Brojni radovi su izmišljani ili precijenjeni, a u postrojenja ugrađivan lošiji materijal i fakturisan skuplji, tvrde eksperti. Kompanija WTE pored naplaćenih oko 42 miliona eura, traži još 35,34 miliona. Budvu će dodatno pogoditi milionski troškovi arbitraža. Specijalno državno tužilaštvo se još bavi „istražnim radnjama“

Više od 20 miliona eura naduvane su fakture za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Bečićima, pokazuju svjedočenja pojedinih aktera, nalazi iz izvještaja dva nezavisna eksperta i drugi dokumenti u koje su imali uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN) i Monitor.

Budva, uz to, nije riješila svoj ključni ekološki problem, jer je na izgrađeno postrojenje priključen samo uži dio grada, dok se fekalne vode sa teritorije Jaza, Petrovca i Buljarice i dalje izlivaju u more, a nije izgrađena i kanalizaciona mreža za Sveti Stefan.

Tri miliona je opljačkano iz opštinske kase lažnom fakturom i prije početka radova, što je već dokazano na sudu. Mimo toga, slovenački ekspert dr Jože Duhovnik, koga je angažovala nova lokalna vlast poslije pobjede na izborima 2016. godine tvrdi da vrijednost izvedenih radova od 41,4 miliona eura, koliko je prijavila njemačka kompanija WasserTechnik Essen (WTE), treba umanjiti za precijenjenih 12,629 miliona eura. Finansijska ekspertkinja Ilinka Vuković, koja je radila i za budvansku opštinu i za Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pronašla je druge sporne fakture čiji iznosi premašuju 3,5 miliona eura, dok je održavanje postrojenja tokom pet i po godina fakturisano 500 do 700 hiljada eura godišnje više od realne vrijednosti.

Budvanskoj opštini prijeti opasnost da izgubi još desetine miliona u pokrenutim međunarodnim arbitražama, vezanim za ovaj projekat. Prva je zakazana u Frankfurtu 9. februara naredne godine. Od opštine je WTE naplatila između 12,5 i 13,8  miliona eura (o čemu se spori sa lokalnim vlastima) i aktivirala Vladinu garanciju od 29,3 miliona, ali traži još 35,34 miliona. Druga arbitraža se priprema u Ženevi. Sve to za Budvu znači i dodatne milionske troškove.

Za naduvane fakture, izmišljene radove i usluge, ugradnju jeftinijeg i lošijeg materijala, a uračunavanje kvalitetnijeg i skupljeg, još niko nije odgovarao. Izuzetak je pomenuta pljačka prva tri miliona, gdje je sporazum o priznanju krivice tadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i neformalni šef Budve Svetozar Marović sa trojicom saradnika potpisao sa SDT-om. Uz brojna nedjela, on je priznao da je bio organizator i u ovom.

Novac je, prema dokumentima SDT-a, poslužio da Marović namiri dio privatnog duga izvjesnom biznismenu Gojku Kapisodi i za to je dobio simboličnu kaznu od tri mjeseca zatvora. Ni SDT, ni Viši sud koji je prihvatio sporazum, nisu ga obavezali da vrati Opštini ukradene milione, a zatvor je izbjegao odlaskom u Beograd, gdje se i sada nalazi. Tadašnji direktor njemačke podružnice WTE Otpadne vode Budva Ginter Faust, koji je izdao lažnu fakturu i dalje usmjeravao novac izvukao se iz svega kao svjedok saradnik.

Istražnim radnjama koje su „u toku“, SDT se pravda za to što nisu razotkrivene druge mahinacije i odgovorne osobe.

Da se gradi i - ugradi

Njemačka kompanija WTE je 8. jula 2009. potpisala sa Opštinom Budva takozvani DBFO ugovor (dizajn-izgradnja-finansiranje-upravljanje) o izgradnji tri prečistača otpadnih voda - Bečići, Jaz i Buljarica – kao i kanalizacione mreže na Svetom Stefanu za kapacitet dovoljan za 130 hiljada stanovnika. Vrijednost projekta je bila 58,56 miliona eura plus kamate i varijabilni troškovi, s tim da ukupna investicija ne pređe tenderski limit od 85 miliona. Ugovor je predviđao i godišnje troškove upravljanja od 1,7 miliona eura do 2042. godine, a Budva je trebalo da otplati investiciju do 2034. godine. Projekat je samo djelimično završen, kada je u julu 2014. godine počeo probni rad prečistača u Bečićima, koji je u oktobru i svečano pušten u rad.

Dva mjeseca od sklapanja ugovora, Njemci su osnovali firmu kćerku WTE Otpadne vode Budva DOO. Ona je sa matičnom firmom u Esenu potpisala ugovor o zajmu početkom juna 2010. godine od 61 milion eura za finansiranje projekta.

Kao obezbjeđenje da će posao biti dobro urađen Njemci su predali Opštini garanciju Bayerishe Landesbank iz Nirnberga 9. jula 2009. godine na 4,25 miliona eura. Važila je do 8. jula 2014. a tadašnja lokalna vlast DPS-a nije tražila produženje. Nezvanično objašnjenje jednog od tadašnjih opštinskih rukovodilaca za CIN-CG/BIRN/Monitor je da su ih Njemci uslovili da odustanu, kako ne bi tražili da odmah plate već nagomilane fakture za radove, jer je kasa bila prazna.

Vlada je, sa druge strane, 16. oktobra 2010. godine dala garanciju, naplativu na prvi poziv i bez prava protesta, od 29,3 miliona eura za polovinu osnovne investicije. Pet mjeseci ranije je i tadašnji gradonačelnik Rajko Kuljača izdao opštinsku garanciju na 66 miliona eura, mada za to nije imao saglasnost Vlade i odluku lokalnog parlamenta, kako je predviđeno zakonom. Garanciju Vlade WTE je aktivirao 18. decembra prošle godine, a Kuljačina je tema arbitraže u Frankfurtu.

Sagovornici CIN-CG/BIRN/Monitora koji su ranije bili visoko pozicionirani u DPS-u tvrde da je projektu prečistača „prethodio i dogovor Svetozara Marovića i državno-partijskog vrha“. Marović je dugovao privatnim licima, što su za CIN-CG/BIRN/Monitor potvrdila i dvojica povjerilaca uz uslov anonimnosti, ali i Prvoj banci u vlasništvu Aca Đukanovića, brata tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Mila Đukanovića. Sagovornici iz DPS-a navode da je „smišljeno“ da se dugovi vrate i preko postrojenja u Bečićima kroz fiktivne i „višestruko naduvane fakture na račun kvaliteta i obima radova“, te da su Njemci na to pristali.

Postojanje takvog dogovora, iz službe za informisanje predsjednika Đukanovića su kategorično demantovali: „Ne. Nikada takva ideja nije pomenuta. A da jeste, svakako ne bi bila prihvaćena”.

Marović je odbio da odgovori na tvrdnje bivših partijskih kolega. Predstavnici investitora su, takođe, negirali optužbe za ovu korupciju. Iz Prve banke su odgovorili da njihovi predstavnici “…nijesu imali saznanja, niti učestvovali u dogovorima koje ste naveli“. Pozivajući se na zakonski ustanovljenu bankarsku tajnu, sa iste adrese su za CIN-CG/BIRN/Monitor rekli da nisu u mogućnosti da odgovore na pitanje o tome da li su Marović i Property Investments izmirili dugove Prvoj banci i u kom obimu, ako jesu kada i na koji način, a ako nisu kako je banka obezbijedila potraživanja.

Sporazum o priznanju krivice koji je Marović sklopio sa SDT-om, kao i fakture koje je lokalni WTE ispostavljao Budvi i do kojih je došao CIN-CG/BIRN/Monitor potvrđuju dio navoda izvora iz DPS-a.

Naduvano od kosidbe do održavanja

Ubrzo po promjeni lokalne vlasti u Budvi oktobra 2016. godine, otkriveno je da su ukradena tri miliona eura, bili samo jedna u nizu malverzacija.

Bivši gradonačelnik Dragan Krapović kaže za CIN-CG/BIRN/Monitor da je početni problem bio što je odlaskom DPS-a

sa vlasti nestala i dokumentacija: „Nismo zatekli čak ni osnovni DBFO ugovor, jer je SDT odnio dokumentaciju bez reversa i nije je vraćao. Arhiva je bila u rasulu“.

Opština je uspjela da pribavi nešto dokumentacije i krene u reviziju. „Za posao je odabran dr Jože Duhovnik iz Slovenije, sa impresivnim međunarodnim referencama“, kaže Krapović.

Sumnjive fakture su počele da isplivavaju.

Tako je, već na početku, za košenje trave, uklanjanje žbunja, drveća i panjeva na terenu predviđenom za postrojenje na površini od 22.478 metara kvadratnih naplaćeno 56.195 eura, ili 2,5 eura po kvadratu što je bar 20 puta više od uobičajene cijene. Preduzimači koje je kontaktirao CIN-CG/BIRN/Monitor rekli su da je cijena između sedam i deset centi, a na toliku površinu bi dali popust.

Đorđije Vujović, odbornik u SO Budva za CIN-CG/BIRN/Monitor kaže da je još 2011. godine čuo od jednog direktora u Tradeunique (WTE-ov podizvođač) da su radnicima iz Ulcinja dali šest hiljada na ruke „a investitor se ugradio 50 hiljada u fakturi ispostavljenoj Budvi“. Vujović je na sastanku kod tadašnjeg gradonačelnika Lazara Rađenovića direktno pitao Ralfa Šredera, izvršnog direktora WTE Essen, da li je istina da kroz projekat treba da se vrati Marovićev dug pomenutom Kapisodi od pet miliona eura.

„Na to je Šreder ljutito rekao da su oni Njemci, da cijene novac i da ne želi više o tome da priča“ kaže Vujović za CIN-CG/BIRN/Monitor.

Odmah nakon prve, stigla je „ugradnja“ za zemljane radove i nivelaciju terena.

„Nadzor im je priznao nešto što nije urađeno, a mi smo poslije geodetske ekspertize utvrdili manje troškove i smanjili vrijednost stvarnih radova za 700 hiljada“ objasnio je dr Duhovnik u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor.

On naglašava da su radovi na opremi prečistača precijenjeni za 5.282.218,27 eura: „Tehnička knjiga definira kvalitet opreme i materijala za ugradnju. Na terenu smo zatekli nizak kvalitet, lošije karakteristike opreme i samog materijala. Cjevovodi su već bili raspucali. Ugradili su armaturu za jeftinije pumpe (25-30 odsto) za koje treba manje materijala. Ipak, nadzor im je priznao cijenu kao da su najboljeg kvaliteta“.

Slovenci su ustanovili da su građevinski radovi naduvani za 2,92 miliona, izrada projektne dokumentacije za 1,613 miliona, pribavljanje građevinskih dozvola za 0,922 miliona. Osporili su i 1,89 miliona za plaćanje internog nadzora njemačke firme.

„Po zakonu, poslove nadzora treba platiti Opština, jer je on najbitniji u procesu realizacije projekta. Ovdje je WTE platio svoj interni nadzor koji je potvrđivao brojke koje odgovaraju WTE-u. Na kraju je faktura poslata Opštini da je plati, što je nečuveno i protivzakonito“, objašnjava dr Duhovnik za CIN-CG/BIRN/Monitor.

WTE Otpadne vode Budva pod palicom Gintera Fausta, nastavlja izdavanje sumnjivih faktura koje očekuje da Opština plati. Finansijski vještak Ilinka Vuković na 99. strani svog izvještaja kaže: „...imajući u vidu izuzetu dokumentaciju WTE od strane Tužilaštva, imala sam prilike da vidim da postoji faktura u ukupnom iznosu 3.145.000 eura, po osnovu koje je prikazan trošak i obaveze prema matičnoj firmi (u Esenu), a u opisu su različite vrste „sastanaka i pregovora...“

U toj fakturi (oktobar 2009-septembar 2010) su veoma uprošćene stavke, a bodu oči velike i okrugle cifre: izrada organizacionog koncepta - 350 hiljada eura, pregovori sa Opštinom Budva - 200 hiljada, izrada garantnog naloga - 420 hiljada, preciziranje detalja ostalih ugovora – 270 hiljada, obrada kreditnog finansiranja -360 hiljada, određivanje uslova isplate – 230 hiljada, tekući trgovinski konsalting i razvoj – 300 hiljada,  izrada tehničkog koncepta – 790 hiljada,  tehnički pregovori sa Opštinom Budva -155 hiljada i projekt menadžment -70 hiljada eura. Ukupno – 3,145 miliona eura.

„Odmah vidite da sa tom fakurom nešto nije u redu, smrdi na korupciju. Imate projekt menadžment - 70 hiljada, pa druge cifre - 300, 350 hiljada... WTE nas je očigledno smatrao budalama“ kaže Đorđije Vujović.

Još jednu problematičnu fakturu od 535.095,99 eura WTE  je ispostavio Opštini, kao navodni trošak pregovora koje su Njemci vodili sa KfW-IPEX bankom od 10. oktobra 2014. do 29. oktobra 2015. Prema izvještaju Ilinke Vuković, pregovori nisu rezultirali kreditom, već samo „ispitivanjem tržišta bez pristanka Opštine Budva kao investitora i taj trošak je trebalo da snosi izvođač radova“.

Opština je imala i svoj nadzor projekta - novosadsku firmu Pro-Ing DOO sa kojom je 19. oktobra 2011. potpisala ugovor od 678.600 eura. Osnivač i direktor Goran Vukobratović u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor kaže da nije saglasan sa nalazima Duhovnika i smatra da je ono što je Pro-Ing nadzirao urađeno dobro.

„Imajte u vidu da je Pro-Ing vršio samo poslove nadzora iz građevinske struke. Nismo bili nadležni za upravljačke troškove i kontrolu troškova finansiranja projekta, kao ni za fakture iz vremena prije nego smo počeli nadzor“ kaže Vukobratović.

Vuković u izvještaju potencira i problematičnu ulogu firme Pro-Ing Novi Sad, jer je Vukobratović „bio član (tenderske) Komisije i jedan od potpisnika Zapisnika o otvaranju ponuda“, uz opasku da se pominje i kao konsultant za pripremu tendera.

