By Siniša Luković
Global maritime industry will decline by 4.1% in 2020 due to the disruption caused by the COVID-19 pandemic, as estimated by the United Nations Conference on Trade and Development (UNCTAD) in late November. From Montenegro’s standpoint, the predictions made by experts affiliated with this permanent UN body based in Geneva are more than optimistic, as the coronavirus and measures taken by the Montenegrin authorities since mid-March until today to curb the epidemic have had far, far worse effects.
The fact that literally not a single cruise ship bringing in tourists has docked in any of our ports since mid-March, that the Montenegrin marinas were at best half full this summer even at the height of the nautical season, and that the state caused numerous problems to our seafarers when returning from ships with its often illogical quarantine measures, all add to the gloomy picture of the effects that the pandemic has had on this branch of the economy.
From the point of view of approximately 7,000 active seafarers from Montenegro, who are almost exclusively employed by foreign shipping companies, the pandemic-characterized 2020 was and still is extremely tough and challenging. In the spring, while the world was just getting acquainted with the novel virus and its effects, many countries imposed virtually complete border closures to foreign nationals and severe restrictions on air traffic, making the problem of regular crew changes and repatriation of seafarers one of the burning issues for the entire maritime industry.
It is estimated that there are about 2 million active seafarers globally. The lockdown and difficulties with crew changes left as many as about 200,000 of them trapped on ships around the world even after the end of their employment contracts. Due to problems with travel and air transport, crews remained stuck at sea for months. In those early stages of the pandemic, some seafarers remained on board continuously for six or eight months, with some breaking the “magical limit” of 12 months of uninterrupted navigation. Being stranded on a piece of floating steel for months with more or less the same twenty people, separated from family and friends, takes its toll on seafarers even in normal conditions. How this will reflect on their physical and mental state in the extraordinary circumstances of the COVID-19 pandemic remains to be seen in the coming period. An additional problem is that even during short times when ships are docked in ports, seafarers now generally cannot get off the vessel to visit a town and escape from the gruelling everyday life at least for a moment.
The gravity of the situation is also illustrated by the fact that the International Maritime Organization (IMO) has made special protocols with measures and procedures for crew members to prevent the spread of COVID-19 infection. It has also has set up a Seafarer Crisis Action Team to assist seafarers with repatriation, boarding or crisis situations. In early December, the 75th UN General Assembly adopted a Resolution on international cooperation to address challenges faced by seafarers as a result of the COVID-19 pandemic to support global supply chains, calling on UN member states to designate seafarers as key workers and implement relevant measures to enable seafarers to disembark and embark, as well as to provide them with unrestricted access to medical care.
Earnings remain unchanged, but Europe is not in focus
Many seafarers from Montenegro have also been among those who have suffered the consequences of the pandemic, especially those who sailed as white-collar staff on cruise ships. During the spring and the first months of the summer, our media were full of dramatic testimonies of some of our citizens who, as crew members of cruise ships which were laid up in various ports around the world, found themselves literally in a kind of a months-long imprisonment because they could not be repatriated. They were waiting for months to return to the country, with their employers devising various methods to bring them back home in coordination with Montenegrin diplomats. However, even when they finally reached the borders of their country, these seafarers and their colleagues who were returning home from merchant ships, where the sanitary risk is many times lower than on cruise ships, were, often unreasonably, kept in quarantine in Montenegro for another fifteen days. The public still remembers the protests – nearly rebellions – which occasionally broke out among repatriated seafarers due to poor conditions in quarantine hotels, especially in the one in Vučje resort and partly the one in Igalo. All that, however, was being gradually overcome and worked out, to the extent that departures and returns from ships are a bit less problematic today.
“Embarkation and disembarkation are still difficult compared to pre-Covid circumstances. In comparison with the first months of the pandemic, the situation is now somewhat easier because there are more PCR testing labs, many countries have introduced a simplified border crossing procedure, recognizing the importance of seafarers as a labour force of special importance to the global economy. Yet, various restrictions imposed by airlines, insurance requirements and the like still remain. The average cost of embarking or disembarking an individual seafarer is now 100% higher than in pre-Covid times, so shipowners often decide to change large numbers of crew members at the same time, as they reduce costs by sending more people off or on board at the same time. That’s why seafarers are sometimes left waiting for disembarkation for several months after the end of their contracts,” sea captain Janko Milutin of the Shipmasters Association of Montenegro and the Kotor-based “Seamonte” ship manning agency told Vijesti.
He points out that, fortunately, the corona crisis has not significantly affected the incomes of seafarers so far, which have remained more or less unchanged. However, as the global trade is currently more oriented to the Pacific region than to routes towards Europe, shipowners are looking for crew members from that region more often because it is easier and cheaper for them to rotate crews on ships operating in that part of the world, rather than sending seafarers from Europe there.
“Conversely, shipowners whose ships operate in this part of the world prefer to have crews from Europe, so we also get inquiries to send complete crews from Montenegro. This, however, is not so easy for us, because we practically don’t have, for example, helmsmen, oilers and other similar lower ranks,” Milutin explains. On the other hand, in the beginning it was even more difficult for our seafarers who were caught by the pandemic at home, because they were left without the possibility to board a ship and earn their livelihoods for an indefinite period of time.
A study by the American Cornell University has shown that during the first months of the pandemic between March and June, when the tightest restrictions and prevention measures were in force, an unprecedented global decline in volume of maritime traffic was recorded in virtually all segments of the world maritime industry. The decline ranged from 5.62% to 13.77% for container ships, to 3.32% for bulk carriers, 9.27% for tankers, and from 19.57% to as much as 42.77% for passenger ships. A survey of representatives of 200 of the world’s leading shipping companies, conducted in mid-October by the international law firm DWF, has shown that as many as 63% of respondents have suffered negative economic consequences due to the pandemic and various lockdown measures around the world, while as many as 60.5% of respondents have said that they had to cut their workforce because of that.
The European Maritime Safety Agency (EMSA) announced that in the first ten months of 2020, the number of ships entering EU ports had decreased by 14% compared to last year as a result of the COVID-19 pandemic, with Spain, Slovenia, Croatia and Iceland being the hardest hit, while the industry sector that saw the largest decline was passenger ships – cruise ships, ferries and ro-ro ships on regular lines.
Montenegrin seafarers, like their colleagues around the world, have faced additional financial challenges as more foreign companies that hire them were forced to take a number of austerity measures and cut operating costs due to the economic effects of the coronavirus crisis and the reduced volume of traffic in global trade, 80% of which takes place by sea. Therefore, many companies put some of their ships out of service, and some of them simply started laying off workers because they were literally fighting for their very survival, as is, for example, the case with Bourbon Offshore, which employs a considerable number of our seafarers on their tugs, suppliers and similar oil industry support vessels.
Cruise industry
The world’s cruise industry is certainly the hardest hit by Covid, with over 90% of its capacities literally being suspended for months, as there are practically no cruises anywhere in the world at the moment due to the pandemic. In recent months, these companies have sent a number of their slightly older cruise ships to breaking yards in order to reduce costs. As a result, at least in the foreseeable future, a large number of jobs for seafarers and white-collar staff of various profiles who sailed on those ships have been cut. When it comes to the Montenegrin maritime economy, the pandemic has had the most devastating impact on cruising as one of its fastest growing segments. The fact that until March 16, when the ban on cruise ships was introduced in Montenegro, the busiest Montenegrin cruise port of Kotor recorded the arrival of only 9 smaller ships in the first quarter, out of as many as 560 planned arrivals of cruise ships this year, best illustrates the scale of the disaster which has affected not only the Port of Kotor company, but also all other links in the chain of cruise service providers.
Instead of the projected total revenue of €4.6 million in 2020, the Port of Kotor suffered a loss of €1.4 million at the end of the third quarter, with the deficit being expected to grow further by the end of the year. Kotor’s losses in cruising could not be offset by the results achieved in yachting, as by early September only about 120 yachts had sailed into the port under the walls of the Old Town, out of the total expected 1,600 yacht arrivals in 2020. The money that the Port of Kotor lost due to the absence of cruise ships, is added to the huge sums that were lost by everyone else involved in the cruise industry chain in Montenegro – starting with the state that collects so-called light dues (charges levied on ships for the use of sea routes) and other taxes, through maritime agents, pilotage and towing service providers, suppliers, excursion organizers, bus companies that take cruise ship passengers sightseeing, travel agencies… The extent of work involved is best illustrated when figures are compared with 2019, when 490 cruise ships came to Montenegro, bringing along almost 650,000 passengers.
“A rough estimate is that due to the absence of about 500 this year’s cruise ships, at least €25 million in direct revenues has been lost and at least as much in the revenues that would have been generated by a chain of other providers and caterers serving those ships and their passengers. The importance of the cruising industry for our economy is also indirectly shown by literally hundreds of calls that we get every day from caterers, traders, carriers and travel agents, who all want an answer to a single question – when will cruise ships start coming again? Personally, I think that it could still happen in the next few months”, Mihailo Vukić, the owner and director of the Bar-based Allegra Montenegro maritime agency, told Vijesti.
Losses in our ports in this year’s cruising are measured in tens of millions of euros, so it is not surprising that all those involved in this business are trying to bring and station cruise ships in one of our ports in the period when they are in lay-up. Depending on whether a ship is in the so-called warm or cold lay-up status, (lay-up for a shorter or extended period of time) i.e. depending on the number of crew members retained on board, operating costs for the owner of only one large cruise ship range between 1 and 3 million dollars per month. The biggest expenses in such cases are wages for crew members, but the rest of allocations that end up in the pockets of port operators, the economy and, indirectly, in the budgets of the countries where the ship is located, are not negligible either. Currently, about 95% of the world’s cruise fleet is in lay-up. European ports host over a hundred ships, with more than half of them staying in various ports in the Mediterranean. Montenegro also tried to get its fair share of the cake, so the first cruise ship to undergo a three-month lay-up in Montenegro – Norwegian Spirit of Norwegian Cruise Line – arrived in the Port of Bar in late November. However, achieving something greater in this regard was prevented by a barrier perhaps stronger than Covid – the traditional rigidity and inflexibility of the Montenegrin state administration and incompatibility of the relevant legislation.
Yachting fared the best
Another segment of the Montenegrin maritime economy that was virtually battered by the pandemic this year are tourist and excursion boats, several dozen of which take tourists on short tours along the Montenegrin coast during the summer. This year, most of those vessels did not go out to sea at all, and their owners were left with empty pockets because hardly any tourists visited Montenegro last summer. The only exception was the excursion boat Katica from Tivat, which made only twenty trips around Boka with groups of foreign tourists, primarily from Ukraine. In doing so, due to measures limit the spread of coronavirus, this boat with a capacity of 370 passengers accommodated significantly fewer people – up to a maximum of 90, which was ultimately reflected in reduced revenues for the owner.
Despite a dramatic decrease in traffic compared to last year, the impression is that the yachting industry suffered proportionately the smallest losses as a result of coronavirus.
“We had fewer yachts this year compared to last year, but the situation in that segment of our services was not as bad as we had expected it to be. Still, the results we achieved in yachting this year were above our expectations because more of those boats came than we had hoped for,” Vukić points out.
In the spring months during the complete lockdown, the leading Montenegrin marinas such as Porto Montenegro, Porto Novi and the Bar marina implemented a series of innovative and proactive measures and programmes to train their staff and design protocols for the arrival and servicing of yachts at the time of the increased health and sanitary risk. Although this year’s results of our nautical tourism cannot come close to last year’s, when there were 4,775 yacht arrivals with 28,562 passengers, the situation in our marinas this summer at the height of the nautical season was still a little less depressing than in the Port of Kotor, where there were no cruise ships in sight. For instance, out of a total of 85 births in the Luštica Bay marina, 70% of them were occupied in August, whereas berth occupancy in August in the largest marina in Montenegro – Tivat’s Porto Montenegro, with a capacity of 450 yachts, was 72%. However, these data should also be taken with caution, because long-term moorings are counted as occupied, regardless of whether there is a moored yacht at a given moment or not. There is, however, a fundamental difference, because when a boat is actually in the marina, the accompanying economic effects of its stay consequently grow through the costs it generates there through supply, payment of various services and consumption by its crew. Yet, all of this is missing when a yacht is not moored at the leased berth, which is formally counted as “occupied” by the marina management.
