U odluci koju je potpisala direktorica ASK Jelena Perović, navodi se da Nebojša Obradović nakon ostavke nije dvije godine prijavljivao imovinu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je bivši direktor Direkcije za željeznice Nebojša Obradović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Poslije ostavke na mjesto direktora u februaru 2018, Obradović je bio dužan da jednom godišnje u sljedeće dvije godine dostavlja imovinske kartone. U odluci koju je potpisala direktorica Agencije Jelena Perović, navodi se da on to nije uradio

Agencija je slučaj protiv člana Glavnog odbora Socijaldemokrata pokrenula sredinom avgusta na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i poslovnog direktora SD-a Emila Durumbašića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze poslije odlaska sa funkcija.

Njih dvojica su akteri “Ramade”, afere koja je dobila ime po istoimenom hotelu gdje je održan partijski skup SD-a plaćen iz državne kase. Obradović je zbog zloupotrebe položaja u ovom slučaju osuđen na tri mjeseca robije, ali je kazna preinačena u uslovnu.

On je 25. avgusta Agenciji kazao da nije bio upoznat sa zakonskim propisima i da ga niko nije inforisamo da prema toj instituciji ima obaveze nakon prestanka funkcije. U odgovoru je dodao da je kao javni funkcioner redovno dostavljao imovinske kartone, te “da se od dana prestanka funkcje njegova imovina nije značajno promijenila”, da nema nikakav razlog da ne dostavi karton i da je to učinio dan ranije.

U odnosu na posljednji dostupni imovinski karton iz 2018. godine, Obradović je prijavio da je njegova porodica postala vlasnik djelova jednog stana, dvije vikendice i velikog zemljišta.

Agencija je početkom septembra Obradoviću uputila obavještenje o rezultatima ispitnog postupka i dala mu priliku da se na njih još jednom izjasni.

Uvidom u povratnicu Pošte, utvrđeno je da je dostava uredno izvršena Obradoviću.

“Na osnovu navedenog proizilazi da je Nebojši Obradoviću dato pravo da se izjasni o rezultatima ispitnog postupka, ali da imenovani svoje pravo nije iskoristio”, navodi se u odluci koju potpisuje direktorica.

Kazna za kršenje zakona kreće se od 500 do 2.000 eura.

Miloš RUDOVIĆ 

U Pljevljima, Beranama i Petnjici žensko učešće u politici i mjestima gdje se odlučuje je nedovoljno, ponegdje tek u tragovima. One koje dolaze iz nacionalnih manjina još se suočavaju sa brojnim predrasudama

,,Muškarci teško prihvataju da bude više žena na mjestima odlučivanja. Čak iako neke od njih dospiju do tih funkcija, zbog zakonski propisanog učešća žena u političkom i društvenom životu, favorizuje se mišljenje muškarca”.

U to je uvjerena koordinatorka Ženske organizacije Feniks u Beranama Fatima Međedović-Begović.

To pravilo važi, smatra ona, i kad je riječ o zastupljenosti pripadnica manjinskih naroda.

,,No, žene polako, ali sigurno žele da su primjećene, vidljive, jer imaju znanje, racionalnost pri odlučivanju i senzibilnost”, kaže Međedović-Begović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Opštine Pljevlja, Berane i Petnjica ne odudaraju od ostatka lokalnih uprava na sjeveru Crne Gore u političkoj participaciji žena, a posebno onih koje dolaze iz nacionalnih manjina. Njihovo učešće na mjestima odlučivanja je nedovoljno, a ponegdje tek u tragovima – pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Sporije nego u drugim djelovima države, izgleda, žene uspijevaju da nametnu svoju inicijativu i u sferi građanskog aktivizma. Nevladina organizacija Fatime Međedović-Begović tek je jedna od svega četiri koje se bave ženskima pitanjima, među ukupno 192 NVO registrovanih na području Berana.

Ni nakon više poziva i mejlova upućenih Opštini Berane, CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o položaju žena u političkom životu ovog grada. Prema podacima dostupnim na sajtu Opštine, u Skupštini od 35 mjesta 11 zauzimaju žene, od kojih samo jedna pripadnica manjinskih naroda. U rad šest skupštinskih odbora, uključeno je osam žena. Tri su predsjednice odbora, za statut i propise, finansije, privredu i razvoj, kao i za društvene djelatnosti. Zanimljivo je da u Odboru za statut i propise ima najviše žena i tek jedan muškarac, a da nema nijedne u radnim tijelima za planiranje i uređenje prostora i komunalno-stambenu djelatnost, kao i za međuopštinsku i međunarodnu saradnju. Na predsjedničkom i sekretarskom mjestu u Skupštini su muškarci.

Fatima Međedović-Begović kaže da je, prema njenim saznanjima, samo jedna žena iz nacionalnih manjina na mjestu sa kog može da donosi odluke - direktorica Doma zdravlja dr Zuhra Hadrović.

,,Žene iz manjinskih naroda, Muslimanke-Bošnjakinje iz Berana, dolaze do
izražaja u političkom ili društvenom životu zavisno od toga ko je na vlasti. Ne obraća se pažnja na sposobnost i želju mladih, fakultetski obrazovanih žena. Manjka i njihovo zapošljavanje”, napominje Međedović-Begović.

U Lokalnom planu aktivnosti za razvoj rodne ravnopravnosti u Beranama za period od 2019. do 2022. godine, navodi se da je, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori, još u decembru 2008. godine potpisan memorandum sa deset opština. To je, između ostalog, podrazumijevalo i imenovanje Savjeta za rodnu ravnopravnost, kao skupštinskog tijela. Kancelarije sa ovim ciljem formirane su u šest opština. Jedna od njih je i Berane gdje takvo tijelo postoji od 2011. godine. Na sajtu opštine piše da je predsjednica Spomenka Ćalović, koja je i jedna od odbornica. Ni iz ovog Savjeta nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o zastupljenosti žena u organima odlučivanja.

U pomenutom planu navode se obeshrabrujući rezultati istraživanja - građani nisu dovoljno upoznati sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, kao ni sa planom da se ona postigne.

,,Nedostatak podrške porodice i sredine, neodlučnost, strepnja da se ne bude meta neosnovane i nedolične kritike, samo su neki od razloga zašto se žene u Beranama teško odlučuju za učešće u političkom životu. Ukoliko su ispred partija i uključene, pribjegava se metodima poslušnosti prema muškarcima. U tome se gubi i ženska solidarnost, što muškarci koriste”, objašnjava Međedović-Begović.

Na nizak nivo zastupljenosti žena u pojedinim segmentima lokalne vlasti u Pljevljima, poput Službe zaštite i spašavanja i Komunalne policije, ukazuje u razgovoru za CIN-CG sekretarka Sekretarijata za opštu upravu Amra Strujić.

U organima, posebnim i stručnim službama Opštine Pljevlja, prema njenim podacima, od ukupno 245 zaposlenih, 125 je službenica. Pripadnica manjinskih naroda među njima je svega dvadeset.

,,Skupština Opštine Pljevlja ima ukupno 35 odbornika, od čega je 10 žena. Od 11 skupštinskih radnih tijela, sedam je skupštinskih odbora i četiri savjeta. Samo jedna odbornica je predsjednica odbora, a ista situacija je i kada je riječ o savjetima”, navodi Strujić.

Od 16 organa, posebnih i stručnih službi, koje organizaciono postoje u Pljevljima, u sedam rukovode žene. One obavljaju poslove visoko-rukovodnog kadra, a među njima su tri pripadnice manjinskih naroda.

Služba Skupštine opštine Pljevlja ima 11 zaposlenih. ,,Službom rukovodi sekretarka i pripadnica je manjinskih naroda, a od preostalih 10, osam je službenica, među njima i jedna pripadnica manjinskih naroda“ - podaci su Amre Strujić.

,,Vrlo malo žena sa sjevera je uključeno u društveno-politički život. Kada su u pitanju pripadnice nacionalnih manjina, njihovo učešće je više bazirano na lokalnom nivou, kroz NVO sektor i sličan društveni angažman. Predrasude sa kojima se susreću žene koje bi da daju svoj doprinos društvu kroz politički angažman su prije svega ustaljeno mišljenje da je politika primarno muški posao. Emanicipacijom, iako usporeno, polako se borimo za to da žena ne bude samo “u kući”, već i aktivna učesnica u procesu donošenja odluka”, kaže za CIN-CG Sandra Milićević, diplomirana pravnica i jedna od polaznica obuke za osnaživanje žena za doprinos društvenoj koheziji u okviru regionalnog programa Dijalog za budućnost.

U Petnjici, iz koje, takođe, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG, prema podacima sa sajta opštine, u lokalnom parlamentu od 31 odborničkog mjesta deset zauzimaju žene. Cjelokupan saziv čine pripadnici nacionalnih manjina, Bošnjaci i Muslimani, koji u ovom gradu čine većinu stanovništva. Sve važne funkcije, od predsjednika opštine i skupštine, pa sve do glavnog administratora - rezervisane su za muškarce. Ženama su, simbolično, pripala samo tri predsjednička mjesta radnih tijela u odborima za statut i propise, za društvene djelatnosti, kao i za rodnu ravnopravnost.

Petnjičanka i predsjednica Foruma mladih SDP-a Amina Cikotić smatra da je u opštinama na sjeveru, a posebno u njenom mjestu, jako mala zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja, i da je to jedan od razloga zašto je teško doći do zvaničnih podataka o tome.

,,Osim u Gusinju, nemamo žena na mjestu predsjednica opština u ovom trenutku. Lokalna samouprava je svjesna da nije pohvalno što nemaju pripadnica manje zastupljenog pola na rukovodećim pozicijama, imajući u vidu da ima onih koje su jako obrazovane, spremne i sposobne, a da, pritom, ne mogu doći do izražaja. Još nismo spremni da se kao društvo za to suštinski zalažemo”, navodi Cikotić.

