Imenovanje visokih funkcionera koji u sadašnjoj organizaciji imaju funkciju pomoćnika ministara, Vlada Duška Markovića nastavila i u takozvanom tehničkom mandatu po jedinstvenom obrascu - javni konkurs, ali samo jedan kandidat Rade Milošević iz URA kaže da je riječ o opstrukciji i najavljuje demontiranje ove strukture, čak i izmjenom zakona

Vladu, koju pokušava da sastavi mandatar Zdravko Krivokapić, dočekaće značajan broj novoimenovanih direktora direktorata. Odlazeći kabinet Duška Markovića započeo je da ih ubrzano imenuje poslije raspisivanja izbora i nastavio u takozvanom tehničkom mandatu, u septembru i oktobru, nakon što je Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila vlast.
Svi oni imenovani su po jedinstvenom obrascu: ministarstvo raspiše javni konkurs sa rokom od 20 dana, bude samo jedan kandidat i Vlada ga imenuje. U svim slučajevima, riječ je o kadru koji je već duže u strukturama dosadašnje vlasti. Značajan broj njih su prethodno po nekoliko puta zaredom imenovani kao vršioci dužnosti na istim pozicijama. To se vidi iz odluka sa sjednica Vlade, koje je analizirao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Direktori direktorata su, prema sadašnjoj organizaciji Vlade, najbliži saradnici ministara, u rangu nekadašnjih pomoćnika. Uz sekretare, to su najviše pozicije u ministarstvima, koje se biraju na javnim konkursima na period od pet godina.
Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentrnim izborima 30. avgusta izgubio vlast.
Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora rapisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava. Sedam od ovih devet konkursa još nije okončano imenovanjem.
Vlada je u februaru za direktoricu Direktorata za poreski i carinski sistem u Ministarstvu finansija postavila Biljanu Peranović i Darka Konjevića za direktora Direktorata za ruralni razvoj u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, a mjesec dana kasnije Branku Žižić za direktoricu Direktorata za inovacije i tehnološki razvoj u Ministarstvu nauke.
Sva ostala postavljanja uslijedila su poslije 20. juna, kada su raspisani parlamentarni i lokalni izbori u pet opština.
Krajem juna je za direktoricu Direktorata za plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja postavljena Danka Perović, a sljedećeg mjeseca Nezir Dacić za direktora Direktorata za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju u istom ministarstvu, Arijana Nikolić Vučinić na čelo Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, a Veljko Tomić za rukovodioca Direktorata za opšte srednje obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Ministarstvu prosvjete.
U avgustu je za direktora Direktorata za projekte od kapitalnog značaja za kulturu i promociju i razvoj kreativnih industrija u Ministarstvu kulture Markovićeva vlada postavili Aleksandra Pavićevića, a Jova Rabrenovića za direktora Direktorata za razvoj nacionalnog brenda i zaštitu potrošača u Ministarstvu ekonomije. U Ministarstvu vanjskih poslova u avgustu postavljeni su za direktore Direktorata za multilateralne poslove Veljko Milonjić, za konzularne poslove i dijasporu Branislava Karadžića, a za ekonomsku i kulturnu diplomatiju Miljana Mugošu.
U septembru je Dragan Asanović postavljen za direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, a Edina Dešić za direktoricu Direktorata za pristup tržištu rada u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
Na prvoj oktobarskoj sjednici Vlade, na osnovu konkursa raspisanih poslije izbora, za direktora Direktorata za bilateralne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova postavljen je Darko Uskoković, a Mihailo Volkov za direktora Direktorata za ljudske resurse u Ministarstvu odbrane.
Svi oni su bili jedini na listi kandidata za te pozicije.
Prije toga su najmanje dva puta zaredom za vršioce dužnosti direktora direktorata bili postavljani Rabrenović, Milonjić, Uskoković, Karadžić…
Ministarstvo kulture u još nezavršenim konkursima traži čelnike Direktorata za kulturnu baštinu i Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo, koje kao v.d. pokrivaju Dobrila Vlahović i Dragica Milić. Resor ljudskih i manjinskih prava traži direktore Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama i Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, koje u v.d. stanju vode Ismet Latić i Leon Đokaj. Ministarstvo održivog razvoja i turizma traži direktora Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje, što kao v.d. pokriva Aleksandar Dajković.
Ovog mjeseca su raspisani i konkursi za šefa Direktorata za medunarodnu saradnju u Ministarstvu pravde, kojim kao v.d. rukovodi Ognjen Mitrović i Direktorata za digitalizaciju i informacione sisteme u Ministarstvu finansija koju pokriva Bojana Bajić. Mitrović i Bajić su za v.d. postavljeni na sjednici Vlade 11. septembra. U toku je i konkurs za direktora Direktorata za obrazovanje pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Ministarstvu prosvjete, kojom rukovodi direktor Maraš Dukaj.

Rade Milošević iz Građanskog pokreta URA, koji je bio direktor Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) u periodu Vlade izbornog povjerenja uoči izbora 2016. godine, ocjenjuje postupanje odlazeće vlasti opstrukcijom kojom “želi da utiče na procese, tako što svojim lojalnim ljudima produžava mandate”.
“Za funkcionisanje organa u tehničkom mandatu je bilo dovoljno v.d. stanje. Svaka odgovorna vlast bi tako postupila. Međutim, mi imamo situaciju da su većini tih kadrova produženi mandati na pet godina, što smatramo opstrukcijom i jasnom porukom odlazeće vlasti”, kazao je on za CIN-CG.
On je kazao da, prije svega, treba utvrditi činjenično stanje, ali da postoji više rješenja koji se mogu primijeniti da se demontiraju ovakve odluke dosadašnje vlasti. Jedno od njih je i mijenjanje Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
“U tom slučaju biće potrebne izmjene određenih zakona i uvođenje novih pravnih normi koje će omogućiti smjenu visokorukovodećeg kadra. Biće neophodno utvrditi nove sistematizacije radnih mjesta, kojima će biti omogućeno novim direktorima da biraju svoj tim”, kazao je on.
Istraživačica javnih politika u Institut alternativa (IA) Milena Muk kazala je za CIN-CG da, iako se može spekuliusati o namjerama odlazeće vlasti, nema zakonskih prepreka da Vlada u tehničkom mandatu postavlja ljude na ovako visoke i odgovorne pozicije. Jasno je, kaže ona, “da bi za puni legitimitet ovih procedura bilo bolje sačekati da se formira nova Vlada”.
“To može definitivno zakomplikovati privlačenje stručnog kadra koji bi mogao biti od koristi novoj Vladi”, rekla je Muk.
Za nju su problematični i slučajevi gdje su imenovane i osobe koje su prije toga najmanje dva puta birane za vršioce dužnosti direktora direktorata.
“Definitivno treba pokrenuti pitanje neopravdane startne prednosti kandidata i kandidatkinja kojima je na nezakonit način, bespravnim obnavljanjem v.d. stanja, omogućeno da ‘akumuliraju’ profesionalno iskustvo na rukovodećim poslovima. Svi organi zaduženi za kontrolu, ukoliko je potrebno i procesuiranje odgovornih za kršenja zakona prilikom procedura zapošljavanja, mogu da preispitaju zakonitost sprovedenih procedura, ocjene kandidata i kandidatkinja po zakonskim kriterijumima i da naročito pokrenu pitanje vrednovanja i osnova sticanja radnog iskustva, na osnovu svojevrsnih nezakonitih obnavljanja v.d. stanja”, kazala je Muk za CIN-CG.
Zakon prepoznaje institut vršilaca dužnosti samo kao međuperiod do imenovanja u skladu sa javnim konkursom, koji može trajati najduže šest mjeseci.