“Our annual birth occupancy in 2020 is 70%, which is an even better result than the one from last year, when we had 68%. Such score was achieved due to the extension of contracts for a majority of ships moored in Porto Montenegro as their home port, which also led to an increase in the average docking time of yachts in our marina from 51 to 105 days”, Danilo Kalezić, Porto Montenegro’s senior PR and marketing manager, told “Vijesti”. He points out that large boats came more often to that marina this year, so the average length of yachts that sailed into Porto Montenegro this year was 22 metres, up from last year’s 21 metres.
Hundreds of cases are pending before courts across Montenegro, waiting for practice to be established and the grounds for one final judgement to be transposed to other cases. The state could face millions of euros in damages and legal costs for breaches of human rights.
By Ana Komatina
In March last year, the Montenegrin government violated the right to privacy of 76-year old Žarko Bošković from Bijelo Polje by publishing his personal data – including his name, surname and address – while he was self-isolating.
This is the first instance judgment rendered by the Basic Court in Bijelo Polje, which partially upheld Mr Bošković’s complaint – the first out of several hundred complaints that have been filed with Montenegrin courts over the past ten months for the very same reason.
The Bijelo Polje-based man sued the state, seeking a symbolic compensation of 200 euros. The first instance court ordered the Government to pay him half that amount by way of compensation for non-pecuniary damages due to the breach of the right to privacy and family life. His defence counsel announced plans to appeal against the decision.
The state could lose millions of euros in damages and legal fees as a result of publishing the lists of persons ordered to self-isolate. In July 2020, the Constitutional Court found that the Government had violated the right to privacy. Individual compensation claims, as Vijesti has learned, amount up to €3,000.
There is no precise information on how many people were on the lists released between 21 March, when the Government published the first names, and 7 May last year, when it removed the names from the official website. According to the Administration for Inspection Affairs, more than 10,000 people received a decision on mandatory self-isolation or quarantine between mid-March and 24 April. Human Rights Action (HRA), a Podgorica-based NGO, says the first list contained more than 1,000 names, adding that the identities of at least 2,000 people were published.
“Some sources claim that the list contained even more than 6,000 names,” HRA said, citing a text published by the ZDNet news website on 27 March last year entitled “This tiny country is posting the names and locations of quarantined citizens.”
The unlawful publication of personal data was also met with condemnation in the European Commission’s 2020 report on Montenegro. This, however, was not the only case of infringement of the right to privacy of citizens during the COVID-19 pandemic. In early April last year, a list with the details of 62 people from Podgorica infected with coronavirus, including their personal identification numbers, made its way into the public. So far only one employee of the Podgorica Health Centre has been charged on these grounds, only to be released in the first instance procedure in the meantime. Although the Basic Court noted in its judgment of acquittal delivered towards the end of last month that the Institute of Public Health had not processed the data in a lawful manner, none of those responsible from that institution and the Health Centre have been prosecuted for that.
Delays as courts are waiting for a model
As a result of the publication of the lists of names of people required to self-isolate, as confirmed to Vijesti, a total of 206 complaints have been filed with the Podgorica Basic Court to seek compensatory damages for past and future mental anguish, the violation of personal rights, the right to privacy, data protection rights and the right to respect for private and family life. The Bijelo Polje Basic Court has received 59 complaints, whereas the Basic Court in Bar is currently handling eight cases involving a total of 10 plaintiffs.
Having confirmed that one case (apparently the complaint filed by Žarko Bošković) has been concluded at first instance on 18 May with partial admission of the claim, the Bijelo Polje court president Radula Piper told Vijesti that there was a delay in the remaining 58 proceedings until a final and non-appealable decision has been rendered in the first case.
The Podgorica Basic Court told Vijesti that “most proceedings have been put on hold until the final conclusion of case No. 3757/20 before this court.”
This means that this court is also making use of the legal possibility to wait for case law to be established in order to obtain guidance on how to rule in other proceedings involving this matter, following the final conclusion of one case.
“If a large number of complaints have been filed with a court with claims based on the same or similar facts and involving the same legal basis, the court may, upon receipt of responses to the claims, conduct proceedings on the basis of one complaint and suspend other proceedings until a final and non-appealable judgment has been rendered in respect of the said complaint. After a judgment becomes final and non-appealable, the court shall apply the law in the same manner to suspended cases,” the Law on Civil Procedure says.
Attorney Maja Živković told Vijesti that the cases assigned to her are in their early stages, confirming that case law on this issue has not been established yet.
“There are three ongoing cases seeking compensatory damages for mental anguish resulting from a violation of personal rights, or more precisely from a violation of the right to privacy by publishing the name and address of a person who was in self-isolation, which took place in March 2020. I’m not aware of any case that has been finalized so far,” Živković said.
She specified that compensation claims range between €2,000 and €3,000.
“We still don’t know what position the court will take when it comes to amounts to be reimbursed if it finds the claims to be well-founded,” Živković explained.
Pješčić: I was treated worse than a criminal
“The decision of the Government to publish my name and address just before the end of my self-isolation period was a great burden to me. They made me feel like a walking contagion and a criminal, but also guilty because I came back to Montenegro to stay with my parents.”
This is how Milica Pješčić, a mathematics student at Belgrade University, recounts to Vijesti her experience of 13 months ago, when her details together with personal data of another several thousand people were posted to the Government’s website.
“This is to enable each citizen to know who of their neighbours and fellow citizens is putting them at risk due to their poor discipline,” the Government's wrote on Twitter.
Pješčić was among the first to decide to bring action against the state for violating the right to privacy, claiming that she suffered mental anguish as well due to the actions of the former government.
“I told people to gather up the courage and sue the state. Someone decided to play with human rights in the middle of a pandemic. Even if it is out of ignorance, there’s no excuse. A global problem was turned into a show, with many omissions. Our rights must not be infringed, even during a pandemic,” she said.
The outbreak of the coronavirus pandemic caught Ms Pješčić in Belgrade. As she was unemployed and given that a lockdown was introduced, she decided to return home to Nikšić for a while.
"For days, I inquired about the flight that was supposed to get us home. I went to the Montenegrin embassy several times only to be told that no transport options were available, even though people knew there would be a flight and made bookings a few days earlier. Two hours before the take-off, I got a call from the embassy saying that, all of a sudden, there was a flight. I didn’t even pack up – I left all my things in Belgrade and continued to pay the rent for another six months, as I didn’t have time to cancel it. I don’t understand how it was possible that they had no information. I only brought a sweatshirt and my books. I didn’t want to stay alone in Belgrade and spend my parents’ money, which is not easy to earn at all. I already suffered harm when I was leaving for Montenegro,” Pješčić told Vijesti.
She added that at Podgorica airport no one could make sense of the criteria that were used to decide who should be sent to quarantine and who should self-isolate.
“A man in a protective suit greeted us, asking if I had a fever or cough and if I was feeling well. I wanted to go home, as I didn’t have my clothes and other necessary stuff with me. An inspector handed me a decision on mandatory self-isolation. I took it, but I didn’t know who signed the document, because the signature was illegible. I spent the next few days alone in my room, without any contact. I followed all the prescribed measures,” said Pješčić.
On day 13, just before the expiry of the self-isolation period, her name, surname and address were published on the Government’s website.
"It really hurt me that someone was pointing a finger at me. I felt like a criminal and asked why the names of paedophiles, rapists and murderers were not made public. Why me, who came to stay with my parents?,” Pješčić recalls.
She felt, she says, guilty and unwelcome, claiming that the Government influenced her decision not to return to Montenegro after her studies.
“They did an injustice to us. They gave criminals a warmer welcome than they did to us, students from Montenegro,” she said.
Pješčić said that she had spent 28 days in self-isolation, as she was handed a new decision on two-week self-isolation just before the expiry of initial period.
"After 14 days, I wanted to get tested for coronavirus, even to pay if necessary. I called and begged, but they wouldn’t let me. It was neither possible for me to get tested, nor anyone could visit me and examine me. I wanted to stop self-isolating as soon as possible and begin treatment of a condition that had worsened due to anxiety and confinement. I didn’t want to sign the second decision, only to be told in the end that it would be regarded as having been handed to me, "she said.
She claims that her religious rights were also breached. In particular, on Easter day, which was the 28th day of her self-isolation period, she felt the need to be, if not in the church, then at least with her family.
List of infected people emailed unlawfully
Following the leak of a list of names of 62 people infected with coronavirus, it is not known whether any of those citizens decided to take legal action against the state in addition to the criminal proceedings that have been brought against one person.
Last month, the Basic Court acquitted Rade Milović, an employee of Podgorica Health Centre, of unauthorized collection and use of personal data. He is suspected of sending information about coronavirus patients to third parties via Viber in the capacity of an official in charge of providing such data to chosen GPs.
In the judgment seen by Vijesti, the Podgorica Basic Court finds that it is not possible to tell how the list of infected persons reached the public, while also claiming that these data were previously shared with numerous people.
“The e-mail does not indicate that it contains personal data. Milović, who works in the IT department, was not obliged to know that the email contained personal data. Instead, he only carried out the order of his superior, which he – as stated by himself – would not have performed if he had known that such action would lead to criminal proceedings against him,” the judgment says.
The court found that a list of persons in self-isolation had previously been published on the Government’s website, as part of the “Let everyone know” campaign, which is why even those responsible for the processing of personal data would have been confused as to whether the list really represented personal data at the time or not.
“As stated in the letter from the Health Insurance Fund, under Article 4 of the Law on Data Collections in the Area of Health, the Institute of Public Health as the data collector had the possibility to send this list directly through the Health Centre’s system, instead of it being passed between, as was clearly the case, an indefinite number of persons, which is certainly not a lawful way of processing personal data,” the judgment says.
Mladen Tomović, Rade Milović’s defence counsel, told Vijesti that it had been proven beyond doubt that special categories of personal data were sent via e-mail outside the health information system, without any cybersecurity mechanisms and contrary to regulations.
He believes that the Law on Data Collections in the Area of Health, Law on Personal Data Protection, Rulebook on the method of marking and protecting special categories of personal data, Law on Information Security, Decree on information security measures and Rulebook on information security have been breached. He said that the Institute of Public Health and the Health Centre had done that even before such data were delivered to Milović.
Tomović believes that the said data, in case there was no current or permanent technical possibility for data exchange directly through the information system, had to be marked as “a special category of personal data” in all processing stages and be submitted solely to persons authorized to process such data, after which the data would be manually entered into patients’ health records in specially designated premises.
Tomović said that one of the most dangerous types of injustice is selective justice. None of the persons who ordered the publication of personal data on the Government’s website, or those responsible in the Personal Data Protection Agency who gave their authorisation, have been prosecuted for unlawful data processing, despite the fact that the Constitutional Court found the decision unlawful and ordered the lists to be removed from the website.
“On the other hand, this is an event that occurred due to a set of negligent circumstances caused by a lack of procedures and protocols, whereby one person is incriminated and prosecuted, which indisputably represents discrimination and selective interpretation of personal data protection regulations,” he concluded.
Only Montenegro and South Korea
In its 2020 report, the European Commission notes that the crisis caused by the COVID-19 pandemic further exposed the challenges relating to personal data protection, adding that a list of all persons subject to self-isolation was published upon a decision of the National Coordination Body (NKT – dissolved towards the end of last year) and positive opinion of the Agency for Personal Data Protection. The report also states that the list was subsequently used by private individuals to create a mobile application allowing users to locate those in self-isolation.
Such an example was unprecedented in European countries, which, just like Montenegro, are parties to the International Covenant on Civil and Political Rights and the European Convention on Human Rights.
In Belgium, Germany, Italy, Spain and France, GSM data (on mobile phone numbers) were used in order to know whether people who had been ordered into self-isolation or those infected stayed at home.
The Belgian weekly Le Vif compared Montenegro to South Korea, where the Corona 100m app was developed to alert people if they come within 100 metres of the location of a person infected with the virus.
“Koreans did not go that far as to publish the name, surname and address of infected people. A country much closer to us dared to do so: Montenegro,” Le Vif wrote in early April last year.
Ombudsman reacted at a later stage, breaches of journalists’ code of ethics
Following the publication of the list of persons in self-isolation, the Ombudsman said that “there is no possibility for him to react” and that “he cannot interfere in the work of other independent and autonomous bodies”, referring to the Personal Data Protection Agency (AZLP).
Two months later, the Ombudsman requested Ministry of Public Administration to undertake a detailed inquiry into the case of the crnagorakorona.com website, so as to prevent unjustified interference with the personal data of individuals. It was then recommended that AZLP “in all future analogous situations should act proactively with its opinions and other types of action in order to prevent abuses of personal data, as well as to control the creation and use of similar websites."
By visiting the crnagorakorona.com web portal, it was possible to locate all people in Montenegro who were ordered to self-isolate, based on the list published by the Government.
Lists of persons in self-isolation were also published by certain print and electronic media. The news website of the national broadcaster RTCG still contains press releases from March last year stating that the NKT published an updated list of people in self-isolation, as well as links to the Government’s website. The same is true of the news websites of Pobjeda, CDM, Analitika, Antena M, Radio Jadran, Radio Skala, etc. Regulatory and self-regulatory bodies failed to react to these violations of the right to privacy.
Stigma costs €100?
Attorney Miloš Kojović, defence counsel of Žarko Bošković, whose complaint was the first to be considered by the Bijelo Polje Basic Court, told Vijesti that it was established in a proper and lawful manner that the Government had violated the fundamental human rights and freedoms of his client by publishing his details on its website.
“This includes both the right to privacy and the right to respect for private and family life. In this regard, the court ordered the Government to pay him €100 as fair compensation. We lodged an appeal in respect of such a decision, as we believe that €100 is not proportional to the stigmatization and intrusion by the general public which the plaintiff suffered. His mental state was impaired, given that this was the period when the epidemic reached its peak, with citizens fearing transmission,” said attorney Miloš Kojović.
The judgment, which was seen by Vijesti, states that the Government violated Bošković’s right to private life by publishing his name, surname, address and date of the decision on self-isolation. They did not accept the claim for damages that is higher than the one awarded, because Bošković said that he did not suffer any inconveniences arising from the list. Judge Almir Muratović claims in the judgment that the fact that the National Coordination Body for Infectious Diseases (NKT) decided to publish the list with the consent of AZLP did not affect the decision, nor did the Government’s claim that the goal was to protect public health.
Među dobrovoljnim davaocima krvi u posljednja tri mjeseca, gotovo petinu čine oni koji su primili barem jednu dozu vakcine protiv koronavirusa, a malo manji je procenat onih koji su preboljeli COVID - 19, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Na period od najmanje 28 dana odbijaju se osobe koje su preboljele koronavirus, uzimajući datum prestanka simptoma, kao i oni koji su preboljeli virus asimptomatski, računajući od rezultata pozitivnog testa.
Osobe koje su preboljele virus sa razvijenim simptomom upale pluca, računajući period od prestanka simptoma i potpunog oporavka, odbijaju se kao davaoci na period od najmanje tri mjeseca.
“Za zadnja tri mjeseca, krv je doniralo 395 osoba koje su prebolovale Covid 19 infekciju, odnosno 15 odsto u odnosu na ukupan broj uzetih jedinica krvi u istom periodu,” kazala je za CIN-CG doktorka Nela Eraković iz Zavoda za transfuziju krvi Crne Gore.
Eraković, koja je u Zavodu načelnica Službe za kolekciju krvi, ističe da je svaka pripremljena jedinica krvi za pacIjenta sigurna i bezbjedna, jer je testirana na sve krvlju prenosive bolesti koje nalaže zakon. Previla doniranja i primanja krvi od osobe koja se vakcinisala protiv covid-19, prema njuenim riječima, usklađena su i sa preporukama Evropske unije (EU) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Zavisno od vakcine koju su primili, odnosno tehnologije koja se koristila u njihovoj pripremi, potencijalni donatori moraju da čekaju različiti vremenski period prije nego što im bude dozvoljeno da doniraju krv.
Ako je vakcina bazirana na mRNA tehnologiji, u tom slučaju odgađa se doniranje krvi za 48 časova nakon vakcinacije zbog moguće pojave lokalnih simptoma na mjestu primjene vakcine, kao što su bol, crvenilo, svrab kože i otok.
Vakcina koja je bazirana na ovoj tehnologiji, a čija primjena je odobrena u Crnoj Gori je američki “fajzer”.
“U slučaju nuspojava na vakcinu (umor, glavobolja, bolovi u mišićima, jeza, drhtavica, bolovi u zglobovima, povišena tjelesna temperatura, mučnina, uvećane limfne žlijezde), odgađa se doniranje za sedam dana od prestanka simptoma”, pojašnjava Eraković.
Ako su vakcine bazirane na adenovirusno vektorskoj tehnologiji, kao što je britansko-švedska “AstraZeneka” u Crnoj Gori, ako je davaoc primio ruski “sputnjik V” ili kineski “sinofarm”, ili ako osoba ne zna čime je vakcinisana, u svim ovim slučajevima, prema riječima Eraković, odgađa se doniranje krvi na četiri nedjelje nakon vakcinacije.
“Za period od zadnja tri mjeseca krv je doniralo 455 davaoca krvi koji su primili i vakcinu i revakcinu protiv Covid- 19 infekcije, odnosno 18 odsto u odnosu na ukupan broj uzetih jedinica krvi u istom periodu,” kazala je doktorica za CIN-CG.
Na pitanje, o tome da li je bilo slučajeva da se građani kojima je potrebna krv raspituju o statusu donatora, da li su to oboljele ili vakcinisane osobe, doktorka je kazala da takvih slučajeva u Zavodu do sada nisu imali.
U Crnoj Gori je, prema zvaničnim podacima sa Vladine platforme covidodgovor.me, od početka vakcinacije 20. februara do 2. oktobra jednu dozu primilo je 246.061 osoba, a sa obje je imunizovano 215.079.
Stručno savjetodavno tijelo za imunizaciju (NITAG) donijelo je na nedavnoj sjednici preporuku da se omogući davanje i treće doze vakcine protiv kovida-19 za punoljetne građane nakon najmanje pet mjeseci od primljene druge doze vakcine. Osobama starijim od 60 godina preporučuje se da za treću dozu koriste “fajzer”, dok se mlađe osobe mogu vakcinisati i istom dozom vakcine koju su prethodno primili.
Na pitanje CIN-CG da li postoji neka utvrđena povezanost krvne grupe, korone i eventualne zabrane doniranja u tom dijelu, dr Eraković je kazala da su mnoge studije do sada rađene na ovu temu, ali bez konkretnih rezultata.
“Rezultati tih studija se, nažalost, u većini slučajeva nisu poklapali da bi danas sa sigurnošću mogli da kažemo da osobe određene krvne grupe najviše obolijevaju, pa samim tim ni zabrane doniranja krvi u tom dijelu ne postoje”, kazala je Eraković.
Zavod i Crveni krst Crne Gore (CKCG) pokrenuli su ljetos promotivnu kampanju "#DDK (dobrovoljno davalaštvo krvi) izazov”.
Naveli su da je procenat dobrovoljnog davalaštva krvi u Crnoj Gori iznosi 2,8 odsto, a da su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije da on bude makar četiri odsto, da bi se obezbijedile sigurne količine.
Predstavnica CKCG Marta Perković kazala je za CIN-CG da su tokom pandemije zalihe krvi bile na nižem nivou imajući u vidu ograničenost dobrovoljnih davalaca krvi koja je izazvana pojavom virusa.
U kampanji #ddkizazov su se fokusirali na društvene mreže i portale, koje najviše prate mladi ljudi.
“U kampanju su se uključile i mnoge poznate ličnosti poput sportista, influensera, glumaca, pjevača koji svojim davanjem izazivaju narednu osobu da se uključi, dobrovoljno donira krv i izazove sljedećeg davaoca. Na taj način će se nastaviti i sa osobe na osobu prenositi ideja o dobrovoljnom davanju krvi”, kazala je ona.
CKCG aktivno podržava klubove dobrovoljnih davalaca krvi u organizacija akcija darivanja krvi, kroz finansijsku pomoć u realizaciji njihovih aktivnosti.
Manje nulte grupe
Pandemija koronavirusa, koja je u Crnoj Gori počela u martu prošle godine, uticala je na donatorstvo.
U prvim mjesecima pandemije, zabilježen je pad davalaštva od 60 odsto. Taj procenat se u međuvremenu smanjio.
Za prvih devet mjeseci ove godine na teritoriji Crne Gore prikupljeno je 12.973 jedinica krvi, a u istom periodu prošle godine 11.137.
“To znaći da smo ove godine prikupili 1.836 jedinica krvi više,” kazala je dr Eraković.
Ona je, međutim, istakla da ove godine imaju i značajno veću potrošnju, pa su samim tim i potrebe daleko veće.
“Samo Kliničkom Centru Crne Gore, kao zdravstvenoj ustanovi koja i najviše korist krv u liječenju pacjenata, odnosno koja je najveći korisnik usluga Zavoda, izdato je za prvih devet mjeseci ove godine 6.475 jedinica koncentrovanih eritrocita koje su primili pacijenti, što je za 1.005 jedinica više u odnosu na isti period prošle godine kada je taj broj iznosio 5.470”, kazala je ona.
Zavod raspolaže sa rezervama krvi koje su na zadovoljavajućem nivou, a trenutno, prema riječima dr Eraković, imaju snižene rezerve opšte, odnosno nulte (O) krvne grupe.
“Rezerve se mijenjaju iz sata u sat, što najviše zavisi od stanja u kom se pacijent primi preko urgentnog bloka, kao i od potreba onih koji se nalaze u bolnici u okviru redovnih programa. Ukoliko se desi da određenog dana bude primljeno više pacijenata određene iste krvne grupe, koji svi zahtijevaju u liječenju kao vid terapije i krv, odnosno njegove komponente, na kraju tog dana će i rezerve te krvne grupe biti na najnižem nivou”, pojasnila je Eraković.
Zbog svega ovoga, naglašava ona, bitan je kontinuitet u darivanju krvi.
Jedinica krvi od momenta kada se uzme od davaoca prolazi obradu i testiranja na zakonom propisane krvlju prenosive bolesti i ova procedura traje oko šest sati, da bi se takva jedinica kao sigurna i bezbjedna mogla uključiti pacijentu.
“Pacijentima primljenim u bolnicu krv je potrebna odmah, bukvalno u roku od pet minuta, i zato je održavanje rezervi stabilnim od prioritetniog značaja”, kazala je ona.
Građanima je odnedavno dostupna mobilna aplikacija “Daruj krv”, a koja osim mogućnosti zakazivanja donacije krvi, gdje davalac sam bira svoj termin, pruža uvid i u stanje zaliha krvi, tako da se može vidjeti koja krvna grupa u određenom momentu nedostaje.
Petrović: Savjeti samo od struke
Među brojnim dezinformacijama koje su se odnosile na koronavirus, bilo ih je i u vezi sa doniranjem krvi.
Jedna od njih je, na primjer, da je američki Crveni krst odbijao donacije krvi od onih koji su primili vakcinu.
Specijalizant psihijatrije, doktorica Milena Petrović, kazala je za CIN-CG da oslanjanje na nepouzdane izvore produbljuje osjećaj nesigurnosti, otežava donošenje ispravnih odluka i produžava trajanje pandemije.
“Zdravlje predstavlja najveći kapital jednog čovjeka pa je važno da kao savjetnike u odlukama koje ga se tiču bira stručnjake, a ne nezvanične sajtove, postove na društvenim mrežama koji od autora ne zahtijevanju nikakvu odgovornost,” kazala je ona.
Miloš RUDOVIĆ
Ako ste mladi novinar/ka sa Zapadnog Balkana, nemojte propustiti ovu priliku da proizvedete priču koja se obraća vašoj generaciji.
Program „Media for All“ realizuje se u Albaniji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Svrha ovog programa koji podržava medije je jačanje uređivačke nezavisnosti medija na Zapadnom Balkanu i pružanje podrške lokalnim nezavisnim medijima u ostvarivanju finansijske održivosti.
Program „Media for All“ otvara prijave za Takmičenje mladih novinara i novinarki, sveobuhvatni program koji za novinare i novinarke koji obrađuju teme koje se bave mladima, nudi stipendije, mentorstvo i profesionalno usmjeravanje, kao i promociju medijskog sadržaja proizvedenog u okviru ovog programa.
Na takmičenje se mogu prijaviti novinarski timovi iz različitih zemalja Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija) koji zajednički rade na produkciji medijskog sadržaja namijenjenog mladima i od značaja za mlade u cijeloj regiji Zapadnog Balkana. Za učestvovanje u programu biće izabrano 10 timova od po tri novinara/ke.
Odabrani timovi pohađaće tokom osam sedmica program gdje će s mentorom ili mentorkom raditi na razvoju i produkciji priče, a dobiće i stipendije. Pet timova koji uđu u uži izbor biće pozvani u novembru na događaj za umrežavanje, gdje će stručni žiri ocjenjivati priče, a pobjednički timovi dobiće novčane nagrade za kupovinu produkcijske opreme.
Format i teme takmičenja
Predlažemo da u svojim prijedlozima obradite jednu od tema navedenih u nastavku; možete i da odaberete drugu temu, ali uz obrazloženje zašto smatrate da je od važnosti za mlade na Zapadnom Balkanu:
Svoju priču možete producirati u bilo kojem formatu, na primjer audio, video, multimedija, podcast, blog, vlog ili alternativni formati.
Ko se može prijaviti?
Ako imate između 21 i 30 godina, radite u oblasti novinarstva, državljanin/ka ste i živite u jednoj od država Zapadnog Balkana, dobro vladate engleskim jezikom i želite da radite s profesionalnim mentorom/kom i dobijete mogućnost da vaš rad ocjenjuju vodeći novinari/ke, prijavite se odmah!
Rok za podnošenje prijava
Sve prijave moraju biti dostavljene do 17.00 sati, 3. septembra 2021. Ako imate bilo kakvih pitanja, kontaktirajte prijave@media.ba uz naznaku “Takmičenje mladih novinara i novinarki” najkasnije do 30. augusta.
Detalji o načinu podnošenja prijave i pravilima takmičenja navedeni su u nastavku.
Nova Vlada, na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, uporno odbija da odgovori na pitanja o tome koliko novca se nalazi na računu otvorenom za donacije građana i kompanija tokom pandemije kovid-19, koliko je potrošeno i u koje svrhe.
Iako je iz Vlade nezvanično saopšteno da će ovaj podračun Generalnog sekretarijata na kojem se nalazilo oko pet miliona da bude preusmjeren Ministarstvu zdravlja za potrebe zdravstvenog sistema, “Vijesti“ sedmicama ne mogu da dobiju odgovor o tome da li ih i na koji način obavezuje odluka bivšeg režima da novac iskoriste za gradnju Infektivne klinike u Podgorici.
“Vijesti“ su više puta dostavile pitanja Generalnom sekretarijatu Vlade, o tome koliko je novca na računu za donacije, koliko je utrošeno i za šta, da li ih i na koji način obavezuje odluka bivše Vlade da se gradi klinika. Te zašto, u suprotnom, sredstva do sada nisu preusmjerena javnom zdravstvenom sistemu. Posljednji dopis “Vijesti“ upućen je 29. juna, sa molbom da obavijeste hoće li će poslati odgovor, ili će javnost i dalje ostati uskraćena za informacije o računu kojim raspolaže Vlada. Ni na ovaj mejl, do danas, nema odgovora.
Prema posljednjim zvaničnim podacima, na podračunu Generalnog sekretarijata Vlade na dan 31. decembar 2020. godine nalazilo se 5.094.970,99 eura i 75.971,72 američkih dolara. To je za 10.350 eura više u odnosu na sumu koju je 4. decembra na računu ostavila bivša vlada, kada je rasformirala Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) za zarazne bolesti.
Na račun NKT tokom devet mjeseci pandemije uplaćeno je 8.153.890,12 eura i 75.971,72 dolara donacija, a potrošeno je 3.069.269,13 eura, uglavnom za nabavku medicinske zaštitne opreme i respiratora, te rekonstrukciju pojedinih bolnica.
Vlada Duška Markovića objavljivala je izvještaje o potrošnji novca, ali je i odlučila da preostalih oko pet miliona eura namijeni za izgradnju klinike za infektivne bolesti, s obzirom da je postojeća stara decenijama i neuslovna. Oni se nisu obazirali na to što su zdravstvene ustanove tokom tehničkog mandata ostale bez medicinskih sredstava i vakcina protiv gripa i molile ih za novac za hitnu nabavku.
Dok nova Vlada ćuti o računu za pomoć na kojem se navodno nalaze milioni eura, građani pojedinih opština i zdravstvene ustanove nemaju na raspolaganju osnovne dijagnostičke aparate. Tako stanovnici Pljevalja, ali i Herceg Novog, mjesecima ne mogu da se podvrgnu snimanju skenerom u svojoj opštini. Bez obzira na to da li su imali kovid-19 ili ne, da li im je potreban snimak grudnog koša kako bi se utvrdilo postoji li infekcija pluća, proširenje krvnih sudova, tumor, ali i drugih organa - mozga, jetre, pankreasa, srca, kičme, krvnih sudova...
Država je, zahvaljujući donacijama građana, za potrebe zdravstvenog sistema do sada mogla da nabavi petnaestak ovakvih aparata, jer se prosječan skener može kupiti za 300.000 do 350.000 eura.
Iako je epidemiološka situacija sada povoljnija i imamo oko 300 oboljelih, sagovornici “Vijesti“ tvrde da nadležni već sada treba da razmišljaju o nabavci zaštitne opreme za novi talas koronavirusa koji se u Evropi najavljuje na jesen.
Donacije namjenski trošene u Nikšiću, Berane i Bar bez odgovora
Direktor Opšte bolnice Nikšić Marko Mitrović potvrdio je “Vijestima“ da je 18. avgusta prošle godine toj ustanovi, inače kovid centru, sa računa NKT uplaćeno 400.000 eura po zaključku bivše vlade.
Mitrović je odgovorio da je novac namijenjen za rekonstrukciju odjeljenja pedijatrije, ali i medicinske aparate. Pojasnio je da je za nabavku ultrazvučnog kolor dopler aparata i sedam pacijent monitora za praćenje vitalnih funkcija potrošeno 67.096,92 eura. To se vidi i iz ugovora dostupnih na sajtu Direktorata za politiku javnih nabavki, koje je bolnica potpisala sa kompanijama “Urion“ i “Farmalab“.
Mitrović je rekao da će preostali novac da bude namjenski utrošen nakon sprovođenja otvorenog postupka za radove na rekonstrukciji Odjeljenja pedijatrije, na osnovu urađenog Glavnog projekta.
Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović krajem aprila u Skupštini je kazala da je 1,2 miliona eura sa računa nekadašnjeg NKT tokom predizborne kampanje otišlo u navodnu rekonstrukciju, obnovu i dijagnostička sredstva za određene bolnice, ali da ne postoji niti jedna uplatnica na kojoj piše svrha uplate.
To je demantovao poslanik opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) Jevto Eraković koji je bio član nekadašnjeg NKT. On je istakao da su tri kovid bolnice, u Beranama, Baru i Nikšiću, dobile po 400.000 eura za medicinsku opremu.
“Vijestima” iz beranske bolnice nisu odgovorili na više mejlova, dok je iz barske bolnice krajem juna saopšteno da pripremaju odgovor i čekaju saglasnost Ministarstva zdravlja.
Put do skenera od 170 kilometara
Opšta bolnica u Pljevljima nije bila kovid centar, ali je tokom drugog talasa pandemije zbrinjavala pacijente sa kovidom-19. Ta ustanova je od novembra prošle godine bez skenera.
Direktor Saša Grbović “Vijestima“ je rekao da je bolnica imala samo jedan skener, proizveden prije 16 godina.
Ustanova je ovaj polovan aparat dobila kao donaciju 2009. godine. Skener je u kvaru već osam mjeseci, a građani su pokrenuli akciju skupljanja novca za aparat.
Grbović je istakao da je ove godine raspisan tender za nabavku katodne cijevi koja košta 85.000 eura i da za se za ove aparate više ne proizvode rezervni djelovi.
Dok menadžment ustanove očekuje pozitivan odgovor Ministarstva zdravlja za nabavku novog skenera, stanovnike Pljevalja na snimanje šalju u podgorički Klinički centar, koji je od njihove opšte bolnice udaljen voše od 170 kilometara.
I stanovnici Herceg Novog već mjesecima moraju da putuju četrdesetak kilometara da bi im radiolozi snimili pluća ili neki drugi organ skenerom u Opštoj bolnici Kotor. Oni na raspolaganju nemaju državnu bolnicu, već im određene zdravstvene usluge, po ugovororu sa Fondom za zdravstveno osiguranje, pruža privatizovana ustanova - nekadašnja Vojna bolnica.
I tokom zimskih mjeseci, kada je stanovništvo Herceg Novog bilo pogođen koronavirusom, u ovoj opštini bilo je nemoguće uraditi pregled skenerom, kako hitnim, tako i pacijentima koji su preležali kovid-19. Građani, ali i ljekari, tada su se žalili na nedostatak kadra i opreme.
Medicinska direktorica Opšte bolnice Meljine Olivera Elez “Vijestima“ je potvrdila da je oprema koju ustanova posjeduje nedovoljna, a dijelom i ne zadovoljava savremene zahtjeve medicinske struke.
“Opšta bolnica Meljine godinama funkcioniše u otežanim uslovima. Po ugovoru koji bolnica ima sa Fondom, u obavezi je da pruža sve usluge građanima Herceg Novog iz oblasti interne medicine, hirurgije, genekologije sa akušerstvom, otorinolaringologije, kao i za sve građane iz oblasti hiperbarične terapije i rehabilitacije kardiovaskularnih bolesnika. U bolnici se, takođe, obavlja skrining kolorektalnog karcinoma za Boku. Pored ovoga, OB Meljine zbrinjava hitna stanja svih građana i turista koji se zateknu na teritoriji Opštine Herceg Novi a potrebna im je hitna medicinska pomoć. Sve ove usluge bolnica pruža u izuzetno otežanim uslovima, uz stalni nedostatak ljekarskog i srednjeg medicinskog kadra“, pojasnila je Elez.
Ona je odgovorila da je uz pomoć donacija firmi, građana Herceg Novog i njihovih partnera nabavljen dio opreme - jedno sanitetsko vozilo, aparat za gasne analize, a u skorije vrijeme očekuje se i spirometar i novi CTG aparat za porodilište.
Bolnica Meljine, kako kaže, nije bila predviđena za liječenje pacijenta oboljelih od kovida-19 upravo zbog ovih teškoća, ali je bila uklučena u borbu protiv epidemije, tako što su iz okolnih bolnica u Nikšiću, Kotoru, Baru i Cetinju premještani pacijenti koji nisu više bili infektivni, ali im je i dalje bio potreban bolnički tretman.
“Bez obzira na angažman našeg osoblja ova situacija je ponovo dokazala da je neophodno obezbjeđivanje savremene opreme a pogotovo dijagnostike bez koje nije moguće kvaliteno i blagovremeno zbrinjavanje pacijenata. U eri kada je CT pregled postao neohodna metoda u dijagnostici mnogih stanja bolnica Meljine nema skener aparat, a i čitava radiološka dijagnotika zahtjeva obnovu i digitalizaciju, pri čemu neophodnost pokretnog rendgen aparata nije potrebno naglašavati“, odgovorila je Elez.
Potrebni anesteziolozi, maske, PCR laboratorije...
U Sindikatu doktora medicine (SDM) smatraju da iskustvo iz prošla dva talasa korona virusa treba iskoristiti da se pripremimo za narednu krizu, ako se ponovi početkom jeseni.
“Ovo vrijeme upravo treba iskoristiti za osnaživanje slabih tačaka. Najneophodnije je obezbijeđivanje dovoljne količine lične zaštitne opreme, dakle, dovoljnog broja visokofiltracionih maski, zaštitnih mantila, skafandera i rukavica, kao i dovoljne količine dezinfekcionih sredstava koja su sertifikovana i pouzdana, kao i medijuma za PCR testiranje koji su od početka pandemije često bili deficitarni“, rekla je “Vijestima“ članica Glavnog odbora SDM Milena Petrović.
Ona smatra da državi najviše nedostaje visokokvalifikovani kadar - anesteziolozi intenzivisti, koji se ne mogu usavršiti preko noći.
“Iz tog razloga je neophodna adekvatna priprema za novi talas, kako bi sa kadrom sa kojim raspolažemo mogli pružiti kvalitetan odgovor“, rekla je ona.
Petrović je kazala da iz tog razloga vrijedi napraviti i sprovoditi akcioni plan, na nivou države koji bi bio usklađen i koordinisan sa Institutom za javno zdravlje.
“Vjerujem da se nije iskoristio potencijal digitalnih rješenja, koja se mogu primijeniti za praćenje kontakta i građana koji su u izolaciji, pri čemu bi se građani sami mogli prijavljivati, a na taj način bi epidemiolozi lakše mogli dobiti potrebne podatke, i spriječilo bi se zakrčenje zdravstvenog sistema. Preko digitalne platforme treba obezbijediti sve potrebne informacije za građane. U procesu praćenja kontakta može se angažovati i kadar koji nije visokokvalifikovan, studenti ili volonteri, ali koji je edukovan da na kvalitetan način obavlja ovaj posao. Postojalo je zakrčenje telefonskih linija, što se pokazalo kao slaba tačka prikliko odgovora na pandemiju, koja je i danas problem. Iz tog razloga potrebno je telefonske linije obezbijediti u većem broju“, poručila je ona.
Petrović je kazala da je često dolazilo do zastoja u radu što se tiče PCR testiranja, koji se u javnim zdravstvenim ustanovama obavlja samo u Podgorici i Kotoru.
“Laboratorija Tehnopolisa u Nikšiću jedan je od neiskorišćenih resursa u toku ove pandemije, koju treba opremiti kadrom. Dakle, što prije treba započeti sa edukacijom kadra koji bi radio na testiranju, kako bi spremni ušli u jesenji period“, naglasila je.
Mentalno zdravlje, kako tvrdi ona, trpjelo je i dalje trpi i zato je potreban veći broj linija koje se bave psihološkom podrškom, ali i koje su uvezane sa socijalnim službama, Crvenim krstom i nevladim organizacijama koje se bave psihosocijalnom, zaštitom od porodičnog nasilja i zaštitom prava i potreba ljudi koji spadaju u ranjive kategorije.
Srbija gradi kovid bolnice
Iako je najpogođenija zemlja koronavirusom u Evropi, sa više od 16.000 oboljelih na 100.000 stanovnika od početka pandemije, Crna Gora za 16 mjeseci nije izgradila niti jednu novu bolnicu za smještaj kovid pozitivnih pacijenata.
Susjedna Srbija, koja je na sedmom mjestu po ovom kriterijumu u Evropi, izgradila je u međuvremenu dvije kovid bolnice. Prvo je početkom decembra prošle godine otvorena ustanova u Batajnici, a samo izgradnja koštala je, prema tvrdnjama nadležnih, oko 27 miliona eura. Nova bolnica u Kruševcu, čija je izgradnja koštala oko 14,6 miliona eura, završena je za četiri mjeseca i prve pacijente primila je krajem prošle godine. Izgradnja nove kovid bolnice u Novom Sadu počela je prije tri mjeseca, a najavljeno je da će imati 624 kreveta i tri glavna objekta - dijagnostički centar, intenzivnu i poluintenzivnu njegu.
Bivša Vlada jedva dala pola novca za druge vakcine i materijal
Zdravstvena ustanova Apoteke Crne Gore “Montefarm“ tražila je početkom novembra prošle godine od odlazeće Vlade 1,64 miliona eura za nabavku novih količina vakcine protiv gripa i medicinske zaštitne opreme za period od četiri mjeseca. Na dopise im niko nije odgovorio skoro mjesec, pa su zamolili državne zdravstvene ustanove (domove zdravlja i bolnice) da dodatne doze vakcina i zaštitnu opremu protiv koronavirusa nabave sami.
Iz bivše Vlade i NKT koji je bio pred gašenjem nikada nisu odgovorili zašto nijesu obezbijedili 1,64 miliona eura, u trenutku kada su na računu za donacije milioni. “Montefarm“ je tražio novac za 10.000 doza vakcine protiv gripa, 5.000.000 komada nitrilnih nesterilnih rukavica, 400.000 pari hirurških rukavica, po 200.000 komada jednokratnih zaštitnih odijela i jednokratnih vodootpornih mantila.
Fond za zdravstveno osiguranje početkom decembra odlučio je da za ovu hitnu nabavku preusmjeri iz budžeta 700.000 eura namijenjenih za nabavku vakcine protiv humanog papiloma virusa (HPV), koja sprečava obolijevanje od karcinoma grlića materice.
HPV vakcinacija odložena je zbog kovida za ovu godinu i, prema tvrdnjama Ministarstva zdravlja, trebalo bi da počne na jesen.
Ana KOMATINA
Od početka pandemije koronavirusa u Crnoj Gori broj nezaposlenih je povećan sa 35 hiljada, koliko je iznosio na kraju marta prošle godine, na 56 hiljada koliko ih ima na evidenciji Zavoda za zapošljavanje krajem maja ove godine. Istovremeno broj zaposlenih, prema Upravi za statistiku Monstat, je smanjen sa 187 na 151 hiljadu, odnosno izgubljeno je 20 odsto ili svako peto radno mjesto.
Iz Unije poslodavaca(UPCG) smatraju da je put za oporavak privrede dalje imunizacija građana, uspješna turistička sezona, ali i nastavak subvencija privredi kako bi se povećao broj radnih mjesta.
U cilju smanjenja nezaposlenosti Vlada i Ministarstvo ekonomskog razvoja (MER) su kroz drugi paket mjera predvidjeli subvencije za nova zapošljavanja kroz smanjenje dažbina, ali ta mjera još nije zaživjela jer se čekalo na usvajanje i stupanje na snagu izmjena zakona o porezu na dohodak i doprinosa na obavezno socijalno osiguranje što je završeno početkom juna.
Podsticaji za nova zapošljavanja
Iz MER-a očekuju da će nove podsticajne mjere, koje se primjenjuju od 10. juna dovesti do rasta zapošljavanja. Podsticaji za novozaposlene radnike važe od 1. januara ove godine, a omogućavaju oslobađanje od plaćanja dijela poreza na dohodak fizičkih lica i doprinosa za PIO na teret poslodavca i zaposlenog od 90 odsto za 2021. godinu, 60 odsto za 2022. i 30 odsto u 2023. godini.
„Nova zakonska rješenja propisuju obavezu poslodavca, koji je zainteresovan za oslobađenje od plaćanja dijela poreza i doprinosa, da podnese Upravi prihoda i carina zahtjev i dokaze o ispunjenosti uslova koji su u zakonima propisani. Imajući u vidu da je mjera Vlade za nova zapošljavanja aktivna 20-ak dana, a da Upravi prihoda i carina tek pristižu zahtjevi za oslobađanje od plaćanja dijela poreza na dohodak fizičkih lica i doprinosa za PIO, nije realno u ovom momentu govoriti konkretno o brojkama koje su rezultat novih zakonskih rješenja, a efekti od mjere se očekuju u narednom periodu”, objasnili su u MER-u.
Oni navode da su u kontiuniranoj komunikaciji sa privredom i da očekuju da će se za poreske olakšice prijaviti veliki broj poslodavaca.
„Nakon sprovedene procjene efekata od primjene novih zakonskih rješenja, imaćemo realniju sliku o rezultatima sprovedenih mjera u praksi, te u skladu sa tim ćemo reagovati ako bude potrebe za dodatnim promovisanjem. Ova mjera je snažan podsticaj zapošljavanju, a očekujemo da će se na osnovu ovih povoljnosti smanjiti nezaposlenost”, naveli su iz Ministarstva.
Prema rezultatima istraživanja UPCG gotovo 90 odsto preduzeća je u drugoj polovini prošle godine zabilježila pad prihoda, koji je prosječno na nivou uzorka iznosio 47 odsto. To pokazuje da su privrednici ostvarili tek polovinu prihoda koji je evidentiran u istom periodu 2019. godine.
Nastaviti antikrizne mjere
„Iako se epidemiološka situacija u međuvremenu značajno promijenila, moramo biti svjesni da je pandemija ostavila izuzetno teške posljedice po našu privredu i zato je veoma teško, a i nezahvalno, baviti se projekcijama daljih ekonomskih kretanja i predviđati moguću dinamiku oporavka privrede i vraćanja poslovanja u redovne tokove. Oštar pad privrednih aktivnosti, praćen potresima za cijelo društvo, proizveo je brojne negativne efekte koji nisu privremeni, već će se osjećati na duži rok”, rekli su za “Vijesti” iz UPCG.
Oni navode da ih ohrabruju podaci o turističkoj posjeti, ali da je za pun oporavak privrede, na nivou prije korone potreban duži period, pri čemu se za pojedine sektore - poput turizma, prema prognozama, to ne može desiti prije 2023. godine.
„Zato treba nastaviti sa anktikriznim mjerama Vlade za podršku privredi, dodatno intezivirati započete ekonomske reforme, snažnije raditi na izgradnji stabilnog i podsticajnog biznis ambijenta, te omogućiti da se opštine aktiviraju po pitanju ukidanja ili značajnog smanjenja troškova koji opterećuju poslovanje preduzeća i očuvanje radnih mjesta u njima. Sve to treba da prate odgovarajuće politike i mjere koje će doprinijeti zelenoj i digitalnoj tranziciji naše privrede, kao i snažnijem povezivanju turizma i poljoprivrede. Osnov daljeg djelovanja mora biti rad na uklanjanju biznis barijera, kao i udružen nastup svih segmenata društva u borbi protiv koronavirusa. Ovo posebno zbog činjenice da ekonomska kriza u Crnoj Gori još nije završena, niti su zdravstveni rizici pandemije u potpunosti eliminisani”, smatraju iz UPCG.
Oni kažu da sada stabilna epidemiološka situacija u zemlji kao i podaci o vakcinaciji 30 odsto punoljetnih građana, nosi izvjesnu dozu optimizma, kao i da liberalnije epidemiološke mjere pogoduju obavljanju privrednih djelatnosti i oporavku privrede.
Evropska komisija za ovu godinu predvidjela je rast crnogorske ekonomije za 7,1 odsto u odnosu na prošlu godinu, dok je Evropska banka za obnovu i razvoj u svom izvještaju krajem juna procijenila da će rast iznositi 8,5 odsto.
„Iako zdravstveni rizici još postoje ove prognoze ohrabruju, ali i govore da privredi treba obezbijediti još snažniju podršku za očuvanje likvidnosti i radnih mjesta, što znači da se od nadležnih očekuje da osiguraju mjere koje su privrednici prepoznali kao najneophodnije, poput subvencija na zarade zaposlenih i finansijske podrške, odnosno, mogućeg kreditiranja preko Investiciono-razvojnog fonda (IRF) ili komercijalnih banaka”, naveli su iz UPCG.
Vlada je dva puta od početka godine pomagala ranjive kategorije sa jednokratnom novčanom pomoći od 50 do 100 eura. Isplaćivana je novčana pomoći za korisnike materijalnog obezbjeđenja i lične invalidnine, kao i penzionere koji primaju iznos penzije do 222 eura, kao i za nezaposlene na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Ukupan broj korisnika podrške bio je 96.495, a podržani su sa 6.131.500 eura.
Polovina domaćinstava lošije živi
Prema podacima Unije slobodnih sindikata (USS) z ankete koju su sproveli krajem aprila ove godine na pitanje kako ocjenjuju ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi njihovo domaćinstvu u odnosu na period prije pandemije, 47,3 odsto anketiranih je odgovorilo da je ostala ista, 31,3 odsto da se donekle pogoršala a 16,6 odsto da se značajno pogoršala. Da su im se ekonomske mogućnosti tokom panedmije značajno poboljšale saopštilo je 0,6 odsto anketiranih, a da su se donekle poboljšale još 4,3 odsto.
Od ukupno 1.010 ispitanika, koji su u toku ankete bili u radnom odnosu, 28,9 odsto je saopštilo da su im tokom pandemije smanjenje zarade. Da su imali niži obim posla izjasnilo se 31,2 odsto, a da se povećao 25,8 odsto anketiranih.
Da je njihov poslodavac imao prekide u radu navelo je 34,8 odsto, na rad od kuće prešlo je 19,3 odsto dok je neku drugu drugačiju organizaciju radnog vremena imalo 56,3 odsto anketiranih.
Statistika lijepo slika
Zvanična crnogorska statistika zna da na prvi pogled bude suprostavljena samoj sebi, poput podatka da se u periodu od aprila prošle do kraja maja ove godine na evidenciju nezaposlenih prijavilo 11 hiljada građana koji su prethodno dobili otkaz ili im je raskinut ugovor, a da je u istom periodu broj zaposlenih smanjen tri puta više - 36 hiljada. Čudno zvuči i zvanični podatak da je u kriznoj 2020. godini, bilo više zapošljavanja nego u rekordnoj 2019.
Iz Zavoda za zapošljavanje, nezvanično pojašnjavaju, da je tačno da je u ovom periodu 11 hiljada novo prijavljenih nezaposlenih navelo da je prethodno dobilo otkaz ili im je istekao neki od ugovora o radu. Iako nije obavezno da se osoba kojoj je prestao radni odnos prijavi na biro za zapošljavanje, većina to uradi kako bi dobijala naknadu.
„Nekoliko puta je Vlada u ovom periodu više puta dijelila jednokratnu novčanu pomoć nezaposlenima na evidenciji, ili su smanjivani računi za električnu energiju. Kada bi se ta pomoć najavila imali smo ogroman rast prijava. To su vjerovatno osobe koje ne traže zaposlenje, rade negdje na crno ili ih izdržava neko drugi, ali su se tada prijavili zbog te pomoći. To značajno povećava ukupan broj nezaposlenih, jer istovremeno nismo sprovodili restriktivnu politiku brisanja sa evidencije”, naveli su iz Zavoda
Nevjerovatno zvuči i podatak, kojeg je Zavod za zapošljavanje dobio od Uprave prihoda i carina, da je tokom 2020. godine bilo prijavljeno 13.664 novih zapošljavanja, a da ih je u 2019. bilo 13.314. Takođe od početka ove godine do kraja maja bilo je 5.438 zapošljavanja, a u istom periodu 2019. godine 4.978.
Kako je moguće da je u periodu korone bilo više zapošljavanje nego u rekordnoj 2019, nezvanično objašnjava sagovornik iz “Vijesti” Zavoda, koji kaže da se veći broj poslodavaca, nego što je uobičajeno, zbog neizvjesnosti poslovanja opredjeljivao da radnike angažuje na po mjesec.
“Svaki novi ugovor za sljedeći mjesec formalno je značio novo zapošljavanje. Takođe, pad broja zaposlenih u ovom periodu za 36 hiljada, ne znači da je toliko bilo otkaza, već da neke grupe radnika nisu angažovane. Na primjer 2019. godine imali smo kvote za 20 hiljada stranih radnika, koji su bili u ukupnoj brojci zaposlenih, a tokom pandemije prošle godine nisu angažovani jer mnogi turistički objekti nijesu ni radili a za ostale je većinom bilo dovoljno domaće radne snage”, objašnjava sagovornik “Vijesti”.
I izbori održani u 2020. godinu su, prema za sada još nezvaničnim podacima, „značajno uticali” na rast zapošljavanja naročito u javnom sektoru.
Marija MIRJAČIĆ
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u periodu od 1. jula 2021. do 30. juna 2022. godine sprovesti projekat Jačanje nezavisnog novinarstva i slobode informisanja.
Cilj projekta je podizanje svijesti šire i stručne javnosti o neophodnosti borbe protiv korupcije kroz istraživačke tekstove, kako bi Crna Gora unaprijedila ambijent za kredibilne strane investicije i time podstakla ekonomski razvoj.
CIN-CG će pokušati da osvijetli neke od ključnih investicija iz prethodnog perioda koje nijesu u dovoljnoj mjeri bile transparentne.
Ovo je nastavak projekta Istraživanje investitotra u Crnoj Gori koji je, kroz više istraživačkih tekstova, otkrio neke od ključnih činjenica koje su skrivane od javnosti vezanih za investicije – od Kumbora do sjevera Crne Gore.
Predviđeno je da se u nastavku projekta sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i da se prikaže kraći video o najznačajnijim stranim investicijama u Crnoj Gori, o ljudima koji stoje iza njih, kao i o efektima na ukupni društveni razvoj i javni dug. CIN-CG će nastojati da kroz ovaj projekat okupi najznačajnije stručnjake u zemlji i okruženju kako bi odgovorili na ključne nedoumice koje prate dosadašnji proces investicija u Crnoj Gori.
Projekat se realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED).
Sprirala uvredljivog govora prema ženama u Crnoj Gori nema dugu tradiciju, ali je očigledno uzela maha, ocijenjeno je iz institucije Ombudsmana. Velika bi greška bila pridavati takvim napadačima pažnju, jer ih to samo hrani, ocjenjuje izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević
Žene na javnoj sceni u Crnoj Gori sve više su na meti, a u nedostatku argumentacije napadači posežu za govorom mržnje. Targetirane su u prvom redu političarke i novinarke. U sklopu projekta Reporting Diversity Network 2.0, koji Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) realizuje u saradnji sa Media Diversity Institute (MDI), uz finansijsku podršku Evropske unije, razgovarali smo sa osobama koje su naročito bile izložene mizoginiji.
„Živimo u društvu koje nema dijalošku tradiciju, niti razvijenu kulturu ljudskih prava, pa je, nažalost, sastavni dio opisa posla nas koji smo nekoj u sferi javnosti i koji imamo kritički pogled na određene procese, fenomene ili ličnosti da smo napadani na neprimjerenoj ličnoj osnovi, a što nekad prelazi i u govor mržnje. Posebno je godinama unazad izražena mizoginija prema ženama u javnoj sferi, prvo ženama u NVO sektoru, a sada i prema političarkama pa je stoga i ova priča više u fokusu javnosti“, kaže za CIN-CG Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO.
Ona je više puta bila meta napada i govora mržnje zbog čega je i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda reagovao, navodeći da spirala uvredljivog govora prema ženama u Crnoj Gori nema dugu tradiciju, ali da je očigledno uzela maha.
„Mislim da su najveća prepreka zrijevanju građanskog, otvorenog društva u Crnoj Gori radikalne političke strukture različitih polova, koje jako dugo, zarad svojih interesa, a i iz izostanka kapaciteta za teme koje se odnose na valjanu reformu društva, stimulišu atmosferu netrpeljivosti prema drugima i drugosti. Velika bi greška bila pridavati takvima pažnju, jer ih to samo hrani, a dio njihove namjere jeste i da one koje napadaju time skrenu sa misije kojoj su posvećeni. Zato ne čitam komentare niti smatram da su anonimni i primitivni stavovi vrijedni vremena koje se može daleko kvalitetnije potrošiti“, rekla je Uljarević.
To, prema njenim riječima, ne znači „da ne treba da osuđujemo govor mržnje, a naglašena je obaveza nadležnih institucija da djeluju odgovorno i sankcionišu počinioce, kao i da proaktivnije djeluju prema javnosti u cilju suzbijanja ovog virusa za koji, nažalost, ne postoji vakcina“.
Mizoginiju je na svojoj koži osjetila i poslanica Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP) Draginja Vuksanović Stanković, i sama ponekad oštra na riječima. Predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić, na sjednici parlamenta 28. marta, u namjeri da prekine polemiku poslanici SDP u jednom trenutku je rekao: „…ponedjeljak je, počinje radna nedjelja, ne stoji vam kad ste nervozni".
Vuksanović-Stanković odgovorila je Bečiću da mu „ne stoji da bude predsjednik Skupštine" u odnosu na način kako se ponaša prema njoj. I još nekoliko poslanika u izjavi šefa parlamenta prepoznali su i osudili mizogini i seksistički stav Bečića, ali ne i on.
Direktor Srpske kuće i bivši poslanik Demokratskog fronta (DF) Emilo Labudović je u tekstu na portalu „In4s" 22. aprila, aludirajući na Vuksanović Stanković upotrijebio nazive „alapača, brbljivica i torokuša“.
„Svaki govor koji ste imali prilike da čujete, što od predsjednika Skupštine gospodina Bečića, što od piskarala Emila Labudovića, govori o govornicima, o meni ne. Ja sam javnosti poznata kao profesorica na Univerzitetu Crne Gore i poslanica koja se, otkad je ušla u politiku, iskreno bori za državne interese i bolji život naših građana, i tako ću nastaviti i dalje“, rekla je Vuksanović Stranković.
Novinarka RTCG-a Duška Pejović bila je izložena snažnim reakcijama poslije intervjua sa jednim od lidera vladajuće koalicije predsjednikom Pokreta URA Dritanom Abazovićem. Iz vladajuće koalicije tražili su od uprave Javnog servisa da preispita način na koji je novinarka vodila intervju u kojem je insistirirala na ogromnim političkim i ideološkim razlikama u članicama vladajuće koalicije. Zbog toga je zasuta bujicom uvreda na društvenim mrežama.
„Kritike i primjedbe na novinarski rad koje su odraz slobode mišljenja, potrebno je razdvojiti od govora mržnje, prijetnji i uvreda koje se upućuju na ličnoj osnovi, a posebno zbog toga što smo žene i što dio javnosti ne prihvata da smo kao novinarke prinicipijelne, da imamo čvrste stavove, da smo oštrije, direktnije i provokativnije u postavljanju pitanja od onog što je uobičajeno u patrijarhalnoj Crnoj Gori“, kaže Pejović.
Online nasilje, govor mržnje, prijetnje, uvrede, mizoginiju, kako je rekla, doživjela je fizički, psihički i emocionalno jako teško, iako je pročitala samo dio objava koje su joj bile upućene.
„Osjećala sam se nebezbjedno, a svaki izlazak iz kuće značio je da izbjegavam mračnije ulice i prostore, da se osvrćem oko sebe, gledam ko ide iza mene, procjenjujem lica ljudi koji mi dolaze u susret ne znajući kakvu ću reakciju izazvati kod njih ukoliko me prepoznaju. Pojedini su pozivali građane/ke da me ponize gdje god me sretnu na javnom mjestu, pa su nemir, napetost i uznemirenost bili svakodnevni. Čak i kad me ljudi prepoznaju želeći da me pohvale, dešavalo mi se da se zaledim u mjestu, očekujući najgoru reakciju. Dio javnosti mi je pružio podršku, i značilo mi je, ali je društvo generalno na niskom nivou senzibilisanosti, jer je govor mržnje postao društveno prihatljivo ponašanje na koje su se ljudi uglavnom navikli. Nažalost, živimo vrijeme bahatosti, nekulture, netolerancije, nepoštovanja različitosti i nedostatka kapaciteta za dijalog“, kaže Pejović.