Iako se većina političkih partija programski zalaže za rodnu ravnopravnost žena i njihovu veću uključenost u politički život i odlučivanje, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, ona ocjenjuje da praksa to ne potvrđuje.

,,Kao partija, SDP se može pohvaliti podrškom ženama u tom smislu, imajući u vidu da smo imali predsjednicu Opštine Kolašin iz naših redova, kao i to da imamo predsjednicu partije i predsjednicu Foruma mladih”, kaže ona.

Fatima Međedović-Begović ističe da žena koja ima obaveze na poslu i u
porodici, bez preduslova koji bi joj sve to olakšali, kao što je rad vrtića u dvije smjene i slično, lako odustaje od političkih aktivnosti.

,,To je velika šteta. Muškarci imaju čudan moto za uključenje žena u politiku - Da li su sposobne? Ko pita za mušku sposobnost, po svakom pitanju, onda kada se odluče da se bave politikom? Pojedinci to čine bez mjere i etičkog kodeksa”, ističe koordinatorka Feniksa.

Jedan od većih problema sa kojim se žene na sjeveru suočavaju, prema ocjeni Cikotićeve, jeste ukorijenjeno shvatanje da žena mora odgajati djecu i biti posvećena porodici, te da za nju nije da se bavi politikom.

,,Žena se smatra nejakom i nedovoljno spremnom da donosi političke odluke. Na taj način je njeno samopouzdanje poljuljano, a želja za takvim životom smanjena. Zbog toga je jako važno raditi na njihovom ohrabrivanju, podršci i motivaciji da pokažu svoje sposobnosti”, kaže ona.

Na prisustvo žena u političkom životu, prema mišljenju Sandre Milićević, utiču faktori prije svega lične prirode: ,,Pored toga, na tu odluku utiču i postojeći politički faktori, broj stranaka u predstavničkim tijelima, broj kandidata na izbornim listama, iako se sada političke partije zalažu za veću zastupljenost žena na listama, što je i neophodno za demokratičnost jednog društva…”.

Da bi se unaprijedio položaj žena u političkom životu, prema ocjeni Fatime Međedović-Begović, treba obezbijediti više edukacije i obuke.

,,Potrebno je da žene javno iskažu svoj stav i mišljenje. Neophodno je da stvorimo infrastrukturu za mlade, talentovane majke da se uključe, ne samo u politiku, već u svaki oblik javnog djelovanja. Velika podrška je potrebna i od porodice. Ali i od žene - ženi. Bez promjene svijesti i shvatanja da politika znači svakodnevni život, nema napretka. Predrasude i patrijarhalna sredina koče žene da se što aktivnije uključe u politički život sredine. Treba stati na kraj plemenskim vezama i dati šansu sposobnim, samosvjesnim, ženama sa stavom”, kaže  Međedović-Begović.

Andrea JELIĆ

Da li ste novinar ili medijski radnik koji pametni telefon koristi samo za pozive i slanje poruka? Mobilni telefon je mnogo više od uređaja za komunikaciju - to je fotoaparat, kamera, diktafon i uređaj za montažu fotografija i videa.

Sa odgovarajućim veštinama koje je lako naučiti pametni telefon pruža sve što je potrebno za kompletnu proizvodnju moćnih novinarskih priča.

Thomson Media Vas poziva na besplatni početni onlajn kurs mobilnog novinarstva tokom kojeg ćete kroz praktične vežbe naučiti kako da pravite moćne fotografije, snimate audio i video zapisa, te montirate novinarske priče na mobilnom telefonu. 

Naučićete da razmišljate kao mobilni novinar koji koristi svoj pametni telefon i novostečene veštine za samostalnu proizvodnju kvalitetnih medijskih sadržaja. 

NAUČIĆETE

• Osnove mobilnog novinarstva i njegove prednosti.
• Kako preuzeti kontrolu nad kamerom svog mobilnog telefona.
• Kako snimiti kvalitetne fotografije, audio i video zapise sa pametnim telefonom.
• Kako montirati novinarske priče besplatnim aplikacijama na mobilnom telefonu.

Ovaj onlajn kurs je razvijen u skladu sa pristupom kombinovanog učenja koji je razvila organizacija Thomson Media, a koji omogućava polaznicima da kurs pohađaju sopstvenim tempom. Biće potrebno otprilike četiri sata da ga završite, a oni koji to uspešno učine dobiće sertifikat i mogućnost da učestvuju u naprednoj onlajn obuci o mobilnom novinarstvu. Ovu onlajn radionicu vode naši stručnjaci koji će u poslednjoj fazi učenja biti mentori učesnicima  prilikom proizvodnje medijskih sadržaja.

Onlajn kurs je pripremio naš glavni regionalni trener Aleksandar Manasiev, iskusni novinar i urednik digitalnog medija Vidi Vaka. Kao njegov specijalan gost pojavljuje Glen Mulcahy, pionir mobilnog novinarstva koji zagovarao i inspirisao rast mobilnog novinarstva širom sveta.

Prijavite se: steknite sertifikat Thomson Fondacije i postanite mobilni novinar pod našim mentorstvom!

Link na stranicu gde se možete registrovati, a potom i upisati na kurs: Mobilno novinarstvo - početni kurs

Za više informacija o onlajn kursu mobilnog novinarstva i projektu u okviru kojeg se sprovodi kontaktirajte Maju Vasić-Nikolić putem e-maila na majavn@thomsonfoundation.org. 

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera, Centar za istrazivačko novinarstvo Crne Gore, Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.

Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu. 

Da je Crna Gora funkcionalna demokratija u izbornim bi se ciklusima smjenjivale vlade. Odlazile bi i vraćale se ljevica, desnica ili centar. Pobjeda opozicije se ne bi predstavljala kao smak svijeta - tajfun koji će odnijeti državu.

Međutim, Crna Gora nije demokratija. Zato je i čudo da je Đukanović izgubio izbore, uprkos monopolima koje drži, ili, što bi OEBS-ovi posmatrači diplomatski rekli, ogromnoj institucionalnoj prednosti. Takvu prednost u Evropi imaju još samo Lukašenko u Bjelorusiji i Putin u Rusiji. Utoliko je ova pobjeda još veća.

Vlast je, dakle, ovdje decenijama potpuno kontrolisala izborni proces, imala je armiju sigurnih glasača, medije, ogroman novac, aparat prisile, nesređene biračke spiskove sa fantomskim glasačima i - izgubila je. To ne govori samo o eroziji jednog klijentelističkog i korumpiranog poretka, kojeg polako ostavljaju i najvjernije pristalice, već o ogromnom demokratskom potencijalu i želji građana i građanki za kontrolom moći i promjenama.

Jasno: na ovim je izborima Srpska pravoslavna crkva (SPC) odigrala ogromnu ulogu. Đukanoviću je takmac bio njegov nekadašnji saveznik, mitropolit Amfilohije. Ali, pogrešno bi bilo ako bi zaključili da je Đukanovića srušila samo SPC i Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Drugi, ne manje važan, oponent bila je građanska Crna Gora. Nikada Đukanović ne bi mogao pasti samo zbog SPC i Zakona, iako je to bila kap koja je prelila čašu. Uostalom, Crkva se nije snažnije angažovala na predsjedničkim izborima 2013, ili parlamentarnim 2016. A u oba ta ciklusa Đukanović je izgubio, opoziciji je na prevaru oteta pobjeda.

Koliko god propaganda želi da zamaskira - protiv DPS-a su u nedjelju glasale sve nacije, Amfilohijevi vjernici, ali i atesti koji su daleko od SPC - posvećeni građani i građanke što smatraju da Crnoj Gori treba vlast koja će graditi institucije, sprovesti neophodne ekonomske reforme, uspostaviti pravednu raspodjelu, jako zdravstvo i obrazovanje, zaustaviti odlazak mladih ljudi i stručnjaka, reformisati pravosuđe i uvesti vladavinu pravu, brže ići ka Evropskoj uniji i stvarati državu svih.

Protiv Đukanovića su glasali i svi oni koji smatraju da se kompromisima, a ne produbljavanjem podjela rješavaju najosjetljivija pitanja. Vlade posvećene opštem interesu osjetljiva pitanja rješavaju dijalogom. Đukanović za to nije imao sluha. Umjesto da se dogovara sa SPC, htio je neprijatelja. Ovaj put se preigrao. I što kaže Balša: diktator svaki jednom mora pasti.

Kao i u drugim autokratijama kad se vođe izmjeste iz realnosti - gotovi su, pa i kad je cio aparat prisile uz njih. A ovaj naš već dugo hoda u zatvorenom prostoru ničim kontrolisane moći. Izmakao se iz stvarnog svijeta. Ogrnuo se zastavom, himnom, jezikom i državom, dok su on i njegovi otimali i uništavali naš prostor.

Okružio se ekstremnim crnogorskim nacionalistima (od kojih su ne tako davno neki vatreno prizivali carstvo Dušanovo), ili bolje klijentima, koji su ga sokolili i gurali u propast stalnim zahtjevima da se u pismo ubaci po još koje slovo i okreči istorija... Kao da se identitet može „zaokruživati“ na silu, kad vođi padne na pamet, i to nakon što je prethodno dok je šurovao sa Miloševićem, potpuno rasturio sve crnogorsko.

Da je Đukanović u nekom svom svijetu, sužene svijesti, bilo je jasno kad je na kongresu DPS-a, navodno lijeve partije, najavio osnivanje crkve. Kao da Crna Gora nije sekularna država i kao da se crkve uvode partijskim dekretima. Godinu pred izbore je sa jastrebovima gurnuo DPS u sukob sa SPC, samo da bi nakon afere "Koverat" nametnuo novu temu i povampirio prošlost, a sebe predstavio kao jedinog čuvara države.