Muk napominje da je riječ o profesionalnim, a ne političkim pozicijama, i da ishod javnih konkursa ne treba da bude unaprijed poznat.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje da lice koje vrši poslove iz kategorije visoki rukovodni kadar, među kojima su direktori direktorata, mora imati VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima rukovođenja, ili osam godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima u odnosu na poslove radnog mjesta za koje je objavljen konkurs.
Svi kandidati i kandidatkinje koji ispunjavaju uslove i imaju neophodne kompetencije treba da se prijavljuju na javne konkurse za ove pozicije, a Muk sugeriše i da iskoriste mehanizme zaštite svojih prava ukoliko smatraju da su im prekršena.
“Javni diskurs koji šalje poruku da je ishod unaprijed poznat i da su određena radna mjesta, koja treba da budu izložena otvorenoj konkurenciji kvalifikovanih kandidata i kandidatkinja, unaprijed ‘dogovorena’, neće dovesti do privlačenja najsposobnijeg kadra, veće konkurentnosti ovih procedura i u krajnjem, do principa meritokratije, odnosno zapošljavanja na osnovu zasluga”, kazala je ona za CIN-CG.
Iz URA su početkom mjeseca saopštili da je više od 700 zahtjeva za zasnivanje radnog odnosa u državnoj upravi stiglo na adresu Ministarstva finansija nakon izbora održanih 30. avgusta.
Iz Vlade nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o postavljenjima direktora direktorata uoči izbora i nakon njih, kada bi Markovićev kabinet trebalo da se drži principa tehničkog mandata.

Četvrtina svih stanova i kredita ide direktorima

Direktori direktorata primaju dvije ili više prosječne crnogorske plate, a dobijali su i razne beneficije u odnosu na niži kadar.
Od postavljanja Vlade krajem novembra 2016. godine, čak 25 direktora direktorata dobilo je stanove ili stambene kredite od 15 hiljada do 40 hiljada eura pod povoljnim uslovima. To podrazumijeva vraćanje na rate do 20 godina i umanjenje iznosa kredita po pet odsto za svaku godinu radnog staža, a najviše do 80 procenata vrijednosti dodijeljenog kredita. Rata kredita rijetko kada prelazi 100 eura. Četvrtina svih odluka o stanovima i kreditima koje je donijela Vlada odnosila se na ove rukovodioce.
Tako su 2017. godine pogodnost iskoristili pomoćnica ministra kulture Dragica Milić (20.000 eura) i pomoćnik ministra odbrane Mihailo Volkov (stan od 75 metara kvadratnih). Godinu kasnije pomoćnici ministra sporta Miloš Lalević (35.000), odbrane Ivica Ivanović (40.000 eura), javne uprave Danijela Nedeljković Vukčević (40.000), ekonomije Biljana Jakić i Goran Nikolić (po 20.000), poljoprivrede i ruralnog razvoja Slavica Pavlović i Adem Fetić (po 15.000), finansija Iva Vuković (40.000), unutrašnjih poslova Safet Korać (40.000), zdravlja Milica Škiljević (20.000), tadašnjih evropskih poslova Jelena Burzan (25.000), prosvjete Veljko Tomić (30.000), pravde Marijana Laković Drašković i Nataša Radonjić (po 30.000), za ljudska i manjinska prava Žana Filipović (40.000), pravde Ibrahim Smailović (40.000) i prosvjete Arijana Nikolić Vučinić (30.000). Prošle godine, kredite su dobili i pomoćnici ministra rada i socijalnog staranja Zoran Ratković (15.000), Edina Dešić, Jovo Pajević i Ljiljana Simović (po 40.000), odbrane Alma Ljuljanaj Jovićević (40.000) i saobraćaja i pomorstva Dalibor Milošević (20.000).

Miloš RUDOVIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u periodu od 1. jula 2020. do 01. jula 2021. godine sprovesti projekat Istraživanje investitora u Crnoj Gori.

Projekat će istraživati ko zaista investira u Crnoj Gori, koja sa jedne strane pregovara o ulasku u Evropsku uniju (EU), a sa druge njeni ključni investitori dolaze iz zemalja koje su daleko od EU, kao što su Azerbejdžan, Emirati, Rusija, Kina, ili egzotične off-shore destinacije. Šta ovakvi investitori donose zemlji i može li njihova dominacija uticati na ekonomske reforme, nužne za ulazak Crne Gore u EU?

Projekat ima za cilj podizanje svijesti o značaju strateških investitora za ekonomski razvoj i položaj zemlje, kao i da osvijetli veze između porijekla investicija koje ulaze u zemlju sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije.

Predviđeno je da se sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i da se prikaže kraći video o najznačajnijim stranim direktnim investicijama u Crnoj Gori, kao i njihovim efektima na ukupni društveni razvoj i javni dug. Kroz ove aktivnosti, CIN-CG ima namjeru da okupi najznačajnije stručnjake u zemlji kako bi odgovorili na ključne nedoumice iz ove oblasti.

Projekat finasira National Endowment for Democracy (NED).

Umjesto povećanja, u novom sazivu tri žene manje. Osim Bošnjačke stranke, nijedna od parlamentarnih partija među ženama koje će ih predstavljati nema pripadnica nacionalnih manjina.

Predizborna obećanja političkih stranaka i koalicija da će u 27. sazivu Skupštine Crne Gore biti više mjesta za žene, ne samo što nisu ispunjena već je, prema ovjerenim mandatima, situacija još gora.

Od 81 mjesta, prema verifikovanim mandatima, samo 18 zauzeće poslanice, što je svega 22 odsto. To su tri mandata manje nego u prethodnom sazivu, kada je učešće od 26 odsto žena ocjenjivano nedovoljnim, a stranke javno obećale Ženskoj političkoj mreži (ŽPM) da će stremiti ka 40 procenata.

Od tri mandata koje su dobile Socijaldemokrate (SD) nijedan neće pripasti ženi. Po jednu ženu na izbornim listama imaju Socijaldemokratska partija (SDP) i Građanski pokret URA. Koalicija Mir je naša nacija, koju čine Demokrate i Demos, od deset mandata, ima samo dvije poslanice. Na izbornoj listi koalicije Za budućnost Crne Gore od 27 poslaničkih mjesta šest je namijenjeno ženama, odnosno 22 odsto. Demokratska partija socijalista (DPS) od 30 osvojenih mandata ima samo sedam žena, ili 23 odsto. Nijedna od ovih partija, među poslanicama nema pripadnica nacionalnih manjina.

Opšti utisak o koraku unazad ne popravljaju ni Albanska koalicija Jednoglasno i Albanska lista, koje su osvojile po jedan “muški” mandat. Izuzetak je Bošnjačka stranka (BS), koja je na izborima dobila tri mandata, a jedan je za poslanicu Kenanu Strujić Harbić, koja je i jedina pripadnica manjinskih naroda u parlamentu.

U razgovoru za CIN-CG ona kaže ovakav podatak ne ide u prilog tome da želimo građansko društvo i integraciju manjina u političke procese.

