Na mjestima gdje su nekada bili hoteli zvučnih imena sada su ledine, parkinzi, ili ruine. Slučajevi skandalozne privatizacije čame u fiokama tužilaštva i tek poneki stigne do suda

Umjesto da crnogorsku obalu na najboljim lokacijama krase novi hoteli, problematičnim prodajama, nebrigom vlasti i akcijama koje su pratile burazerske privatizacije, na tim mjestima su samo ruševine.

Samo u Ulcinju, hoteli Galeb, Lido i Jadran su u ruševinama, hotel As u Peraziću dolu je betonski kostur, od Fjorda u Kotoru ostala je ledina, a tri hotela Hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) Boka u Herceg Novom su ruine. Srušen je i hotel Plavi horizonti u uvali Pržna kod Tivta, kao i hotel Mimoza u tom gradu, a izgradnja novih ne počinje.

Nema rješenja ni Jezera na Žabljaku od kojih je ostao samo kostur, a zatvoren je i hotel Planinka, planiran za rušenje.

Iako su nerenovirani bili niže kategorije, ovi hoteli su nekada značajno doprinosili turističkoj ponudi. Profesor na budvanskom Fakultetu za biznis i turizam i nekadašnji ministar turizma Ivo Armenko za CIN-CG kaže se država u ovim slučajevima nije obezbijedila i sad se vode beskrajni sudski sporovi.

Kako su hoteli bili u lošem stanju, bitnija od cijene, kako smatra, bila je njihova rekonstrukcija i da dobiju višu kategoriju, što se i desilo Avali u Budvi, kompleksima u Bečićima, Maestralu, Svetom Stefanu...

Armenko smatra da država treba da oduzme ove ledine i ruševine, ili da natjera investitora da ih privede namjeni i riješi se „čuda koje kvari vidik“, kao u Petrovcu gdje se ne završava nekoliko betonskih solitera.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj za CIN-CG su kazali da je za Boku postupak pred Privrednim sudom, a za Lido sa relevantnim institucijama „preduzimaju neophodne aktivnosti kako bi se riješio status imovine i počela valorizacija lokacija“. Podsjećaju da su za lokaciju nekadašnjeg hotela Jadran, ugovor potpisali Morsko dobro i Star of Montenegro, dok je za Galeb „u toku intenzivna komunikacija“ sa zainteresovanim stranama u cilju rješavanja problema.

IDEALNA DESTINACIJA ZA LOV U MUTNOM

Arhitektica Ružica Draginić iz grupe KANA, podsjeća da su se protivili rušenju hotela, a posebno Mimoze u Tivtu, za koji je bila prihvaćena inicijativa da se zaštiti kao kulturno dobro.

„Nadamo se da će se odnos prema našoj zaostavštini promijeniti dolaskom novih ljudi u nadležnim institucijama“, rekla je Draginić za CIN-CG.

Arhitektica konzervatorka Aleksandra Kapetanović iz NVO Expeditio ocijenila je da rušenje, uključujući i hotela Crna Gora u Podgorici, govori da su interesi pojedinaca iznad javnog.

I hotel Ljubović, kultno mjesto, kojeg Podgoričani pamte iako mu je promijenjeno ime u City, 2019. je srušen, da bi se gradili stanovi.

Kapetanović kaže da to govori da država ne prepoznaje i ne štiti značajan segment kulturne baštine čija je vrijednost potvrđena i na međunarodnom nivou.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG kaže da je privatizacija turističkog sektora dominantno sprovedena kroz ugovore sa problematičnim klauzulama, brojnim aneksima kojima se mijenjala suština.

„Jasno je da je investitor imao najviše koristi od takve prakse, ali se postavlja pitanje koja je bila motivacija pojedinih ministara i drugih funkcionera da godinama tolerišu takvo stanje“, rekao je Milovac.

Ključnu ulogu, kaže, imalo je tužilaštvo koje do sada nije kompletiralo istragu za bilo koji veliki slučaj privatizacije gdje je postojala sumnja u korupciju, ili neko drugo kršenje zakona, što je Crnu Goru promovisalo kao idealnu destinaciju za „lov u mutnom“.

AS I „VIZUELNO DOBRA“ GARANCIJA

Hotel As u Perazića dolu jedan je od najvećih privatizacionih promašaja bivše vlasti. Ogromna nedovršena građevina stoji prazna godinama, opkoljena skelama, od kojih je jedna već pala. Ostavljeni kran je zarđao i obrastao travom.

Budvanska rivijera je 2002. godine prodala As, vile i zemljište uz more, crnogorsko-ruskoj kompaniji Nega tours za pet miliona maraka. Kupac se obavezao se da će u hotel, čiji je dio srušio u namjeri da ga proširi, uložiti 22 miliona maraka i otvoriti ga do kraja 2003. godine.

Kupac je zatim 2006. dobio građevinsku dozvolu da sagradi dio hotela sa 17 spratova i onda izmijenio projekat, kojim je ukupne investicije planirao na čak 110 miliona eura i najavio gradnju marine, heliodroma, kazina...Rok izgradnje je pomjerio za maj 2015. da pokuša da obezbijedi kredit, što mu nije uspjelo.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma je nakon toga pokrenulo postupak raskida ugovora i naplate bankarske garancije od tri miliona eura, za koju se ispostavilo da je lažna. Član borda direktora Nega toursa Neđeljko Gardašević je u martu prošle godine hapšen i počelo je da mu se sudi za zloupotrebu ovlašćenja u privredi. On je krajem januara ove godine u Višem sudu negirao da je dao nevalidnu bankarsku garanciju.

Mnogi su u ovom slučaju prozivali bivšeg ministra turizma Branimira Gvozdenovića, a on je u aprilu u Višem sudu, kao svjedok, rekao da je bankarska garancija Sberbanke ispunjavala vizuelni uslov i da je imala hologram banke, kao i da tada nije postojala procedura provjere.

ULCINJ VIŠE OD DECENIJU ČEKA TRI NOVA HOTELA

„Jedan od neuspješnih primjera je i privatizacija hotela u Ulcinju, Galeb, Grand Lido i Apartmani Lido, kao i lokacija bivšeg hotela Jadran“, rekao je 2017. godine u Skupštini tadašnji ministar turizma Pavle Radulović.

Podgorička kompanija Rokšped, u vlasništvu porodice Stanaj, kupila je od Ulcinjske rivijere hotel Galeb za 5,75 miliona eura 2006. godine i obavezala se da u rekonstrukciju za dvije godine uloži oko 15,4 miliona eura. Hotel je srušen 2008. godine, a na tom mjestu, nedaleko od Starog Ulcinja, sada je parking.

Prema izvještaju Sekretarijata za razvojne projekte za 2013. godinu, prvo je problem bilo kašnjenje lokalne uprave i planskih dokumenata, a zatim Rokšped nije imao novca, pa je 2016. pokrenut sporazumni raskid ugovora.

Ispostavilo se da je Rokšped uzeo kredit kod NLB Banke koja je stavila hipoteku na zemljište, od 2,5 miliona eura, što je 2017. provjeravalo Specijalno državno tužilaštvo. U novembru 2017. podnijete su krivične prijave protiv više državnih i lokalnih funkcionera, zbog sumnje da su prilikom prodaje Galeba oštetili državu za više od milion eura.

Na kraju su optuženi samo direktor i službenica ulcinjskog katastra, Dževdet Čaprić i Smilja Šunjevarić i bivši notar Anđelko Milošević, a suđenje je u toku.

Rokšped se u septembru prošle godine, nakon što je bivša vlada povukla tužbu protiv kompanije, upisao kao vlasnik parcele na kojoj je bio Galeb, a zatim je početkom marta oglasio prodaju.

 
JADRAN – GMIZAVCI  I  PTICE JEDINI GOSTI
 

Ugovor o 30-godišnjem zakupu 25 hiljada metara kvadratnih na poluostrvu Ratislava (Suka) Morsko dobro je 2008. godine zaključilo sa preduzećem Star of Montenegro, čiji je vlasnik „Montenegro 2000 consulting and development company“, (osnivač Danilo Durutović), a preostalih pet odsto ima Morsko dobro, po osnovu ustupanja prava korišćenja i novčanog uloga.

Cijena zakupa lokacije nekadašnjeg hotela Jadran, koji je srušen u zemljotresu, 1979. godine iznosi euro po kvadratu, a zakupac se obavezao da će investirati 33 miliona eura.

Radovi nijesu počeli ni nakon tri aneksa ugovora, niti preseljenja 13 porodica koje su tu živjele poslije zemljotresa 1979. godine

Iz Morskog dobra su za CIN-CG kazali da je pred Privrednim sudom u toku postupak za raskid ugovora, plaćanje naknade za korišćenje morskog dobra i oslobođenja-predaje ovog prostora. Potvrdili su da postoji interesovanje novih investitora iz Albanije.

Ostaci hotela vidljivi su ispod gustog šiblja, koje se spušta u more. Mjesto sa kojeg se pruža pogled na Stari grad i Malu plažu koristi se kao parking.

SRUŠILI LIDO A GRADILI BI U BUDVI

Kompanija Capital estate Budva je 2006. godine kupila Lido i bungalove za 10,8 miliona eura i obavezala se da investira skoro 38 miliona eura za tri godine.

Objekat je srušen, bungalovi ruinirani, a ispred recepcije parkiran je traktor koji koristi nekoliko preostalih radnika.

Capital estate, čiji je vlasnik ofšor kompanija Felixport enterprises sa Kipra, a izvršni direktor Dragan Lučić, je 2012. godine odustao od gradnje hotela na Velikoj plaži, navodno zbog zagađenja obližnje Port Milene i ponudio da gradi na novoj lokaciji, ali u Budvi.

Kompanija je o izgradnji hotela Lido pregovorala sa grupacijom Karisma, koja je zakupila hotele Belvi i Olimpik na Velikoj plaži. Iz Karisme nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome, a ranije su za „Vijesti“ rekli da su pregovori obustavljeni zbog korona krize.

Iz Opštine Ulcinj nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa srušenim hotelima.
 
OD FJORDA - LEDINA 

Kotorski hotel Fjord, koji je izgrađen 1986. godine, kroz masovnu vaučersku privatizaciju, preko Eurofonda dopao je kompaniji Alfa invest Veselina Barovića. Zatim je 2005. godine prodat kroz stečaj irskim biznismenima Luisu Magvajeru i Majklu Fingltonu koji su ga preko firme New Fjord Development, platili 5,5 miliona eura.

Novi vlasnici su se posvađali pa su u postupku stečaja podnijeta tri plana reorganizacije. Prihvaćen je predlog New Fjord developmenta pa je početkom 2013. prekinut stečaj.

Megvajer je, kako su objavili mediji, krajem prošle godine poslao pismu kabinetu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića u kojem je naveo da mu je oteta imovina i da smatra da u Crnoj Gori djeluje “organizovana stečajna mafija i sprega povezanih stranih i domaćih biznismena, advokata i političara”, koja mu je “nanijela štetu od najmanje 12,4 miliona eura”. Optužio je i bivšeg ministra Branimira Gvozdenovića za traženje milionskog mita, što ovaj demantuje.

„…Javnosti je poznato da sam 2019. godine, odmah nakon što je ova laž plasirana, Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbu protiv njega, tražeći sudsku zaštitu od lažnih podmetanja i izrečenih neistna. Tada, kao i sada, čudi me da mediji koji su ove klevete prenijeli, nijesu našli za shodno da provjere kredibilitet 'irskog biznismena' jer bi se, na taj način, lako razumjelo o kakvom profilu čovjeka se radi“, rekao je Gvozdenović za CIN-CG.

Iz SDT-a nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG šta su preduzeli povodom optužbi Megvajera.

Novi vlasnik hotela Fjord 2018. godine postala je podgorička kompanija Boka Bay Investment, čiji su vlasnici Orhan Pelinković iz Bara i GB-Act group. Na sajtu Act group je hotel Fjord predstavljen kao projekat u toku koji će imati pet zvjezdica.

Novi vlasnik je srušio hotel i najavio radove krajem prošle godine, ali oni još nijesu počeli. Iz  kompanije Act group nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto kasne.

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić za CIN-CG kaže da su jako zainteresovani da na mjestu Fjorda dobiju hotel sa pet zvjezdica i smtraju da bi zbog nadležnosti „država trebalo da uzme učešća u praćenju i brzini realizacije tog projekta“.
 
HERCEG NOVI POSLIJE VEKTRE NEMA VELIKIH HOTELA
Slučaj HTP Boka, koja je 2007. godine prodata, kompaniji Vektra Dragana Brkovića završio je u tužilaštvu. Početkom februara SDT je ocijenio da je za oko 50 miliona eura država oštećena zbog nepoštovanja ugovora o kupoprodaji.

Iz SDT-a su za CIN-CG rekli da je predmet u fazi izviđaja u toku vještačenje. Rekli su i da je za Vektra Boku formirano nekoliko predmeta i da je u jednom sačinjena službena zabilješka.

Kupoprodajni ugovor sa Vektrom Montenegro, kojoj je prodat većinski paket akcija državnih fondova (59,4 odsto), potpisan je u decembru 2007. godine. HTP Boka je prodata za 22,2 miliona eura, a kupac se obavezao da u roku od tri godine investira 50 miliona eura.

Na štetnost ugovora su godinama upozoravali iz dijela javnosti i NVO sektora, kao i sindikata preduzeća, ukazujuću da je kupcu omogućeno i da prodaje nekretnine Boke čija vrijednost ne prelazi 30 odsto ukupne knjigovodstvene vrijednosti.

Iz Opštine su za CIN-CG rekli da je Vektra Boka do sada prodala poslovni prostor bivše Službe računovodstva, glavnu Autobusku stanicu i drugu imovinu. Brković je 2018. godine tražio od Savjeta za privatizaciju saglasnost za prodaju hotela Plaža, Igalo, Tamaris i starog hotela Boka, ali je nije dobio.

Umjesto Tamarisa sada je neuređeni parking, a Igalo i Plaža su ruine.

Opština Herceg Novi je 2010. godine usvojila urbanističke projekte za Tamaris i Plažu. Zemljište na kojem se nalazi hotel Igalo je pod sudskim sporom, jer porodica Acović traži povraćaj nacionalizovanog zemljišta.

Pred skupštinskom Komisijom za kontrolu privatizacije, koja se ovim bavila više puta, Brković je u aprilu rekao da će tužiti državu ako imovinu Boke ne oslobodi tereta restitucije i ne riješi radne sporove iz pretprivatizacionog perioda. On tvrdi da su mu ti podaci bili sakriveni, što je predsjednik tenderske komisije Predrag Nenezić demantovao.

Privredni sud je nedavno pokrenuo predstečajni postupak za Vektra Boku, kao uvod u klasični stečaj.

Iz Opštine Herceg Novi za CIN-CG kažu da je prethodna Vlada štitila interese kupca, a Privredni sud mu je kroz plan reorganizacije omogućavao nastavak lošeg poslovanja.

Brkovićeve kompanije godinama su među najvećim poreskim dužnicima.
 
NA HORIZONTU NEMA GRADNJE

Nova lokalna vlast u Tivtu nije, kako su kazali za CIN-CG do detalja upoznata sa razlozima kašnjenja izgradnje novih hotela umjesto srušene Mimoze u centru grada i Plavih horizonata u uvali Pržna, ali su pokrenuli neke razgovore.

Mimoza je poslovala u sklopu istoimenog hotelsko-turističkog preduzeća čije je akcije država prodala 2002. godine preduzeću Irva Beograd, Đorđija Nicovića, za svega 400 hiljada eura, uz obaveznu da ulaganjem 2,5 miliona eura dostigne većinski paket akcija od 51 odsto. 

HTP Mimoza je hotel Mimozu prodala 2015. godine za 6,5 miliona eura firmi Mimoza Group iz Tivta, čiji je direktor bila ukrajinske državljanka Anastasija Lašmanova koja je ubijena u Kotoru 2018. godine. Sadašnji vlasnici Mimoza group, prema podacima iz CRPS su Lilia Kail (75 odsto) i Blagoje Peković (25 odsto), dok je osnivač ruski biznismen Aleksander Zadorin, a mediji spekulišu da iza svega stoji Valerij Zadorin, vlasnik kompanije Aroma, jedne od najvećih za trgovinu luksuznim proizvodima u Rusiji.

Ministarstvo održivog razvoja je izdalo urbanističko tehničke uslove za kondo-hotel sa apartmanima za prodaju krajem 2015. godine u kojem piše da “ukoliko se investitor odluči, postojeći objekat se može srušiti i izgraditi novi po uslovima za planirane objekte.”

Najstariji tivatski hotel, izgrađen 1958. godine, srušen je 2016. i novi se još ne gradi.

Katarski državni investicioni fond Qatari diar je za oko 28 miliona eura od tivatskog HTP Primorje 2010. godine kupio hotel Plavi horizonti i oko 240.000 kvadrata zemljišta. Najavljeno je ulaganje od 250 miliona eura u novi kompleks koji je trebalo da bude završen do septembra 2014.

Hotel je srušen 2011, a prema podacima sa sajta kompanije, planirana je gradnja rizorta sa luksuznim hotelom, klubom na plaži, više od 140 rezidencijalnih vila...

Nakon informacija da Qatari Diar odlazi iz Crne Gore zbog neriješenih imovinskih sporova, Vlada je u septembru 2014. godine donijela odluku o eksproprijaciji zemljišta. Prema nezvaničnim informacijama, Katarci su očekivali da će im i mještani prodati zemljište, što je nekoliko njih odbilo.

“Realizacija projekta uslovljena je okončanjem sudskih postupaka u vezi sa parcelama čiji status još nije regulisan”, piše u Vladinoj Informaciji iz 2019. godine uz objašnjenje da su parcele u suvlasništvu fizičkih lica koja osporavaju pokrenutu eksproprijaciju.

Krajem 2019. godine saopšteno je da je tadašnji premijer Duško Marković razgovarao je u Londonu sa Katarcima i da su prevaziđeni problemi.

Katarci nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto kompleks još nije izgrađen i kada će početi gradnja.

...

Rekonstrukcija ničega u Petrovcu

Ogromna konstrukcija betona i čelika nikla je na obali u Petrovcu, na mjestu gdje je nekada bio hotel Oliva, simbol početka modernog turizma koji je srušen u zemljotresu 1979. godine.

Soliteri planiranog kompleksa započeti 2012. godine, koji su promijenili i mikroklimu i stanovnicima naselja Brežine oduzeli pogled na more, rezultat su ugovora o zajedničkom ulaganju Budvanske rivijere i kompanije Euromix trade Miloša Perovića, koji u blizini posjeduje hotel Rivijera.

Mještani i predstavnici tadašnje opozicije uzalud su ukazivali da je gradnja nezakonito dozvoljena kao rekonstrukcija objekta koji nije ni postojao.