Zabrinuti analitičari, ima među njima mnogo naših prijatelja iz takozvane druge Srbije i regiona, smjenu vlasti doživljavaju kao krah Crne Gore, pa i opasnost po stabilnost regiona. Ispada, po tim tumačenjima, da ova država može opstati jedino kao diktatura. Dakle, još samo jedan ciklus od tridesetak godina Đukanoviću i njegovima: da otjeraju Ruse, umire Srbe, zaokruže crkvu, stvore državotvornu opoziciju i usput poharaju što je preostalo.

Znači, dok je Đukanović garant za NATO nije važno kakva je priroda vlasti u Crnoj Gori i kako se ovdje živi. To što smo hibridni režim, što se gušimo u korupciji i kriminalu, što smo osiromašili, što sa EU pregovaramo najduže u istoriji zbog nespremnosti da se reformiše sistem – ostavlja se po strani, bitno je da vođa drži ispravan strateški kurs.

Ako ova zemlja može da opstane jedino kao autokratija, pod nečijom čvrstom rukom, onda neka je nema. Zašto je održavati na silu.

Čas je, dakle, kucnuo. I mada su mnogi sljedbenici mislili da je vječan, gotovo je. Sad je samo važno da se tranzicija izvrši mirno, da Crna Gora postane zemlja svih njenih građana. Dosta je bilo odmazda i sukoba.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore najoštrije osuđuje napad na ekipu Radio televizije Crne Gore (RTCG), koji je, kako su saopštili iz ovog medija, počinjen sinoć od, kao se tvrdi, pristalica opzicije koji su slavile pobjedu na nedjeljenim parlamentarnim izborima.

Ovakvi incidenti i neprimjereni ispadi, samo idu u prilog onima koji bi Crnu Goru da drže i dalje zarobljenu i koji bi da kontrolišu ključne institucije, a posebno medije, kazali su u CIN-u.

CIN-CG poziva nadležne organe da procesuiraju počinioce ovog incidenta, kako i oni ne bi ostali sakriveni, kao u mnogim slučajevima do sada kada se atakovalo na medije i novinare koje ne kontroliše vlast DPS-a.

Konkurs za dostavljanje istraživačkih radova novinara iz zemalja Zapadnog Balkana i Turske za dodjelu godišnje nagrade EU za istraživačko novinarstvo ponovo je otvoren. 

Zbog situacije izazvane COVID-19, dodjela nagrade EU za istraživačko novinarstvo za Crnu Goru koja je bila predviđena za maj odložena je za jesen. 

CIN-CG, uz saglasnost Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ponovo objavljuje poziv za dostavljanje prijedloga za EU nagradu kako bi se pružila prilika novinarima/kama koji/e do sada nijesu konkurisali/e da se prijave sa istraživačkim radovima objavljenim u 2019. godini.  Do sada je stiglo više prijava na konkurs i sve aplikacije će biti ocjenjivane od strane nezavisnog međunarodnog žirija.

Prijave se mogu podnositi za istraživačke radove objavljene od 1. januara do 31. decembra 2019. godine koji obrađuju teme iz oblasti slobode izražavanja, vladavine prava, transparentnosti, zloupotrebe položaja, korupcije i nepoštovanja osnovnih ljudskih prava.

Nagradni fond za Crnu Goru za 2020. godinu (za dostignuća u 2019. godini) iznosi 10.000 EUR. Prva nagrada je 5.000 EUR, druga 3.000 EUR, a treća 2.000 EUR.

Pravo da se kandiduju imaju pojedinci ili grupe novinara/ki, bez obzira na novinarski format (štampani, online, radijski i televizijski) radovima koji su objavljeni ili emitovani u medijima u Crnoj Gori na službenom, manjinskim ili međunarodnim jezicima.

Nagrada EU za istraživačko novinarstvo na Zapadnom Balkanu i Turskoj ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske.

Ovim se nastavlja realizacija projekta regionalnih nagrada EU za istraživačko novinarstvo kao dio tekućeg projekta „Podizanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija.

Projekat sprovodi BIRN Hub sa partnerima – Thomson Media gGmbH (TM), Medjunarodnom federacijom novinara (IFJ), Centralnoevropskim univerzitetom (CEU CDMS), Medijskom asocijacijom jugoistočne Evrope (MAJE), Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika (SSNM) iz Sjeverne Makedonije, Udruženjem novinara iz Turske, Europan Broadcast Union, BIRN Albanija, BIRN Srbija i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Novi rok za prijavljivanje priča je 18.09.2020. 

Na sljedećem linku preuzmite formular prijave i upustvo za prijavljivanje.

PREUZMI PDF

Za više detalja kontatirajte: assistantcincg@gmail.com 

Na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, mogle bi biti - peta. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega

“Nemam nikakvu ambiciju da upravljam ljudima. To je bolan i nezahvalan posao”.

Milo Đukanović, sedmostruki premijer, koji guli i drugi predsjednički mandat u zaokruženoj trećoj deceniji vladanja ljudima, i Crnom Gorom, nema ni mentalne snage, ni političkog komfora da misli ovako, kao jedan od otaca američke nacije Tomas Džeferson.

Za njega je čak i Lukašenko, sa 26 godina vlasti, poletarac. Dok bjeloruski autokrata, doduše, prijeti da će zatvoriti fabrike iz kojih radnici protestuju, pod Đukanovićem su one davno propale. Šefa crnogorske države, ipak, teško je zamisliti kao penzionera, koji uz dojč kafu analizira kvote za kladionicu. Uz minuli rad i afere koje ga zapljuskuju i posljednjih sedmica, upitno je koliko bi vremena imao za to, od propitivanja pred nekim drugim specijalnim tužiocem. Ili pred istim, jer prilike nekad mijenjaju ljude. Ambijent kriminala i korupcije koje je kreirao, čini ga i taocem velikog broja uhljeba u politici i van nje. Kao što su i oni, njegovi.

Zato, njemu vlast nema samo surovu logiku upravljanja, već i preživljavanja, modifikovanu definiciju sopstvene slobode, što je ulog veći nego kod političkih protivnika. Opozicija ako izgubi - bila i ostala.

Iako je Đukanovićeva politička zvijezda davno prešla zenit, zbog svega crnogorski predsjednik mora dalje, hrabreći pristalice kako je na njima da “…pobijede, nama suprotstavljenu političku ponudu, pa makar u svom sastavu imala crkvu”.

Sudeći prema anketama koje su doprle do javnosti, i atmosferi koja ne nalikuje dosadašnjim, ne samo zbog epidemije, uz svu već opjevanu tehnologiju izbornih mućki, prevara, kupovine glasova, naduvavanja biračkog spiska za pedesetak hiljada ljudi koji odavno ne žive u Crnoj Gori, trošenja novca iz budžetske reserve - neće mu biti lako.

“Odlučno, stabilno i danas i sjutra!”, ponavlja Đukanović sa bilborda, spotova i epidemiološkim mjerama razrijeđenih skupova. Kampanju nosi uglavnom sam, uz poneku asistenciju premijera Duška Markovića, čije oči lete lijevo-desno dok sriče sa promptera, svjedočeći o tome da mu, uprkos vođenja javnih poslova, više odgovara debela sjenka tajnih službi, koje je dugo kontrolisao.

Prema istraživanjima jedne svjetski poznate agencije na 200 izbora širom svijeta, vlast u kriznim vremenima ima dva puta više šansi za pobjedu, jer se ljudi teže odlučuju za promjene. Đukanović teško da može drugačije da govori i zbog toga što, osim ulaska u NATO, nije u prilici da, kako bi propagandisti rekli, “komunicira” rezultate prethodnih predizbornih obećanja.

Nema ih. Loši su. I još gori. U jesen 2016. obećavao je da će prva dionica autoputa biti završena za tri godine, i započeta druga. I prije pojave virusa korona bilo je izvjesno, da će ovo parče ceste kasniti bar godinu-godinu i po, a sada se tek stidljivo najavljuje da bi moglo biti završeno naredne godine. O drugoj fazi nema ni slova u strategiji održivog razvoja za naredne dvije godine, koju je aktuelna Vlada složila zbog virusa, a i za potrebe Međunarodnog monetarnog fonda, bez koga se ubuduće neće moći. Zaklinjao se Đukanović i u gradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima koje, takođe, nema u planovima, a rekonstrukcija postojećeg tek treba da počne. Radiće je njegov sin sa kineskim partnerima.

Vlada je, prije četiri godine, obećala do kraja mandata i fiskalnu stabilizaciju i zatvaranje svih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom. Od tada, Crna Gora je prolazila kroz tihi bojkot EU, kao zarobljena država sa raširenom korupcijom i okovanim institucijama. Jedva je otvorila preostala dva poglavlja o ekologiji i konkurenciji, a osim ranije privremeno zatvorenih tri, sva ostala su na čekanju. Bilo je i prije pandemije izvjesno da od fiskalne konsolidacije nema ništa, jer Vlada ne samo što je povećala zarade u javnom sektoru, već je i povećala i broj zaposlenih, suprotno od dogovora, pa je javni dug dostigao 80 odsto društvenog proizvoda.

U takvoj situaciji, Đukanović je krajem prošle godine, zaigrao na svoju omiljenu kartu podjela. U kongresna dokumenta stranke, a potom i u javni diskurs, unio je plan da stvori crnogorsku pravoslavnu crkvu. To je zatim pretočeno u Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen na poslijeponoćnoj sjednici parlamenta, i uz hapšenje čitavog poslaničkog kluba Demokratskog fronta.

Dalji razvoj događaja pokazao je Đukanoviću na djelu, šta je mislio najpoznatiji jugoslovenski i crnogorski disident Milovan Đilas, kada je, objašnjavajući kompleksnost srpsko- crnogorskog identiteta u Crnoj Gori kazao, da kad god neko gurne to klatno na jednu stranu, ono se snažnije i u širem luku vrati na drugu.