„Svoj politički angažman iskoristiću da ukažem na značaj žene u današnjem vremenu. Moje diskusije će, između ostalog, ići u pravcu borbe za ostvarivanje prava žena. Govoriću o problemima samohranih majki, kao i učešću žena na rukovodećim mjestima“ – kaže Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić za CIN-CG kaže da su izborom poslanice Strujić Harbić, poslali jasnu poruku da zastupaju ideju afirmacije učešća žena u politici. Na taj način je, kaže i ispunjeno obećanje predsjednika stranke Rafeta Husovića dato ŽPM, pa je na svakom trećem mjestu bila žena. Omeragić, ipak, ističe da na političkom osnaživanju pripadnica nacionalnih manjina mora još mnogo da se radi.

Obećanje partijskih lidera da će na listama biti 40 odsto kandidatkinja, prema riječima  predsjednice Foruma žena SDP-a Dragice Anđelić, nije dato kao rezultat osviješćenosti potrebe za unapređenjem rodne ravnopravnosti i vođenjem antidiskriminatornih politika, već je doživljeno kao trenutni pritisak kojem se podleglo u odsustvu kontraargumentacije.

,,Zaista je interesantno to što jedna nacionalna partija ima bolji raspored žena na listama od partija koje imaju uporište u građanskom konceptu i uz to su deklarisane kao one koje baštine temeljne principe socijaldemokratije”, kaže Anđelić za CIN-CG.

I predsjednica SDP-a u ostavci dr Draginja Vuksanović Stanković koja je kao nosilac liste ušla u parlament vjeruje i da politika koja se vodi pod uticajem institucija poput vjerskih organizacija koje su isključivo “muške” i dovodi do toga da se ženski glas u takvom ozračju slabije, ili skoro nikako, ne čuje.

“Zbog toga je nužno vratiti politički život u državne i političke sisteme i jasno odvojiti državne od drugih organizacija. Mora se opet ući u proces osnaživanja ženske političke participacije”, kaže Vuksanović Stanković za CIN-CG.

Poslanica Demokratskog fronta dr Branka Bošnjak ističe kako odavno upozorava da je zalaganje za 40 odsto žena u parlamentu samo deklarativno.

,,U našem klubu u Pokretu za promjene (PzP), koji broji pet poslanika, dvije su žene, tako da smo poštovali obećanih 40 odsto, na šta sam jako ponosna”, kaže Bošnjak za CIN-CG. Iako je sastav parlamenta pokazao nazadovanje u ostvarivanju rodne ravnoprvnosti, ona ipak sugeriše da će slika biti jasnija nakon formiranja vlade.

,,Moguće je da će se procenat malo poboljšati kada bude došlo do podnošenja ostavki zbog konflikta interesa i odlaska pojedinih poslanika u izvršnu vlast, jer zakon predviđa da muškarce može zamijeniti prvi sljedeći sa liste, a da ženu isključivo mijenja žena”, smatra Bošnjak.

Ukazujući na sastav DPS i SDP, ona ističe da obećanje dato ŽPM nijesu ispunile stranke koje su najviše koristile taj civilizacijski iskorak da sakupe političke poene.

,,Klub SD-a je skroz muški, iako je njihova kandidatkinja za poslanicu bila vrlo aktivna u ŽPM. Nažalost, ni od političarki kojima su puna usta rodne ravnopravnosti nisam čula da su se ikad javno pobunile, već su im partijske direktive uvijek bile daleko ispred borbe za veću zastupljenost žena na mjestima odlučivanja”, kaže Bošnjak.

Potpredsjednik Demokrata i podslanik dr Albin Ćeman, kaže da je njihova stranka podržala rješenje o 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama, ali da je DPS sabotirao rad skupštinskog odbora, pa nije usvojen ni novi zakon o izboru odbornika i poslanika “koji, između ostalog, tretira i ovu materiju”.

Iz NVO Centar za ženska prava ocijenili su da je i podrška predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića Ženskoj političkoj mreži samo deklarativna.

,,Vjerujemo da bi ova brojka bila još manja da nije zakonom propisanih kvota za žene, što pokazuje da je za partijske lidere ravnopravno učešće žena u procesu odlučivanja sporedna stvar", zaključuju iz Centra za ženska prava.

Burne reakcije javnosti izazvao je i izostanak žena na prvom sastanku pregovaračkih timova nove većine. One koje su u pregovorima i učestvovale, činile su to iz pozadine i u sjenci kolega.

U ime koalicije Za budućnost Crne Gore bili su Zdravko Krivokapić, Predrag Bulatović, Slaven Radunović i Branko Radulović,  Dragan Ivanović i Vladimir Božović. Koaliciju Crno na bijelo predstavljali su Dritan Abazović, Zoran Mikić i Filip Adžić, a koaliciju Mir je naša nacija Aleksa Bečić, Boris Bogdanović  i Miodrag Lekić.

Ćeman ističe da je u pregovaračkom timu koalicije Mir je naša nacija i poslanica i potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.

,,Rukovodimo se principom po kome u svakom organu i u svakoj političkoj fazi djelovanja, žene participiraju u donošenju najvažnijih odluka. Takva je situacija i u aktuelnom političkom momentu i procesu pregovaranja o formiranju nove demokratske vlasti”, rekao je Ćeman.

Izostanak žena sa prvog pregovaračkog sastanka za kandidatkinju za poslanicu sa liste Crno na bijelo Ljiljana Jokić govori kako je i ,,sastav 27. skupštinskog saziva jedan od pokazatelja lošeg položaja žene društvu”. Na ovoj listi svako treće mjesto bilo je namijenjeno za žene.

,,S obzirom na okolnosti, bojim se da ćemo, kao i do sada, imati situaciju gdje su sve važne funkcije, od predsjednika države, predsjednika Vlade i predsjednika Skupštine, do ministarskih namijenjene za muškarce”, upozorava Jokić.

Dr Branka Bošnjak je kazala da je Pokret za promjene (PzP) delegirao člana pregovaračke ekipe na osnovu iskustva u ovim procesima.

,,Važno je da smo mi kao Predsjedništvo i ja kao potpredsjednica PzP-a u toku sa napredovanjem pregovora i da se konsultujemo. Biću direktno uključena i u timu kada mandatar bude pregovarao pojedinačno sa predstavnicima PzP-a”, rekla je Bošnjak.

Ona smatra da se situacija, iako lagano, mijenja nabolje.

,,Nije dobra slika kada se zna da baš nema niti jedne žene u pregovaračkom timu, posebno što sam sigurna da su žene sklonije kompromisu, ali biće najvažnije da buduća Vlada ne bude “muška”, već da ima najmanje 30 odsto žena”, kaže Bošnjak .

Dragica Anđelić upozorava da prisutnost i uloga crkve u politici, nisu nešto što će jačati participaciju žena u politici. Naprotiv, slabiće je.

,,Notorna je činjenica da sve vjerske zajednice rasprave o ženskim pitanjima tretiraju još konzervativnije nego bilo koji drugi segment društva. To što je nakon parlamentarnih izbora mirnim putem došlo do promjene vlasti nakon tridesetogodišnje vladavine jedne partije i njenih satelita je svakako za respekt, ali se ne smije zanemariti da je Crna Gora sekularna i građanska država i da se od tih postulata ni u jednoj varijanti ne smije odustajati. Ako žene hoće napredak u borbi za rodnu ravnopravnost, moraju biti ujedinjene i taj cilj mora biti iznad bilo kojeg partijskog interesa i lične pozicije u stranci”, kaže Anđelić.

Direktorica Sigurne žesnke kuće Ljiljana Raičević kaže za CIN-CG da nije iznenađena odsustvom žena u pregovaračkim timovima.