Ugovorom iz 2011. predviđeno je da 48 od 269 smještajnih jedinica u Crystal Rivieri dobije Budvanska rivijera, kao i odvojeni hotel Crystal Palas.

Rok za završetak bio je krajem 2016, ali je Crystal Palas završen 2019, i postao je dio hotela Palas, dok je Crystal Riviera zaustavljena na grubim radovima.

Iz kompanije Euromix kašnjenje pravdaju problemima zbog manjkavosti katastra podzemnih instalacija, pogrešno postavljenog strujnog kabla...

Iz Budvanske rivijere su za CIN-CG rekli da je preostali dio objekta obavezan da završi Euromix koji ih je obavijestio da je praktično okončao pregovore sa partnerom koji je spreman da završi radove.

Objašnjavaju da će se na kraju izgradnje preostalog dijela projekta, shodno ugovoru, napraviti konačan obračun u odnosu na ukupno izgrađene površine i da su počeli proceduru za preuzimanje i dijela koji im pripada prema ugovoru.

Gvozdenović: Nije bilo planova ali ni novca

Poslanik DPS-a i bivši ministar turizma Branimir Gvozdenović za CIN-CG kaže da ne misli da su investitori željeli da naprave stanove za prodaju i da zbog toga nijesu poštovali obaveze.

„Mislim da nije to bio slučaj, s obzirom da ni na jednoj lokaciji nije došlo do promjene namjene u planskim dokumentima koja bi eventualno dala za pravo investitorima da koriguju svoje investicione ambicije“, tvrdi Gvozdenović.

U nekim slučajevima, kaže on, investitori su precijenili svoje mogućnosti ili nisu uspjeli da obezbijede novac, a često je problem bio nedostatak planske dokumentacije ili neriješena imovinsko-pravna ili druga pitanja.

Objašnjava da su nastojali da riješe problem i pomognu investitoru, prije „rigidnog posezanja za raskidom ugovora“.

„Negdje je takav pristup dao rezultat, negdje nije. Naravno, naše zadovoljstvo rezultatima bi bilo još veće da 'ispada' poput Galeba, Fjorda, Tamarisa... nije bilo. Moguće da je, u nekim situacijama, trebalo da dodatno insistiramo na ugovorenom investicionom programu, po cijenu raskida ugovora. No, treba imati u vidu da bismo se, tako, možda samo vratili na početnu poziciju, a problem bi i dalje postojao“, rekao je Gvozdenović.

Uništeni simboli Žabljaka 
 
Turistička ponuda Žabljaka, kao centra zimskog turizma, značajno je oslabljena nakon zatvaranje tri velika hotela – Planinka, Jezera i Durmitor, što za CIN-CG potvrđuje i predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević.

Taj hendikep se, kaže, posebno ističe kada se organizuju sportska takmičenja, pa se jedna ekipa mora smjestiti u više hotela.

Hotele Jezera i Žabljak, dio imovine Ski centra Durmitor, kupila je 2004. godine kompanija Hotel Management Aktiengesellschaft iz Lihtenštajna, biznismena Sava Kujundžića, koja je u Crnoj Gori osnovala preduzeće Hotel menadžment Durmitor.

Kupac nije obnovio Jezera koje je platio 1,5 miliona eura, a obavezao se da u rekonstrukciju za tri godine uloži 3,9 miliona. Presudom Privrednog suda 2016. godine ugovor za taj hotel je raskinut. Bivša vlada je kupcu dala još jednu šansu, nakon što se aneksom ugovora obavezao da za pet godina uloži 3,2 miliona eura, ali ni poslije toga ništa nije rađeno.

Hotel Planinka, koji je takođe nekada pripadao Ski centru Durmitor, prodat je krajem 2005. godine konzorcijumu kojeg su činili HLT fond i HTP Primorje Tivat. 

Kupac nije ispunio obavezu da investira oko 8,7 miliona eura, pa je ugovor raskinut, što je poslije Privrednog potvrdio i Apelacioni sud krajem 2017. godine. Hotel bi trebalo da se vrati u stečajnu masu Ski centra Durmitor.

Samo 18 hotela ima pet zvjezdica

U Crnoj Gori je 2019. godine, prema podacima Monstata, bilo ukupno 403 objekta kolektivnog smještaja (hoteli, pansioni, moteli, turistička naselja, odmarališta, hosteli, kampovi i sl), sa oko 20,8 hiljada smještajnih jedinica i 48,7 hiljada kreveta. Od toga samo 18 ima pet zvjezdica i ukupno 2,86 hiljada kreveta.

Hrvatska je, na primjer, prema podacima njihovog Ministarstva turizma, na kraju 2019. imala 784 hotela sa 122.568 kreveta, a 44 sa pet zvjezdica.

Crna Gora je 2006. imala 25,6 hiljada soba i 65 hiljada kreveta u kolektivnom smještaju, što znači da se broj smještajnih kapaciteta smanjio. Da je desetak ruiniranih i srušenih hotela u funkciji, ukupan broj soba bio bi veći za najmanje 1.500, a investitori su najavljivali povećanje kapaciteta i do šest puta.

Durmitor se gradi

Hotel Durmitor je kupila kompanija Adriatic properties, grčkog biznismena Petrosa Statisa 2016. godine za 650 hiljada eura i srušila ga dvije godine kasnije.
Hotel je imao prepoznatljiv izgled i inicijativa za zaštitu kao nepokretnog kulturnog dobra koju je Expeditio podnio u aprilu 2013. godine bila je prihvaćena, o čemu su, prema riječima Aleksandre Kapetanović, dobili dopis Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Vještaci, koje je angažovala Statisova kompanija, dali su mišljenje da stari hotel ne bi izdržao rekonstrukciju i da ga treba srušiti. CIN-CG je ranije objavio da je Uprava je uvažila mišljenje vještaka i odustala od zaštite hotela.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Građevinska kompanija za koju je radilo šestoro povrijeđenih radnika zvanično ima samo troje zaposlenih Kada dođe do povređivanja radnika angažovanog bez ugovora, odgovornost postaje krivična, upozoravaju sagovornici CIN-CG

Šestorica albanskih državljana koji su 18. maja povrijeđeni na gradilištu nadomak Podgorice, bili su angažovani “na crno”, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Uprave za inspekcijske poslove (UIP).
Uzrok povreda albanskih radnika, prema nalazima UIP, bio je pad sa visine, kada su popustili podupirači prilikom izlivanja betonske ploče na građevini u naselju Kuće Rakića, koje se nalazi na granici Glavnog grada i Opštine Tuzi. Nije poznato što se tačno gradilo i koje je površine bila ploča.
Od šestoro radnika, tri su teško, a tri lakše povrijeđena.
Iz UIP su kazali da je riječ o "višestrukim povredama koštano-mišićnog sistema (leđa, ruke, noge, facijalne kosti…)“.
Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG, radnici su u međuvremenu napustili Klinički centar Crne Gore, gdje su bili smješteni.

Državni tužilac podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Vukas Radonjić kazao je za CIN-CG da je "formiran krivični predmet u kojem je u toku izviđaj” i pojasnio da se u ovom trenutku utvrđuje da li je učinjeno neko od krivičnih djela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine, kao posljedica umišljaja ili nehata učinioca.
Propusti investitora ili izvođača na gradilištu zbog kojih je došlo po povređivanja radnika smatraju se teškim krivičnim djelima protiv opšte sigurnosti, za šta su, prema Krivičnom zakoniku, predviđene kazne šest mjeseci do pet godina zatvora.
"U dosadašnjem toku postupka je utvrđeno da je vlasnik objekta kompanija 'Dadi export' DOO iz Podgorice, a da je izvođač radova privredno društvo 'CG Gradnja' DOO. Sve ostale odlučne činjenice se utvrđuju,“ kazao je Radonjić.
Ni investitor ni izvođač nisu odgovarali na pitanja CIN-CG o statusu radnika. Iz “Dadija” su “Vijestima” nakon nezgode tvrdili da objekat nije njihov.
Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma su za CIN-CG rekli da je urbanističko-građevinska inspekcija tada izvršila kontrolu objekta u naselju Kuće Rakića, zabranila dalje izvođenje radova i zapečatila gradilište. Prilikom obilaska, novinari CIN-CG su u četvrtak primijetili vatru iz unutrašnjosti zidina objekta, ali ne i radnike, ili mašine.
Djelatnost podgoričke firme “Dadi export” je trgovina na malo tekstilom u specijalizovanim prodavnicama. Kompanija je Upravi prihoda za prošlu godinu prijavila gubitak u poslovanju od tri miliona eura. Imaju ukupno 117 zaposlenih.
“CG Gradnja” je prošlu godinu završila profitom od 41 hiljadu eura, dok je Upravi prihoda prijavljeno svega troje zaposlenih.
Iz UIP su za CIN-CG precizirali da povrijeđeni albanski državljani “nijesu imali status zaposlenih”.
Prema zakonskoj definiciji, zaposleni je lice koje radi kod poslodavca po osnovu ugovora o radu, uključujući lice koje se osposobljava za rad i pripravnik, kao i svako lice koje po bilo kom pravnom osnovu obavlja rad kod poslodavca.
Ovaj slučaj još jednom je ukazao na problem velikog broja radnika na crno na crnogorskim gradilištima.

Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskom materijala Nenad Marković kazao je za CIN-CG da je njihova studija, koju su radili u saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada (MOR), pokazala da je 30 odsto radnika u građevinarstvu angažovano bez ugovora o radu. To znači da na zvanično prijavljenih 8,5 hiljada radnika, koliko ih je prema Monstatu, ima još oko tri hiljade neprijavljenih.
“Praksa angažovanja radnika u građevinarstvu bez ikakvog ugovora o radu je široko rasprostranjena i postoji i kod malih, ali i kod velikih kompanija. Na crno se angažuju i domaći i strani radnici. Za poslodavca to postaje ozbiljno tek kada se desi neka nesreća kao ova u Tuzima, kada više nisu u pitanju simbolilne novčane kazne, već krivična odgovornost”, kazao je Marković.
Koordinatorka projekta Udruženja zaštite na radu (UZNR) Đina Janković kazala je za CIN-CG da bi borba protiv nelegalnog i neprijavljenog rada trebalo da se tiče svakog građanina Crne Gore, jer “svaki euro utajenog poreza znači manja ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu, javne usluge i sve ono što čini jednu zemlju dobrim mjestom za život”.
“Posljedice toga su višestruke i negativne za sve: za državu to su umanjeni prihodi budžeta i fondova socijalnog osiguranja, za privrednike koji poštuju zakon to je izloženost nelojalnoj konkurenciji i smanjenju tržišta, za radnike angažovane kroz rad na crno to je nezaštićenost - bez socijalnog osiguranja, bez pravne zaštite, bez primjena mjera zaštite i zdravlja na radu,” rekla je Jankovićeva.
Propisane kazne za rad bez zaključenog ugovora iznose od 2.000 do 20.000 eura za firmu, od 200 do 2.000 eura za odgovorno lice u firmi, dok su za preduzetnike kazne od 500 do 6.000 eura. Na 500 eura mjesečne neto zarade poslodavac treba da plati još oko 330 eura raznih dažbina. Tako, za desetak neprijavljenih radnika samo u jednom mjesecu može imati veću uštedu, od iznosa moguće kazne.
Važno mjesto u radu na crno, prema riječima Janković, zauzima i lažna prijava zaposlenih gdje se dio primanja dobije “na ruke”, a dio je plaćen regularno.
Iz Inspekcije rada su saopštili da nemaju podatak koliko su inspektori otkrili slučajeva rada na crno u građevinarstvu, jer njihov sistem elektronskih evidencija ne podržava razvrstavanje nepravilnosti po djelatnostima. Jedino znaju da se 14 odsto ukupnih nepravilnosti iz oblasti radnih prava i zaštite na radu odnosi na građevinarstvo.
U 2019. godini otkrili su ukupno 1.981 radnika “na crno”, od čega 1.296 stranaca. Nakon naloga inspektora za 603 radnika je regulisan radni odnos, odnosno za trećinu otkrivenog broja. Prošle godine su otkrivena 483 radnika bez ugovora, od čega je bilo 337 stranaca. Poslodavci su nakon naloga inspektora regulisali radni odnos sa 144 radnika. Iz Inspekcije su naveli da je do pada broja otkrivenih radnika na crno u 2020. godini došlo zbog smanjenje privredne aktivnosti usljed pandemije izazvane virusom korona.

Janković navodi da oni ne raspolažu pravim informacijama o broju povreda, jer se znatan dio ne prijavljuje - najčešće u slučajevima kada radnik nije bio radno angažovan po osnovu ugovora o radu. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana. Strah od gubitka posla je, kaže Janković, najveći uzrok neprijavljivanja povrede kada do nje dođe.
Ona je dodala da inspektori rada rijetko obilaze gradilišta na kojima se izvode takvi mali građevinski projekti.
Predsjednik Sindikata građevinara Nenad Marković kaže da radnici angažovani na crno koji se povrijede na gradilištu za eventualna obeštećenja zbog povreda i gubitka radne sposobnosti, mogu da tuže poslodavca, ali da je to teško dokazati i u redovnoj proceduri, a naručito ako su stranci.
“Poslodavci imaju obavezu plaćanja osiguranja od povrede na radnom mjestu za zvanično angažovanog radnika, ali ona je minimalna i nije dobro definisana. Poslodavci to koriste i radnike osiguraju na najmanju moguću premiju, kako bi uštedjeli novac. Tako je ovakav način osiguranja od povreda za par eura obesmišljen i treba da se mijenja, jer ne pokriva ni minimum štete koju radnik može da ima u slučaju povreda. Imamo iskustva iz EU, gdje se to radi na kvalitetniji i obimniji način i koji ćemo i mi morati da primjenjujemo”, kazao je Marković.
On je naveo da su do sada, prema njihovim iskustvima, postojale velike građevinske kompanije sa političkom pozadinom koje su inspektori izbjegavali.
“Nadam se da će nova praksa biti drugačija. Jedino neselektivne kontrole svih građevinskih kompanija uz pooštravanje mjera i kazni mogu konačno uvesti red u ovu oblast. Većina onih radnika koji su i prijavljeni osigurani su tek na minimalac. Država gubi ogromne prihode, a radnici ugrožavaju svoj život i zdravlje”, istakao je Marković.

Nekad je i jezik barijera

Iz Uprave policije su za CIN-CG kazali da su po saznanju za događaj u Kućama Rakića na lice mjesta izašli službenici Stanice kriminalističke policije za krim-tehniku i uviđaje, kao i službenici Jedinice kriminalističke policije za suzbijanje požara, eksplozija i havarija Centra bezbjednosti Podgorica. Uviđaj je urađen po instrukcijama sudskih vještaka građevinske struke i zaštite na radu.
U posljednjih godinu i po, ovo je druga kolektivna povreda zabilježena na crnogorskim gradilištima.
Usljed rušenja mosta u izgradnji na obilaznici oko Rožaja, krajem decembra prošle godine teško su povrijeđena tri radnika. Osnovno državno tužilaštvo iz Rožaja je sredinom marta podnijelo krivične prijave protiv četiri firme i sedam direktora i odgovornih inženjera. Osumnjičeni su za teško krivično djelo protiv opšte sigurnosti.
Pad sa visine, kako je CIN-CG objavio sredinom novembra, uzrok je tri od četiri smrti građevinskih radnika koji su stradali za deset mjeseci prošle godine godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom države.
Prema podacima predsjednika Sindikata sa terena, ni registrovani radnici nemaju dovoljno obuke za zaštitu na radu, a kod radnika angažovanih na crno o tome nema ni govora.
“Nekada je većina radne snage u građevinarstvu dolazila iz Bosne i Hercegovine i Srbije, ali oni sada mogu lakše da odlaze na rad u zapadnu Evropu za veće plate i kvalitetnije uslove rada. Tako, naši poslodavci sada većinom angažuju radnike iz Albanije, Kosova i Turske. Zato se na gradilištu i prilikom organizovanja rada i eventualnih obuka o zaštiti na radu javlja i problem jezičkih barijera”, kazao je Marković

Miloš RUDOVIĆ
Goran KAPOR

U sudovima čeka više stotina slučajeva, kako bi se ustanovila praksa i na osnovu pravosnažnosti jedne donosile druge presude. Država bi zbog kršenja ljudskih prava mogla da plati milione eura odštete i sudskih troškova

Crnogorska Vlada povrijedila je pravo na privatan život sedamdesetšestogodišnjeg Bjelopoljca Žarka Boškovića, jer je u martu prošle godine, dok je bio u kućnoj samoizolaciji, objavila njegove lične podatke – ime, prezime i adresu.

To je prvostepena presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju, kojom je djelimično usvojena tužba, prve od nekoliko stotina koje su istim povodom crnogorskim sudovima pristigle u proteklih deset mjeseci.

Bjelopoljac je državu tužio tražeći simboličnu nadoknadu od 200 eura, a prvostepeni sud je obavezao Vladu da mu plati upola manje na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života. Njegov advokat je najavio žalbu.

Država bi, zbog objavljivanja spiskova osoba u samoizolaciji, za odštetu i troškove parnica mogla da izgubi milione eura iz budžeta. Ustavni sud u julu prošle godine utvrdio da je Vlada prekršila pravo na privatnost. Odštetni zahtjevi, prema saznanjima “Vijesti”, pojedinačno iznose i do 3.000 eura.

Precizni podaci koliko se osoba našlo na spisku od 21. marta kada je Vlada objavila prva imena do 7. maja prošle godine, kada ga je povukla sa zvaničnog sajta, ne postoje. Prema podacima Uprave za inspekcijske poslove od sredine marta do 24. aprila više od 10.000 osoba je dobilo rješenje o obaveznoj samoizolaciji, ili karantinu. Akcija za ljudska prava (HRA) navodi da je prva lista sadržala više od 1.000 imena i da su objavljeni lični podaci najmanje 2.000 osoba.

“Neki izvori tvrde da je lista sadržavala i više od 6.000 imena”, objavila je HRA, pozivajući se na tekst portala ZDNet, 27. marta prošle godine, pod nazivom “Ova malena država objavljuje imena i lokacije građana u karantinu”.

Osuda nezakonite objave ličnih podataka našla se i u izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za prošlu godinu. Ovo, međutim, nije jedini slučaj povrede prava na privatnost građana tokom pandemije Covida-19. Početkom aprila prošle godine u javnost je dospio spisak na kom su podaci 62 osobe iz Podgorice oboljele od koronavirusa i njihovi matični brojevi. Zbog toga je procesuiran, u međuvremenu i prvostepeno oslobođen, samo jedan zaposleni u podgoričkom Domu zdravlja. Iako je i Osnovni sud, u toj oslobađajućoj presudi od kraja prošlog mjeseca, tvrdio da Institut za javno zdravlje (IJZ) nije zakonito obrađivao podatke, niko od odgovornih iz te ustanove i Doma zdravlja nije procesuiran zbog toga.

