava". Iz "Sinofarma" su priznali da su "napravili neoprostivu komercijalnu grešku", jer su novac uplatili bez bankarske garancije i samo na riječ izvršne direktorice podgoričke kompanije Olivere Đuranović, pa ga sada traže sudskim putem.

"Propisano je da se može odrediti privremena mjera za obezbjeđenje novčanog potraživanja ako je predlagač obezbjeđenja učinio vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da će bez takve mjere protivnik obezbjeđenja osujetiti ili znatno otežati naplatu potraživanja, time što će svoju imovinu, odnosno svoja sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi način njima raspolagati", navodi se u obrazloženju, uz konstataciju da su oba uslova ispunjena.

Cijeneći navode predloga i priložene dokaze, sud je ocijenio da je predlog za određenje privremene mjere osnovan, zaključila je sutkinja Đurović.

Iz beogradskog "Sinofarma tvrde" da je BTL uključio u čitav posao još dva posrednika, firme iz Rijeke i sa Kipra, te da su svi računali na veliku zaradu, jer su provjerom, navodno, ustanovili da je Kinezima od pet miliona bilo uplaćeno samo 2,1 milion eura.

Podgorička kompanija "BTL Medical" u vlasništvu Sanje Lekić, koja prije epidemije COVID-19 nije bila među značajnijim uvoznicima medicinske opreme u Crnoj Gori, našla se u središtu još jedne sporne trgovine respiratorima, za potrebe zdravstvenog sistema Bosne i Hercegovine.

Bosanski mediji objavili su u četvrtak da se kompanija pominje kao posrednik u nabavci respiratora za potrebe tamošnjeg zdravstva, a da cijeli posao istražuje i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Ova agencija je tamošnjem sudu i tužilaštvu predala izvještaj o pretresima u Federalnoj upravi civilne zaštite i firmi "Srebrena malina", sa kojom se "BTL" pominje u ugovoru o nabavci 100 respiratora. U okviru istrage koju vodi Tužilaštvo BiH, sud BiH je juče donio odluku o blokadi računa firme “Srebrena malina” u Privrednoj banci Sarajevo. U trenutku blokade, kako je javilo "Oslobođenje", na računu firme bilo je oko 1,1 milion maraka, odnosno 550 hiljada eura.

Prema dokumentu koji je objavio portal Klix.ba, "BTL" je 14. aprila sklopio ugovor s prodavcem 100 respiratora "ACM 812A", firmom "Shangai ChangQi Medical Tehnology Center", vrijedan 3,9 miliona eura.

U ugovoru između "Shangai ChangQi Medical Tehnology Center" i "BTL-a" navodi se da je nakon konsultacija između dobavljača i kupca zaključen ugovor u skladu sa važećim zakonima i propisima Narodne Republike Kine.

Istog dana je u aneksu ugovora definisano da je prodavac respiratora kineska firma "Shangai ChangQi", a kao krajnji kupac navodi se poljoprivredna kompanija "Srebrena malina". Između njih pominje se kao kupac i “BTL”, očigledno u svojstvu posrednika. Prema aneksu ugovora, isporuka se očekivala 21. aprila.

Lekićeva je za N1 kazala da je stupila je u kontakt sa osobama iz "Srebrene maline", ali da sa njima nije potpisala ugovor niti sarađivala.

"Firma 'BTL Medical' nije isporučila robu za firmu 'Srebrena malina' u BiH. Bili su iz tužilaštva tu, dobili su sav uvid u dokumentaciju i možete se dalje obratiti njima", kazala je ona bosanskim novinarima.

“BTL” je ranije sa Kliničkim centrom Crne Gore potpisao ugovor o nabavci 15 kineskih respiratora za oko 322.000 eura, za koje je dobila avans od 150.000 eura. Naručeni respiratori marke “CWH-3010” kineskog proizvođača „Nanjing Chenwei Medical equipment“ nijesu stigli. Nezvanična saznanja CIN-CG su da je Lekićeva vratila avans, ali to nijesu potvrdili iz KCCG-a.

Umjesto aparata pismo iz Rijeke

Respiratori koje je "BTL Medical" trebalo da isporuči "Sinofarmu" bili su, navodno, spremni za isporuku iz Kine 24. aprila. To se vidi iz dokumenta koju je potpisao direktor hrvatskog "Exotradea" Borna Cicero, u koji smo imali uvid. To je, inače, još jedan posrednik u poslu sa respiratorima između "Sinofarma" i podgoričke kompanije.

"Stoga je potrebno da, u skladu sa odlukama nadležnih organa Republike Kine, dostavite potvrdu Ambasade Republike Srbije u Kini da su ovih 200 komada medicinskih respiratora namijenjeni izvozu u Republiku Srbiju i da će se koristiti u bolnicama u Srbiji za liječenje pacijenata od pandemije COVID-19", navodi se u dokumentu riječke kompanije od 23. aprila upućenoj BTL-u.

"Sinofarm" je sa podgoričkom kompanijom raskinuo ugovor prije toga, početkom aprila.

Cicero se na kraju pisma BTL-u izvinjava za kašnjenje u isporuci "ove ogromne robe, ali priroda trgovine ovim dobrima u Kini je trenutno takva i bez ovdje zatraženih potvrda predmetni respiratori neće moći biti otpušteni".

Advokat "BTL Medicala" kazao je da je ovaj dokument dostavljen "Sinofarmu", Ambasadi Srbije u Pekingu, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i šefu kabineta predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Petrović ističe da nisu dobili potvrdu traženu od srpskih vlasti.

Miloš RUDOVIĆ
Milorad MILOŠEVIĆ

Crnogorske institucije ugovorile su sa domaćim kompanijama gotovo 1,5 miliona eura vrijednu nabavku respiratora, ali neki još nijesu isporučeni, a dio ugovora je poništen. Delegacija EK potvrdila je da uskoro stiže veći kontigent od 100 aparata koje je donirala EU, pa će ih Crna Gora imati oko 270. Stručnjaci upozoravaju da bi naredni talas pandemije mogao da bude znatno gori i sve zemlje nastavljaju da jačaju zdravstvene sisteme 

Pripremajući se za znatno gori scenario epidemije Covid-19, crnogorske zdravstvene vlasti su se od marta upustile u hitnu nabavku respiratora, vrijednu gotovo 1.5 miliona eura. Fond za zdravstveno osiguranje i bolnice su u žurbi prihvatali i nabavke bez jasno definisanog dana dospjeća, pa je u nekim ugovorima umjesto toga stajala rečenica “u najkraćem mogućem roku”, a negdje čak ni to. Dio nabavljača, iako je prošlo više sedmica, još nije isporučio robu, a neki su ugovori otkazani ili izmijenjeni. Zbog nejasnoća u ugovoru, oni zbog toga neće odgovarati.

Pitanje respiratora od izuzetne je važnosti za Crnu Goru, iako je prvi talas epidemije prošao relativno dobro. Procjene Kriznog medicinskog štaba u Crnoj Gori  krajem marta bile su da će, prema najoptimističnijem scenariju, biti  0,1 odsto populacije ili 630 bolesnika, od čega bi 32 završilo na respiratorima. Drugi potencijalni scenariji koje su imali na umu govorili su o desetostruko većim brojkama, koje zdravstveni sistem ne bi mogao da izdrži. Relevantni naučnici u svijetu predviđaju da bi svijet mogao brzo potresti novi znatno jači talas i da bi zdravstvene vlasti trebalo da se za to pripreme.

Na početku krize Crna Gora je raspolagala sa 70 respiratora. Sa nabavkama i donacijama trenutno ih je oko 160. Iz delegacije Evropske komisije (EK) potvrdili su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da će veća količina donacije EU od stotinu respiratora, uskoro stići iz Kine, “a ostatak krajem maja ili početkom juna”. Prva isporuka iz ovog paketa, kako kažu u EK, ne navodeći brojke, već je dopremljena. Nabavku u ime EU organizuje UNDP, a avionski transport je donacija Kraljevine Holandije

Kako dio respiratora, ugovoren još krajem marta kao hitna nabavka, još nije dospio do crnogorskih bolnica, a za neke nije sigurno ni da će stići, precizno se ne može reći koliko je zdravstveni sistem ojačan ovim aparatima. Srđan Kusovac, čan Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) nije odgovarao na pitanja CIN-CG vezana za nabavku respiratora.

Nabavku trenutno najtraženije robe na tržištu medicinskih aparata, prate problemi i sumnjive radnje i u drugim zemljama. Vijesti su nedavno objavile da beogradska firma “Sinofarm” preko suda traži da joj crnogorska kompanija “BTL Medical Montenegro” u vlasništvu Sanje Lekić vrati iznos od pet miliona eura za neisporučenu robu.  Ukupna nabavka trebalo je da iznosi 8,9 miliona eura, koliko je uplaćeno kompaniji “BTL Medical Montenegro” za isporuku 400 respiratora Fondu zdravstva Srbije. Navodno je „BTL Medical“ tvrdio da je sve te respiratore imao na lageru u Kini. Međutim, niti jedna vještačka pluća ova kompanija nije isporučila za potrebe Srbije. “BTL Medical Montenegro” je vratila 3,9 miliona beogradskoj firmi, a o preostalih pet miliona će odlučivati Privredni sud u Podgorici. Advokati beogradskog „Sinofarma“ tražili su još prije 15 dana hitne mjere blokade računa firme vlasnice Sanje Lekić, ali za sada nema reakcije.

“BTL Medical Montenegro” nije poslovala samo sa Srbijom. Ova kompanija garantovala je i Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) isporuku 15 respiratora iz Kine u martu. I to za samo deset dana, jer ih je, takođe, navodno, imala na lageru. Od ugovorenih 332 hiljade eura KCCG  je uplatio avans od 150 hiljada eura. Naručeni respiratori  marke "CWH-3010" kineskog proizvođača „Nanjing Chenwei Medical equipment“ nijesu stigli. Nezvanična saznanja CIN-CG su da je Lekićeva vratila avans Kliničkom centru, ali to nijesu potvrdili iz KCCG, čiji direktor Jevto Eraković nije odgovorio na pitanja novinara.

Lekićeva je u telefonskom razgovoru sa novinarom CIN-CG kazala da nema šta da krije, da je sve pa i u poslu sa srpskom firmom uradila u skladu sa ugovorom, a onda je tražila novinaru da pošalje pitanja, uz obećanje da će odgovoriti pismeno. Na pitanja upućena u ponedjeljak nije odgovorila, kao ni na višestruke pozive i poruke CIN-CG. Na sajtu alibaba.com cijena respiratora koje je preko Lakićeve naručio KCCG  iznosi od 6.057 do 6.523 eura po komadu. Tako ispada da je došlo do isporuke da bi samo avans pokrio sve troškove nabavke uključujući i PDV.

Od izbijanja krize, Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti ugovorilo je nabavku 31 respiratora za nepunih 595.000 eura, KCCG 23 za oko 535.000 eura, Fond za zdravstveno osiguranje (FZO) deset za 240.000 eura. Barska bolnica ugovorila je nabavku tri, a kotorska jednog respiratora.

Fond za zdravstveno osiguranje (FZO) je sproveo dva hitna postupka nabavke vrijedna 240 hiljada eura i sklopio ugovore 13. marta sa danilovgradskim “Farmontom M.P” i tri dana kasnije sa podgoričkom kompanijom “Osmi red D” za nabavaku po pet respiratora za potrebe zdravstvenih ustanova širom Crne Gore.

