CRNA GORA SVE DALJE OD FINANSIJSKE STABILIZACIJE : Umjesto da štedi, Vlada troši još više

Planovi i obećanja Markovićevog kabineta da će smanjti broj zaposlenih u javnoj upravi se ne ostvaruju, a dugovi rastu. Uprkos upozorenjima MMF -a i Svjetske banke, Vlada za sada nema snage da se odupre modelu koji za cilj ima jedino održavanje na vlasti

Vlada Crne Gore, iako se obavezala, nije uspjela da obuzda prekomjernu potrošnju. To potvrđuju i dokumenta Svjetske banke(SB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U odnosu na plan, više od 200 miliona eura dodatno potrošiće se samo po nekoliko osnova - nepredviđeni i zaboravljeni radove na auto-putu, troškovi sudskih procesa, garancije i dodatni izdaci za državnu administraciju.

Iz SB su prije nekoliko dana korigovali i raniju optimističku prognozu i saopštli da će u ovoj godini biti usporen rast investicija, zbog čega će crnogorska ekonomija rasti u prosjeku 2,7 odsto. "Fiskalna konsolidacija je smanjila deficit na 3,8 odsto BDP-a, ali je deficit i dalje visok, zbog javne potrošnje koja je bila veća od planirane", konstatovano je u novom izvještaju SB za Zapadni Balkan.

“Dalje probijanje troškova za autoput, ranjivost nekih manjih banaka i mogući pritisci na javnu potrošnju uoči izbora 2020. godine rizici su za javne finansije, a Vlada Crne Gore najvjerovatnije neće ostvariti zacrtani cilj da do naredne godine izbalansira budžet zbog toga što je rast javne potrošnje bio iznad planiranog, nova je ocjena Svjetske banke.

Vlada nije zaustavila potrošnju, jer nije bila spremna na reforme, posebno u javnom sektoru, gdje se nije odmaklo od deklarativnog. Najslikovitiji primjer kako se gazduje budžetom je povećanje izdataka za plate, iako se Vlada obavezala na smanjenja troškova i MMF-u i SB, koje godinama insistiraju na manjem broju zaposlenih u javnom sektoru.

Samo u prvoj godini Markovićevog mandata izdaci za bruto zarade, prema podatku Državne revizorske institucije (DRI), uvećani su za oko 23 miliona eura. Svjetska banka, sa kojom Vlada pregovora o drugoj garanciji za finansiranje budžeta, u decembru prošle godine je upozorila da se racionalizacija javnog sektora kasni i ne odvija u skladu sa Vladinim planovima .

“ Povećanje broja zaposlenih u 2017. i 2018. godini nije u skladu sa fiskalnom konsolidacijom,” ocijenila je SB u dokumentu koji nosi ime ME PBG2 i u kome piše šta izvršna vlast mora da ispuni kako bi se odobrila druga garancija za kreditno zaduživanje Crne Gore. Taj dokument, krajem decembra upućen je na više adresa u izvršnoj vlasti, među kojima potpredsjedniku Vlade za ekonomsku politiku Milutinu Simoviću, ministru finansija Darku Radunoviću i ministarki javne uprave Suzani Pribilović.

Administracija nastavlja da raste

Javni dug Crne Gore na kraju 2006. godine kada je država stekla nezavisnost bio je 700 miliona eura, a na kraju prošle godine, prema zvaničnom podatku Ministarstva finansija 3,26 milijardi eura.

Podaci DRI pokazuju da je 2006. godine iz budžeta izdvojeno 158,58 miliona eura za bruto zarade zaposlenih u javnom sektoru. Ta je stavka 2017. godine bila tri puta više - 445,36 miliona eura, što je polovina tekućih izdataka. Ako se bruto zaradama u javnom sektoru dodaju i troškovi za zaposlene u opštinama, javnim preduzećima i nezavisnim agencijama ta cifra na godišnjem nivou znatno premašuje ovu sumu.