Zastoj u sudovima, jer čekaju “obrazac”

Zbog objavljivanja spiskova imena osoba u samoizolaciji, podgoričkom Osnovnom sudu, kako su potvrdili “VIjestima”, podnijeto je 206 tužbi kojima se traži naknada nematerijalne štete za pretrpljene i buduće duševne bolove, radi povrede prava ličnosti, prava na privatnost, prava na zaštitu podataka o ličnosti i prava na poštovanje ličnog i porodičnog života. Bjelopoljskom sudu podnijeto je 59. a iz Osnovnog suda u Baru “Vijestima” je rečeno da je u radu osam predmeta, sa ukupno 10 tužilaca.

Uz potvrdu da je jedan predmet (očigledno tužba Boškovića) prvostepeno okončan 18. maja djelimičnim prihvatanjem zahtjeva, predsjednik bjelopoljskog suda Radule Piper rekao je za “Vijesti” da je određen zastoj ostalih 58 postupaka, dok se prvi pravosnažno okonča.

Iz podgoričkog Osnovnog suda “Vijestima” su kazali da je “u većini predmeta, određen zastoj postupka, do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu ovog suda P.br. 3757/20”.

To znači da i ovaj sud koristi zakonsku mogućnost da se, nakon pravosnažnosti u jednom slučaju, odredi sudska praksa po kojoj će se odlučivati i u ostalim postupcima.

“Ako je sudu podnesen veći broj tužbi u kojima se tužbeni zahtjevi zasnivaju na jednakom ili sličnom činjeničnom stanju i istom pravnom osnovu, sud može nakon prijema odgovora na tužbe na osnovu jedne tužbe sprovesti postupak, a sa ostalim postupcima zastati do pravosnažnosti presude donesene po tužbi na osnovu koje je postupak sproveden. Nakon pravosnažnosti presude… sud će u postupcima sa kojima je zastao odlučiti kao u toj pravosnažnoj presudi”, piše u Zakonu o parničkom postupku.

Advokatica Maja Živković kazala je “Vijestima” da su predmeti u kojima ona postupa u početnoj fazi i potvrdila da još nije uspostavljena sudska praksa o ovom pitanju.

„U radu su tri predmeta radi naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, preciznije zbog povrede prava na privatnost objavljivanjem ličnog imena i adrese lica koja se nalazilo u samoizolaciji, a do čega je došlo u martu 2020. godine. Nije mi poznato je li neki predmet pravosnažno okončan. Donedavno, nije bio “, kazala je Živković.

Ona je rekla da su odštetni zahtjevi od 2.000 do 3.000 eura.

„Još ne znamo kakvog će stanovišta biti sud kada je u pitanju visina koja se ima naknaditi, a ukoliko nađe da se radi o osnovanim zahtjevima“, pojasnila je Živković.

Pješčić: Prošla sam gore nego kriminalac

“Odluka Vlade da objavi moje ime i prezime i adresu i to pred sami kraj samoizolacije za mene je bio veliki teret, učinili su da se osjećam kao hodajuća zaraza i kriminalac, ali i krivom što sam došla u Crnu Goru kod roditelja”.

Tako studentkinja Matematičkog fakulteta u Beogradu Milica Pješčić opisuje za „Vijesti“ svoje iskustvo prije 13 mjeseci, kada su se njeni i lični podaci još nekoliko hiljada osoba našli na sajtu Vlade.

„Omogućiti svakom građaninu da zna ko ga od njegovih komšija i sugrađana nedisciplinom dovodi u opasnost“, glasila je poruka Vlade na Twitteru.

Pješčić je među prvima odlučila da tuži državu zbog kršenja prava na privatnost, tvrdeći da je pretrpjela i duševne bolove zbog postupka bivše Vlade.

„Poručila sam ljudima da se usude da tuže državu. Neko je usred pandemije našao da se igra sa ljudskim pravima. Ako je iz neznanja, ni to ne može da ih opravda. Od globalnog problema napravljena je igranka, sa mnogo propusta. Naša prava ne smiju da budu narušena, čak ni tokom pandemije“, istakla je ona.

Pandemija koronavirusa zatekla je Pješčić u Beogradu, a s obzirom da je nezaposlena i da je uveden lockdown (zaključavanje) odlučila je da se na neko vrijeme vrati kući, u Nikšić.

„Danima sam se interesovala za avion kojim treba da dođemo kući. Nekoliko puta sam bila u ambasadi Crne Gore i rečeno mi je da prevoz ne postoji, iako su ljudi znali da će biti let i nekoliko dana ranije rezervisali mjesto. Dva sata prije polijetanja pozvali su me iz ambasade da mi kažu da, odjednom, ima let. Nisam se ni spakovala, ostavila sam sve stvari u Beogradu i morala da plaćam stan šest mjeseci, jer nisam stigla da ga otkažem. Nije mi jasno kako su bili neobaviješteni. Ponijela sam samo duksericu i knjige. Nisam htjela da ostanem sama u Beogradu i trošim novac roditelja koji nije nimalo lako zaraditi. Već pri polasku u Crnu Goru mi je nanesena šteta“, ispričala je Pješčić „Vijestima“.

Ona je kazala da se na aerodromu u Podgorici nikome nije bilo jasno po kojim kriterijumima se određivalo ko će da bude poslat u karantin, a ko u kućnu samoizolaciju.

„Sačekao nas je čovjek u zaštitnom odijelu, pitao da li imam temperaturu, kašljem li i da li sam dobro. Htjela sam da idem kući, nisam imala odjeću i neophodne stvari. Inspektor mi je napisao rješenje o samoizolaciji, koje sam uzela, ali nisam znala ko je potpisao dokument, jer je bilo nečitko. Naredne dane provela sam sama u sobi, bez ikakvog kontakta. Poštovala sam sve propisane mjere“, kazala je Pješčić.

Trinaestog dana, pred isticanje rješenja o samoizolaciji, objavljeno je njeno ime i prezime i adresa na sajtu Vlade.

„Jako me je povrijedilo to što neko prstom upire u mene. Osjećala sam se kao kriminalac i pitala zbog čega se javno ne objavljuju imena pedofila, silovatelja, ubica. Zašto ja, koja sam došla kod roditelja“, istakla je Pješćić.

Osjećala se, kaže, krivom i nepoželjnom i tvrdi da je Vlada uticala na njenu odluku da se nakon studija ne vrati u Crnu Goru.

“Učinjena nam je nepravda. Bolje su dočekivali kriminalce nego nas, studente iz Crne Gore“, kazala je ona.

Pješčić je rekla da je u samoizolaciji provela 28 dana, jer su je pred isticanje rešenja o samoizolaciji pozvali da joj uruče novo, na isti period.

„Nakon 14 dana htjela sam da se testiram na koronavirus, da platim ako treba, zvala, molila i nisu mi dozvolili. Nije bilo moguće da pođem da se testiram, ali ni da neko dođe kod mene i pregleda me. Htjela sam što prije da izađem iz samoizolacije, krenem na liječenje stanja koje se pogoršalo zbog nervoze, zatvorenosti. Drugo rješenje nisam htjela da preuzmem, da bi mi na kraju rekli da se smatra da su ga uručili“, rekla je ona.

Povrijeđena su joj, tvrdi, i vjerska prava, jer je za Vaskrs, 28. dana samoizolacije, imala potrebu da bude, ako ne u crkvi, onda bar sa porodicom.

Spisak zaraženih nezakonito slali mejlom

Zbog curenja spiska imena 62 osobe inficirane koronavirusom, pored toga što je krivično procesuirana jedna osoba, nije poznato da je neko od tih građana odlučio da tuži državu.

Osnovni sud oslobodio je prošlog mjeseca odgovornosti zaposlenog u podgoričkom Domu zdravlja Rada Milovića za neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podataka. On je sumnjičen da je kao službeno lice zaduženo da podatke o oboljelima od koronavirusa pošalje izabranim doktorima, putem vajbera to proslijedio i drugim osobama.

U presudi, u koju su „Vijesti“ imale uvid, podgorički Osnovni sud smatra da nije moguće utvrditi kako je spisak inficiranih osoba dospio u javnost, ali i tvrdi da su ovi podaci prethodno poslati brojnim osobama.

„U sadržini mejla nije naznačeno da se radi o ličnim podacima. Milović, koji radi u IT sektoru, i nije bio dužan da zna da se radi o ličnim podacima, već je zaista samo izvršavao nalog pretpostavljenog, koji, kako je i sam naveo, ne bi izvršio da je znao da će dovesti do pokretanja krivičnog postupka“, piše u presudi.

Sud je konstatovao da je na sajtu Vlade prethodno bio objavljen spisak osoba u samoizolaciji, kao dio kampanje „neka svako zna“, usljed čega bi i osobama koje se bave obradom ličnih podataka bilo zbunjujuće da li navedeni spisak zaista predstavlja lične podatke u tom trenutku ili ne.

„Upravljač zbirkama podataka, Institut za javno zdravlje, shodno članu 4 Zakona o zbirkama podataka u oblasti zdravstva, koji je, kako je navedeno u dopisu Fonda za zdravstveno osiguranje, imao mogućnost da ovaj spisak pošalje direktno kroz sistem Doma zdravlja, a ne da bude prosljeđivan između, kako je to očigledno slučaj, neodređenog broja osoba, što svakako ne predstavlja zakonit način obrade ličnih podataka“, navodi se u presudi.

Branilac Milovića, advokat Mladen Tomović, za „Vijesti“ je ocijenio da je tokom krivičnog postupka nesporno dokazano da su se posebne kategorije ličnih podataka slale putem e-maila, bez kriptozaštite, van informacionog sistema zdravstva, suprotno propisima.

Prekršen je, smatra, Zakon o zbirkama podatka u oblasti zdravstva, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, Pravilnik o načinu označavanja i zaštite posebne kategorije ličnih podataka, Zakon o informacionoj bezbjednosti, Uredba o mjerama Informacione bezbjednosti i Pravilnik o informacionoj bezbjednosti. On je kazao da su to učinili Institut za javno zdravlje i Dom zdravlja i prije nego što su uopšte ovakvi podaci dostavljeni Miloviću.

Tomović smatra da su navedeni podaci, ukoliko nije postojala trenutna ili trajna tehnička mogućnost za razmjenu podataka direktno kroz informacioni sistem, morali da budu označeni u svim fazama obrade kao „posebna kategorija ličnih podataka“ i isključivo dostavljeni osobama koje imaju ovlašćenje za njihovu obradu, nakon čega bi se „ručno“ unosili u zdravstveni karton pacijenta i to u posebno namijenjenim prostorijama.

Tomović je kazao da je jedna od najopasnijih vrsta nepravdi selektivna pravda. Niko od osoba koje su naložile objavljivanje ličnih podataka osoba na sajtu Vlade, kao ni od odgovornih u Agenciji za zaštitu ličnih podataka koji su dali saglasnost za to, nije procesuiran zbog nezakonite obrade, iako je Ustavni sud utvrdio da je odluka bila nezakonita i naložio uklanjanje spiskova sa veb stranice.

„Sa druge strane imamo događaj koji je nastao usljed spleta nehatnih okolnosti uzrokovanih nedostatkom procedura i protokola gdje se jedno lice, inkriminiše i krivično procesuira, što nesporno predstavlja diskriminaciju i selektivno tumačenje propisa koji se odnose na zaštitu ličnih podatka“, zaključio je on.

Samo Crna Gora i Južna Koreja

Evropska komisija u izvještaju o napretku za prošlu godinu ocijenila je da je kriza prouzrokovana pandemijom Covid-19 bolje istakla i izazove koji se tiču zaštite ličnih podataka, navodeći da je po odluci Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT - rasformiran krajem prošle godine) i pozitivnom mišljenju Agencije za zaštitu ličnih podataka objavljen spisak svih lica kojima je izrečena mjera samoizolacije. U izvještaju se konstatuje i da su taj spisak koristila privatna lica da kreiraju aplikaciju za mobilni telefon koja omogućava korisnicima da lociraju osobe u samoizolaciji.

Ovakav primjer nezabilježen je u evropskim zemljama, koje su kao i Crna Gora potpisnice Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Evropske konvencije o ljudskim pravima.

U Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Španiji i Francuskoj GSM podaci (o brojevima mobilnih telefona) su se koristili kako bi se znalo da li osobe kojima je određena samoizolacija, ili su inficirane, ostaju kod kuće.

Belgijski nedeljnik Le Vif uporedio je Crnu Goru sa Južnom Korejom, u kojoj je instalirana aplikacija “Corona 100m” zahvaljujući kojoj može da se zna da li se na manje od 100 metara od vas nalazi osoba koja je inficirana.

“Koreanci nijesu išli tako daleko da objave ime, prezime i adresu zaraženih lica. Mnogo bliže nama jedna zemlja se usudila: Crna Gora”, objavio je Le Vif početkom aprila prošle godine.

Ombudsman reagovao naknadno, kršen i kodeks novinara

Zaštitnik za ljudska prava i slobode nakon objavljivanja spiska osoba u samoizolaciji rekao je da “nema mogućnost da reaguje…” i da “ne može da se miješa u rad drugih nezavisnih i samostalnih organa”, misleći na Agenciju za zaštitu ličnih podataka (AZLP).

Ombudsman je dva mjeseca kasnije od Ministarstva javne uprave zatražio detaljnu istragu u slučaju internet stranice crnagorakorona.com, kako bi se spriječilo neosnovano miješanje u lične podatke pojedinaca. Tada je preporučeno i AZLP da u “svim budućim analognim situacijama djeluje proaktivno svojim mišljenjima i drugim aspektima djelovanja u cilju sprečavanja zloupotrebe ličnih podataka, kao i kontrole izrade i korišćenja sličnih web stranica”.

Na stranici crnagorakorona.com moguće je bilo locirati sve osobe u Crnoj Gori kojima je određena samoizolacija, na osnovu spiska koji je objavila Vlada.

Spiskove osoba u samoizolaciji objavljivali su i pojedini štampani i elektronski mediji. Na portalu Radio-televizije Crne Gore (RTCG) i dalje su dostupna saopštenja iz marta prošle godine o tome da je NKT objavio ažurirani spisak osoba o samoizolaciji, kao i linkovi koji vode do stranice Vlade. Ista situacija je i na portalima Pobjeda, CDM, Analitika, Antena M, Radio Jadran, Radio Skala… Regulatorna i samoregulatorna tijela nijesu reagovala na ove slučajeve povrede prava na privatnost građana.

Stigma košta 100 eura?

Advokat Miloš Kojović, branilac Žarka Boškovića čija je tužba prva uzeta u razmatranje u bjelopoljskom Osnovnom sudu, “Vijestima” je kazao da je na pravilan i zakonit način utvrđeno da je Vlada javnim objavljivanjem spiska povrijedila osnovna ljudska prava i slobode njegovog klijenta.

“I to pravo na privatnost i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, pa je u tom smislu sud obavezao Vladu da isplati iznos od 100 eura kao pravičnu naknadu. U tom dijelu izjavljena je žalba, jer smatramo da iznos od 100 eura nije srazmjeran samoj stigmatizaciji i zaziranju šire javnosti koju je trpio tužilac. Mentalno stanje mu je bilo narušeno, s obzirom na to da je to bio period kada je epidemija dostigla vrhunac, a kod građana se pojavio strah od prenošenja zaraze…”, kazao je advokat Miloš Kojović. U presudi, u koju su “Vijesti” imale uvid, piše da je Vlada povrijedila pravo Boškovića na privatan život, jer je bez njegove saglasnosti objavila ime i prezime, adresu i datum rješenja o samoizolaciji. Tužbeni zahtjev za iznos veći od dosuđenog nisu prihvatili, jer je Bošković saopštio da zbog spiska nije imao nikakve neugodnosti. Sudija Almir Muratović u presudi tvrdi da je bez uticaja na drugačije odlučivanje bilo to što je Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) za zarazne bolesti odluku o objavljivanju spiska donijelo uz saglasnost AZLP, ali i što je Vlada tvrdila da je cilj bio zaštita javnog zdravlja.

Ana KOMATINA

Značajan porast prihoda u farmaceutskoj i IT industriji, dok vlasnici hotela troše akumuliranu dobit da bi opstali. U IT sektoru osnovano 86 novih kompanija, a laboratorije dobro zaradile na PCR I drugim testovima

Farmaceutska, IT i medicinska djelatnost najveći su poslovni dobitnici na izmijenjenoj privrednoj mapi Crne Gore usred korona krize, dok je većina drugih privrednih grana pretrpjela značajne gubitke, poput trgovine, hotelijerstva, građevinarstva, saobraćaja, poslovanja sa nekretninama, prometa nafte i naftnih derivata, telekomunikacija...

To pokazuje analiza “Vijesti” iz izvještaja o prošlogodišnjem finansijskom poslovanju kompanija u Crnoj Gori.

Ova slika nije neočekivana, jer je globalna ekonomska kriza, koju opisuju kao najoštriju još od Velike depresije 1929. godine, zbir posljedica pandemije korona virusa.

Prihod u farmaciji veći 61,32 miliona eura

Farmacija je u Crnoj Gori uglavnom zastupljena kroz trgovinu ljekovima i preparatima i samo jednim pogonom Hemofarma za proizvodnju ljekova, a većina u ovoj oblasti bilježi rast prihoda i dobiti u prošloj godini.

Analiza kompanije "BI Consulting", provajdera poslovnih i bonitetnih informacija za projekat "100 najvećih u Crnoj Gori", pokazala je i da je u farmaceutskoj djelatnosti u 2020. godini ukupan prihod od prodaje u ovoj djelatnosti porastao sa 320,19 miliona na 381,51 miliona (19,10 odsto), dobit sa 12,72 na 16,39 miliona (28,85 odsto), a broj zaposlenih sa 1.786 na 1,960 (9,74 odsto)".

Podaci Monstata pokazaju da je u prošloj godini uvezeno medicinskih i farmaceutskih proizvoda za 116,377 miliona, što je rast od 8,3 odsto u odnosu na godinu ranije kada je ta vrijednost bila 107,409 miliona.

Vodeća kompanija u ovoj djelatnosti "Glosarij", koji se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima, prošle godine je prihodovala 84,32 miliona, 12 odsto više u odnosu na godinu ranije kada je imala 74,71 miliona. Iskazana dobit firme bila 3,73 miliona i povećana je za šest odsto u odnosu na 2019.godinu kada je ostvareno 3,49 miliona.