„Farmont “ je trebalo da isporuči pet respiratora za oko 107.000 eura i to u roku od dva radna dana od zaključenja ugovora. Po jedan „Gettinge“ respirator trebalo je da završi u bolnicama u Baru i u Beranama, a tri u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Brezoviku. Isporučena su, međutim, samo dva koja su bila na lageru u Zagrebu. Sa lagera u Beogradu nijesu stigli, jer ih je u međuvremenu kupio neko drugi, što je poslužilo za kratku razmjenu političke vatre Beograda i Podgorice. Sa Farmontom FZO je krajem aprila aneksom ugovora smanjio iznos za 60 hiljada zbog neisporučenih aparata za Brezovik.

"Osmi red " je trebalo da isporuči pet "Hamilton G5" respiratora vrijednih oko 132.600 eura. Od toga, 16. aprila je po jedan isporučen KCCG i barskoj bolnici. Jedan je još namijenjen za pljevaljsku, a dva za beransku bolnicu. Direktor FZO Sead Čirgić je kazao da su oni trebalo da budu isporučeni u roku od 28 dana, ali da je obaviješten „da zbog nedostatka repromaterijala koji je nastao zbog problema u proizvodnji u Evropi i svijetu, a zbog pandemije, neće biti u prilici da izvrše isporuku prije jula“.

O “ovoj okolnosti” FZO će, kako je rekao Čirgić za CIN-CG, obavijestiti Ministarstvo zdravlja, kako bi zauzeli stav, “od čega će zavisiti dalji koraci u rješavanju ove situacije”. Angelina Vuković, u međuvremenu, najavila je za CIN-CG da će respiratori biti isporučeni oko 20. maja.

KCCG je prethodno, sredinom marta, sa "Osmim redom D" ugovorio isporuku osam "Hamilton" respiratora za malo više od 213.500 eura.

„Sve aparate smo isporučili, sukcesivno kako su dolazili“, pojasnila je za CIN-CG izvršna direktorica "Osmog reda" Angelina Vuković, navodeći da su dva stigla 20. marta, četiri 16. aprila, a preostala dva dan kasnije.

"Osmi red D" je 25. marta potpisao ugovor sa Opštom bolnicom u Baru o isporuci tri "Hamiltonova" respiratora za 73.410 eura, ali rok za isporuku nije definisan.

„Dobavljač se obavezuje da ugovorenu isporuku izvrši u najkraćem mogućem roku. Zbog aktuelne epidemiološke situacije i deficita predmetne opreme na tržištu, ugovorom se ne može precizirati krajnji rok“, navodi se u članu 4. ugovora. Kompanija je istog dana potpisala i ugovor o isporuci jednog respiratora Opštoj bolnici u Kotoru za 26.522 eura. Dobavljač se obavezao da ugovoreni aparat isporuči, instalira i pusti u rad u roku od "minimum šest nedjelja" od dana zaključivanja ugovora. Prema riječima Vukovićeve, kotorskoj bolnici će biti isporučeni do kraja maja, a barskoj do 15. juna.

„Ni u jednom od navedenih ugovora nismo se obavezali na rok zbog aktuelne situacije koja je uslovila neizvjesnost kako proizvodnje, tako i transporta samih aparata. Takođe, nismo obavezali korisnika niti smo tražili avansne uplate, niti smo ih dobili, a korisnik se nije obavezao da ukoliko nabavi druge aparate mora kupiti i naše“, izjavila je za CIN-CG izvršna direktorica „Osmog reda“ Angelina Vuković.

Ona ističe i da se na poziv koji je objavio FZO početkom marta niko od ponuđača nije javio najviše zbog striktnih rokova isporuke, a, po njenim saznanjima, ni nedavno na tenderu koji je raspisao UNDP niko od velikih proizvođača nije ponudio rok isporuke za respiratore kraći od 60 dana.

Prije potpisanih ugovora sa javnim ustanovama, ova kompanija je primila avanse donatora, pa je za potrebe KCCG i bolnice u Baru 16. aprila isporučen po jedan „Hamilton G5“, a dva dana ranije dva portabilna aparata švedskog „Breasta“ stigli su za cetinjsku i jedan za kotorsku bonicu.

„Svi ovi aparati isporučeni su korisnicima od donatora. Riječ je o malim i srednjim preduzećima iz lokalne zajednice. Mi smo ih montirali i pustili u rad”, rekla je Vuković.

Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) je od dijela pristiglih donacija odlučilo da preko dvije podgoričke kompanije kupi 31 respirator koji su, prema zvaničnim dokumentima, vrijedni oko 595.000 eura. Prema dokumentu NKT-a, „Glosariju“ je isplaćeno oko 538.000 eura za 28 respiratora, a istog dana preostala suma „Urionu“ za još tri.

"Glosarij" je od marta uvezao 35 respiratora po nabavnim cijenama za nepunih 645.000 eura, od kojih je zdravstvenom sistemu dva donirala ova kompanija, a tri "Philip Moriss Montenegro". Svi oni isporučeni su u tri tranše: 19 respiratora 21. marta, 11 šest dana kasnije, a pet aparata 6. aprila.

"Kako se uvoz realizovao po najvećem prioritetu u vrijeme kada je vladala ekspanzija COVID-19 u Evropi, kada su države zatvarale granice i ograničavale izvoz proizvoda za borbu protiv virusa, najveći je izazov bio naći dostupne uređaje i u najkraćem roku ih dopremiti do Crne Gore," kazala je za CIN-CG izvršna direktorica "Glosarija" Mirjana Mijušković. I oni su, tvrdi, morali da uplate avans.

Predstavnik "Uriona" Srđan Vuković kazao je za CIN-CG da je nabavka respiratora "bila veoma otežana".

"Tri respiratora proizvođača 'Utas' su uvezena iz Republike Turske i prodata su po nabavnoj jediničnoj cijeni od 15.400 eura, uvećanoj za 21 odsto PDV-a i ukupne troškove transporta u iznosu od 505 eura," pojasnio je Vuković. „Urion“ je respiratore isporučio za KCCG 23. marta, a deset dana kasnije su donirali još jedan njemačkog "Draeger Medicala" vrijedan gotovo 25.000 eura.

Prema dostupnim informacijama, Crna Gora je dobila i značajne donacije u respiratorima. U Crnu Goru je prije nekoliko dana stiglo 10 koje su donirali najbogatiji Kinez Džek Ma i njegova Fondacija „Alibaba“, a same kineske vlasi su prethodno poslale dva. Fudbalski savez Crne Gore je sredinom marta donirao sedam respiratora vrijednih 150.000 eura. Fudbalski reprezentativac Stefan Savić donirao je dva respiratora, njegov kolega Luka Đorđević jedan, a predsjednik Košarkaškog kluba Mornar Đorđije Pavićević dva. Mitropolija crnogorsko-primorska donirala je dva respiratora, novac za respiratore donirali su, između ostalog, i Glavni grad i Hrvatska građanska inicijativa. Dva je doniralo Udruženje banaka, kao i Erste banka. “Hard diskont Laković” je donirao respirator, kao i “Voli” i “Mercator”. Po jedan respirator donirali su, između ostalog, Lovćen osiguranje i “Genex”.

Brčvak:  Varali su i na njemačkom tržištu

Humanitarni fond „Hemias“ koji je formirao filantrop iz Bijelog Polja Hajriz Brčvak, uspješan biznismen u Njemačkoj, do sada je u donacijama vrijednim oko pola miliona eura poklonio i četiri respiratora, a namjeravao je znatno više. U razgovoru za  CIN-CG, Brčvak kaže da su uplatili u Kini još za 24 aparata, koja nisu mogla da se izvezu za Crnu Goru.

„Po novoj odluci kineske vlade od 1. aprila respiratore mogu da izvoze samo 52 firme koje su na “zelenoj listi”, a ta firma nije bila na njoj i nisu mogli da ih isporuče. Umjesto četiri aparata smo dobili 2.000 testova za COVID-19, a za 20 su vratili novac,“ rekao je Brčvak.

On je objasnio da aparati koje je namjeravao da donese iz Kine, nisu kompletni respiratori, ali su mogli da obavljaju sve preventivne radnje osim respiratorne. Oni su trebalo da posluže kao test, a ako se dobro pokažu, da poruče još 20 komada. Njihova cijena bila je za dva po 5.000 i dva po 4.700, a ostalih 20 po 3.700 eura.

Negativno iskustvo Brčvak je imao sa jednom njemačkom firmom od koje je poručio 16 polovnih respiratora i uplatio avans 18.000 eura.

„Ispostavilo se da su htjeli da nas prevare. Uz reagovanje nadležnih institucija, uspjeli smo da vratimo i taj novac. Zatim smo našli dva polovna ventilatora u Hamburgu i cijena je počela sa 8.000 po komadu svakodnevno da raste. Uspjeli smo da ih dobijemo za 10.000 eura. Sljedeća dva smo opet našli na tržištu trgovine polovnim respiratorima i tražili su po 16.000 eura po komadu. Kako smo imali iskustvo sa prvom kupovinom, ova dva smo dobili po 9.500 eura“, ispričao je Brčvak.

„Sinofarm“: Provizija veća od cijene

Da Srbija usred pandemije kupi 400 respiratora preko male crnogorske firme zvuči kao scenarij za posao koji mora završiti na sudu.

Beogradski “Sinofarm” zatražio je sredinom aprila od crnogorskog Privrednog suda da podgoričkom “BTL Medical Montenegro” zabrani raspolaganje sa pet miliona eura namijenjenih za 200 respiratora za zdravstveni sistem Srbije, koje je kompanija vlasnice Sanje Lekić navodno protivpravno zadržala.

“Privredni sud još nije donio odluku o predlogu za određivanje privremene mjere - očekujemo je u najskorijem roku, jer je u pitanju postupak koji je hitan. Takođe, „BTL Medical“ nije predlagao bilo kakvu mjeru protiv našeg klijenta, niti bi za tako nešto bilo osnova,” kazala je za CIN-CG zastupnica “Sinofarma”, podgorička advokatica Marija Radulović.

Beogradska i podgorička kompanija su krajem marta potpisale dva ugovora kojim se “BTL” obavezao da isporuči 400 kineskih respiratora, koji su, navodno, bili spremni na lageru u toj zemlji.

Prvi se odnosio na nabavku 200 respiratora tipa „ACM 812A“ za pet miliona eura, dan kasnije i drugi na 3,9 miliona eura za još 200 mašina “Shangrila 510s”. Nekoliko dana kasnije „BTL“ je obavijestila beogradsku kompaniju da ne može da ih isporuči u roku, zbog čega je “Sinofarm” raskinuo oba ugovora i tražio natrag novac koji su uplatili avansno.

Do sada su dobili samo 3,9 miliona, a advokat “BTL” Goran Petrović kazao je za „Vijesti“ da nisu pristali da se raskine prvi ugovor, jer se on izvršava i da “Sinofarm” nije na vrijeme uplatio sredstva.

Iz “Sinofarma” tvrde da su, u međuvremenu, od svog novca vratili 8,9 miliona Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje Srbije, navodeći da je njihov propust i neoprostiva komercijalna greška što su ugovor potpisali bez uobičajenog obezbjeđenja, poput bankarske garancije.

„Potreba da se hitno reaguje, jer su zbog širenja pandemije bili ugroženi ljudski životi, kao i izjave  izvršne direktorke BTL-a Olivere Đuranović da pod krivičnom i materijalnom odgovornošću garantuju da su respiratori na lageru i da ih mogu isporučiti već 28. marta, bili su razlog što je Sinofarm 28. marta sa BTL-om zaključio prvi ugovor na pet miliona eura, a već 30. marta avansno je uplatio svih 8,9 miliona evra“, objašnjava beogradski  advokat Mihajlo Matković za NIN, sa kojim je CIN-CG sarađivao na ovoj temi. Na pitanja poslata mejlom iz BTL nijesu odgovarali.