“Dovoljno sam dugo u ovom poslu da mogu da prepoznam da li su istinite izjave i obećanja lidera svih političkih partija o većoj participaciji žena u političkom životu”, kaže Raičević.

Treba glasno reći, ističe ona, da političari i dalje doživljavaju politiku kao isključivo mušku profesiju.

U uzroke nedovoljnog učešća žena u politici ona ubraja još prisutnu tradiciju i konzervativno shvatanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu.

“Postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnost. Nedovoljno hrabrosti da se učini iskorak u javnoj sferi, isticanjem i aktivizmom u realizaciji brojnih pitanja od značaja za ženu, a time i za porodicu, radno mjesto i društvo u cjelini. U razgovoru na našim radionicama, mnoge žene su rekle da ih politika interesuje, ali da nemaju podršku porodice. Pa i različita razmišljanja i opredijeljenost za neku političku stranku, od muža ili porodice, dovodi do toga da se ona povlači "zarad mira u kući" iako misli da bi u tom poslu bila dobra. Kompromisi koje žena pravi su uvijek na njenu štetu”, zaključuje Raičević.

Crna Gora je, podsjeća ona, potpisala brojna dokumenata o rodnoj ravnopravnosti, koji, između ostalog, tretiraju i participaciju žena u političkom životu i nijednu obavezu iz tih dokumenata nadležni nisu ispunili.

Još jedan posao za novu vlast.

Andrea JELIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u naredne četiri godine (april 2020 – april 2024) sprovesti regionalni projekat Mreža za izvještavnje o različitosti – RDN 2.0.

Projekat ima za cilj aktiviranje uloge civilnog društva u suzbijanju narativa o diobama kao nečem što je negativno i što vodi u sukobe, te podsticanju pozitivnog diskursa kako bi se doprinijelo poštovanju različitosti, ljudskih prava i dobrih međususjedskih odnosa. Projekat će osnažiti regionalnu mrežu organizacija civillnog društva sa ciljem da zajedno utiču na podizanje kvaliteta izvještavanja medija o pitanjima etničke pripadnosti, religije, pola, seksualne orijentacije i starosti.

RDN 2.0 će nastojati da obezbijedi alate i resurse civilnom društvu kako bi se uticalo na jačanje inkluzivnih medija. Takođe će podržati efikasno kreiranje politika u oblastima koje promovišu toleranciju na nacionalnoj i regionalnoj osnovi.

Predviđeno je da se u okviru projekta razvije metodologija praćenja medija u okviru koje će projektni tim detektovati govor mržnje i diskriminatorske diskurse u medijima, te kreirati odgovore/žalbe na osnovu tih diskursa.

Tokom realzacije projekta biće podržano 30 lokalnih organizacija civilnog društva širom regiona kako bi sproveli projekte i inicijative kojima bi povećali monitoring medija, doprinijeli zaustavljanju štetnih medijskih praksi i na njih odgovorili na način koji promoviše toleranciju i uključenost. Takođe je predviđeno održavanje nacionalnih i regionalnih konferencija čiji je cilj pokretanje diskusije o ovoj temi. Tokom implementacije projekta biće sprovedena intezivna kampanja putem sajtova i društvenih mreža.

Nosilac projekta je Institut za medije i različitosti iz Londona (MDI), a finansijsku podršku obezbijedila je Evropska unija (EU).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) će u periodu od 15. septembra 2020. do 15. septembra 2021. godine sprovesti projekat Koliko su bezbjedni radnici na našim gradilištima, uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Projekat ima za cilj podizanje svijesti ključnih aktera, poslodavaca, radnika, sindikata, ali i cjelokupne populacije Crne Gore o potrebi većeg stepena zaštite zdravlja i bezbjednosti u građevinskom sektoru, a u cilju smanjenja broja povreda na radu, naročito onih sa najtežim ishodima.

Predviđeno je da kroz ovaj projekat CIN-CG sprovede i objavi više novinskih istraživanja kako bi osvijestili i približili građanima/kama ovu značajnu temu.

U tekstu CIN-CG navodi se da je Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića, zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, odnosno nijesu na vrijeme predali imovinske kartone. 

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo poslaničko mjesto popunio je Radoš Zečević. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije. Takvu obaveza postoji i prilikom imenovanja.

Mandić i Zečević su imali nedjelju dana priliku da odgovore na pitanja CIN-CG o pokrenutom postupku ASK, ali to nijesu učinili. U reagovanju koje je potpisao potpredsjednik podgoričkog odbora NSD Koča Đurović se navodi da je on saopštio i direktorici ASK činjenice “vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja”, potvrđujući tako navode iz teksta CIN-CG.   

Ostali detalji iz reagovanja se, po svemu sudeći, odnose na neke druge medije, jer se novinar CIN-CG u ovom tekstu nije bavio imovnim stanjem Mandića i Zečevića.    

MIloš Rudović, novinar CIN-CG

Lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić (NSD) predao je imovinski karton Agenciji za sprečavanje korupcije, ističe se u reagovanju ove stranke.  

Nova srpska demokratija (NSD), reagovala je na tekst objavljen na portalu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore “POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK pita Mandića i Zečevića za kartone” koji je prenesen u Vijestima pod naslovom “ASK POKRENULA POSTUPAK . Mandić i Zečević prekršili zakon?

“Danas se opet iz prononsiranih antisrpskih medija plasiraju neistine na račun Andrije Mandića, predsjednika jedine srpske nacionalne stranke u Skupštini Crne Gore, koja je i najjača vladajuća stranka u novoj parlamentarnoj većini. Problematizujući pitanje njegove imovine i forsirajući tu temu njegovi politički i nacionalni protivnici vjeruju da će mu tako nanijeti političku štetu. Razlog je navodna činjenica da Andrija Mandić nije predao izvještaj o svojoj imovini. Moram da kažemo da to nije tačno i da je Andrija Mandić predao taj izvještaj ASK-u” navodi se u saopštenju koje je potpisao  potpredsjednik podgoričkog odbora ove stranke Koča Đurišić.

 “Dužan sam da saopštim javnosti nekoliko činjenica koje sam saopštio i direktorici ASK, vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja kao i medijskog spinovanja sa širenjem laži vezanih za vlasništvo oko nekog pištolja. Od ranije je poznato ali koje nije loše u ovakvom momentu ponoviti. 

Andrija Mandić je, prema našim saznanjima, jedini predsjednik parlamentarne stranke u Crnoj Gori koji nije uvećao svoje imovinsko stanje u odnosu na period od prije ulaska u politiku. Andrija Mandić nije čovjek kome je materijalno bogastvo bilo kakav prioritet i važan cilj u životu. Bavi se nacionalnom srpskom politikom i to je njegov životni izbor. Nemamo dileme da bi Mandić da je bio zainteresovan za materijalnu korist, kao što je za politiku, mogao poput hiljada drugih da dođe, recimo, do stana u nekom elitnom podgoričkom kvartu a da ne živi u porodičnoj kući koju je sagradio njegov pokojni otac u podgoričkoj mjesnoj zajednici Zagorič. Na istoj adresi se nalazi od svoje dvanaeste godine i njegov komšiluk i naselje dobro znaju ko su on i njegova porodica. Između ostalog, upravo je naša politička organizacija zahvaljujući Andrijinoj čestitosti tamo ubjedljivo pobijedila na izborima. Od kada se bavi politikom uvijek smo u tom kraju kao opozicija pobjeđivali. 