Iz "Glosarija" za "Vijesti" tvrde da na njihovo poslovanje tokom 2020. godine nije uticala pandemija Covid -19.

"Poznato je da se radi o virusnoj infekciji za koju još nijesu pronađeni efikasni ljekovi. Takođe, nismo prometovali vakcine, jer se to za Covid-19 ne radi preko veledrogerija, već je država direktno vršila nabavku i distribuciju. U dijelu prodaje vitamina i dijetskih suplemenata zabilježili smo par procenata porasta prodaje, a ukupni rast je ostvaren iz povećanog asortimana usluga i opreme" istakli su “Glosarija”.

Korona je pospješila korišćenje suplemenata sa dodatkom vitamina C, D, cinka i magnezijuma, međutim do podataka o toj potrošnji “Vijesti” nijesu mogle doći. Iz Instituta za ljekove i medicinska sredstva su objasnili da nijesu nadležni za nabavku ljekova i medicinskih sredstava. Iz državne kompanije Montefarm, koja je veledogerija i ima 55 apoteka potvrdili su veliku tražnju „značajnog broja suplemenata koji blagotvorno djeluju na imuni sistem“ ne navodeći konkretne iznose.

„Među najtraženijim preparatima bili su svakako vitamin C, zatim proizvodi koji u svom sastavu sadrže minerale cink i selen i njihova potražnja se višestruko uvećala. Naročito je tražen bio vitamin D u jačinama od 1000-10 000 jedinica, koji je bio preporučen od stručne medicinske javnosti, jer je potvrđena njegova uloga u prevenciji, tokom liječenja, ali i kao postcovid suplement radi bržeg i lakšeg oporavka pacijenata. Promet ovog vitamina uvećan je tokom prošle godine nekoliko puta“ rekli su iz Montefarma.

Apoteke Montefarm-a su, kako kažu iz ove kompanije, zabilježile i potražnju za biljnim preparatima koji „imaju pozitivan efekat na imunitet i podižu njegovu odbrambenu moć“.

Prihod “Montefarma” je na godišnjem nivou skočio deset procenata, sa 73,58 miliona u 2019. na 81,34 miliona u prošloj godini, dok je dobit za isti period smanjena 31 odsto, sa 376,405 hiljada na 261,325 hiljada eura.

Podaci iz finansijskih izvještaja pokazuju da su rasli i prihodi privatnih apoteka. To je, kažu iz jednog od lanaca, očekivano, jer je pandemija pojačana strahom uticala da se tražnja za ljekovima i preparatima značajno poveća, pogotovo u početnim mjesecima.

"Imali smo na početku navalu da bi se kasnije situacija normalizovala", rečeno je "Vijestima" iz menadžmenta te kompanije.

U IT sektoru više od 120 novih firmi

Pandemija je dovela i do toga da su računari i laptopovi postali prioritetni uređaji u domaćinstvu, jer zbog vanrednog stanja, mnogi rade od kuće, a djeca pohađaju nastavu onlajn.

To je doprinijelo i da IT djelatnost ostvari značajne prihode.

Analiza "BI Consaltinga" pokazuje i da je u ovom sektoru broj kompanija uvećan sa 495 na 621 (25,45 odsto), prihod od prodaje sa 112,22 miliona na 126,048 miliona (12,32 odsto), dobit sa 9,72 miliona na 14,5 miliona (49,29 odsto). Broj zaposlenih je na godišnjem nivou povećan sa 1.512 na 2.074 (37,175 odsto).

Firma iz IT sektora sa najvećim prihodom u 2019.godini "Comtrade distribution" (trgovina na veliko kompjuterima, kompjuterskom opremom i softverima) uvećala je dobit sa 373,403 hiljada u 2019. na 398,925 hiljada u prošloj godini što je rast oko šest odsto, iako su joj prihodi pali za godinu sa 19,8 na 18,54 miliona.

Kompanija sa istom djelatnošću "Čikom" za godinu je uvećala dobit za čak 60 odsto i to sa 561,678 hiljadu u 2019. na 903,221 u prošloj godini, a prihod za 11 odsto, sa 7,88 miliona na 8,80 miliona eura.

Kompanija “Amplitudo” koja je radila portal i jutjub kanal za potrebe onlajn nastave za Ministarstvo prosvjete prošle godine prihodovala je million eura, uz neto dobit od 197 hiljada eura. Godinu ranije prihod je bio 925,26 hiljada, a profit 61,96 hiljada.

“Glavni faktor velikog rasta u IT sektoru globalno je uticaj pandemije na svakodnevni život i način kako smo iskoristili tehnologiju - kaže za “Vijesti” izvršni direktor kompanije DoMen koja upravlja domenom .ME Predrag Lešić.

Razni servisi, od onih za dopisivanje i video poziva, prema njegovim riječima, omogućili su i da se administrativni I drugi poslovi bez problema izmjeste.

“Sa druge strane sve šta je trebalo da se digitalizuje u narednih pet godina, urađeno je za pet mjeseci”, kazao je Lešić.

Od marta 2020. do marta 2021. godine u odnosu na mart 2019. do 2020. godine, prema njegovim riječima, kreirano je 12,5 odsto više veb-sajtova,  a za 23,65 odsto porasla je registracija domena namijenjenih veb-sajtovima za elektronsku trgovinu. Uočen je i blagi rast domena namijenjenih pisanju blogova.

Lešić navodi i porast domena koji su registrovani i razvijeni kao veb sajtovi u kojima se pojavljuju riječi webinar (19.23 odsto), freelance (9.15 odsto), e-learning (6.61 odsto), fitness (5.52 odsto), social distancing (2.83 odsto) i delivery  (1.86 odsto).

Korona-testovima do velikih prihoda

Značajne prihode ostvarile su i privatne zdravstvene ustanove i laboratorije, koje su u svoju ponudu uvrstile kompletne preglede za građane koji sumnjaju da su zaraženi.

Posebno su zaradile laboratorije koje su radile brze antigenske testove čija se cijena kretala oko 25 eura, dok su u nekoliko privatnih ustanova analizirali PCR testove za 80 eura.

Da je ova djelatnost izazvala i konkurentsku trku svjedoče učestale reklamne kampanje na bilbordima, televizijama i novinama, gdje se PCR test sada nudi i za 50-ak eura.

Posebno su traženi seloroški testovi kojim se, analizom krvi, utvđuje da je osoba preležala infekciju, a njihova cijena je od 15 do 30 eura.

Iz Ministarstva zdravlja “Vijestima” nije odgovoreno na pitanje koliko je, zbog ovih analiza, otvoreno novih laboratorija. Uputili su na svoj sajt gdje se nalazi 12 adresa na kojima se može uraditi PCR test.

“Od navedenih ustanova, Institut za javno zdravlje i Dom zdravlja u Kotoru, pripadaju javnom zdravstvenom sistemu i u njima se ne vrši naplaćivanje usluga PCR testiranja” kazali su u Ministarstvu.

Jedna od prvih novosnovanih privatnih laboratorija i poliklinika (usred pandemije) je “Moj lab”, u avgustu prošle godine, koja je registrovana na  specijalistu grudne hirurgije Milana Mijovića. Za pet mjeseci ostvarila je prihod od million i po eura i čistu dobit 322 hiljade eura.  

Institut za javno zdravlje nije odgovorio na pitanje “Vijesti” o tome koliko se testova radi u javnim zdravstvenim ustanovama, a koliko u privatnim.

Prema podacima "Bi Consaltinga" u sektoru medicinskih usluga prošle godine osnovano je 86 novih kompanija i sada ih je 539, broj zaposlenih je povećan sa 1.895 na 2.090 (10,29 odsto), prihod od prodaje sa 39,47 na 48,65 miliona (23,25 odsto) i dobit sa 3,47 miliona na 3,52 miliona (1,26 odsto).

U maju prošle godine u Crnoj Gori je otvorena i firma F.T.S. za proizvodnju maski za lice. U Centralnom registru privrednih subjekata se navodi njena djelatnost “nespecijalizovana trgovina na veliko”, a osnivač je italijanski državljanin Frančesko Meleo. Ova firma imala je prošle godine prihod 693,38 hiljada i neto dobit 262,577 hiljada.

Informaciju o ovom biznisu u javnost je prošle godine prvi iznio bivši poslanik i vršilac dužnosti direktora Uprave prihoda i carina Aleksandar Damjanović,koji je saopštio da ta firma nije upisana u registar za ljekove i medicinska sredstva.

Nakon toga oglasio se Glavni grad koji je saopštio da su prvi kontakt sa investitorom za proizvodnju maski  imali na događaju Podgorica Investment

"Firma „F.T.S." kupila je dvije mašine za proizvodnju maski za lice u ukupnom iznosu od 291.000,00 eura. "FTS" je izvozno orijentisana firma, budući da su svi njihovi kupci uglavnom iz Evrope i drugih djelova svijeta. Trenutno zapošljava 12 radnika”, saopšteno je, između ostalog, iz Glavnog grada u julu prošle godine.

Pad prometa trgovačkih lanaca

Sektor trgovine koji je tradicionalno najmasovnija poslovna oblasti u Crnoj Gori po broju preduzeća i zaposlenih pokazuje smanjenje prihoda i dobiti. Prema podacima "BI Consaltinga"ova oblast poslovanja ostvaruje 3,4 milijarde eura, što je oko 40 odsto prihoda svih kompanija.

Iz Privrede komore (PKCG) za "Vijesti" kažu da se pad tražnje u turizmu odrazio negativno na promet u unutrašnjoj trgovini, pa je u 2020. Godini u odnosu na prethodnu bio manji za 16,8 odsto.

Najveći prihod među trgovačkim lancima imala je kompanija "Voli" koja na godišnjem nivou bilježi pad od oko 10 odsto, sa 242,39 miliona u 2019. godini na 218,70 miliona u prošloj. Dobit kompanije u ovom periodu je prepolovljena sa 4,87 miliona na 2,46 miliona eura.

"Pad prometa je najniži u branši zahvaljujući velikom angažovanju zaposlenih u svim strukturama kompanije. Uzimajući u obzir poslovanje u prethodnih sedam godina i upoređujući ovogodišnje parametre sa tim periodom, može se zaključiti da je 2020. godina bila izuzetno teška. Jasno je da je 2019. godina bila rekordna u poslovanju mnogih privrednih subjekata u Crnoj Gori, pa tako i u našoj kompaniji, zato i nije referentna veličina sa kojom bi trebalo porediti ovu godinu" naglasili su iz "Volija".

Niži prihodi, kažu, uticali su i na pad direktnih troškova, jer su se odricali svega što je neproduktivno. Iz Volija pojašnjavaju da su kao mehanizam za ublažavanje posljedica pandemije koristili to što su uspjeli da otvore pet novih maloprodajnih objekata u 2020. godini i investiraju 15 milona eura. Naglasili su i da su imali i podršku suvlasnika - Evropske banke za obnovu i razvojn.

Finansijski izvještaji pokazuju  i da je“Merkator” prošlu godinu završio u minusu od 7,37 miliona u odnosu na 2019. kada je ostvarena dobit 1,042 milion. Dobit kompanije “Franca” je prepolovljena sa 1,55 miliona iz 2019. godine na 772,63 hiljada na kraju prošle godine.

Sektor nafte i naftnih derivata u kome posluje više renomiranih internacionalnih kompanija bilježi loše rezultate. Jugopetrol u većinskom grčkom vlasništvu imao je pad prihoda za 47 odsto odnosno sa 159,34 miliona eura na 84,79 miliona, a dobit je pala sa 4,32 miliona na 2,57 miliona eura.

Prihodi ugostitelja i hotelijera prepolovljeni

Najveći pad prihoda u prošloj godini, prema podacima "BI Counsaltinga" bio je u sektoru ugostiteljstva i hotelijerstva za prosječno 55 odsto. Gore su prošle hotelijerske kompanije.Veliki gubitak je pretrpjelo najveće hotelsko preduzeće u Crnoj Gori "Budvanska rivijera" (koja ima pet hotela) čiji su prihodi pali sa 21,95 miliona u 2019.godini na 2,96 miliona u prošloj godini (87 odsto). Ova državna kompanija je za isti period smanjila i broj zaposlenih sa 599 na 412 (32 odsto).

“ Prvi put od od 2003. godine imali smo poslovni gubitak i bili u situaciji čiji izazov je bio nesavladiv. Tako je bilans stanja na kraju prošle turističke godine imao za rezultat gubitak od devet miliona" kazali su u "Budvanskoj rivijeri", koja je godinu ranije imala million eura profita. Likvidnost su, kako kažu, sačuvali zahvaljujući akumuliranoj dobiti iz prethodnih godina, uz dodatne mjere štednje, smanjenje fiksnih troškova, reduciranje zarada. Prekinut je investicioni zamah od skoro 40 miliona eura iz prethodnih godina...

Manje hrane i pića  

Sektor "hrane i pića" pretrpio je značajne gubitke. Jedan od razloga je što je usko povezan sa sektorima ugostiteljstva i hotelijerstva koji tokom korona krize uglavnom nije radio, tako da nijesu imali potrebu za većim porudžbinama.Jedna od vodećih kompanija na ovom tržištu Coca-Cola HBC Crna Gora imala je pad prihoda sa 29,31 na 19,97 miliona eura(32 odsto), a dobit od 1,17 miliona u 2019. istopila se u minus od 126,17 hiljada u prošloj godini.Iz ove kompanije za "Vijesti" su kazali da je 2020. bila posebno izazovna za poslovanje firmi koje su povezane sa sektorom turizma i ugostiteljstva.

To se odrazilo i na njihovo poslovanje. Ostali su, kažu, pouzdan partner zaposlenima, kupcima, partnerima i tržištu.

“Preuzeli smo teret krize, nijesmo smanjivali broj zaposlenih i zarade, ispunili smo sve obaveze prema kupcima i nastavili s investicijama u tržište. Sarađujemo direktno i indirektno sa dvije i po do tri hiljade kupaca i odlukom da poštujemo sve obaveze prema njima podržali smo opstanak velikog broja tih biznisa. Smatrali smo da je odgovorno da, iako nam je biznis snažno uzdrman pandemijom, nastavimo da podržavamo zajednicu. Zajedno sa Coca-Cola fondacijom donirali smo 50 hiljada dolara Crvenom krstu i 15 hiljada litara pića za zdravstvene i radnike u kovid ustanovama" rekli su iz ove kompanije.

Iz ove branše, veliki gubitaš je i nikšićka "Trebjesa" koja je prošlu godinu završila sa minusom od oko 1,37 miliona eura, za razliku od 2019. kada je imala dobit 3,94 miliona.

Pomoć usmjeriti isključivo najugroženijima

Bivši poslanik i vršilac dužnosti direktora Uprave prihoda i carina Aleksandar Damjanović za “Vijesti ” je kazao da je više puta u parlamentu  prošle godine govorio da posledice pandemije nijesu iste za sve privredne djelatnosti, što sada potvrđuju prošlogodišnji bilansi poslovanja.

“Ukazivao sam na pojedine sektore, poput farmacije, IT-a, energetike...  koji su na neki način “profitirali”, dok su drugi, poput, saobraćaja i turističke djelatnosti bačeni na koljena. Zato sam tražio da bivša vlast selektivno cilja   na najugorženije kompanije i napravi podršku koja je data privredi.To se, nažalost, nije desilo” rekao je Damjanović.

On očekuje da se nakon sveobuhvatne analize dobitnika i gubitnika pandemije definiše  paket dugoročne podrške, isključivo, onima koji se najpotrebnija.

“To može uključivati i posebno poreske mjere u odnosu na ugrožene djelatnosti” istakao je Damjanović.

Marija MIRJAČIĆ

Novi vršilac dužnosti VDT-a biće izabran na prvoj sjednici budućeg savjeta, a prema nezvaničnim saznanjima CIN CG, to bi mogao biti neko od advokata. Stanković još na poslu, a ni smjena Katnića nije na vidiku

Iako je vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković prije dva dana stekao uslov za penziju, on će ostati tu još neko vrijeme. Parlament će se, u međuvremenu, danas ponovo izjašnjavati o reformama u tužilaštvu, nakon što je predsjednik države Milo Đukanović, krajem prošle sedmice, parlamentu vratio izglasani zakon, tvrdeći da je neustavan.

“Tužilački savjet će …kao i u svim prethodnim slučajevima državnih tužilaca koji su ispunili uslove za starosnu penziju, odluku donijeti u zakonom predviđenom roku”, istovjetan je odgovor koji je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) stigao iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) i Tužilačkog savjeta (TS).

U članu 105 Zakona o državnom tužilaštvu piše da TS, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema obavještenja koje dobija od sjednice Vrhovnog tužilaštva, treba da konstatuje prestanak funkcije.

Nekoliko pravnih stručnjaka, međutim, nezvanično je reklo za CIN-CG da Stanković sticanjem uslova za penziju više nema legitimitet da obavlja tu funkciju, te da je TS morao da konstatuje prestanak funkcije odmah i izabere novog vršioca dužnosti. I Zakon o radu izričito predviđa da radni odnos prestaje kada neko navrši 67 godina života

Odabir novog Tužilačkog savjeta, prema rokovima koji su određeni Ustavom i zakonom, čije se ponovno usvajanje očekuje danas, moguć je tek krajem ljeta.

To, objektivno, znači i da u skoro vrijeme, uprkos najavama iz parlamentarne većine,  na dnevni red neće doći ni eventualno odlučivanje o Glavnom specijalnom  tužiocu Milivoju Katniću. U junu prošle godine, TS mu je jednoglasno potvrdio drugi mandat. On bi mogao u redovnu penziju za dvije godine, a prema predloženim zakonskim rješenjima novi vršilac dužnosti VDT,  tri člana Savjeta, ili ministar pravde imaju mogućnost da pokrenu postupak za njegovu smjenu zbog nestručnog ili nesavjesnog obavljanja funkcije, težeg prekršaja kojim je nanijeta značajna šteta po tužilaštvo, ili ako je osuđen.

Novi zakon odmah briše tri imena TS

Prema odredbama budućeg zakona, od sadašnja četiri ugledna pravnika u Savjetu, njih troje svakako ne bi mogli više obavljati tu funkciju, jer su povezani sa bivšim članovima izvršne vlasti, ili su bili tužioci u posljednjih osam godina (Aneta Spaić, Milan Filipović, Ranka Čarapić).

Ne nazire se ni početak dijaloga oko izbora novog Vrhovnog državnog tužioca (VDT), iako se na tome insistira sa evropskih adresa.

Bojkot sada opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) dodatno je zakomplikovao situaciju, s obzirom da je za skoro sve ključne pozicije u pravosuđu potrebna dvotrećinska ili tropetinska većina u Parlamentu, pa i za izbor VDT-a.