Postoji, takođe i Pro-Ing Trade DOO Budva čiji je Vukobratović jedini osnivač i koja je godinama sarađivala sa WTE Otpadne vode Budva. „Očigledan je konflikt interesa“, navodi se u izvještaju Vuković.

CIN-CG/BIRN/Monitor ima fakture kćerke firme Pro-Ing Trade DOO Budva ispostavljene WTE-u za poslove „izrade revizorskog izvještaja za dobijanje građevinske dozvole PPOV Budva uključujući cijelu kanalizacionu mrežu i pumpne stanice na području opštine“. Jedna faktura od 100.800 eura je ispostavljena 19. maja 2011. godine, prije nego je majka firma potpisala ugovor o nadzoru. Druga faktura od 39.312 eura je ispostavljena 27. decembra 2011. godine, nakon potpisanog ugovora o nadzoru. Vukobratović tvrdi da „nije postojao sukob interesa u te dvije odvojene usluge“.

„Slobodno provjerite u MORT-u da li ista kompanija može vršiti reviziju projekta i nadzor nad izvođenjem radova. Imate primjer VODACOM-a odnosno tekućeg aktivnog projekta u Kotoru i Titvtu“, ističe Vukobratović.

On kaže i da ne vidi u čemu je konflikt interesa ako je bio član tenderske komisije i bio na otvaranju ponuda„Na tenderu se nudio koncept, a ne detaljni projekat, tako da ja nisam bio unaprijed upoznat sa projektnim detaljima nad kojima je trebalo da imam nadzor. Konflikt interesa bi postojao da sam ja učestvovao u izradi koncepta, što svakako nisam“.

Duhovnik ova objašnjenja ocjenjuje kao „tipično balkanska“ ističući da bi „u svakoj normalnoj zemlji ovo bio prepoznatljiv konflikt interesa“.

Njemci ćute do arbitraže

Štefan Zah, menadžer za komunikacije austrijske EVN Grupe, koja je vlasnik WTE-a, priznaje stručnost dr Duhovnika, ali nije želio da odgovara na njegove nalaze.

„Naše primjedbe na njegov izvještaj ćemo predočiti na arbitraži u Ženevi“ rekao je Zah za CIN-CG/BIRN/Monitor.

Na pitanje o korupciji i lošem kvalitetu postrojenja, on ističe da je „tužilaštvo nekoliko puta provjeravalo stanje u firmi i postrojenju i da nisu našli ništa protiv WTE-a uprkos čestim javnim optužbama“. Zah kaže i da „postrojenje radi“ i da je WTE uradio „dobar posao“. Postrojenja na Jazu i Buljarici, tvrdi,  nisu izgrađena „jer je Opština prodala tu zemlju za gradnju hotela“, što Krapović odlučno negira i kaže da je „sve lako provjerljivo“.

Krapović ističe i problem fakturisanih troškova za upravljanje prečistačem koji su Njemci od jula 2014. godine zaračunavali po 1,7 miliona eura godišnje i htjeli da naplate u cjelosti.

„Mi smo rekli da nećemo plaćati upravljačke troškove za nepostojeća postrojenja u Jazu i Buljarici. Meni je onda Šute ponudio da odmah spusti sa 1.7 na 1.2 miliona godišnje, ali da se mi dogovorimo za neke druge stvari“, kaže Krapović.

Hubertus Šute je na mjestu direktora WTE otpadne vode Budva naslijedio Gintera Fausta, umiješanog u pljačku prvih tri miliona eura.

Sekretarijat za investicije Budve je saopštio je za CIN-CG/BIRN/Monitor da Opština upravlja postrojenjem od početka ove godine i da su projektovani godišnji troškovi 993 hiljade eura, što je 700 hiljada manje nego kada su fakturisali Njemci.

Štefan Zah kaže da su WTE-EVN potraživanja ukupno 77 miliona eura, koliko ih je, tvrdi, koštao projekat prečistača. On negira da WTE pokušava da naplati i ono što nije izgradio (Buljarica i Jaz).

„Mi se vodimo principom da tražimo ono što smo sagradili, a ne ono što je trebalo biti“ kaže Zah.

Pravni zastupnik Budve advokat Vladan Bojić objašnjava za CIN-CG/BIRN/Monitor da je „WTE-EVN pokrenuo arbitražu u Frankfurtu oko Kuljačine garancije još krajem prošle godine. Samo takse, podnesci i pripremni materijal do ročišta će koštati Opštinu pola miliona, a prva arbitraža između 1,5 i dva miliona dolara. I arbitražu u Ženevi su pokrenuli zbog navodnog kršenja DBFO ugovora, za slučaj da ne uspiju u Frankfurtu“.

Na pitanje CIN-CG/BIRN/Monitor predsjedniku Đukanoviću, o tome da li je nešto preduzeo u vrijeme kada je bio premijer da se WTE-ov posao završi kompletno i kvalitetno, s obzirom da je postojala i garancija Vlade od 29.3 miliona eura, njegova služba je proslijedila odgovor Ministarstva finansija. U njemu se ističe da Vlada “nije, nakon isplate državne garancije, u toku sa daljim dešavanjima oko projekta WTE u opštini Budva”.

Vlada, kako je saopšteno, sada nastoji da “definiše način regulisanja obaveza Opštine prema Vladi Crne Gore, odnosno Državi, po osnovu plaćene garancije”.

“Što se tiče samog projekta, njegova realizacija, kao što je to bilo i od početka, pa i nadalje, jeste odnos između dvije strane, odnosno između Opštine i WTE-a, koje bi trebalo da razmotre i dogovore sve aspekte saradnje”, pouka je Ministarstva finansija.

Kada je 2. oktobra 2014. tadašnji premijer Đukanović presjekao crvenu vrpcu na postrojenju, istakao je da će novi objekat učiniti morski resurs Budve i Crne Gore „čistijim, kvalitetnijim i bogatijim“. U ime njemačke kompanije direktor Franc Mitermajer je naglasio da je postrojenje izgrađeno „po svim svjetskim standardima“.

Svečarske riječi zatrpale su činjenice da je postrojenje u Bečićima, navodno kapaciteta za 90 hiljada stanovnika, samo dio ugovorenog projekta, da nema upotrebnu dozvolu, koju će dobiti tek pola godine kasnije i to samo za četvrtinu izgrađenog, da ne postoji valjana dokumentacija o objektu i izvedenim radovima i da nije upisano u katastar.

Šest godina kasnije, more pored Budve je daleko od „čistog i kvalitetnog“. Zbog 24-časovnog izlivanja fekalija na prostoru između dva bečićka hotela sa pet zvjezdica u julu 2019. godine, iz kompanije Iberostar Bellevue rekli su za CIN-CG/BIRN/Monitor, da na sudu od WTE traže milion eura odštete, jer iz te kompanije nijesu odgovarali ni na pozive, a kamoli nešto preduzeli. Prodorni smrad oko postrojenja se i dalje povremeno osjeća i spušta do hotela na obali. Proces prerade kanalizacionog mulja nije ni bio predviđen ugovorom. Odvozi se u Albaniju na divlje depoe o čemu je CIN-CG već pisao. Plivajuće masnoće u akvatoriju Budve i Bečića koje su bile vidljive i ovog ljeta, riješene su ugradnjom novog reduktora - na račun Opštine.

Petrovac, Jaz, Buljarica i Sveti Stefan i dalje ispuštaju neprerađene fekalne vode na pučinu, a morske struje i vjetrovi ih vraćaju ka obali.

Budva nije jedina sporna

Zah ističe da su u zadnjih 20 godina realizovali 110 projekata u 20 zemalja i da nigdje nisu „imali problema kao u Budvi“

Projekti WTE, međutim, ne idu glatko ni u drugim zemljama. U Sloveniji imaju tri spora- Kranjska Gora je na sudu, protiv Pivovare Laško su izgubili, a Bled je riješen nagodbom. Moguće je i otvaranje spora u Šentjerneju. U Sjevernoj Makedoniji su problemi riješeni međudržavnim razgovorima na vrhu. Spor u Bugarskoj je riješen arbitražom u Vašingtonu gdje su obje strane dobile manje iznose od traženih. Agencija Rojters je 2014.godine objavila da EVN planira aktivirati 251 milion garancija njemačke vlade nakon propasti projekta spalionice WTE-a u okolini Moskve.

Tri miliona, uz kafu

U januaru 2016. godine policija je uhapsila Gintera Fausta, direktora „WTE otpadne vode Budva“. Pušten je nakon 72 sata. Faust je, u svojstvu svjedoka saradnika izjavio 1. marta 2016.  SDT-u da mu je Lazar Rađenović tokom jednog ispijanja kafe u budvanskom lokalu Hemingvej rekao da „bi bilo nužno da se preko jedne građevinske firme, koju tek treba izabrati, plati iznos od tri miliona eura“. Izabran je Tradeunique čiji je vlasnik Mirko Latinović, kasnije svjedok saradnik protiv Marovića. Faust je priznao da tri miliona „potiču iz samog preduzeća WTE sa kalkulacijama koje se odnose na projektne i servisne troškove... S obzirom na cjelokupan iznos projekta (60 miliona) te na činjenicu da godišnje WTE utroši oko 6 miliona smatram da ovaj iznos od 3 miliona eura nije veliki...pa samim tim i ova 3 miliona otplatiće opština Budva“.

Ranije u ponoćnoj izjavi 14. na 15. januar 2016. godine (Faust je u svojstvu osumnjičenog pred specijalnim tužiocem rekao da je od direktno pretpostavljenog u Njemačkoj Roberta Verta „dobio odobrenje za zaključenje ugovora sa Tradeuniqom“.

Sume koje su okrivljeni priznali su maltene identičnim sporazumima se ne poklapaju matematički, a SDT je preskočio istragu ka centrali WTE-a.

U sporazumima se navodi da je u periodu od 21. juna 2010. do 28. marta 2013. godine u Budvi, Svetozar Marović podstrekao Lazara Rađenovića, tada potpredsjednika opštine, Mirka Latinovića, vlasnika Tradeunique DOO iz Budve i njegovog izvršnog direktora Gorana Bojanića na zloupotrebu službenog položaja. Cilj je bio da se „tri miliona eura, vlasništvo Opštine Budva, iskoriste za vraćanje dugova preduzeća Property Investments i organizatora kriminalne grupe Svetozara Marovića prema Gojku Kapisodi“.

Property Investments se od ranije vezuje za porodicu Marović.

Bojanić je u ime Tradeunique zaključio „ugovor o inžinjerskim uslugama, servisu i uslugama izgradnje kanala“, sa Ginterom Faustom iz WTE Otpadne vode Budva koji je slijedio upute Rađenovića instruiranog od Marovića.

Istovremeno je Bojanić potpisao sa firmom Biochem Industries DOO Budva, vlasništvo Stjepana Skočajića, skipera na jahti Marovića, ugovor za „servisne i usluge projektovanja čija vrijednost je tri miliona eura, iako je znao da Biochem Industries neće obavljati ugovorene poslove, već će iste izvršavati WTE Otpadne vode“.

Potom je Rađenović sa računa Opštine prenio novac na račun WTE Otpadne vode, a Ginter Faust ga je proslijedio na račun Tradeunique. Bojanić je onda, po nalogu Mirka Latinovića, prenio na račun Skočajićeve firme prvo 2,808 miliona eura, pa kasnije 200 hiljada, 100 hiljada i 50 hiljada eura. Skočajić je po uputstvima Marovića iznos od 2.4 miliona prenio na račun Gojka Kapisode za dug Marovića i Property Investments nastao po ugovoru o pozajmici iz 2008. godine.

Time su, zaključuje se u sporazumu sa SDT-om, Svetozar Marović i firma Property Investments pribavili „protipravnu imovinsku korist u iznosu od 2,4 miliona, a Stjepan Skočajić u iznosu od 277 hiljada eura“. Skočajić je pomenutu sumu od 277 hiljada podigao sa računa Biochem Industries, ili za svoje potrebe (kako piše u sporazumu sa Marovićem), ili ih je „predao M. R. kako bi namirili troškove preduzeća Property Investments nastalih oko prodaje zemljišta“ (kako piše u sporazumu SDT-a sa Skočajićem). Tako su okrivljeni „Opštini Budva pričinili štetu u iznosu od tri miliona eura“ zaključuje se u sporazumima.

SDT još „preduzima radnje“

Na pitanja CIN-CG/BIRN/Monitora o aferi sa prečistačem, SDT je nakon dugog čekanja poslao šturi odgovor da su “sa okrivljenima Svetozarom Marovićem i Dragoljubom Milanovićem zaključeni sporazumi o priznanju krivice..., nakon čega su sporazumi o priznanju krivice potvrđeni od strane Višeg suda u Podgorici, a isti su rezultirali vraćanjem protivpravne imovinske koristi Opštini Budva u iznosu od 1.096.481,39 eura“. SDT je još naveo da i dalje poduzima „neophodne istražne radnje“.

Opština negira da je vraćen novac, a bivši gradonačelnik Krapović ističe da suma koju pominje SDT nema veze sa WTE postrojenjem već sa slučajem Copyright, gdje je Opština Budva oštećena za 3.86 miliona eura kroz seriju fiktivnih ugovora o marketinškoj promociji grada i fingiranog sudskog poravnanja. Nema veze ni pomenuti Milanović, koji je kao izvršni direktor Gugi Komerc odgovarao za mahinacije sa betoniranjem platoa na Jazu, gdje su održavani mega koncerti Rolingstounsa i Madone.

Krapovićeve riječi potvrđuju i sporazumi objavljeni na sajtu SDT. Svetozar Marović je pod tačkom „d“ (jedno od ukupno pet krivičnih djela) osuđen za zloupotrebu službenog položaja putem podstrekivanja na organizovan način u slučaju WTE postrojenja. Za krivična djela a, b, c i d po sporazumu je kao organizator milionskih krađa dobio ukupno godinu dana. Ispada, za svako djelo po tri mjeseca. Marović se obavezao da vrati 1.096.481,39 eura protivpravne koristi koju je ostvarila njegova kriminalna organizacija, ali za tačku „c“ sporazuma za aferu Copyright.

Specijalno tužilaštvo, po sporazumu potpisanim sa Marovićem 9. juna 2016. godine, nije tražilo od njega da vrati tri miliona. Nije ni Viši sud koji je usvojio sporazum u neizmijenjenom obliku.