Za vrijeme bavljenja politikom imao je jednu od najboljih plata u zemlji ali nije poput ministara i funkcionera iz DPS-a koji su imali istu ili manju platu stekao imetak koji takva plata nije mogla da potkrijepi. Nova srpska demokratija je jedina stranke u Crnoj Gori u kojoj je finansijsko poslovanje stranke uređeno Statutom, na predlog predsjednika, da se o svakom centu potrošenog novca odlučuje kolektivno u posebnom stranačkom organu koji je odvojen od Predsjednika. Prljava i podla kampanja, kao i laži koje se šire protiv Mandića su organizovani i podstaknuti zbog njegovih jasnih, preciznih i doslednih nacionalnih i političkih stavova. To što on nije spreman ni milimetar da odustane od vlastitih uvjerenja služi na čast ne samo njemu nego i organizaciji na čijem je čelu. 

I što je on više puta isticao a svi njegovi saradnici dobro upamtili, što se tiče moralne i finansijske čistote ne bih se ni milimetra pomjerio mnogima koji su se zakleli čak i na zavjet skromnosti. 

Ovi pokušaji diskreditacije neće nanijeti štetu Andriji Mandiću a još manje će donijeti koristi onima koji pokušavaju da mu na ovaj način nanesu štetu – saopštio je Đurišić”

U registru Agencije nema imovinskog kartona Mandića, ni njegovog nasljednika na mjestu poslanka u doskorašnjem sazivu Skupštine Radoša Zečevića, koji je u međuvremenu ovjerio novi poslanički mandat

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije.
Mandićevog imovinskog kartona nema u registru Agencije, uprkos tome što je od ostavke predsjednika NSD prošlo više od tri mjeseca.

Agencija je pokrenula postupak i protiv Zečevića, koji je popunio poslaničko mjesto koje je ostalo upražnjeno ostavkom Mandića. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana imenovanja.

Uvidom u registar Agencije, u njemu nema imovinskog kartona koji je Zečević trebalo da dostavi u tom roku.
“Agenciji za sprečavanje korupcije nijesu dostavljeni izvještaji o prihodima i imovini imenovanih zakonskih obveznika, po osnovima navedenim u vašim upitima. U oba predmetna slučaja je pokrenut postupak iz nadležnosti Agencije u cilju utvrđivanja postojanja elemenata kršenja zakonskih odredbi koje se odnose na obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini ovom državnom organu”, potvrdili su za CIN-CG iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.
Ni Mandić, ni Zečević nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome da li su ispunili svoju zakonsku obavezu.
Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.
On je predsjednik podgoričkog odbora Mandićeve NSD i član Glavnog odbora stranke.

Poslanici u obavezi da prijave imovinu

Dan nakon što je konstituisan 27. saziv Skupštine Crne Gore, Agencija je ukazala na obaveze poslanika propisane Zakonom o sprečavanju korupcije. Napomenuli su da je javni funkcioner dužan da dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od stupanja na javni funkciju.
U slučaju prestanka funkcije, kako je objašnjeno, javni funkcioner dužan je da u roku od 30 dana o tome obavijesti Agenciju i podnese izvještaj.
“Prilikom prelaska na drugu javnu fukciju, kao i u slučaju izbora, imenovanja ili postavljenja na još jednu javnu funkciju u smislu člana 12 stav 2 i 4 Zakona o sprečavanju korupcije, javni funkcioner je dužan da u roku od 30 dana od nastanka promjene o tome obavijesti Agenciju”, navodi se u saopštenju.
Izvještaji o prihodima i imovini se dostavljaju u elektronskoj i štampanoj formi.

Miloš RUDOVIĆ

Dok su rušeni spomenici kulture, paljene kuće, ubijani ljudi, pohod na Dubrovnik opjevavali su mediji u Podgorici i tadašnji udarnici Demokratske partije socijalista (DPS) još aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića. Oni su se trudili da napad prikažu kao odbranu, okupaciju kao oslobođenje, a zločine kao patriotizam. „Mrzim šah zbog šahovnice“, govorio je Đukanović u ratničkom zanosu

Dvadeset devet je godina od opsade Dubrovnika, koja je trajala od 01. oktobra 1991. do posljednjih dana juna 1992. godine. Jedan od najljepših gradova ne samo sa ovih prostora razarale su snage bivše jugoslovenske vojske i crnogorskih rezervista. Dok su rušeni spomenici kulture, paljene kuće, ubijani ljudi, pohod na Dubrovnik opjevavali su mediji u Podgorici i tadašnji udarnici Demokratske partije socijalista (DPS) još aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića. Oni su se trudili da napad prikažu kao odbranu, okupaciju kao oslobođenje, a zločine kao patriotizam. „Mrzim šah zbog šahovnice“, govorio je Đukanović u ratničkom zanosu.

Antiratne snage predvođene Liberalnim savezom, SDP-om i reformistima, nedjeljnikom Monitor, skupinama intelektualaca i hrabrih dezertera koji nijesu htjeli na naše komšije i braću, pokušali su da pojasne javnosti da je propast Dubrovnika, propast Crne Gore, koja je sa Hrvatskom dijelila ne samo istu državu više od sedam decenija, već isprepletane veze koje su se nizale u dugoj istoriji zajedništva na Mediteranu. Dubrovnik je Crnogorcima bio kuća - oni iz zaleđa su se spuštali sa brda i vjekovima trgovali sa Dubrovčanima, a oni iz Boke i južnije su se tamo školovali, liječili, udavali, ženili... Crnogorci su imali dvoje vrata ka svijetu – jedna su bila Beograd, a druga Dubrovnik...

Uz sve to što je taj grad značio u prošlosti, opsada Dubrovnika bila je i kraj Jugoslavije, u koju su se zaklinjale tadašnje vlasti u Podgorici. A sve su sa Miloševićem radile da državu sruše. Uzalud su bila upozorenja: svi oni koji su bili protiv rata nazivani su izdajnicima, ustašama i stranim agentima.

Dubrovnik je bio samo početak crnogorskog sunovrata, prva crna mrlja naroda koji je do tada bio uglavnom na pravoj strani istorije, prepoznat po borbi za slobodu. Prije ovog kraha, Milošević je u uličnom puču, razvlastio crnogorsko rukovodsvo i doveo mlade komunističke aparatčike, koji će Crnom Gorom neprikosnoveno vladati pune tri decenije. U prvoj će deceniji crnogorske vlasti voditi sa Miloševićem još i onaj najkrvaviji i najteži rat u Bosni i Hercegovini, slijediće ga i u Sarajevu i u Srebrenici. A nacionalni heroji ovdje će biti osuđeni ratni zločinci – Karadžić, Šljivančanin, Mladić... Crnogorci će ih ubaciti u gusle i slaviti po trgovima i seoskim poselima, neki sve do ovih dana.

Crna Gora će poći drugim putem, tek kad su se ohladili potpisi na Dejtonskom sporazumu, nakon velikih demosntracija u Beogradu 1996. i 1997. godine, koje su uslijedile poslije poraza Miloševića na lokalnim izborima. Zvanična Podgorica će promijeniti list, polako se okrenuti Zapadu i napraviti otklon od ratnog Beograda. Tokom bombardovanja SRJ 1999. godine, Milo Đukanović će rizikujući oružani sukob sa Miloševićem i njegovom vojskom, otvoriti vrata zemlje stotinama hiljada kosovskih izbjeglica, što je jedna od rijetkih svijetlih tački novije crnogorske istorije.