Iz Sinofarma tvrde da su naknadnom provjerom ustanovili da je od pet miliona, koliko su uplatili za 200 respiratora “ACM 812A”, “vlasnica BTL-a navodno planirala proviziju od 1,1 milion eura, dok je gazda „Eksotrejda“ iz Rijeke Borna Cicero, koga je Lekićeva naknadno uključila u posao, da bi preko njega nekako nabavila nedostajuću robu, zadržao za sebe čak 1,8 miliona”. Prema tvrdnjama iz „Sinofarma“, u posao je bila uključena i kompanija „Segment spec tehnoexport“ sa Kipra. Ističući da su ih kontaktirali, Matković je izjavio da i Kiprani spremaju tužbu, jer su navodno nabavili respiratore za „BTL“, ali nijesu dobili novac, po čemu ispada da je podgorička firma bila samo posrednik u poslu. Iz „Sinofarma“ kažu i da su, zahvaljujući dugogodišnjim poslovnim odnosima sa partnerima iz Кine, saznali da je proizvođaču respiratora uplaćeno 2,3 miliona dolara, ili oko 2,1 milion eura.

Na sajtovima za ovu vrstu opreme cijena seta “Shangrila 510S” kreće se od 4.166 do 7.406 eura, dok je početna kataloška cijena za “ACM 812A” bila oko tri hiljade eura, da bi sada kako raste potražnja u svijetu sve poraslo nekoliko puta.

Iz Predloga za određivanje privremene mjere Privrednom sudu, u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se da je “Sinofarm” u razmjeni poruka, na pitanje zašto se čuvaju respiratori za njih od “BTL” dobijao odgovore “zato što Dušan radi s njima 15 godina i član je njihove partije i ima mogućnost prodaje i organizacije i uticaja na isporuku”.

CIN-CG je, nakon obećanja Lekićeve da će na sve odgovoriti, pitao između ostalog, kako komentariše optužbe “Sinofarma”, gdje se nalaze respiratori, da li je tačno da je uzela proviziju od 1,1 miliona eura, kao što to tvrde iz Beograda, ko je Dušan preko kojeg je ugovoren posao… ali ona, uprkos obećanju,  nije na to odgovorila.

“BTL Medical Montenegro” je,  prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) osnovan prije osam godina godine. Lekićeva je suvlasnica u još dvije kompanije, “Alfa ton Lekić”, koja se bavi se trgovinom na veliko parfimerijom i kozmetikom i kompaniji  “Savap”, za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima. Prema finansijskim izvještajima na sajtu Poreske uprave, "BTL Medical" je na kraju prošle godine bio u plusu 12.775 eura, a "Alfa ton Lekić" 14.933 eura.

Nikola Sinobad, vlasnik “Sinofarma”, za NIN je kazao da ga je Ivanko Nemčević povezao sa Lekićevom, vlasnicom „BTL-a“, koja mu je 27. marta ponudila 400 respiratora. U tekstu nije precizirano o kome je riječ, ali se u Agenciji za privredne registre to ime pominje kao suvlasnik beogradske “IDJ group”, koja se bavi konsultantskim uslugama.

Miloš RUDOVIĆ

Radeći na različitim pozicijama uvjerila sam se u to da su žene spremne i hrabre da odgovore izazovima biznisa, društva i politike, ali su još nedovoljno uključene i pozicionirane na najodgovornijim mjestima – kaže gradonačelnica Gusinja Anela Čekić. Nema zvanične evidencije o zastupljenosti žena iz manjinskih naroda u lokalnoj samoupravi

Gusinje, malo mjesto na sjeveru Crne Gore, poput Danilovgrada u centralnom dijelu države, ima izuzetak koji, ipak, samo potvrđuje pravilo o politici kao dominantnom muškom poslu. Predsjednica Opštine je Anela Čekić.

„Činjenica da sam, poslije povraćaja statusa opštine Gusinje, nakon pedeset i nešto godina, izabrana za prvu predsjednicu pokazuje da su građani iskazali odnos prema ženama i da ih smatraju dovoljno sposobnim i jakim da i sa pozicije prve osobe lokalne samouprave preuzmu odgovornost za razvoj opštine”, rekla je Čekićeva za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Uzimajući u obzir i lični primjer, ona kaže da ima pomaka i unapređenja položaja žena na mjestima odlučivanja u lokalnoj samoupravi, ali i dalje nedovoljno.

„Radeći na različitim pozicijama, od bankarskog sektora do lokalne samouprave, uvjerila sam se u to da su žene spremne i hrabre i da u svakom momentu mogu da odgovore izazovima biznisa, društva i politike, ali da su još nedovoljno uključene i nedovoljno pozicionirane na najodgovornijim mjestima. To je potrebno mijenjati”.

Trenutno je u lokalnoj samoupravi u Gusinju zaposleno sedam žena, od pomoćne radnice, tehničkih sekretarica, savjetnica u odjeljenju za naplatu lokalnih prihoda, pa do visoko rukovodnog kadra.

,,Na čelu Sekretarijata za planiranje prostora, imovinu i zaštitu životne sredine, jednog od najzahtjevnijih i najodgovornijih u organizaciji lokalne samouprave se, takođe, nalaze žene. Sve zaposlene profesionalno i stručno obavljaju poslove, a iskustvom i znanjem značajno doprinose povjerenju u rad organa lokalne uprave, ravnopravno i uz uvažavanje svojih kolega”, ističe Čekićeva.

U lokalnom parlamentu u Gusinju, od ukupno 30 odbornika, šest je odbornica.

Nedovoljna uključenost žena u politički život u opštinama na sjeveru Crne Gore uočljiva je i na primjeru druge dvije sjeverne opštine, Rožaja i Bijelog Polja. Zanemarljiv je broj na odlučujućim funkcijama, dok o onima koje pripadaju nacionalnim manjinama nema podataka, uglavnom zbog toga što lokalne samouprave ne registruju nacionalno opredjeljenje prilikom zapošljavanja i imenovanja na javne funkcije – pokazalo je istraživanje CIN-CG.

U rožajskoj lokalnoj samoupravi ima 210 zaposlenih od kojih su 66 žene. Na rukovodećim pozicijama je samo pet žena - Irma Selmanović je glavna administratorka, Mersija Pepić pomoćnica sekretara za finansije i ekonomski razvoj, Rabela Murić je šefica Službe za skupštinske poslove, Fahreta Husović rukovodi Kancelarijom za međunarodne odnose i saradnju sa dijasporom, a Asmira Dacić Kancelarijom za besplatnu pravnu pomoć i brze odgovore. I na čelima pojedinih javnih ustanova su žene. Dženita Nurković-Kurtagić rukovodi Dnevnim centrom za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, a Narodnom bibliotekom Fetija Kurtagić.

Od ukupno 34 odbornička mjesta u lokalnom parlamentu u Rožajama, 10 je pripalo ženama (Bošnjačka stranka šest i DPS četiri). Na čelu odborničkih klubova nema žena.

Prema aktuelnom Zakonu o izboru odbornika i poslanika, na izbornoj listi mora biti najmanje 30 odsto kandidatkinja. Na izbornoj listi među svaka četiri kandidata prema redosljedu obavezno je da bude jedna žena.

,,Smatramo da bi sve opštine na sjeveru Crne Gore, uključujući i Rožaje, trebalo da daju više prostora ženama na mjestima gdje se donose odluke. Uskoro slijedi reorganizacija i nova sistematizacija i trudićemo se da budemo otvoreniji za uključivanje žena na rukovodeće pozicije”, rekla je za CIN-CG Dženana Kuč iz kabineta predsjednika rožajske opštine.

Nacionalno opredjeljenje zaposlenih žena u lokalnoj samoupravi, prema njenim riječima, u Rožajama nije poznato: ,,Identitetske karakteristike tog tipa ne uzimamo u obzir prilikom zapošljavanja i imenovanja na javne funkcije“. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, kako objašnjava Dženana Kuč, sprovodi istraživanje u okviru kojeg se anketira svaki zaposleni i tako se utvrđuje nacionalna struktura radnika lokalne samouprave. Posljednje ovakvo istraživanje Ministarstvo je sprovelo 2015. godine, pa opštine još nemaju nove podatke.

Podaci iz istraživanja, koje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava sprovodi o zastupljenosti manjinskih naroda u državnim organima, organima državne i lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu, pokazalo se da nisu dovoljno reprezentativni. Zaposleni nisu dužni da se izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti.

Prema podacima koje su za CIN-CG dostavili iz službe predsjednika Opštine Bijelo Polje, u lokalnom parlamentu ima 38 odbornika od kojih je devet žena i 29 muškaraca. U Opštini žene obavljaju funkcije glavne administratorke, sekretarke skupštine, a rukovode i sekretarijatima za finansije, uređenje prostora i lokalnu samoupravu. Kabinet predsjednika Opštine ima šeficu. Pored toga, žene su direktorice Turističke organizacije, Javne ustanove Centar za podršku djeci i porodici, a rukovode i službom glavnog gradskog arhitekte i unutrašnjom revizijom.

„U okviru Sekretarijata za lokalnu samoupravu, pri Odjeljenju za ljudska i manjinska prava, jedna od pet kancelarija je i za rodnu ravnopravnost, sa ciljem unapređenja položaja žena u našoj opštini. Važno je istaći da je formirana radna grupa za izradu lokalnog akcionog plana (LPA) za postizanje rodne ravnopravnosti, koji je zasnovan na međunarodnom i domaćem pravnom zakonodavstvu i predviđa niz aktivnosti za stvaranje jednakih mogućnosti žena i muškaraca, kao i prevazilaženje stereotipa i predrasuda na planu „vidljivosti” žena i postizanju rodne ravnopravnosti u punom kapacitetu”, kaže Slobodan Šebek iz službe predsjednika Opštine Bijelo Polje.

Šebek kaže da se u ovoj opštini aktivno radi i na unapređivanju položaja žena u biznisu, još jedne sfere u kojoj na sjeveru Crne Gore nisu dovoljno uključene. Dobra ideja, ipak, više svjedoči o sporim i skromnim koracima, nego o ubrzanoj participaciji žena u svim sferama života.

Skupština opštine Bijelo Polje je tokom 2019. godine, prema njegovim riječima, donijela odluku o raspodjeli sredstava za podršku ženskom preduzetništvu i posebna komisija je putem javnog poziva, raspodijelila po 2.500 eura za četiri žene. „Za iste namjene, budžetom za 2020. godinu planirano je 20 hiljada eura”, rekao je Šebek.

Nova anketa još se radi

Iako posljednje dostupno istraživanje o zastupljenosti manjinskih naroda u državnim organima, organima državne i lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu datira još iz 2015. godine, iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava kažu da je prikupljanje podataka za novo u toku, ali da se ne zna još tačan datum objave.

Prema „Informaciji o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu”, u organima lokalne uprave, iz 2015. godine od ukupnog broja od 3.036 odgovora u upitniku, u nacionalnom smislu, zaposleni su se izjasnili kao: Crnogorci 1.748 (57,58 odsto), Srbi 628 (20,69 odsto), Albanci 172 (5,67 odsto), Bošnjaci 229 (7,54 odsto), Muslimani 84 (2,77 odsto), Hrvati 47 (1,55 odsto), ostali 15 (0,49 odsto).

U Opštini Bijelo Polje 2015. godine od ukupnog broja ispitanika, 44,86 odsto se izjasnilo kao Crnogorci, 18,29 odsto kao Srbi, 18 odsto kao Bošnjaci, 15,14 odsto kao Muslimani, 2,29 odsto se nije izjasnilo, a o 1,43 odsto nema podataka. Od zaposlenih u ovoj opštini nema onih koji se izjašnjavaju kao Albanci, Hrvati ili Romi.