Pravni zastupnik budvanske opštine Vladan Bojić ističe u razgovoru za CIN-CG/BIRN/Monitor da je ovakvo ponašanje pravosuđa nečuveno „jer ako obijete trafiku i ukradete par sitnica dobićete minimum pola godine zatvora, a ovdje su ukradeni milioni. Puno građana bi pristalo da robija tri mjeseca, ne za tri miliona, već za trista hiljada pa i trideset hiljada“.

Marović je za tačku „e“ ovog sporazuma dobio još deset mjeseci zatvora zbog prevare, kada su mještani preko njegove firme Property Investments prodali zemljište u Kamenovu za 7,5 miliona eura. Krivotvorenim potpisima taj novac iskorišten je kao kolateral za kredit kod Prve banke za Marovićevu firmu. Sporazumom koji je potpisao 16. maja 2016. dobio je još dvije godine zatvora i obavezu da plati novčanu kaznu od pedeset hiljada eura za druge krađe. Prije toga je proveo pet mjeseci u Istražnom zatvoru u Spužu, pa mu je ostalo da odleži još tri godine i pet mjeseci.

Sporazume su još potpisali i Lazar Rađenović, Stjepan Skočajić i Goran Bojanić kao članovi Marovićeve kriminalne organizacije. Mirko Latinović i Ginter Faust su dobili status svjedoka saradnika.

Rađenović je sporazumom od 16. maja 2015. priznao dva krivična djela, jedno za WTE prečistač a drugo za slučaj Copyright. Osuđen je ukupno na 6 mjeseci ili 3 mjeseca za jedno djelo, isto koliko i Marović kao organizator.

Goran Bojanić i Stjepan Skočajić su osuđeni po 6 mjeseci zatvora, duplo više od „podstrekača“ Marovića.

Skočajićeva firma Biochem Industries DOO Budva je istim sporazumom kao pravno lice osuđena na uslovnu novčanu kaznu od 100 hiljada eura. Viši sud se i sa ovim saglasio 12. septembra 2017. godine.

Jovo MARTINOVIĆ

Većina poginulih radnika bili su stranci. Jezička barijera ne smije biti izgovor da se ne primjenjuje zakon, upozoravaju iz Udruženja zaštite na radu. Nepažnja radnika i nemar poslodavaca su glavni uzroci stradanja koje se uglavnom događa padom sa visine

Pad sa visine uzrok je smrti tri od četiri građevinska radnika koji su stradali za deset mjeseci ove  godine, ali i najmanje trećine teških povreda na gradilištima širom Crne Gore. Većina poginulih su bili strani državljani. U istom periodu registrovano je i devet povrijeđenih građevinara.

Podaci iz ove godine su alarmantni, jer je, prema evidenciji Inspekcije zaštite i zdravlja na radu,  od 2015. do 2019. godine poginulo osam građevinskih radnika i registrovano 27 teških i dvije kolektivne povrede na radu.

Sve to, prema mišljenju sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) govori o nepažnji radnika na građevinama, ali i o nemaru poslodavaca.

„Uobičajeni uzroci povreda na gradilištima su neobezbijeđeni radni prostor na visini i nekorišćenje sredstava za zaštitu. Veoma se često dešava da, iako poslodavac obezbijedi kolektivne mjere zaštite (propisno postavljene skele, kao i zaštitne ograde na njima), ipak dolazi do pada zbog toga što zaposleni ne koriste sredstva opreme lične zaštite na radu, zaštitne pojaseve ili opasače,“ kazala je za CIN-CG Đina Janković, koordinatorka Udruženja zaštite na radu (UZNR).

Posljednji tragični slučaj desio se sredinom prošlog mjeseca, kada je na gradilištu Master kvarta u dijelu glavnog grada u blizini sjedišta Univerziteta Crne Gore, nastradao turski državljanin A.Y.

„Prilikom izvođenja radova došlo je pomjeranja daske koja nije bila dobro pričvršćena, na koju je zaposleni stao i pao sa osmog sprata objekta u izgradnji“, navodi se u odgovoru koji je Uprava za inspekcijske poslove (UIP) dostavila CIN-CG-u.

Samo nekoliko stotina metara dalje, na gradilištu podgoričke Seadrie, početkom februara stradao je još jedan turski državljanin. Iz Uprave za inspekcijske poslove su kazali da je zidar M.C. pao sa trećeg sprata, jer na zgradi „nijesu bile postavljene zaštitne ograde“.

Prema riječima portparolke podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT), državne tužiteljke Milice Mandić, u oba slučaja su formirani predmeti i u fazi su izviđaja. Mandić je kazala da je u prošlomjesečnom tragičnom slučaju „izvršeno vještačenje iz oblasti zaštite na radu", a u onom iz februara obavljena  „potrebna vještačenja i saslušanja građana od strane policije“ te da se „preduzimaju druge radnje u cilju utvrđivanja eventualne odgovornosti nekog lica".

Podgorički ODT se bavi i pogibijom državljanina Albanije G. T. koji je stradao prilikom rekonstrukcije podgoričke Ulice Miloja Pavlovića, koju je radila danilovgradska firma Gradnja-promet.

„Prilikom izvođenja zemljanih radova u iskopanom kanalu dužine nekih 40 metara, širine 2,4 metra, na dubini od 2,5 metara do tijela nastradalog došlo je do rušenja zemljanih naslaga sa bočnih strana i zatrpavanja zaposlenog,“ navodi se u odgovoru inspekcije.

Mandić je za CIN-CG kazala da je i u ovom slučaju saslušano više osoba, kao i svjedoci, ali i izvršeno vještačenje iz oblasti zaštite na radu.

Jedini smrtni slučaj koji se nije desio na gradilištima u Podgorici, bio je u Herceg Novom, u drugoj polovini juna. Prilikom gradnje stambenog objekta, koji je radio barski Meb, poginuo je crnogorski državljanin R. B. Iz Inspekcije zaštite i zdravlja na radu su za CIN-CG kazali da je radnik pao sa visine od oko 7,5 metara „sa drugog sprata na beton ispred zgrade, jer nijesu bile postavljene zaštitne ograde, niti je bio vezan zaštitnim pojasom“.

Ovim slučajem bavi se novsko tužilaštvo. Državni tužilac Nikola Samardžić kazao je za CIN-CG da je da će „nakon sprovođenja radnji od strane nadležnog tužioca biti podnijet optužni akt ukoliko bude postojala osnovana sumnja da je radnjama ili propuštanjem odgovornih lica izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti".

Komentarišući to što su svi stradali ove godine i dio povrijeđenih strani državljani, Janković ukazuje na „uticaj demografskog kretanja stanovništva“. Crna Gora se, kaže ona, godinama unazad borila sa nedostatkom adekvatne radne snage koja se okreće tržištu EU, „na prvom mjestu Hrvatskoj kao nama najbližoj članici Unije“. Zato se to nadomještava zapošljavanjem stranaca, posebno iz regiona. Na gradilištima u Crnoj Gori se zapošljava radna snaga iz Albanije, ali i iz Turske.

Bez obzira na to što crnogorski državljani koji su radno sposobni, iz nekih razloga, ne žele da rade na određenim poslovima, u građevinskom sektoru na primjer, prema riječima Janković, to ne oslobađa poslodavca odgovornosti da primjenjuje sve što je zakonom predviđeno i na radnike iz inostranstva koje angažuje. Neophodno je, ističe, da ti radnici, prethodno budu upoznati s mjerama zaštite i zdravlja na radu na poslovima upravo tog radnog mjesta na koje treba da budu raspoređeni. Da budu osposobljeni za bezbjedan rad, uz prethodnu provjeru zdravstvene sposobnosti.

„Nerijetko se dešava da zbog jezičke barijere, ti propisi ne budu poštovani. Takođe se dešava da poslodavac ne može, zbog rokova izgradnje, da čeka završetak procedure dobijanja dozvole za privremeni boravak i rad, što traje u prosjeku dvadesetak dana, pa angažuje takvog radnika s kojim nije potpisao ugovor o radu. Shodno tome, nije poštovao ni propise predviđene Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu“, ističe Janković.

Podaci kojima Udruženje raspolaže, prema njenim riječima, nijesu potpuni, jer nema realne statistike u ovoj oblasti.

„Veliki broj povreda se ne prijavljuje – najčešće u slučajevima kada radnik nije bio angažovan po osnovu ugovora o radu, već na 'crno'. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana,“ kazala je ona.

Za kolektivne i povrede sa smrtnim ishodom, Udruženje raspolaže preciznim podacima, jer je poslodavac u obavezi da o tome odmah informiše Inspekciju rada, kao i Upravu policije. Ukoliko to i ne učini, informacija će im po službenoj dužnosti biti dostavljena iz bolnice. Nakon toga, Uprava policije i Inspekcija rada informišu o tome tužilaštvo koje je nadležno za dalje procesuiranje.

„Tu se krug zatvara, jer nailazimo na problem nedostatka povratnih informacija od tužilaštva o procesuiranim slučajevima. Zato nemamo podatke o sudskim epilozima, te najčešće ni odgovor na pitanje o tome da li je u slučajevima teških i smrtnih povreda bilo nepoštovanja Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, odnosno nesprovođenja mjera zaštite, ili je riječ o nepažnji zaposlenog. To je prepreka koja otežava uspješan rad i sprovođenje pravih mjera u realizaciji strategije zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori,“ ocjenjuje Janković u razgovoru za CIN-CG.

Ona kaže da je crnogorski Zakon o zaštiti na radu izuzetno dobar, usklađen sa EU Direktivama, ali da je problem njegova primjena. Bitno je, naglašava, da svaki zaposleni zna da ima pravo da odbije rad ukoliko nije upoznat sa opasnostima ili štetnostima koje bi mogle da ugroze njegovo zdravlje i bezbjednost.

„Takođe je važno da svako stručno lice, zaposleno kod poslodavca, zna da ima pravo da predloži mjeru zabrane rada na radnom mjestu, ili upotrebe sredstva za rad, u slučaju kada utvrdi neposrednu opasnost po život ili zdravlje zaposlenih. Kada je o poslodavcima riječ, najvažnije je da shvate da ulaganje u zaštitu i zdravlje svojih zaposlenih nije biznis barijera, već ulaganje u najvažniji kapital svake kompanije. To ih čini prepoznatim, društveno odgovornim, ali i konkurentnim i poželjnim poslodavcem,“ kazala je Janković.

Posljednjih godina, kako one ističe, ipak je povećana svijest izvođača građevinskih radova o značaju mjera zaštite i zdravlja na radu, zahvaljujući stranim investitorima koji su u Crnu Goru donijeli novu kulturu.

„Shodno tome, broj povreda koje se dešavaju u sektoru građevinarstva rjeđi je kod velikih investitora koji ulažu više u zaštitu zdravlja svojih zaposlenih,“ kazala je Janković.

Nema ograde, dizalica improvizovana…

Početkom januara turski državljanin (R.M.) prilikom izvođenja radova na krečenju, na gradilištu Portonovi u Herceg Novom, pao je sa merdevina i povrijedio desnu ruku. U drugoj polovini mjeseca je Makedonac Š.B. prilikom gradnje apartmana u budvanskom naselju Dubovica, prema odgovoru UIP-a, prilikom silaska sa skele (visine 120 cm) niz drvene merdevine (visine 190cm) „kako je i sam naveo u izjavi u CB Budva izgubio ravnotežu i pao grudima na metalnu skelu…".

Tri teške povrede desile su se u februaru.

Na gradilištu Starog pazarišta u Nikšiću povrijeđen je crnogorski državljanin, serviser D.Š. kada je prilikom podizanja i montaže metalne kutije, dijela lifta, došlo do njenog smicanja sa nosača. Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu kažu da je dizalica na čijoj sajli je zakačen i podizan teret bila „improvizovano postavljena, bez ikakvog učvršćenja za nosače“. Metalna kutija je dijelom udarila i inercijom odgurnula radnika do šipke skele, objašnjavaju inspektori.

Na gradilištu u Portonovom državljanin Turske T.I. je pao sa visine, jer prilikom izvođenja radova nijesu bile postavljene zaštitne ograde.

Tokom održavanje putnog pravca Rožaje - Kula - Stube, državljanin Crne Gore A.K. povrijeđen je prilikom rukovanja frezom, kada je došlo do lomljenja čaure – osigurača. Iz UIP-a su kazali da je radnik u namjeri da izmijeni osigurač, prišao radnom dijelu mašine, uvukao se prednjim dijelom tijela da bi dohvatio mjesto gdje je trebalo iskucati polomljeni dio i zamijeniti ga „novim". U tom momentu freza se pokrenula i povrijedila ga.

U maju je teško povrijeđen državljanin Crne Gore G.K na gradilištu petlje Smokovac na autoputu Bar – Boljari. Prilikom otkidanja dijela brda, kamen težine oko 30 kilograma pao je na vrh bagera, razbio stakleni dio mašine i udario radnika u glavu.

U drugoj polovini juna, tokom radova na adaptaciji hotela Vrmac u Prčnju, državljanin Crne Gore B.J. okliznuo se prilikom penjanja na skelu i pao sa visine.

Sredinom jula je državljanin Crne Gore, vozač Z.I. u Herceg Novom prilikom kretanja preko cijevi razuporne grede, nakon skidanja lanca sa kuke oko cijevi razupirača, pao sa visine od oko sedam metara.

U prvoj polovini septembra u Kotoru je povrijeđen državljanin Crne Gore M.R. vozač teretnog vozila, u koga je, prema podacima UIP-a, udarila utovarna kašika kombinovane mašine.

Bez žalbi ombudsmanu

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda u posljednjih pet godina nije dobijao pritužbe koje se odnose na probleme zaštite na radu.

Iz institucije ombudsmana su za CIN-CG kazali da razlog vjerovatno proizilazi iz činjenice da je njihova nadležnost zaštita građane od organa javne vlasti, osim u slučajevima zaštite od diskriminacije, kada se može postupati i u odnosu na fizička i pravna lica.

„Naše postupanje, odnosno pritužbe građana mogle bi eventualno biti usmjerene na rad inspekcijskih službi i ostalih nadležnih organa za izdavanje dozvola za gradnju i sprovođenje nadzora u smislu bezbjednosnih pretpostavki, pa pozivamo građane da nam se obrate ukoliko smatraju da im iz tog ugla možemo pomoći,“ poručili su iz ove institucije.