Zapošljavanje u javnom sektoru je ključni politički resurs koji vlade kontinuiteta godinama koriste za opstanak na vlasti. To je posebno vidljivo u izbornim godinama, na što ukazuju podaci DRI. Za bruto zarade u 2015. godini potrošeno je 382,17 miliona eura, a u 2016. godini, kada su održani parlamentarni izbori, čak 422,49 miliona eura, odnosno 40,3 miliona više.

U dokumentu koji je uputila Vladi, SB podsjeća kako je bilo planirano da se ukupan broj zaposlenih na centralnom i lokalnom nivou smanji sa 51.480 u 2017. godini na 48.291 do 2020. godine, što je prosječno godišnje oko šest odsto. Ali,ističu, Vlada ne ide ka tom cilju.

„Broj zaposlenih u centralnoj Vladi je povećan za četiri odsto što podriva rezultate reformi. Plan ne daje nikakvu pozadinsku analizu o dekompoziciji mase plata (povećanje zaposlenosti u odnosu na povećanje plata)”, ističe SB.

Zašto je došlo do povećanja broja zaposlenih u prethodne dvije godine i da li postoji računica koje su realne potrebe za ukupnim brojem zaposlenih u državnoj administraciji, pitanja su CIN-CG na koja resor ministarke Suzane Pribilović nije odgovorio. Iz tog Ministarstva su, nakon sjednice Vlade 28. marta,kada je usvojena analiza efekata kratkoročnih mjera Plana optimizacije, saopštilli da je ona “pokazala da je došlo do usporavanja rasta broja zaposlenih u ukupnoj javnoj upravi. Saopšteno je da je u decembru 2017. godine, učešće zaposlenih u javnoj upravi činilo 28,2 odsto ukupnih radnih mjesta, dok se u decembru 2018. oo smanjilo na 26,8 odsto”. Ova računica o smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru, ne poklapa se međutim sa podacima SB, na što upozoravaju i iz Instituta alternativa (IA).

Dio autoputa, a troškovi bez kraja

Umjesto početnih 809 miliona, zbog zaboravljenih i naknadnih radova cijena prve dionice autoputa će po priznanju Vlade biti veća za 81 milion eura. Stručnjaci tvrde da će za to biti potrebno najmanje 134 miliona eura. Ukupno, sa svim kamatama i kursnim razlikama ova dionica od 42,5 kilometara mogla bi da košta i pola milijarde više od planiranog.

Četvorogodišnja izgradnja prve dionice je trebalo da bude završena u maju ove godine, ali je rok pomjeren za drugu polovinu 2020. godine. U MMF-u su kazali za CIN-CG da ne postoji fiskalni prostor za finansiranje nastavka autoputa novim zaduženjem i da se prema osnovnim prognozama očekuje da se udio javnog duga smanji nakon prve faze izgradnje, ako se zadrži odluka o primjeni strategije fiskalnog prilagođavanja. Odstupanje od ciljeva iz fiskalne strategije nijesu komentarisali.Oni upućuju i na izvještaj MMF-a za 2017. godinu, gdje su naveli da javni dug konstantno raste od globalne krize uprkos fiskalnom prilagođavanju.

"Izgradnja autoputa povećava javni dug značajno. Autoput je prvobitno budžetiran na 809 miliona eura (23 odsto BDP -a u 2014. godini), ali su finansijski aranžmani značajno povećali fiskalne troškove. Kineska Eksim banka finansira 85 odsto troškova izgradnje kreditom u dolarima uz kurs koji je fiksiran odnosom dolara i eura. Pošto je od 2014. godine dolar ojačao u odnosu na euro fiskalni trošak autoputa je povećan na skoro milijardu eura (25 odsto BDP-a za 2017. godinu). Zbog kašnjenja u izgradnji samo je 20 odsto kineskog kredita povučeno do kraja 2016. godine što predstavlja dodatni porast duga po završetku projekta krajem 2019.godine", konstatovao je tada MMF. U ovu kalkulaciju nijesu uključeni „zaboravljeni radovi“, kojima trošak raste za još nekoliko stotina miliona eura.