U rožajskoj opštini, prema istom istraživanju, od ukupnog broja ispitanih, 0,84 odsto se izjasnilo kao Crnogorci, 2,52 odsto kao Srbi, 2,52 odsto kao Albanci, 89,09 odsto kao Bošnjaci, 1,68 odsto kao Muslimani, 2,52 odsto se nije izjasnilo, a o 0,84 odsto nema podataka.

U Opštini Gusinje, od ukupnog broja zaposlenih, 25 odsto se izjasnilo kao Albanci, 66,67 odsto kao Bošnjaci i 8,33 odsto kao Muslimani.

Nema podataka koliko je od ukupnog broja svih ispitanika žena, a koliko muškaraca.

Andrea JELIĆ

Većina onih koji rade sada imaju dovoljno maski, rukavica i dezifenkcionih sredstava i upućeni su u preventivne mjere. Zaštita od brige za najbliže, za stres zbog gubitka posla i strah od neizvjesnosti nije, niti može biti propisana. Na ispitu je ljudskost, upozoravaju psihoterapeuti

Poslije smjene u jednom podgoričkom marketu, prije nego što uđe u kuću, Daliborka Terzić dio svoje uniforme ostavi napolju na terasi. Kasnije je opere.

"Iskreno, nemam prevelik strah, ali se pridržavam pravila. Najviše zbog dvoje djece i muža. Moji roditelji žive na dva, tri kilometra od mene, ali ih ne obilazim. Čujemo se telefonom, jer je majka srčani bolesnik. Na poslu sam u stalnom kontaktu sa ljudima i postoji rizik da će se neko od kolega zaraziti. Nadam se da ćemo uspjeti da ga svedemo na minimum," kaže Terzićeva u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Trgovački lanci spadaju u rijetke koji se nijesu povukli sa marketinškog tržišta, a neki od njih su svoje komercijalne reklame zamijenili spotovima o društveno odgovornoj zaštiti zaposlenih i klijenata. U nekim manjim marketima iz tih lanaca i u manjim privatnim radnjama, ipak, lekcije o preventivi nijesu još dovoljno naučene i primjenjene, uvjerili su se i članovi CIN-CG-a.   

“Za sada je obezbijeđeno sve što je potrebno, maske, rukavice i asepsol. Radne površine se dezinfikuju redovno kao i kolica i korpe koje koriste potrošači. Većina potrošača se pridržava pravila. U radnju je tokom smjene dozvoljen ulazak samo po 10 osoba. Kolege i ja smatramo da nam je dužnost da im skrenemo pažnju kada prekrše rastojanje, jer su u pitanju i njihovi i naši životi. Ima i humanih komšija koji su u početku šili maske za nas i hvala im za to," kaže Terzićeva.

Većina onih koji rade sada imaju dovoljno maski, rukavica i dezinfekcionih sredstava i upućeni su u preventivne mjere. Zaštita od brige za najbliže, za stress zbog gubitka posla  i strah od neizvjesnosti još nije propisana , niti može - pokazalo je istraživanje CIN-CG-a. Psiholozi na ovaj izazov nude samo jedan recept – ljudskost. 

Vladino Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) i Institut za javno zdravlje (IJZ) u međuvremenu su donijeli veliki broj preporuka o zaštiti na radu i zdravlju radnika. Poslodavci su tražili i pomoć i savjete Udruženja zaštite na radu Crne Gore (UZNRCG), čiji su članovi neke od najvećih kompanija, poput Elektroprivrede, Plantaža, Rudnka uglja…

Koordinatorka Udruženja Đina Mitrić pokazala je za CIN-CG da su se, na primjer, iz jedne telekomnukacione kompanije obratili molbom za savjet kako da dodatno zaštite radnike u poslovnicama. Pisali su i neki ljekari, ukazujući na posljedice loše prakse. "Tek u ovakvo neizvesnoj situaciji mogu se sagledati veliki propusti u odnosu prema službi medicine rada u ukupnoj reformi zdravstvenog sistema Crne Gore …" navodi se u pismu u koji je CIN-CG imao uvid.

Početno nesnalaženje je, kako je navela Mitrić, i zbog toga što postojeći akti o procjeni rizika kao i zakon nijesu sadržali opasnost od epidemije, što je sputavalo i inspekcije.

Iz Udruženja su podsjetili da je Klinički centar Crne Gore (KCCG) tek posljednjih mjeseci radio na aktu o procjeni rizika, uprkos tome što ima više od 2.500 zaposlenih. Iz KCCG nijesu odgovarili na pitanja CIN-CG o tome.

Uputstvom o preventivnim mjerama za bezbjedan i zdrav rad u kancelarijama, u cilju prevencije od COVID-19, UZNRCG je pozvalo poslodavce da identifikuju zaposlene koji mogu da rade od kuće, ključne radnike za koje je neophodno da dolaze na posao i one koji neće biti uposleni tokom krize. Među preporukama je i da se organizujte rad tako da osobe kvalifikovane za ista radna mjesta, budu u različitim smjenama, kako bi se u slučaju obolijevanja jedne, obezbjedilo nesmetano obavljanje posla. 

Uputstvo UZNRCG  je i da radnici na gradilištima izbjegavaju skučena mjesta i nepotrebna okupljanja, uobičajene pozdrave poput rukovanja, da ograniče kontakt sa osobama visokog rizika, starijima i slabijeg zdravlja, ali i da drže distancu od najmanje dva metra.

Od kompanija se traži da vode evidenciju o prisustvu zaposlenih na poslu. Ako se neko razboli, poslodavac bi trebalo da obavijesti nadležne organe i pošalje u izolaciju one koji su direktno, ili indirektno bili u kontaktu sa zaraženim.

Branislav Šebek, direktor Montinspekta, specijalizovane kompanije za nadzor mjera za zaštitu na radu i zdravlja, kao i za izradu i reviziju akata o procjeni rizika, svjedoči o jednoj alarmantnoj situaciji.  

“Na gradilištu smo imali slučaj da je radnik imao povišenu temperaturu, tako da smo kompletnoj kompaniji zabranili ulazak. Ispostavilo se da je nalaz negativan,” ističe Šebek.

Interevencije njegovih stručnjaka na gradilištima se, pored redovnih, odnose na dopunske epidemiloške mjere.

“Tamo gdje poslodavci i izvođači radova nijesu mogli da obezbijede ‘rasterećen’ ulazak i izlazak sa gradilišta, dovoljnu količnu sapuna i vodu za redovno i često pranje ruku, ubruse, kante za otpatke, maske i rukavice, čišćenje toaleta... mjera je jasna – predlog zabrane rada dok se ne omoguće minimalni uslovi,” kaže Šebek.

On kaže da je veći broj građevinara značajno smanjio broj radnika i odložio aktivnosti, zbog straha da će, ako se u Crnoj Gori pojavi još veći broj oboljelih, morati da prestanu sa radom.

Pored naredbe Ministarstva zdravlja od 24. marta da pravna i fizička lica na gradilištima “organizuju rad na način koji obezbjeđuje poštovanje epidemiloških mjera”,  Šebek kaže da je UZNRCG predložilo Ministarstvu rada i socijalnog staranja da se dio redovnih obaveza odloži , poput periodičnih ljekarskih pregleda.

Građevinske kompanije našle su se na meti kritika, kao povlašćeni lobi koji je izuzet iz strogih mjera Nacionalnog koordinacionog tijlela i Instituta za javno zdravlje. Sagovornici CIN-CG-a iz tih kompanija tvrde da su smanjili broj gradilišta, a rad na ostalima prilagodili novim uslovima.  

Iz kineske kompanije China Road and Bridge Corporation (CRBC), kazali su za CIN-CG da su “dopunili sadržaj akta o procjeni rizika u skladu sa novom zdravstvenom prijetnjom”. Na izgradnji autoputa sada su angažovana 834 radnika, od kojih su 474 kineska.

 “Trenutno nemamo radnike u izolaciji, ali naša kompanija još od februara zaposlenima dijeli uputstva o ponašanju za vrijeme korona virusa, u skladu sa preporukama i mjerama zdravstvenih vlasti. Imamo kontinuirani monitoring zdravlja naših zaposlenih, redovnu dezinfekcija, nošenje maski, održavanje fizičke udaljenosti. Sproveli smo i obuke o ponašanju u vrijeme epidemije, a određene prostorije prilagodili za karantinski smještaj u slučaju potrebe,” navodi se u odgovoru CRBC.

Iz kompanije Bemaks, koji je najveći podizvođać na auto-putu, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a.

Dopunjeni akt o procjeni rizika uradila je i  kompanija “Briv construction”, čiji izvršni direktor Vladimir Mračević kaže za CIN-CG da je od 113 zaposlenih dvoje bilo i u izolaciji. “Žive u Prijepolju i Užicu, dva dana prije proglašenja epidemije su pošli kući i nakon povratka im je bila određena ta mjera.”

Pored preporuka zaposlenima o ponašanju, iz ove kompanije napominju da poslovne i druge radne i smještajne prostorije i radna mjesta redovno dezinfikuje ovlašćena firma, a obezbijeđena je i zaštitna oprema.

Iz kompanije "Čelebić" kazali su da su u ovom trenutku aktivna četiri gradilišta i da je od 450 zaposlenih više od 300 na kućnom odmoru, ili rade od kuće.

 “Naši lanci restorana i tržni centri su zatvoreni, a hotel Voco Podgorica ustupljen za potrebe karantina" kazala je za CIN-CG portparolka kompanije Maja Krstajić Radoman.

Dali su, kaže, jasna uputstva radnicima o režimu rada. "Poseban segment je podrazumijevalo uređenje gradilišta: zatvaranje neprioritetnih, minimalan broj radnika, dezinfekcija i djelimično renoviranje prostorija za smještaj nerezidenata, pojačana dezinfekcija, obavezna upotreba dodatnih sredstava lične zaštite (maske), rukavice su svakako obavezne. I ključno – distanca."

Kolegama sa bilo kakavim simptomima, koji bi potencijalno ukazali na Covid-19, zabranjeno je da dolaze na posao.

"Desio se slučaj osobe čiji je član porodice bio u izolaciji, kao i ostali u njoj. Svi su poštovali izolaciju i time zaštitili kolege, rodbinu i prijatelje," navela je Krstajić Radoman.

Iz kompanije “Normal company” kazali su za CIN-CG da su nakon pojave koronavirusa radno vrijeme u kancelarijama smanjili na pet časova dnevno, ali i da dio radi i od kuće svaki drugi dan. Nijesu imali slučajeva oboljelih, a zaposleni imaju jasno uputstvo šta da rade, ako se to desi.

Ova kompanija je investitor kompleksa “Ljubovic Hill Homes” u Podgorici i stambenih zgrada u Tivtu.

“Svakodnevno smo u komunikaciji sa izvođačima i do sada nije zabilježen ni jedan slučaj korona virusa kod radnika. Preko lica koje je zaduženo za poslove zaštite na radu kontrolišemo da li preduzimaju zaštitne mjere ", kazao je za CIN-CG pravnik u “Normalu” Mile Gujić.

Građevinari prema riječima Đine Mitrić, često traže savjet od UZNRCG i o tome kako da organizuju rad u zatvorenom prostoru gdje je više ljudi, što je veliki problem jer je za, recimo, gipsarske radove teško održati distance. 

Olivera Klikovac, portparolka "Montefarma" u  čijem sastavu su 54 apoteke širom Crne Gore, centralno skladište i upravna zgrada, rekla je za CIN-CG da su prije prvih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori donijeli plan postupanja u uslovima pandemije. Na recepturama svih apoteka je naznačeno da pacijent prije kontakta sa farmaceutskim kadrom obavezno mora da koristi rastvor za ruke. Zaposleni su dobili uputstvo o održavanju površina u apotekama i u skladištu uniformi, obaveznom nošenju maski i rukavica. U pravilniku o procjeni rizika, dio je posvećen pojavi infektivnih oboljenja. 