Ali, iako je Crna Gora prije više od dvije decenije zvanično deklarisala novu politiku - evropeizaciju unutar zemlje, suživot sa manjinskim narodima koje je terorisala devedesetih i dobre odnose sa svim susjedima na Balkanu, sa teškom prošlošću još suštinski nije raskinula.

Da parafraziram zagrebačkog profesora Žarka Puhovskog – Crna Gora se danas ponaša slično Austriji nakon Drugog svjetskog rata. I Austrija je slijedila politiku Berlina, ali se nakon rata Zapad uglavnom koncentrisao na Njemačku i zločine koje je počinila ta zemlja.

Đukanović se izvinio susjedima za zablude iz prošlosti i za crnogorske ratne pohode, ali u suštini za njegove vladavine (do skoro se činilo da će vladati vječno) nije učinjeno ništa da u zemlji počne suočavanje sa prošlošću. Ovdje su procesi za ratne zločine, počinjene od strane crnogorskih građana u ratnim devedesetim, vođeni i rijetko i traljavo. U Crnoj Gori do danas nije pokrenut nijedan postupak protiv lica koja su učestvovala u opsadi Dubrovnika i okoline. U Hagu je za Dubrovnik odgovarao general Pavle Strugar i još nekoliko njegovih saradnika. Strugar je izručen od strane crnogorskih vlasti i stvari su se tu završile.

Ali, tako je i sa gotovo svim ostalim predmetima za ratne zločine. Ako su procesi i otvoreni, pred crnogorskim sudovima procesuirani su uglavnom izvršioci, dok su nalogodavci ostali zaštićeni. Većina suđenja doživjela je fijasko. Tako je i sa najpoznatijim – procesom povodom deportacije bosanskih izbjeglica, koji su tražili utočište u Crnoj Gori. Njih preko stotinu je crnogorska Vlada tokom proljeća 1992. godine, mimo pravila Ženevske konvencije, vratila Karadžićevim snagama u Bosni i Hercegovini – i tamo su ih pogubili. Nakon višegodišnjeg suđenja u Podgorici, svi osumnjičeni u ovom postupku: oslobođeni su.

Inače, i za deportacije suđeno je samo izvršiocima i to nakon dugog pritiska slobodnih medija i nevladinih aktivista. Prema svjedočenjima, Vlada Mila Đukanovića, tačnije njeno Ministarstvo unutrašnjih poslova, izdalo je naredbu da se izbjeglice vrate u ratnu zonu – onima pred čijim su mačem pobjegli. Predstavnici crnogorskih pravosudnih organa nikada nijesu ni pomislili da za ovaj zločin sude nalogodavcima.

Crna Gora je zemlja bez pravde, kako je to davno definisao Milovan Đilas. Pravde neće biti sve dok je pravosuđe zarobljeno. A pravosuđe će biti zarobljeno sve dok ovom državom vlada njen ratni vođa.

Vlast Mila Đukanovića okrunjena je dvadeset devet godina nakon pohoda na Dubrovnik, na izborima 30. avgusta. Nije jasno, zašto neki antiratni aktivisti iz regiona sudbinu Crne Gore, pa čak i njen opstanak, poistovjećuju sa vlašću Mila Đukanovića. A upravo je suprotno: nema Crne Gore dok se ne obračuna sa najtamnijim sjenkama nedavne prošlosti.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Nova Vlada u Podgorici biće kod saveznika na ispitu i oko 5G tehnologije, jer Vašington tvrdi da kineske vlasti zloupotrebljavaju svoje kompanije, te da one nijesu bezbjedne sa sigurnosnog aspekta. Iz Ambasade Kine uzvraćaju da SAD nije izašao iz hladnoratovskog razmišljanja. Evropska komisija još je bez stava   

Crna Gora bi trebalo da 2022. godine uvede 5G tehnologiju, ali bi se moglo desiti da, pod pritiskom Vašingtona, zabrani pristup tržištu kineskim kompanijama. Iz američke ambasade su potvrdili da su o 5G razgovarali sa odlazećom Vladom, dok kineske diplomate u Podgorici očekuju da će Crna Gora donijeti samostalno odluku o tome. 

„Ambasada je razgovarala sa Vladom Crne Gore o saradnji u oblasti 5G tehnologije. Nastavićemo da sarađujemo sa Crnom Gorom na ovom i drugim srodnim pitanjima kako bismo podržali jačanje njene izuzetno važne infrastrukture“, odgovoreno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Ambasade SAD u Podgorici.

Da li će kineska tehnologija biti primijenjena prilikom uvođenja 5G, pored geopolitičkih pitanja, za Crnu Goru ima i dodatnu specifičnu težinu, jer bi znatno povećala upliv dalekoistočnog džina u domaću ekonomiju. Na najvećoj crnogorskoj investiciji, gradnji auto puta od Podgorice do Matešava, i izvođači i kreditori su kineske firme. Crna Gora je sa kineskom Exim bankom krajem 2014. godine ugovorila kredit od 944 miliona dolara. Računice koje su nedavno objavile “Vijesti”, pokazuju da će uz dodatne radove, kamate i kursne razlike ova obaveza narasti na 1,3 milijarde eura što je 39 odsto spoljnotrgovinskog duga. Brojni detalji ovog aranžmana još se tretiraju kao državna tajna, koja je bila nedostupna i dosadašnjem sazivu parlamenta.

Mobilne komunikacione mreže pete generacije (5G) predstavljaju jedan od najvažnijih segmenata u izgradnji digitalne ekonomije i digitalnog društva u narednoj dekadi. Značaj 5G mreža na ukupan razvoj ekonomije i društva su prepoznale sve razvijene zemlje svijeta. 

Neke od primjena su prenos podataka brzinama od gigabajti u sekundi (Gb/s), 3D video, „ultra high definition“ (UHD) multimedije, proširena realnost (jedna je od najsofisticiranijih platformi za prezentaciju virtuelne stvarnosti), pametne kuće/zgrade, pametni gradovi, automobili sa autonomnim upravljanjem, primjene u kritičnim situacijama (na primjer, urgentna medicina na daljinu), industrijska automatizacija i slično. Očekuje se i da 5G mreže budu osnova sistema vještačke inteligencije.

Administracija američkog predsednika Donalda Trampa tvrdi da kineske kompanije, koje dominiraju svojom 5G tehnologijom, prije svega "Huawei" osjetljive podatke i lične informacije predaju kineskoj službi bezbjednosti.

U posljednjih pola godine, SAD su sa više evropskih zemalja potpisale deklaracije o sigurnosti 5G, posljednju sredinom prošlog mjeseca sa Slovenijom. U Sporazumuma se eksplicitno ne pominju kompanije iz Kine, već se od potpisnica traži da ne koriste tehnologiju nepouzdanih kompanija.

Na sastanku u Bijeloj kući u društvu Trampa, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti potpisali su svako svoju verziju sporazuma u kojem je jedna od stavki i da  će obje strane zabraniti “upotrebu 5G opreme nepouzdanih prodavaca”,  a “gdje je takva tehnologija već prisutna, obje strane se obavezuju na njeno uklanjanje” uz očiglednu metu – kineski „Huawei“. Radio Slobodna Evropa objavila je da je prva bazna stanica 5G u Srbiji puštena u rad prošle godine i testirana preko uređaja kineske kompanije.

Sa državnim mobilnim operaterom Telekom Srbije, koji je vlasnik i M:tela u Crnoj Gori, "Huawei" ima i ugovor o izgradnji infrastrukture širokopojasnog interneta.

Dejan Vukobratović, redovni profesor na Katedri za telekomunikacije i obradu signala na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, kazao je za CIN-CG da je iz perspektive SAD jasno definisano ko su "nepouzdani proizvođači" (HRV - High Risk Vendors). "Američka federalna komisija za telekomunikacije (FCC) je 30. juna definisala 'Huawei' i 'ZTE' kao HRV,“ kazao je on. 

Iz kineske ambasade u Crnoj Gori su kazali za CIN-CG da poštuju svačije mišljenje, ali smatraju da istovremeno moraju imati sigurne dokaze prilikom iznošenja optužbi, u suprotnom će, smatraju, kritika jednostavno biti neutemeljena. 

„Hladni rat se završio, ali hladnoratovska logika razmišljanja i dalje ostaje u nekim, podstičući ih da zloupotrebljavaju koncept 'nacionalne bezbjednosti' neprestano objavljuju lažne vijesti i pokušavaju da koriste zabrinutost javnosti za tehničku bezbjednost da bi postigli svoje političke ciljeve. Ako je njihova logika održiva, sve dok je državni sistem drugačiji, sir i vino proizvedeni u ovoj zemlji takođe mogu biti otrovni,“ poručili su iz ambasade.

Osim više američkih kompanija,među kojima su “Sisko” i “Kualkom”, ovu tehnologiju razvija i švedski „Erikson“, finska „Nokia“, japanski „Fudžicu“ i „Panasonik“ i južnokorejski  „Samusng“ i „LG“, ali dominantnu ulogu u ovom trenutku u svijetu imaju kineske kompanije „Huawei“ i „ZTE“.

U odgovoru ambasade u Podgorici su istakli da je „Huawei“ privatna kompanija i da nije povezana sa kineskom vladom. 

„Činjenice su, da je tokom proteklih 30 godina, 'Huawei' razvio preko 1.500 mreža u više od 170 zemalja i regiona, i opsluživao je 228 kompanija iz 'Fortune 500' (godišnja lista najuspešnijih kompanija na svijetu) i više od tri milijarde ljudi širom svijeta. Do sada nijedna zemlja ili pojedinac nije iznio definitivne dokaze koji pokazuju da 'Huawei' predstavlja bezbjednosnu prijetnju,“ rečeno je za CIN-CG iz ambasade.

Iz kineskog diplomatskog predstavništva su istakli da je sa bezbjedonosnog stanovišta tehnologija njihova kompanija sigurna. Navode da, između ostalog, britanska vlada, njemačka Savezna kancelarija za bezbjednost informacije i Evropska komisija nijesu pronašle “backdoor” „Huawei-a“. U oblasti sajber bezbjednosti, „backdoor“ predstavlja metodu zaobilaženja bezbjednosnih kontrola kako bi se pristupilo kompjuterskom sistemu ili šifrovanim podacima. Oni mogu biti iskorišteni za napade. 

Zvaničnik NATO, potvrdio je za CIN-CG da zemlje članice redovno raspravljaju o prijetnjama i izazovima koji nastaju iz novih tehnologija, uključujući komunikacione mreže kao što je 5G. 

„'Huawei' ima bitan udio na tržištu komunikacionih tehnologija, a saveznice moraju da razmotre bezbjednosne posljedice koje to može da ima. Pojedine države članice su javno izrazile zabrinutost zbog tehnologije 'Huawei-ja'. NATO ozbiljno shvata zabinutost saveznica. To se ne odnosi na neku određenu zemlju ili kompaniju, ali zahtijeva od NATO saveznica da sprovedu detaljnu procjenu rizika i ranjivosti, uključujući da identifikuje i ukloni sajber prijetnje, kao i posljedice stranog vlasništva, kontrole ili direktnog investiranja,“ kazao je on.

Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) raspisala je početkom jula 2020. godine tender za izradu  Studije o strategiji uvođenja 5G mobilnih komunikacionih mreža u Crnoj Gori. Očekuje se da će dokument biti završen početkom sljedeće godine. Cilj je da se identifikuju tehnološki, regulatorni, bezbjednosni, spektralni i strukturalni izazovi, ograničenja i barijere za uvođenje 5G mobilnih mreža, razvoj nfrastrukture i ponude odgovarajuća rješenja, kako bi se omogućilo komercijalno uvođenje do kraja 2022. godine.

„Na temelju preporuka studije, uz uvažavanje usvojenih standarda i najbolje prakse, definisaće se osnovni principi koje treba da zadovolji infrastruktura i elementi budućih 5G mobilnih mreža kako bi se bezbjedonosni rizici po ljude, privredu, procese, kritičnu infrastrukturu i povjerljive podatke sveli na minimum,“ kazao je za CIN-CG izvršni direktor EKIP Darko Grgurović. 

Agencija će se, dodao je on, po pitanju sigurnosti 5G mreža voditi prije svega smjernicama Evropske unije.

Jedan od portparola Evropske komisije (EK) kazao je za CIN-CG da se „moramo postarati da su 5G mreže sajbersigurne i otporne na rastuće sajber prijetnje i incidentne“. 

„To je naročito važno za ključne infrastrukture kao što su energetski, saobraćajni, finansijski i zdravstveni sektor,” kazao je sagovornik iz Brisela.

Zemlje člance su radile zajedno sa EK i Agencijom za bezbjednost mreža i podataka (ENISA) na paketu instrumenata osmišljenjih da efikasno odgovore na velike rizike 5G mreže, kao što je hakovanje, špijunaža i sabotaža.

Povodom “Huaweija” i američke kampanje, portparol EK je kazao da nemaju stav o pojedinačnim kompanijama.

“Ove mjere se odnose na sve, bez targetiranja bilo kojeg naročitog aktera ili zemlje. Svako ko se pridržava naših pravila može pristupiti evropskom tržištu. Imajući u vidu rečeno, zemlje članice EU imaju pravo da odluče da li da isključe kompanije iz svojih tržišta iz razloga nacionalne bezbjednosti”, kazao je portparol EK za CIN-CG.

Zbog korone, mnoge zemlje članice EU su tražile da se odlože aukcije za 5G mobilne mreže, koje su bile planirane za ovo ljeto, za kraj godine ili za narednu.

CIN-CG iz Brisela saznaje da se o pitanju 5G tehnologije sa crnogorskom delegacijom raspravljalo u nadležnom pododboru za stabilizaciju i pridruživanje, vezanom za oblast inovacija, ljudskih resursa, informacionog društva i socijalne politike. Više informacija o tome za sada je nedostupno. 

Profesor Vukobratović istakao je da Evropska komisija nema nadležnost nad sigurnosnim politikama zemalja članica, ali iako je ovo pitanje ostavljeno članicama, donijete su dosta jasne preporuke. 

„Generalno, posebno se naglašava potreba za diversifikacijom opreme i izbegavanje oslanjanja na jednog proizvođača naročito ako spada u HRV kategoriju. Cio proces se prati na nivou EU i periodično se donose izveštaji o tome koliko koje zemlje napreduju u implementaciji preporuka,“ kazao je on za CIN-CG.

Ostale države, prema njegovim riječima,  različito se odnose prema ovom pitanju. U Velikoj Britaniji, nadležno tijelo koje daje preporuke Nacionalni centar za sajber bezbjednost (NCSC) je u svojim dokumentima kao HRV posebno istaklo „Huawei“, iako je kao takav označen i „ZTE“. Generalno pravilo iz ovog izveštaja je da procenat opreme u različitim segmentima mrežne infrastrukture uglavnom ne bi trebalo da prelazi 35 odsto opreme HRV proizvođača.

Po spremnosti na 27. mjestu

Crna Gora je među 40 evropskih zemalja na 27. mjestu po spremnosti za 5G mrežu, ispred mnogih zemalja članica EU kao što su Grčka, Hrvatska, Bugarska, Rumunija i Slovačka. 

To pokazuju podaci koje su CIN-CG-u dostavili iz „inCITES Consulting“, konsultantske kompanije specijalizavane za informaciono-komunikacione tehnologije sa sjedištem u Luksemburgu.

„inCITES Consulting“ je prethodno objavio Indeks spremnosti Evrope za 5G, po kojem je najbolje pripremljena evropska zemlja za primjenu Finska, a najlošija Bosna i Hercegovina.

Crna Gora nije bila uključena u Indeks, jer u tom trenutku nije bilo dovoljno podataka da bude dio studije.

Indeks analizira šest faktora koji su identifikovani kao ključni za razvoj i usvajanje 5G: infrastruktura i tehnologija, regulativa, inovacione mogućnosti, ljudski kapital, profil zemlje i potražnja.

Crna Gora se dobro pokazala kada se uporedi sa drugim istočnoevropskim i balkanskim državama, navodi se u ocjenama „inCITES Consulting“ koje je dobio CIN-CG, a koje će biti uključene u sljedećem indeksu.

Grgurović: Kakva korona, kakvo čipovanje

Kao i svaka druga nova tehnologija, i 5G sa sobom nosi potencijalne rizike od štetnih posljedica,a za nju se i vezuju brojne teorije zavjere.

Direktor EKIP-a kazao je za CIN-CG da razne teorije o navodnoj štetnosti 5G i skrivenim namjerama nemaju naučno utemeljenje. 

„Posebno su neutemeljene teorije o navodnoj povezanosti širenja pandemije korona virusa sa instalacijom 5G mobilnih mreža ili namjeri 'svjetskih moćnika' da iskoriste vakcinaciju protiv novog koronavirusa za masovno 'čipovanje' ljudi, kojim bi preko 5G mobilnih mreža ostvarili kontrolu nad njihovim umom i tijelom,“ kazao je Grgurović.

On ističe da u stručnim i naučnim krugovima postoje nedoumice o uticaju elektromagnetnog (EM) zračenja koje generišu bazne stanice i korisnički terminali 5G mobilnih komunikacionih mreža na životnu sredinu i zdravlje ljudi.

„Buduće 5G mobilne mreže će zahtijevati znatno gušću prostornu distribuciju baznih stanica, uključujući i instalaciju baznih stanica unutar objekata gdje ljudi borave, u nekim scenarijima potpuno drugačiji način korišćenja mreže (veliki broj povezanih uređaja u neposrednom životnom i radnom okruženju, mrežni interfejsi koji se nose uz ili se implantiraju u ljudsko tijelo i dr.) i upotreba tehnike beamforming-a kod koje se dijagram zračenja antene dinamički mijenja u zavisnosti od pozicije korisnika u odnosu na baznu stanicu,“ kazao je on. Jedna od nepoznanica, ističe, vezuje se i za korišćenje radio-frekvencija iz opsega milimetarskih talasa, koji se prvi put koriste za ove primjene. 

Nejonizujuća priroda zračenja koje generišu bazne stanice i terminali 5G mobilnih mreža, kaže on, ostaje identična kao u mrežama prethodnih generacija. 

„…Nije realno očekivati značajno drugačije efekte izlaganja zračenju 5G mobilnih mreža od efekata koje imamo kod postojećih mobilnih mreža, ako su poštovane propisane norme i ako se u korišćenju pridržavamo propisanih preporuka,“ kazao je Grgurović. 

S obzirom da u Crnoj Gori 5G mobilne mreže neće biti u komercijalnoj upotrebi prije 2022. godine, Grgurović vjeruje da će do tada biti sve znatno jasnije.

Telekom kreće od „Eriksona“ i „Nokie“

Iz Crnogorskog Telekoma ističu da u prvim fazama implementacije, 5G tehnički nije samostalna mreža već podrazumijeva nadograđivanje novih funkcionalnosti na postojeću 4G.

„Budući, dakle, da u prvoj fazi slijedi nadgradnja postojeće 4G mreže, Telekom će koristiti tehnologiju koja je već implementirana od strane postojećih partnera, i to kompanije Nokia (Finska) u dijelu jezgra mreže, i kompanije Ericsson (Švedska) u dijelu antenske (RAN) mreže,“ kazao je za CIN-CG Matija Otašević.

On je kazao da će Telekom nastaviti da slijedi "strategiju više dobavljača", kako bi se izbjegla zavisnost od pojedinačnih proizvođača.

Telekom je u julu pustio u rad novi Data centar, zbog toga što rastu količine podataka koje treba skladištiti i procesuirati.

“Zbog toga će novi Data centar u budućnosti imati ključnu ulogu u implementaciji svih novih tehnologija, pa i kada je riječ o implementaciji tehnologija baziranih na mreži pete generacije,“ istakao je Otašević.

Iz Telenora Crne Gore su poručili da će strogo poštovati međunarodne standarde i crnogorsku regulativu u ovoj oblasti.

„Model razvoja i uvođenja 5G tehnologije treba definisati zajedno sa regulatorom i svim relevatnim društvenim akterima. Izbor odgovarajućeg pružaoca usluga zavisiće, između ostalog, i od njegove sposobnosti da ispuni stroge standarde bezbjednosti i kvaliteta koje zahtijevamo,“ kazala je portparolka Telenora Emilija Rabrenović.

Iz M:tel-a čiji je vlasnik Telekom Srbije nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o uvođenju tehnologije 5G.

Rađenović: Pratiti šta radi EU 

Marin Rađenović, stručnjak za informacione tehnologije i potpisnik platforme Crno na bijelo ispred vladajuće URA-e, kazao je da je za Crnu Goru bitno da vidi šta „zemlje EU rade i ispratimo njihov odgovor na to“. 

„Koliko sam upoznat, većina zemalja EU nije zabranila 'Huawei', ali i da jeste tu je 'Ericsson' sa svojom 5G opremom,“ kazao je on za CIN-CG.

On je kazao da uvijek postoji mogućnost da je uređaj sigurnosno kompromitovan voljno ili nevoljno i da se tu javlja i mogućnost za zloupotrebu. 

„Dešavalo se da kineski mobilni uređaji imaju sigurnosne rupe koje su se pojavile iz nehata. Zašto iz nehata? Pa zato što kineska vlada ima tzv "Great Wall Of China" ili kineski firewall koji funcioniše nad kompletnim internetom u zemlji. Da bi se lakše kontrolisao protok podataka između uređaja, konekcija je često neenkriptovana. E sad, kad kineski uređaji dođu na zapadno tržište, gdje je konekcija obavezno enkriptovana, postoji zloupotrebe man-in-the-middle (MITM) napadom,“ kazao je on.

MITM napad se dešava kada se neautorizovani entitet „ubaci“ između dva sistema koja međusobno komuniciraju. Pojednostavljeno, to je moderna verzija prisluškivanja.

On vjeruje da za Crnu Goru razvoj 5G, može imati poseban značaj u telemedicini.

„Baš zbog nedostatka kadra, a i bolnica, doktor iz neke druge zemlje bi preko robota mogao da izvrši operaciju u Crnoj Gori,“ naveo je jedan od primjera Rađenović.

Miloš RUDOVIĆ