Ministarka zdravlja, doktorica Jelena Borovinić Bojović polovinom aprila prijavila je policiji da je na privatnu mejl adresu dobila anonimnu prijeteću poruku, u kojoj se pominju njena djeca i otac, a njoj se prijeti da će biti prva osoba koju će nepoznati pošiljalac da posjeti i da će "morati da plati".
„Prijetnje koje su stigle na moju adresu nijesu izašle iz glave onoga ko mi je formalno pisao. One su posljedica dugotrajne zloupotrebe pozicija moći s kojih, umjesto da se predano radilo na podsticanju kritičkog i slobodarskog mišljenja, zatirala se sloboda govora i ohrabrivalo jednoumlje“, ocijenila je Borovinić Bojović.
Anonimni, ali i javno poznati sijači straha u pokušaju, smatra ona, više nemaju pogodno tle za „napredak“.
„Zabrinjava, ipak, što je posljedica njihovog eha to što ministarka zdravlja, ma kako se ona zvala, u Vladi Crne Gore 2021. godine ima policijsko obezbjeđenje... Brinem, međutim, zbog dvoličnosti pojedinih javnih aktera koji u medijima žalopojkaju zbog prizemnih anonimnih udara na pojedince, a privatno ih raspiruju, pa se poslije time među sobom slade. To nije Crna Gora. To je interesna grupica koju ne motiviše ljubav prema državi već strast prema foteljama i novcu. Zato ne hajem ni kad me kude, ni kad me brane. Isto je”, zaključuje dr. Borovinić Bojović.
Slavoljub ŠĆEKIĆ
Vlada je za mikro, mala i srednja preduzeća obezbijedila kreditne linije za nove investicije i očuvanje likvidnosti. Novac će plasirati komercijalne banke po efektivnoj kamatnoj stopi od 1,5 do 5,5 odsto, uz obavezu da i same obezbijede podršku do 50 procenata dodijeljene sume
Prvih 40 miliona eura pomoći mikro, malim i srednjim preduzećima (MMSP) koje je Vlada obezbijedila kod Banke za razvoj Savjeta Evrope (CEB) biće uplaćeno komercijalnim bankama 5. jula, a novac je namijenjen za očuvanje likvidnosti i nove investicije.To je zvanično rečeno "Vijestima" u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja.
Ovih 40 miliona eura je prva tranša od 70 miliona koliko je ukupno obezbijedjeno kod ove međunarodne finansijske institucije.Druga tranša kredita od 30 miliona eura se može dobiti tek kada se plasira prva.
Banke su obavezne da izdvoje iz svojih izvora istu sumu novca koja je obezbijeđena iz CEB-a što znači da će ukupno u okviru ovog projekta biti privredi na raspolaganju 140 miliona eura.
Bivša Vlada premijera Duška Markovića je rebalansom budžeta za prošlu godinu i u okviru trećeg paketa mjera pomoći obezbijedila 70 miliona eura kod CEB -a. Ovaj novac je, prema prvobitnim najavama, trebalo da bude dostupan do početka oktobra prošle godine.
Svih 12 banaka koje posluju na tržištu uključeno je u ovaj projekat i novac će dobiti beskamatno, ali iz Ministarstva finansija "Vijestima" nije precizirano koliko će koja od banaka dobiti od ovih 40 miliona.
"Shodno dostavljenim ponudama, novac će biti proporcionalno raspoređen bankama. Njima će se novac prenijeti na period otplate od devet godina u koji je uključen i grejs periodom od dvije godine, ", kazali su Ministarstvu finansija
Svaka banka će imati posebne uslove prema kojima će plasirati novac privredi i kamatna stopa će konačno biti definisana ugovorom koje ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović treba, kako je najavljeno, da potpišu početkom naredne sedmice ugovore sa komercijalnim bankama
"U ovom trenutku možemo reći da će se efektivne kamatne stope okvirno kretati u rasponu od oko 1,5 odsto do 5,5 odsto, u zavisnosti od toga da li je kredit namijenjen za likvidnost ili investiciju, od boniteta klijenta, kao i drugih parametara definisanih poslovnom politikom banke kod koje klijent aplicira za kredit” ,kazali su u Ministarstvu finansija.
Milatović je u emisiji Načisto na TV Vijesti kazao da preduzeća iz ove kredite linije mogu očekivati kamatnu stopu od 2,5 do 3,5 odsto.
“ Ministarstva finansija i ekonomskog razvoja su predano radili na uspostavljanju saradnje sa komercijalnim bankama, da bi kroz povoljnije kreditne aranžmane podržali MMSP u cilju stvaranja mogućnosti za njihov oporavak i nova ulaganja. Ovim se sprovode i mjere podrške privredi i građanima za drugi kvartal (april-jun) ove godine", kazali su u Ministarstvu finansija.
Iz Unije poslodavaca (UPCG) za "Vijesti" su ocijenili pozitivnim ovi kreditnu podršku u okviru poslednjeg paketa mjera pomoći privredi.
"Svjedoci smo da je korona kriza izazvala ogromne poremećaje u crnogorskoj privredi, uz posljedice koje su se manifestovale i kroz pad prihoda koji je u trećem i četvrtom kvartalu prošle godine prema našem istraživanju zabilježen u čak 90 odsto preduzeća. Nedostatak finansijskih sredstava i nelikvidnost, kao najočigledniji problemi sa kojima su se crnogorska preduzeća suočavala, doveli su i do većeg broja kreditnih zahtjeva namijenjenih očuvanju održivosti poslovanja. Zato smo u sklopu svoja četiri predloga mjera za podršku privredi koje je prošle godine uputili Vladi, upravo kao neophodne mjere uvjek izdvajali one koje se odnose na finansijsku i kreditnu podršku" rekli su u ovoj organizaciji.
U Uniji se nadaju da će se uskoro stvoriti uslovi za finansijsku injekciju i kroz garantni fond i model kreditno-garantnih šema za održavanje likvidnosti i obrtnih sredstava za preduzetnike i MMSP.
"I taj vid mjera pomoći bi pomogao da se privreda finansijski podrži, a time i olakša njen oporavak i dalji razvoj", istakli su u UPCG.
Maksimalno do pola miliona
U Lovćen banci su kazali da će iz kredita CEB-a dobiti oko sedam miliona eura i da će banka još toliko obezbijediti svog novca.
Za "Vijesti" nijesu precizirali po kojoj kamatnoj stopi će klijentima pozajmiti novac, već je objašnjeno da će uslovi biti povoljniji od tržišnih i da će zavisiti od boniteta klijenta.
"Cjenovni uslovi ne zavise samo od izvora iz kojih se plasiraju, već postoji niz drugih faktora koji određuju cijenu (postojanost na tržištu, servisiranje svih vrsta obaveza - posebno poreza, visina kapital). Kreditne linije će biti definisane budućim ugovorom sa državom i odnose se na obrtna i investiciona sredstva. Ukupan iznos koji je moguće plasirati prema jednom pravnom licu za investicije ne smije preći 500.000 eura, a za obrtna sredstva 300.000 eura" kazali su u Lovćen banci.
Privredi će od Hipotekarne banke iz ovog projekata biti plasirano ukupno 8,86 miliona (polovina novca iz CEB-a i isto toliko iz banke).
Maksimalni iznosi kredita po jednom klijentu su isti kao i u Lovćen banci.
"Visina kamatnih stopa zavisi od boniteta klijenata i kreću se od dva do četiri odsto na godišnjem nivou. Pošto su su mikro, mala i srednja preduzeća ključna za razvoj ekonomije, ova kreditna linija će im omogućiti pristup sredstvima koja im mogu pomoći da se što prije oporave i investiraju u unapređenje poslovanja i dostizanja standarda Evropske unije. Kreditnom linijom želimo da našim klijentima omogućimo realizaciju investicija koje zahtijevaju duže rokove", rekli u iy Hipotekarne banke
CKB će plasirati 26,38 miliona
CKB banka će ukupno plasirati 26,38 miliona eura od čega je 13,29 miliona iz CEB-a.
"Odobravaćemo kredite koji su usklađeni sa pravilima CEB-a i našom kreditnom politikom. Novac iz ovog programa će biti proslijeđen komercijalnim bankama bez obaveze plaćanja kamate, te na taj način krajnji korisnici mogu dobiti značajno povoljnije uslove finansiranja", rekli su u ovoj banci, ne precizirajući po kojoj kamati će davati kredite.
U CKB-u u ovom programu vide priliku da pruže dodatnu podršku nadležnim institucijama koje nastoje da ubrzaju proces oporavka privrede.
"Nudimo širok spektar mehanizama za saniranje posljedica koje je prouzrokovala kriza i vjerujemo da ovaj aranžman sa Vladom i CEB-om kvalitetno proširuje našu ponudu za postojeće i nove klijente kojima je potreban adekvatan odgovor u ovom izazovnom periodu za naše društvo", kazali su u banci.
Erste banka će plasirati 13,2 miliona i još toliko iz CEB-a, saznaju “Vijesti”.
U ovoj banci su zvanično rekli da će banka primjenjivati postojeću politiku koja se odnosi na sredstva obezbjeđenja, odnosno kolateral, s obzirom na to da preuzima kompletan rizik vraćanja kredita.
Milatović: IRF nije zaboravljen
Milatović je u emisiji Načisto na TV Vijesti u odgovoru na pitanja o tome zašto je iz ove kredite linije izuzet Investiciono-razvojni fond (IRF), dok država bankama daje beskamatni novac, kazao da je on uključen u okviru drugog paketa mjera podrške privredi koji obuhvata četiri stavke i da međunarodne institucije ne dozvoljavaju u pregovorima da svaka kreditna linija ide preko državnog fonda ili državne banke.
“Prva stavka je direktna pomoć MMSP koju će realizovati IRF kroz kreditnu podršku od 20 miliona eura. Za to je država garant. Drugi dio je kreditne linija koju je država ugovorila sa CEB-om. Treći stavka je opet preko IRF-a, gdje Evropska-investiciona banka daje 150 miliona eura i koja 30 odsto mora da obuhvati projekte za zelenu tranziciju koja je povoljna i ide preko IRF-a”, rekao je Milatović.
On je dodao da je četvrti dio podrške osnivanje kreditno-garantnog fonda, što je započeto sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj koja je dala novac za tehničku pomoć. Milatović se nada da će na jesen taj fond biti stavljen na noge i da će se tako zaokružiti kreditnu podrška privredi.
Ponuda banaka bila 79 miliona
Iz Ministarstva finansija su objasnili da pošto će iz CEB-a biti plasirano 70 miliona od banaka je traženo da dostave koliko mogu plasirati novca iz sopstvenih izvora.
“Banke su dostavile ponude u ukupnom iznosu od 79 miliona eura, te smo u tom smislu svakoj banci proporcionalno dodijelili iznos u odnosu na ponudu, odnosno 88,6 odsto od ponuđenog iznosa. Dakle, ako je neka banka dostavila da iz sopstvenih izvora može plasirati do pet miliona, prihvaćeno je da mogu plasirati 4,43 miliona iz sopstvenih izvora i isto toliko iz CEB-a. Pošto je 40 miliona 57,1 odsto od 70 miliona tako će i bankama biti dodijeljen novac. Preciznije, ako je za određenu banku opredijeljeno ukupno 4,43 miliona to znači da će joj od 40 miliona biti prenijeto 2,53 miliona”, objasnili su u Ministarstvu finansija.
Marija MIRJAČIĆ
Na ideju “Energoprojekt hidroinženjeringa” da se voda crpi i sa Kaluđerovog i Crnog oka, direktor Regionalnog vodovoda Goran Jevrić upozorava i da bi “ishitrene odluke mogle donijeti više štete nego koristi”
Još jedna potvrda stručnjaka da je šteta nastala produbljivanjem korita Morače iz koje je izvađeno više od 100 hiljada kubika šljunka
I stručnjaci beogradskog “Energoprojekt hidroinženjeringa” nakon višemjesečne analize zaključili su da je vodoizvorište Bolje sestre ugroženo dugogodišnjom nekontrolisanim izvlačenjem pijeska i šljunka iz korita Morače, o čemu je sredinom marta pisao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Tako su potvrđene ranije tvrdnje ekoloških aktivsta, ali i predstavnika više državnih institucija, a prije svega Regionalnog vodovoda, koji vodom sa izvorišta snabdijeva Crnogorsko primorje.