Miloš RUDOVIĆ

Napomena: U ranijoj verziji teksta pisalo je da je kosovski državljanin poginuo u Herceg Novom. Nakon što se žalila porodica poginulog, redakcija se obratila UIP-u koji je utvrdio da su napravili grešku u odgovorima dostavljenim CIN-u.

Representatives of Roma organizations demand all members of this population to be provided with water and electricity, as well as food aid for the most vulnerable, but the Government has not given a straight answer yet

Last night, water finally flowed from the fountain in the yards of nine families with 50 members, in the area of the former refugee Camp Two in Vrela Ribnicka, on the outskirts of Podgorica. They were connected to the network after several days of appeals, requests and actions of Roma organizations to provide the inhabitants of this settlement with at least basic hygiene measures for the prevention of Covid-19.

Tarzan Adzovic and other residents of that settlement say that they feel a little safer now.

“After two years, we finally got water. We are satisfied, because now our children will be able to maintain personal hygiene," Adzovic told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Single mother C.G. who lives with six children in another part of Konik still deals with this issue. The virus of hunger and thirst had bothered this family even before the infection appeared. "We are more hungry and thirsty than full. Children are no longer allowed to collect waste at the landfills. The other night, a neighbor brought us food so the children did not fall asleep starving.” 

She suffers the reproach of the neighbors because she takes water from them and cannot participate in splitting the bills. "They ask us to take care of hygiene, but that is a luxury for us," she says.

H.B from this settlement, whose husband collected secondary raw materials and sold old things at the flea market on weekends, shares the similar fate. They take water in cans from the neighbor and pay half of his bill. Other torments are the same for this family as well.  

Two gloomy fates, Violeta Harizaj reported on during the training on the basics of journalism organized by CIN-CG within the project on raising the employability of Roma and Egyptians, are common for many families from this population in Montenegro.

The United Movement of Roma and Egyptian (UMRE) has asked the Montenegrin government to urgently take measures to protect vulnerable families from the corona virus in RE settlements, especially due to the significant number of those who did not have water or were cut off from electricity.

"Since the Government`s COVID-19 measures have taken effect, members of the most marginalized community in Montenegro fear for their lives. The COVID pandemic had only increased the already existing problems of RE community, while only few of them are able to respect the measures of personal and household hygiene adopted by the official institutions”, the UMRE has warned.

In the past couple of days, 40 local coordinators of this movement worked on "mapping the most disadvantaged families from the Roma and Egyptian communities" in ten municipalities where they live.

"We have sent a request to the Government asking for special attention to be paid to the most vulnerable categories during the pandemic in order to avoid a social catastrophe. Because of substandard living conditions, RE families face an increased risk of contracting corona virus in case it appears in any of the settlements, especially those where the lock down has already been imposed on," the UMRE has stated.

The movement has also proposed to the Government of Montenegro, as the majority owner of Electric Power Industry of Montenegro (EPCG), to order urgent power connection to all users who are disconnected due to debt, in order to enable them to be informed and to take preventive measures. It was also proposed that all citizens in the next three months be charged electricity at a cheaper rate throughout the day, as well as to postpone their payment during the current COVID-19 measures and that in that period debtors are not disconnected from the network.

Until the publication of this article, the Government did not respond whether they were familiar with the UMRE's letter, whether they considered the request for emergency assistance for vulnerable Roma and Egyptians and if they made any decisions, and if so, when the implementation could begin.

Electricity is a special problem in the Roma and Egyptian settlement of Riverside in Berane, according to daily Dan. Ardijan Shala, the representative of the inhabitants of this settlement, called on the authorities to understand that help to these families is urgently needed.

"In the beginning, we received help from humanitarian organizations. Prefabricated houses in which we live now have been built. But lately, there has been no help, although we hear that a lot of money is being set aside for vulnerable categories of the population. We are registered as foreign citizens and we get the impression that we do not belong to anyone, since we still live in those conditions, especially now that the virus has paralyzed the whole country. I know that the most difficult thing is to suppress the spread of the corona virus, but we also have the right to life, because for us the most dangerous virus is hunger“, Shala said.

He reminded that many families in Riverside live without electricity and wood.

"Only a few families have electricity. These are the ones that somehow managed to raise money and pay the increased debt. Everyone else has been living in the dark for years. Their unpaid electricity bills amount to 3,000 Euros on average per household. This is the best indicator of the situation that we live in. That is why we are asking for all previous debts on this basis to be written off, as Serbia and Croatia have done. If that does not happen, we are forced to seek collective asylum in other countries, because we have been brought to the brink of despair“, Shala stressed for daily Dan.

For now, the German organization Help has come to the rescue, which, in cooperation with the NGO Roma Youth Organization "Walk With Us" (Phiren Amenca) and with the financial support of the European Union, provided 600 food packages for the most vulnerable as emergency aid. Assistance has reached 400 homes in the settlements of Gracanica in Niksic, Riverside and Talum in Berane, Strojtanica, Rakonje and Zeljeznik in Bijelo Polje and Drenovik in Herceg Novi. The packages, worth a total of 12,400 Euros, as published on the Help website, contained flour, oil, sugar, pasta, rice and soap.

Elvis Berisha, executive director of the Roma Youth Organization "Walk with us - Phiren Amenca", called on other organizations to help the Roma and Egyptian communities, warning that "in this time of pandemic we shall react urgently and not wait for the situation to get worse."

"I expect, and I call on all other organizations, especially those that receive funds from the European Union, the Fund for Minorities and the Ministries, to redirect money to help the community, because that is the most urgent thing at the moment. If we want to keep people in their houses, then we should make it possible for them, when the Government of Montenegro does not provide any answers", Berisha said.

He pointed out that he wants to see "the Roma National Council, the new Roma political party, and other organizations active in the field, but not only to invite people to stay at home, because we know that this is not possible when they have to earn money for food”.

"I am willing to jointly agree and coordinate assistance if necessary because we already have the experience. I expect and appeal to the Red Cross of Montenegro to help all families, as we asked for it, and to include us in order to make it easier for them and for people to get help as soon as possible. This was the first week and at least ten more are to come. It is important that we provide people with access to water, food and hygiene packages!” Berisha said.

According to the 2011 Census of population, households and dwellings in Montenegro, 6,251 persons declared that they belong to the Roma nationality (1.01 percent of the total population), while the Egyptian population numbers 2,054 persons (0.33 percent). Most Roma live in the territory of Podgorica (3988), followed by Berane (531), Nikšić (483), Bijelo Polje (334), Herceg Novi (258). The largest number of Egyptians is in Podgorica (685), Niksic (446), Tivat (335) and Berane (170).

The European Commission's reports on Montenegro's progress in the European integration process constantly emphasize the importance of protecting the rights of RE and the need to improve their position, primarily through the consistent application of existing legal solutions. The Report for Montenegro for 2019 states that the Roma minority remains the most vulnerable and most discriminated community in Montenegro.

Police order people to go back home

Besim Hajrizi, a resident of Vrela Ribnicka, lives nearby to the city landfill. His family of nine shares only one room. Living conditions are bad, they don't even have a bathroom. Now, with the new situation, they are additionally aggravated, because he is prevented from making money. He fears for his family because, as he says, he cannot provide basic necessities for life, let alone means for maintaining hygiene.

"The other day, the police ordered me to go back home when I went to town to collect scrap metal. I understand it’s for my own good, but I make a living from it. I can't work. I can't provide any powder or soap, let alone disinfectants. It is said on TV that protective masks and gloves should be worn, but we haven’t even seen them. And how shall we then protect ourselves from infection? How to maintain hygiene? I appeal to the Government to help us," Hajrizi told RomaNet.

Institute for Public Health (IPH): There are no infected people from the RE community

The Institute of Public Health of Montenegro (IPH) told CIN-CG that so far there are no members of the Roma community in Montenegro who are infected with the COVID-19 virus.

However, it does not mean that they are not in the special focus of preventive activities carried out by the Institute of Public Health together with local epidemiological services. On the contrary - due to their lifestyle, a special part of the educational campaign on measures to prevent the spread of the new corona virus will be adapted to Roma and housing conditions. At the same time, key social actors involved in providing assistance and care in such situations have focused a number of activities on Roma and their children in order to improve the social situation and preserve the health of the population, which is particularly vulnerable when it comes to infectious diseases, the Institute of Public Health pointed out.

Serđan BAFTIJARI

A few days before it was discovered that one person from Vrela Ribnicka settlement was infected, a team of journalists was at his home, trying to illustrate the poverty and troubles of members of the RE population in this area. Now they are also in suspense and undergoing testing

Scenes from the home of B.B, the first person from Roma and Egyptians (RE) community infected with COVID-19, are constantly before my eyes. It's as if some internal defense system is trying to eliminate, or at least alleviate, the restlessness that has gripped me as I return from the Institute of Public Health, where I was tested for the corona virus. The countdown begins until the phone rings from the Institute and a voice announces…

In the most unpleasant way I realize what uncertainty means. For the first time in my life, I want someone to tell me that I am - negative.

A few days ago I went with a colleague to make a story about 39-year-old B. B. his life problems and to make the public aware of it. Bitter images of poverty etched in my memory, as if trying to suppress internal beats that measure the distance to an extremely important phone call. Images of the sad look of a man crying out for help to feed eleven children, confession on meals from the national kitchen, which somewhat quenched their hunger. He does not receive social assistance. Now even if he wanted to, he has nowhere to make money, because everything has stopped, or is forbidden.

The announcement of the Institute of Public Health of Montenegro that one person in Vrela Ribnicka was infected with the new COVID-19 virus reminded me of an interview I did, as it is said, "in order to raise awareness of the existential problems of the RE community", documenting the troubles faced by BB (39) and his large family. After a brief check, my anxieties were confirmed.

Aware of the seriousness, I called 1616 and reported that I had been in contact with an infected person. The doctor, whose name I did not remember, because various thoughts were swarming through my head, started questioning me. I gave personal information, then explained how I felt, if I had any of the symptoms that indicate a virus infection. I didn't have any.

We spoke for about ten minutes. The doctor tried to calm me down, advised me to start self-isolation immediately, and told me that someone from the Institute of Public Health would call me soon to explain me the next steps. I called a colleague who was with me at the home of B.B. and advised him to schedule testing. An hour before midnight, a "Dr. Tony" called and told me to come tomorrow at two in the afternoon. After that call, I couldn't sleep a wink. 

The images started to swarm through my head again. A woman with a baby in her arms showing empty kitchen cabinets while begging to be photographed. She opens the fridge and shows us inside of it - it is empty. The sight of tiny children huddled next to each other on the couch in the living room, watching the black screen of the TV, hoping that our arrival will help them get electricity. The caring words of B.B. while with tears in his eyes he talks about the eleventh child, who was hospitalized in BIjelo Polje, because he suffers from cerebral paralysis still echoes in my mind.

After leaving the apartment, the neighbors besieged us. They wanted to know if we had come to provide any help. Trying to outvote each other, they describe their troubles, explaining us that their torment is similar to that of our host. They can't work for days and they are afraid.

We explain that we are working on informing the public and the authorities about their problems and that we hope they will take some actions. We are explaining what we have achieved so far, since the beginning of the pandemic, organized in the United Movement of Roma and Egyptians (UMRE), as well as what initiatives we have also launched.

I live in that neighborhood with my family and they know me. I shared the same fear of future developments in the Roma community, the most disadvantaged in Montenegrin society. Since the signing of the Decade of Roma Inclusion 2005-2015, and later with the adoption of the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians, the authorities have been sending a message to the international community to work on social inclusion. A narrative has been created in the general public that everything is given to the Roma community. Everything that has been happening in recent days related to the pandemic, the investigations that have been published in the media, the conditions in which the Roma community lives without electricity and water, are painfully denied by the praise-filled reports submitted to Brussels.

From the nightmares, unrest and images of misery for which words are missing, the question arises: How is it possible that, despite millions of foreign and domestic funds in the last ten years, the Roma community still struggles for bare survival?

I get home, log in portals, websites and social networks with my journalistic routine and I get anxious again because of the comments there. As a member of this society, I try to contribute to democratization by working but at the same time I refuse to believe that in the 21st century there are those among us who are looking forward to the situation that has affected the Roma and Egyptian communities.

There always seems to be something worse, even from illness and poverty.

RE people especially affected by the prejudices on social networks

- Fear spread over the settlement on Vrela Ribnicka. Given that B.B. has many children, other tenants of the building, but also neighbors worry what could a children's play in the previous days have caused - Marijeta Jašaraj, one of the participants in training for journalists, organized by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) within the project for strengthening the employability of the RE population, describes.

Her husband was with Serdjan Baftijari at BB on a journalistic assignment.

- He's a journalist and a cameraman. He visited disadvantaged families together with his colleague. About ten days ago, he had a contact with an infected person. He had a mask, gloves and he respected the social distance, but we were still scared, especially because of our baby. The husband called 1616 and he reported the contact, after which he received isolation instructions and was tested. Fortunately, the test was negative - Marijeta says.

Although it is not yet known how he became infected, she believes that the main reason is poverty, because the infected man had to go out and try to make a few bucks in order to feed his family.

- Empathy, understanding and skilled doctors are what is needed now. The RomaNet portal wrote that the sick person called an ambulance, but they reacted only three days later when the neighbors alerted the police, that patrolled the neighborhood, she says.

This part remained unclear, because at first the questions of TV Vijesti about it at the press conference remained unanswered. Later a written announcement from the Institute of Public Health arrived explaining that the infected B.B. in a conversation with epidemiologists did not mention that he had called the emergency medical service.

- Although she lives 400 meters away from B.B. Elhana Baftijari is also concerned.

We are concerned, because it seems to me that the people who live in this neighborhood have not yet comprehended the seriousness of the situation. Both adults and children are out in large numbers, instead of staying at home – Elhana says.

Elvis Januzi believes many residents became aware of the situation only after the first case of infection appeared in the settlement.

Before the first case, members of the RE population living in the camp number one gathered regardless of the bans and go home only when an inspection or police arrived – Januzi says.

Nardi Ahmetović, a young activist from Niksic and also a participant in the CIN-CG training, says that he was very affected by the first comments on social networks. He was also afraid of how the situation would develop.