Garancije koje vraćaju građani

Iz MMF-a podsjećaju da su javne finansije u prethodnom periodu značajno opterećene i garancijama koje su date u periodu od 2008. do 2011. godine za zaduživanje državnih preduzeća, te da se njihov udio u BDP u povećao sa 1,6 odsto u 2006. na 11,4 odsto u 2010. godini. Na rizik od pada garancija u oktobru je upozorila i Svjetska banka. Prije mjesec dana Vlada je isplatila 9,4 miliona eura Evropskoj investicionoj banci (EIB) za garancije koje je dala 2009. godine Atlas i Invest banci (IBM). Kako je IBM u stečaju od januara, EIB je naplatu garancija tražila u februaru. Za Atlas banku je naplata garancije stigla početkom marta, dok je banka još bila pod privremenom upravom Centralne banke i klizila prema stečaju koji je uveden prošle sedmice nakon dvije neuspjele dokapitalizacije.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija iz inostranstva je ukupno uzeto 423 miliona eura kredita za koje je Vlada dala garancije, a stanje duga po tom osnovu je 247,81 milion eura. Na spisku firmi kojima je Vlada dala garancije su, između ostalih, Crnogorska plovidba i Barska plovidba koje su uzele kredite od kineske Eksim banke za kupovinu brodova. Ove kompanije nijesu u stanju da vraćaju rate, pa ih plaća Vlada kako cjelokupan preostali iznos kredita ne bi došao na naplatu. Ukupan iznos tih kredita je 102,7 miliona dolara. Iz državnog budžeta je ove godine za dospjele rate isplaćeno 4,54 miliona dolara, a ukupno do sada oko 25,5 miliona dolara.

Najveći garancije država je dala Kombinatu aluminujima (KAP) u iznosu od 135 miliona eura što su na kraju platili poreski obveznici, dok je ukupna pomoć države data Kombinatu iznosila, prema podatku DRI, 301 milion eura. Iz budžeta je plaćena i garancija za Željezaru od 33 miliona eura za kredite koje je uzela of-šor firma MNSS. Vlada plaća i dalje dugove za brojna državna preduzeća, među kojima su Montenegro airlines, Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura...

Praksa pomaganja državnih preduzeća kroz razne oblike davanja nije prestala, a izvršna vlast se trudi da prikrije podatke o tome. To radi i preko tekuće budžetske rezerve čiji je dio isplata, surotno zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovrnosti, proglasila tajnim.Tako se krije od javnosti gdje je završilo 12 miliona eura sa ove budžetske pozicije.

Fakture stižu i iz Strazbura

Samo po presudama Suda za ljudska prava iz Strazbura, država bi mogla da za izgubljene parnice plati i do 100 miliona eura.
Kompaniji KIPS u vlasništvu Rista Drekalovića na osnovu presude iz Strazburu, trebalo bi da se isplati oko 30 miliona eura. Vlasniku KIPS-a, Sud je dodijelio samo sudske troškove, dok je za odštetu ostavio mogućnost Vladi da se eventualno dogovori i o tome ga obavijesti kako bi donio konačan stav. Vlada očekuje da će u pregovorima izdejstvovati nižu sumu za odštetu.

Evropski sud je prije dvije godine donio presudu u korist pet bivših radnika fabrike “Radoje Dakić” kojima je država morala da isplati dugovanja za 77 plata u iznosa 210 hiljada eura. Advokati oko 1.800 bivših radnika tražili su, shodno evropskim konvencijama i Ustavu, isplate sva dugovanja po istom modelu. Taj dug za 77 plata je viši od 60 miliona eura. Ustavni sud o tome i dalje ćuti.

Profesor Univerziteta Mediteran i stručnjak za makroekonomiju Milenko Popović za CIN-CG je kazao da vidi “mračnu sliku u narednom godinama “ jer narasli javni dug prijeti da izazove niz negativnih posledica i ugrozi dugoročno privredni rast.

“Do sada smo imali rast ekonomije zahvaljujući zaduživanju, ali je to urađeno na katastrofalan način. Zaduživanje je imalo smisla za projekte koji su ekonomski izdašni. Dok nije povučen novac za igradnju autoputa, otplata duga, garancija i kamata je činila oko 18 odsto BDP -a. Kako je kredit za autoput uzet sa grejs periodom ovo učešće je palo za nekoliko procenata, ali kada krene otplata opet će porasti do ovih 18 odsto i ugroziće se rast ekonomije” objasnio je Popović.