"U ovom trenutku kompletna nabavka i distribucija zaštitne opreme, respiratora, bezkontaknih termometara i testova za detekciju korona virusa prema svim opštinama i zdravstvenim ustanovama, ide preko našeg skladišta. Iz tog razloga, obavezno nosimo maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju su postavljena na više mjesta, a maksimalno vodimo računa o socijalnoj distanci. Dezinfekcija kruga ustanove, prostor unutar magacina, sve radne površine kao i kancelarije, redovno se sprovodi i nekoliko puta u toku dana. Zaposleni su uglavnom zdravstveni radnici, pa je visoka svijest o opasnosti od COVID-19, " kazala je Klikovac.

Iz apoteka „Tea medica“ kazali su za CIN-CG da su nezavisno od akta o procjeni rizika izradili i posebnu analizu.

„Svim zaposlenima je dodijeljena i lična zaštitna oprema, a na recepturama je postavljeno zaštitno staklo. U apotekama su na raspolaganju sredstva za dezinfekciju, a svaki pojedinačni objekat se u redovnim sedmičnim ciklusima detaljno dezinfikuje,“ pojasnili su za CIN-CG iz menadžmenta, uz napomenu da do sada nijesu imali slučaj zaposlenih u izloacij. 

Iz Pošte Crne Gore su kazali za CIN-CG da iako 20 odsto službeniika, poštara i dostavljača koristi plaćeno odsustvo, organizacijom i prerasporedom funkcionisanje nije dovedeno u pitanje.

Zaposleni na cijeloj teritoriji države kontinuirano dobijaju sredstva za dezinfekciju, maske i rukavice.

"Nekoliko zaposlenih i članovi njihovih porodica, je bilo ili jeste u izolaciji.U svim slučajevima poštovane su propisane mjere" kazali su iz Pošte, gdje odavno imaju samostalnu službu zaštite, a sada su formirali i poseban tim.

Uprava kompanije "Tobacco S Press" radi od kuće, dok je prodavcima u kioscima i njihovim šefovima organizovan rad od četiri, a u drugim prodajnim objektima pet časova dnevno.

"U martu 35 zaposlenih nije radilo zbog korišćenja prava na plaćeno odsustvo, kućne izolacije ili karantina, obustave javnog prevoza u međugradskom, prigradskom i gradskom prevozu, zabrane obavljanja trgovinskih usluga u tržnim centrima, zabrane izlaska iz objekta stanovanja i sa teritorije Tuzi," pojasnili su iz ove firme.

Zaposlene su upoznali da poštuju socijalnu distancu, vodeći računa o ličnoj i higijeni objekta uz dezinfekciju radnih površina, opreme i uređaja.

Psihoterapeut Lenka Lea Tošić kaže da su oni koji u ovoj situaciji idu svakodnevno na posao izloženi stresu, zbog brige da li će ugroziti i “svoju djecu, roditelje, rizične članove porodice, dragu osobu sa kojom su u kontaktu…”. 

“Odjednom se treba snaći i organizovati u mnogo novih i neočekivanih situacija,” kazala je Tošić za CIN-CG.

Za rad od kuće ona kaže da ima svoje prednosti i nedostatke. 

“Tu je presudno pitanje sa kim dijelite životni prostor. Znam ljude koji ovu situaciju doživljavaju kao mali predah. Teško je postaviti univerzalna pravila i formule, ali svakako da može biti korisno pravljenje dnevne rutine, odrediti neko mjesto (ako je moguće i vrijeme) za rad,” ocijenila je Tošić, navodeći da to može biti od pomoći i đacima i studentima. 

Poseban problem je, kaže ona, kod ljudi koji su ostali bez posla, jer neki od njih moraju da smisle kako da prežive. 

“Tu nema savjeta i mudrosti. Šta da kažemo nekome ko nema novac da plati stanarinu, račune, kupi hranu? Hoće li mu biti lakše od - misli pozitivno, meditiraj, biće bolje? Ne bih rekla. Ali, zato je trenutak kad zajednica treba da pomogne pojedincima i pojedinci pojedincima, ko god je u prilici, koliko je u prilici. To je suština ljudskosti”, istakla je Tošić.

Prijave uglavnom anonimne

U Upravi za inspekcijske poslove i sami su primijenili pravilo socijalne distance “međusobno kao i u odnosu sa subjektima nadzora”. Od 16. marta do 9.aprila, kako je saopšteno iz PR službe, veliki dio inicijativa inspektorima rada odnosio na neprimjenjivanje mjera zaštite na radu i naredbi Ministarstva zdravlja. 

„Od ukupnog broja primljenih inicijativa, 48 se odnosilo na  nenošenje zaštitne opreme i u najvećem broju slučajeva bile su anonimne. Uglavnom su bile i neosnovane, a tamo gdje se nijesu poštovale preporuke o zaštitnim sredstvima za zaposlene i socijalna distanca, upozoravani su poslodavci na striktnu primjenu propisanih mjera. Neke od inicijativa proslijeđene su Upravi policije i nadležnoj komunalnoj inspekciji,“ rekli su iz Uprave.

Povećan broj pritužbi radnika bio je uglavnom zato što su poslodavci izbjegavali plaćeno odsustvo i zbog visina naknade zarade kod onih kojima je zabranjen rad naredbom Vlade. 

“Do sada je bilo 13 prijava da poslodavaci ne omogućavaju korišćenje tog prava, ali su skoro sve bile paušalne, bez navođenja konkretnog primjera da je nekom zaposlenom uskraćeno to pravo,“ navodi se u odgovoru Uprave za CIN-CG, ističući “da nije bila nijedna opravdana personalna prijava od nekog zaposlenog da mu je uskraćeno ovo pravo.“ 

U izvještajnom periodu, ističu iz Uprave, nije bilo zatečenih radnika „na crno“, objašnjavajući to smanjenim  kontrolama na terenu, ali i masovnim otpuštanjima.

Više od 15 hiljada rješenja o samoizolaciji i karantinu

Zdravstveno - sanitarna inspekcija je kontrolisala granične prelaza još od 26. januara, kada je zarazna bolest COVID-19 registrovana u Kini.

Počelo se sa kontrolom putnika koji dolaze iz Kine, a zatim se taj spisak proširio na  putnike iz Japana, Južne Koreje, Singapura, Irana, Italije, Španije, kao i iz drugih zemalja u skladu sa naredbom Ministarstva zdravlja. Ta lica su se, napominju iz UIP, stavljala u kućnu izolaciju pod aktivnim nadzorom i ograničenjem prava kretanja koji podrazumjeva smještaj u porodičnom objektu tokom 14 dana uz praćenje zdravstveng stanja. 

„Sektoru granične policije dostavljeno je obavještenje sa podacima i brojevima telefona zdravstveno-sanitarnih inspektora koji su zaduženi za granične prelaze (vazdušni, drumski, pomorski, željeznički). Kontaktirane su i turističke agencije koje su dostavljale spiskove putnika sa podacima o graničnim prelazima na kojima će putnici ući u zemlju,“ navodi se u odgovoru Uprave.

Zdravstveno-sanitarni inspektori su izvršili i preglede u objektima koje je Vlada u skladu sa zakonom odredila kao  karantine u saradnji sa epidemiolozima Instituta za javno zdravlje u koje je od 18. marta smješteno 1.591 osoba.

„Od početka sprovođenja mjera od strane zdravstveno-sanitarne inspekcije ukupno je donijeto 15.806 rješenja,“ kazali su iz Uprave. O stavljanju pod zdravstveni nadzor, donijeto je 4.398 rješenja, 311 o stavljanju pod pooštreni zdravstveni nadzor, 97 o samoizolaciji, 7.570  o samoizolaciji od 15.marta i o produženju samoizolacije i samoizolaciji posle karantina, 1.591 o stavljanju u karantin, 1.834 o samoizolaciji i produženju samoizolacije oboljelih, zbog kontakta sa oboljelim ili sumnje u kontakt sa oboljelim, kao i pet sanitarnih saglasnosti.  

„U cilju kontrole sprovođenja rješenja o samoizolaciji sa službenicima Centara bezbjednosti kontrolisano je 2.163 rješenja o samoizolaciji od kojih nije ispoštovano 30 rješenja “ navodi se u odgovoru UIP dostavljenom CIN-CG.

Bankari se organizovali

Sagovornici CIN-CG-a iz poslovnih banaka tvrde da su se dobro organizovali u novonastalim okolnostima. Znatan dio zaposlenih radi od kuće, a šalterski radnici i drugi koji kontaktiraju sa stanovništvom upoznati su i primjenjuju posebne mjere i imaju zaštitnu opremu. 

Iz NLB banke kazali su da među njihovim zaposlenim nije do sada bilo oboljelih od korona virusa, ali ni onih koji su u karantinu.

“Specifičnost posla oko jedne trećine kolega koji većinski rade u našim poslovnicama ne dozvoljava udaljeni rad, ali su za njih obezbijeđene zaštitne maske, higijenske rukavice, dezinfekciona sredstva, kao i zaštitni paravani, postavljeni gdje je prostor dozvoljavao” rekli sui z NLB.

 Manji broj zaposlenih, kako su istakli, trenutno ne radi, kao rezerva “kako bi se obezbijedio kontituitet rada svih organizacionih jedinica, ukoliko dođe do eventualnog obolijevanja zaposlenih od korona virusa”.

Iz Crnogorske komercijalne banke su kazali da 48,8 odsto  zaposlenih radi od kuće, dok 24,8 odsto iz banke, a ostali su na odsustvu zbog djece, samoizolacije i godisnjih odmora.

Do sada nijesu imali zaposlenih sa simptomima bolesti, ali su neki u samoizolaciji nakon povratka iz inostranstva.

Iz CKB-a kažu da su, osim akta o procjeni rizika, donijeli i plan kontinuiteta poslovanja (Business Continuity Plan -BCP) prilagođen situaciji.

Podgorička banka uspjela je, kažu, uz mjere zaštite, organizovati da više od 80 zaposlenih radi od kuće.

"Banka je smanjila broj ekspozitura u Podgorici, a u svim drugim skratila radno vrijeme, ukinula radnu subotu, smanjila broj zaposlenih u jednom prostoru gdje se kolege rotiraju na nedeljnom nivou. Ograničili smo broj klijenata koji mogu istovremeno boraviti u ekspoziturama, a upućujemo ih na korišćenje elektronskih kanala plaćanja, ukinuvši provizije na ove transakcije" navodi se u odgovoru dostavljenom CIN-CG.

Iz Podgoričke ističu da ohrabruju transparentnu komunikaciju o potencijalnim rizicima i simptomima, i dnevno prate zdravlje zaposlenih, naročito izloženih kontaktu sa klijentima.

"U slučaju postojanja simptoma menadžment i krizni tim dobijaju informaciju i kolege se upućuju kući i na kontakt sa Institutom za javno zdravlje… U banci postoji kultura podrške i razumijevanja, uz oštru osudu eventualne stigmatizacije u društvu" kazali su iz Podgoričke.

Više pitaju nego što se žale

Od pojave pandemije (13. mart) do 13.aprila instituciji Zaštitnika ljudskih i manjinskih prava je podnijeto pet pritužbi po osnovu prestanka rada, odnosno otkaza. 

“Mnogo je veći broj građana koji se javljaju putem telefona da bi dobili informaciju o propisima kojima je ta oblast uređena, kao i onih koji hipotetički pitaju šta bi desilo ako dobiju otkaz (14 lica),” saopšteno je za CIN-CG iz ove institucije.