"Prejudices from Facebook worry me a lot," Ahmetovic says.

Elvis Berisha: Both the government and we have been doing the wrong thing

Now that a case of infection has emerged in the Roma community, it is estimated that the virus will spread significantly faster due to lifestyle, large number of household members, frequent visits to relatives, mobility within the community and cramped facilities - Elvis Berisha, the well-known Roma activist, says in an article for CIN-CG. 

- The UMRE Civic Initiative, consisting of 70 activists from the Roma and Egyptian communities, is actively working to inform the community about the symptoms of the virus and protection measures, but also about the measures of the Government and the National Coordination Body (NCB). We are also working hard to find funds to provide food and hygiene aid packages for vulnerable families.

In cooperation with Help and with the support of the European Union, we managed to provide 600 packages for about 400 families in Herceg Novi, Niksic, Berane and Bjelo Polje. We invite other actors, especially the Roma Council, to get involved.

Most of the Roma community makes money by collecting secondary raw materials, selling at a flea market and working in the gray zone. Now, almost no family can make a living, because of the lockdown so they can’t provide money for food. Families that are formally registered to be in social need received 50 Euros each from the Government. However, those who do not have a resolved legal status in Montenegro or any income call us on a daily basis, and they are in the most difficult position. 

I fully respect the temporary measures introduced by the Government to prevent the spread of the new corona virus. However, since I am very familiar with the bad situation in the settlements inhabited by the Roma and Egyptian communities in Montenegro, I claim that they cannot be implemented. An additional aid is necessary, in order to enable adequate protection: masks, gloves, disinfectants and especially food aid packages.

We cannot ask a community that has been affected by the poverty virus for years to stay at home, if we know that they do not even have a meal a day. It is necessary for the Government and the Institute of Public Health to translate all the measures and information they publish into Romani in order for this community to understand and respect them.

So far, we have not received a straight answer from the Government for any of the proposed measures. In cooperation with the Red Cross, we are making a list of the most disadvantaged families who need urgent help, but there is still no answer from the Government whether it will provide funds for everyone who needs food. Everything that has been distributed so far has been done thanks to donations from NGOs and individuals. To our knowledge, the Government has not provided any aid packages and that has to be changed. So far, we have informed close to 40,000 people through an online campaign in Romani and Albanian about corona virus protection measures.

With the first case of infection in a Roma settlement, the National Coordination Body (NCB) is considering whether to extend the isolation measures from one building to the entire neighborhood. On behalf of UMRE, we also proposed that a representative of the Roma community be included in the NCB, for a more efficient analysis, but we did not receive a response of any kind.

We are aware of the difficult situation, but in addition to these increasingly strict measures, we expect that in the coming period, families will be in an even more unenviable situation.

Therefore, anti-epidemic measures introduced by the Government of Montenegro, although necessary, may trigger a social crisis that will lead to further spread and deepening of poverty.

Given that the Government of Montenegro is the majority owner of Electric Power Industry of Montenegro, we ask:

• to reduce the current price by 30 percent to all citizens, in the next three months (from April 1);
• to postpone paying the electricity bills for the duration of the current measures - except for those who have the opportunity and want to do so on a regular basis;
• not to disconnect network customers while measures are in force;
• local governments to provide access to water to all citizens in the next three months and reduce prices by 50 percent.

We also call on telecommunications and cable operators to demonstrate social responsibility by lowering prices, or approving payments in installments of debt incurred during anti-epidemic measures.

Many families ask us for help when it comes to online learning. There are families that have no smart phones, so they have no insight in instructions and tasks children are given from the teachers. In families where only one parent has a mobile phone, and he works in utility company, children also do not have the opportunities to attend online classes or do homework until he returns from work. There are also families with more school-age children who only have one mobile phone.

After everything that happened, I can conclude that we from the civil society organizations, as well as the Government, have been doing things wrong in the previous ten years. Once the epidemic is over, we must focus on providing all Roma settlements with infrastructure, access to water, electricity and basic living conditions. Without that, we cannot expect progress in any field of life, least of all in education – Berisha concludes. 

Poslanik Nove srpske demokratije u Agenciji je kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore i da je zbog obima posla koji je obavljao u stranci previdio ovu zakonsku obavezu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Radoš Zečević prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Agencija je slučaj protiv predsjednika podgoričkog odbora NSD pokrenula u drugoj polovini septembra na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i lidera NSD Andrije Mandića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze.

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo mjesto je popunio Zečević.

Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od dana prestanka ili postavljanja na javnu funkciju, a predstavnici NSD to nisu uradili u zakonskom roku.

Agencija je tada protiv njih pokrenula postupke.

Zečević je na raspravi u Agenciji kazao da je na javnu funkciju postavljen neposredno pred parlamentarne izbore.

“Te da je zbog obima posla koji je obavljao u svojoj političkoj stranci previdio ovu zakonsku obavezu. Takođe, naveo je da je imao pogrešnu informaciju da Agencija ne radi u tom periodu zbog aktuelnog virusa,” navodi se u odluci Agencije.

On je poručio i da će u najkraćem roku da dostavi imovinski karton “iz razloga što nema namjeru da bilo šta prikrije ili izbjegne zakonske obaveze koje ga kao javnog funkcionera obavezuju”.

Imovinski karton dostavio je sredinom prošlog mjeseca.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.

Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.

Miloš RUDOVIĆ

Povezani tekstovi:
POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK PITA MANDIĆA I ZEČEVIĆA ZA KARTONE

REAGOVANJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: MANDIĆ JE PODNIO IZVJEŠTAJ O IMOVINI

ODGOVOR NOVINARA NA SAOPŠTENJE NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: POTVRĐENO KAŠNJENJE MANDIĆA, A IMOVINOM SE NISMO BAVILI 

Čestim izmjenama planova Vlada je omogućila gradnju duplo više kvadrata, vila i stanova za prodaju, ali je cijena zakupa za jedan od najljepših prostora na Jadranu ostala euro po kvadratu. Uoči tendera i kasnije državni vrh često putovao u Baku. Sa jednom od najvećih investicija poslovno su povezani Aco i Ana Đukanović, kao i podgorički Bemaks 

Krajnji vlasnici kompanije Azmonts investments, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi, su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, Arzu i Lejla, kao i njegov tast Arif Pašajev. 

Na ovakvu vlasničku strukturu jedne od najvećih investicija u Crnoj Gori ukazuju informacije do kojih je, kroz lavirint državnih i of šor kompanija i banaka, došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Vlada Crne Gore je vlasnicima projekta Portonovi u Kumboru od samog početka obezbijedila  značajne privilegije. Investicija u koju je prema tvrdnji Azmonta do kraja avgusta ove godine, uključujući PDV, uloženo 737,4 miliona eura, dodijeljena je 2012. godine azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR, iako je za 90-godišnji zakup jedne od najatraktivnijih parcela na primorju, na kojoj je decenijama bio vojni kompleks, ponudila upola manje od američkog konzorcijuma NCH, a nije ispunjavala i uslov tendera da mora biti renomirani operator turističkih kompleksa nivoa 4 + ili pet zvjezdica. 

SOCAR je ponudio euro po kvadratu godišnje, fiksno pet odsto dobiti i investicije od 258 miliona eura za osam godina. Konzorcijum NCH nudio je dva eura po kvadratu, 5,1 odsto dobiti i procjenu investicija od 200 miliona, s tim što su u investicionom programu precizirali ulaganja od 90 miliona eura. 

Iako je cijena zakupa bila jedna od bitnih stavki, Tenderska komisija Savjeta za privatizaciju odlučila se za Azerbejdžance. Predsjednik Tenderske komisije bio je tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić, a na čelu Savjeta za privatizaciju tadašnji premijer Igor Lukšić.

Vlada je, potom, više puta mijenjala planove za ovu lokaciju i omogućila i duplo veću gradnju od prvobitno predviđene, kao i promjenu strukture, sa više stanova, vila i poslovnog prostora, a u ugovoru nema ni antikoruptivne klauzule što, kako ocjenjuju sagovornici CIN-CG, baca ozbiljnu sjenku na ovaj posao.

Iz Azmonta nijesu odgovorili koliko je objekata završeno do sada, a ranije su saopštili da će se pored 214 stambenih jedinica, u sklopu rizorta naći oko 30 različitih maloprodajnih radnji. Iz Azmonta nijesu odgovorili ni koliko su nekretnina prodali i ko su kupci. 

Predstavnici investitora nijesu pristali na sastanak sa autorkama ovog istraživanja. S obzirom na to da je rizort otvoren za posjetioce, one su u Kumboru vidjele da je na prostoru od 26 hektara uz 1800 metara obale nikao čitav mali grad. 

Izgrađen je hotel brenda One&Only koji još nije otvoren, marina, vile i stambene zgrade, sa uređenim prilazima, trgovima sa fontanama i modernim parkovima, čiji luksuz dodatno ističu obližnje skromne građevine u kojima živi lokalno stanovništvo. Tu su i butici, restorani, barovi, antikvarnice, galerije, supermarket… 

Prisutne mašine i radnici ukazuju da se još radi, ali se vidi i da nije mnogo ostalo. Prema ugovoru, investitoru je dozvoljena fazna izgradnja, a završetak radova predviđen je tokom prvih osam godina zakupa, odnosno u ovoj godini. Glavni izvođač radova je kompanija Picaroti Montenegro registrovana u Herceg Novom, podružnica istoimene švajcarske kompanije. 

Iako ranije praktično nije bilo nikakvih veza sa Azerbedžanom ova zemlja je iznenada prije jedne decenije postala interesantna destinacija i partner državnom vrhu. Prije nego što je u julu 2012. godine sklopljen posao sa SOCAR-om, a  i poslije, najviši zvaničnici Crne Gore bili su česti gosti Alijeva, čija se zemlja u međunarodnim okvirima sumnjiči za netransparentne poslove. Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio je u zvaničnoj posjeti u septembru 2011. godine. U decembru iste godine u svojstvu šefa DPS-a putovao je aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović, a sa njim njegov aktuelni savjetnik, tada šef diplomatije Milan Roćen. Na samitu NATO-a u maju 2012. sa Alijevim se u Čikagu sreo tadašnji  premijer Igor Lukšić. 

Lukšić je putovao u Baku i neposredno nakon potpisivanja ugovora o zakupu zemljišta u Kumboru. Đukanović je kasnije posjetio Azerbejdžan još dva puta kao premijer, a Vujanović još pet puta kao predsjednik države. 

Vujanović i Lukšić su na pitanje CIN-CG-a, odgovorili da su bili u službenim posjetama i da nijesu imali lične poslove sa bilo kim iz Azerbejdžana. Iz Đukanovićevog kabineta nijesu odgovorili o razlogu posjeta, niti da li on ili Roćen imaju poslovne veze i interese sa Azerbejdžanom.

Članovi najbliže Đukanovićeve porodice povezani su sa poslovima u Kumboru. Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP), koji je u većinskom vlasništvu njegovog mlađeg brata Aca nadzire investiciju i sačinjava izvještaje za parlament. RZUP je posao dobio na tenderu, a investitor treba da mu za to plati 142,8 hiljada eura. Predsjednikova sestra Ana Đukanović, preko svoje advokatske kancelarije, obavljala je pravne poslove za Azmont banku. Iako i RZUP i Azerbejdžanci kao povjerljive kriju podatke o tome ko izvodi radove i obavlja druge poslove, podgorička firma Bemaks, kojoj se u javnosti pripisuje bliskost sa Milanom Roćenom, objavila je na svom sajtu da je ugovorila posao za 61,5 miliona eura. Bemaks je nezaobilazni izvođač u svim velikim investicijama, uključujući i najveću – dionicu auto-puta.

Poslije ugovora duplirani kvadrati

Tender za zakup nekadašnjeg vojnog kompleksa od 242 hiljade kvadratnih metara sa 90 objekata od ukupno 62 hiljade kvadrata, objavljen je 14. septembra 2011. sa rokom za ponude do 15. marta 2012 godine. 

Za najpovoljnijeg ponuđača SOCAR je izabran u aprilu 2012. godine. Ugovor su 10. jula potpisali tadašnji ministar turizma Predrag Sekulić i predstavnik SOCAR-a Gafar Gurbanov. On je bio izvršni direktor Azmonta 2012. i 2013. godine, kao i direktor ofšor kompanije Triangle investment koja je za SOCAR otkupila tendersku dokumentaciju. U britanskom registru preduzeća se vodi kao direktor još nekoliko ofšor kompanija. 

Prije potpisivanja ugovora sprovedena je javna rasprava o nacrtu planskog dokumenta za Kumbor (studija lokacije), koji je predviđao gradnju oko 75 hiljada kvadrata bruto površine objekata na lokaciji kasarne, od čega je polovina trebalo da budu hotelski kapaciteti, a ostatak objekti za ekskluzivno stanovanje (sa pratećim sadržajima, poput ugostiteljskih, trgovinskih). U finalnoj Studiji lokacije se navodi da je „finansijsko tržišna projekcija pokazala da investicija u ovako nizak kapacitet (800 korisnika) može biti finansijski održiva samo ako je 50 odsto prostornih kapaciteta u hotelima visoke kategorije, a 50 odsto u ekskluzivnom stanovanju“. 

Nakon što su Vlada i Skupština 26. jula 2012. godine odobrili ugovor o zakupu, Azerbejdžancima je krajem te godine finalnom verzijom plana za Kumbor, omogućeno da sagrade duplo više, 100 hiljada kvadrata turističkih objekata (uključujući hotelski smještaj) i 45 hiljada kvadrata za luksuzne stanove, trgovine, ugostiteljske, kulturne i ostale sadržaje, kao i ranije ugovorom previđenu marinu sa 250 vezova. 

Veća gradnja i profit, nijesu praćeni povećanjem cijene zakupa.

Državna studija lokacije "Sektor 5" – Kumbor  je 2014. opet izmijenjena. Omogućena je gradnja dodatnih pet hiljada bruto kvadrata, ali je izmjenom strukture duplo povećana i kvadratura za stanove, vile, trgovine i restorane.

Nekadašnji član skupštinske Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije Mladen Bojanić kaže za CIN-CG da je izmjena planskih dokumenata nakon prodaje državne imovine crvena lampica koja ukazuje na mogućnost korupcije. 