Novi vršilac dužnosti VDT-a biće izabran na prvoj sjednici novog Savjeta, a prema nezvaničnim saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), to bi mogao biti neko od advokata.

Nakon dva mišljenja Venecijanske komisije na izmjene tužilačkih zakona u Crnoj Gori ono što ostaje kao sporno je da ne bi trebalo prekidati mandate sadašnjim članovima TS-a, do isteka mandata, već, kako predlaže VK isključiti one koji ne ispunjavaju uslove predviđene izmjenama.

Mandat sadašnjim članovima TS-a ističe 22.januara sljedeće godine.

Parlamentarna većina, međutim, insistira da TS mora biti u potpunosti promijenjen odmah po stupanju zakona na snagu, a potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je predložio da im se da finansijska nadoknada za tih nekoliko mjeseci na koliko im je prekinut mandat.

Novo, u ranije usvojenom dokumentu, je da sada i neprofitne NVO mogu predlagati člana TS-a iz reda uglednih pravnika (Udruženje pravnika, tužilaca, sudija...), a konkurs je odvojen od onog u kome preostala četiri pravnika predlaže Odbor za pravosuđe, upravu i politički sistem. Sve ih bira Skupština u Parlamentu prostom većinom.

Takođe VDT i SDT su obavezani da dostavljaju izvještaje na zahtjev Skupštine, osim ako se ne radi o pojedinačnim slučajevima koji su u toku, te da moraju doći u parlament na zahtjev nadležnih odbora, osim u slučaju „opravdanih razloga“.

Osim toga, u zakon je unijeto i da se prekidaju svi započeti postupci imenovanja, pa je tako potvrđeno pisanje CIN CG-a da će biti poništen i sadašnji konkurs za izbor VDT-a, ali i konkursi kojim se biraju šefovi ostalih tužilaštava.

Predviđeno je da u TS, koji kontroliše rad tužilaštva, bude više uglednih pravnika, nego tužilaca, te da jednog od njih predlažu nevladine organizacije.

Nijedan član TS-a ne smije biti srodnik ili supružnik nekoga iz izvršne ili zakonodavne vlasti, predsjednika države, član ili funkcioner partije u posljednjih pet godina, ali ni bivši tužilac u posljednjih osam godina.

Novina je i da vršilac dužnosti VDT-a može biti i neko van tužilačke organizacije, a da na toj funkciji može biti najduže godinu dana.

U propisu o kojem se poslanici ponovo izjašnjavaju piše da kandidati za tužioce u TS-u moraju biti predloženi u roku od mjesec dana od stupanja zakona na snagu, a da zatim četiri tužioca u Savjetu moraju biti izabrani u roku od 15 dana. Njih bira Konferencija državnih tužilaca.

Ugledni pravnici se, prema Zakonu, predlažu u roku od mjesec dana od objavljivanja poziva, koji se daje u roku od osam dana od stupanja Zakona na snagu.

Tužilački savjet na prvoj sjednici bira vršioca dužnosti VDT, a disciplinskog tužioca i njegovog zamjenika u roku od 15 dana od tada.

Zakon se u Službenom listu objavljuje najkasnije deset dana od dostavljanja, a stupa na snagu nakon osam dana od objavljivanja.

Pavličić: Kvalitet i struktura novog Savjeta najvažniji

Prve prave rezultate izmjena u tužilaštvu možemo vidjeti tek po izboru novog sastava Tužilačkog savjeta, koji bi trebalo da bude proglašen poslije ljeta, rekala je za CIN-CG zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i ekspert Evropske komisije za efikasnost pravosuđa Valentina Pavličić.

Ona ocjenjuje da će kvalitet i struktura novog TS-a biti važniji za uspješnost procesa, od samih zakonskih rješenja.

“Zaista se nadam da će se sve bojazni u vezi sa mogućom politizacijom, pokazati kao neopravdane, odnosno da će Skupština birati samo one članove koji su svojim dosadašnjim profesionalnim ponašanjem pokazali da mogu biti garancija nezavisnosti, samostalnosti, objektivnost i stručnosti u radu”, navela je ona, dodajući da bi tužioci trebalo da izaberu one koji će imati proaktivnu, a ne pasivnu ulogu u razvoju tužilačke organizacije.

Pavličić ocjenjuje opravdanim kritike na račun pojedinih članova Tužilačkog savjeta koji imaju bliske porodične veze sa određenim licima koja su uključena u politiku, ili su i sami bili dio nje.

“Postojanje ovih okolnosti ne dovodi u pitanje  stručnost  pojedinaca na koje se odnosi, ali svakako baca sjenku na njihov izbor”, naglašava sagovornica CIN-CG.

Ona nema dilemu da se može naći dovoljan broj kompetentnog kadra, koji će biti izabrani u propisanom roku. Pavličić pojašnjava da izmjene sadrže mehanizme, kojim se u bitnom umanjuje rizik politizacije u odnosu na prvobitno rješenje.

“To su odredbe kojim se ograničava mogućnost izbora za člana Tužilačkog savjeta onih lica koja mogu biti u sukobu interesa zbog političkih veza, kao i odredbe kojima se propisuje da će jedan član Tužilačkog savjeta biti predstavnik nevladinih organizacija”, navodi ona.

Vršilac dužnosti VDT, prema njenoj ocjeni, trebalo bi da bude neko iz tužilaštva ili eventualno bivši tužilac, ko dobro poznaje funkcionisanje tog sistema.

“Vanredno stanje koje imamo u cjelokupnom pravosuđu već neko vrijeme, nije dobro za reputaciju države kandidata za EU”, istakla je Pavličić.

Kvalitet svakog zakona, prema njenim riječima, najbolje se vidi u primjeni, a rizik zloupotreba uvijek postoji i kod najsavršenijih propisa.

“Ja se nadam da u ovom društvenom trenutku niko i ne pomišlja na to. Upravo zbog toga, vjerujem da ćemo prave efekte ovih izmjena vidjeti u mjesecima koji su ispred nas, odnosno kada novi Tužilački savjet bude proglašen i kada započnu reforme koje su zaista potrebne i opravdane”, navela je ona.

Venecijanska komisija i dalje na raspolaganju

Sekretarka Venecijanske komisije Simona Granata Meghini je za CIN CG rekla da to tijelo nije imalo priliku da ispita konačnu verziju zakona, niti je traženo novo mišljenje o usvojenom tekstu, pa ne mogu da kažu da li su njihove preporuke u potpunosti poštovane. Obaviješteni su, kaže, da su izvršene neke dodatne izmjene u konačnoj verziji.

“Treba naglasiti da preporuke Komisije odražavaju evropske standarde i najbolje prakse, te ih stoga, po pravilu, slijede vlasti, iako nemaju obavezujuću snagu. Venecijanska komisija je i dalje na raspolaganju vlastima Crne Gore o ovom pitanju”, ističe Granata Meghini.

U drugom mišljenju VK-a objavljenom dva dana prije usvajanja izmjena u Skupštini, sredinom maja, ističe se da su neke važne preporuke prihvaćene, između ostalog, odustajanje od ukidanja Specijalnog državnog tužilaštva.

Dodaje se da ostaje rizik od politizacije TS-a, da bi v.d. trebalo da bude neko iz tužilaštva, ali da ne isključuju mogućnost da bi neko stručan van tužilaštva mogao da dovede do bržeg dijaloga oko izbora VDT.

Što se tiče mišljenja „venecijanaca“, Pavličić ocjenjuje da je zaista sporan ostao samo prestanak mandata svim sadašnjim članovima TS-a.

Ona pojašnjava da VK predlaže da mandat prestane samo onima koji ne ispunjavaju nove uslove Zakona.

“Na koji način bi se ovo normativno regulisalo, ostaje pitanje, ali moram primijetiti da naša normativna tradicija poznaje sličnu situaciju, kada je stupanjem na snagu novog Zakona o Ustavnom sudu 2008. godine, prestao mandat prije vremena tadašnjem predsjedniku i sudijama Ustavnog suda Crne Gore”, istakla je ona.

Kada je riječ o riziku od politizacije rada TS-a i izbor v.d. Vrhovnog državnog tužioca, ona ocjenjuje da su u Mišljenju iznijeti određeni argumenti koji mogu ići u prilog, ali i kontra predloženih izmjena.

Rješenje da v.d. može biti neko van tužilaštva jeste prilično diskutabilno, dodaje, ali ga VK nije okarakterisala kao negativno.

“Venecijanska komisija je istakla da je v.d. stanje vanredna okolnost, koja podrazumijeva privremeno rješenje prije izbora rukovodioca u punom mandatu, te da izbor vršioca dužnosti VDT-a treba tako i tretirati”, istakla je Pavličić.

S druge strane, naglašava ona, upravo VK ističe da ova odredba može proizvesti „osvježenja“ u radu tužilačke organizacije, dovođenjem motivisanih pojedinaca sa strane.

“Konačno, Venecijanska komisija je ponovila značaj otvaranja dijaloga između političkih aktera u cilju postizanja saglasnosti o izboru VDT kao jedine i najbolje opcije koja bi imala puni legitimitet”, podsjetila je zastupnica Crne Gore pred Strazburom.

Mišljenja VK-a su, kaže Pavličić, od posebnog značaja za države kandidate za članstvo u EU: “Praksa je pokazala da saradnju država kandidata sa Venecijanskom komisijom Evropska komisija posebno uzima u obzir prilikom donošenja strateških odluka u odnosu na predmetnu državu, a naročito onih koje se odnose na pružanje ekonomske pomoći i napredak u pristupnim pregovorima sa EU”.

Drugo mišljenje “venecijanaca”, ističe ona,  svakako je mnogo bolje od prethodnog i ne može se okarakterisati kao negativno.

“Jasno je da je posljednje mišljenje Venecijanske komisije prožeto idejom da se mora obezbijediti što manja politizacija upravljačkih tijela tužilačke organizacije”, istakla je ona.

U Rezoluciji Evropskog Parlamenta o Crnoj Gori, koja je usvojena prošle sedmice, ponavlja se važnost ubrzanja primjene akcionih planova za poglavlja 23 i 24 i drugih strateških dokumenata koji se odnose na vladavinu prava, “kroz efikasan međustranački dijalog usmjeren na osiguravanje potrebne kvalifikovane većine za ključne pravosudne funkcije”.

Poslanici EP pozivaju crnogorske kolege i Vladu da ključne zakone, uključujući ovaj, donose u skladu sa evropskim standardima i mišljenjem VK.

“Nezavisno funkcionisanje i integritet Specijalnog tužilaštva ključan je za napredak Crne Gore u oblasti vladavine prava”, naglašava se u Rezoluciji.

Ističe se i da Crna Gora mora postići napredak u reformama vladavine prava, kroz unapređivanje, a ne poništavanje pravosudne reforme i ponavlja se da kao rezultat  provedenih reformi Crna Gora već ima uspostavljena tijela i mehanizme koji osiguravaju sudsku i tužilačku nezavisnost i odgovornost.

Ozbiljno su zabrinuti zbog ograničenog napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a posebno ističu potrebne rezultate u oduzimanju imovine stečene kriminalom, krivičnog gonjenja i presuda u slučajevima visoke korupcije.

Tužioci moraju uvidjeti svoje slabosti

Zašto dosadašnji rezultati tužilaštva koje pretenduje da bude dio evropskog pravnog sistema, nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu, moraju se zapitati i sami tužioci, naglašava Pavličić.

Dugogodišnja sutkinja krivičarka u crnogorskom pravosuđu uvjerena je da ima dosta kvalitetnih, stručnih i hrabrih tužilaca, koji svoj posao obavljaju časno i profesionalno, te misli da zaslužuju podršku cijelog društva u toj borbi.

Međutim, dodaje, nije prihvatljivo da se ne konstatuju slabosti koje postoje u tuzilačkoj organizaciji, ili da se one ignorišu.

Ako imamo prilično nezadovoljavajuće ocjene Evropske komisije i drugih međunarodnih organizacija, kao i presude Evropskog suda protiv Crne Gore u kojima su razmatrana pitanja djelotvornosti tuzilačke istrage, dodaje Pavličić, a sa druge strane imamo Tužilački savjet koji šalje poruku kako sistem funkcioniše besprekorno, “moramo se zapitati kakvi su to kriterijumi koji se koriste za ocjenjivanje i da li je u radu postojećeg Tužilačkog savjeta postojao korporativizam, kako je to definisala Venecijanska komisija”.

Đukanović: Samostalnost tužilaštva dovedena u pitanje

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, u obrazloženju odluke da vrati Zakon Skupštini, naglašava, pozivajući se na mišljenje VK, da se predloženim izmjenama dovodi u pitanje očuvanje samostalnosti tužilaštva.

On kaže da se u mišljenju VK ističe da bi prestanak mandata svim sadašnjim članovima TS-a predstavljalo ozbiljno kršenje nezavisnosti TS-a, te da u tom tijelu nijesu uvjereni da bi predloženi zakon spriječio rizik od politizacije Savjeta.

Đukanović podsjeća da je i u novom mišljenju VK ponovljeno da izbor članova iz reda uglednih pravnika u Parlamentu prostom većinom “nije pogodan za političku neutralnost ili barem pluralizam”.

On problematizuje i izbor vd na šest mjeseci, sa produženjem mandata za još šest mjeseci, navodeći da je VK ponovila kritiku i na to rješenje, uz upozorenje da bi time mogao biti obesmišljen izbor VDT-a u parlamentu, kako nalaže Ustav.

Đukanović je po Ustavu dužan da proglasi ponovo izglasani zakon u roku od sedam dana od usvajanja, odnosno u roku od tri dana ako je zakon usvojen po hitnom postupku.

Maja BORIČIĆ

Investicioni bum u Crnoj Gori poslije sticanja nezavisnosti 2006. godine doveo je značajan broj Rusa koji su kupili nekretnine za čak milijardu eura. Još oko 500 miliona investirali su uglavnom u turizam i industriju, što je praćeno brojnim aferama. Rusija se nije odrekla uticaja u Crnoj Gori ni poslije njenog ulaska u NATO, upozoravaju stručnjaci

Upliv od milijardu i po eura iz Rusije u Crnu Goru u posljednjih 15 godina, dok je na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, pored prometa nekretnina i investicija od kojih su brojne završile u aferama vodi i ka jačanju »meke moći« Moskve, upozoravaju stručnjaci. 

Dok se vlast pod neprikosnovenom palicom Đukanovića, u ulozi premijera ili predsjednika države, zaklinjala u evroatlantski put i integracije, investicioni bum u Crnoj Gori poslije sticanja nezavisnosti 2006. godine doveo je značajan broj Rusa koji su kupili nekretnine za čak milijardu eura, a još 500 miliona investirali, uglavnom u turizam i industriju. Prema podacima koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Centralne banke najviše ulaganja iz Rusije bilo je prve godine nakon sticanja nezavisnosti, 2007 - oko 215,8 miliona eura.

Priliv iz drugih država bio je znatno manji, pa je jedan od vodećih investitora, Italija u 15- godišnjem periodu u Crnu Goru uložila oko 900, a Mađarska oko 400 miliona.

Broj ruskih turista je sa 60 hiljada u 2006. godini porastao na 380 hiljada u rekordnoj sezoni 2019. godine čineći Rusiju sa 15,3 odsto drugim emitivnim tržištem, odmah iza Srbije (16,1 odsto). S obzirom na veću platežnu moć Rusi su bili prvi po udjelu u 1,1 milijardu eura turističkog prihoda prije dvije godine. Zato, ukupnoj sumi od milijardu i po investicija, treba dodati najmanje još toliko turističkog prihoda iz te zemlje u prethodnoj deceniji i po.

Cifakis: Rusi žele trojanske konje

Profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Peloponeza Nikolaos Cifakis za CIN-CG kaže da ako je država kandidat za EU ili članica euroatlantskih institucija, to ne znači da će se automatski distancirati od Rusije.

On navodi primjer Mađarske i Turske koje održavaju vrlo bliske odnose sa Rusijom.

“Ako Rusija ne može da suzbije širenje euroatlantskih institucija, zainteresovana je da ima 'trojanske konje' (zemlje koje ne bi podržale antagonizaciju Rusije) unutar ovih institucija”, kaže Cifakis.

On smatra da, iako je Crna Gora jedna od novijih članica NATO-a, nije »izgubljen slučaj« za Rusiju i da prema istraživanjima, na primjer međunarodne nevladine organizacije Globsec,  crnogorski građani i dalje smatraju da je Rusija veći strateški partner od SAD.

U istraživanju Globsec iz marta ove godine, navodi se da Rusija koristi različite metode, uključujući dezinformacije i informacijske operacije, kako bi povećala svoju moć u pokušaju da zakoči prozapadnu tranziciju regije. 

U izještaju pod nazivom »Slika Rusije: Moćni slovenski brat ili gladni medvjed u susjedstvu?« navodi se da se većina ljudi koji žive u regiji ne osjeća ugroženo od Rusije.

Cifakis podsjeća da nova vladajuća koalicija u Crnoj Gori uključuje i proruski orjentisanu partiju, dok Srpska pravoslavna crkva i neki od medija podstiču osjećanje sklonosti društva prema Rusiji. 

Od gostiju do komšija

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Crnoj Gori, osim turista, po raznim osnovama boravi više od sedam hiljada Rusa.

Odobren privremeni boravak ima 2.382 građana Ruske federacije, a produženi privremeni boravak  3.461. Stalni boravak u Crnoj Gori ima 818 Rusa. U proceduri je 270 zahtjeva za izdavanje dozvola za privremeni boravak/rad i 201 za stalni boravak.

U Crnoj Gori ima više od tri hiljade preduzeća čiji su vlasnici ruski državljani, podaci su Centralnog registra privrednih subjekata. Najviše ih je u Podgorici i na primorju i uglavnom se bave poslovanjem u oblasti nekretnina, hotela i drugih ugostiteljskih objekata, građevinarstva...

Na kritike da ruske investicije imaju veze sa pranjem novca, ruski ministar za vanredne situacije, a sada ministar odbrane Sergej Šojgu, je još 2004. godine tokom posjete Crnoj Gori oštro odgovorio: »Kada se, tokom sankcija (1992-1995), većina vaših para premjestila kod nas u Rusiju, mi nijesmo govorili da je to prljavi ili crni novac dobijen tokom rata”. Odgovora na pitanja o tome ko je sklonio novac, odakle i koliko, nije bilo.

Predsjednik Atlantskog saveza Savo Kentera za CIN-CG kaže da je ruski uticaj mnogo snažniji u odnosu na period kada Crna Gora nije bila članica NATO saveza i da su se samo promijenili metodi djelovanja, koje su sad sofisticiraniji.

On kaže da je sada u toku politički uticaj, prvenstveno usmjeren ka partijama, medijima i NVO sektoru. 