U tri slučaja traženo je tumačenje odredbi o radnoj obavezi, u situaciji kada su oba roditelja istovremeno radno angažovana, a djeca do 11 godina starosti ne mogu u školu ili vrtić.

“Konačno, bili smo suočeni i sa pitanjem šta će se desiti u situaciji kada su oba roditelja prestala da rade (ne objašanjavajući razlog prestanka rada), nemaju izvore prihoda, a nalaze se u podstanarskom odnosu (u tri slučaja),” navodi se u odgovoru ombudsmana za CIN-CG.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ

Dodjela EU nagrada za istrazivačko novinarstvo za Crnu Goru odlaže se za jesen. Odluka je, uz saglasnost Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, donijeta zbog situacije izazvane COVID-19. Do sada je stiglo više prijava na konkurs i sve te aplikacije će biti ocjenivane od strane nezavisnog međunarodnog žirija. Međutim, zbog prilika sa COVID-19, na jesen ćemo dati jos jednu šansu i drugim novinarima/kama koji/e se do sada nijesu konkurisali/e da se prijave sa istraživačkim radovima, objavljenim u 2019. godini. Blagovremeno ćemo informisati javnost o dodatnom konkursu.

EU nagrade se realizuju u okviru projekta "Unapređivanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj", podržanog od strane Evropske unije. Projekat ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara/ki, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske. Prva nagrada iznosi 5.000 eura, druga 3.000, a treća 2.000. Podsjećamo da su, po istom projektu, prošle godine u Crnoj Gori dodjeljene EU nagrade za istraživačke radove objavljene u 2018. godini. Planirano je da se i naredne godine objavi konkurs za istraživačka novinarska dostignuća objavljena 2020. godine.

Za sve dodatne informacije kontaktirajte nas na sljedeći email: assistantcincg@gmail.com

Tokom posljednjih pet godina u crnogorskim rudnicima poginuo je jedan rudar, a osam je teško povrijeđeno. Najviše stradalih je u Beranama. Inspekcija je u svim slučajevima radnike proglasila odgovornim, ali i sama priznaje da su propisi zastarjeli i da ih treba mijenjati

Rudar M.K. koji se već dvije sedmice oporavlja u Kliničkom centru Crne Gore i van je životne opasnosti, pamtiće ono što se desilo 17. marta, kao dobar razlog za to što se na ulazu u podzemne hodnike pozdravlja sa “srećno”.

U jami Đurakov do, Rudnika boksita, u Nikšićkoj Župi, dok je obavljao svakodnevni posao bušioca, dvjesta metara ispod zemlje, na njega se obrušila veća količina rudnog sloja.

U tom trenutku bio je sagnut, pa su mu veći komadi pali na leđa i teško povrijedili kičmeni stub. Kolege su ga iznijele iz jame, a zatim su ga preuzeli ljekari iz Nikšića i organizovali prevoz u u Podgoricu, gdje je operisan.

Iz Inspekcije za rudarstvo, koja je nadležna i za zaštitu na radu u rudnicima, nije bilo moguće dobiti detalje o nesreći, jer je istraga još u toku, a uključilo se i nikšićko tužilaštvo.

„U toku je izviđaj i prikupljanje potrebnih obavještenja preko Uprave policije, a uzrok nezgode biće poznat nakon pribavljanja nalaza i mišljenja vještaka odgovarajuće struke”, kazala je Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) zamjenica državnog tužioca Vesna Krivokapić.

Jama Đurakov do bila je zatvorena od početka 90-tih godina prošlog vijeka i tek nedavno je u njoj obnovljeno kopanje rude. Kolege povrijeđenog radnika kazali su za CIN-CG da je ova jama  specifična, jer su njeni hodnici širi nego u drugoj jami Biočki stan, što zahtijeva veću opreznost.

Povrijeđeni rudar je angažovan u firmi “Zeta mine”, koja je podizvođač “Uniprom metala” vlasnika i koncesionara Boksita, iz čije uprave nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o ovom slučaju, kao i o mjerama zaštite i zdravlja na radu koje preduzimaju.

Nesreće u rudnicima više nijesu tako česte, jer je i rudara i rudnika je sve manje.To je, ipak, i dalje jedno od najopasnijih zanimanja. U posljednjih pet godina u crnogorskim rudnicima poginuo je jedan rudar, dok je osam teško povrijeđeno. U slučaju smrtnog ishoda i sedam ranijih teških povreda, inspekcija je utvrdila da su za nesreće krivi upravo nastradali radnici.

Umjesto nekadašnjih 5.500 radnika, koliko ih je bilo početkom ovog vijeka, u četiri rudnika u Crnoj Gori sada radi oko 1.200. Pored Rudnika boksita kojim sada upravlja kompanija Uniprom metali, poslije niza turbulentnih privatizacija Rudnik uglja Pljevlja je u vlasništvu EPCG, vlasnik Rudnika olova i cinka Gradir Montenegro iz Pljevalja je poljski „Boleslaw”, dok Rudnikom mrkog uglja iz Berana upravlja Metalfer iz Srbije.

Najviše nesreća bilo je u beranskom rudniku u kojem je jedan radnik poginuo, a pet je teško povrijeđeno. Dvije teške povrede bile su u Rudnicima boksita, a jedna u Rudniku uglja Pljevlja. Gradir Montenegro, bivša Šuplja stijena, nije imao nezgoda sa teškim povredama radnika.

Nesreća u kojoj je poginuo rudar L. M. u beranskom rudniku desila se 15. aprila 2016. godine u četiri i po sata ujutro, na samom kraju treće smjene, u jami na dubini od 216 metara. Iz Rudarske inspekcije su za CIN-CG, rekli da je, na osnovu uvida u dokumentaciju, obavljenog uviđaja i izjava grupe radnika koji su radili sa nastradalim i bili direktni očevici nesreće, utvrđeno da su se, čisteći dvolančani grabuljasti transporter DGT, u momentu nesreće L. M. i drugi rudar Đ.D. našli u nebezbjednoj zoni, takozvanoj komori otkopa, čime su ugrozili svoju bezbjednost. Đ.D je tada zadobio lakše povrede. Inspekcija je konstatovala da je L.M. bio odgovoran za nesreću.

Na površinskom kopu Potrlica Rudnika uglja Pljevlja 28. jula 2017. godine teže je povrijeđen rudar S.R. Iz inspekcije kažu da je utvrđeno da radnik prilikom manipulacije sa visokonaponskim kablovima nije poštovao procedure iskopčavanja rastavljača. Došlo je do pojave strujnog voltinog luka, pa je rudar zadobio teške opekotine na koži. Inspekcija je konstatovala krivicu povrijeđenog radnika za ovu nezgodu.

U jami Biočki stan Rudnika Boksita 18. septembra 2018. godine dogodila se nesreća u kojoj je teško povrijeđen radnik Lj.K. Ovaj pomoćnik bušioca, bio je zaposlen kod podizvođača kojeg su angažovali Uniprom metali. Nezgoda se desila na pet kilometara od ulaza u jamu. Inspekcija je utvrdila da je radnik bio u nepravilnom klečećem položaju na poklopcu mašine bušilice kada je namotavao niskonaponski kabl, iako ga je poslodavac ranije pismeno upozorio da to ne smije da radi. Mašina mu je prignječila desno stopalo.

Rudar M.O. teško je povrijeđen 9. oktobra 2018. godine u jami Petnjik Rudnika mrkog uglja u Beranama. Inspekcija je utvrdila da je ručno utovarao ugalj u grabuljasti transporter iz kojeg je ispao komad jalovine i povrijedio mu leđa i desnu nogu. U inspekcijskom izvještaju je navedeno da je on lično odgovoran za povredu, kao i da je u trenutku nesreće samoinicijativno pokrivao drugo radno mjesto.

U istom rudniku 26. decembra 2018. godine u 20 časova teško je povrijeđen radnik D.I. Tokom uviđaja utvrđeno je da se zbog nedovoljne pažnje prilikom kretanja pored transportera okliznuo, pao i povrijedio desnu nogu. On je uklanjao materijal sa transportera koji je bio u radu, što je zabranjeno. Inspekcija je konstatovala da je bio upoznat sa mjerama zaštite na radu, kao i poslovima na kojima je povrijeđen.

Nepun mjesec dana kasnije u istom rudniku 22. januara teško je povrijeđen radnik Đ.M, kada mu je komad laporca iz jamskog bunkera pao na srednji prst desne ruke. Uzrok povrede, kako su naveli iz Inspekcije, je nedovoljna pažnja povrijeđenog radnika prilikom odglavljivanja začepljenog jamskog bunkera. Nezgoda je, kako su pojasnili, mogla biti spriječena da je manje otvorio „usta“ bunkera i postavio odgovarajuću zaštitu.

Šest dana kasnije u istom rudniku 28. januara 2019. godine desila se nova nezgoda kada je teško povrijeđen radnik R. D. u Rudniku mrkog uglja u Beranama. Prema izjavama drugih radnika, koje je dobila Inspekcija, prilikom čišćenja materijala ispod pogonskog korita grabuljastog transportera, koji je bio podignut ručnom dizalicom, ovom radniku je na lijevu šaku palo korito transportera i polomilo mu jedan prst. Inspekcija je konstatovala da radnik nije bio dovoljno pažljiv, iako je bio upoznat sa mjerama zaštite i poslovima na kojima je povrijeđen.

U Beranskom rudniku 17. juna prošle godine desila se nova nezgoda kada je radnik I. B. teško povrijedio ruku, na koju je pao komad drveta prilikom dopreme građe sa jednog na drugi grabuljar. Inspekcija je konstatovala da je radnik sam kriv, zbog nepažnje, iako je bio upoznat sa mjerama zaštite i poslovima.

„Nepažnja pojedinih radnika i želja da što prije završe sa nekom radnom operacijom je najveći uzrok povređivanja. Većina radnika sa dužim radnim stažom se pridržava propisanih mjera, i može se reći da se u rudnicima Crne Gore u velikom obimu koristi kolektivna i lična zaštitna oprema”, saopšteno je za CIN-CG iz Inspekcije za rudarstvo.

Inspekcije rudarstva, ipak, priznaju i da su propisi u ovoj oblasti zastarjeli i da postoji potreba da se mijenjaju.

„S obzirom da u rudarstvu postoje posebni propisi iz zaštite na radu koji se nijesu mijenjali zadnjih 30 godina, te da je Zakon o rudarstvu lex specialis za oblast rudarstva, neophodno bi bilo uskladiti Zakon o rudarstvu i Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, a prethodno donijeti nove propise iz oblasti rudarstva, radi što bolje primjene ovih propisa”, istakli su iz Inspekcije za CIN-CG.

Rudari u Crnoj Gori nemaju granski sindikat i kolektivni ugovor. Time je sindikalnim organizacijama ostalo da se same bore za radnička prava, pa i na zaštitu i zdravlje na radu, kao i za benefite zbog radnih mjesta sa visokim rizikom. Jedino je Sindikalna organizacija Rudnika uglja Pljevlja, članica granskog Sindikata energetike, uspjela da u kolektivni ugovor za tu djelatnost uvrsti svoje članove i njihova radna mjesta.

Predsjednik ovog sindikata Miloš Obrenić, u razgovoru za CIN-CG, kaže da je sistem zaštite na radu na zadovoljavajućem nivou, iako može i trebalo bi da bude na mnogo višem.

“Ovo je opasan posao, radi se u teškim uslovima sa jakim mašinama i dovoljan je samo sekund nepažnje da se dogodi nesreća. Stariji radnici imaju iskustva, dok se nezgode većinom dešavaju kod mlađih. Zaštitne opreme ima, iako bi mogla da se redovnije obnavlja i dopunjuje. Dobili smo sada i maske protiv korona virusa, pa se pridržavamo i tih mjera”, kazao je Obrenić.