„Često su se dešavale prenamjene, kao i uvećanje stepena iskorišćenosti prostora. Sve to utiče, u prvom redu na prodajnu cijenu zemljišta, a u kasnijoj fazi na veličinu i vrijednost objekata... Portonovi je samo jedan od primjera kako se država svjesno odrekla svog autoriteta“, kazao je Bojanić.

Za pravnu savjetnicu pri NVO Akcija za ljudska prava Ines Mrdović, problematično je što u ugovoru sa SOCAR-om nema antikoruptivne klauzule, predviđene nizom dokumenata EU i Savjeta Evrope.

„Kada dajete zakup na nevjerovatnih 90 godina, iza kojeg se krije prodaja lokacije, a opseg investicija se mjeri stotinama miliona eura, najmanje što vlasti treba da učine jeste da ugovornim odredbama najbolje zaštite državne interese, uključujući i antikoruptivnu klauzulu, jer se tako pokazuje odgovoran odnos prema javnim resursima i građanima“, rekla je Mrdović za CIN-CG.

Povezane kompanije i tajni podaci

Azmont je u Crnoj Gori osnovao pet ćerki kompanija, a 2016. i banku. Ona se u početku zvala Azmont, pa Nova banka, a sada Adriatic banka. Pravne poslove obavljali su preko advokatske kancelarije Ane Đukanović.

U julu 2019, Azmont je prodao Novu banku kompaniji Adriatic Capital LLC iz SAD-a za 7,1 milion eura. Uradili su to, prema nezvaničnim informacijama iz bankarskih krugova, jer nijesu mogli naći korespodentsku banku za platni promet sa inostranstvom.

Prema podacima iz CRPS, novi vlasnici banke su Aleksandar Šnajder (80 odsto) i David Genecov (20 odsto).

Šnajder je koosnivač i predsjednik kompanije Midland grupe kojoj je Vlada dala da upravlja nikšićkom Željezarom od sredine 2004. do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku pod neutvrđenim okolnostima i ostala dužna za poreze 2,7 miliona eura. 

I Midland je u Crnoj Gori pravno zastupala Ana Đukanović.

Na pitanje CIN-CG-a zašto su dali saglasnost da Novu banku kupi investitor koji se pokazao nekredibilnim u Željezari, iz CBCG su odgovorili da je on dostavio propisanu i dodatno zahtijevanu dokumentaciju, dokaze o prijavljenom, odnosno plaćenom porezu za posljednje tri godine, ne pominjući dug iz Željezare od 2,7 miliona eura.

Drugi vlasnik Adriatik banke je Genecov Plastic Surgery Group iz Dalasa. 

CBCG je odbila da dostavi CIN-CG-u dokument o saglasnosti za prodaju Nove banke, uz obrazloženje da je to povjerljivo. 

Svi u Baku

Šef DPS-a Milo Đukanović i ministar vanjskih poslova Milan Roćen boravili su u radnoj posjeti Republici Azerbejdžan od 21. do 23. decembra 2011. godine na Međunarodnoj konferenciji „Politika modernizacije – novi ekonomski i socijalni izazovi“, navodi se na sajtu Kulturno – ekonomskog centra Azerbejdžana i Crne Gore.

Đukanović je Azerbejdžan posjetio još dva puta kao premijer.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je nakon prve zvanične posjete u septembru 2011. putovao i 2012, 2013, 2015, 2016. i 2017. godine. Njegova ćerka Nina Vujanović bila je na Globalnom forumu mladih lidera u Bakuu u avgustu 2017, a supruga Svetlana tu zemlju je posjetila u septembru 2017. sa delegacijom Vrhovnog suda na čelu sa predsjednicomVesnom Medenicom.

Pored ograde iz Vujanovićeve kancelarije da „raniji predsjednik Crne Gore apsolutno nikada sa bilo kim iz Azerbejdžana, ili bilo koje druge države, nije imao nikakav poslovni odnos“, o razlozima posjeta uputili su na njegov sajt bivšeg predsjednika. Na njemu se, između ostalog, navodi da je u decembru 2013. godine učestvovao na konferenciji o gasovodu Šah Deniz 2, gdje je potpisan Memorandum o razumijevanju Crne Gore, Azerbejdžana, Albanije i Hrvatske o saradnji u izgradnji gasnog koridora u tim državama. 

Vujanović je nedavno poslao pismo podrške Alijevu povodom konflikta oko Nagorno-Karabaha navodeći „da je sa velikom tugom i zabrinutošću primio vijesti o ponovnim kršenjima mira i ubijanju nedužnih ljudi“.

Na pitanje CIN-CG-a, da li je takvo pismo poslao i predsjedniku Jermenije, iz Vujanovićeve kancelarije su odgovorili da je on u odnosu na višedecenijski konflikt uvijek iskazivao poštovanje stava iz rezolucija Savjeta bezbjednosti UN koje su ukazivale na nužnost mirnog rješenja.

Tajna ko su konsultanti za 12 miliona eura

Iz Azmonta za CIN-CG kažu da su do kraja 2019. uložili 637,5 miliona eura, ali podaci RZUP-a, govore da je za isti period uloženo oko 543,8 miliona eura. Centralna banka je investicije iz Azerbejdžana prikazala samo za 2016. i 2017, ukupno 113 miliona eura, dok su one za 2012. proglasili tajnom. Iz Azmonta kažu da su te godine uložili 11,1 milion eura. Tada je plaćeno 10.868.490 eura zakupnine za prvih 45 godina, dok Azmont sada prodaje vile površine od 598 do 659 kvadrata, po cijeni do 9,46 miliona eura.  

U 2019. Azerbejdžanci su uložili 213,9 miliona, 2018. godine 92,4 miliona, 2017. godine 5,7 miliona, a u periodu 2012-2016. oko 183,7 miliona, pokazuju podaci RZUP-a, koji je na tenderu izabran za nadzor. 

Nadzor je tražio parlament 2016. godine, jer je prvi izvještaj o ulaganjima 92 miliona eura za 2013, 2014. i sedam mjeseci 2015. godine Vlada usvojila na osnovu podataka investitora. 

Iz Azmonta objašnjavaju da su razliku između sume koji je registrovala CBCG i one koja je utrošena prema njihovim i izvještajima RZUP, popunili „iz investicija (što podrazumijeva kapital i pozajmice osnivača) i operativnih prihoda kompanije“. 

„Primarni izvor finansiranja, kao što se vidi iz dostupnih javnih izvještaja, je iz investicija“, kazali su iz Azmonta napominjući da su registrovani u Crnoj Gori.

Prema izvještajima RZUP-a, od investiranih 543,8 miliona eura, 445,8 miliona se odnosi na izvedene radove, 53,7 miliona na projektovanje, a na konsultantske usluge 12,3 miliona. 

Iz Azmonta su na pitanje CIN-CG-a s kim su sklapali konsultantske ugovore, odgovorili da „zadržavaju pravo da ne komentarišu poslovno osjetljive informacije“. Iz RZUP-a su se pozvali na obavezu čuvanja povjerljivih podataka.

Iz Sektora Uprave policije za sprečavanje pranja novca, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali investicije iz Azerbejdžana i da li je bilo sumnjivih transakcija.

Naftna kompanija, pa ofšor

Alijev je na vlasti od 2003. godine. Od tada njegovo bogatstvo, prema dostupnim informacijama, raste nevjerovatnom brzinom i procjenjuje se da je trenutno jedan od najbogatijih predsjednika država u svijetu.  Mreža istraživačkih novinara OCCRP proglasila ga je je „čovjekom godine u oblasti kriminala i korupcije“ za 2012. godinu. Tri godine kasnije ta neslavna titula pripala je aktuelnom crnogorskom predsjedniku Milu Đukanovića, kojeg je britanski Indipendent mnogo ranije uvrstio u 20 nabogatijih vladara svijeta. 

Ugledna međunarodna organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije Transparency International 2013. je Azerbejdžan označila kao državu u kojoj je korupcija porasla, a ta je zemlja  u 2018. godini bila na crnoj listi EU, zbog pranja novca. 

SOCAR je bio u vlasničkoj strukturi Azmonta do 2017. godine, kada ga potpuno preuzima Azerbaijan Global Investment (AGI). Da iza AGI stoje ćerke predsjednika Azerbejdžana, a manji udio ima njihov djed Arif Pašajev, pokazuju podaci Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore, turske berze i izvještaji banaka povezanih sa porodicom Alijeva.

Iako je naftna kompanija izašla iz posla u Kumboru, ona je još aktuelna u Crnoj Gori. SOCAR se pominje u aferi Možura kao krajnji vlasnik ofšor firme Cifidex čije je transakcije u avgustu počelo da ispituje i Specijalno državno tužilaštvo. Cifidex je za crnogorsku firmu Možura Wind Park, koja upravlja gradnjom vjetroelektrane na istoimenom brdu kod Ulcinja, u decembru 2015. godine platio španskoj firmi Fersa i kompaniji Čelebić oko 3,5 miliona eura, a dva i po mjeseca kasnije prodao je malteškoj državnoj kompaniji Enemalta za 11,3 miliona eura. Korupciju u ovom poslu istraživala je malteška novinarka Dafne Karuana Galicia koja je ubijena.

Prema izvještaju američkog Ministarstva pravde, SOCAR je, povezivan i sa češkim biznismenom Viktorom Koženijem uključenim u masovnu šemu podmićivanja visokih državnih zvaničnika u Azerbejdžanu, kako bi došao do značajnog udjela u ovoj kompaniji.

U Holandiji je 11. jula 2012, dan nakon potpisivanja ugovora o zakupu kompleksa u Kumboru, registrovana firma Saiph Holding BV i njen vlasnik Cooperatief Saiph Holding UA. Vlasnik ove druge, što znači obje, bio je SOCAR.

Narednog dana, SOCAR u Crnoj Gori osniva Azmont investments i na njega prenosi prava o zakupu bez saglasnosti Vlade, što je ugovorom omogućeno, što su za CIN-CG potvrdili iz Ministarstva održivog razvoja i turizma. U decembru iste godine, bez naknade, SOCAR prenosi vlasništvo u Azmontu na Saiph Holding BV.

U julu 2014, azerbejdžanski PSG Resort upisom akcija stiče 80 odsto vlasništva u Cooperatief Saiph Holdingu, dok SOCAR zadržava 20 odsto. Potpuni vlasnik PSG Resorta je AGI, koji je osnovan u oktobru 2013. u Bakuu.

AGI je davao pozajmice za gradnju Portonovog i tako početkom 2017. godine postao stopostotni vlasnik Azmonta. Krajem 2017. godine osam odsto Azmonta stekao je Arm International iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji je vlasnik Saiph Holding BV, ali je već početkom 2018. AGI opet bio potpuni vlasnik.

Kada je AGI krajem 2015. ušao u vlasničku strukturu Azmonta, njegovi vlasnici bili su azerbejdžanske kompanije Ataholding (33 odsto), Synergy Group (32 odsto) i Pasha Development (35 odsto). Iza Ataholdinga su stajale tri firme osnovane na Sejšelima i u Panami, vlasnik Synergy bila su dva fizička lica, a Pasha Development je dio Pasha Holdinga.

Prema izvodu Poreske uprave iz jula 2018. godine, u međuvremenu su vlasnici AGI postali Pasha Development (99 odsto) i Pasha Investment (jedan odsto). U Poreskoj upravi nema novih podataka o promjenama vlasništva. Ove kompanije su u vlasništvu Pasha Holdinga, koji je vlasnik 60 odsto azerbejdžanske Pasha banke. Firma Ador u banci ima 30 odsto, a 10 procenata je u rukama Alijevog tasta.

Pasha banka ima podružnice u Gruziji i Turskoj. Iz finansijskog izvještaja gruzijske podružnice za 2019. i 2020. godinu se vidi da su krajnji vlasnici majke banke predsjednikove kćerke Lejla i Arzu (po 45 odsto) i njihov djed Arif Pashayev (10 odsto).

Prema gruzijskim propisima, u vlasničkoj strukturi se moraju označiti pojedinačno lica koja primaju direktne prihode, a ne pravna lica osnivači, pa se tako razotkrila vlasnička veza u Pasha Holdingu i Adoru. Umjesto odgovora na pitanje ko su krajnji vlasnici, iz Azmonta su uputili na “javno dostupna dokumenta i izvještaje”.

Biljana MATIJAŠEVIĆ
Alisa HAJDARPAŠIĆ

Trasa prolazi kroz zone stroge zaštite Durmitora i Emerald područja Lovćena i rijeka Komarnice, Tare i Ćehotine. Projekat od 106 miliona upitan i ekonomski, nakon što su Italijani prepolovili podmorski kabl 

Dalekovod od 400 kilovolti, koji bi trebalo da poveže jug sa sjeverom Crne Gore, kao nastavak projekta podmorskog kabla italijanske kompanije TERNA, nepovratno će ugroziti prirodu u nacionalnim parkovima Lovćen i Durmitor, a nanijeće i značajnu štetu na prostorima rijeke Komarnice,Tare i Ćehotine. 

Uprkos upozorenjima da bi dalekovod mogao da ide drugom trasom ili podzemnom kroz parkove, vlasti nijesu dovoljno marile za ekološke štete, već su se odlučili za najkraću varijantu, kako bi uštedjeli 16 miliona eura. Tako će biti presječeni djelovi nacionalnih parkova, ugrožene biljne i životinjske vrste, ali i uništeni pejzaži koji su ova područja dovela na listu baštine UNESCO.  

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu za koridor Čevo - Pljevlja, koji je radio biro “Liming project” Željka Asanovića, navodi se da će veću štetu pretrpjeti šumska staništa zbog fragmentacije duž cijele trase, dok će nešumska staništa biti nepovratno izgubljena na mjestu gdje se postavljaju dalekovodi. U elaboratu se precizira da će, pored teritorije NP Durmitor, trasa dalekovoda imati direktnog uticaja na dva Emerald lokaliteta - Komarnicu i Ćehotinu.