»Ovakvim djelovanjem Rusija prvenstveno želi da oslabi i podijeli zemlju, prikaže je kao nestabilnu i nesigurnu kako bi se institucije sistema vremenom urušile«, rekao je Kentera.

Cijeli Balkan, smatra Kentera, bio je i ostao interesna sfera Rusije i da, za razliku od Hrvatske i Albanije, Rusi vjeruju da preko Crne Gore mogu ostvariti strateški cilj - izlazak na Jadransko more sa svojom flotom. 

»Zbog toga je ključna stvar zaštiti Luku Bar, koja je bila predmet ruskog interesovanja, kao i kompletnu crnogorsku obalu od ruskog uticaja«, tvrdi Kentera.

Krajem 2013. godine u medijima se pojavila nezvanična informacija da je Rusija tražila otvaranje vojne baze na primorju, što je tadašnji ruski ambasador u Podgorici Andrej Nesterenko demantovao, tvrdeći da je njegova zemlja bila zainteresovana da ratni brodovi iz “humanitarnih razloga”, pristaju u crnogorske luke.

Tadašnja ministarka odbrane i aktuelna ambasadorka Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, Milica Pejanović Đurišić nije odgovorila na pitanja CIN-CG u vezi sa tim zahtjevom.

Nakon promjene vlasti 30. avgusta, nova Vlada je saopštila da je spremna da radi na poboljšanju odnosa sa Rusijom, ali da sankcije ostaju, jer Crna Gora želi u EU. Sankcije Rusiji EU je uvela 2014. godine zbog aneksije Krima, a Crna Gora se tome pridružila. Moskva je odgovorila zabranom uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Crne Gore, kasnije i vina.

Deripaska od KAP-a do Platamuna

Dok je dolazak ruskih turista i ulaganje u stanove i placeve uglavnom bilo na obostrano zadovoljstvo, investicioni poduhvati često su obilježeni krahom i štetom po državu. 

Najznačajnija ruska investicija, neposredno prije crnogorske nezavisnosti bila je kupovina Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita Nikšić 2005. godine.  

Te dvije kompanije prodate su Olegu Deripaski, vlasniku ruskog giganta Rusal, preko kiparske ofšor firme Centralno-evropske aluminijumske kompanije (CEAC). Deripaska je upravljao KAP-om i Rudnicima do 2009. na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja 2013, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju. 

Državna revizorska institucija je utvrdila da je Vlada Ugovorom o poravnanju, dala 135 miliona eura garancija za kredite KAP-a, a odlukom o zaduživanju Crne Gore još 49,6 miliona, bez odgovarajućih kontragarancija i uz značajan rizik aktiviranja, što se na kraju i desilo na štetu građana. 

Stavljanjem lisica na ruke bivšem ministru ekonomije Branku Vujoviću, krajem aprila aktuelizovan je ovaj slučaj. Vujović, kao i 11 državnih službenika, odmah je pušten da se brani sa slobode, a premijere iz doba davanja garancija bez pokrića, 2009. i 2010. godine, Mila Đukanovića i Igora Lukšića tužilaštvo za sada ne dovodi u vezu sa tim. 

Dio ugovora sa Deripaskom bio je da KAP dobija struju po povlašćenim cijenama od državne Elektroprivrede sve do kraja 2010. godine. Njegov pokušaj da kupi i pljevaljsku Termoelektranu i Rudnik uglja spriječeno je u parlamentu 2007. godine kada su se opoziciji u glasanju pridružila i Socijaldemokratska partija, iako je bila u koaliciji sa Đukanovićem.

Deripaska je kasnije zbog KAP-a i Rudnika pokrenuo tri međunarodne arbitraže protiv Crne Gore, ali je na njima izgubio. 

Ruskom oligarhu ova afera nije smetala da u Crnoj Gori na obali sagradi ogroman kompleks vila. Preko firme Overseas assets management posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar. 

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zeleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje. 

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa. 

Štrabag je u sporu sa Crnogorskim regionalnim vodovodom zbog ugovora o izgradnji dijela regionalnog vodovoda za primorje vrijednog 17,1 milion eura. Regionalni vodovod je zbog kašnjenja radova raskinuo ugovor, a Štrabag je pokrenuo arbitražni postupak i dobio. Privredni sud je doveo u pitanje osnovanost arbitraže, ali je Vrhovni sud 2018. presudio u korist Štrabaga. Morskom dobru je skinuto 12 miliona eura sa računa, ali je Ustavni sud početkom 2019. prihvatio ustavnu žalbu Regionalnog vodovoda i naložio reviziju presude. Vrhovni sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu, a Ustavni sud je poništio i ovu presudu.

Afera za aferom

Gradnju vila na Zavali pored Budve krajem 2007. godine počela je Miraks grupa ruskog biznismena Sergeja Polonskog sa Svetozarom Marovićem, tadašnjim potpredsjednikom DPS. Polonski, poznat po rečenici »ko nema milijardu neka ide do vraga« u međuvremenu je propao, a kompleks je preuzeo vlasnik Strateks grupe Nil Emilfarb. Početni period obilježila je afera sa nezakonitostima u gradnji fabrike za preradu morske vode na ovoj lokaciji. Za štetu u opštinskoj kasi od 800.000 eura, optuženo je deset lokalnih funkcionera, a na zatvorske kazne osuđeni su i bivši gradonačelnik Budve Rajko Kuljača i brat Svetozara Marovića, Dragan.

Mediji su objavili da je u decembru 2018. godine SDT obnovilo izviđaj zbog privatizacije hotela Avala i kolašinske Bjanke (bivši hotel Bjelasica), zbog sumnje da je oprano više od 50 miliona eura. Sumnje su izašle na vidjelo sukobom bivših suvlasnika Bepplera & Jacobson Ltd Zorana Bećirovića i Igora Lazurenka, koji je arbitražom u Londonu riješen u korist crnogorskog biznismena. On je isplaćen 2015. i izašao iz kompanije.

Željezara bez lijeka

Prije KAP-a i Boksita Rusi su upravljali i nikšićkom Željezarom. Fabrika je data u petogodišnji zakup 2002. godine kompaniji Rusmont still corporation koja je napustila nakon godinu, a zatim je dvije godine kasnije Vlada prodala kompaniji Midlend risorsis čiji su vlasnici kanadski milioner ruskog porijekla Aleks Šnajder i Ukrajinac Edvard Šifrin.

Midlend je otišao krajem 2005. ostavio dugove i priče o malverzacijama, zbog čega je NVO Grupa za promjene podnijela krivičnu prijavu protiv tadašnjeg izvršnog direktora Željezare Vadima Lejbenzona.

Željezara je, potom, išla iz ruke u ruku do turskog Toščelika i nikada nije izašla iz krize.

I kompleks Skočiđevojka je u početku bio u ruskom vlasništvu. Nakon promjene više of šor vlasnika, preko preduzeća Zorana Bećirovića, Muhameda Rašida čije posredne veze vode do Đukanovića, i Meinl banke, kompleks je 2017. godine kupila K.D.P. Promotion and Investments Limited sa Kipra.

Među ruskim projektima sa neslavnim završetkom je i hotel The Queen of Montenegro gdje je 75 odsto udjela 2009. godine preuzela ruska Korston grupa. Rusi nijesu ispunjavali kreditne obaveze, pa je hotel ubrzo zaplijenila OTP banka.

Ista sudbina zadesila je i hotel Otrant u Ulcinju kojeg je 2012. godine švajcarska banka NLB Interfinanc preuzela, jer ruska firma Barkli Montenegro, koja ga je kupila 2004. nije vratila kredit od 10,6 miliona.

Ruska Sonuba grupa je 2007. godine kupila 20 hektara zemljišta u rtu Maljevik kod Bara i najavila investiciju više od 300 miliona eura. Projekat kasni skoro deceniju i po, a obrazloženje je da nema urbanističkih planova.

Jedan od nerealizovanih projekata je i ostrvo Sveti Marko kod Tivta, koje je od beogradskog Putnika 2007. kupio ruski Metropol i najavljivao super-luksuzni turistički kompleks. Da na ostrvu »nema nikakvih dešavanja« potvrdio je 2016. i bivši ministar turizma Branimir Gvozdenović.

Ruski obavještajac vlasnik Splendida

Rusko- crnogorska kompanija Montenegro stars vlasnik je tri najveća hotela u Budvi i Bečićima – Splendid, Montenegro i Blue star. Prema podacima iz CRPS, 85 odsto vlasništva je u rukama je Viktora Ivanjenka, bivšeg šefa ruske obavještajne službe i direktora uništenog ruskog giganta „Jukos“, a crnogorski biznismen Žarko Radulović ima 15 odsto.

Novi hotel Splendid izgrađen je na mjestu starog koji je od Budvanske rivijere kupljen početkom 2004. godine za oko 2,4 miliona eura. U novi, otvoren 2006. godine, prema izvještaju Ekonomskog fakulteta, uloženo je oko 143 miliona eura.

Investicija je započeta uz bombaške napade grupe koja je pokušala da reketira vlasnike, a istraga je koštala života policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića koji je ubijen 30. avgusta 2005. godine. Optuženima za zločin, koji robijaju, suđenje nije završeno, jer Apelacioni sud još razmatra njihove žalbe.

Splendid se pominje i po kontroverznom stanaru Branu Mićunoviću.

Na pitanje, da li se Splendid može smatrati najuspješnijom ruskom investicijom u Crnoj Gori, iz Montenegro stars grupe su za CIN-CG odgovorili da nijesu adresa za takvu procjenu. Kažu i da pogoršanje odnosa između Crne Gore i Rusije nije uticalo na kompaniju i da ruski vlasnici nemaju namjeru da se povuku.

Među poznatim ruskim kompanijama u Crnoj Gori su i Smokva bay resort, koji gradi turistički kompleks u Smokvicama kod Reževića, zatim Eurocement i preduzeća Jadranska straža, Azimut, Xanadu, koji upravljaju istoimenim hotelima. 

Trgovinska razmjena na niskom nivou

Za razliku od Makedonije, Bosne i Hercegovine i Srbije, Rusija za sada nema jak uticaj na crnogorsko energetsko tržište. U energetskom sektoru prisutni su preko preko kompanije Lukoil Montenegro koje ima deset pumpi i snabdijeva devet odsto tržišta, ali i preko Novateka koji sa italijanskim ENI-jem traži naftu u crnogorskom podmorju.

Spoljnotrgovinska razmjena sa Rusijom je, međutim, na niskom nivou i ta država nije među vodećim trgovinskim partnerima Crne Gore (Srbija, Kina, Njemačka).

Prema podacima Monstata, od 2006. do 2020. ukupan uvoz iz Rusije je iznosio oko 201,89 miliona eura, a izvoz oko 38 miliona.

Najveća vrijednost izvoza u Rusiju zabilježena je 2012. godine, oko 7,4 miliona, da bi se u narednim godinama smanjivao, posebno nakon 2014. i međusobnog uvođenja sankcija. Tada je izvoz bio vrijedan oko četiri miliona eura, da bi do 2020. pao na 1,4 miliona eura. 

Iz Rusije Crna Gora najviše uvozi mineralna goriva, farmaceutske proizvode, plastiku, mašine i vozila, a izvozi meso povrće, piće i alkohol, drvo, aluminijum i kožu. U odnosu na 2014, izvoz mesa je smanjen četiri puta, a pića i alkohola tri puta.

Presuda pala, a optužbe o hibridnim prijetnjama ostale

Nakon navodnog državnog udara 2016, poslije kojeg je suđeno grupi srpskih državljana i čelnicima Demokratskog fronta Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, bivša DPS vlast je Moskvu često optuživala za hibridne prijetnje i dezinformacije.

Tadašnji crnogorski državni vrh, kao i tužilaštvo, optužilo je Rusiju da stoji iza pokušaja državnog udara, kako bi spriječila ulazak Crne Gore u NATO, što su iz Moskve demantovali.

Apelacioni sud Crne Gore u februaru ove godine ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma osuđeno na skoro 70 godina zatvora, Knežević i Mandić po pet. 

U izvještaju Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta (AFET) iz ove godine ocijenjeno je da je prebacujući se nazad na »meku moć«, Rusija mobilisala Sputnjik i njegove mreže u srpskom govornom svijetu na podršku koaliciji »Za budućnost Crne Gore« i protiv Mila Đukanovića uoči izbora u avgustu 2020. 

Nekretnina, ne zna se koliko 

Zvanični statistički podaci o nekretninama u vlasništvu ruskih državljana ne postoje, a iz Uprave za katastar, kao ni iz Ambasade Rusije, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome.

U agencijama za nekretnine, koje je kontaktirao CIN-CG, kažu da tržište stagnira zbog pandemije koronavirusa, ali da još postoji interesovanje ruskih kupaca. Ivana Kaluđerović iz jedne agencije za nekretnine kaže da kod ruskih klijenata nijesu primijetili značajniji rast ponude za prodaju nepokretnosti u Crnoj Gori. 

Saša Vukićević iz druge agencije navodi da je prodaja kupcima iz Rusije u njegovoj agenciji pala 54 odsto zbog ograničenja usljed pandemije, kao i zbog kursa rublje koja je na istorijskom minimumu u odnosu na euro. On kaže da nepovoljan kurs može biti dodatni razlog za povećanu prodaju stanova i kuća ruskih državljana, ali da ohrabruje činjenica da je broj Rusa, koji se aktivno interesuju za nekretnine u Crnoj Gori, na skoro istom nivou kao prije pandemije.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Iako su gotovo svi saglasni da su u tužilaštvu potrebne promjene kako bi se izašlo iz permanentnog v.d. stanja i omogućili bolji rezultati, mnogi izražavaju bojazan da bi i aktuelna vlast novim imenovanjima mogla nastaviti staru praksu uticaja.

Novo mišljenje Venecijanske komisije (VK) o predlogu zakona o državnom tužilaštvu, koje bi trebalo da stigne danas, dočekaće duboke razlike koje su iskazane u javnoj debati prethodnih sedmica.

Dok vlast insistira da nema više vremena za čekanje na reforme u tužilaštvu, opozicija i tužilaštvo izmjene u toj organizaciji ocjenjuju neprihvatljivim i neustavnim, a veći dio civilnog sektora i stručnjaka kritikuje način promjene zakona i nedovoljno osjećaja prema zahtjevima evropskih institucija.

Parlamentarna većina, na čelu sa Demokratskim frontom (DF), kao predlagač traži da zakon bude usvojen na narednoj sjednici parlamenta u utorak, bez obzira na novo mišljenje VK.

Iako su gotovo svi saglasni da su u tužilaštvu potrebne promjene kako bi se izašlo iz v.d. stanja i omogućili bolji rezultati, mnogi izražavaju bojazan da bi  aktuelna vlast novim imenovanjima mogla nastaviti staru praksu uticaja.

Skupština od 2019. godine nije uspjela da obezbijedi potrebnu većinu ni za jedno važno postavljenje u pravosuđu, a Tužilački savjet (TS) ne uspijeva da izabere ni šefove tužilaštava, pa su ključne funkcije preuzeli vršioci dužnosti.

U međuvremenu, tužioci djeluju nedodirljivo, nema odgovornosti za loše rezultate, a mnogi indikatori ukazuju da su se, suprotno Ustavu, pretvorili u posebnu granu vlasti. Od sadašnjeg TS, gdje tužilačka organizacija ima većinu, svi tužioci dobijaju odlične ocjene, uprkos tvrdnji sa međunarodnih adresa da napretka nema.

Mandat Vrhovnog državnog tužioca (VDT) Ivice Stankovića istekao je u oktobru 2019. godine. Tužilački savjet ga je nakon toga imenovao da funkciju obavlja kao v.d. On za manje od mjesec dana stiče uslov za odlazak u penziju. U junu prošle godine, TS jejednoglasno potvrdio drugi mandat Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću. On bi mogao u redovnu penziju za dvije godine.

Nova vlast od februara pokušava da promijeni tužilačke zakone. Sa mnogih adresa DF-u se, međutim, spočitava da su i oni u konfliktu interesa, jer protiv njihovih čelnika Specijalno državno tužilaštvo vodi postupke, pa bi smjena mogla da znači osvetu, što u Frontu kategorično odbijaju.

Prvi pokušaj izmjena zakona bio je neuspješan, kada su, između ostalog, htjeli da ukinu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i formiraju novo sa drugim imenom, a Milivoja Katnića ostave bez funkcije Glavnog specijalnog tužioca. 

Od toga se odustalo pod pritiskom međunarodne javnosti, a zatim je stigao novi predlog kojim je, između ostalog, predviđeno da u TS, koji kontroliše rad tužilaštva, bude više uglednih pravnika, nego tužilaca, te da jednog od njih biraju nevladine organizacije.

Pet uglednih pravnika, prema predlogu, biraju se i razrješavaju prostom većinom u Skupštini, dok tužioce biraju i razrješavaju kolege.  Nijedan član TS-a ne smije biti srodnik ili supružnik nekoga iz izvršne ili zakonodavne vlasti, predsjednika države, član ili funkcioner partije u posljednjih pet godina, ali ni bivši tužilac.

Svim članovima sadašnjeg Savjeta, kako je predloženo, prestao bi mandat proglašenjem novog TS-a. Novi Savjet bi odmah odredio i novog vršioca dužnosti VDT-a. Mandat sadašnjem Savjetu traje još nešto manje od devet mjeseci.

Novina je i da vršilac dužnosti VDT-a može biti i neko van tužilačke organizacije, a da na toj funkciji može biti isti najduže godinu dana. Unijet je i još jedan razlog za razrješenje tužioca “ukoliko učini teži disciplinski postupak kojim je nanijeta značajna šteta po ugled tužilaštva”.

U obrazloženju Predloga, koji su predali poslanici parlamentarne većine se, između ostalog, navodi da se ovim izmjenama pokušavaju poboljšati rezultati rada tužilaštva i Savjeta, ali i jasnije utvrđivala odgovornost za propuste u radu, te da bi zemlja ispunila uslove potrebne za ulazak u EU.

EU poziva da se poštuju standardi

Iz Delegacije Evropske unije za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) podsjećaju da je usvajanje ustavnih amandmana iz 2013. godine bio preduslov da država započne proces pristupanja EU.

“Posebno privremeno mjerilo u poglavlju 23 zahtijeva da Crna Gora sprovede ove ustavne amandmane u skladu sa preporukama VK, evropskim standardima i praksama”, naglašavaju iz Delegacije.

U julu 2013. godine usvojeni su ustavni amandmani koji predviđaju, između ostalog, da Skupština bira VDT-a dvotrećinskom većinom (54 poslanika) u prvom krugu, odnosno tropetinskom (49 poslanika) u drugom krugu glasanja. 