Direktor Regionalnog vodovoda Goran Jevrić uvjerava da će, uprkos svemu, snabdijevanje primorja vodom biti uredno.
“Naravno, treba imati u vidu i da postoji mogućnost da dođe do značajnijih nepredviđenih poremećaja u hidrološkim uslovima, posebno u dijelu koji je vezan za devastirano korito rijeke Morače”, kazao je Jevrić za CIN-CG.
Kako bi se i ovaj rizik ublažio, Regionalni vodovod je, prema njegovim riječima, pokrenuo istražne i testne radnje da bi se određenim tehničkim intervencijama i za ovu sezonu obezbijedile potrebne količine.
Zbog drastičnog trenda pada izdašnosti od 80 odsto, direktor Uprave za vode (UzV) Damir Gutić obustavio je u decembru radove na regulaciji Morače.
Ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratko Mitrović kazao je krajem marta u parlamentu da je sa mještanima Grbavaca obišao rijeku i da su “uočili da se na više lokaliteta vrši eksploatacija šljunka iz Morače i pored aktuelne zabrane”.
“Uočeno je da se koritko rijeke Morače produbilo više od pet metara i proširilo više puta u dijelu koje je najbliže vodoizvorištu Bolje sestre”, kazao je on poslanicima.
Iz njegovog Ministarstva rekli su za CIN-CG da u ovom trenutku ne postoji nijedna dozvola ili saglasnost UzV koja bi dozvoljavala ulazak u korito i da se svaki upad “smatra nelegalnim”.
Iz korita donjeg toka Morače u Skadarsko jezero, prema podacima do kojih je ranije došao CIN-CG, kroz koncesione radove regulacije toka ranije je izvađeno više od 100.000 kubika šljunka. Koncesije je imala kompanija “Bemaks”, a ranije i “Cijevna komerc” i “Beton gradnja”.
Prema računici CIN-CG-a na osnovu podataka dobijenih od “Bemaksa”, iz korita rijeke izvadili su najmanje 52 hiljade kubika.
Iz “Cijevne” su kazali za CIN-CG da su izvadili oko 68.000 metara kubnih, dok iz “Beton Montenegra” nisu tada odgovorili na pitanja.
Govoreći o problemu nelegalne eksploatacije, iz Ministarstva su rekli za CIN-CG da “se u većini slučajeva radi o eksploataciji materijala sa zemljišta koje je van korita i koje se ne vodi kao vodno”.
Kako do 1.100 litara u sekundi
Ocjenjujući da “povratak u stanje prije 2020. godine nije moguće predvidjeti, a vjerovatno ni ostvariti u potpunosti”, stručnjaci beogradske kompanije su u analizi koju je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama za uredno snabdijevanje crnogorskog primorja predložili da se postojećem izvorištu doda voda iz obližnjih vrela, od kojih predlažu Kaluđerovo oko i Crno oko.
Direktor Regionalnog vodovoda kazao je za CIN-CG da istražni radovi potrebni za izbor nekog izvorišta za potrebe javnog vodosnabdijevanja zahtijevaju sveobuhvatna i ozbiljna istraživanja, a samim tim i značajno vrijeme kako bi se donijela ispravna odluka. Ne treba zanemariti, kaže on, ni zakonsku regulativu koju je neophodno sprovesti kroz kompleksne administrativne procedure jer je dodatno riječ i o pitanjima koja su od izuzetnog značaja za zaštitu zdravlja građana.
“Ovo je upravo razlog zašto je u okviru predmetne studije poseban akcenat dat na traženju kratkoročnog rješenja kojim bi se za period dvije do tri godine obezbijedile dovoljne količine vode za uredno i održivo vodosnabdijavanje Crnogorskog primorja… Ishitrene odluke po predmetnom pitanju bi mogle donijeti više štete nego koristi”, kazao je Jevrić.
Kapacitet vodovoda je 1.100 llitara u sekundi, a rezultati analiza koje su izvršene u okviru ovog projekta ukazuju da trenutno raspoložive vode izvorišta Bolje sestre u minimumu iznose od 700-800 litara u sekundi.
U analizi se navodi da samo izvorište Bolje sestre nije razmatrano kao dodatni izvor vode iz više razloga, među kojima je i taj da postoji realna mogućnost da bi se crpljenjem potrebnlh količina uticalo na izdašnost, moguće gubljenje prirodnog izvora, a da se pri tom ne dobije tražena količina.
U dokumentu se navodi da nije poznata minimalna izdašnost Kaluđerovog oka, odnosno maksimalna količina raspoloživa za eksploataciju u uslovima hidrološkog minimuma. Kao prednosti navode se veći uticaj podzemnih voda i zaštita kvaliteta vode od uticaja Malog blata, a kao mana da je transport vode duži i složeniji, uz nepredvidive probleme eksproprijacije i korišćenja privatnog zemljišta.
Crno oko je vrelo kome takođe nije poznata izdašnost, a tehničke teškoće su takve da će ih biti teško i utvrditi. Tehničko rješenje zahvatanja sa usisom pumpe neposredno iznad glavnog izvora obezbjeđuje crpljenje prioritetno podzemne vode. Kao prednosti navode se neograničena količina voda za eksploataciju i relativno mala dužina transporta do postrojenja i manji problem eksproprijacije. U mane su ubrojani vjerovatno veći troškovi zahvata i građevinskih radova zbog uslova na terenu, ali i neizvjesnost kvaliteta vode zbog uticaja miješanja sa vodom Malog blata.
“Kroz uporednu analizu predloženih izvora za vodosnabdjevanje, Crno oko ima malu prednost prije svega zbog toga što je relativno lako bez dodatnih intervencija obezbijediti punu potrebnu količinu vode za vodosnabdijevanje”, ocijenjeno je u analizi.
Radi pronalaženja optimalnog rješenja i balansa između potrebnog kvantiteta i što je moguće boljeg kvalieta, predložene su dvije varijante eksploatacije. Prva podrazumijeva zahvatanje raspoloživih količina Kaluđerovog oka, pod uslovom da one budu dokazane, i uključenje Crnog oka kada uslovi potrebe za vodom to zahtijevaju. Druga varijanta predviđa eksploataciju samo Crnog oka, kao dodatak postojećim količinama na izvorištu Bolje sestre.
Korito Morače duboko “zaorano”
Hidrogeološka analizu izdašnosti izvorišta, koju je prošlog mjeseca završio “Energoprojekt hidrinženjering” i koju potpisuje inženjer geologije Vladimir Beličević, prema saopštenju Regionalnog vodovoda, prezentovana je i ministru Mitroviću.
“Ovaj problem je nastao dominantno zbog eksploatacije pijeska i šljunka u koritu Morače i osnovni uslov očuvanja sadašnjih količina vode na izvorištu Bolje sestre je da ne dođe do daljeg pogoršanja stanja terena i korita Morače usljed novih nepredviđenih radova. Nažalost, efekti eksploatacije šljunka u koritu Morače mogu se u novonastalim uslovima u narednim godinama pogoršati i dodatnim prirodnim produbljivanjem korita kao posljedica povećanih brzina i poremećenog profila korita”, kazao je Beličević za CIN-CG.
Zbog toga je, prema njegovom mišljenju, potrebno pristupiti mjerama sanacije korita rijeke sa zadatkom da se vrati što je moguće bliže prirodnom stanju, odnosno ne niže od kote 10 metara nadmorske visine (mnm). Analizom je utvrđeno da nisu poštovane preporuke UzV da iskop u zoni uzvodno od ušća Cijevne u Moraču ne smije biti ispod te kote.
Na osnovu zahtjeva Regionalnog vodovoda, u novembru su izvršena geodetska i batrimetrijska snimanja (korištenjem eho sonde) na tri profila uzvodno od ušća Cijevne u zone naspram izvorišta Bolje sestre. Na osnovu ovih mjerenja, najniže kote korita su od 3.04-5.21 mnm, a nivoi vode u Morači od 7.35 do 8.61 mnm.
Ministar je, kako se navodi u saopštenju Regionalnog vodovoda, poslije predstavljanja analize kazao da inspekcijski i drugi nadležni organi moraju ”hitno reagovati da se zaustave ove nelegalne aktivnosti, jer ne smijemo ugroziti vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja”.
Iz Uprave za inspekcijske poslove su za CIN-CG kazali da su ove godine od Regionalnog vodovoda dobili dvije inicijative za inspekcijski nadzor eksploatacije riječnog materijala iz vodotoka Morače, a da su njihovi inspektori na potezu uže zone sanitarne zaštite izvršili više od 40 terenskih obilazaka.
“U postupcima inspekcijskog nadzora eksploatacije riječnog materijala podnijete su dvije krivične prijave Osnovnom državnom tužilaštvu radi utvrđivanja identiteta izvšilaca krađe prirodnog dobra i jedna dopuna krivične prijave. Donijeto je i jedno rješenje kojim je izrečena zabrana vršenja eksploatacije rječnog materijala na kontrolisnoj dionici”, rekli su iz UIP-a, ne navodeći podatke o kome je riječ.
Pad izdašnosti može se odraziti i na "Plantaže"
Iz “Energoprojekt hidroinženjeringa” navode i da fenomen rada velikog broja bunara za navodnjavanje, koji su locirani u zoni plantaža u dolini Morače i Cijevne, treba da bude predmet proučavanja u narednom periodu.
“Ne mogu se isključiti uticaji ovih objekata na rad i izdašnost izvorišta Bolje sestre. Međutim, višegodišnji režim rada ovih bunara je ustaljen i odvija se u istom godišnjem periodu. On se uglavnom prekida krajem avgusta nakon glavnog vegetativnog perioda za potrebe uzgajanja vinove loze”, navodi se u nalazu.
Rad ovih bunara je, kako se ističe, na godišnjem nivou uglavnom predvidiv i nije vjerovatno da je došlo do drastičnog povećanja njihovog broja, naročito u periodu tokom 2020. godine, kada je registrovan najveći pad izdašnosti izvorišta. To ukazuje da oni “nijesu izvršili glavni i presudni uticaj”.
Jevrić je, međutim, kazao za CIN-CG da će se problem smanjivanja izdašnosti vodnih bilansa uticati i na druge privredne subjekte koji koriste podzemne vode na području Podgorice za svoju privrednu djelatnost, od "Plantaža", do poljoprivrednih proizvođača i vodovodnih preduzeća.
Iz "Plantaža", koje iz 24 crpne bušotine, sa dubine od 50 do 90 metara za navodnjavanje 2.300 hektara pod vinogradima i voćnjacima utroše dva miliona kubika vode, rekli su u martu za CIN-CG da ne proizvode posljedice, jer se svaki izvučeni litar vrati u zemlju.
Ispitati i uticaj auto-puta - kad ga bude
Imajući u vidu planske dokumente koji predviđaju izgradnju autoputa Bar-Boljare u drugoj zoni zaštite izvorišta Bolje sestre, prema preporuci “Energoprojekt hidroinženjeringa”neophodno je predložiti da se prouče eventualni uticaji na izvorište i definisane zone zaštite.
Ova faza auto-puta od Podgorice prema moru zasada nije u tekućim planovima.
“U tom procesu potrebno je i predvidjeti odgovarajuće intervencije i neophodne mjere zaštite izvorišta. Mjere se odnose na izgradnju vodnih objekata za sakupljanje, odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda (glavni kolektori, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda) kako bi se obezbijedila neophodna zaštita izvorišta od nepovoljnih uticaja izgradnje auto-puta. Prilikom projektovanja, u obzir se mora uzeti najviši zabilježeni vodostaj izvorišta, kako u budućnosti ne bi došlo do narušavanja stabilnosti auto-puta i oticanja otpadnih voda sa njegove površine u izvorište”, upozorava se u nalazu.
Miloš RUDOVIĆ