"Izgradnjom dalekovoda biće uništene manje površine NATURA 2000 staništa i u kanjonu Komarnice, na Sinjajevini i u dolini Ćehotine. Među njima nema rijetkih staništa u Crnoj Gori," navodi se u elaboratu, koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Agencije za zaštitu životne sredine. Duž kanjona Komarnice i Tare, kako se ističe, posebno na sudare sa tim instalacijama osjetljive su ptice grabljivice, koje se brzo kreću tokom hvatanja plijena. Autori elaborata ipak smatraju da, s obzirom na uzak prostor trase, "opstanak ni jedne vrste neće biti doveden u pitanje".

Emerald je ekološka mreža područja koja su od interesa za specifičnu zaštitu. Ona funkcioniše uporedo sa programom zaštićenih područja Natura 2000 u Evropskoj uniji.

Stručnjaci za oblast energetike, dovode u pitanje i ekonomsku isplativost ovog dalekovoda i investicije od 106 miliona eura, jer je podmorski kabl svečano pušten u rad 15. novembra prošle godine, tek pola najavljivanog kapaciteta, 600 umjesto 1.200 megavata. Zato se prenos struje bez problema obavlja postojećom mrežom dalekovoda. 

Uštedom su se rukovodili i kreditori. U dokumentu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja je za projekat od 106 miliona eura dala 60 miliona eura kredita Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), ističe se da je jedno rješenje koridora koje izbjegava oba nacionalna parka analizirano u Procjeni uticaja na životnu sredinu i društvo (Environmental and social impact assessments ESIA) u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. 

"Ovaj koridor bi bio dugačak preko 200 kilometara, u poređenju sa predloženim koridorom od 152.5, odnosno duži za oko 50 km. Ovo bi povećalo troškove za oko 16 miliona eura, ili oko 27 procenata. Ova alternativa nije razmatrana kao ekonomski izvodljiva", navodi se u tom dokumentu.

Ekonomska ušteda i kraća trasa da dalekovod prolazi 11 kilometara kroz Nacionalni part Lovćen i još tri kilometra kroz NP Durmitor.

Na sajtu EBRD se navodi da su konsultovali više nevladnih organizacija koje se bave zaštitom životne okoline, kako bi pomogli CGES u pripremanju ESIA u skladu sa Direktivom EU i zahtjevima banke. Jedna od njih je i Green home čija je izvršna direktorica Nataša Kovačević naglasila za CIN-CG, kako su upozorili EBRD da ovaj projekat nije u skladu sa principima održivosti životne sredine i tražili da se uzdrže od finansiranja u doglednoj budućnosti, osim ako se sva pitanja riješe na zadovoljavajući način.

Tokom javnih rasprava povodom procjena uticaja na životnu sredinu koje su organizovale EBRD i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) potencirana su tri ključna problema - ekološka šteta projekta, socio-ekonomska opravdanost i nedostaci prostornog planiranja.

“Pokušali smo da ukažemo da planirani dalekovod prolazi kroz zonu stroge zaštite NP Durmitor i drugu zonu NP Lovćen, dok dodatno prolazi kroz četiri Emerald područja (Lovćen, Durmitor, rijeke Komarnicu i Taru) kao buduća Natura 2000 područja, te da se planiranim koridorom i trasom krše odredbe Zakona o zaštiti prirode” kazala je Kovačević za CIN-CG.

Alternativa, prema njenim riječima nije izabrana jer bi izbjegavajući NP Lovćen bila duža 18 kilometara i skuplja 7,74 miliona, a u slučaju NP Durmitor to je značilo dodatnih  29 kilometara i 8,35 miliona eura više.

Kovačević  naglašava da je dalekovodom posebno ugrožen vizuelni i pejzažni identitet Durmitora i Tare: “Klasifikovan kao visoko osjetljiv, netolerantan na promjene, te je već tada bilo jasno da će kombinovani stubovi za dalekovode visine 40-50m kroz Durmitor i kanjon rijeke Tare, značajno ugroziti jedan od najvažnijih kriterijuma zbog kojeg je ovo područje proglašeno UNESCO prirodnom baštinom”.

Trasa dalekovoda na dva mjesta prekida mapu Emerald zone NP Lovćen, vidi se iz elaborata za dalekovod "Lastva - Čevo" iz novembra 2014. godine koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Elaborat je radio biro “Medix” Ljiljane Vuksanović za potrebe CGES. 

I biolog Vuk Iković, predstavnik organizacije KOD, ističe kako je vidljivo, da je dalekovod uzrokovao gubitak vizuelnog identiteta Lovćena, narušavajući, pored pejzažne, i biološku vrijednost parka.

Iz KOD-a smatraju da se, ukoliko se nisu mogli zaobići nacionalni parkovi, trebalo odlučiti za podzemni kabl. To ne bi bio izuzetak, jer je oko 5,5 kilometara podzemnog kabla postavljeno od jadranske obale do konvertorske stanice u Lastvi. 

"Možda bi neka druga država imala opravdanje da ne koristi podzemni kabal, ali ne i Crna Gora – jer smo Ustavom definisani kao ekološka država. Naša država treba da bude puna šuma, a ne premrežena kablovima, gajtanima i cijevima" kazao je Iković za CIN-CG.

Iz CGES su rekli za CIN-CG da je razmotrena i opcija polaganja podzemnih kablova u kombinaciji sa nadzemnim dalekovodom, ali da se takvo rješenje "pored toga što može da unese smetnje, odnosno značajne probleme u rad prenosnog sistema, izbjegava i u međunarodnoj praksi". 

“Takav način gradnje dalekovoda bio bi i ekonomski neisplativ, naročito imajući u vidu konfiguraciju terena, odnosno planinsku topografiju i šume, gdje bi radovi na polaganju podzemnog kabla bili daleko kompleksniji, obimniji, praćeni miniranjem terena, što bi uslovilo i mnogo veći uticaj na životnu sredinu i društvo u cjelini”, tvrde iz CGES.

Tokom izbora koridora, kako ističu iz CGES u odgovorima na pitanja CIN-CG, vodilo se računa da se zaobiđu zaštićena područja, izbjegne fragmentacija nacionalnih parkova, kao i da se u što većoj mjeri koriste trase postojećih dalekovoda od 110 kilovolti.

U dokumentu EBRD-a stoji da je trasa dalekovoda na pojedinim djelovima NP Lovćen širine i do 100 metara. Iković ističe da se štetne posljedice najčešće javljaju “na udaljenosti kilometar od same trase”. On kaže da provlačenje dalekovoda ili puta onemogućava dijelu životinja da dođu do hranilišta ili prostora za razmnožavanje. Da bi pojedine vrste prešle iz jednog u drugi dio šume moraju biti izložene suncu, što će "za mnoge od njih biti smrtonosno". Ali koje će biti posljedice nije jasno, jer u elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu za dalekovod Čevo – Pljevlja, ističe Iković, piše da ona nije detaljno istražena.

"Ukoliko sa velikom pouzdanošću ne znate u kakvom je stanju priroda, onda ne možete ni znati kako će jedan dalekovod uticati na životinjski svijet i koje mjere bi trebalo propisati za smanjenje negativnog uticaja. Ljekar vam ne može propisati ljekove prije nego što uspostavi dijagnozu ", upozorava Iković.

Pojedine šumske vrste koje su aktivne tokom obdanice moraju da pređu brisani prostor i da budu direktno izložene suncu. Ovo je kobno za vrste koje brzo gube vodu kao što su vodozemci 

Iković ističe da su, na primjer, daždevnjaci na listi zaštićenih životinja Crne Gore i visoko su osjetljivi na promjene temperature.

“Ukoliko brisani prostor prođe kroz reproduktivni centar populacije daždevnjaka (npr. jezerce ili bara), onda će ta vrsta sa tog lokaliteta nestati, jer nema gdje da polaže jaja. Slično se dešava ukolko trasa u vidu barijere sprečava daždevnjake da dođu do lokve,” kazao je sagovornik CIN-CG-a.

Dalekovod nije trasiran najbezbolnijim putem po prirodu već je, prema mišljenju Ikovića, projektovan “po sitno-sopstveničkim interesima”.

On podsjeća da nacionalnih parkovi, osim prirodnog bogatstva imaju i snažnu turističku dimenziju. Prema zvaničnim podacima svih pet prošle godine posjetilo je 600.000 osoba, najviše Durmitor.

I ornitolog Bojan Zeković iz Centra za proučavanje ptica (CZIP) kaže za CIN-CG da dodatno brine to što je "prostor Jezerske površi na Durmitoru, posebno oko Bara Žugića važan za migraciju grabljivica,” koje su ujedno i najrizičnija grupa zbog mogućnosti da stradaju od strujnog udara ili sudara sa instalacijama.

Zeković kaže da je neophodan dalji monitoring da se vidi koje su to vrste i na kojim djelovima najugroženije, ali i sugeriše postavljanje ometača i izolatora.

Portparolka EBRD Sesilija Kalatrava kazala je za CIN-CG da su prilikom izbora trase dogovorili “mjere sa CGES kako bi se umanjile posljedice u NP, uključujući lokalne analize za postavljanje stubova i tajming za građevinske radove koji su van sezone ugnježdavanja i parenja ptica”.

Za razliku od ekoloških organizacija Green Hom, KOD, CZIP i drugih, iz Javnog preduzeća Nacionalni parkovi tvrde za CIN-CG da kompletna trasa dalekovoda ide kroz treću zonu oba parka, koja, po Zakonu o zaštiti prirode podrazumijeva da se mogu razvijati naselja i prateća infrastruktura.

S obzirom da je Terna, umjesto podmorskog kabla od 1200MW postavila upola manji, ekonomista Dejan Mijović smatra da postojeća visoko-naponska prenosna mreža, izgrađena uz podršku Svjetske banke 70-tih godina prošlog vijeka, a koja spaja sve države bivše Jugoslavije, može sasvim kvalitetno da servisira svu trgovinu električnom energijom Crne Gore i njenih susjeda sa Italijom. 

“Investicija CGES-a u gradnju trafo stanice Lastva i njeno povezivanje sa postojećom prenosnom mrežom bila je racionalna i opravdana. Međutim, sasvim nepotrebno se požurilo sa gradnjom novog dalekovoda do Pljevalja i uništavanjem nacionalnih parkova nakon što je italijanska Terna odustala od polaganja druge žile kabla od 600MW, i to bez ikakve garancije da će to uraditi u doglednom roku. Stoga bi za CGES i Crnu Goru bilo najracionalnije da se odmah prekine dalja gradnja dalekovoda i korišćenje nepotrošenog dijela zajma EBRD. Čak i da se italijanski partner u međuvremenu predomisli, treba razmontirati dio dalekovoda koji je potpuno devastirao naše najljepše prirodne predjele i ugrozio opstanak lokalnog stanovništva, jer ih je učinio nepodobnim za razvoj ruralnog turizma. U svakom slučaju, potrebno je uraditi detaljnu cost-benefit analizu alternativnih opcija gradnje, tj. mogućnosti zaobilaženja ili polaganja podzemnog kabla kroz najosljetivije predjele, jer to nikad nije propisno učinjeno. Ubijeđen sam da bi takva analiza pokazala da postoji rješenje čije bi koristi za društvo bile znatno veće od nešto uvećanih troškova gradnje”, ocijenio je Mijović u razgovoru za CIN-CG. 

On podsjeća da je polazni motiv Terni bio da omogući uvoz jevtine električne energije iz regiona, jer se mogla plasirati po višim cijenama u Italiji. Računali su na veliki uvoz iz postojećih i novoizgrađenih proizvodnih kapaciteta u regionu, ne samo zelene energije, za što je bio potreban kabl od 1.200MW.  

“Odustali su kad su uvidjeli da se dešava obrnuto, da se u Italiji grade mnogobrojne, tržišno konkurentne elektrane (koje mogu preživjeti bez subvencija države) na bazi vjetra i sunca, dok Crna Gora i ostale zemlje regiona ne realizuju planirane investicije u preskupe i neisplative termoelektrane i hidroelektrane” kazao je Mijović.

Terna nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a, da li se i kada očekuje postavljanje drugog podmorskog kabla, a iz CGES-a su rekli da je to “prvenstveno vezano za buduće potrebe tržišta električne energije kako na Balkanskom, tako i na Apeninskom poluostrvu”. Pozivajući se na izvršnog direkotra TERNE Luiđija Ferarisa, italijanski mediji su objavili da se druga žila može očekivati tek 2026-2027. 

Iz CGES-a su ranije kazali za CIN-CG da se sa radovima na izgradnji dalekovoda kroz NP Durmitor još nije počelo, osim pripreme za sječu šume na pristupnim putevima i trasi dalekovoda na teritoriji Žabljaka. Pandemija COVID-19 je, ističu, djelimično usporila radove, ali će pokušati da završe na vrijeme. 

“Planom je predviđeno da se radovi na izgradnji DV Čevo – Pljevlja završe do kraja 2021. godine,” stoji u odgovoru CGES-a. 

Ukupan budžet projekta dalekovoda je oko 106 miliona eura. Zaključno sa 2019, potrošeno je više od 95 miliona eura. Izgradnja sekcije „Lastva-Čevo“ iznosila je oko 31, dok je za dio „Čevo-Pljevlja“ opredijeljeno oko 40 miliona eura. 

Preko imanja, pa šta bude

Upornost CGES da prođe dalekovodom kuda je naumio pogodio je i dio građana. Cetinjanin Radomir Martinović svakog drugog dana ide u Ulcinj po mlijeko od kojeg pravi i prodaje sir. Stado krava iz Nacionalnog parka Lovćen preselio je na jug, nakon što su preko njegovog imanja postavljeni dalekovodi.

Na imanju, nekoliko kilometara prije Ivanovnih korita, osim dvije kuće, on ima i nedovršen motel. Problemi su, tvrdi, počeli kada je komisija Uprave za nekretnine sačinjena od četiri sudska vještaka utvrdila da u “koridoru ove dionice dalekovoda nema stambenih ili drugih građevinskih objekata”. 

Nakon žalbe Martinovića, ista komisija tri mjeseca kasnije zabilježila je da“dalekovodi dijagonalno dijele obradivo poljoprivredno zemljište i restlovi ostaju sa jugozapadne strane u znatno manjoj površini, sa porodičnim stambenim objektom (kućom) i pomoćnim objektom.”. 

U dokumentu komisije Uprave za nekretnine od sredine jula 2013. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se zabrinutost "da postoji mogućnost da električno i magnetno polje štetno utiču na zdravlje ljudi, jer podstiču razvoj malignih oboljenja, leukemije kod djece, da razaraju imunološki system organizma, stvaraju suicidne nagone kod ljudi koji duže borave u zoni dalekovoda".