Na prvi pokušaj izmjena tužilačkih zakona VK je dala negativno mišljenje, navodeći da se reforma tužilaštva ne bi trebalo pretvoriti u zamjenu jednih šefova tužilaštava drugima, kao ni promjenu nove većine starom, “u potencijalno opasnoj igri političke kontrole nad tužilaštvom”. 

Iz VK su istakli i da treba ograničiti v.d. stanje i što prije izabrati VDT, te da su dva uzastopna šestomjesečna mandata vršilaca dužnosti previše i da bi to značilo zaobilaženje Ustavom predviđene kvalifikovane većine za izbor VDT-a.

Mandate postojećim članovima savjeta ne bi trebalo prekidati, ocjenjuju, već eventualno dodati još jednog uglednog pravnika, a ukloniti jednog tužioca ili dodati dva člana iz reda uglednih pravnika, dok im ne istekne mandat.

Neophodna je, takođe, rasprava šire društvene zajednice ocijenila jee ranije VK. 

Ne zaobilaziti Ustav i stvarati nova partijska kadriranja

U nevladinim organizacijama i stručnoj javnosti ističu da su i u novom predlogu zakjona zadržana oba sporna predloga koje je VK kritikovala - izbor vršioca dužnosti VDT-a, te prekidanje mandata sadašnjim članovima TS, dok političari smatraju da su najvažnije zamjerke prihvaćene.

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević za CIN -CG naglašava da se predloženom promjenom načina izbora v.d stanje može produžavati unedogled i trajno zaobići Ustavom propisani način izbor VDT-a. 

“ Ostavljena je mogućnost da se nakon dva uzastopna mandata, ponovo izabere neka druga osoba za vršioca dužnosti, i to prostom većinom novog sastava Tužilačkog savjeta”, istakla je Prelević.

Ona očekuje i da će VK insistirati i na tome da se ne prekida mandat Tužilačkom savjetu. 

“Prijevremenim uklanjanjem svih članova Savjeta stvorio bi se presedan po kojem bi svaka nova vlada mogla da izmjenom zakona prekine mandat i izabere nove članove po svojoj mjeri”, dodala je ona.

Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) za CIN-CG ocjenjuje i da se za vršioca dužnosti VDT-a neopravdano ostavlja mogućnost izbora osoba van tužilačke organizacije.

„ Upravo v.d. bi trebalo da bude osoba koja je u ustanovi i koja zna da upravlja u kratkom roku do izbora VDT, a ne da se sa sistemom upoznaje tokom kratkog mandata što može otežati rad te institucije“, pojašnjava ona, uz pitanje kako je moguće imenovati vršioca dužnosti na prvoj konstitutivnoj sjednici, osim ako je riječ o unaprijed politički dogovorenom kandidatu. 

Neophodno je, smatra Milaš, precizirati način prijavljivanja kandidata za vršioca dužnosti, jer proizilazi da će ga članovi TS izabrati bez ove procedure.

„ Mi u CGO-u razumijemo potrebu za određenim kadrovskim provjetravanjima u Tužilaštvu, ali to ne smije biti i otvaranje prostora za nova partijska kadriranja”, naglasila je Milaš.

Advokat Aleksandar Kovačević rekao je za CIN-CG da su ove izmjene nepotrebne i da je najvažnije da se konačno izabere VDT, za koga je važno da bude nepristrasan, da nije podložan uticajima i da uživa podršku većine. 

On je nedavno izabran za kandidata za VDT, kada mu je TS dao prednost u odnosu na službenika Specijalnog policijskog odjeljenja Vladimira Delevića.

Prema saznanjima CIN-CG, trenutno ne postoji politička volja da se izabere novi šef tužilaštva, pa će i ovaj konkurs biti poništen.

„ Odgovorni političari moraju da se potrude da se taj izbor izvrši, a ne da se odlaže u beskonačnost, to je izigravanje i sabotaža prava“, smatra Kovačević.

Rješenje da vršilac dužnosti VDT bude neko van tužilaštva, prema njegovom mišljenju, nije dobro.

„ Čovjek koji nije iz te oblasti dok se upozna sa svim, isteče mu tih šest mjeseci“, objašnjava advokat.

Poslanik DF-a Predrag Bulatović za CIN-CG kaže da on ne uvažava VK, označavajući to tijelo pristrasnim, uz optužbu da je “zajedno sa bivšim ministrom pravde ustanovilo kršenje Ustava produžavajući mandat članovima Sudskog savjeta”.

 Uprkos tome, kako kaže, uvažili su ključne sugestije VK i odustali od zakona o posebnom tužilaštvu za organizovani kriminal i ukidanja SDT-a. 

“Prihvatili smo i da se jedan član TS bira na predlog NVO i odustali od još nekih promjena, pa očekujem da će sada VK dati načelno pozitivno mišljenje”, rekao je Bulatović.

Komentarišući rješenje za vršioca dužnosti VDT-a, Bulatović smatra da je ispravljen nakaradni mehanizam.

 “Zar nije ruganje Ustavu i zdravom razumu da je aktuelni vršilac dužnosti u tom stanju nakon petogodišnjeg mandata, praktično bez ograničenja”, ističe poslanik DF-a.

On naglašava da je predsjednik DPS-a Milo Đukanović kočnica za dijalog i društveni konsenzus, između ostalog i oko pitanja izbora VDT-a, zbog političko pravnih posljedica koje bi mogao da ima.

Poslanik Ujedinjene reformske akcije URA Miloš Konatar ističe da se upravo ovim izmjenama i uvođenjem strogih kriterijuma za članove Tužilačkog savjeta otklanja opasnost od bilo kakvog političkog uticaja na tužilaštvo.

On kaže da se, time što v.d. može biti i neko van tužilaštva, širi broj potencijalnih kandidata, „uz zadržavanje visokih kriterijuma stručnosti“. 

„ Na ovaj način se obezbjeđuje nesmetan rad državnog tužilaštva, do izbora novog VDT-a. Takode, ograničavanjem trajanja mandata na maksimalno 12 mjeseci, bez mogućnosti ponovnog izbora, usvajaju se primjedbe VK o mogućem „zaobilaženju“ ustavnih odredbi koje definišu izbor VDT-a“, ocjenjuje Konatar, očekujući pozitivan stav „venecijanaca“

„Podsjetiću da je VK najviše problematizovao postojanje posebnog zakona koji se bavi državnim tužilaštvom i mi smo te prepreke otklonili“, istakao je Konatar.

Javna rasprava bi poboljšala zakonska rješenja?

U izvještaju Evropske komisije za prošlu godinu se ističe i da je nastavljeno sa praksom da poslanici predaju izmjene i dopune zakona čime se zaobilazi javna rasprava.

Gorjanc Prelević ocjenjuje da su javne rasprave o ključnim zakonima, kakvi su oni koji uređuju pravosuđe, neophodne, te da je na izmjenama Zakona trebalo raditi u Vladi.

 “Ovako je to skraćeno na dvije debate u nedjelju dana i raspravu na skupštinskom odboru. Sada kada je predlog zakona već u parlamentu, mnogo su manje šanse za neke veće izmjene”, ocijenila je direktorica HRA. 

I u CGO-u ocjenjuju da nije adekvatno uvažen civilni sektor, niti je ostavljen prostor za temeljnu analizu materijala.

 „…Treba konstatovati i da je Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava samo sebe marginalizovalo time što nije proaktivnije pristupilo ovom pitanju, a čime svakako ne doprinosi održivom sprovođenju reformi“, navela je ona.

Bulatović objašnjava da je o potrebi promjena ovih zakona postignuta saglasnost u parlamentarnoj većini nakon konstituisanja Skupstine, a prije izbora Vlade, te da je zato odlučeno da predlagači zakona budu poslanici.  U tom slučaju, kaže, nije obavezna javna rasprava, a nije se moralo ni tražiti mišljenje VK.

“Ipak Vlada je tražila mišljenje VK. Ocjenjujem da je to loš i nepotreban potez koji je proizveo gubitak dragocjenog vremena za neophodnim promjenama u društvu”, naglasio je Bulatović, uz ocjenu da je zakone trebalo usvojiti još 18. februara.

Konatar pojašnjava da se i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović uključio u ovaj proces organizujući javne debate čiji su učesnici bili NVO, profesori i zainteresovana javnost, pritom održavajući komunikaciju sa VK i sa predstavnicima opozicije.

„Uvijek postoji mogućnost da se na predlog u proceduri amandmanski djeluje u cilju postizanja krajnjeg rješenja“, rekao je poslanik URE.

NVO bi mogla da bira i više članova Savjeta?

Direktorica HRA podržava namjeru da se kroz učešće predstavnika nevladinog sektora, kako je rekla, u najvećoj mogućoj mjeri izvrši depolitizacija TS, ali dodaje da, ako bude više kvalitetnih kandidata, trebalo bi obezbijediti da svi oni budu uzeti u obzir za izbor u okviru pet pozicija uglednih pravnika. 

“Mislim da je moguće da se tu pojave bar dvije jednako stručne osobe od integriteta koje bi mogle kvalitetno da obavljaju te funkcije”, rekla je ona.

Bulatović je na Odboru za pravosuđe konstatovao da će razmotriti i ovo rješenje.

Milaš, međutim, ističe da tako hipotetički i Udruženje tužilaca i Udruženje sudija mogu da predlože svoje kandidate, jer su registrovani kao NVO.

“Ostaje i pitanje da li je ovim napravljen kompromis u odnosu broja članova u dijelu tužilaca i takozvanih uglednih pravnika ili, pak, vlasti prave prostor za nekog svog predstavnika kojeg će kroz NVO kvotu izglasati“, kaže Milaš.

Ni riječi o ocjenjivanju tužilaca

Konatar, u razgovoru za CIN-CG, kaže da u predlogu nema izmjena ocjenjivanja tužilaca zato „što nije problem u propisanim procedurama već u implementaciji“.

Direktorica HRA ocjenjuje da tome nije posvećena potrebna pažnja, iako je loša ocjena rada razlog za razrješenje.

“Sada imate situaciju da su svi odlično ocjenjeni, pri čemu razlog za to nije u članovima Tužilačkog savjeta, već u pravilima”, ocijenila je ona. 

HRA je ranije dostavila 25 predloga amandmana u kojima su, između ostalog, preporučili da se kvalitet rada državnih tužilaca cijeni u odnosu na odluke Ustavnog suda, Evropskog suda za ljudska prava, kao i u pogledu usvojenih ili odbijenih predloga o određivanju ili produženju pritvora.

“Da se ispitaju razlozi i utvrdi odgovornost tužilaca u slučajevima zastarijevanja krivičnog gonjenja, da se omogući svakom članu Savjeta da pokrene disciplinski postupak… ali svega toga nema u predlogu zakona, koji mislim da pati od kratkovidosti i vrlo brzo će se ispostaviti da nije dovoljan da riješi probleme”, zaključila je direktorica HRA.

Tužilaštvo i Ministarstvo pravde ćute

U tužilaštvu, ali ni Ministarstvu pravde, i pored više poziva, poruka i slanja mejlova nijesu željeli da za CIN-CG komentarišu predložene izmjene.

U reagovanju TS, VDT i Udruženja tužilaca na nacrt zakona se, između ostalog, ocjenjuje da je isključivi motiv izmjena da se obezbijedi politička kontrola. I oni ističu da vršilac dužnosti VDT-a ne može biti niko van tužilaštva, jer bi to bilo i dezavuisanje ustavne norme o kvalifikovanoj skupštinskoj većini potrebnoj za izbor. Smatraju da bilo koja izmjena zakona nema smisla bez izbora VDT-a u Skupštini, te da će dalje trajanje v.d. stanja imati veće negativne posljedice na rad tužilaštva. U slučaju da se prihvate predložene izmjene, po njihovom mišljenju, Tužilaštvo bi izgubilo ustavni položaj samostalnog državnog organa.

Već godinama i Evropska unija (EU) upozorava na probleme u crnogorskom pravosuđu ocjenjujući djelovanje u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24 o vladavini prava, koja su  otvorena prije više od sedam godina.

U posljednjem izvještaju EK se ističe da Crna Gora ostaje “umjereno spremna” za borbu protiv organizovanog kriminala i evropskih standarda u oblasti pravosuđa, te da je ostvarila ograničeni napredak.

U izvještaju se, između ostalog, problematizuje profesionalni kapacitet Sudskog i Tužilačkog savjeta, transparentnost, ali i funkcija u unapređenjima, imenovanjima, ocjenjivanju i disciplinskim postupcima.

Ističe se da su ostvareni slabi rezultati u oblasti sprovođenja etičkog kodeksa i disciplinske odgovornosti i sudija i tužilaca.

“Činjenica da su svi ocijenjeni tužioci dobili ocjenu odličan daje povoda za pitanja o objektivnosti i ukupnoj svrsi procesa evaluacije”, piše u izvještaju.

Nema jedinstvene prakse

U izboru VDT-a, ali i TS, u najvećem broju evropskih zemalja ključnu ulogu ima Vlada, odnosno Ministarstvo pravde. 

U Hrvatskoj ih bira parlament, ali prostom većinom, dok u Srbiji takođe odlučuje Skupština, ali više od pola poslanika mora biti za ta rješenja.

Ne postoje ni jasni međunarodni standardi o sastavu i načinu izbora tužilačkih savjeta, ali preovladava mišljenje da bi članove pravosudnih (uključujući i tužilačke) savjete trebale da biraju njihove kolege.

Maja BORIČIĆ

Posebna opasnost prijeti zbog nepridržavanja mjera zaštite prilikom rada na visini. Neophodno je uspostavljanje instituta medicine rada. Crna Gora je i jedina zemlja u regionu koja nema fakultet o zaštiti na radu

Tolerisanje propusta poslodavcima i građevinskim radnicima na terenu, jedan je od ključnih razloga zbog kojih u nekom trenutku mogu da nastupe ozbiljne posljedice - upozorio je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) izvršni direktor Montinspekta Branislav Šebek.

On kaže da se za 20 godina, otkako se ovo podgoričko preduzeće specijalizovano bavi zaštitom  na radu i kontrolom u ovoj oblasti, naslušao izgovora poput: „…treba postići dinamiku gradnje, ne može se nabaviti odgovarajuća oprema, zaboravili smo donijeti sredstva lične zaštite na radu, zaštitna oprema nam smeta tokom rada…“

Stručnjaci Montinspekta zaposlenima na gradilištima zbog njihove zaštite i zdravlja na radu najčešće ukazuju na rizike od rada na visini.

Pad sa visine, kako je CIN-CG objavio sredinom novembra uzrok je tri od četiri smrti građevinskih radnika koji su stradali za deset mjeseci prošle godine godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom države (LINK).

„Većina nas se i sama može uvjeriti kakve skele se montiraju oko, u i na objektima u izgradnji. Ne morate biti stručnjak iz ove oblasti, pa da shvatite da jedna skela mora biti stabilna, da mora da ima zdrave (standardne/tipske) ograde, podnice po kojima se zaposleni kreću, merdevine... Radovi na visini se obavljaju i uz pomoć radnih platformi, ali su one često nepotpune, nepravilno postavljene i loše montirane“,  kaže Šebek o svom iskustvu sa terena.

Neobezbijeđeni rad na visini, kao glavni problem vidi i glavni koordinator inspekcije za zaštitu na radu Uprave za inspekcijske poslove (UIP) Zlatko Popović. U razgovoru za CIN-CG, on je ocijenio da problem u dijelu zaštite i zdravlja na gradilištima uglavnom nije papirologija, već primjena.

„Pogotovo, kada je riječ o mjerama zaštite od pada sa visine i postavljanju zaštitnih ograda na prolazima, prilazima, ivicama objekta u izgradnji,“ rekao je Popović.

Prema podacima UIP-a, u toku prošle godine na teritoriji Crne Gore je prijavljeno 126 gradilišta, a ukupno su obavljena 852 inspekcijska nadzora o mjerama zaštite i zdravlja na radu. U prva tri mjeseca ove godine prijavljen je početak radova na 31 gradilištu, a obavljen je 191 nadzor.

U toku 2020. godine inspektori rada za oblast zaštite i zdravlja na radu su izdali 470 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 158.810 eura, a podnešeno je i devet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kazao je za CIN-CG Zlatko Popović.

Prekršajni nalozi u oblasti građevinarstva se, kako kaže Popović, najčešće izdaju za neprimjenjivanje mjera zaštite i zdravlja na radu na privremenim i pokretnim gradilištima, kada poslodavac ne nabavlja i ne izdaje zaposlenima sredstva za rad neophodna za njihovo radno mjesto, sa stručnim nalazom i ocjenom da su obezbijeđene propisane mjere zaštite na radu. Kažnjivo je i ako poslodavac nije obezbijedio zaštitnu opremu, te ukoliko zaposleni nemaju uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan rad i ljekarska uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za radna mjesta u posebnim uslovima, odnosno uz povećani rizik.

Ovlašćene organizacije za zaštitu i zdravlje na radu, među kojima je i Montinspekt posluju tržišno, tako što svoje usluge nude poslodavcima koji nemaju obučene osobe ili specijalizovane službe za ovu oblast. U Crnoj Gori, prema podacima Udruženja zaštite na radu (UZNR), ima 40 ovakvih ovlašćenih organizacija. Državne kompanije za njihovo angažovanje raspisuju tendere. Šebek kaže da dominantno sarađuje sa poslodavcima iz realnog sektora.

Obaveza ovih ovlašćenih organizacija je da kontrolišu i ispituju sredstva za rad, elektro i gromobranske instalacije, uslove radne sredine, opreme za ličnu zaštite na radu. One izrađuju akte o procjeni rizika i osposobljavaju zaposlene za bezbjedan rad. Sve to, kaže Šebek, zahtijeva sofisticiranu opremu i specijalistička znanja iz raznih oblasti, većinom tehničke struke.

Postoje i organizacije sa nižim nivoom ovlašćenja, koje obavljaju samo poslove stručnog lica za za zaštitu i zdravlje na radu u kompanijama gdje nema uposlenih osoba sa takvim specijalnostima.

Šebek, koji je i član UZNR, ističe i da je jedan od problema na koje nailazi prilikom kontrole i nestručnost zaposlenih, pogotovo pomoćnih građevinskih radnika.

„ Njihovo neznanje i nestručno rukovanje sredstvima za rad uzrok je lakših i teških povreda. Zato se bavimo i pokazivanjem kako da to rade na bezbjedan način“, kazao je on.

Na gradilištima, prema njegovim riječima, opasnost vreba i na putevima za kretanje građevinske mehanizacije i kamiona. Iako na građevinskim mašinama uglavnom postoji zvučna i svjetlosna signalizacija, Šebek upozorava da nije bezbjedno kada zaposleni prolazi na svega nekoliko centimetara od njih. Vozače upozoravaju da ne prekorače brzinu, a radnike da se ne kreću u zoni rada mašina.         