On je naveo da postoji problem kod definisanja radnih mjesta u rudarstvu.

“Stručne institucije za zaštitu na radu su za mnoga mjesta utvrdila da su rizična za život i zdravlje, međutim Vladinim propisima za neka od njih nije predviđen beneficirani radni staž”, kazao je Obrenić.

Uprava pljevaljskog rudnika nije odgovorila na pitanja CIN-CG o mjerama zaštite i zdravlja na radu koje preduzimaju.

Svaki osmi povrijeđen  - Berancima nije mnogo

Rukovodilac službe zaštite na radu u beranskom rudniku Jovanka Bogavac, koja je ovu dužnost preuzela prošle godine, kaže da svi radnici u jami koriste zaštitnu opremu i pridržavaju se mjera zaštite na radu, jer su svjesni opasnosti koje podzemna eksploatacija podrazumijeva.

„U prošloj godini imali smo 14 povreda na radu, od čega deset lakših i četiri teže. Računajući na prosječan broj od 110 radnika, to je po jedna povreda na svakih osam radnika u godini, što se može smatrati izuzetno malim brojem, s obzirom na složenost poslova i potencijalne opasnosti u podzemnoj eksploataciji uglja. Teže povrede se uglavnom odnose na frakture kostiju ruke usljed mehaničkog udara komada drveta, ili metala pri rukovanju”, izjavila je Bogavac za CIN-CG.

Ona je kazala da svi zaposleni imaju važeće ljekarsko uvijerenje kao i kolektivno zdravstveno osiguranje.

Izvještaj kompanije za prošlu godinu pokazuje da su im radnici znatno duže bili na bolovanju zbog bolesti - 8.304 sata, nego zbog povreda na radu - 5.424 sata.

Zimi je najviše okliznuća

Iz Rudnika olova i cinka Gradir Montenegro (nekadašnja Šuplja stijena) kazali su da su u protekle četiri godine i od početka ove godine imali ukupno 17 povreda radnika na radu i da su sve bile lake.

U 2016. godini bilo je osam povreda, u 2017. tri, u 2018. dvije, prošle godine tri, a od početka ove godine jedna povreda na radu.

„Uzroci povreda su bili okliznuća i sitne nezgode prilikom rukovanja sredstvima za rad,  koje su za posljedicu imale lakše povrede prstiju, uganuća zgloba, manja nagnječenja i slično. Te povrede nijesu zahtijevale duže odsustvo, već su se zaposleni uglavnom vraćali na rad nakon 7 do 15 dana”, odgovorili su za CIN-CG iz ove kompanije.

Okliznuća su, kažu, naročito česti uzroci povreda u zimskom periodu godine.

„U našoj kompaniji postoji mogućnost kažnjavanja zaposlenih koji ne koriste propisanu zaštitnu opremu ili se ne pridržavaju propisanih mjera zaštite na radu. Međutim, do sada nismo imali većih prestupa zaposlenih u tom pogledu, tako da nismo posezali za kažnjavanjem. Manje prestupe rješavali smo usmenim opomenama i upozorenjima”, naveli su iz uprave.

U sindikatu ove kompanije nijesu imali primjedbe na kvalitet zaštite na radu o kojoj brine služba sa pet zaposlenih.

„Svi zaposleni su prošli obuku i posjeduju uvjerenje Instituta za razvoj istraživanja u oblasti zaštite na radu iz Podgorice, kojim se potvrđuje da su osposobljeni za bezbjedan rad na poslovima koje obavljaju. Kompanija posjeduje dovoljne količine rezervne zaštitne opreme i njeno obnavljanje je redovno”, kazao je pravnik Gradir Montenegra Jovica Tanjević.

Slično iskustvo sa okliznućima zimi, kao najčešćim i lakim povredama, potvrdili su i iz sindikalne organizacije pljevaljskog rudnika.

Najveća tragedija u Jugoslaviji odnijela 180 rudara

U bivšoj Jugoslaviji rudari su bili simbol socijalističkog rada, a jedan od njih Alija Sirotanović, rekorder koji je u jednoj smjeni sam iskopao 17 tona uglja i time nadmašio rekord sovjetskog kolege Alekseja Stahanova. Alijin lik je 1987. godine odštampan na novčanici od 20.000 dinara.

U SFRJ desile su se dvije velike rudarske nesreće i to u razmaku od manje od godinu dana. U novembru 1989. godine u Aleksinačkim rudnicima poginuo je 91 rudar u požaru izvanog nepravilnim zavarivanjem, a u rudniku uglja Dobrnja-Mramor Kreka kod Tuzle u avgustu 1990. godine poginulo je 180 rudara u eksploziji usljed zapaljenja ugljene prašine, čiji uzrok nikada nije utvrđen.

Mnogi rudnici u državama nastalim na području bivše Jugoslavije su zatvoreni, ili rade sa manjim brojem radnika, ali se nesreće i dalje dešavaju.

Prema izvještajima koji se mogu naći na internetu, u Srbiji je 2015. godine od ukupno 42 radnika koji su poginuli na radnom mjestu 16 bilo iz rudarstva. U rudnicima u Srbiji te godine je radilo 22 hiljade radnika.

U Federaciji BiH inspekcija je u oktobru prošle godine objavila devetomjesečni izvještaj u kojem je navedeno da su u njihovih 13 rudnika sa 13,2 hiljade zaposlenih imali dva smrtna slučaja, 51 težih i 635 lakših povreda. Samo u Rudniku Banovići bilo je 200 povreda od čega 15 težih. Otkriveni su nedostaci u gotovo svim segmentima rada ovog Rudnika.

U rudarstvu u Hrvatskoj rade 4,2 hiljade radnika, a prema podacima Zavoda za javno zdravstvo u 2018. godini imali su tri teže povrede, godinu ranije osam, a 2016. godine četiri teške povrede na radnom mjestu.

Otvori-zatvori, kupi-preprodaj

Rudnike Boksita, osnovane 1948. godine, zajedno sa Kombinatom aluminijuma 2005. godine kupila je firma Rusal Olega Deripaske. Rusi su napustili rudnik 2008. i on je otišao u stečaj. Taj period obilježili su brojni protesti rudara, a nekoliko puta su se i zatvarali u jamu Biočki stan. Traganje za novim vlasnikom trajalo je 13 godina, a u međuvremenu su najavljivali, pa odustajali Mađar aluminijum 2008. godine i poljski Onico 2015. godine. Tada su imovinu Boksita i koncesiju preuzeli “Uniprom metali” Veselina Pejovića. U odnosu na period prije privatizacije Boksiti su izgubili oko hiljadu i po radnika.

Rudnik olova i cinka Šuplja stijena u Pljevljima od osniovanja 1953. godine prvi put je zatvoren 1987. zbog nerentabilnosti. Ponovo je radio od 1996. do 2000. godine kao dio kosovske Trepče. Stečaj je pokrenut 2004. godine, a 2006. godine za 401 hiljadu eura kupila ga je firma Gradir Montenegro u vlasništvu Veselina Pejovića i slovenačkog biznismena Franca Rejmera. Između partnera izbio je sukob, kada je Rejmer optužio Pejovića da je nezakonitom dokapitalizacijom došao do većinskog vlasništva. Poljska firma „Boleslaw“ od Pejovića je kupila 2011. godine 51 odsto akcija, a ostatak 2013. Od nekadašnjih 450, sada u rudniku radi 140 radnika. Gradir je 2018. imao milion i po eura neto profita.

Sadašnja jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u Budimlji. Rudnik je naredne dvije decenije često zatvaran, a Vlada ga je 2001. godine prodala vojvođansko-slovačkom preduzeću “Gradeks HBPČ”. Oni su ubrzo prekinuli rad, a 2004. godine proglašen je stečaj. Tek iz devetog pokušaja imovinu rudnika krajem 2007. godine za milion i po eura kupila je firma Viktora Restisa i Petrosa Statisa „Balkan enerdži". I pored najave da će uložiti 120 miliona eura u rudnik i gradnju termoelektrane, ništa se nije desilo i minimalna proizvodnja je prekinurta 2012. godine, a radnici su štrajkovali u jami tražeći neisplaćene zarade. Grci su kompaniju prodali 2014. godine srpskom “Metalferu” koji je 2015. pokrenuo proizvodnju.

Rudnik je prošle godine imao poslovni gubitak 980 hiljada eura.

Rudnik uglja Pljevlja počeo je sa proizvodnjom 1952. godine. Poslije vaučerske privatizacije fondovi i sa njima povezane kompanije do 2009. godine stigle su na 40 odsto vlasništva, država je imala 31 procenat, a Aco Đukanović oko 10 odsto. Italijanska kompanija A2A  je 2009. godine kupila 40 odsto akcija za 19 miliona eura, što je propraćeno sumnjom  o namještanju cijene. Vlada je 2018. otkupila akcije od A2A i Đukanovića za oko 17 miliona eura. Đukanović je dobio 3,8 miliona eura.

Za vrijeme uprave u kojoj je bila A2A, kroz nekoliko racionalizacija broj zaposlenih je smanjen sa 1200 na 700 radnika. Rudnik je prošle godine imao profit od 10 miliona eura.

Goran KAPOR

Nekoliko dana prije nego što je otkriveno da je jedna osoba sa Vrela Ribničkih zaražena, u njegovom domu je boravila novinarska ekipa, želeći da ilustruje nemaštinu i nevolje pripadnika RE populacije u ovom kraju. Sada su i oni u neizvjesnosti i podvrgnuti testiranju

Slike iz doma B.B. prve osobe iz populacije Roma i Egipćana kod kojeg je registrovan COVID-19, kao u neprekinutom filmu, neprestano mi se vrte pred očima. Kao da neki unutrašnji odbrameni sistem nastoji da otkloni, ili bar ublaži nemir koji me je obuzeo dok se vraćam iz Instituta za javno zdravlje, gdje sam testiran na virus korona. Počinje odbrojavanje do trenutka kada će iz Instituta zazvoniti telefon i neki glas saopštiti…

Spoznajem na najneprijatniji način šta znači neizvjesnost. Prvi put u životu želim da mi neko kaže da sam - negativan.

Prije nekoliko dana sa kolegom sam pošao da napravim priču o 39-godišnjem B. B. njegovim životnim problemima i da o tome upoznamo javnost. Gorke slike nemaštine koje su se urezale u pamćenje, kao da pokušavaju da priguše unutrašnje otkucaje koji mjere rastojanje do životno važnog telefonskog poziva. Tužni pogled čovjeka koji vapi za pomoć da prehrani jedanaestoro djece. Ispovijest o obrocima iz narodne kuhinje, koji donekle utole njihovu glad. Ne prima socijalnu pomoć. Sada i kada bi htio, nema gdje da zaradi, jer je sve stalo, ili zabranjeno.

Saopštenje Instituta za javno zdravlje Crne Gore o tome da je jedna osoba na Vrelima ribničkim inficirana novim COVID-19 virusom, podsjetilo me na intervju koji sam radio, kako se to kaže “u cilju podizanja svijesti o egzistencijalnim problemima RE populacije”, na primjeru nevolja sa kojima se suočavaju B.B (39) i njegova višečlana porodica. Kratkom provjerom, moje zebnje su potvrđene.

Svjestan ozbiljnosti, nazvao sam 1616 i prijavio da sam bio u kontaktu sa inficiranim. Doktorka, čije ime nijesam zapamtio, jer su mi se razne misli rojile kroz glavu, počela je sa ispitivanjem. Dao sam lične podatke, zatim objašnjavao kako se osjećam, imam li neki od simptoma koji ukazuje na zaraženost virusom. Nijesam imao.

Razgovorali smo desetak minuta. Doktorka je pokušavala da me smiri, savjetovala je da odmah započnem samoizolaciju, te najavila da će me ubrzo zvati neko iz Instituta za javno zdravlje da me upozna sa narednim koracima. Nazvao sam kolegu koji je bio sa mnom u domu B.B. da i on zakaže testiranje. Sat uoči ponoći javio se neki “doktor Toni” i kazao da dođem sjutra u dva popodne. To je otjeralo san i započelo dugu noć.

Opet slike. Žena sa bebom u naručju koja pokazuje prazne kuhinjske elemente i moli da se snimi. I frižider otvara i pokazuje. Prazan. Prizor sitne djece, zbijene jedno pored drugog na kauču u dnevnom boravku, dok gledaju u crni ekran televizora, u nadi da cemo im našim dolaskom pomoći da dobiju struju. Odzvanjaju brižne riječi B.B. dok suznih očiju priča o jedanaestom djetetu, smještenom u bolnici u BIjelom Polju, jer boluje od cerebralne paralize.

Nakon izlaska iz stana saletjele su nas komšije. Pitaju da li smo došli da pružimo neku pomoć. Pokušavajući da nadglasaju jedan drugog, opisuju svoje nevolje, objašnjavaju da je njihova muka slična onoj koju ima naš doskorašnji domaćin. Danima ne mogu da rade i strahuju.

Objašnjavamo da radimo na tome da upoznamo javnost i nadležne sa njihovim problemima i da se nadamo da će nešto preduzeti. Pričamo šta smo do sada uspjeli, od početka pandemije, organizovani u Ujedinjeni pokreta Roma i Egipćana (UPRE), koje smo još inicijative pokrenuli.

Živim u tom naselju sa porodicom i znaju me. Dijelio sam isti strah od budućih dešavanja u romskoj zajednici, najugroženijoj u crnogorskom društvu. Od potpisivanja Dekade Roma 2005-2015, a kasnije usvajanjem Strategije za socijalnu inlkuziju Roma i Egipćana, iz vlasti se šalje poruka međunarodnoj zajednici da se radi na socijalnoj inkluziji. U široj javnosti kreiran je narativ o tome da se sve daje romskoj zajednici. Sve šta se dešava zadnjih dana u vezi sa pandemijom, priče koje se objavljuju u medijima, uslovi u kojima boravi romska zajednica bez struje i vode, bolno demantuju hvalospjevima ispunjeni izveštaji koji se podnose Briselu.

Iz košmara, nemira i slika bijede za koje nedostaju riječi, izranja pitanje: Kako je moguće da se, uprkos milionskim izdvajanjima stranih i domaćih fondova u zadnjih deset godina, romska zajednica i dalje bori za goli opstanak?

Stižem kući  i novinarskom rutinom otvaram portale, sajtove, društvene mreže. Čitajući komentare na različitim portalima obuzima me nova zebnja. Kao članu ovog društva, koji kroz svoj rad nastoji da  doprinosi demokratizaciji, odbijam da vjerujem da u 21. vijeku među nama ima i onih koji se raduju situaciji koja je pogodila romsku i egipćansku zajednicu na Vrelima ribničkim.

Izgleda da uvijek ima i nešto gore, čak i od bolesti i nemaštine.

Društvene mreže posebno bole

-Strah je zaposjeo naselje na Vrelima ribničkim. S obzirom da B.B. ima brojnu djecu, ostali stanari zgrade, ali i komšije iz naselja brinu šta im je mogla donijeti zajednička igra mališana prethodnih dana – opisuje Marijeta Jašaraj, jedna od polaznica treninga za novinare, koji organizuje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u projektu osnaživanja zapošljivosti RE populacije.

Njen suprug je bio sa Serđanom Baftijarijem kod B.B na novinarskom zadatku.

-On je novinar i kamerman. Posjećivao je ugrožene porodice zajedno sa svojim kolegom. Prije desetak dana imao je kontakt sa oboljelom osobom. Nosio je masku, rukavice i  poštovao distancu, ali smo se ipak uplašili, naročito zbog naše bebe. Suprug je pozvao broj 1616 i prijavio kontakt sa zaraženom sobom, dobio instukcije za izolaciju i testirao se. Na sreću, nalaz je negativan – kaže Marijeta.

Iako se još ne zna kako je došlo do zaraze, ona vjeruje da je uzrok nemaština, jer je zaraženi čovjek morao da izađe i pokuša da negdje zaradi neki euro da prehrani porodicu.

-Sada je potrebno prije svega empatije, razumijevanja kao i profesionalizma ljekara. Portal RomaNet je pisao da je oboljela osoba zvala hitnu pomoc, ali da je reakcija stigla tek tri dana kasnije kada su komšije alarmirale policiju, koja je patolirala naseljem, kaže ona.

Ovaj dio ostao je nejasan, jer su prvo pitanja TV Vijesti o tome ostala bez odgovora na konferenciji za novinare, a kasnije je stiglo pisano saopštenje Instituta za javno zdravlje o tome da zaraženi B.B. u razgovoru sa epidemiolozima nije pomenuo epizodu sa službom hitne pomoći.

- Iako živi 400 metara dalje od zgrade u kojoj stanuje B.B. zabrinuta je i Elhana Baftijari.

Strahujemo, jer mi se čini da ljudi koji žive u ovom naselju još nijesu shvatili ozbiljnost situacije. I odrasli i djeca su u velikom broju napolju, umesto da ostanu doma  – kaže Elhana.

Elvis Januzi vjeruje da je vijest o oboljelom tek sada osvijestila mnoge na Vrelima ribničkim.

Do ove vijesti su se pripadnici RE populacije koji žive u kampu broj jedan okupljali bez obzira na zabrane i razilazili samo kad je nailazila inspekcija ili policija – kaže Januzi.

Nardi Ahmetović, mladi aktivista iz Nikšića i takođe polaznik treninga CIN-CG, kaže da je jako pogođen prvim komentarima na društvenim mrežama i uplašen kako će se razvijati novonastala situacija.

“Predrasude sa Fejsbuka me veoma brinu”, kaže Ahmetović.

Elvis Beriša: I Vlada i mi smo radili pogrešno

Sada, kada se pojavio jedan slučaj zaraze u romskoj zajednici, procjene su da će se virus proširti značajno brže unutar nje zbog načina života, velikog broja članova u domaćinstvu, česte posjete rodbini, mobilnosti u samoj zajednici, ali i prinuđenosti da žive u skučenim objektima, jedni pored drugih – ocjenjuje poznati romski aktivista Elvis Beriša u tekstu za CIN-CG.

- Građanska inicijativa UPRE koju čine 70 aktivista iz romske i egipćanske zajednice aktivno radi na informisanju zajednice o simptomima virusa i mjerama zaštite, ali i o mjerama Vlade i Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT). Naporno radimo i na tome da nađemo sredstva kojima bi se obezbjedila pomoć u hrani i higijenskim paketima za ugrožene porodice.

Tako smo u saradnji sa Helpom i uz podršku Evropske unije, uspjeli da obezbjedimo 600 paketa za oko 400 porodica u Herceg Novom, Nikšiću, Beranama i Bjelom Polju. Pozivamo i druge aktere, posebno Romski savjet, da se uključe.

Većina romske zajednice živi od sakupljanja sekundarnih sirovina, prodaje na buvljaku i radi u sivoj zoni. Sada, gotovo nijedna porodica ne može da privređuje, jer ne mogu da se kreću i zarade za obrok porodici. Porodice koje su formalno registrovane da su u socijalnoj potrebi dobili su od Vlade po 50 eura, ali nama se svakodnevno javljaju oni koji nemaju riješen pravni status u Crnoj Gori niti bilo kakva primanja, a njima je najteže.

Uz potpuno uvažavanje privremenih mjera koje je Vlada donijela radi zaštite i sprečavanja širenja novog koronavirusa, a poznavajući lošu situaciju naselja u kojima živi romska i egipćanska zajednica u Crnoj Gori, tvrdim da se one ne mogu sprovesti. Neophodan je dodatni set, kako bi se omogućila adekvatna zaštita: maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju, a posebno prehrambeni paketi.

Ne možemo tražiti od zajednice koju je godinama unazad zadesio virus siromaštva, da ostane kući, ako znamo da nemaju ni obrok dnevno. Potrebno je da Vlada i Institut za javno zdravlje sve mjere i informacije koje objavljuju prevede i na romski jezik kako bi ih ova  zajednica razumjela i poštovala.

Do sada, nijesmo dobili konkretan odgovor Vlade ni za jednu od predloženih mjera. U saradnji sa Crvenim krstom pravimo listu najugroženih porodica kojima treba hitno da se pomogne, ali nedostaje odgovor Vlade hoće li obezbijediti sredstva za sve kojima je hrana potrebna. Sve što je distribuirano do sada, urađeno je od donacija nevladinih organizacija i pojedinaca. Vlada, prema našim saznanjima, nije obezbijedila nijedan paket i to mora da se promijeni. Mi smo do sada informisali blizu 40.000 osoba putem online kampanje na romskom i albanskom jeziku, o mjerama zaštite od koronavirusa.

Sa prvim slučajem zaraze u romskom naselju, NKT razmatra da li da se izolovanje proširi sa jedne zgrade na čitavo naselje. Mi smo ispred UPRE predlagali i da se predstavnik romske zajednice uključi u NKT, zbog efikasnije analize, ali nijesmo dobili odgovor.

Svjesni smo teške situacije, ali pored ovih sve strožih mjera očekujemo da će u narednom periodu porodice biti u još nezavidnijoj situaciji.

Zbog toga, protivepidemijske mjere koje preduzima Vlada Crne Gore mogu, uz svu neophodnost, pokrenuti i socijalnu krizu koja će voditi dodatnom širenju i produbljivanju siromaštva.

S obzirom da je Vlada Crne Gore većinski vlasnik EPCG, pozivamo da:

• Svim građanima, u naredna tri mjeseca (od 1. aprila), uvede sniženje sadašnje cijene za 30 odsto;
• Svim građanima se odloži plaćanje računa za električnu energiju dok traju aktuelne mjere – osim za one koji imaju mogućnost i žele da to izvršavaju redovno;
• Da se ne isključuju korisnici sa mreže, dok traju ove mjere;
• Da uključe sve isključene korisnike, kako bi im omogućili da sprovode mjere Vlade I NKT, a odnose se na održavanje higijene.
• Da lokalne samouprave svim građanima u naredna tri mjeseca obezbijede pristup vodi i snize cijene za 50 odsto;
• Pozivamo telekomunikacione i kablovske operatere da demonstriraju društvenu odgovornost spuštanjem cijena, ili odobravanjem plaćanja u ratama duga koji nastane tokom vanrednih mjera.

Brojne porodice nam se ovih dana obraćaju i za pomoć za praćenje nastave. Često se dešava da u nekim porodicama nijedan član porodice nema pametni telefon, putem kojeg se mogu dobiti uputstva i zadaci za djecu. U porodicama u kojima samo jedan roditelj ima telefon, a angažovan je u gradskim preduzećima za održavanje higijene, djeca, takođe, nemaju mogućnost da prate i izvršavaju zadatke dok se on ne vrati sa posla. Imamo porodice u kojima više djece pohađaju školu, a imaju samo jedan telefon.

Poslije svega što se desilo, zaključujem da smo prethodnih 10 godina radili pogrešno i mi iz civilnog sektora, ali i Vlada. Kada epidemija prođe, moramo se fokusirati da svim romskim naseljima obezbijedimo infrastrukturu, pristup vodi, struji i osnovne uslove za život. Bez toga, ne možemo očekivati napredak ni na nijednom polju života, najmanje u obrazovanju – zaključuje Beriša.

Serdjan BAFTIJARI