Suština zakona sadržana je u prelaznim odredbama, da sva crkvena imovina nastala do 1918. godine za koju Srpska pravoslavna crkva nema dokaze o porijeklu, prelazi u državnu. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je tu imovinu vrijednu oko milijardu eura, ranije uz pomoć Đukanovićeve vlasti uknjižio na SPC, uspješno je čitav slučaj preveo u odbranu svetinja i beskrajne litije mirnih protestanata na crnogorskim ulicama. Mimohodima se priključio i dio vjernika Crnogoraca, a potom i oni koji su željeli da manifestuju i ostale vrste nezadovoljstva.

Nije pomoglo ni upiranje prstom u Beograd, kao štabno mjesto za vječite velikosrpske aspiracije. Kada su stigli rezultati ankete koju je DPS sam naručio, gdje tri četvrtine građana ne misli da je Srbija neprijatelj, a više od 60 odsto smatra da je Amfilohije sasvim u redu, uz komešanje u opšinskim odborima DPS-a na sjeveru zemlje, pa i javno istupanje pojedinaca iz stranke, Vlada je pozvala vladike na pregovore. U početku je nudila kozmetiku, a kako su se izbori približavali, faktički je odustala i od partijskog programa i podržavljenja, predlažući da se brišu dva od tri sporna člana. Ovaj treći, koji predviđa registraciju crkve, što se do tada smatralo nebitnim, Amfilohije je prigrlio i prekinuo razgovore, pod pritiskom ne samo srpskih već i ostalih stranaka, kojima nije odgovaralo da Đukanović ima brigu manje.

Posljednji autogol Đukanović je dao, pokušavajući da politički naplati borbu protiv korone. Prvi talas epidemije, kada su Institut za javno zdravlje i Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) uglavnom slijedili preporuke struke, uz rijetko viđenu disciplinu građana, završen je sa devet žrtava, a zatim četrdesetak dana nije bilo novozaraženih. Onda je vlast, dok je pandemija bjesnila svijetom, trijumfalno, u Službenom listu objavila kraj epidemije, a Đukanović je zakazao izbore kad vrijeme nije, za 30. avgust. Institut i NKT su u tom naletu odjednom prerasli iz stručnih, u propagandna medicinska krila vladajuće partije, odlukama koje su objašnjavane najmanje medicinskim razlozima.

Vjerovatno više politički motivi, a manje medicinski, bili su i da se građanima iz regiona, kao i iz Rusije, usred turističke sezone zabrani ulazak u Crnu Goru, čak i kada je ona u odnosu na 100 hiljada stanovnika postala zemlja sa većim stepenom zaraze od drugih. Vlastima na dušu zato ide i to, što će turizam pretrpjeti štetu od 90 odsto, znatno više od Hrvatske i drugih mediteranskih zemalja, ili u novcu milijardu eura. Ukupna recesija mogla bi da dostigne stopu od 24 odsto, kako je izračunala konsalting kompanija Fideliti. To znači i javni dug veći od BDP, pa nije jasno koliko uopšte vrijedi biti pobjednik na ovim izborima. Osim, što sloboda nema cijenu.

Povezano sa izborima mogu se posmatrati i dvije nove mjere NKT. Jedna, da od 15. avgusta ipak pripusti turiste iz regiona, što se može tumačiti i kao dio strategije dovođenja “svojih birača” upisanih u Crnoj Gori, kao i u inostranstvu gdje žive. Druga je, odlaganje školske godine za 1. oktobar, što bi trebalo da skrene misli birača sa prebiranja po džepovima tražeći novac za udžbenike i pribor.

U ovakvim okolnostima na Đukanovića kidiše opozicija u tri kolone, koja ne vidi prostora za bilo kakav savez sa njim. Tu su još dvije socijaldemokratske stranke, ali gledano sa jedne, ili druge strane, one mogu biti - peta kolona.

Ostalih pet lista čine po dvije albanske i hrvatske, i jedna bošnjačka. Njima je principom afirmativne akcije garantovano pet mandata, tradicionalno su uz DPS, pa Đukanoviću do 41 (većina od 81) treba još 36. Izgleda da su svjesni da ih sami nemaju, jer se sve češće čuje iz njihovih redova da će biti “okosnica i nove vlade”.

Koalicija “Za budućnost Crne Gore”, pored Demokratskog fronta uključila je i hard core srpsku i prorusku Pravu Crnu Goru, Socijalističku narodnu partiju i niz manjih stranaka. Strateška novina, koja daje rezultrate, je to što su se iz javnosti povukli svi dosadašnji lideri, neki i nepravosnažno osuđeni za navodno učešće u aferi “državni udar”, koja je eskalirala na dan prošlih izbora. Prednost su dali novom licu sa litija, profesoru mašinstva Zdravku Krivokapiću. Najveća korist od toga je što se o njemu malo zna, pa režimski mediji nijesu stigli da se obavijeste za personalno rastrzanje. Novca za kampanju ponovo imaju u izobilju, pa su u javnosti prisutni kao, ako ne i snažnije od DPS-a.

Lider Demokrata Aleksa Bečić, napravio je svoj savez sa Demosom Miodraga Lekića, bivšeg predsjedničkog kandidata i nekoliko sitnijih aktera. Treća kolona je koalicija Crno na Bijelo, koju predvodi Građanski pokret URA sa liderom Dritanom Abazovićem, a pridružio im se i građanski savez CIVIS sastavljen od oko 200 intelektualaca svih provenijencija i nacija, Stranka pravde i pomirenja Hazbije Kalača i Bokeški forum iz Tivta.

Novost u odnosu na raniju praksu je što opozicione stranke nijesu potpisale ugovor o nenapadanju. To je izgleda dobro rješenje, jer se i ne napadaju.

Nekadašnja Socijaldemokratska partija Crne Gore, pocijepana na Socijaledmokrate, doskorašnje koalicione partnere DPS-a, i SDP koju je dugogodišnji lider Ranko Krivokapić prepustio Draginji Vuksanović Stanković, međusobno ratuju za iste birače. Socijaldemokrate, ogrezle u klijentelizmu, primamljive biračima poput SPS-a u Srbiji, jer se preko njih lakše dođe do izbornih darova, ljulja i vlast. Marković je poručio biračima u Tivtu, da aerodromima više neće upravljati niko osim DPS. Ta firma je socijaldemokratama bila značajan resurs glasova, pa se stranka opirala davanju koncesije na aerodrome.

SDP se, sa druge strane, formulacijom da će ići u koaliciju sa svima koji prihvataju njihov program, i uočljivo ne napadajući Đukanovića lično, preko novog rukovodstva preporučuje i DPS-u. Trenutni raspored glasova u anketama ukazuje, da bi upravo oni sa dva do tri mandata, mogli da budu jezičak na vagi, da opstane vlast, ili da počne njena demontaža. Dosadašnje debate pokazuju blažu naklonost savezu sa Đukanovićem, uz isticanje nepomirljivih ideoloških razlika sa Demokratskim frontom u odnosu na NATO, jer članstvo Crne Gore u Alijansi, SDP pripisuje sebi u zasluge.

Prvi put bi se moglo desiti i da Dontov sistem ne bi koristio DPS-u, jer se obje socijaldemokratske stranke nalaze u zoni cenzusa od tri odsto, pa bi dio prosutih glasova bio pripisan i opoziciji. Ankete pokazuju i da bi u problemu mogla biti URA, uprkos naočigled mirnoj zoni između pet i sedam odsto, jer su njeni simpatizeri pretežno mladi i uglavnom nesigurni glasači.

Narativ o snaženju ruskog uticaja, i to preko Beograda, dio je i posljednjih nastupa Đukanovića. U tom kontekstu, napade crnogorskoj javnosti nebitnog portala, svrstao je u dio scenarija koji navodno orkestrira izvjesni zamjenik šefa BIA Mirko Parezanović, "koji je nominalno dio bezbjednog sistema Srbije, a suštinski najeksponiraniji ruski agent u Srbiji”. Ta priča, očigledno, nije namijenjena ni Beogradu, odakle se niko nije oglasio, niti domaćoj javnosti. Više se može povezati sa željom da Zapad blagonaklono gleda na njegovo ostajanje na vlasti, iako za to ne bude birao sredstva. U Crnoj Gori poslije duže pauze, kako svjedoče pojedini političari, pojavili su se predstavnici dva američka instituta, NDI i IRI, koji su ranije doživljavani kao prethodnica pojačanog diplomatskog interesovanja SAD za ovo područje.

Iako sve strane najavljuju odlučne udarce i afere, u ovoj posljednjoj sedmici pred izbore, što bi se i moglo dešavati dok ovaj tekst bude prolazio kroz valjke rotacije, teško da to može značajno poremetiti već opredijeljene birače. Među njima je čak i 82-godišnji mitropolit, koji će glasati prvi put, pridodajući svetinjama i “izbornu pravdu”. Taj potez ukazuje i na strategiju visoke izlaznosti, koja nije uspjela opoziciji u regionu.

Ono što nenavikle na ovu dosadašnju atmosferu brine je, ipak, čudna tišina. Poneka auto-litija, novi marketinški proizvod crkve, kao i pomalo nervozna policija. Od nikad mirnije kampanje u tri decenije, i odsustva trijumfalizma, podilazi jeza i strah da glavni događaj nije glasanje, nego sati i dani poslije njega.

Na to upućuje i Markovićeva izjava na “spontano” pitanje režimskog portala:”Praktično više nije ni tajna da je tzv. prosrpska opozicija pripremila scenario … i njihovi lideri već govore o 'odbrani izborne pobjede’”, rekao je premijer uz poruku da su “državne institucije apsolutno spremne da zaštite javni red i mir, u to neka niko ne sumnja”.

Ulazak u takav novi krug, sa nesagledivim posljedicama, mogao bi svom gorčinom da potvrdi staru anarhističku tezu Eme Guldman: “Kada bi glasanje nešto moglo da promijeni, učinili bi ga nelegalnim”.

Slavoljub Šćekić, glavni i odgovorni urednik
Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Broj birača za dvije decenije porastao 90 hiljada, a stanovnika za 18 hiljada. Najveći problem su osobe u biračkom spisku koje duže ne žive u Crnoj Gori. Kazne za one koji se ne odjave nijesu odakvatne, a otvara se i prostor za sumnje u izborne manipulacije

Za nepune dvije decenije, broj stanovnika u Crnoj Gori porastao je za svega 18.000, ali onih koji imaju pravo glasa za više od 90.000 građana, pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). To izaziva sumnje, pogotovo opozicije koja u tome vidi prostor za manipulacije.

Na sedmim pralamentarnim izborima u posljednjih 20 godina koji se održavaju u nedjelju, pravo glasa ima malo više od 540.000 birača. Iz dijela civilnog sektora su poručili da nema uslova za kontrolu tačnosti biračkog spiska, a iz opozicije da je on pun “fantom” birača.

Prvi parlamentarni izbori u ovom vijeku u Crnoj Gori održani su 22. aprila 2001. godine. Tačno godinu i po kasnije, 20. oktobra 2002. godine, održani su prijevremeni parlamentarni izbori.

Na tim izborima je bilo oko 450.000 birača, odnosno oko 90.000 manje nego što će imati izborno pravo u nedjelju. Prema procjenama Uprave za statistiku (MONSTAT), broj stanovnika je od 2000. do prošle godine porastao sa oko 604.950 na 622.028. Razlika koja je u međuvremenu nastala između broja stanovnika i broja birača je gotovo 72 hiljade, što izaziva brojne kontroverze.

Iz Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) ističu da je Crna Gora sredinom 2019. godine imala 622.028 stanovnika, od čega je 486.495 punoljetno, dok se u biračkom spisku nalazi 540.026 birača. To znači da je u birački spisak upisano 53.531 birač više nego što ima punoljetnih stanovnika prema podacima popisa. Upravo ovakve razlike u podacima su izazvale nepovjerenje u ažurnost biračkog spiska u dijelu javnosti, ali je potrebno razumjeti koji se podaci nalaze u tim bazama, navodi se u prijevremenom izvještaju CeMI-ja za parlamentarne izbore u koji je CIN-CG imao uvid, a koji će danas biti prezentovan javnosti.

Iz ove NVO ističu da se pojmovi “punoljetni stanovnik” i “punoljetni crnogorski državljanin” i “osoba koja ima biračko pravo (birač)” razlikuju. Stanovnik može, ali ne mora biti državljanin. S druge strane, punoljetni državljanin može, a ne mora imati pravo glasa.

Kriterijumi odabira osoba koje će biti obuhvaćene popisom stanovništva su uobičajeno mjesto boravka i namjere boravka u Crnoj Gori za određeni vremenski period, prema navodima same osobe. U skladu sa tim, ukupan broj stanovnika prema popisu čine lica koja su izjavila da im je uobičajeno mjesto boravka u Crnoj Gori, što podrazumijeva period boravka od najmanje godinu dana, kao i lica koja borave kraće od godinu dana, ali imaju namjeru da ostanu.

“Iz ovoga se može zaključiti da to nijesu nužno državljani Crne Gore, te da ne moraju imati registrovano mjesto prebivališta u Crnoj Gori, iako možda borave u njoj, pa samim tim nijesu ni upisani u birački spisak,” navodi se u dokumentu.

Prema popisu, u ukupan broj stanovnika ne ulaze osobe koje su u trenutku popisa boravile van države, a nemaju ni namjeru da se vrate u narednih godinu, kao ni oni kojima usljed odsustva nije bilo moguće procijeniti namjeru boravka van zemlje. Tipičan primjer predstavljaju studenti, koji mogu imati biračko pravo i upisani su u birački spisak.

Druga važna razlika proizilazi iz činjenice da se broj stanovnika za potrebe popisa stanovništva generiše na bazi sprovedene ankete, gdje se podaci dobijaju na bazi izjave osoba, bez uvida u lična dokumenta, dok se birački spisak sastavlja isključivo na osnovu ličnih dokumenata. Dobijeni podaci na popisu ne moraju biti nužno tačni, jer su anketnog karaktera, za razliku od podataka u biračkom spisku za koje važi zakonska pretpostavka da su tačni, jer su preuzeti iz javnih registara, ističe se u dokumentu CeMI-ja.

Najveći problem u odstupajućim ciframa je ipak zbog osoba koje su upisane u birački spisak, nesporno su državljani Crne Gore, ali i pored registrovanog prebivališta faktički ne žive tu duži vremenski period, pa samim time i ne mogu biti obuhvaćeni popisom.

“Nažalost, Zakon  o registrima prebivališta i boravišta ne rješava ovaj problem, nego ga samo produbljuje, jer ne predviđa adekvatne kazne za lica koja nijesu odjavila prebivalište. Veliki broj lica nezakonito ima prebivalište u Crnoj Gori, jer u njoj ne živi. Upravo za ovaj fenomen se vezuje sumnja kod dijela političke javnosti o postojanju fantom glasača,” navodi se u dokumentu CeMI-ja.

Iako ističe da nije detaljnije analizirala demografske promjene u posljednjih nekoliko godina, profesorica statistike na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG) Maja Baćović kazala je za CIN-CG da je, teorijski, promjena broja birača moguća iz tri razloga.

"Prvi je starenje stanovništva, trend koji je prisutan u Crnoj Gori posljednjih decenija, koji znači da je učešće stanovništva starosne dobi od 18 godina veće u ukupnom broju stanovnika. Drugi je taj što podaci o broju stanovnika iz 2011. i 2019. godine nisu u potpunosti uporedivi. Jer, podatak iz 2019. je procjena, dobijena na bazi podataka o prirodnim promjenama stanovnika u međupopisnom periodu i procjenama mehaničkih promjena (migracije). To su, ipak, samo procjene i mogu odstupati od stvarnog stanja. Treće, na broj birača utiče i promjena broja crnogorskih državljana koji imaju prebivalište u inostranstvu, a promjene demografskih struktura tog dijela biračkog tijela nije moguće objasniti bez detaljnije analize," kazala je Baćović.

Popis stanovništva trebalo bi da bude održan sljedeće godine.

Najveći rast birača u odnosu na prethodne parlamentarne izbore od gotovo 29 hiljada, zabilježen je nepuna četiri mjeseca nakon što je Crna Gora povratila nezavisnost na referendumu 21. maja. Na parlamentarnim izborima 10. septembra je dostigao brojku od 484.430. Za još gotovo 14.000 porastao je do kraja marta 2009. godine, kada su održani parlamentarni izbori. Na njima je pravo glasa imalo 498.285 građana.

Za još oko 15.000 porastao je za četiri naredne godine, pa je na prijevremenim parlamentarnim izborima 2012. godine pravo glasa imalo 514.055 birača. Za još toliko otprilike rastao je broj birača na posljednjim parlamentarnim izborima 16. oktobra 2016. godine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je, shodno zakonu, donijelo rješenje o zaključenju biračkog spiska i saopštilo da je konačan broj 19. avgusta iznosio 540.026.

Ekspertski tim za kontrolu tačnosti i ažurnosti biračkog spiska je u utorak počeo sa dodatnom provjerom upotrebom sistema za automatsku identifikaciju otisaka prstiju (AFIS), saopšteno je sa sjednice tima kojim rukovodi ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić.

Tim se u radu fokusirao na analizu podataka o osobama koja ne posjeduju važeća identifikaciona dokumenta. Od prvobitno 50.000, kako je saopšteno, “taj broj je značajno smanjen na oko 20.000 lica”.

Gošović: Odjavljuje se samo ko hoće

Uvažavajući sve razlike koje nosi upoređivanje broja građana, koji se utvrđuju popisom, i brojem birača, koji se upisuje u birački spisak, ne može se izbjeći ozbiljna zabrinutost na koju ukazuju podaci, kazao je kandidat za poslanika koalicije “Mir je naša nacija” Neven Gošović.

“Posebno je zabrinjavajuće da potpuna uporedna analiza ovih podataka nije moguća, jer MONSTAT popisom stanovništva iz 2011. nije objavio podatke o državljanima koji borave u inostranstvu, ili su se odselili iz Crne Gore. Popis tih lica je i izvršen, ali je MONSTAT odbio da saopšti te podatke sa obrazloženjem da sprovedena metodologija nije bila odgovarajuća, odnosno nije obezbjeđivala podatke u koje bi se moglo imati potpuno povjerenje,” kazao je Gošović za CIN-CG.

On napominje da decenijama postoji zakonom utvrđena obaveza MUP-a da vodi registar državljana sa prebivalištem u Crnoj Gori i boravkom u drugoj državi, kao i registar državljana koji su se odselili u drugu državu.

Gošović upozorava da MUP ovu obavezu ne izvršava.

“Pri čemu je prilično skandalozno obrazloženje sadržano u tome da jednostavno građani tu svoju zakonom utvrđenu obavezu odlaska u inostranstvo ne prijavljuju MUP-u. Takvo stanje je praktično nedopustivo, jer nadležni državni organ ne vodi registar o državljanima koji duže od 90 dana borave u inostranstvu. Ti podaci im navodno nijesu dostupni. Sa druge strane, imamo činjenicu da vlast organizuje dolazak tih lica upisanih u birački spisak za glasanje na izborima, pri čemu su im lični podaci tih lica i država u kojima borave i te kako poznati,” naveo je predstavnik Demokrata, koji godinama upozorava na probleme sa biračkim spiskom.

Prema podacima koje su demokrate dobile od MUP-a, kako konstatuje Gošović, u registar državljana upisano je 780.293 osobe, od čega je 635.757 punoljetnih i 144.536 maloljetnih. Od tog broja, ukupno državljana koji imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori ima 677.731, od čega 541.225 punoljetnih i 136.506 mlađih od 18 godina.

“Prosto je neshvatljivo da državni organ koji sprovodi popis stanovništva, sadrži podatke da Crna Gora broji nešto preko 620.000 stanovnika, a istovremeno MUP u svojim registrima ima upisane podatke o 780.000 državljana, od čega 670.000 imaju prebivalište u Crnoj Gori”, kaže Gošović. Onemogućavanje analize ovih podataka, prema njegovim riječima, ne doprinosi sticanju povjerenja u izborni process.

Problem je, dodao je on, i u Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, jer se ne stvara obaveza MUP-u da terenskom provjerom utvrdi podatke o državljanima koji ne žive u mjestu svog prebivališta, jer su napustili Crnu Goru.

”Krajnje je neshvatljivo da taj Zakon sadrži odredbu o tome kako državljanin koji se iseljava iz Crne Gore, da bi se nastanio u drugoj državi, sa namjerom da u njoj stalno živi, može odjaviti prebivalište, ali ne stoji da i mora” kaže Gošović, navodeći da je takvo rješenje izglasala parlamentarna većina 2015. godine.

AZLP protiv aplikacije za prijavljivanje “fantoma”

U Crnoj Gori posao vođenja biračkog piska obavlja Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje pravo da bira i da bude biran na izborima, ima birač koji je navršio 18 godina života, koji je poslovno sposoban i ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje dvije godine prije dana održavanja izbora.

Zakonom je precizirano da birači koji borave u inostranstvu glasaju na biračkom mjestu na području posljednjeg prebivališta na teritoriji Crne Gore, prije odlaska u inostranstvo.

Istraživački centar Skupštine Crne Gore je u aprilu prošle godine objavio studiju koja je pokazala da rezidencijalni uslov u 19 od 22 država ne postoji, već je državljanstvo jedini uslov za upisivanje punoljetnih građana u birački spisak.

Iz koalicije "Za budućnost Crne Gore" pokrenuli su aplikaciju "Neka ostanu doma" za prijavljivanje birača koji ne žive u državi, a nalaze se u biračkom spisku. Tvrde da im je prijavljeno najmanje 9.000 takvih imena.

Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka (AZLP) Ivan Medojević zatražio je od Nove srpske demokratije (NOVA) kao konstitutenta koalicije da stavi van funkcije aplikaciju, poručujući da ona nije u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.

U obrazloženju se navodi da ne postoji pisana saglasnost lica čiji će se podaci obrađivati, da se rukovalac aplikacije nije obratio za dobijanje saglasnosti za automatsku obradu podataka, a sama aplikacija nije definisana niti jednim zakonom.

Od NOVE se traži da se aplikacija stavi van funkcije, a već obrađeni lični podaci izbrišu.

Zbog nepostupanja po naloženim mjerama, AZLP će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv “subjekta nadzora”.

AZLP je i povodom objavljivanja spiska birača u biračke spiskove drugih država pokrenula postupak utvrđivanja eventualne nezakonite obrade ličnih podataka “od strane političkih subjekata i odgovornih lica u tim subjektima”.

Iz koalicije ističu da će stranci koji imaju namjeru da zloupotrijebe biračko pravo i glasaju u Crnoj Gori, a stalno su nastanjeni u inostarnstvu, biti prijavljeni zemljama u kojima žive.

“Ovime rizikuju da izgube brojne privilegije koje su tamo ostvarili zbog kršenja zakona jer ne mogu čarter letovima koje mi plaćamo, a koje organizuje DPS, prekrajati izbornu volju građana Crne Gore kao što su to radili na svim prethodnim izborima”, poručuju iz koalicije.

Miloš RUDOVIĆ

“U samoj zajednici još vlada patrijarhat, pa malo žena odluči da prijavi nasilje”, kaže Fana Delija iz Centra za romske inicijative. Žene i djevojke iz RE populacije su posebno pogođene zbog siromaštva i nemogućnosti da se trajno odvoje od nasilnika 

“Počela je svađa… Bio je pijan, vezao me i počeo da udara pesnicama. Govorio mi je da priznam da sam ga prevarila, udarao me po gornjom dijelu glave i čupao za kosu. Sva sam bila u krvi. Maltretirao me tako dva-tri sata i govorio da sam k…a, da sam išla kod drugog čovjeka. Onda me udarao po nogama. Počela sam da krvarim i osjetila sam da su mi noga i ruka slomljene…”

Iz horora koji ju je zadesio, kako navodi u svojoj ispovijesti Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), M.L se spasila zahvaljujući djeveru i komšinici koji su pozvali policiju.

“…Muž je prestao da me udara, samo je pitao đe mu je telefon i prijetio da će ubiti i mene i djecu… Onda je đever priskočio i branio me. Pobjegla sam kod komšinice i zamolila da pozove policiju... Čekala sam 30 minuta dok su došli. Rekla sam da ne mogu više sa njim i šta mi je sve uradio. Policija ga je privela, a mene su odveli kod dokora. Tamo su me šili, sanirali mi nogu jer je bila slomljena… i ruku… šili su mi i glavu…”

Sve više slučajeva

Broj slučajeva nasilja u porodici u kojima stradaju žene iz romske i egipćanske zajednice zabrinjavajuće raste ove godine, a najveći dio, kako navodi Fana Delija, izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative iz Nikšića, ostaje nerasvijetljen “usljed velikog uticaja tradicije”.

“Kroz naš kontinirani rad u samoj zajednici primećujemo da još vlada patrijarhat, gdje malo žena odluči da prijavi nasilje”, kaže Delija. 

Na osnovu onih koje to ipak odluče, Delija zaključuje da je porodično nasilje u RE populaciji ove godine u porastu.    

“Prošle godine Centar za romske incijative registrovao je osam slučajeva koje smo mi prijavili. Ne isključujemo mogućnost da su žene iz RE zajednice i same prijavile nasilje direkno policiji, ili nekom, kao što je SOS telefon. Kada govorimo o slučajevima koji su išli preko Centra, od početka januara do danas ih već imamo osam. Vjerujemo nažalost, da će ih do kraja godine biti još”, ističe Delija. 

Centar za romske inicijative je ustupio telefonsku liniju za savjetovanje i podršku ženama koje trpe porodično nasilje.

”Od proglašenja pandemije Covid-19, imali smo više od 50 poziva i savjetodavnih razgovora. Žene su samo tražile neku vrstu podrške, ne da prijavljuju nasilje već da se konsultuju sa psihologom o načinima prijavljivanja. Kada mogu nešto da urade, na koji način da pristupe određenim servisima, ili da takve stvari prijave”, kaže Delija.  

Izgledi da se žena izvuče iz kruga nasilja, prema ispovijesti M.L. nijesu velike i često se sve vraća na početak. Napuštanjem muža susrela se sa prvom preprekom, jer u sigurnoj ženskoj kući u tom trenutku nije bilo mjesta.

“…Jedini izlaz iz te situacije bio je moj otac, iako je bolestan, nema ni za ljekove, niti je bilo dovoljno mjesta u toj baraci, gdje živi i moj brat sa svojom djecom. Snašla sam se nekako, neko vrijeme dok me nijesu zvali iz SOS Nikšić”, kaže M.L. 

Institucije bi, prema njenom mišljenju, trebalo više da pomognu ženama koje prijave slične slučajeve, da im ponude sigurnost i privremeno pomognu, kako bi mogle da krenu dalje same. Potrebno je, kaže, naći rješenje za smještaj, bez obzira da li ima mjesta u sigurnoj kući. 

“Na kraju, bez podrške, žena mora biti na ulici, ili kao ja, što sam se opet vratila kod muža jer nemam gdje”.

Potrebno je udruženo reagovanje 

Mirjana Vuksanović, psihološkinja Crnogorskog ženskog lobija ističe da je posebno važno da svi akteri koji su uključeni u sistem zaštite od nasilja u porodici i nad ženama, bez obzira kojoj grupi ona pripada, poštuju svoju važnu ulogu u postupanju u takvim slučajevima. Da žena sa iskustvom nasilja u bilo kom trenutku ima pristup podršci i pomoći.

“To su policija, centar za socijalni rad i nevladin sektor. Bez njihovog udruženog reagovanja i multisektorske saradnje izostaje adekvatna pomoć i podrška. Ako izostane reakcija bilo kog aktera, žena ne dobija podršku i pomoć koja joj je zagarantovana međunarodnim i državnim propisima”, kaže Vuksanović za CIN-CG.

Žene i djevojke iz RE populacije su, prema njenim riječima,  dodatno pogođene “zbog socio-ekonomske situacije, jezičke barijere, diskriminacije u pronalaženju adekvatne pomoći i podrške”. Često se događa da nijesu informisane o svojim pravima i mogućnostima da ih ostvare.

Delija ističe kako je neophodno da se ojačaju kapaciteti RE organizacija koje se bave poboljšanjem položaja žena iz romske i egipćanske zajednice, pogotovo za suzbijanje porodičnog nasilja i ranih ugovorenih dječijih brakova.

“Kada govorimo o RE civilnom sektoru, činjenica je da nedostaje kadar. Mali je broj organizacija i aktivistkinja koje su osnažene da se bave ovim problemima. Neophodno je da imamo što veći broj RE aktivistkinja, da budu uključene u organizacije poput CRI. Mi već dugo radimo na terenu i imamo žensku REA mrežu, prvu koju sačinjavaju upravo romske i egipćanske aktivistkinje iz više gradova Crne Gore. Stalno smo u kontaktu sa samom zajednicom”, kaže Fana Delija.

Neophodno je, ističe ona, da se radi i na informisanosti RE žena.

“Najbitnije je da žene znaju kome mogu da se obrate ukoliko žele da prijave nasilje. U samoj zajednici mora više da se radi kako bi se žene ohrabrile da prijave nasilje, jer je jako teško za jednu pripadnicu RE populacije da tako nešto pokrene, imajući u vidu da je iz siromašne porodice i da zavisi od muškog člana porodice. Nažalost, zbog patrijarhata, veliki broj žena misli da je normalno da trpi nasilje i da ne treba da ga prijavi”, kaže Delija.

Pravni okvir bolji, ali problem ostaje 

Ratifikovanjem Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju i sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, 1. avgusta 2014. godine, Crna Gora je postala jedna od prvih zemalja koja se obavezala da preduzme sve zakonodavne i druge mjere za usvajanje i primjenu djelotvornih, sveobuhvatnih i koordinisanih državnih politika koje obuhvataju sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja, tako da prava žrtava budu u središtu mjera i da se ostvaruju saradnjom svih organa, institucija i organizacija.

U posljednjoj dekadi u Crnoj Gori je značajno unaprijeđen pravni okvir, prije svega usvajanjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, Krivičnog zakonika, kao i Zakona o rodnoj ravnopravnosti, Porodičnog zakona, te Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Dodatno, usvajanjem Strategije zaštite od nasilja u porodici (2016-2020) i Plana aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti (2017–2021) dat je strateški okvir za sprovođenje politika koje treba da odgovore na izazove u ovoj oblasti.

U izvještaju UNDP-a za 2017. godinu, ipak, navodi se da je svaka druga žena u Crnoj Gori  preživjela bar jedan oblik nasilja, što znači da to ni žene iz RE populacije nije zaobišlo.

“Nasilje u porodici, dječje prosjačenje i prisilni brakovi su ozbiljni društveni izazovi, a nedostatak komunikacije između institucija i nejasne nadležnosti i dalje predstavljaju veliki problem”, ocijenjeno je i na završnoj konferenciji u okviru projekta “Zajedno za održive rezultate u borbi protiv nasilja u porodici, dječjeg prosjačenja i prisilnih brakova” u organizaciji Centra za demokratiju i ljudska prava.

Serđan BAFTIJARI
Nardi AHMETOVIĆ
Teuta NURAJ

Demograf Miroslav Doderović upozorava da će Crna Gora za sljedećih pet do šest godina ući u grupu zemalja gdje godišnje više ljudi umre nego što se rodi beba i da je potrebna državna strategija oporavka. Najgore je na sjeveru, ali i u Nikšiću, Cetinju, Ulcinju i Herceg Novom

U posljednjih deset godina, prirodni priraštaj u Crnoj Gori opao je četiri i po puta, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Demograf Miroslav Doderović upozorava da Crnu Goru samo nekoliko godina dijeli od toga da završi na listi zemalja u kojim za godinu više ljudi umre, nego što se rodi.

Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT), broj živorođene djece bio je 2009. godine za 2.780 veći od broja umrlih. Taj broj je, međutim, na kraju prošle godine pao na nepunih 630.

"Priraštaj se posljednjih nekoliko godina spustio ispod 1.000 i ubrzano opada. Tako da ćemo mi za sljedećih pet do šest godina ući u grupu zemalja koje imaju negativan priraštaj", ocijenio je Doderović za CIN-CG.

Time bi se u zoni takozvane bijele kuge pridružili Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Najgora situacija je u Srbiji, gdje godišnje nestane jedan osrednji grad. Tokom 2018. godine u ovoj zemlji rođeno je gotovo 64.000 beba, ali je u istom periodu umrlo više od 101.000 osoba.

Prema prošlogodišnjim projekcijama Ujedinjenih nacija, negativni demografski trendovi usloviće smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori, pa bi 2050. u njoj živjelo 589.000 stanovnika. To, približno, odgovara populaciji iz popisa 1981. Do 2100. godine, prema ovim procjenama, Crna Gora će se vratitit na stanje iz 1950-ih – sa svega 454.000 stanovnika. 

U knjizi "Prazna planeta" autori Deril Briker i Džon Ibitson, međutim, prognoze UN-a smatraju optimističnim, tvrdeći da će broj stanovnika na Zemlji uskoro prestati da raste i zatim početi rapidno da opada. Briker je glavni izvršni direktor kompanije Ipsos za odnose sa javnošću, a Ibitson je poznati američki pisac i kolumnista. U pomenutoj knjizi, kao jedan od problema, oni ističu to što je stopa plodnosti u mnogim zemljama godinama ispod takozvane zamjenske od 2,1. Ona označava broj rođene djece po ženi koji je potreban za održavanje populacije.

Ovaj broj je u Crnoj Gori, prema podacima Statističke kancelarije Evropske unije (EUROSTAT), posljednjih godina između 1,7 i 1,8.

U Vladinoj Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine stoji da se su rezultati posljednjeg popisa stanovništva pokazali nastavak sporijeg rasta populacije posljednjih decenija. Dok je stopa prirodnog priraštaja 1951. iznosila 20,8, a deset godina kasnije 20,4 na hiljadu stanovnika, u posljednja dva popisa  brojke su bile znatno drugačije – 4,3 u 2003. odnosno svega 2,2 u 2011. godini.

U strategiji se za oblast demografije pominje pronatalitetna politika, osiguravanje odgovarajućeg nivoa socijalnih davanja za djecu, jačanje porodičnih vrijednosti...

Iz Vlade nisu odgovorili CIN-CG-u na pitanja koje mjere njeni resori sprovode da bi mladi ostali u Crnoj Gori, ali i za podsticanja nataliteta, kao i koliko su zadovoljni postignutim i gdje vide prostor za napredak.

Među mjerama koje Vlada sprovodi u cilju jačanja nataliteta su tri pokušaja vještačke oplodnje na račun države i to što je dio stambenih kredita u okviru projekta "1.000 plus" bio namijenjen mladim bračnim parovima. Većinu ostalih mjera u ovom dijelu osmislile su opštinske vlasti. 

Prema zvaničnim podacima MONSTAT-a, u dvije trećine gradova broj umrlih je već premašio broj živorođenih. Stanje je godinama najgore na sjeveru, gdje je on negativan u svim gradovima osim u Rožajama. U centralnom regionu je negativan na Cetinju i u Nikšiću, a na jugu u Ulcinju i u Herceg Novom

U Pljevljima je najveći “minus”

Stanje se, doduše, mijenja iz godinu u godinu, pa je Nikšić imao 2018. godine pozitivan prirodni priraštaj (2) ali je prošle imao najgori negativni prirodni priraštaj (-72) poslije Pljevalja (-242). S druge strane, Danilovgrad je od negativnog priraštaja 2018. godine (-42), prošle zabilježio pozitivan priraštaj (8). Tuzi se prvi put pojavljuju na listi i bilježe pozitivan priraštaj (62).

Gotovo sve opštine među mjerama podsticaja imaju dodjelu besplatnih udbženika, ali dok ih pojedine dodjeljuju samo prvacima, u drugim one očekuju osnovce tokom cijelog školovanja.

Mada ima najveći negativni priraštaj u zemlji, pomoć koju nudi vlast u Pljevljima svodi se na dvije mjere. Prva je pomoć za rođenje djece - za prvo dijete roditelji će dobiti 150, za drugo 250 za treće 400, a za četvrto i svako sljedeće 500 eura. Ukoliko par dobije blizance dobiće 1.500 eura, a duplo više ukoliko dobije trojke.

„Budžetom opštine Pljevlja za 2020. opredijeljena su sredstva u iznosu od 50.000 eura", navodi se u odgovoru koji je CIN-CG-u dostavila sekretarka Emina Selihović. Ona je dodala da su budžetom planirana sredstva u iznosu od 800 eura kao „finansijska podrška bračnim parovima u ruralnim oblastima“.

Sa mjerama su, čini se, najdalje otišle Plužine, čije vlasti su svjesne da se mladi sve teže odlučuju za formiranje porodice. 

"S tim u vezi, opština Plužine preduzela je određene korake i donijela navedene mjere kako bi motivisala mlade ljude da ostanu na teritoriji Opštine, osobito vodeći računa o ruralnom području, osnivaju porodice i da svoju budućnost vežu za našu opštinu,“ istakla je za CIN-CG predstavnica Opštine Ljubica Kulić.

Kulić je pojasnila da od 2014. nezaposlenim porodiljama daju po 100 eura mjesečno do navršene dvije godine života djeteta. Od 2019. primjenjuje se i odluka o pomoći za novorođeno dijete. Roditelj za prvo dijete dobija jednokratno 500, za drugo 1.000, a za treće i svako naredno po 2.000 eura. Ovi iznosi se dupliraju ako je podnosilac zahtjeva vlasnik registrovanog poljoprivrednog gazdinstva na seoskom području.  Kako bi se materijalno pomoglo i olakšalo bračnim parovima u postupku vantjelesne oplodnje, od početka 2019. stupila je na snagu odluka o pomoći u sufinansiranju troškova i do 1.500 eura.

Kako je za CIN-CG kazala predstavnica Opštine Mojkovac Milica Ristić, oni su u prethodne dvije godine dva puta povećavali davanja iz domena dječje zaštite.

„Sa 55 eura, naknada za novorođeno dijete povećana je prvo na 100 eura, a zatim najnovijim izmjenama definisana na sledeći način: 300 eura za prvorođeno, drugorođeno i trećerođeno dijete, 400 eura za četvrtorođeno i 500 eura za petorođeno i svako sljedeće dijete u porodici. Svako novorođenče dobija i vrijedan poklon paket,“ pojasnila je ona.

Na pitanje, da li su te mjere dovoljne, s obzirom da se njena opština nalazi pri vrhu negativne liste, Ristić je kazala kako smatraju da ih treba dopuniti i proširiti, ali i da vjeruju da će se i realizacijom razvojnih projekata u gradu stvoriti uslovi za kreiranje novih radnih mjesta, što će dodatno uticati pozitivno i na prirodni prirastaj".

Iz susjedne Opštine Kolašin za prvo dijete daju 150, za drugo 200, treće 250, za četvrto 300 eura, a petorođeno i svako sljedeće po 350 eura. Za blizance su takođe namijenili 500 eura, a za trojke duplo više. 

„Svjesni da naša opština bilježi pad novorođenih, činimo sve što je u našoj mogućnosti i nadležnosti da taj trend prekinemo”, kazala je za CIN-CG sekretarka Nataša Šuković, ističući da su za povećanje stope nataliteta nužne i “multisektorske intervencije “. 

Doderović: zakašnjenje se mjeri decenijama

Opština Gusinje za svako novorođeno dijete izdvaja po 100 eura, dok šavnička daje po 300 eura.

,,Negativan priraštaj je problem sa kojim se suočavaju sve opštine sa sjevera Crne Gore, pa samim tim i Žabljak. Ako tome dodamo odliv radno sposobnog stanovništva, možemo konstatovati da su to fundamentalni problemi čitave države’’, izjavio je za CIN-CG predsjednik Opštine Žabljak, Veselin Vukićević.

On kaže da rade i na stambenom zbrinjavanju zaposlenih u lokalnoj upravi, ali i da se privodi kraju i izgradnja stambene zgrade Sindikata uprave policije. Nije na odmet, smatra Vukićević, ni to što pomažu otkup mlijeka tokom zimskog perioda, finansiraju nabavku solarnih panela na katunima, rade na poboljšanju seoske putne infrastrukture…

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kazao je da naknade ostvaruju majke sa prebivalištem u seoskom i prigradskom području opštine, koje imaju pravo na jednokratne naknade za treće i više novorođene djece.

"Za šesto i više novorođene djece jednokratna novčana pomoć iznosi 10.000, koje se dodjeljuju za adaptaciju postojećeg ili izgradnju novog stambenog objekta, pomoćnih objekata, nabavku poljoprivrednih mašina, formiranje ili povećanje stočnog fonda," kazao je on za CIN-CG. 

Četvrta po negativnom priraštaju je Opština Herceg Novi, a sekretarka za lokalnu samoupravu Vesna Samardžić kazala je da su početkom 2019. definisali posebnu naknadu za svako novorođenče.

„Ova naknada predstavlja poklon koji obezbjeđujemo kao stimulativnu mjeru u cilju porasta prirodnog priraštaja i ona iznosi 100 eura za svako novorođeno dijete, za treće dijete 300 eura, za blizance 1.000, a za trojke 3.000 eura,“ kazala je ona za CIN-CG.

Za ovu namjenu budžetom Opštine predviđeno je 50.000 eura. Samardžić, međutim, ističe da su njihove mogućnosti određene raspoloživim finansijskim sredstvima, „koja nisu na zavidnom nivou“.

„Svjesni realne potrebe da obezbjedimo preduslove za porast prirodnog priraštaja, lokalnim programom socijalnog stanovanja koji je usvojen krajem prošle godine predvidjeli smo mlade bračne parove kao posebnu ciljnu grupu kojoj namjeravamo da obebjedimo kupovinu stanova pod povoljnijim uslovima,“ kazala je Samardžić.

Tokom prošle godine, Prijestonica je podijelila 179 naknada za novorođeno dijete vrijednih 54.800 eura. U istom periodu je 47 žena dobilo pomoć namijenjenu za nezaposlene porodilje koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje vrijednu 16.450 eura.

"Jasno je da se pitanju unapređenja nataliteta i prirodnog priraštaja ne može prilaziti jednostrano, niti samo kroz mjere koje se donose u ovoj oblasti na lokalnom i nacionalnom nivou. Tema zahtijeva ozbiljan multidisciplinarni pristup i punu posvećenost svih aktera," upozoravaju iz Prijestonice.

Profesor Doderović ističe da opštine nisu glavni kreatori ekonomskih i demografskih procesa, ali da su lokalne samouprave u ovom dijelu "više vođene političkom motivacijom ili nekim lokalnim interesima".

"Međutim, i one po nekoliko decenija kasne u preduzimanju mjera koje bi imale efekat demografske obnove. Neke opštine je trebalo da preduzmu mjere čim je došlo do pada prirodnoga priraštaja u odnosu na prethodnu godinu, deceniju ili popis. Međutim, one su kasno usvojile planove demografske obnove ili stimulisanja stanovništva. A na republičkom nivou, preko ove teme se prelazi bez komentara, šutnjom. Tako da je ovo veliki problem i izazov Crne Gore," kazao je Doderović za CIN-CG.

On dodaje da će ovi trendovi na duže staze da ugroze kompletan sistem Crne Gore. Vlada, prema njegovom mišljenju, treba da usvoji strategiju demografskog oporavka, da predvidi značajna sredstva, formira institucije i timove koji bi se bavili ovom temom.

I drugima se dešava ali oni nešto rade

Čelnica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović napominje da pad priraštaja nije nešto što je tipično za Crnu Goru nego za veliki broj zemalja, ali da jeste “netipično da se ništa ne preduzima”.

“Tražli smo i od premijera da se sastanemo i o tome razgovaramo, više puta, ali nije imao vremena niti nas je ikada udostojio odgovora. Zvanična istupanja predstavnika institucija se odnose i na to da je prirodni priraštaj pozitivan, a zanemaruje se činjenica da pada već odavno i da će vrlo brzo preći u negativan trend”, kazala je ona za CIN-CG, objašnmjavajući da pojedini resori ističu mjere koje preduzimaju, ali da to ne predstavlja sistemski odgovor na problem.

Mihailović smatra da moraju postojati različiti sistemi podrške porodicama na svim nivoima u državi, koji ne bi bili samo finansijski, već i organizacioni, sa više sistema podrške, posebno ističući da bude dobro uređen dio koji se tiče vrtića i škola.

“Sve to zajedno bi moglo da mijenja stvari na bolje. Samo je pitanje kada će se to shvatiti i još važnije, kada če se početi raditi na tome,” kazala je ona.

Kosovo u plusu 18.500, Srbija duplo više u minusu

Crna Gora se nalazi u grupi četiri zemlje regiona u kojima se i dalje bilježi pozitivan prirodni priraštaj. Osim nje, tu su i Albanija, Kosovo i Sjeverna Makedonija.

Priština je na kraju 2018. godine bila "u plusu" 18.500, Tirana 7.130 a Skoplje malo više od 1.600, pokazuju zvanični podaci za period koji je CIN-CG dobio od EUROSTAT-a. 

S druge strane, negativan priraštaj je u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. 

Najveći minus zabilježen je na kraju prošle godine u Beogradu - 37.680, zatim Zagrebu 15.761, Sarajevu 8.277 i Ljubljani 900.

Srbija daje naknade i do desete godine djeteta

Problemom demografije i populacione politike u Vladi Srbije do sada je bila zadužena ministarka bez portfelja Slavica Đukić Dejanović. 

Iz njenog kabineta kazali su za CIN-CG da je u martu 2018. donijeta Strategija podsticanja rađanja, koja predstavlja osnovu za sprovođenje pronatalitetnih mera, počevši od ublažavanja ekonomske cijene podizanja djeteta, usklađivanja rada i roditeljstva, populacione edukacije, daljeg unapređenja postupka biomedicinski potpomognutog oplođenja i očuvanja reproduktivnog zdravlja...

U protekle četiri godine izdvojeno je oko dvije milijarde dinara (15,9 miliona eura) za 112 različitih gradova i opština. 

Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa djecom, koji je usvojen 1. jula 2018, predviđeno je povećanje roditeljskog dodatka. Roditelji za prvo dijete jednokratno dobijaju 100.000 dinara (oko 795 eura), za drugo 10.000 dinara mjesečno dvije godine (oko 80 eura), za treće po 12.000 dinara mjesečno 10 godina (oko 95 eura), a za četvrto 18.000 dinara mjesečno tokom 10 godina (oko 145 eura). Zakon je omogućio i velikom broju žena da prvi put steknu mogućnost ostvarivanja prava na naknade u periodu po rođenju djeteta.

"Ova novina odnosi se na žene koje nisu u stalnom radnom odnosu, već su radno angažovane po osnovu privremenih i povremenih poslova, ugovora o delu, autorskih ugovora, kao i na vlasnice poljoprivrednog gazdinstva i poljoprivredne osiguranice," kazali su za CIN-CG iz kabineta ministarke.

U saradnji sa Privrednom komorom Srbije ustanovljena je nagrada Prijatelj porodice, koja će se dodjeljivati kompanijama koje su stvorile porodično i prijateljsko okruženje, a koje zaposlenima omogućava usklađivanje rada i roditeljstva.

Iz kabineta ministarke Đukić Dehjanović kažu da su bitne mjere i na lokalnom nivou, pa je pored tri pokušaja vještačke oplodnje na teret države, vlast u Beogradu odlučila da za parove na svojoj teritoriji finansira i četvrti.

"Predložene aktivnosti predstavljaju jasan, dugoročan, strateški odgovor države u cilju povećanja nataliteta i održivog populacionog razvoja Srbije. Republika Srbija je 2019. završila sa većim brojem novorođenih beba (341) u odnosu na 2018," navodi se u odgovoru iz ovog resora.

Dijasporom se puni birački spisak

Ministarstvo unutrašnjih poslova je zaključilo birački spisak za predstojeće parlamentarne izbore,na kojima pravo glasa ima 540.026 birača.

Opozocija i dio civilnog sektora su više puta upozoravale na netačnost biračkog spiska, imajući u vidu da u Crnoj Gori ima samo oko 620.000 stanovnika.

U korist njihovih sumnji i govori podatak da je, prema izvještaju o radu Ministarstva prosvjete za 2019, gotovo 118.000 djece bilo upisano u vrtiće, osnovne ili srednje škole. Ovaj broj ne uključuje djecu koja još nisu u dobu da idu u vrtić.

U biračkom spisku je veliki broj crnogorskih državljana koji godinama ili čak decenijama žive u inostranstvu, ali nisu odjavili prebivalište. 

Iz MUP-a nisu odgovorili CIN-CG-u koliko je državljana napustilo Crnu Goru za posljednjih 10 godina.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ
naslovna fotografija Boris Pejović/Vijesti