Prilikom kontrola, kako kaže Šebek, nastoje prije svega da djeluju edukativno. U slučajevima kada radnici ne žele da uklone nedostatke, tada se privremeno zabranjuje rad na pojedinim radnim pozicijama koje nijesu bezbjedne, ili se pojedinci, grupe, poslodavci udaljavaju sa gradilišta zato što predstavljaju opasnost za sebe i za druge.

Tada se dešava da se poslodavci, ali i veliki broj radnika, pravdaju dinamikom radova, uz tvrdnje da će naše predložene mjere usporiti njihov rad. „To apsolutno nije tačno, već je u 99 odsto slučajeva razlog loša priprema kompanije“, ističe Šebek.

Kada radnik ne želi da primijeni mjere na koje su ukazali, odmah obavještavaju izvršnog direktora koji ga privremeno udalji sa gradilišta.

„Naše iskustvo je da u većini slučajeva sljedećeg dana radnik poštuje ukazane mjere. Imali smo i par slučajeva da i sam poslodavac uoči kako radnik nije zainteresovan za bezbjedan rad, a u suštini takvi i ne žele da rade određene poslove u kompaniji, što za posljedicu ima raskid ili neprodužavanje ugovora o radu,“ kazao je Šebek.

Ukoliko kompanija za koju obavljaju poslove zaštite na radu ne želi da prihvati njihove korekcije i savjete, tada direktoru dostave prijedlog za raskid ugovora, a obavijeste i inspekciju.

„Ova pojava je vrlo rijetka i odnosi se na kompanije koje u suštini nijesu ozbiljne i vrlo brzo nestaju sa tržišta. U takvim slučajevima nas ne treba da otpušta poslodavac, već mi ne želimo da poslujemo sa njima“ naveo je Šebek za CIN-CG.

On ocjenjuje da trenutno na gradilištima, svijest zaposlenih o tome da sačuvaju svoje zdravlje i život tokom rada, da usvajaju sugestije i savjete, aktivno učestvuju u sprovođenju mjera Zakona o zaštiti i zdravlju na radu (ZZNR), nije na zavidnom nivou.

„Reakcija zaposlenih često bude brza, ali kratkotrajna. Prihvate sugestiju u trenutku kontrole, vrlo brzo počnu da rade na način koji čuva njihov život i zdravlje, ali najčešće takav odnos traje toliko dugo koliko smo mi u blizini. Ovo nas navodi na činjenicu da nisu samo stručna lica za ZZNR ona koji bi trebalo da stalno edukuju, kontrolišu, podsjećaju zaposlene, već prevashodno tu obavezu imaju njihovi pretpostavljeni, grupovođe, poslovođe, šefovi, tehničari, inženjeri, direktori, koji pored praćenja kvaliteta rada, svakako moraju provjeravati da se on odvija na bezbjedan način,“ kazao je Šebek.

I na gradilištima na kojima je investitor bio Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) bilo je propusta i, prema riječima njegovog rukovodioca sistema zaštite Milana Marjanovića, u startu je bilo propusta i neprihvatanja kontrole izvođenja radova „ali kada smo objasnili izvođačima da mogu da izgube ugovoreni posao i da se neće realizovati ugovor, onda shvate da treba da sarađuju i dostave dokumentaciju.“

On kaže da je važno da građevinski radnici shvate kako to što je neko dobar majstor nije dovoljno, već da mora da bude i osposobljen za bezbjedan rad, kako bi sačuvao i sebe i druge na poslu. "Promocija zaštite na radu je interes prvenstveno zaposlenog koji rizikuje svoj život, pa onda firme koja ga zapošljava - jer u slučaju povrede poslodavac plaća kazne, a država ima troškove liječenja“, kazao je Marjanović, koji je i potpredsjednik UZNR.

On očekuje da će država napokon smoći snage da se otvori institut medicine rada, koji bi pomogao svima koji imaju ozbiljnija oboljenja i posledice povreda na radu, kako bi mogli da dobiju lakša radna mjesta na osnovu ocjene preostale radne sposobnosti.

"Da oni budu i dalje u funkciji. Pretežno je riječ o mlađim osobama koji bi trebalo da rade do penzije još 20, 30 godina. Oni, prije svih, treba da shvate da su dužni da čuvaju zdravlje prvo sebi, a onda nekom drugom s kim zajedno rade. To treba jednostavno da bude kultura rada“, kazao je Marjanović za CIN-CG.

U ovom trenutku, kako je rekao, u nekim domovima zdravlja specijalisti medicine rada uposleni su kao izabrani ljekari. Marjanović posebno ističe pozitivan primjer podgoričkog Doma zdravlja, koja je jedini formirao službu za medicinu rada, gdje radi pet ljekara specijalista medicine rada, "kojima je to stalni posao“.

Uz podsjećanje da Crna Gora jedina u regionu nema fakultet zaštite na radu, on ocjenjuje da postoji potreba da se u ovoj oblasti školuje nekoliko generacija mladih ljudi.
Troškovi obaveznog ljekarskog pregleda radnika su, prema njegovim riječima, poseban problem.

"Ranije su ti troškovi iznosili i do 72 eura po zaposlenom. To je bio ogroman izdatak, na primjer za nas u CEDIS-u, koji organizujemo više od 800 ljekarskih pregleda godišnje. Riječ je o sumi od 50-60.000 eura, što predstavlja veliki izdatak, posebno za mnoge privatne firme. Sad su cijene pristupačnije - 20, 30, 40 eura. To je prihvatljivije, pod uslovom da dobijemo isti kvalitet i da stvarno ljekari prepoznaju zaposlene kojima je ugroženo zdravlje i koji ne mogu da nastave rad na istim pozicijama", ocijenio je Marjanović.

Zakonom je propisano da se zdravstveni pregledi zaposlenih preduzimaju radi utvrđivanja i otklanjanja uzroka obolijevanja i zdravstvenih oštećenja u vezi sa radom.

Poslodavac je dužan da obezbijedi zdravstveni pregled zaposlenih koji se raspoređuju na radna mjesta sa posebnim uslovima rada, odnosno sa povećanim rizikom i u slučajevima ponovnog angažovanja zaposlenog koji je odsustvovao sa rada na tom radnom mjestu duže od godinu.

Na zahtjev zaposlenog, poslodavac obezbjeđuje zdravstveni pregled primjeren rizicima zaštite i zdravlja na radu najmanje jednom u tri godine.

Rukavice ne smiju da „probiju“

CEDIS posjeduje svoju ovlašćenu laboratoriju u kojoj ispituje ličnu zaštitnu opremu zaposlenih.

"Prošle godine smo imali oko osam hiljada ispitavanja, od čega smo ustanovili u skoro 400 nedostataka na ispitanim sredstvima. To ne doživljavamo kao trošak firmi, već kao preventivu, jer se na primjer probijena rukavica više ne koristi kao elektroizolaciono sredstvo, već se nabavljaju nove rukavice“, kazao je Marjanović.

Laboratorija CEDIS-a ima ovlašćenja da testira i ličnu zaštitnu opremu i drugih kompanija, ali to do sada nisu radili, zbog velikog obima posla u matičnoj kompaniji.

"Kupili smo softver koji prati put zaštitnih sredstava i on automatski, 30 dana prije isticanja roka, obavještava da treba da ih oduzmemo radniku i da mu damo ispravna. Imamo otprilike deset hiljada primopredaja godišnje. ZZnači, elektroizolacione rukavice, čak iako su ispravne, mi ih mijenjamo poslije šest mjeseci korišćenja i dajemo radnicima rukavice koje su ispitane, ispravne i imaju novi rok korišćenja, za narednih šest mjeseci. Rukavice koje uzimamo, zbog isteklih rokova, nosimo u laboratoriju da ispitamo i ako budu ispravne, koristimo ih i dalje i njih dobija neko drugi prilikom sljedeće zamjene“, kaže Marjanović.

Stranci se ne pogađaju oko mjera zaštite

„Prije svega, treba da zaživi zakonska uloga koordinatora tokom projektovanja i tokom građenja objekata, jer to jedan od sigurnih načina značajnog smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, ne samo na gradilištima već i kada se objekti predaju korisniku,“ kazao je Šebek za CIN-CG.

Od ove godine obaveza investitora, prema Zakonu o zaštiti i zdravlju na radu, jeste da odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu i u fazi projektovanja (“K1”) i prilikom izvođenja radova (“K2”).

Koordinatora u fazi izvođenja radova već ima na nekoliko gradilišta.

Šebek posebno ističe pozitivno iskustvo sa stranim investitorima koji su ih angažovali kao koordinatore u fazi gradnje. On je ispričao kako su imali slučaj da radnik velike građevinske kompanije odbije da primijeni mjere zaštite na radu i da za to dobije podršku svog izvršnog direktora.

„Istog dana obavijestili smo investitora, koji je urgentno pozvao direktora kompanije i tražio da se odmah aktivira raskid ugovora o izvođenju radova koji je bio milionske vrijednosti. Izvođač je shvatio ozbiljnost situacije i do kraja radova više nije bilo problema. Štaviše, značajno je poboljšao primjenu mjera ZZNR“, istakao je Šebek.

U Crnoj Gori ima, prema podacima UZNR, već oko 50 osoba koje su položile stručni ispit za koordinatora. Uslov za to je visoko obrazovanje tehničkog, ili tehničko-tehnološkog smjera, najmanje tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.

Popović je za CIN-CG kazao da je inspekcija od početka godine počela kontrole i u vezi sa imenovanjem koordinatora. Zakonom je propisano da će novčanom kaznom od 300 do 15.000 eura za prekršaj biti kažnjen investitor ako ne odredi jednog ili više koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu. Kazna od 200 do 2.000 eura može biti izrečena i koordinatorima ukoliko ne obavljaju svoj posao.

Inspekciju često zovu i radnici

U toku 2020. godine su bile 73 inicijative za inspekcijski nadzor u oblasti zaštite i zdravlja na radu. Popović pojašnjava da te inicijative može da podnese bilo ko, a najčešće to čine zaposleni „kada im je povrijeđeno neko od prava koje se odnose na nepropisne uslove rada“. Najčešće se, prema njegovim podacima, prijavljuju nepropisni uslovi rada (neadekvatni mikroklimatski uslovima, prokišnjavanje prostorija, nedostatak stolica za kasirke..), neobezbijeđene mjere zaštite i zdravlja na radu (nepostojanje zaštitne ograde, nedostatak zaštitne opreme, neosposobljenost za bezbjedan rad...), neostvarena prava po osnovu povrede na radu (nepriznavanje povrede na radu, neizdavanje povredne liste, nepostojanje kolektivnog osiguranja...).

Česte nepravilnosti su i rad zaposlenih bez uvjerenja o osposobljenosti za bezbjedan rad i bez ljekarskih uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za radna mjesta sa posebnim uslovima, odnosno povećanim rizikom.

„…Dok se ostalo odnosilo na nepoštovanje obaveza poslodavca u pogledu nabavke, izdavanja na upotrebu i obezbjeđenja korišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu; neposjedovanje akta o procjeni rizika za sva radna mjesta; nepoštovanje obaveza poslodavca u pogledu preduzimanja potrebnih mjera i određivanja zaposlenih za pružanje prve pomoći, zaštitu od požara i evakuaciju zaposlenih i druge nepravilnosti“, naveo je Popović.

Miloš RUDOVIĆ

Poznati novinar upozorio je na poguban uticaj sve veće koncentracije plastike u moru

Novinarska priča Mustafe Canke „Stručnjaci upozoravaju da Jadran postaje kontejner opasnog otpada: Ribe sve manje, plastike sve više“, koju je objavio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) osvojila je prvu nagradu na konkursu Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Druga nagrada pripala je novinaru Vijesti i CIN-CG-a Milošu Rudoviću za tekstove „Jedan psihijatar na 250 pacijenata” i „Specijalna bolnica za psihijatriju u Kotoru plaćaće oba dežurstva”, a treća novinarki Javnog servisa  Dušici Pavlović za istraživački serijal „Dvije boje vina”.

Na konkurs CGO „Izvještavanjem do promjena“ koji je bio dio projekta „Podrška lokalnim medijima – priče iz prve ruke!“ pristiglo je 16 istraživačkih priča, saopšteno je na svečanosti u EU Info centru, gdje su proglašeni pobjednici i uručene novčane nagrade - 1000 eura za prvo, 700 eura za drugo i 400 eura za treće mjesto.

Canka je u svom tekstu, rađenom u okviru projekta CIN-CG/BIRN/Monitor „Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki” upozorio na poguban uticaj sve veće koncentracije plastike u moru.

On je ocijenio da nagrada predstavlja ohrabrenje svim kolegama, naročito mlađim, koji rade u lokalnim medijima, a izloženiji su pritiscima i samocenzuri.

“Ako mislimo globalno, a djelujemo lokalno, onda će i promjena nabolje biti. I priča o plastici je već postala globalna, ali i lokalna jer naš Jadran, pred našim očima, postaje kontejner plastike. Zato ovaj tekst predstavlja krik, vapaj ili SOS za Jadran, svjedočenje u toj bolnoj činjenici ili dodatno osvjetljavanje fenomena koje ima i tek će imati teške posljedice po naše more, ali i za naš turizam i ekonomiju uopšte’’, kazao je Canka.

Uz ocjenu, da je novinar na razumljiv način elaborirao ključne aspekte poblema, žiri je konstatovao da je nakon objavljivanja Cankinog teksta „Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom u 2021. godini opredjelilo više sredstava za projekte čišćenja otpada iz mora”.

Tekstovima Rudovića, aktuelizovan je problem u zdravstvu koji nažalost, usljed pandemije, nije bio dovoljno zastupljen, ocijenio je žiri, a Dušica Pavlović je u dvije epizode u okviru TV serijala Magazin pokazala na koji način država upravlja svojim resursima, odnosno Plantažama, gdje ima većinsko vlasništvo, “stavljajući time u žižu javnosti zloupotrebu državnih resursa od strane uskog kruga ljudi”.

Miloš Rudović istakao je da je novinarima motivacija, prije svega, želja i volja da se pomogne građanima/kama i društvu, a Pavlović je izrazila zadovoljstvo što je istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori sve više prepoznato kao važno, uz uvjerenje da „će se to u narednom periodu sve više nadograđivati”.

U žiriju za dodjelu nagrada bili su direktor programa Newsmax Adria Slobodan Georgiev, Siniša Gazivoda, advokat i ekspert za slobodu izražavanja, Nevena Krivokapić, kordinatorka za slobodu izražavanja i online medije u SHARE-u, i predstavnik CGO Damir Nikočević

„Na ovom konkursu imamo nekoliko sjajnih primjera koji su pokazali da uporan novinarski rad može da natjera i moćne ljude na vlasti, ili one povezane sa moćnim ljudima iz biznisa, da odustanu od svojih koruptivnih radnji koje idu na štetu građana/ki i urade nešto što može da donese neko dobro. Većina priča koje su prispjele su konstruktivne, vode ka konkretnoj promjeni i pomoći građanima”, ocijenio je Georgijev.

„Dodjela nagrada u EU Info centru je organizovana u susret svjetskom Danu slobode medija (3. maj), čime CGO daje simbolički doprinos obilježavanju ovog datuma", kazali su iz ove nevladine organizacije.

S.Š.

Po odlasku sa čela Plantaža, bivša izvršna direktorica kasnila sa prijavom imovine

Agencija za sprečavanje korupcije kaznila je bivšu izvršnu direktoricu 13. Jul – Plantaže, Vericu Maraš zbog kršenja Zakona o sprečavanju korupcije.

Time je potvrdila pisanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), koji je u decembru objavio da ona nije Agenciji po napuštanju direktorske pozicije prijavila prihode i imovinu u zakonskom roku.

,,Odsjek za pokretanje upravnih i prekršajnih postupaka i izdavanje prekršajnih naloga Agencije je izdao prekršajni nalog kojim je Verica Maraš, bivša izvršna direktorica Plantaža, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.000 eura, zbog nedostavljanja izvještaja o prihodima i imovini u roku od 30 dana od prestanka funkcije," navodi se u odgovoru koji su iz Agencije dostavili CIN-CG. Nalog je izdat 11. decembra. Agencija nema praksu objavljivanja prekršajnih naloga na svom sajtu, samim tim ni imena javnih funkcionera kojima su oni izdati.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisano je da je javni funkcioner kome je prestala funkcija dužan u roku od 30 dana da Agenciji dostavi vanredni imovinski karton. Ukoliko Agencija potvrdi kršenje Zakona, predviđena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.

Maraš tada nije odgovorila na pitanja novinara CIN-CG o tome da li je ispunila zakonsku obavezu po odlasku sa čela kompanije. Agenciji je tek krajem marta dostavila imovinski karton.

Prema kartonu koji je dostavila Agenciji, ona je u posljednjoj godini mandata samo na ime povraćaja poreza od države dobila nepunih 23.500 eura, a njena plata je, poslije burnih reakcija javnosti, gotovo prepolovljena sa oko 7.370 na 3.890 eura. Prijavila je i da je do kraja maja primala i po 800 eura kao član Odbora direktora Podgoričke banke.

Maraš je vlasnica stanova od 40, 45, 46 i 147 i garaže od 12 metara kvadratnih. Za najmanji i najveći osnov sticanja upisane su Plantaže, a za druga dva zajam.  U kartonu se navodi da je prvi dobila od Plantaža, a drugi odlukom Odbora direktora. Vlasnica je tri automobila, ali i 21.288 akcija u Plantažama.

Otplaćuje dva potrošačka kredita, od septembra 2019. godine 42.294 eura u ratama od 903 eura, a od novembra prošle godine nepunih 8.000 po 227 eura mjesečno.

U skladu sa preporukom Evropske komisije, Agencija od druge polovine 2018. godine direktno izdaje prekršajne naloge.

Agencija je tokom prošle 2020. godine zbog kršenja antikorupcijskih zakona iz svoje nadležnosti, koji uključuje i Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, pokrenula ukupno 552 prekršajna postupka, od kojih su 42 prekršajna naloga, a ostatak zahtjevi za pokretanje prekršajnih postupaka.

Maraš je u drugoj polovini oktobra „rukovodeći se razlozima očuvanja kompanijskih interesa“ od Odbora direktora zatražila da je razriješi sa funkcije izvršne direktorice, navodeći među razlozima i to što se promijenila vlast u zemlji poslije parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta. Maraš je članica sada opozicione Demokratske partije socijalista (DPS).

Za direktora je izabran Miroslav Vuković, a Maraš je raspoređena na poslove savjetnice.

Miloš RUDOVIĆ

ASK POKRENUO POSTUPAK PROTIV BIVŠE DIREKTORICE PLANTAŽA: Nema imovinskog kartona Verice Maraš