Ako država tu situaciju bude pokušala da riješi novim poreskim nametima to bi, prema riječima Popovića, vodilo daljem padu BDP -a i javnih prihoda, jer bi rast bio usporen.

“Da li će se ova mračna prognoza realizovati zavisi i od stranih direktnih investicija. Ne vidim sada neke koje bi mogle doći”, kazao je Popović. On je upozorio da je glavni izvor visokog duga autoput “koji nas i dalje steže” i od tog projekta će zavisiti i situcija u narednom periodu.

“ Ako se bude dala koncesija na cijelu dionicu, kako bi se realizovala druga faza gradnje, to bi bilo pogubno, jer država onda ne bi imala nikakve prihode od autoputa i ne bi mogla od njega da servisira bar manji dio duga” zaključio je Popović.
Pitanje auto-puta samo je jedan od problema, koji opterećuje javne finasije. Suština je u nefikasnoj državi, glomaznoj administraciji i eliti koja se plaši strukturnih reformi, koje bi dovele u pitanje stubove na kojima počiva sistem njihove vladavine.

Sve za izborne glasove

Nezavisni poslanik i raniji predsjednik skupštinskog odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović za CIN-CG je ocijenio da ne postoji politička volja da se izvrše neophodne strukturne reforme u javnom sektoru, već se enormni politizovani administrativni aparat koristi u izborne svrhe.

“Analiza izdvajanja za bruto zarade u javnom sektoru i finansiranje nedostajućih sredstava u fondovima, posebno Fondu PIO, kao i upoređivanje sa mizernim izdvajanjima za kapitalne troškove ukazuje da je paradigma glomaznog i neefikasnog javnog sektora ono na čemu aktuelna vlast više od decenije gradi svoje izborne "pobjede", razgrađujući državnu i privrednu supstancu "kazao je Damjanović.

Za neophodne mjere zaustavljanja javnog duga on navodi redefinisanje poreske politike, suzbijanje sive ekonomije, širenje poreskog obuhvata, sprečavanje korupcije i borbu protiv organizovanog kriminala koji je značajno involviran u privredne tokove, zatim racionalizaciju administracije i reformu penzionog sistema...

“Te mjere ova vlast nikada neće sprovesti, jer je svjesna da bi time sjekla granu na kojoj sjedi više decenija, pa će birati kao i do sada da se i dalje zadužuje”, ocijenio je Damjanović

Stevo Muk: Slika lošeg rada

Problem javne uprave je što se na mnogim budžetskim pozicijama nalaze troškovi brojnih neracionalnosti, privilegija i neuspješnih javnih politika koji se preslikavaju iz ranijih godina bez analize i napora da se značajnije racionalizuju, ocjenjuje u razgovoru za CIN-CG Stevo Muk iz Instituta alternativa (IA). On kaže da je SB potvrdila ocjene IA o planu optimizacije i njegovim efektima.
„Ministarstvo javne uprave, u želji da predstavi učinak sprovođenja Plana optimizacije u pozitivnom svijetlu, kaže da postoje efekti na javnu potrošnju, mjereno učešćem bruto zarada i doprinosa u strukturi BDP-a. Njihov zaključak je da postoji “konzervativan pristup daljem rastu zaposlenosti po ovom osnovu na centralnom nivou”. Ako koristimo daleko precizniju mjeru i posmatramo udio plata u ukupnom budžetu zaključujemo da ukupni troškovi za zarade stabilno rastu iz godine u godinu”, ističe Muk.

Prošlogodišnjim rebalansima, naglašava on, početno planirana stavka za bruto zarade i doprinose povećana je za 22,8 milona, odnosno u prvoj godini sprovođenja Plana optimizacije planirani iznos za zarade na centralnom nivou bio je uvećan za više od pet odsto. Plan budžeta za 2019. godinu je donio povećanje za bruto zarade čak i u odnosu na tu sumu za još 10 miliona eura.

Marija MIRJAČIĆ