Komisija je ocijenila da CGES treba da razmotri mogućnost izmještanja trase dalekovoda. Martinović kaže da su njegovi rođaci nudili da dalekovodi pređu preko njihovih imanja. Iz CGES-a su za CIN-CG, međutim, rekli da su tokom 2017. godine analizirali kako da izbjegnu imanje Martinovića, ali, “nažalost, ni vlasnik, ni njegove komšije i rođaci nijesu pokazali spremnost za prihvatanje kompromisnog rješenja”. 

“…Razmatrana je i eventualna pravična naknada za nepokretnosti u njegovom vlasništvu koje su predmet eksproprijacije, ali imenovani nije bio saglasan sa predloženim,” kazali su iz državne kompanije.

Martinović ističe da su mu nudili oko četvrt miliona, ali da su strani vještaci utvrdili da je njegovo imanje vrijedno tri miliona eura. Zadovoljio bi se i sa dva miliona, da kupi drugu zemlju, izgradi motel i sa sinovima nastavi porodični biznis.

Do dogovora nije došlo, a CGES objašnjava da je na osnovu odluka Uprave za nekretnine i Osnovnog suda u Cetinju, postavio dalekovod preko imanja “kako je to, uostalom, predviđeno DPP-om i izdatom građevinskom dozvolom, jer vlasnik zemljišta nije dozvoljavao izvođenje bilo kakvih radova”.

Iz organizacija KOD, koja se  bavila ovim i još nekoliko slučajeva, kažu da, CGES nije pristupio na fer osnovama obeštećenju lokalnog stanovništa.  

 "Samo u 2017. godini CGES je prihodovao 34,7 miliona eura uz dobit od 4,7 miliona eura. Oni su porodici koju smo pratili nudili 2,3 eura po metru kvadratnom, iako nalaz vještaka kaže da će značajno biti umanjena mogućnost korišćenja. U okolini zemljište se prodaje preko 20 eura po metri kvadratnom", kazao je Iković.

Promet do maksimuma

Prema podacima CGES, od puštanja u rad podmorskog kabla do kraja avgusta, uključujući tranzit preko crnogorskog sistema, iz Italije je uvezeno 916.631,59 MWh, dok je izvezeno u tu zemlju 916.641,03 MWh.

Uprkos značajnim izazovima i poremećajima na tržistu električne energije pojavom pandemije korona virusa, dosadašnji rezultati ne samo što idu u prilog tezi o isplativosti projekta podmorskog kabla, nego i prevazilaze očekivanja kompanije, ocjenjuju iz CGES, ističući da su oni “bez obzira kada će druga žila biti položena”, dobili na raspolaganje dio kapaciteta podmorskog kabla od 200 MW,  koji je na početku projekta bio definisan.

Uvidom u podatke na sajtu, može se vidjeti da je često korišten maksimum prenosne moći kabla od 600 MW.

"Prihodi operatora prenosnog sistema potiču od alokacije prekograničnih prenosnih kapaciteta. CGES je na do sada izvršenim aukcijama dodjele prekograničnih kapaciteta na granici sa Italijom prihodovao 4.435.201,93€, dok je za devet  mjeseci ove godine prihod po osnovu alokacije prekograničnih kapaciteta sa Italijom, 3.755.552,57," navodi se u odgovoru CGES-a.

Miloš RUDOVIĆ

Potrebno je nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa Roma i Egipćana, kaže Samir Jaha, rukovodilac NVO Mladi Romi  

Broj Roma i Egipćana (RE) koji se odlučuje za školovanje i poslije osnovnog obrazovanja svake godine raste, ali to je i dalje neadekvatan i spor proces, koji je neophodno da društvo snažnije podrži. O tome govore i nedovoljna upješnost savladavanja gradiva i još mali broj onih koji dosegnu više obrazovne nivoe  – pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Iz populacije od oko 8.000 stanovnika, u Crnoj Gori osnovnu školu trenutno pohađa 1.800, a srednju školu 115 učenika. Od srednjoškolaca, samo jedan pohađa gimnaziju, dok su ostali na stručnim smjerovima. 

Do sada je studije na crnogorskom državnom univerzitetu uspješno završilo jedanaest studenata iz RE zajednice, dok 12 i dalje studira. Ovu školsku godinu upisalo je šest novih studenata od čega je troje upisano po principu afirmativne akcije, sa blažim kriterijumima, dok je troje upisano u redovnoj proceduri – saopšteno je nedavno prilikom sastanka predstavnika Univerziteta Crne Gore i Ministarstva za manjinska i ljudska prava. 

Iako je riječ o simboličnim brojkama to djeluje kao napredak, jer prema saznanjima NVO Mladi Romi, godinu ranije nije bilo novih romskih studenata, a poslije tri godine u Beranama je opet upisano nekoliko Roma u srednje škole.

„Prema našim saznanjima sa terena, broj mladih iz RE zajednice koji će pohađati proces obrazovanja na sva tri nivoa ove školske godine biće znatno veći, što nas posebno raduje i ohrabruje da i dalje promovišemo unapređenje ovog procesa. Rezultati njihovog postignuća u školi su, međutim, ono o čemu treba da povedemo računa i što bi, institucije sistema, civilni sektor i ostale koji se bave ovim problemima trebalo da dodatno zabrine“, kaže za CIN-CG Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi. 

Na osnovu  istražavanja ove NVO za školsku 2018/19 godinu na uzorku od 122 učenika, odnosno polovine onih u završnim razredima osnovne škole, nije bilo ni jednog odličnog učenika, vrlodobar samo jedan, dobrih 33, dok je dovoljnih 88. Ukupan prosjek ocjena je bio 2,23, što je posebno problematično za nastavak školovanja. 

„Bez mentorske podrške koju obezbjeđuje NVO Mladi Romi uz finansijsku podršku Romskog edukativnog fonda (REF) i Evropske unije, bez stipendija koje obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio“, kaže Jaha.

On ukazuje da startna pozicija RE djece nije jednaka vršnjacima iz većinske populacije. Učenici nemaju adekvatnu podršku u učenju, što od starta procesa obrazovanja utiče na loš uspjeh. 

Jaha smatra da je u osnovnom obrazovanju neophodno obezbijediti saradnike u socijalnoj inkluziji za oblast obrazovanja u svim školama u kojima nastavu pohađa 20 i više učenika iz RE zajednice, osigurati mentorsku podršku učenicima, omogućiti besplatne udžbenike i školski pribor. Potrebno je organizovati i dodatne obuke za nastavnike, kako bi imali više senzibiliteta za rad sa RE učenicima. Uključivanje roditelja romske i egipćanske djece u rad roditeljskog savjeta u školama, jedan je od uslova na kojem insistira Jaha. 

U izvještaju Ministarstva za ljudska i manjinska prava o sprovodjenju Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za 2019. godinu se navodi da je na svim nivoima obrazovanja problem prevashodno nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja ove populacije usljed loše socio-ekonomske situacije u kojoj se nalaze. Jedan od izazova sa kojima se romska i egipćanska djeca srijeću tokom obrazovanja je i nedovoljno poznavanje službenog jezika. 

NVO Mladi Romi već dvije godine realizuje dva projekta iz oblasti obrazovanja RE učenika iz osnovnih i srednjih škola - Unapređenje osnovnog obrazovanja – prvi korak ka kvalitetnom srednjem obrazovanju, kao i Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada. Cilj je povećanje stepena završetka školovanja kao i poboljšanje školskog uspjeha RE učenika. Finansijski su podržani od Romskog obrazovnog fonda (REF) i Evropske unije.

„Kroz oba projekta sprovodimo i mentorsku podršku učenicima, i za tu aktivnost angažovano je 79 nastavnika i profesora koji su radili sa učenicima RE populacije u proteklom periodu. Njihova uloga je da prate rad učenika, pružaju im podršku u cilji sprečavanja prijevremenog napuštanja obrazovanja, motivišu ih da se usavršavaju kao i da nastave svoje školovanje“. 

Za sada, Jaha navodi da imaju „samo pozitivne rezultate“, pa planiraju da nastave i u predstojećoj školskoj godini. 

Tokom prvog talasa epidemije korona virusa, NVO Mladi Romi su za RE učenike osnovnih i srednjih škola obezbijedili i 160 tableta sa internetom u vrijednosti od 20 hiljada eura, kako bi mogli da prate nastavu od kuće u skladu sa novonastalom situacijom. 

U oblasti obrazovanja RE učenika u srednjem i visokoškolskom sistemu, Jaha ocjenjuje da je potrebno nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa učenika na fakultete. 

„Za učenike srednjih škola, dobro bi bilo i stvoriti uslove da se svaki po završetku zaposli uz pomoć fondova za stažiranje i podrške poslodavcima.“

Lideri zemalja Zapadnog Balkana 5. jula 2019. godine u Poljskoj potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma. Ovim dokumentom predviđa se niz mjera kojim bi trebalo drastično popraviti status Roma u ovim državama. Države Zapadnog Balkana su se obavezale da će raditi na povećanju upisa i stope završetka osnovnog obrazovanja Roma na 90 odsto, i upisa i stope završetka srednjeg obrazovanja na 50 procenata. 

Delija: Ne odustajte

Jedan od rijetkih koji je krenuo ka višim sferama obrazovanja je Miljaim Delija, student na master studijama na fakultetu za sport i fizičko vaspitanje djece.

„Obrazovanje za mene kao pripadnika egipćanske zajednice je jako važno, kao i za moju porodicu. Može mi donijeti, prije svega, lak pristup svim ustanovama, posao za koji se obrazujem i dobar tretman u društvu”, kaže Delija za CIN-CG.

On ocjenjuje da se obrazovanje mladih RE, u odnosu na period kada je on počinjao da se školuje, zadnjih godina poboljšalo i da je podrška države odigrala važnu ulogu.

“Romi i Egipćani sada lakše ostvaruju svoja prava, imaju stipendije, što unazad nekoliko godina nije bio slučaj”.

Ključnu ulogu u procesu obrazovanja smatra Delija, ipak, imaju roditelji. Njihova podrška školovanju djece dominatno je usmjerena na muškarce, dok djevojke češće ostaju kod kuće.

Delija poručuje sunarodnicima/ama da je obrazovanje pravi put za izlazak iz začaranog kruga siromaštva.

„Poruka za mlade je da ne odsutaju od obrazovanja, jer je to pravi put ka uspjehu. Da nastave srednju školu, idu na fakultet… Tako će pomoći sebi, a kasnije porodici i cijelom društvu”, poručuje Delija.

Serđan BAFTIJARI

Da li ste završili naš početni onlajn kurs iz mobilnog novinarstva? Da li želite da naučite još trikova i tehnika zanata koji će vam pomoći da kreirate visokokvalitetne medijske sadržaje pomoću svog mobilnog telefona? Naša praktična onlajn radionica nudi znanje, podršku i mentorstvo stručnjaka organizacije Thomson Media.

Pridružite se Aleksandru Manasievu i Norbertu Šinkoviću na besplatnoj onlajn radionici Napredni kurs mobilnog novinarstva koja će se održati od 27. do 31. oktobra. Ova onlajn radionica će biti organizovana uživo putem onlajn platforme Zoom i omogućiće vam da steknete napredne veštine mobilnog novinarstva, njihovu praktičnu primenu kroz individualne i grupne vežbe i podršku naših trenera i mentora.

Po završetku onlajn radionice ćete znati da:

• Koristite naučene tehnike za stvaranje moćnih fotografija pomoću pametnog telefona;
• Primenite veštine za pravljenje kratkih video zapisa i foto priča pomoću pametnog telefona;
• Stvorite atraktivan sadržaj koji angažuje vašu publiku;
• Koristite aplikacije za snimanje i uređivanje pogodne za iOS i / ili Android uređaje;
• Prepoznajte formate potrebne za različite društvene medije;
• Prilagodite snimke snimljene pametnim telefonima različitim društvenim mrežama;
• Stvorite sadržaj pogodan za gledanje na pametnim telefonima;
• Koristite veštine za stvaranje uravnoteženog novinarskog sadržaja.

Imate li previše obaveza te nedelje? Bez brige: iako je predviđeno da onlajn radionica traje pet dana, ona je osmišljena tako da vam omogućava da prisustvujete grupnim i individualnim sesijama, ali i da u međuvremenu nastavite sa profesionalnim angažovanjem ili ličnim obavezama:

• Utorak, 27.10: Učesnici će imati 4 sata onlajn treninga sa pauzama između sesija i radni zadatak nakon treninga (u proseku 3 sata).
• Sreda-petak: Učesnici će raditi  po grupama: Grupa 1, onlajn sesije od 10:00 do 13:00 i Grupa 2, onlajn sesije od 14:00 do 17:00 (vežbe i radni zadaci nakon treninga: oko 3 sata)
• Subota 31.10: Poslednji dan radionice rezervisan je za pojedinačne sesije usredsređene na montiranje priloga. Svaki od učesnika imaće priliku da sa trenerom i mentorom radi u proseku oko 30 - 45 minuta, dok drugi deo dana može se iskoristiti za samostalan rad na uređivanju priloga. Naši treneri će biti dostupni od 10:00 do 18:00 za pojedinačne sesije.

Po završetku onlajn radionice: Svi učesnici će imati priliku da se konsultuju sa našim stručnjacima u periodu nakon završetka onlajn radionice kako bi na mobilnom telefonu kreirali kvalitetne priče spremne za objavljivanje.

Preduslov za prijavu za onlajn radionicu je uspešno pohađanje našeg četvorosatnog početnog onlajn  kursa mobilnog novinarstva. Da bi se prijavili na ovaj onlajn kurs posetite stranicu https://bit.ly/33eOPdE 

Način prijave za onlajn radionicu: Da biste se prijavili za naprednu onlajn radionicu, popunite online obrazac koji se nalazi na ovom linku -  https://bit.ly/3nGPm19 

Rok za prijave je: petak, 23. oktobra 2020.

Za više informacija: ukoliko imate pitanja vezi sa onlajn kursom ili onlajn radionicom mobilnog novinarstva, obratite se Maji Vasić-Nikolić e-poštom: majavn@thomsonfoundation.org.  

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera  Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.

Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu.